Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31999L0031

Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada

SL L 182, 16.7.1999, p. 1–19 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)

Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 04/08/2024

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1999/31/oj

15/Sv. 34

HR

Službeni list Europske unije

14


31999L0031


L 182/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


DIREKTIVA VIJEĆA 1999/31/EZ

od 26. travnja 1999.

o odlagalištima otpada

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 130.s stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.c Ugovora (3),

(1)

Budući da Rezolucija Vijeća od 7. svibnja 1990. (4) o politici gospodarenja otpadom, pozdravlja i podržava strateški dokument Zajednice te poziva Komisiju da predloži kriterije i standarde za zbrinjavanje otpada na odlagališta.

(2)

Budući da se Rezolucijom Vijeća od 9. prosinca 1996. o politici gospodarenja otpadom smatra da bi se na području Zajednice u budućnosti trebali provoditi samo sigurni i kontrolirani postupci odlaganja otpada.

(3)

Budući da bi sprečavanje nastanka, recikliranje i oporabu otpada trebalo poticati, kao i upotrebu oporabljenih materijala i energije s ciljem očuvanja prirodnih resursa te sprečavanja nekontroliranog iskorištavanja zemljišta.

(4)

Budući da bi dodatnu pažnju trebalo posvetiti problemima spaljivanja komunalnog i neopasnog otpada, kompostiranja, biometanizacije i obrade otpadnog mulja.

(5)

Budući da je prema načelu onečišćivač plaća potrebno, inter alia, uzeti u obzir svaku štetu koju odlagalište otpada nanese okolišu.

(6)

Budući da bi se, kao i kod svake druge vrste obrade otpada, odlaganje trebalo primjereno nadzirati i njime upravljati, kako bi se spriječili ili smanjili mogući štetni utjecaji na okoliš i zdravlje ljudi.

(7)

Budući da je potrebno poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem izbjegavanja ostavljanja otpada, divljeg odlaganja ili nekontroliranog zbrinjavanja otpada; budući da, s tim u skladu, mora biti omogućen nadzor odlagališta obzirom na tvari sadržane u otpadu koji se tamo odlaže; budući da bi takve tvari u najvećoj mogućoj mjeri trebale reagirati samo na predvidive načine.

(8)

Budući da bi i količinu i opasnu prirodu otpada namijenjenog za odlaganje trebalo smanjiti prema potrebi; budući da bi postupanje s otpadom trebalo olakšati, a njegovu oporaba poticati; budući da bi, stoga, trebalo poticati korištenje postupka obrade kako bi se osiguralo da je odlaganje usklađeno s ciljevima ove Direktive; budući da je razvrstavanje uključeno u definiciju obrade.

(9)

Budući da bi države članice trebale biti sposobne primjenjivati načela blizine i samodostatnosti u pogledu eliminiranja vlastitog otpada na razini Zajednice i na nacionalnoj razini u skladu s Direktivom Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu (5); budući da ciljeve te Direktive treba poštovati i razjasniti putem uspostave odgovarajuće, cjelovite mreže građevina za zbrinjavanje otpada utemeljene na visokoj razini zaštite okoliša.

(10)

Budući da bi neusklađenosti između tehničkih standarda koji se primjenjuju na zbrinjavanje otpada na odlagališta i nižih, s time povezanih troškova, mogle izazvati povećano odlaganje otpada u građevine s niskim standardima zaštite okoliša i tako potencijalno prouzrokovati ozbiljnu opasnost za okoliš kao posljedica prijevoza otpada na nepotrebno udaljena odredišta, kao i neadekvatnih načina zbrinjavanja.

(11)

Budući da je stoga potrebno utvrditi tehničke standarde za odlaganja otpada na razini Zajednice kako bi se kvaliteta okoliša u Zajednici zaštitila, sačuvala i poboljšala.

(12)

Budući da je potrebno jasno ukazati na zahtjeve koje lokacije predviđene za odlaganje otpada moraju ispunjavati u pogledu lokacije, uvjeta, upravljanja, kontrole, zatvaranja te preventivnih i zaštitnih mjera koje treba poduzeti u slučaju bilo kakve opasnosti za okoliš kako u kratkoročnoj, tako i u dugoročnoj perspektivi, a ponajprije protiv onečišćenja podzemnih voda zbog infiltracije procjednih voda u tlo.

(13)

Budući da je, s obzirom na gore navedeno, potrebno jasno definirati kategorije odlagališta koje dolaze u obzir te vrste otpada prihvatljive za svaku pojedinu kategoriju odlagališta.

(14)

Budući da bi lokacije za privremeno skladištenje otpada trebale biti u skladu s relevantnim zahtjevima Direktive 75/442/EEZ.

(15)

Budući da u skladu s Direktivom 75/442/EEZ oporaba inertnog ili neopasnog otpada koji je prikladan za korištenje kod rekonstrukcije/obnove i nasipavanja terena ili za potrebe u graditeljstvu, ne može predstavljati djelatnost odlaganja otpada.

(16)

Budući da bi trebalo poduzeti mjere za smanjenje proizvodnje metana na odlagalištima, inter alia, radi smanjenja globalnog zatopljivanja, i to smanjenjem odlaganja biorazgradivog otpada i uvođenjem zahtjeva za kontrolu nad odlagališnim plinovima.

(17)

Budući da bi mjere poduzete za smanjivanje odlaganja biorazgradivog otpada trebale za cilj imati i poticanje odvojenog skupljanja biorazgradivog otpada, općenito razvrstavanja otpada te njegovu oporabu i recikliranje.

(18)

Budući da je zbog posebnih značajki metode zbrinjavanja otpada na odlagalištima potrebno uvesti poseban postupak izdavanja dozvola za sve kategorije odlagališta u skladu s općim zahtjevima za izdavanje dozvola već utvrđenih Direktivom 75/442/EEZ i općim zahtjevima Direktive 96/61/EZ o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (6) budući da bi nadležno tijelo inspekcijskim nadzorom prije početka odlaganja trebalo potvrditi da li lokacija odlagališta ispunjava uvjete izdane dozvole.

(19)

Budući da su, u svakom slučaju, trebalo provoditi provjere radi utvrđivanja smije li se otpad odlagati na odlagalište za koje je namijenjen, posebno ako se radi o opasnom otpadu.

(20)

Budući da je, radi sprečavanja opasnosti od nanošenja štete okolišu, potrebno uvesti jedinstveni postupak za prihvat otpada koji bi se temeljio na karakterizaciji otpada prihvatljivog na različitim kategorijama odlagališta, posebno uključujući normirane granične vrijednosti; budući da u tu svrhu dosljedan i normiran sustav karakterizacije, uzorkovanja i analize otpada mora biti pravovremeno uspostavljen kako bi se olakšala provedba ove Direktive; budući da kriteriji prihvata moraju biti posebno detaljni kada se radi o inertnom otpadu.

(21)

Budući da, u očekivanju utvrđivanja takvih metoda analize ili graničnih vrijednosti potrebnih za karakterizaciju otpada države članice smiju, u smislu ove Direktive, zadržati ili izraditi svoje nacionalne popise otpada koji je prihvatljiv ili neprihvatljiv za odlaganje odnosno definirati kriterije, uključujući granične vrijednosti slične onima koje su utvrđene ovom Direktivom za jedinstven postupak prihvata.

(22)

Budući da bi za prihvat određenog opasnog otpada na odlagalištima za neopasni otpad tehnički odbor trebao izraditi kriterije prihvata.

(23)

Budući da je potrebno odrediti postupke općeg praćenja stanja na odlagalištima tijekom rada i u razdoblju naknadnog održavanja odlagališta nakon njegovog zatvaranja kako bi se utvrdili svi mogući nepovoljni utjecaji odlagališta na okoliš i poduzele odgovarajuće korektivne mjere.

(24)

Budući da je potrebno definirati kada i kako bi odlagalište trebalo zatvoriti te definirati obveze i odgovornosti operatera tijekom naknadnog održavanja.

(25)

Budući da odlagališta koja su bila zatvorena prije datuma prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo ne bi trebala podlijegati njenim odredbama koje se odnose na postupak zatvaranja.

(26)

Budući da bi buduće uvjete rada postojećih odlagališta trebalo urediti radi poduzimanja potrebnih mjera u određenom vremenskom razdoblju s ciljem njihove prilagodbe ovoj Direktivi na temelju plana za gospodarenje otpadom na lokaciji.

(27)

Budući da za operatere postojećih odlagališta koji su, u skladu s obvezujućim nacionalnim propisima, jednakim onima iz članka 14. ove Direktive, već podnijeli dokumentaciju iz članka 14. točke (a) ove Direktive prije njenog stupanja na snagu i za koje je nadležno tijelo izdalo odobrenje za nastavak rada, nema nikakve potrebe za ponovno podnošenje takve dokumentacije, niti za izdavanje novog odobrenja nadležnog tijela.

(28)

Budući da bi operater trebao osigurati financijska sredstva ili na neki drugi način osigurati ispunjavanje svih obveza koje proizlaze iz dozvole, uključujući i one koje se odnose na zatvaranje odlagališta te njegovo naknadno održavanje, budu ispunjene.

(29)

Budući da bi trebalo provesti mjere kako bi se osiguralo da cijena zaračunata za zbrinjavanje otpada na odlagalište pokriva sve troškove projektiranja i puštanja građevine za odlaganje otpada u rad, uključujući, koliko je to moguće, financijsko ili neko drugo ekvivalentno jamstvo koje operater odlagališta mora osigurati, kao i procijenjene troškove zatvaranja odlagališta, te potrebnog naknadnog održavanja.

(30)

Budući da, kada nadležno tijelo smatra da odlagalište ne predstavlja vjerojatnu opasnost za okoliš dulje od određenog razdoblja, predviđeni troškovi koji moraju biti uključeni u cijenu koju naplaćuje operater odlagališta mogu se ograničiti na samo to radoblje.

(31)

Budući da je potrebno osigurati pravilnu primjenu odredbi za provođenje ove Direktive u cijeloj Zajednici, te osigurati da obuka i znanje koje su stekli operater i osoblje odlagališta omogućuje istima potrebnu stručnost.

(32)

Budući da Komisija mora utemeljiti standardni postupak za prihvat otpada kao i utvrditi standardnu klasifikaciju otpada koji je prihvatljiv na neko odlagalište u skladu s postupkom odbora utvrđenim člankom 18. Direktive 75/442/EEZ.

(33)

Budući da se prilagodba priloga ovoj Direktivi znanstvenom i tehničkom napretku kao i standardizacija metoda praćenja stanja, uzorkovanja i analize mora usvojiti u sklopu istog postupka odbora.

(34)

Budući da države članice moraju Komisiji podnositi redovita izviješća o provedbi ove Direktive posebno pazeći na nacionalne strategije koje treba uspostaviti u skladu s člankom 5.; budući da na temelju tih izviješća Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Opći cilj

1.   U svrhu ispunjavanja zahtjeva Direktive 75/442/EEZ, a posebno njezinih članaka 3. i 4., cilj ove Direktive je, pomoću strogih radnih i tehničkih zahtjeva o otpadu i odlagalištima, osigurati mjere, postupke i smjernice za sprečavanje štetnih utjecaja na okoliš ili njihovo smanjenje u najvećoj mogućoj mjeri, i to naročito za sprečavanje i smanjenje onečišćenje površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka te globalnog okoliša, uključujući efekt staklenika, kao i svake opasnosti za zdravlje ljudi do kojeg bi moglo doći zbog odlaganja otpada tijekom cijelog životnog vijeka odlagališta.

2.   U pogledu tehničkih značajki odlagališta, ova Direktiva sadrži odgovarajuće tehničke uvjete za odlagališta na koja se primjenjuje Direktiva 96/61/EZ kako bi se na konkretan način razradili opći zahtjevi te Direktive. Odgovarajući zahtjevi Direktive 96/61/EZ smatraju se ispunjenima ako su ispunjeni zahtjevi ove Direktive.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Direktive:

(a)

„otpad” znači svaka tvar ili predmet obuhvaćen Direktivom 75/442/EEZ;

(b)

„komunalni otpad” znači otpad iz kućanstava, kao i drugi otpad koji je zbog svoje prirode ili sastava sličan otpadu iz kućanstava;

(c)

„opasni otpad” znači svaki otpad obuhvaćen člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu (7);

(d)

„neopasni otpad” znači otpad koji nije obuhvaćen stavkom (c);

(e)

„inertni otpad” znači otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim, kemijskim ili biološkim promjenama. Inertni otpad se ne otapa, ne gori, niti na bilo koji drugi način fizikalno ili kemijski reagira, biološki se razgrađuje ili negativno utječe na druge tvari s kojima dolazi u dodir na način koji bi mogao dovesti do onečišćenja okoliša ili štetiti zdravlju ljudi. Ukupna procjednost i onečišćujući sadržaj otpada te ekotoksičnost procjednih voda ne smiju biti značajni, a posebno ne smije dovoditi u opasnost kvalitetu površinske i/ili podzemne vode.

(f)

„podzemno odlagalište” znači mjesto za trajno skladištenje otpada u duboke geološke šupljine, kao što su bivši rudnici soli ili kalija;

(g)

„odlagalište” znači građevina namijenjena odlaganju otpada na površinu ili pod zemlju (npr. podzemno odlagalište), uključujući:

interna odlagališta otpada (npr. odlagalište na kojem proizvođač odlaže svoj otpad na samom mjestu proizvodnje), i

stalno odlagalište (npr. za razdoblje dulje od jedne godine) koje se koristi za privremeno skladištenje otpada,

ali isključujući:

građevine gdje se otpad istovaruje radi omogućavanja njegove pripreme za daljnji prijevoz do mjesta oporabe, obrade ili odlaganja na drugim lokacijama, i

skladištenje otpada prije njegove oporabe ili obrade u razdoblju koje je u pravilu kraće od tri godine, ili

skladištenje otpada prije zbrinjavanja tijekom razdoblja kraćeg od godine dana;

(h)

„obrada” znači postupak kojim se u fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uključujući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada s ciljem smanjivanja količine ili opasnih svojstava te olakšava rukovanje ili poboljšava iskoristivost otpada;

(i)

„procjedna voda” znači svaka tekućina koja prolazi kroz odloženi otpad, u njemu nastaje ili je u njemu sadržana;

(j)

„odlagališni plin” znači svi plinovi koje stvara odloženi otpad;

(k)

„eluat” znači proizvod laboratorijske simulacije procjeđivanja voda;

(l)

„operater” znači fizička ili pravna osoba odgovorna za odlagalište u skladu sa zakonodavstvom određene države članice na čijem se teritoriju takvo odlagalište nalazi; ta se osoba može promijeniti od pripremnog razdoblja do razdoblja naknadnog održavanja;

(m)

„biorazgradivi otpad” znači svaki otpad koji podliježe anaerobnom ili aerobnom raspadanju, kao što je to slučaj s otpadom iz vrtova i otpadom od hrane te papirom i kartonom;

(n)

„posjednik” znači proizvođač otpada ili fizička odnosno pravna osoba koja posjeduje otpad;

(o)

„podnositelj zahtjeva” znači svaka osoba koja podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za odlagalište sukladno ovoj Direktivi;

(p)

„nadležno tijelo” znači tijelo koje država članica imenuje kao odgovorno za obavljanje dužnosti koje proizlaze iz ove Direktive;

(q)

„tekući otpad” znači svaki otpad u tekućem stanju uključujući otpadne vode, ali isključujući mulj;

(r)

„izolirano naselje” znači naselje:

s ne više od 500 stanovnika po općini ili naselju i ne više od pet stanovnika po kvadratnom kilometru, i

gdje udaljenost do najbliže urbane aglomeracije s najmanje 250 stanovnika po kvadratnom kilometru nije manja od 50 km ili je otežan cestovni pristup do najbližih urbanih aglomeracija zbog nepogodnih vremenskih uvjeta tijekom većeg dijela godine.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Države članice primjenjuju ovu Direktivu za svako odlagalište kako je utvrđeno člankom 2. točkom (g).

2.   Ne dovodeći u pitanje postojeće zakonodavstvo Zajednice, sljedeće se isključuje iz područja primjene ove Direktive:

prekrivanje tla muljem, uključujući mulj od obrade otpadnih voda, kao i mulj koji je nastao jaružanjem te slični materijali na tlu, u svrhu gnojidbe tla,

korištenje inertnog otpada na odlagalištima koji je pogodan za radove na obnovi/rekonstrukciji, za nasipanje terena ili za potrebe u graditeljstvu,

odlaganje neopasnih muljevitih naslaga na obali vodotoka ako je uzet iz njegova voda terena, te neopasnih vrsta mulja u površinskim vodama, uključujući korito i njegove dublje slojeve,

odlaganje neonečišćene zemlje ili neopasnog inertnog otpada koji je nastao traženjem rude, vađenjem preradom i skladištenjem mineralnih resursa, te radom kamenoloma.

3.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 75/442/EEZ države članice mogu po vlastitom izboru izjaviti da odlaganje neopasnog otpada, koji treba utvrditi odbor osnovan člankom 17. ove Direktive, te koji ne predstavlja inertni otpad nastao istraživanjem rudnih ležišta te vađenjem, preradom i skladištenjem mineralnih resursa kao i radom kamenoloma, a koji se odlaže tako da sprečava onečišćenje okoliša ili štetu po zdravlje ljudi, može biti izuzet iz odredbi u Prilogu I., točke 2., 3.1., 3.2. i 3.3. ove Direktive.

4.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 75/442/EEZ države članice mogu po vlastitom izboru izjaviti da dijelovi ili čitavi članak 6. točka (d), članak 7. točka (i), članak 8. točka (a) podtočka iv., članak 10., članak 11. stavak 1. točke (a), (b) i (c), članak 12. točke (a) i (c), Prilog I., točke 3. i 4., Prilog II. (osim točke 3., razine 3. i točke 4.) i Prilog III., točke od 3. do 5. ovoj Direktivi se ne primjenjuju na:

(a)

odlagališta za neopasne ili inertne otpade ukupnog kapaciteta koji ne prelazi 15 000 tona ili sa godišnjim unosom od najviše 1 000 tona na otocima, u slučaju kada je to jedino odlagalište na otoku i kad je to odlagalište namijenjeno samo za otpad koji je nastao na tom otoku. Nakon što se ukupni kapacitet tog odlagališta iskoristi, svako novo odlagalište koje se utvrdi na otoku mora udovoljiti zahtjevima ove Direktive;

(b)

odlagališta za neopasni ili inertni otpad na području izoliranih naselja u slučaju kad je odlagalište namijenjeno zbrinjavanju otpada koji je nastao isključivo unutar tog izoliranog naselja.

Najkasnije dvije godine nakon datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1., države članice Komisiji dostavljaju popis otoka i izoliranih naselja koja imaju pravo izuzeća. Komisija objavljuje popis otoka i izoliranih naselja.

5.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 75/442/EEZ države članice mogu po vlastitom izboru izjaviti da podzemno odlaganje kako je opisano u članku 2. stavku (f) ove Direktive može biti izuzeto iz odredbi članka 13. stavka (d) i Priloga I. točke 2. osim prve alineje, točke od 3. do 5. i odredbi Priloga III. točke 2., 3. i 5. ovoj Direktivi.

Članak 4.

Kategorije odlagališta

Svako se odlagalište svrstava u jednu od sljedećih kategorija:

odlagalište za opasni otpad,

odlagalište za neopasni otpad,

odlagalište za inertni otpad.

Članak 5.

Otpad i postupci obrade neprihvatljivi za odlagališta

1.   Države članice izrađuju nacionalnu strategiju za provođenje smanjivanja količine biorazgradivog otpada koji se odlaže na odlagališta, i to u roku od dvije godine od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1. te o toj strategiji izvješćuju Komisiju. Strategija treba uključiti mjere za postizanje ciljeva utvrđenih u stavku 2., posebno putem recikliranja, kompostiranja, proizvodnjom prirodnog plina ili oporabom materijala i energije.

U roku od 30 mjeseci od datuma utvrđenog člankom 18 stavkom 1. Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izviješće u kojem sažima nacionalne strategije.

2.   Strategija osigurava da:

(a)

u roku od najviše pet godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1., biorazgradivi komunalni otpad koji odlazi na odlagališta mora se smanjiti na 75 % od ukupnog iznosa (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1995. ili zadnjoj godini prije 1995. za koju su dostupni standardizirani Eurostat podaci;

(b)

u roku od najviše osam godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1., biorazgradivi komunalni otpad koji odlazi na odlagališta mora se smanjiti na 50 % od ukupnog iznosa (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1995. ili zadnjoj godini prije 1995. za koju su dostupni standardizirani Eurostat podaci;

(c)

u roku od najviše 15 godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1., biorazgradivi komunalni otpad koji odlazi na odlagališta mora se smanjiti na 35 % od ukupnog iznosa (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1995. ili zadnjoj godini prije 1995. za koju su dostupni standardizirani Eurostat podaci.

Dvije godine od datuma utvrđenog stavkom (c) Vijeće na temelju izviješća Komisije o praktičnom iskustvu koje su države članice stekle u provođenju ciljeva utvrđenih u stavcima (a) i (b), preispituje gore postavljeni cilj, dodajući istome, ako je potrebno, prijedlog u smislu potvrđivanja ili dopune tog cilja, a sve radi osiguranja visoke razine zaštite okoliša.

Države članice koje u 1995. ili zadnjoj godini prije 1995. za koju su dostupni Eurostat podaci, odlažu više od 80 % svog sakupljenog komunalnog otpada na odlagališta, mogu odgoditi postizanje ciljeva utvrđenih u stavcima (a), (b) ili (c) na vrijeme od najviše četiri godine. Države članice koje namjeravaju primijeniti ovu odredbu unaprijed izvješćuju Komisiju o svojoj odluci. Komisija o tim odlukama izvješćuje ostale države članice.

Provedba odredbi opisanih u prethodnom podstavku ne smije ni u kojem slučaju voditi do postizanja cilja navedenog u stavku (c) nakon isteka roka od četiri godine od datuma navedenog u stavku (c).

3.   Države članice poduzimaju mjere s ciljem sprečavanja prihvata sljedećeg otpada na odlagališta:

(a)

tekući otpad;

(b)

otpad koji je u uvjetima odlagališta eksplozivan, korozivan, oksidirajući, lako zapaljiv ili zapaljiv, kako je utvrđeno u Prilogu III. Direktivi 91/689/EEZ;

(c)

bolnički i drugi klinički otpad koji nastaje u medicinskim ili veterinarskim ustanovama, koji su infektivni kako je utvrđeno (svojstvo H9 u Prilogu III.) Direktivom 91/689/EEZ te otpad koji potpada u kategoriju 14 (Prilog I. A) te Direktive;

(d)

čitave istrošene gume iz perioda od dvije godine nakon datuma navedenog u članku 18. stavku 1., osim guma korištenih kao građevni materijal, te izrezanih istrošenih guma pet godina nakon datuma navedenog u članku 18. stavku 1. (isključujući u oba slučaja gume za bicikle, te gume s vanjskim promjerom većim od 400 mm);

(e)

sve druge vrste otpada koji ne ispunjavaju prihvatne kriterije u skladu s Prilogom II.

4.   Razrjeđivanje mješavine otpada isključivo u svrhu ispunjavanja prihvatnih kriterija za otpad, je zabranjeno.

Članak 6.

Otpad prihvatljiv za razne kategorije odlagališta

Države članice poduzimaju mjere kako bi se osiguralo:

(a)

da se na odlagališta odlaže samo otpad podvrgnut obradi. Ova se odredba ne primjenjuje ni na inertni otpad za koji obrada tehnički nije izvediva, ni na bilo koji drugi otpad za koji takva obrada ne doprinosi ostvarivanju ciljeva ove Direktive, kako je utvrđeno u članku 1., smanjenjem količine otpada ili opasnosti za zdravlje ljudi odnosno okoliš;

(b)

da se na odlagališta za opasni otpad odlaže samo opasni otpad koji ispunjava kriterije utvrđene u skladu s Prilogom II.;

(c)

da se odlagalište za neopasni otpad ne upotrebljava za:

i.

komunalni otpad;

ii.

neopasni otpad bilo kojeg porijekla, koji ispunjava kriterije za prihvat otpada na odlagališta za neopasni otpad utvrđenih u skladu s Prilogom II.;

iii.

stabilni, nereaktivni opasni otpad (na primjer skrutnuti, vitrificirani), sa svojstvima procjeđivanja jednakim onima za neopasni otpad iz točke ii., a koji ispunjavaju relevantne kriterije za prihvat utvrđene u skladu s Prilogom II. Takvi opasni otpadi se ne smiju odlagati u prostore namijenjene za biorazgradivi neopasni otpad.;

(d)

da se odlagališta inertnog otpada koriste samo za inertni otpad.

Članak 7.

Podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole

Države članice poduzimaju mjere kako bi zahtjev za izdavanje dozvole za otvaranje odlagališta sadržavao barem sljedeće pojedinosti:

(a)

identitet podnositelja zahtjeva i operatera u slučaju da se radi o dvije različite osobe;

(b)

opis vrsta otpada i ukupne količine otpada za odlaganje;

(c)

predloženi kapacitet odlagališta;

(d)

opis odlagališta uključujući njegova hidrogeološka i geološka svojstva;

(e)

predložene metode za sprečavanje i smanjenje onečišćenja;

(f)

predloženi plan upravljanja, praćenja i kontrole;

(g)

predloženi plan za zatvaranje odlagališta i način provođenja naknadnog održavanja;

(h)

ako se zahtijeva procjena utjecaja na okoliš na temelju Direktive Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (8), informaciju daje nositelj izgradnje u skladu s člankom 5. te Direktive;

(i)

financijsko jamstvo podnositelja zahtjeva ili bilo koje drugo ekvivalentno osiguranje, kako je propisano člankom 8. točkom (a) podtočkom iv. ove Direktive.

Nakon uspješno riješenog zahtjeva za izdavanje dozvole, ove informacije stavljaju se na raspolaganje nadležnim državnim tijelima te tijelima Zajednice u statističke svrhe, na njihov zahtijev.

Članak 8.

Uvjeti dozvole

Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale:

(a)

da nadležno tijelo ne izda dozvolu za rad odlagališta ako nije zadovoljeno sljedeće:

i.

projekt odlagalište udovoljava svim bitnim zahtjevima ove Direktive, uključujući Priloge, ne dovodeći u pitanje članak 3. stavke 4. i 5.;

ii.

upravljanje odlagalištem se povjerava isključivo fizičkoj osobi koja je tehnički osposobljena za rad na takvom mjestu; ako je osiguran stručni i tehnički razvoj te obuka operatera i osoblja odlagališta;

iii.

djelatnost odlaganja otpada se obavlja na način koji osigurava poduzimanje mjera za sprečavanje nesreća i ograničenje njihovih posljedica;

iv.

dovršenje ili osiguranje odgovarajućih priprema, putem financijskih ili jednakovrijednih jamstava, na temelju modaliteta o kojima odlučuju države članice, od strane podnositelja zahtjeva prije početka odlaganja otpada, radi osiguranja podmirenja obveza (uključujući provođenje naknadnog održavanja), koje proizlaze iz ishođene dozvole u skladu s odredbama ove Direktive, te provođenje postupaka zatvaranja odlagališta u skladu s člankom 13. Ova financijska ili jednakovrijedna jamstva moraju biti dostatna za sve obveze do radova koji spadaju u naknadno održavanje odlagališta prema članku 13. stavku (d). Države članice mogu po vlastitom izboru odlučiti da se ta točka ne primjenjuje na odlagališta za inertni otpad;

(b)

usklađenje projekta odlagališta s odgovarajućim planom gospodarenja otpadom ili planovima iz članka 7. Direktive 75/442/EEZ;

(c)

prije početka samog zbrinjavanja otpada nadležno tijelo pregledava teren kako bi se uvjerilo da isti udovoljava svim bitnim uvjetima za izdavanje dozvole. To nikako ne umanjuje odgovornost operatera u smislu ispunjavanja uvjeta dozvole.

Članak 9.

Sadržaj dozvole

Pobliže određujući m označavanjem i dopunom odredbi predviđenih člankom 9. Direktive 75/442/EEZ i člankom 9. Direktive 96/61/EC, dozvola za rad odlagališta mora sadržavati barem sljedeće:

(a)

kategoriju odlagališta;

(b)

popis jasno određenih vrsta i ukupnu količinu otpada odobrenog za odlaganje na to odlagalište;

(c)

uvjete pod kojima će se obavljati pripremni radovi na odlagalištu, radovi te postupci praćenja i provjere, uključujući i interventne planove (Prilog III., točka 4.B), kao i sve zahtjeve za privremeno zatvaranje odlagališta i provođenje naknadnog održavanja;

(d)

obvezu podnositelja zahtjeva da najmanje jednom godišnje podnese izviješće nadležnom tijelu o vrstama i količinama odloženog otpada te o rezultatima programa praćenja kako je propisano člancima 12. i 13. te Prilogom III.

Članak 10.

Troškovi odlaganja otpada

Države članice poduzimaju mjere u svrhu osiguranja pokrivanja svih troškova uključenih u otvaranje i rad određenog odlagališta, uključujući i koliko je to moguće financijska ili jednakovrijedna jamstva iz članka 8. točke (a) podtočke iv., kao i procijenjenih troškova povezanih sa zatvaranjem i naknadnim održavanjem odlagališta tijekom najmanje 30 godina, a koji su uključeni u cijenu koju naplaćuje operater za zbrinjavanje bilo koje vrste otpada na tom odlagalištu. U skladu sa zahtjevima Direktive Vijeća 90/313/EEZ od 7. lipnja 1990. o slobodi pristupa informacijama o okolišu (9), države članice osiguravaju transparentnost u prikupljanju i korištenju svih potrebnih informacija o troškovima.

Članak 11.

Postupci prihvata otpada

1.   Države članice poduzimaju mjere koje prethode prihvatu otpada na odlagalište:

(a)

prije ili za vrijeme isporuke, ili kod prve isporuke u seriji isporuka, pod uvjetom da vrsta otpada ostaje nepromijenjena, da posjednik ili operater pomoću odgovarajuće dokumentacije može dokazati da se predmetni otpad smije prihvatiti na to odlagalište u skladu s uvjetima dozvole, te da ispunjava prihvatne kriterije navedene u Prilogu II.;

(b)

operater je dužan poštovati sljedeće postupke za prihvat otpada:

provjeru dokumentacije o otpadu, uključujući i one isprave koje zahtijeva članak 5. stavak 3. Direktive 91/689/EEZ, te u slučajevima u kojima se primjenjuju, i one koje zahtijeva Uredba Vijeća (EEZ) br. 259/93 od 1. veljače 1993. o nadzoru i kontroli pošiljaka otpada koje se otpremaju unutar Europske Zajednice, ulaze u nju ili iz nje izlaze (10),

vizualnu provjeru otpada na ulazu u odlagalište i na mjestu odlaganja, te gdje je to primjereno, provjeru sukladnosti s opisom u dokumentaciji koju podnosi posjednik otpada. U slučaju uzimanja reprezentativnih uzoraka u svrhu provedbe Priloga II., točke 3., razine 3, rezultati provedenih ispitivanja se čuvaju, a uzorkovanje vrši sukladno Prilogu II., točki 5. Ti uzorci se čuvaju najmanje mjesec dana,

vođenje registra o količinama i značajkama odloženog otpada, označavajući porijeklo, datum isporuke, identitet proizvođača ili sakupljača u slučaju komunalnog, a u slučaju opasnog otpada, precizno određeno mjesto odlaganja unutar odlagališta. Ova informacija daje se na uvid državnim tijelima i tijelima Zajednice nadležnim za statistiku kada se to zahtijeva za statističke potrebe;

(c)

operater odlagališta o prihvatu svake isporuke otpada odloženog na odlagalište uvijek izdaje pismenu potvrdu;

(d)

ne dovodeći u pitanju odredbe iz Uredbe (EEZ) br. 259/93, ako otpad nije primljen na odlagalište, upravitelj je dužan bez odgađanja o neprihvaćanju otpada izvijestiti nadležno tijelo.

2.   Za odlagališta koja se izuzimaju iz odredbi ove Direktive na temelju članka 3. stavaka 4. i 5., države članice poduzimaju mjere potrebne radi osiguranja:

redovnog vizualnog pregleda otpada na mjestu odlaganja kako bi se osiguralo prihvaćanje isključivo neopasnog otpada sa otoka iili iz izoliranih naselja na odlagalište, i

vođenje registra o količinama otpada koji se odlaže na odlagalište.

Države članice osiguravaju da informacija o količinama i, gdje je to moguće, vrsti otpada koja odlazi na odlagališta na koje se izuzeće odnosi, bude sastavni dio redovnih izvješća Komisiji o provedbi Direktive.

Članak 12.

Kontrola i postupci nadzora za vrijeme aktivnog korištenja odlagališta

Države članice poduzimaju mjere kako bi takva kontrola te postupci nadzora za vrijeme aktivnog korištenja odlagališta ispunjavali barem sljedeće uvjete:

(a)

operater odlagališta je dužan tijekom aktivnog razdoblja provoditi program nadzora i kontrole kako je pobliže određeno u Prilogu III.;

(b)

operater obavješćuje nadležno tijelo o svim značajnijim štetnim utjecajima na okoliš koje postupci nadzora i kontrole otkriju, te slijedi odluku nadležnog tijela o prirodi i rokovima poduzimanja potrebnih korektivnih mjera. Troškove tih mjera snosi operater odlagališta.

S učestalošću koju utvrđuje nadležno tijelo, ali u svakom slučaju najmanje jednom godišnje, operater na temelju prikupljenih podataka izvješćuje nadležno tijelo o svim rezultatima nadzora s ciljem dokazivanja poštovanja uvjeta dozvole, te s ciljem stjecanja novih znanja o ponašanju otpada na odlagalištima;

(c)

kontrolu kvalitete analitičkih operacija kontrolnih i nadzornih postupaka i/ili analiza na koje se odnosi članak 11. stavak 1. točka (b) provode nadležni laboratoriji.

Članak 13.

Zatvaranje i naknadno održavanje odlagališta

Države članice poduzimaju mjere kako bi u skladu s dozvolom, gdje je to primjenjivo:

(a)

započeo postupak zatvaranja dijela ili čitavog odlagališta:

i.

kada se za to ispune bitni uvjeti utvrđeni dozvolom; ili

ii.

po odobrenju nadležnog tijela, na zahtjev operatera; ili

iii.

po obrazloženoj odluci nadležnog tijela;

(b)

čitavo odlagalište ili samo njegov dio smije se smatrati konačno zatvorenim za daljnje odlaganje otpada nakon izvršenog konačnog pregleda odlagališta od strane nadležnog tijela, njegove procjene svih izviješća primljenih od operatera, te nakon obavješćivanja operatera o odluci o zatvaranju odlagališta. To ni u kom slučaju ne umanjuje odgovornost koju operater ima u odnosu na uvjete dozvole;

(c)

nakon što se odlagalište konačno zatvori za daljnju upotrebu, operater snosi odgovornost za njegovo održavanje, nadzor i kontrolu u razdoblju naknadnog održavanje, tako dugo dok to traži nadležno tijelo, vodeći računa o roku u kojem odlagalište može predstavljati opasnost.

Operater obavješćuje nadležno tijelo o svim značajnijim štetnim utjecajima za okoliš koje otkriju kontrolni postupci i slijediti odluku nadležnog tijela u vezi s vrstom i rokovima sanacije;

(d)

tako dugo dok nadležno tijelo smatra da postoji vjerojatnost da odlagalište predstavlja opasnost za okoliš, i ne dovodeći u pitanje bilo koje zakonodavstvo na državnoj ili razini Zajednice u pogledu odgovornosti posjednika otpada, operater odlagališta je odgovoran za praćenje stanja i provođenje analiza odlagališnog plina i procjednih voda, te sustava podzemnih voda u blizini odlagališta, a sve u skladu s Prilogom III.

Članak 14.

Postojeća odlagališta

Države članice poduzimaju mjere kako bi se spriječile da odlagališta kojima je izdana dozvola, ili koji već obavljaju djelatnost u vrijeme prijenosa ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo, nastave s radom prije provođenja niže navedenih postupaka i to u najkraćem mogućem roku, a najkasnije osam godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1.:

(a)

u roku od godine dana od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1. operater odlagališta priprema plan i predstavlja ga nadležnom tijelu, za dobivanje njegove suglasnosti za sanaciju odlagališta, uključujući pojedinosti navedene u članku 8. te o svim korektivnim mjerama koje operater smatra potrebnim u smislu udovoljavanja zahtjevima ove Direktive, izuzimajući zahtjev iz Priloga I. točke 1.;

(b)

slijedom predstavljanja plana sanacije, nadležno tijelo donosi konačnu odluku o tome da li se na temelju predmetnog plana sanacije i ove Direktive odlaganje smije nastaviti. Države članice poduzimaju potrebne mjere radi hitnog konačnog zatvaranja, u skladu s člankom 7. točkom (g) i člankom 13., odlagališta koji u skladu s člankom 8. nisu imali odobrenje za nastavak rada;

(c)

na temelju odobrenog plana sanacije, nadležno tijelo odobrava nužne radove i određuje prijelazni period za ispunjenje zahtjeva ove Direktive osim zahtjeva u Prilogu 1. točki 1., u roku od osam godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1.;

(d)

i.

u roku od godine dana od datuma utvrđenog u članku 18. stavku 1. na odlagališta za opasni otpad primjenjuju se članci 4., 5. i 11., te Prilog II.;

ii.

u roku od tri godine od datuma utvrđenog u članku 18. stavku 1., na odlagališta za opasni otpad primjenjuje se članak 6.

Članak 15.

Obveza izvješćivanja

U intervalima od tri godine države članice Komisiji šalju izviješća o provedbi ove Direktive, pazeći pritom posebno na nacionalne strategije koje se moraju donijeti prema uvjetima iz članka 5. Izviješće se izrađuje na temelju upitnika ili okvirnog nacrta koji je Komisija priredila u skladu s postupkom opisanim u članku 6. Direktive 91/692/EEZ (11) Upitnik ili okvirni nacrt se šalje državama članicama šest mjeseci prije početka razdoblja obuhvaćenog izviješćem. Izviješće se šalje Komisiji u roku od devet mjeseci prije kraja razdoblja od tri godine obuhvaćenih tim izviješćem.

Komisija objavljuje izvješće Zajednice o provedbi ove Direktive u roku od devet mjeseci po primitku izviješća od država članica.

Članak 16.

Odbor

Sve izmjene potrebne za prilagodbe Priloga ovoj Direktivi znanstvenom i tehničkom napretku, te svi prijedlozi za normizacijom metoda kontrole, uzorkovanja i analize koji se odnose na odlagališta usvaja Komisija kojoj pomaže odbor utvrđen člankom 18. Direktive 75/442/EEZ a u skladu s načelom utvrđenim člankom 17. ove Direktive. Sve izmjene Priloga moraju biti u skladu s načelima utvrđenim ovom Direktivom, kako je opisano u Prilozima. U tu svrhu, u pogledu Priloga II., Odbor slijedi sljedeće: uzimajući u obzir opća načela i opće postupke za provođenje ispitivanja i utvrđivanje kriterija za prihvat otpada, kako je navedeno u Prilogu II., posebni kriteriji i/ili metode ispitivanja te pridružene granične vrijednosti, moraju se odrediti za svaku kategoriju odlagališta, uključujući prema potrebi posebne kategorije odlaganja unutar svake kategorije, uključujući podzemno odlaganje. Prijedloge za normizaciju metoda kontrole, uzorkovanje i ispitivanja u odnosu na Priloge ovoj Direktivi usvaja Komisija uz pomoć Odbora u roku od najviše dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive.

Komisija uz pomoć Odbora usvaja odredbe za usklađivanje i redovitu dostavu statističkih podataka iz članaka 5., 7. i 11. ove Direktive, u roku od najviše dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Direktive, te za izmjene tih odredaba kada je to potrebno.

Članak 17.

Postupak odbora

Komisiji pomaže odbor sastavljen od predstavnika država članica na čelu s predstavnikom Komisije.

Predstavnik Komisije odboru podnosi nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor svoje mišljenje o nacrtu priopćuje u roku koji predsjednik odbora može odrediti prema hitnosti slučaja. Mišljenje je dužna donijeti većina kako je utvrđeno člankom 148. stavkom 2. Ugovora u pogledu odluka za koje se na prijedlog Komisije od Vijeća traži usvajanje. Glasovi predstavnika država članica imaju težinu u skladu s načinom opisanim u tom članku. Predsjednik odbora ne sudjeluje u glasanju.

Komisija usvaja predviđene mjere ako su u skladu s mišljenjem odbora.

Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora, ili ako nikakvo mišljenje nije izrečeno, Komisija bez odlaganja podnosi Vijeću prijedlog o mjerama koje treba poduzeti. Vijeće djeluje kvalificiranom većinom.

Ako na dan isteka roka od tri mjeseca od datuma podnošenja prijedloga Vijeću, Vijeće nije djelovalo, predložene mjere usvaja Komisija.

Članak 18.

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije dvije godine od datuma njenog stupanja na snagu. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 20.

Adresati

Ova Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 26. travnja 1999.

Za Vijeće

Predsjednik

J. FISCHER


(1)  SL C 156, 24.5.1997., str. 10.

(2)  SL C 355, 21.11.1997., str. 4.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 19. veljače 1998. (SL C 80, 16.3.1998., str. 196.), Zajedničko stajalište Vijeća od 4. lipnja 1998. (SL C 333, 30.10.1998., str. 15.) i Odluka Europskog parlamenta od 3. veljače 1999. (SL C 150, 28.5.1999., str. 78.).

(4)  SL C 122, 18.5.1990., str. 2.

(5)  SL L 194, 25.7.1975., str. 39. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 96/350/EZ (SL L 135, 6.6.1996., str. 32.).

(6)  SL L 257, 10.10.1996., str. 26.

(7)  SL L 377, 31.12.1991., str. 20. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 94/31/EZ (SL L 168, 2.7.1994., str. 28.).

(8)  SL L 175, 5.7.1985., str. 40., Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/11/EEZ (SL L 73, 14.3.1997., str. 5.).

(9)  SL L 158, 23.6.1990., str. 56.

(10)  SL L 30, 6.2.1993., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) Br. 120/97 (SL L 22, 24.1.1997., str. 14.).

(11)  SL L 377, 31.12.1991., str. 48.


PRILOG I.

OPĆI UVJETI ZA SVE KATEGORIJE ODLAGALIŠTA OTPADA

1.   Lokacija

1.1.   Pri izboru lokacije odlagališta moraju se uzeti u obzir uvjeti koji se odnose na:

(a)

udaljenosti od rubova odlagališta do naseljenih područja i područja za odmor, vodnih putova, vodnih tijela te drugih poljoprivrednih ili gradskih područja;

(b)

postojanje podzemnih voda, obalnih voda ili zaštićenih prirodnih područja na širem području;

(c)

geološke i hidrogeološke uvjete na širem području

(d)

rizik od poplava, slijeganja terena, klizanja tla ili lavina na mjestu odlagališta;

(e)

zaštita prirodne ili kulturne baštine u širem području.

1.2.   Odlagalište se smije dozvoliti samo ako svojstva mjesta u odnosu na gore navedene uvjete, ili korektivne mjere koje treba poduzeti, pokazuju da odlagalište ne predstavlja ozbiljnu opasnost za okoliš.

2.   Kontrola vode i upravljanje procjednim vodama

Poduzimaju se odgovarajuće mjere, u odnosu na svojstva odlagališta i meteorološke uvjete, radi:

kontrole vode od oborina koja prodire u tijelo odlagališta,

sprečavanja da površinske i/ili podzemne vode dođu u dodir s odloženim otpadom.

skupljanje onečišćenih i procjednih voda. Ako procjena, temeljena na razmatranju lokacije za odlagalište i otpada koji treba primati, pokazuje da odlagalište ne predstavlja moguću opasnost za okoliš, nadležno tijelo može odlučiti da se ova odredba ne primjenjuje,

pročišćavanja onečišćenih voda i sakupljenih procjednih voda do odgovarajućeg standarda koji se zahtijeva za njihovo ispuštanje.

Gornje odredbe se ne moraju primjenjivati za odlagališta za inertni otpad.

3.   Zaštita tla i vode

3.1.   Odlagalište treba biti smješteno i projektirano tako da zadovolji potrebne uvjete za sprečavanje onečišćenja tla, podzemnih ili površinskih voda, te osigura učinkovit sakupljanje procjednih voda kako i kad je to potrebno u skladu s odjeljkom 2. Zaštita tla, podzemnih i površinskih voda se postiže kombinacijom geološke barijere i donjeg brtvenog sloja za vrijeme aktivnog korištenja te kombinacijom geološke barijere i površinskog brtvenog sloja po prestanku odlaganja.

3.2.   Geološka barijera je određena geološkim i hidrogeološkim svojstvima ispod i u blizini odlagališta pružajući dovoljnu sposobnost zadržavanja koje osigurava zaštitu od mogućeg onečišćenja tla i podzemnih voda.

Temeljno tlo i bočne strane odlagališta sastoje se od mineralnog sloja koji zadovoljava uvjete vodonepropusnosti i debljine tla s kombiniranim učinkom u smislu zaštite tla, podzemnih i površinskih voda, koji su barem jednaki učinku koji se dobiva ispunjavanjem sljedećih uvjeta:

odlagalište za opasni otpad: K ≤ 1,0 × 10-9 m/s; debljina tla ≥ 5 m,

odlagalište za neopasni otpad: K ≤ 1,0 × 10-9 m/s; debljina tla ≥ 1 m,

odlagalište za inertni otpad: K ≤ 1,0 × 10-7 m/s; debljina tla ≥ 1 m.

m/s: metar/sekunda.

Kada geološka barijera na prirodan način ne zadovoljava gornje uvjete, ona se može umjetno dopuniti i učvrstiti na druge načine kako bi pružala jednaku zaštitu. Umjetni brtveni sloj ne smije biti tanji od 0,5 metara.

3.3.   Uz geološku barijeru koja je opisana gore, treba osigurati odvođenje procjednih voda i sustav brtvljenja u skladu sa sljedećim načelima, radi osiguranja da se akumulacija procjednih voda na dnu odlagališta održi na minimumu:

Sustav za sakupljanje procjednih voda i brtvljenje dna

Kategorija odlagališta

Odlagalište za neopasni otpad

Odlagalište za opasni otpad

Umjetni brtveni sloj

zahtijeva se

zahtijeva se

Drenažni sloj ≥ 0,5 m

zahtijeva se

zahtijeva se

Države članice mogu postaviti opće ili posebne uvjete za odlagalište za inertni otpad kao i za karakteristike gore spomenutih tehničkih rješenja.

Ako nadležno tijelo nakon razmatranja mogućih opasnosti za okoliš ustanovi da je potrebno sprečavati stvaranje procjednih voda, može se propisati površinsko brtvljenje. Preporuke za površinsko brtvljenje su sljedeće:

Kategorija odlagališta

Odlagalište za neopasni otpad

Odlagalište za opasni otpad

Sloj za otplinjavanje

zahtijeva se

ne zahtijeva se

Nepropusni umjetni brtveni sloj

ne zahtijeva se

zahtijeva se

Nepropusni mineralni sloj

zahtijeva se

zahtijeva se

Drenažni sloj > 0,5 m

zahtijeva se

zahtijeva se

Rekultivacijski sloj > 1 m

zahtijeva se

zahtijeva se

3.4   Ako je na temelju procjene rizika za okoliš, uzimajući u obzir posebno Direktivu 80/68/EEZ (1), nadležno tijelo donijelo odluku, u skladu s odjeljkom 2. („Nadzor nad vodom i upravljanje procjednim vodama”), da sakupljanje i obrada procjednih voda nije potrebna, ili je utvrđeno da odlagalište ne predstavlja nikakvu opasnost za tlo, podzemne ili površinske vode, zahtjevi u stavcima 3.2. i 3.3. gore smiju se odgovarajuće umanjiti. U slučaju odlagališta za inertni otpad, ti se zahtjevi smiju prilagoditi u nacionalnom zakonodavstvu.

3.5.   Metodu koju treba koristiti za određivanje koeficijenta propusnosti odlagališta, na terenu i za čitavo područje odlagališta, razvija i odobrava Odbor uspostavljen člankom 17. ove Direktive.

4.   Kontrola odlagališnog plina

4.1.   Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere radi kontrole nakupljanja i kretanja odlagališnog plina (Prilog III.).

4.2.   Odlagališni plin se sakuplja sa svih odlagališta koja primaju biorazgradivi otpad, te odlagališni plin treba obraditi i koristiti. Ako se sakupljeni plin ne može upotrijebiti za dobivanje energije, treba ga spaliti.

4.3.   Sakupljanje, obrada i korištenje odlagališnog plina iz stavka 4.2. provodi se na način koji na najmanju moguću mjeru svodi štetu ili pogoršanje stanja okoliša, te opasnost za zdravlje ljudi.

5.   Neugodnosti i opasnosti

Poduzimaju se mjere za smanjenje neugodnosti i opasnosti koje proizlaze iz odlaganja kao što su:

emisije neugodnih mirisa i prašine,

materijali koje raznosi vjetar,

buka i promet,

ptice, glodavci i kukci,

stvaranje aerosola,

požari.

Odlagalište mora biti opremljeno tako da se prašina i nečistoće koje potječu s odlagališta ne prenose na javne ceste i okolno zemljište.

6.   Stabilnost

Odlaganje otpada na odlagalište provodi se tako da se osigura stabilnost otpadne mase i popratnih struktura posebno u pogledu izbjegavanja klizišta. U slučaju postavljanja umjetnog brtvenog sloja treba ispitati da li je geološki substrat, uzimajući u obzir morfologiju odlagališta, dovoljno stabilan da spriječi slijeganje koje bi moglo izazvati štetu na umjetnom brtvenom sloju.

7.   Ograđivanje odlagališta

Slobodan pristup odlagalištu mora se spriječiti. Ulazna vrata moraju biti zaključana izvan radnog vremena. Sustav kontrole i pristupa svakoj građevini treba sadržavati program mjera za otkrivanje i onemogućavanje nekontroliranog odbacivanja otpada na odlagalište.


(1)  SL L 20, 26.1.1980., str. 43. Direktiva kakoje zadnje izmijenjena Direktivom 91/692/EEZ (SL L 377, 31.12.1991., str. 48.).


PRILOG II.

KRITERIJI I POSTUPCI ZA PRIHVAT OTPADA

1.   Uvod

Ovaj Prilog opisuje:

opća načela za prihvat otpada na različite kategorije odlagališta. Budući postupak za klasifikaciju otpada treba temeljiti na tim načelima,

smjernice koje daju opći prikaz pripremnih postupaka za prihvat otpada moraju se poštovati dok se ne izradi jedinstven klasifikacijski i prihvatni postupak. Ovaj postupak je zajedno s relevantnim postupcima uzorkovanja izrađuje tehnički odbor o iz članka 16. ove Direktive. Tehnički odbor donosi kriterije koje određeni opasni otpad mora zadovoljiti za prihvat na odlagalište za neopasni otpad. Ovi kriteriji bi naročito trebali voditi računa o kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom ponašanju takvog otpada u smislu procjeđivanja. Ovi kriteriji razvijaju se u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive. Tehnički odbor također razvija kriterije koje otpad mora ispuniti da bi bio prihvaćen u podzemna odlagališta. Ovi kriteriji ponajprije uzimaju u obzir to da se ne smije dogoditi da otpad kemijski reagira u međusobnom dodiru ili u dodiru sa stijenom.

Taj rad tehničkog odbora, izuzev prijedloga za standardizaciju metoda kontrole, uzorkovanja i analize u odnosu na Priloge ovoj Direktivi koji se usvajaju u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive, privodi se kraju u roku od tri godine od stupanja na snagu ove Direktive i provodi se vodeći računa o ciljevima utvrđenim u članku 1. ove Direktive.

2.   Opća načela

Sastav, ponašanje pri procjeđivanju, dugoročno ponašanje i opće značajke otpada namijenjenog odlaganju treba poznavati u svim mogućim pojedinostima. Prihvat otpada na odlagalište može se temeljiti na popisima za prihvat ili odbijanje, definiranih na temelju prirode i porijekla, kao i metodama analize otpada te graničnih vrijednosti za svojstva otpada koji se smije prihvatiti.

Prije određivanja takvih metoda analize i graničnih vrijednosti, države članice trebaju utvrditi barem nacionalne popise otpada koji se prihvaća ili odbija za svaku kategoriju odlagališta, ili odrediti kriterije za sastavljanje popisa. Kako bi bila prihvaćena na određenu kategoriju odlagališta, vrsta otpada mora biti na odgovarajućem nacionalnom popisu ili ispunjavati kriterije slične onima koje zahtijeva određeni popis. Ti popisi, ili odgovarajući kriteriji, kao i metode analize te granične vrijednosti, šalju se Komisiji u roku od najviše šest mjeseci od prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo, ili kad god budu usvojene na nacionalnoj razini.

Ove popise ili kriterije za prihvat treba koristiti za utvrđivanje popisa za pojedina odlagališta, odnosno popisa prihvatljivog otpada pobliže određenog u dozvoli, u skladu s člankom 9. ove Direktive.

Kriteriji za prihvat otpada na odgovarajući popis ili kategoriju odlagališta mogu se temeljiti na drugom zakonodavstvu i/ili svojstvima otpada.

Kriteriji za prihvat na posebnu kategoriju odlagališta moraju proizlaziti iz razmatranja povezanih sa:

zaštitom najbližeg okoliša (posebno podzemnih i površinskih voda),

zaštitom sustava za zaštitu okoliša (na primjer zaštitni slojevi i sustavi za obradu procjednih voda),

zaštitom poželjnih procesa stabilizacije otpada unutar odlagališta,

zaštitom od rizika po zdravlje ljudi.

Primjeri kriterija koji se temelje na svojstvima otpada su:

zahtjevi o utvrđivanju ukupnog sastava,

ograničavanje količine organskih tvari u otpadu,

zahtjevi ili ograničenja po pitanju biorazgradivosti organskih sastojaka otpada,

ograničenja po pitanju količina posebnih, potencijalno štetnih/opasnih sastojaka (u odnosu na gore spomenute kriterije zaštite),

ograničenja po pitanju potencijalnog i očekivanog procjeđivanja navedenih potencijalno štetnih/opasnih sastojaka (u odnosu na gore spomenute kriterije zaštite),

ekotoksična svojstva otpada i povezanog procjeđivanja.

Kriteriji prihvata temeljeni na svojstvima otpada moraju za odlagališta inertnog otpada biti općenito vrlo obimni, a smiju biti manje obimni za odlagališta neopasnog otpada, te najmanje obimni za odlagališta opasnog otpada zbog jače zaštite okoliša u slučaju zadnje dvije spomenute kategorije odlagališta.

3.   Opći postupci za ispitivanje i prihvat otpada

Općenita karakterizacija i ispitivanje otpada moraju se temeljiti na sljedeće tri hijerarhijske razine:

Razina 1

:

Osnovna karakterizacija. Ovo se odnosi na temeljito određivanje, sukladno standardnim analizama i metodama praćenja ponašanja, kratkoročno i dugoročno gledanog procesa procjeđivanja i/ili karakterističnih svojstava otpada.

Razina 2

:

Ispitivanje sukladnosti. Ovo se odnosi na povremeno ispitivanje jednostavnijim standardnim analizama i metodama praćenja ponašanja kako bi se utvrdilo da li otpad zadovoljava uvjete dozvole i/ili posebne referentne kriterije. Ova ispitivanja se koncentriraju na ključne varijable i ponašanje prepoznato tijekom osnovne karakterizacije.

Razina 3

:

Provjera na licu mjesta. Ovo predstavlja brze metode provjere kojima se potvrđuje da je otpad jednak onome koji je bio podvrgnut ispitivanju sukladnosti, te da odgovara opisu iz popratne dokumentacije. Ta se provjera može sastojati od vizualnog pregleda pošiljke otpada prije i poslije istovara na odlagalište.

Za određenu vrstu otpada uobičajeno se vrši karakterizacija na Razini 1. te on mora zadovoljiti odgovarajuće kriterije kako bi bio prihvaćen na referentni popis. Da bi ostala na popisu otpada prihvatljivog na određenom odlagalištu, određena vrta otpada mora se u redovnim razmacima (npr. jednom godišnje) podvrgavati ispitivanju na Razini 2. te zadovoljiti odgovarajuće kriterije. Svaka pošiljka otpada koja stiže na ulaz u odlagalište mora se podvrći provjeri na Razini 3.

Određene vrste otpada mogu se trajno ili privremeno izuzeti od ispitivanja na Razini 1. Razlog tomu može biti nepraktičnost izvođenja ispitivanja, nedostupnost odgovarajućih ispitnih postupaka i prihvatnih kriterija ili postojanje mjerodavnijeg zakonodavstva.

4.   Smjernice za preliminarne postupke prihvata otpada

Do trenutka dovršenja ovog Priloga nalaže se isključivo ispitivanje sa Razine 3, dok se Razina 1 i Razina 2 primjenjuju u skladu s mogućnostima. Tijekom ovog pripremnog razdoblja, otpad da bi se prihvatio na pojedinu kategoriju odlagališta mora biti ili na restriktivnom nacionalnom popisu ili posebnom popisu za određeno odlagalište, ili ispunjavati kriterije slične onima koji se zahtijevaju za uključivanje u popis.

Sljedeće opće smjernice mogu se koristiti za utvrđivanje preliminarnih kriterija za prihvat otpada na tri osnovne kategorije odlagališta ili na odgovarajuće popise.

Odlagališta za inertni otpad: samo inertni otpad kako je utvrđen u članku 2. točki (e) može se prihvatiti na popis.

Odlagališta za neopasni otpad: da bi bila prihvaćena na popis određena vrsta otpada ne smije biti obuhvaćena Direktivom 91/689/EEZ.

Odlagališta za opasni otpad: okvirni prihvatni popis za odlagališta opasnog otpada bi se trebao sastojati samo od onih vrsta otpada koje su obuhvaćene Direktivom 91/689/EEZ. Takve vrste otpada ne biti smjele biti prihvaćene na popis bez prethodne obrade u slučaju da pokazuju da je njihov ukupni sadržaj potencijalno opasan ili da je procjeđivanje potencijalno opasnih sastojaka dovoljno visoko da predstavlja kratkoročni rizik za rukovanje ili okoliš ili da sprečavaju nužnu stabilizaciju otpada unutar roka u okviru predviđenog životnog vijeka odlagališta.

5.   Uzorkovanje otpada

Uzorkovanje otpada može predstavljati ozbiljan problem imajući u vidu izvođenje i tehnike zbog heterogene prirode mnogih otpada. Zato će se razviti europski standard za uzorkovanje otpada. Dok taj standard u skladu s člankom 17. ove Direktive države članice ne odobre, države članice smiju primjenjivati nacionalne standarde i postupke.


PRILOG III.

POSTUPCI KONTROLE I NADZORA TIJEKOM AKTIVNOG KORIŠTENJA I NAKNADNOG ODRŽAVANJA ODLAGALIŠTA

1.   Uvod

Svrha ovog Priloga je osiguranje minimalnih nadzornih postupaka koji se provode za provjeravanje:

da je otpad prihvaćen za zbrinjavanje u skladu s kriterijima postavljenim za dotičnu kategoriju odlagališta,

da se radnih postupci unutar odlagališta odvijaju na poželjan način,

da se sustavi zaštite okoliša u potpunosti provode na zamišljen način,

da su uvjeti dozvole za to odlagalište ispunjeni.

2.   Meteorološki podaci

obveza izvješćivanja (članak 15.) podrazumijeva da države članice dostavljaju podatke o metodama prikupljanja meteoroloških podataka. Na državama članicama je da odluče kako podatke treba prikupljati (in situ, državna meteorološka mreža itd.).

Ako države članice odluče da je kvaliteta vode mjerodavna za ocjenu nakupljanja procjednih voda u tijelu odlagališta i provjeru nepropusnosti odlagališta, preporuča se prikupljanje sljedećih podataka pri nadzoru odlagališta ili od najbliže meteorološke službe, toliko dugo koliko to traže nadležna tijela u skladu s člankom 13. točkom (c) ove Direktive:

 

Aktivna faza

Naknadno održavanje

1.1.

Količina oborina

dnevno

dnevno, dodano mjesečnim vrijednostima

1.2.

Temperatura (min., max.,14.00 h CET)

dnevno

srednja mjesečna vrijednost

1.3.

Smjer i snaga prevladavajućeg vjetra

dnevno

ne zahtijeva se

1.4.

Isparivanje (lizimetar) (1) (1)

dnevno

dnevno, dodano mjesečnim vrijednostima

1.5.

Atmosferska vlaga (14.00 h CET)

dnevno

srednja mjesečna vrijednost

3.   Podaci o emisiji: kontrola vode, procjeđivanja i plina

Uzorkovanje procjednih i površinskih voda ako ih ima, vrši se na reprezentativnim točkama. Uzorkovanje procjednih voda i mjerenje (volumen i sastav) provodi se odvojeno na svakoj točki na kojoj se procjedna voda ispušta sa odlagališta. Vidjeti: opće smjernice o tehnologiji uzorkovanja, ISO 5667-2 (1991).

Nadzor površinskih voda, ako ih ima, provodi se na najmanje dvije točke, jednoj uzvodno od odlagališta i drugoj nizvodno.

Kontrola odlagališnog plina mora biti reprezentativna za svaki dio odlagališta. Učestalost uzorkovanja i analize navodi se u sljedećoj tablici. Za procjednu vodu i vodu za kontrolu se uzima jedan uzorak reprezentativan za prosječni sastav.

Učestalost uzorkovanja može se prilagoditi obliku odlaganja otpada na odlagalištu (u humcima, zakopano itd.). Oblik mora biti naveden u dozvoli.

 

Aktivno korištenje

Naknadno održavanje (4)

2.1.

Količina procjedne vode

mjesečno (2)  (4)

svakih šest mjeseci

2.2.

Sastav procjedne vode (3)

kvartalno (4)

svakih šest mjeseci

2.3.

Količina i sastav površinske vode (8)

kvartalno (4)

svakih šest mjeseci

2.4.

Potencijalne emisije odlagališnog plina i atmosferski tlak (5) (CH4, CO2, O2, H2S, H2 itd.)

mjesečno (4)  (6)

svakih šest mjeseci (7)

2.1. i 2.2. se primjenjuju samo kada se provodi sakupljanje procjednih voda (vidjeti Prilog I. članak 2.).

4.   Zaštita podzemnih voda

A.   Uzorkovanje

Mjerenja moraju biti takva da daju podatke o podzemnim vodama za koje postoji vjerojatnost da bi na njih moglo utjecati ispuštanje otpada, s barem jednom mjernom točkom u pravcu pritjecanja vode i dvije u pravcu otjecanja vode. Ovaj broj se može povećati ovisno o posebnoj hidrogeološkoj izmjeri i potrebi za ranim otkrivanjem slučajnog ispuštanja procjednih voda u podzemne vode.

Uzorkovanje se mora provoditi na najmanje tri mjesta prije aktivnosti nasipavanja, kako bi se utvrdile referentne vrijednosti za buduće uzorkovanje. Vidjeti: Uzorkovanje podzemnih voda, ISO 5667, Dio 11., 1993.

B.   Nadzor

Parametri koje treba analizirati u prikupljenim uzorcima moraju polaziti od očekivanog sastava procjedne vode i kvalitete podzemne vode na tom području. U izdvajanju parametara za analizu treba voditi računa o kretanjima u zoni podzemne vode. Parametri mogu sadržavati indikatore ranog uočavanja promjena u kvaliteti vode (9)

 

Aktivno korištenje

Naknadno održavanje

Razina podzemne vode

svakih šest mjeseci (10)

svakih šest mjeseci (10)

Sastav podzemne vode

učestalost za pojedino mjesto (11)  (12)

učestalost za pojedino mjesto (11)  (12)

C.   Kritične razine

Smatra se da su se u slučaju podzemnih voda dogodili značajni štetni utjecaji za okoliš, kako je određeno člancima 12. i 13. ove Direktive ako analiza uzorka podzemne vode pokaže značajnu promjenu u kvaliteti vode. Kritična razina mora se odrediti uzimajući u obzir posebni hidrogeološki sastav na mjestu odlagališta i kvalitetu podzemnih voda. Kritična razina mora se propisati u dozvoli kad god je to moguće.

Promatranja se moraju izraziti pomoću kontrolnih grafikona sa utvrđenim kontrolnim pravilima i razinama za svaki podzemni izvor. Kontrolne razine moraju biti određene na temelju lokalnih varijacija u kvaliteti podzemne vode.

5.   Topografija terena: podaci o tijelu odlagališta

 

Aktivno korištenje

Naknadno održavanje

5.1.

Struktura i sastav tijela odlagališta (13)

godišnje

 

5.2.

Svojstvo slijeganja na određenoj razini tijela odlagališta

godišnje

godišnje očitanje


(1)  Ili uz pomoć neke druge prikladne metode.

(2)  Učestalost uzorkovanja može se prilagoditi obliku odlaganja otpada (u humcima, zakopano itd. Oblik mora biti naveden u dozvoli.

(3)  Parametri za mjerenje i tvari za analiziranje variraju u skladu sa sastavom odloženog otpada: Oni moraju biti utvrđeni u dokumentu dozvole i odražavati svojstva procjeđivanja otpada.

(4)  Ako procjena podataka pokaže da su dulji intervali jednako učinkoviti, oni se mogu usvojiti. Za procjedne vode provodljivost se mora obavezno mjeriti najmanje jednom godišnje.

(5)  Ova se mjerenja uglavnom odnose na sadržaj organskog materijala u otpadu.

(6)  CH4, CO2, O2 redovno, druge odlagališne plinove kako se zahtijeva u skladu sa sastavom odloženog otpada, ali pazeći da odražavaju svojstvo procjeđivanja.

(7)  Učinkovitost sustava za skupljanje odlagališnog plina mora se redovito provjeravati.

(8)  Na temelju značajki odlagališta nadležno tijelo smije odrediti da se ta mjerenja ne zahtijevaju i u skladu s tim podnosi izviješće kako je utvrđeno člankom 15. ove Direktive.

2.1. i 2.2. se primjenjuju samo kada se provodi sakupljanje procjednih voda (vidjeti Prilog I. članak 2.).

(9)  Preporučeni parametri: ph, TOC, fenoli, teški metali, fluorid, AS, ulje/solna kiselina.

(10)  S povećanjem učestalosti promjene razine podzemne vode treba povećati učestalost uzorkovanja.

(11)  Ako se dostigne kritična razina, učestalost se mora temeljiti na mogućnosti poduzimanja korektivnih mjera između dva uzorkovanja, odnosno učestalost se mora utvrditi na temelju znanja i procjene brzine protoka podzemne vode.

(12)  Kad se dosegne kritična razina (vidjeti C) nužna je provjera ponavljanjem uzorkovanja. Nakon potvrde kritične razine mora se slijediti plan za nepredviđene okolnosti (utvrđen u dozvoli).

(13)  Podaci za plan postojećeg stanja odlagališta: površina koju zauzima otpad, volumen i sastav otpada, metode odlaganja, vrijeme i trajanje odlaganja, izračun preostalih slobodnih kapaciteta za odlaganje.


Top