Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32001R1206

Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima

OJ L 174, 27.6.2001, p. 1–24 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Estonian: Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Latvian: Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Lithuanian: Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Hungarian Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Maltese: Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Polish: Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Slovak: Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Slovene: Chapter 19 Volume 004 P. 121 - 144
Special edition in Bulgarian: Chapter 19 Volume 003 P. 138 - 161
Special edition in Romanian: Chapter 19 Volume 003 P. 138 - 161
Special edition in Croatian: Chapter 19 Volume 006 P. 6 - 29

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2001/1206/oj

19/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

6


32001R1206


L 174/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.05.2001.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1206/2001

od 28. svibnja 2001.

o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. stavak (c) i članak 67. stavak 1.,

uzimajući u obzir inicijativu Savezne Republike Njemačke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da:

(1)

Europska unija postavila si je za cilj održavanje i razvoj Europske unije kao područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu je osigurano slobodno kretanje osoba. Za postupnu uspostavu takvog područja, Zajednica usvaja, između ostalog, mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima, koja je potrebna za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

U svrhu ispravnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, suradnja između sudova u izvođenju dokaza trebala bi biti poboljšana, a posebno pojednostavnjena i ubrzana.

(3)

Na svojem sastanku održanom u Tampereu, 15. i 16. listopada 1999., Europsko vijeće podsjetilo je da bi trebalo biti pripremljeno novo postupovno zakonodavstvo u prekograničnim slučajevima, a posebno u odnosu na izvođenje dokaza.

(4)

Ovo područje pripada u područje primjene članka 65. Ugovora.

(5)

Ciljevi predloženog djelovanja, a riječ je o poboljšanju suradnje između sudova u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima, ne mogu biti postignuti pojedinačnim djelovanjem država članica, nego mogu biti bolje postignuti na razini Zajednice. Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, na način opisan u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, opisanim u istome članku, ova Uredba ne prelazi ono što je nužno za postizanje tih ciljeva.

(6)

Do danas ne postoji pravno obvezujući instrument između svih država članica koji bi se odnosio na izvođenje dokaza. Haaška konvencija od 18. ožujka 1970. o izvođenju dokaza u inozemstvu, u građanskim ili trgovačkim stvarima, primjenjuje se samo između 11 država članica Europske unije.

(7)

Budući da je za donošenje odluke u građanskim ili trgovačkim stvarima koje se vode pred sudom neke države članice često izuzetno važno izvođenje dokaza u drugoj državi članici, aktivnost Zajednice ne može biti ograničena na slanje sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima, koje je obuhvaćeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima (4). Stoga je potrebno nastaviti poboljšavanje suradnje između sudova država članica u području izvođenja dokaza.

(8)

Za učinkovitost sudskih postupaka u građanskim ili trgovačkim stvarima potrebno je da se slanje i izvršavanje zahtjeva za izvođenje dokaza među sudovima država članica obavlja izravno i na najbrži mogući način.

(9)

Brzina pri slanju zahtjeva za izvođenje dokaza opravdava korištenje svih raspoloživih sredstava, uz poštovanje određenih uvjeta s obzirom na čitljivost i pouzdanost primljenog dokumenta. Kako bi se osigurala maksimalna jasnoća i pravna sigurnost, zahtjev za izvođenje dokaza mora biti poslan na obrascu koji se popunjava na jeziku države članice zamoljenog suda ili na drugome jeziku koji prihvaća ta država. Zbog istih razloga, za daljnje komuniciranje između relevantnih sudova, u mjeri u kojoj je to moguće, trebali bi se koristiti obrasci.

(10)

Zahtjev za izvođenje dokaza trebao bi biti žurno izvršen. Ako nije moguće da zahtjev bude izvršen u roku od 90 dana od dana primitka od strane zamoljenog suda, taj bi sud o tome trebao obavijestiti sud koji je uputio zahtjev, navodeći razloge zbog kojih zahtjev nije žurno izvršen.

(11)

Kako bi se osigurala učinkovitost ove Uredbe, mogućnost odbijanja izvršavanja zahtjeva za izvođenje dokaza trebala bi biti strogo ograničena na iznimne slučajeve.

(12)

Zamoljeni sud bi zahtjev trebao izvršiti u skladu s pravom svoje države članice.

(13)

Stranke i njihovi zastupnici, ako postoje, trebali bi imati mogućnost prisustvovati izvođenju dokaza, ako to propisuje pravo države članice suda koji je uputio zahtjev, kako bi mogli pratiti postupak na način usporediv s načinom na koji bi ga pratili kad bi se dokaz izvodio u državi članici suda koji je uputio zahtjev. Oni bi trebali imati i pravo zahtijevati sudjelovanje kako bi imali aktivniju ulogu kod izvođenja dokaza. Unatoč tome, uvjete pod kojima stranke i njihovi zastupnici mogu sudjelovati trebao bi utvrditi zamoljeni sud u skladu s pravom svoje države članice.

(14)

Predstavnici suda koji upućuje zahtjev trebali bi moći prisustvovati izvođenju dokaza, ako je to moguće, sukladno pravu države članice suda koji je uputio zahtjev, kako bi imali poboljšanu mogućnost ocjenjivanja dokaza. Oni bi trebali imati i pravo zahtijevati sudjelovanje, pod uvjetima koje propisuje zamoljeni sud u skladu s pravom svoje države članice, kako bi imali aktivniju ulogu kod izvođenja dokaza.

(15)

S ciljem olakšavanja izvođenja dokaza, sudu države članice, u skladu s pravom te države članice, trebalo bi biti omogućeno da izravno izvodi dokaze u drugoj državi članici ako to ona prihvati, pod uvjetima koje utvrdi središnje tijelo i nadležno tijelo zamoljene države članice.

(16)

Izvršavanje zahtjeva u skladu s člankom 10. ne bi trebalo biti podložno naknadi pristojba i troškova. Unatoč tome, ako zamoljeni sud zatraži naknadu troškova, isplatu novčane naknade stručnjacima i tumačima te troškove izazvane primjenom članka 10. stavaka 3. i 4. ne bi trebao snositi taj sud. U tom slučaju sud koji je uputio zahtjev treba poduzeti potrebne mjere kako bi bez odgode osigurao naknadu troškova. Ako je potrebno mišljenje stručnjaka, zamoljeni sud može, prije izvršenja zahtjeva, zahtijevati od suda koji je uputio zahtjev odgovarajući polog ili predujam za naknadu troškova.

(17)

Ova Uredba trebala bi imati prednost pred odredbama međunarodnih konvencija koje su sklopile države članice u području njezine primjene. Države članice trebale bi slobodno sklapati sporazume ili dogovore za daljnje olakšavanje suradnje kod izvođenja dokaza.

(18)

Informacije koje se šalju u skladu s ovom Uredbom trebale bi uživati zaštitu. Budući da su na snazi Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (5), te Direktiva 97/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru telekomunikacija (6), ne postoji potreba za posebnim odredbama o zaštiti podataka u ovoj Uredbi.

(19)

Mjere potrebne za primjenu ove Uredbe trebale bi biti usvojene u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. (7) kojom se propisuju postupci za izvršavanje provedbenih ovlasti prenesenih na Komisiju.

(20)

S ciljem ispravnog djelovanja ove Uredbe, Komisija bi trebala pratiti njezinu primjenu i predlagati potrebne izmjene.

(21)

Ujedinjena Kraljevina i Irska, u skladu s člankom 3. Protokola o položaju Ujedinjene Kraljevine i Irske, u prilogu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, objavile su da žele sudjelovati pri usvajanju i primjeni ove Uredbe.

(22)

Danska, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske, u prilogu Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, ne sudjeluje pri donošenju ove Uredbe te stoga nije vezana njome ni obvezna primjenjivati je,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje u građanskim ili trgovačkim stvarima kada sud države članice, u skladu s pravom te države, uputi zahtjev:

(a)

nadležnom sudu druge države članice da izvede dokaze; ili

(b)

da izravno izvede dokaze u drugoj državi članici.

2.   Zahtjev se ne podnosi za izvođenje dokaza koji nisu namijenjeni uporabi u započetom ili predviđenom sudskom postupku.

3.   U ovoj Uredbi izraz „država članica” označava države članice, osim Danske.

Članak 2.

Izravno slanje zahtjeva između sudova

1.   Zahtjeve iz članka 1. stavka 1. točke (a), dalje u tekstu: „zahtjevi”, šalje sud pred kojim je postupak započet ili predviđen, dalje u tekstu „sud koji upućuje zahtjev”, izravno nadležnom sudu druge države članice, dalje u tekstu „zamoljeni sud”, za izvođenje dokaza.

2.   Svaka država članica sastavlja popis sudova nadležnih za izvođenje dokaza u skladu s ovom Uredbom. U popisu se navodi mjesna i, ako je potrebno, posebna nadležnost tih sudova.

Članak 3.

Središnje tijelo

1.   Svaka država članica određuje središnje tijelo odgovorno za:

(a)

dostavu informacija sudovima;

(b)

traženje rješenja za bilo kakve poteškoće koje se mogu pojaviti u odnosu na zahtjev;

(c)

prosljeđivanje zahtjeva nadležnome sudu, u izuzetnim slučajevima i na zahtjev suda koji upućuje zahtjev.

2.   Savezna država, država u kojoj se primjenjuje više pravnih sustava ili država s autonomnim teritorijalnim entitetima može odrediti više od jednog središnjeg tijela.

3.   Svaka država članica određuje središnje tijelo iz stavka 1. ili jedno ili više nadležnih tijela koja će biti odgovorna za donošenje odluka o zahtjevima u skladu s odredbama članka 17.

POGLAVLJE II.

UPUĆIVANJE I IZVRŠAVANJE ZAHTJEVA

Odjeljak 1.

Upućivanje zahtjeva

Članak 4.

Oblik i sadržaj zahtjeva

1.   Zahtjev se upućuje korištenjem obrasca A ili, ako je potrebno, obrasca I iz Priloga. Zahtjev sadrži sljedeće informacije:

(a)

sud koji upućuje zahtjev i, ako je potrebno, zamoljeni sud;

(b)

imena i adrese stranaka u sudskome postupku te njihovih zastupnika, ako postoje;

(c)

vrstu i sadržaj predmeta te kratki opis činjeničnog stanja;

(d)

opis izvođenja dokaza koje treba izvršiti;

(e)

ako se zahtjev odnosi na saslušanje osobe:

ime(na) i adresu(-e) osobe(-a) koju(-e) treba saslušati,

pitanja koja treba postaviti osobi(-ama) koju(-e) treba saslušati ili činjenično stanje o kojemu će osoba(-e) biti saslušavana(-e),

ako je potrebno, pozivanje na pravo uskraćivanja svjedočenja u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev,

bilo kakav zahtjev da se saslušanje obavi pod prisegom ili izjavom umjesto prisege, te bilo kakav poseban oblik koji treba koristiti,

ako je potrebno, bilo kakvu drugu informaciju koju sud koji upućuje zahtjev smatra potrebnom;

(f)

kada se zahtijeva bilo koji drugi oblik izvođenja dokaza, dokumente ili druge predmete koji trebaju biti pregledani;

(g)

ako je potrebno, bilo kakav zahtjev u skladu s člankom 10. stavcima 3. i 4. te člancima 11. i 12. i bilo kakva informacija potrebna za njihovu primjenu.

2.   Zahtjev i svi dokumenti koji prate zahtjev izuzeti su od potrebe ovjeravanja ili bilo kakvih drugih formalnosti te vrste.

3.   Dokumente koje sud koji upućuje zahtjev smatra potrebnima za prilaganje u svrhe izvršenja zahtjeva prati prijevod na jeziku kojim je zahtjev napisan.

Članak 5.

Jezik

Zahtjev i obavijesti iz ove Uredbe sastavljaju se na službenom jeziku zamoljene države članice ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službenome jeziku ili jednome od službenih jezika mjesta na kojemu se zahtijevano izvođenje dokaza treba obaviti, ili na drugome jeziku za koji je zamoljena država članica navela da ga može prihvatiti. Svaka država članica navodi službeni jezik ili jezike ustanova Europske zajednice, osim svojeg ili svojih, koji su joj prihvatljivi za ispunjavanje obrazaca.

Članak 6.

Upućivanje zahtjeva i ostalih obavijesti

Zahtjevi i obavijesti iz ove Uredbe upućuju se na najbrži mogući način za koji je zamoljena država članica navela da ga može prihvatiti. Slanje se obavlja na svaki prikladan način, pod uvjetom da primljeni dokument točno odražava sadržaj proslijeđenog dokumenta i da su sve informacije u njemu čitljive.

Odjeljak 2.

Primanje zahtjeva

Članak 7.

Primanje zahtjeva

1.   U roku od sedam dana po primitku zahtjeva, nadležni zamoljeni sud šalje potvrdu o primitku sudu koji je uputio zahtjev, korištenjem obrasca B iz Priloga. Ako zahtjev nije u skladu s uvjetima propisanima u člancima 5. i 6., zamoljeni sud unosi takvu bilješku u potvrdu o primitku.

2.   Ako izvršenje zahtjeva poslanog korištenjem obrasca A iz Priloga, koji zadovoljava uvjete propisane u članku 5., nije u nadležnosti zamoljenog suda, taj sud prosljeđuje zahtjev nadležnome sudu svoje države članice i obavješćuje o tome sud koji je uputio zahtjev koristeći pri tome obrazac A iz Priloga.

Članak 8.

Nepotpuni zahtjev

1.   Ako zahtjev ne može biti izvršen zato što ne sadrži sve potrebne informacije u skladu s odredbama članka 4., zamoljeni sud bez odlaganja obavješćuje o tome sud koji je uputio zahtjev, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva, koristeći obrazac C iz Priloga, i zahtijeva od tog suda da pošalje informacije koje nedostaju, a one moraju biti što točnije navedene.

2.   Ako zahtjev ne može biti izvršen zato što je potreban polog ili predujam u skladu s odredbama članka 18. stavka 3., zamoljeni sud o tome bez odgode obavješćuje sud koji je uputio zahtjev, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva, koristeći pri tome obrazac C iz Priloga te obavješćuje sud koji je uputio zahtjev o načinu davanja pologa ili predujma. Zamoljeni sud bez odgode potvrđuje primitak pologa ili predujma, a najkasnije u roku od 10 dana od dana primitku pologa ili predujma, koristeći pri tome obrazac D.

Članak 9.

Dopuna zahtjeva

1.   Ako je zamoljeni sud, u skladu s člankom 7. stavkom 1., na potvrdi o primitku naveo da zahtjev ne ispunjava uvjete propisane u člancima 5. i 6. ili je obavijestio sud koji je uputio zahtjev, u skladu s odredbama članka 8., da zahtjev ne može biti izvršen zato što ne sadrži sve potrebne informacije iz članka 4., rok iz članka 10. počinje teći od trenutka u kojemu je zamoljeni sud primio dopunjeni zahtjev.

2.   Ako je zamoljeni sud zatražio polog ili predujam, u skladu s člankom 18. stavkom 3., ovaj rok počinje teći od trenutka davanja pologa ili predujma.

Odjeljak 3.

Izvođenje dokaza na zamoljenom sudu

Članak 10.

Opće odredbe o izvršavanju zahtjeva

1.   Zamoljeni sud izvršava zahtjev bez odgode, a najkasnije u roku od 90 dana od dana primitka zahtjeva.

2.   Zamoljeni sud izvršava zahtjev u skladu s pravom svoje države članice.

3.   Sud koji je uputio zahtjev može zatražiti da zahtjev bude izvršen u skladu s posebnim postupkom propisanim pravom svoje države članice, koristeći pri tome obrazac A iz Priloga. Zamoljeni sud postupa u skladu s takvim zahtjevom, osim ako je takav postupak nesukladan s pravom države članice zamoljenog suda ili zbog velikih praktičnih poteškoća. Ako zamoljeni sud ne ispuni zahtjev zbog jednog od navedenih razloga, o tome obavješćuje sud koji je uputio zahtjev, koristeći pri tome obrazac E iz Priloga.

4.   Sud koji je uputio zahtjev može zatražiti od zamoljenog suda korištenje komunikacijske tehnologije pri izvođenju dokaza, posebno korištenje video-konferencijske i telefonske konferencijske veze.

Zamoljeni sud postupa u skladu s takvim zahtjevom, osim ako je to nesukladno s pravom države članice zamoljenog suda ili zbog većih praktičnih poteškoća.

Ako zamoljeni sud ne postupi u skladu sa zahtjevom zbog jednog od navedenih razloga, o tome obavješćuje sud koji je uputio zahtjev, koristeći pri tome obrazac E iz Priloga.

Ako navedena tehnička sredstva nisu dostupna na sudu koji je uputio zahtjev ili na zamoljenom sudu, sudovi međusobnim sporazumom omogućuju raspolaganje takvim sredstvima.

Članak 11.

Izvršenje u nazočnosti stranaka i uz njihovo sudjelovanje

1.   Ako pravo države članice zamoljenog suda tako propisuje, stranke i njihovi zastupnici, ako postoje, imaju pravo prisustvovati izvođenju dokaza pred zamoljenim sudom.

2.   Sud koji upućuje zahtjev, u svojem zahtjevu, koristeći pri tome obrazac A iz Priloga, obavješćuje zamoljeni sud, da će stranke i, ako postoje, njihovi zastupnici, biti prisutni i, ako je potrebno, da se zahtijeva njihovo sudjelovanje. Ova se informacija pruža i u svakom drugome prikladnome trenutku.

3.   Ako se pri izvođenju dokaza zahtijeva nazočnost stranaka i njihovih zastupnika, ako postoje, zamoljeni sud utvrđuje uvjete pod kojima oni mogu sudjelovati, u skladu s odredbama članka 10.

4.   Zamoljeni sud obavješćuje stranke i njihove zastupnike, ako postoje, o vremenu i mjestu održavanja sudskog postupka te, ako je potrebno, o uvjetima pod kojima oni mogu sudjelovati, koristeći pri tome obrazac F iz Priloga.

5.   Stavci 1. do 4. ne isključuju mogućnost da zamoljeni sud zatraži od stranaka i njihovih zastupnika, ako postoje, da budu nazočni ili da sudjeluju pri izvođenju dokaza, ako takva mogućnost postoji u skladu s pravom njegove države članice.

Članak 12.

Izvršenje u nazočnosti i uz sudjelovanje predstavnika suda koji upućuje zahtjev

1.   Ako je to u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev, predstavnici suda koji upućuje zahtjev imaju pravo biti nazočni pri izvođenju dokaza pred zamoljenim sudom.

2.   U svrhe ovog članka, izraz „predstavnik” uključuje članove sudskog osoblja koje određuje sud koji upućuje zahtjev, u skladu s pravom svoje države članice. Sud koji upućuje zahtjev može odrediti i, u skladu s pravom svoje države članice, bilo koju drugu osobu poput stručnjaka.

3.   Sud koji upućuje zahtjev, u svojem zahtjevu obavješćuje zamoljeni sud da će njegovi predstavnici biti nazočni i, ako je potrebno, da se zahtijeva njihovo sudjelovanje, koristeći pri tome obrazac A iz Priloga. Ova se informacija pruža i u svakome drugome prikladnom trenutku.

4.   Ako se zahtijeva sudjelovanje predstavnika suda koji upućuje zahtjev u izvođenju dokaza, zamoljeni sud utvrđuje uvjete pod kojima oni mogu sudjelovati u skladu s odredbama članka 10.

5.   Zamoljeni sud obavješćuje sud koji upućuje zahtjev o vremenu i mjestu održavanja sudskog postupka te, ako je potrebno, o uvjetima pod kojima njegovi predstavnici mogu sudjelovati, koristeći pri tome obrazac F iz Priloga.

Članak 13.

Mjere prisile

Ako je potrebno pri izvršavanju zahtjeva, zamoljeni sud primjenjuje prikladne mjere prisile u onim slučajevima i u onoj mjeri koju propisuje pravo države članice tog suda za izvršenje zahtjeva koji, u iste svrhe, izdaju nacionalna tijela te države članice ili jedna od stranaka.

Članak 14.

Odbijanje izvršenja

1.   Zahtjev za saslušanje osobe ne izvršava se ako se osoba o kojoj je riječ poziva na pravo da uskrati svjedočenje ili na zabranu svjedočenja,

(a)

u skladu s pravom države članice zamoljenog suda; ili

(b)

u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev, a takvo je pravo navedeno u zahtjevu ili ga je, ako je potrebno, potvrdio sud koji upućuje zahtjev na molbu zamoljenog suda.

2.   Osim razloga iz stavka 1., izvršenje zahtjeva može biti odbijeno samo ako:

(a)

zahtjev ne pripada u područje primjene ove Uredbe, u skladu s odredbama članka 1.; ili

(b)

izvršenje zahtjeva u skladu s pravom države članice zamoljenog suda nije u ovlasti sudskih tijela; ili

(c)

sud koji upućuje zahtjev, na traženje zamoljenog suda, ne dopuni zahtjev u skladu s člankom 8. u roku od 30 dana nakon što to zatraži zamoljeni sud; ili

(d)

polog ili predujam, zatražen u skladu s odredbama članka 18. stavka 3., nije dan u roku od 60 dana od traženja zamoljenog suda.

3.   Zamoljeni sud ne može odbiti izvršenje samo na temelju činjenice da, u skladu s pravom svoje države članice, sud te države članice ima isključivu nadležnost u tom predmetu ili da pravo te države članice ne dopušta pokretanje postupka u tom predmetu.

4.   Ako je izvršenje zahtjeva odbijeno zbog jednog od razloga iz stavka 2., zamoljeni sud u roku od 60 dana obavješćuje o primitku zahtjeva sud koji je uputio zahtjev, koristeći pri tome obrazac H iz Priloga.

Članak 15.

Obavijest o kašnjenju

Ako zamoljeni sud ne može izvršiti zahtjev u roku od 90 dana od dana njegovog primitka, o tome obavješćuje sud koji je uputio zahtjev, koristeći pri tome obrazac G iz Priloga. Pri tome navodi razloge kašnjenja i procjenu vremena za koje smatra da mu je potrebno za izvršenje zahtjeva.

Članak 16.

Postupak nakon izvršenja zahtjeva

Zamoljeni sud bez odgode šalje sudu koji je uputio zahtjev dokumente koji dokazuju izvršenje zahtjeva i, ako je potrebno, vraća dokumente koje je primio od suda koji je uputio zahtjev. Uz dokumente se prilaže potvrda o izvršenju, u obrascu H iz Priloga.

Odjeljak 4.

Neposredno izvođenje dokaza od strane suda koji upućuje zahtjev

Članak 17.

1.   Ako sud zatraži neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici, zahtjev podnosi središnjem tijelu ili nadležnom tijelu iz članka 3. stavka 3. u toj državi, koristeći pri tome obrazac I iz Priloga.

2.   Neposredno izvođenje dokaza može se obaviti isključivo na dobrovoljnoj osnovi, bez primjene mjera prisile.

Ako neposredno izvođenje dokaza podrazumijeva saslušanje osobe, sud koji upućuje zahtjev obavješćuje tu osobu da se izvođenje dokaza obavlja na dobrovoljnoj osnovi.

3.   Izvođenje dokaza obavlja član sudskog osoblja ili neka druga osoba, poput stručnjaka, koja je određena u skladu s pravom države članice suda koji upućuje zahtjev.

4.   U roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva, središnje tijelo ili nadležno tijelo države članice obavješćuje sud koji upućuje zahtjev o tome je li zahtjev prihvaćen i, ako je potrebno, sukladno pravu svoje države članice, o uvjetima za izvršenje zahtjeva, koristeći pri tome obrazac J.

Središnje tijelo ili nadležno tijelo posebno mogu odrediti sud svoje države članice koji će sudjelovati pri izvođenju dokaza, kako bi se osigurala ispravna primjena ovog članka i poštovanje postavljenih uvjeta.

Središnje tijelo ili nadležno tijelo potiče korištenje komunikacijske tehnologije poput video-konferencijskih i telefonskih veza.

5.   Središnje tijelo ili nadležno tijelo može odbiti neposredno izvođenje dokaza samo ako:

(a)

zahtjev ne pripada u područje primjene ove Uredbe, u skladu s člankom 1.;

(b)

zahtjev ne sadrži sve potrebne informacije, u skladu s člankom 4.; ili

(c)

je zatraženo neposredno izvođenje dokaza suprotno temeljnim pravnim načelima te države članice.

6.   Ne dovodeći u pitanje uvjete propisane u skladu sa stavkom 4., sud koji upućuje zahtjev izvršava ga u skladu s pravom svoje države članice.

Odjeljak 5.

Troškovi

Članak 18.

1.   Izvršenje zahtjeva, u skladu s člankom 10., nije podložno naknadi pristojba ili troškova.

2.   Unatoč tome, ako to zahtijeva zamoljeni sud, sud koji upućuje zahtjev bez odgode osigurava naknadu:

novčane nagrade stručnjacima i tumačima; i

troškova nastalih primjenom članka 10. stavaka 3. i 4.

Dužnost stranaka da pokriju ove nagrade ili troškove propisuje pravo države članice u kojoj se nalazi sud koji upućuje zahtjev.

3.   Ako je potrebno mišljenje stručnjaka, zamoljeni sud može, prije izvršenja zahtjeva, zahtijevati od suda koji upućuje zahtjev isplatu pologa ili predujma za naknadu tih troškova. U svim drugim slučajevima, polog ili predujam nisu uvjet za izvršavanje zahtjeva.

Polog ili predujam daju stranke ako je tako propisano pravom države članice u kojoj se nalazi sud koji upućuje zahtjev.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Provedbena pravila

1.   Komisija sastavlja i redovito ažurira priručnik, koji će biti dostupan i u elektroničkom obliku, sa svim informacijama koje države članice pružaju u skladu s odredbama članka 22. te sporazumima i dogovorima na snazi, sukladno odredbama članka 21.

2.   Ažuriranje ili tehničke izmjene standardnih obrazaca iz Priloga obavljaju se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 20. stavka 2.

Članak 20.

Odbor

1.   Komisiji u radu pomaže Odbor.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

3.   Odbor usvaja svoj Poslovnik.

Članak 21.

Odnos prema postojećim ili budućim sporazumima ili dogovorima između država članica

1.   Ova Uredba, s obzirom na predmete na koje se primjenjuje, ima prednost pred ostalim odredbama bilateralnih ili multilateralnih sporazuma ili dogovora koje su države članice sklopile, a posebno Haaške konvencije od 1. ožujka 1954. o građanskom postupku i Haaške konvencije od 18. ožujka 1970. o izvođenju dokaza u inozemstvu u građanskim ili trgovačkim stvarima, u odnosima između država članica koje su njihove stranke.

2.   Ova Uredba ne sprečava države članice da zadrže ili sklope sporazume ili dogovore između dviju ili više njih s ciljem daljnjeg olakšavanja izvođenja dokaza, pod uvjetom da oni budu u skladu s ovom Uredbom.

3.   Države članice Komisiji šalju:

(a)

do 1. srpnja 2003., presliku sporazuma ili dogovora između država članica navedenih u stavku 2.;

(b)

presliku sporazuma ili dogovora sklopljenih između država članica, navedenih u stavku 2., te nacrte takvih sporazuma ili dogovora koje namjeravaju usvojiti; i

(c)

svako otkazivanje ili izmjene takvih sporazuma ili dogovora.

Članak 22.

Obavijesti

Do 1. srpnja 2003. svaka država članica Komisiju obavješćuje o:

(a)

popisu iz članka 2. stavka 2. na kojemu se navodi mjesna, i ako je potrebno, posebna nadležnost sudova;

(b)

nazivima i adresama središnjih tijela i nadležnih tijela iz članka 3., uz naznaku njihove mjesne nadležnosti;

(c)

tehničkim sredstvima za primanje zahtjeva kojima raspolažu sudovi na popisu, u skladu s odredbama članka 2. stavka 2.;

(d)

jezicima koje prihvaća na zahtjevima, u skladu s odredbama članka 5.

Države članice Komisiju obavješćuju o svim naknadnim izmjenama ovih informacija.

Članak 23.

Pregled

Najkasnije 1. siječnja 2007. i svakih pet godina nakon tog datuma, Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o primjeni ove Uredbe, pri čemu posebnu pozornost posvećuje praktičnoj primjeni članka 3. stavka 1. točke (c) i stavka 3. te članaka 17. i 18.

Članak 24.

Stupanje na snagu

1.   Ova Uredba stupa na snagu 1. srpnja 2001.

2.   Ova se Uredba primjenjuje od 1. siječnja 2004., osim članaka 19., 21. i 22., koji se primjenjuju od 1. srpnja 2001.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama, u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 28. svibnja 2001.

Za Vijeće

Predsjednik

T. BODSTRÖM


(1)  SL C 314, 3.11.2000., str. 2.

(2)  Mišljenje doneseno 14. ožujka 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Mišljenje doneseno 28. veljače 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  SL L 160, 30.6.2000., str. 37.

(5)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(6)  SL L 24, 30.1.1998., str. 1.

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.


PRILOG

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image


Top