EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31997R0118

Uredba Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996. o izmjeni i ažuriranju Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71

OJ L 28, 30.1.1997, p. 1–229 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Estonian: Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Latvian: Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Lithuanian: Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Hungarian Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Maltese: Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Polish: Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Slovak: Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Slovene: Chapter 05 Volume 003 P. 3 - 231
Special edition in Bulgarian: Chapter 05 Volume 004 P. 35 - 263
Special edition in Romanian: Chapter 05 Volume 004 P. 35 - 263
Special edition in Croatian: Chapter 05 Volume 007 P. 7 - 235

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/1997/118/oj

05/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

7


31997R0118


L 028/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

02.12.1996.


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 118/97

od 2. prosinca 1996.

o izmjeni i ažuriranju Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 51. i 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

budući da je radi dosljednosti i jasnoće primjereno prilagoditi tekst određenih odredbi Uredbi Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (3) i (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (4); i izbrisati druge odredbe koje su postale nevažeće i suvišne; budući da su ove izmjene isključivo tehničke prirode, namijenjene poboljšanju navedenih uredbi;

budući da je od posljednjeg ažuriranja uredbi (EEZ) br. 1408/71 i (EEZ) br. 574/72 putem Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2001/83 (5) usvojeno nekoliko izmjena; budući da je stoga primjereno, kako bi se odgovarajuća pravila Zajednice učinila transparentnijima i pristupačnijima, prilagoditi novu dopunjenu inačicu spomenutih uredbi u obliku jednog teksta svake od uredbi (EEZ) br. 1408/71 i (EEZ) br. 574/72 koji se pojavljuje u dijelovima I. i II. Priloga A; budući da je također već prikladno dostaviti u dodatku dijela II. ovog Priloga tekst članka 95. Uredbe (EEZ) br. 574/72 kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 3095/95 (6), koja će se primjenjivati od 1. siječnja 1998. ili, u odnosu na Francusku Republiku, od 1. siječnja 2002.;

budući da je članak 106. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice u vezi s bilancom plaćanja izbrisan člankom G Ugovora o Europskoj uniji a članak 73.b stavak 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice zabranjuje sva ograničenja plaćanja među državama članicama;

budući da je, kako bi se postigao cilj slobodnog kretanja radnika u području socijalne sigurnosti, potrebno i primjereno da se pravila u vezi s koordinacijom nacionalnih sustava socijalne sigurnosti izmijene putem pravnog instrumenta Zajednice koji je obvezujući i izravno primjenljiv u svakoj državi članici;

budući da su izmjene koje su uvedene ovom Uredbom u skladu s uvjetom utvrđenim trećim stavkom članka 3.b Ugovora o osnivanju Europske zajednice,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ) br. 1408/71 zamjenjuje se sljedećim:

1.

članak 82. stavak 4., zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Predstavnik Komisije predsjeda Savjetodavnim odborom. Predsjedatelj ne glasa.”

2.

prva rečenica članka 88. zamjenjuje se sljedećom rečenicom:

„Ako je prikladno, transferi novca izvršeni u skladu s ovom Uredbom rade se u skladu s odgovarajućim sporazumima koji su na snazi između određenih država članica u vrijeme transfera.”

3.

članak 100. se briše.

Članak 2.

Naslov, uvodne izjave, sadržaj i odredbe uredbi (EEZ) br. 1408/71 i (EEZ) br. 574/72 zamjenjuju se tekstom iz dijela I. odnosno II. Priloga A, koji uzimaju u obzir izmjene donesene u članku 1. ove Uredbe.

Prilog B sadrži popis akata kojima se izmjenjuju uredbe iz prethodnog stavka.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu prvog dana mjeseca od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. prosinca 1996.

Za Vijeće

Predsjednik

E. FITZGERALD


(1)  SL C 249, 27.8.1996., str. 10.

(2)  SL br. C362, 2.12.1996.

(3)  SL L 149, 5.7.1971., str. 2. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 3096/95 (SL L 335, 30.12.1995., str. 10.).

(4)  SL L 74, 27.3.1972., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 3096/95 (SL L 335, 30.12.1995., str. 10.).

(5)  SL L 230, 22.8.1983., str. 6.

(6)  SL L 335, 30.12.1995., str. 1.


PRILOZI

PRILOG A:

DIO I.:

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice

DIO II.:

Uredba Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice

Dodatak

PRILOG B:

Popis akata o izmjeni uredaba (EEZ) br. 1408/71 i br. 574/72

PRILOG A

DIO I.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (8) (9) (10) (11)

SADRŽAJ

GLAVA I.:

OPĆE ODREDBE (članci od 1. do 12.)

GLAVA II.:

ODREĐIVANJE PRIMJENLJIVOG ZAKONODAVSTVA (članci od 13. do 17.a)

GLAVA III.:

POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA RAZLIČITE KATEGORIJE DAVANJA

Poglavlje 1.:

Bolest i majčinstvo

Odjeljak 1.:

Zajedničke odredbe (članak 18.)

Odjeljak 2.:

Zaposlene osobe ili samozaposlene osobe i članovi njihovih obitelji (članci od 19. do 24.)

Odjeljak 3.:

Nezaposlene osobe i članovi njihovih obitelji (članak 25.)

Odjeljak 4.:

Podnositelji zahtjeva za mirovine i članovi njihovih obitelji (članak 26.)

Odjeljak 5.:

Umirovljenici i članovi njihovih obitelji (članci od 27. do 34.)

Odjeljak 6.:

Razne odredbe (članak 35.)

Odjeljak 7.:

Nadoknada između ustanova (članak 36.)

Poglavlje 2.:

Invalidnost

Odjeljak 1.:

Zaposlene osobe ili samozaposlene osobe na koje se primjenjuju samo zakonodavstva prema kojima je iznos za invalidska davanja neovisan o trajanju razdoblja osiguranja (članci od 37. do 39.)

Odjeljak 2.:

Zaposlene osobe ili samozaposlene osobe, ili samozaposlene osobe na koje se primjenjuju samo zakonodavstva prema kojima iznos za invalidska davanja ovisi o trajanju razdoblja osiguranja ili boravišta ili zakonodavstvu ove vrste i vrste navedene u odjeljku 1. (članak 40.)

Odjeljak 3.:

Pogoršanje invalidnosti (članak 41.)

Odjeljak 4.:

Ponovno pružanje davanja nakon obustave ili ukidanja – Pretvorba invalidskih davanja u davanja za slučaj starosti - Ponovno određivanje davanja stečenih u skladu s člankom 39. (članci 42. i 43.)

Poglavlje 3.:

Starost i smrt (mirovine) (članci od 44. do 51.)

Poglavlje 4.:

Ozljede na radu i profesionalne bolesti

Odjeljak 1.:

Pravo na davanja (članci od 52. do 59.)

Odjeljak 2.:

Pogoršanje profesionalne bolesti za koju je stečeno davanje (članak 60.)

Odjeljak 3.:

Razne odredbe (članci 61. i 62.)

Odjeljak 4.:

Nadoknade troškova između ustanova (članak 63.)

Poglavlje 5.:

Posmrtna pripomoć (članci od 64. do 66.)

Poglavlje 6.:

Davanja za nezaposlenost

Odjeljak 1.:

Zajedničke odredbe (članci 67. i 68.)

Odjeljak 2.:

Nezaposlene osobe koje idu u državu članicu koja nije nadležna država (članci 69. i 70.)

Odjeljak 3.:

Nezaposlene osobe koje su tijekom svog posljednjeg zaposlenja imale boravište u državi članici koja nije njihova nadležna država (članak 71.)

Poglavlje 7.:

Obiteljska davanja (članci od 72. do 76.)

Poglavlje 8.:

Davanja za uzdržavanu djecu umirovljenika i za djecu bez roditelja (članci od 77. do 79.)

GLAVA IV.:

ADMINISTRATIVNA KOMISIJA ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA (članci 80. i 81.)

GLAVA V.:

SAVJETODAVNI ODBOR ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA (članci 82. i 83.)

GLAVA VI.:

RAZNE ODREDBE (članci od 84. do 93.)

GLAVA VII.:

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (članci od 94. do 98.)

PRILOZI

Prilog I.:

Osobe obuhvaćene Uredbom

Prilog II.:

Posebni sustavi za samozaposlene osobe isključene iz područja primjene Uredbe u skladu s četvrtim podstavkom članka 1. točke (j) - Posebni doplatci za rođenje djeteta isključeni iz područja primjene Uredbe u skladu s člankom 1. točkom (u) - posebna nedoprinosna davanja u smislu članka 4. stavka 2.b koji ne spadaju u područje primjene Uredbe

Prilog II.a:

Posebna nedoprinosna davanja

Prilog III:

Odredbe konvencija o socijalnom osiguranju koje se i dalje primjenjuju bez obzira na članak 6. Uredbe – Odredbe konvencija o socijalnom osiguranju koje se ne primjenjuju na osobe na koje se primjenjuje Uredba

Prilog IV.:

Zakonodavstva navedena u članku 37. stavku 1. Uredbe prema kojem je iznos invalidskih davanja neovisan o trajanju razdoblja osiguranja - Posebni sustavi za samozaposlene osobe u smislu članka 38. stavka 3., i članka 45. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 - Slučajevi navedeni u članku 46. stavku 1. točki (b) Uredbe kad se može odustati od određivanja davanja u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe - Davanja i sporazumi navedeni u članku 46.b stavku 2. Uredbe

Prilog V.:

Usklađenost između zakonodavstava država članica o uvjetima u vezi sa stupnjem invalidnosti

Prilog VI.:

Posebni postupci za primjenu zakonodavstva određenih država članica

Prilog VII.:

Slučajevi u kojima se na osobu istodobno primjenjuje zakonodavstvo dviju država članica

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 51. i 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

budući da odredbe o koordinaciji nacionalnih zakonodavstava o socijalnoj sigurnosti spadaju u okvir slobode kretanja radnika koji su državljani država članica i trebaju doprinijeti poboljšanju njihova životnog standarda i uvjeta zaposlenja;

budući da sloboda kretanja osoba, koja je jedan od temelja Zajednice, nije ograničena na zaposlene osobe, već se također proširuje na samozaposlene osobe u okviru slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga;

budući da je zbog znatnih razlika među nacionalnim zakonodavstvima u vezi s osobama na koje se odnose poželjno uspostaviti načelo da se Uredba primjenjuje na sve osobe osigurane prema sustavima socijalne sigurnosti za zaposlene osobe i za samozaposlene osobe ili na temelju obavljanja zaposlenja ili samozaposlenja:

budući da je potrebno poštovati posebne karakteristike nacionalnih zakonodavstava o socijalnoj sigurnosti i izraditi samo sustav koordinacije;

budući da je u okviru te koordinacije potrebno jamčiti unutar Zajednice jednaki tretman prema različitim nacionalnim zakonodavstvima svim radnicima koji žive u državama članicama te njihovim uzdržavanicima i nadživjelim osobama;

budući da odredbe o koordinaciji moraju jamčiti da radnici koji se kreću unutar Zajednice i njihovi uzdržavanici i nadživjele osobe zadržavaju prava i prednosti koje su stekli i koja su u tijeku stjecanja;

budući da se ovi ciljevi moraju ostvariti poglavito zbrajanjem svih razdoblja koja se uzimaju u obzir na temelju različitih nacionalnih zakonodavstava s ciljem ostvarivanja i zadržavanja prava na davanja i određivanja iznosa davanja, te pružanjem davanja za različite kategorije osoba koje su obuhvaćene Uredbom bez obzira na njihovo boravište unutar Zajednice;

budući da se na zaposlene osobe i samozaposlene osobe koje se kreću unutar Zajednice trebaju primjenjivati sustavi socijalne sigurnosti samo jedne države članice kako bi se izbjeglo preklapanje nacionalnih zakonodavstava koja se primjenjuju i komplikacije koje bi zbog toga mogle nastati;

budući da bi se slučajevi u kojima bi se na osobu trebalo istodobno primjenjivati zakonodavstvo dviju država članica kao izuzetak općem pravilu trebali što je više moguće ograničiti u broju i opsegu;

budući da je s ciljem što učinkovitijeg jamčenja jednakosti postupanja prema radnicima koji rade na državnom području države članice primjereno kao zakonodavstvo koje se primjenjuje kao opće pravilo odrediti ono države članice u kojoj određena osoba obavlja zaposlenje ili samozaposlenje;

budući da je u određenim situacijama koje opravdavaju druge kriterije primjenljivosti moguće odstupati od ovog općeg pravila;

budući da određena davanja predviđena nacionalnim zakonima mogu istodobno potpadati pod socijalno osiguranje i socijalnu pomoć, radi osobnog opsega njihove primjene, njihovih ciljeva i načina primjene, potrebno je utvrditi sustav koordinacije, koji uzima u obzir posebne karakteristike tih davanja, koje bi trebalo uključiti u Uredbu kako bi se zaštitili interesi radnika migranata u skladu s odredbama Ugovora;

budući da takva davanja treba priznati, u pogledu osoba koje spadaju pod područje primjene ove Uredbe, isključivo u skladu sa zakonodavstvom države boravišta određene osobe ili članova njegove ili njene obitelji, s takvim zbrajanjem razdoblja boravišta navršenima u drugoj državi članici koliko je potrebno i bez diskriminacije na temelju nacionalnosti;

budući da je potrebno utvrditi posebna pravila, posebno u području bolesti i nezaposlenosti, za pogranične radnike i sezonske radnike, uzimajući u obzir specifičnu prirodu njihove situacije;

budući da je u području davanja za slučaj bolesti i davanja za majčinstvo potrebno jamčiti zaštitu osoba koje žive ili privremeno borave u državi članici koja nije nadležna država članica;

budući da specifičan položaj podnositelja zahtjeva za mirovine i umirovljenika te članova njihove obitelji zahtijeva da se odredbe koje uređuju osiguranje za slučaj bolesti prilagode njihovoj situaciji;

budući da bi za invalidska davanja trebalo izraditi sustav koordinacije koji uvažava specifične karakteristike nacionalnih zakonodavstava; budući da je stoga potrebno napraviti razliku između zakonodavstava po kojima je iznos invalidska davanja neovisan o duljini osiguranja i zakonodavstava po kojem iznos ovisi o spomenutoj duljini;

budući da razlike između sustava u državama članicama zahtijevaju donošenje pravila o koordinaciji koja su primjenljiva u slučaju pogoršanja invalidnosti;

budući da je uputno izraditi sustav za stjecanje davanja za slučaj starosti i davanja za nadživjele osobe ako se na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu primjenjuje zakonodavstvo jedne ili više država članica;

budući da postoji potreba da se utvrdi iznos mirovine određen u skladu s načinom koji se koristi za zbrajanje i razmjerno određivanje, koji jamči pravo Zajednice kad je primjena nacionalnog zakonodavstva, uključujući odredbe koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje, manje povoljna od gore spomenutog načina;

budući da je, kako bi se radnici migranti i nadživjele osobe zaštitili od pretjerano stroge primjene nacionalnih odredbi u vezi sa smanjenjem, obustavom ili ukidanjem davanja, potrebno uključiti odredbe koje utvrđuju stroga pravila za primjenu ovih odredbi;

budući da je u pogledu davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, u svrhu pružanja zaštite, potrebno utvrditi pravila koja obuhvaćaju situaciju osoba koje borave ili privremeno borave u državi članici koja nije nadležna država članica;

budući da je potrebno utvrditi posebne odredbe za posmrtne pripomoći;

budući da je, kako bi se osigurala mobilnost radne snage pod poboljšanim uvjetima, potrebno od sada osigurati tješnju suradnju između sustava osiguranja u slučaju nezaposlenosti i sustava pomoći za nezaposlene svih država članica;

budući da je stoga posebno prikladno, kako bi se olakšala potraga za zaposlenjem u različitim državama članicama, da se nezaposlenom radniku na ograničeno razdoblje pruže davanja za nezaposlenost koje predviđa zakonodavstvo države članice koje se na njega zadnje primjenjivalo;

budući da, s ciljem utvrđivanja zakonodavstva koje se primjenjuje na obiteljska davanja, kriterij zaposlenja osigurava jednako postupanje prema svim radnicima na koje se primjenjuje isto zakonodavstvo;

budući da, kako bi se izbjeglo nedopušteno preklapanje davanja, postoji potreba za osiguravanjem pravila prioriteta u slučaju preklapanja prava na obiteljska davanja prema zakonodavstvu nadležne države i prema zakonodavstvu države boravišta članova obitelji;

budući da se zakonodavstva država članica razlikuju jedna od drugih i da su specifična po prirodi, smatra se potrebnim sastaviti posebna pravila za koordinaciju nacionalnih sustava iz kojih se stječu davanja za uzdržavanu djecu umirovljenika i za djecu bez roditelja;

budući da je potrebno osnovati Administrativnu komisiju koja se sastoji od predstavnika vlade svake države članice, zaduženu posebno za bavljenje svim administrativnim pitanjima ili pitanjima tumačenja koja proizlaze iz odredbi ove Uredbe, i unaprijediti suradnju između država članica;

budući da je poželjno, u okviru Savjetodavnog odbora, da predstavnici radnika i poslodavaca preispitaju pitanja koje obrađuje Administrativna komisija;

budući da je potrebno utvrditi posebne odredbe koje se odnose na posebne karakteristike nacionalnih zakonodavstava kako bi olakšali primjenu pravila o koordinaciji,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1. (10) (15)

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„zaposlena osoba” odnosno „samozaposlena osoba” znači:

i.

svaka osoba koja je osigurana, obvezno ili na izbornoj produženoj osnovi, za jedan ili više osiguranih slučajeva obuhvaćenih granama sustava socijalne sigurnosti za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe;

ii.

svaka osoba koja je obvezno osigurana za jedan ili više osiguranih slučajeva koji su obuhvaćeni granama socijalne sigurnosti kojima se bavi ova Uredba, na temelju sustava socijalne sigurnosti za sve stanovnike ili za cijelo radno stanovništvo, ako:

takva osoba može biti identificirana kao zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na temelju načina na koji se takav sustav provodi ili financira, ili,

je takva osoba, u nedostatku takvih kriterija, osigurana za neki drugi osigurani slučaj naveden u Prilogu I. na temelju sustava za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe, ili na temelju sustava iz podtočke iii., bilo obvezno ili na izbornoj produženoj osnovi, ili ako takav sustav u toj državi članici ne postoji, odgovara definiciji iz Priloga I.;

iii.

svaka osoba koja je obvezno osigurana za nekoliko osiguranih slučajeva koji su obuhvaćeni granama kojima se bavi ova Uredba, na temelju općeg sustava socijalne sigurnosti za sve seosko stanovništvo u skladu s kriterijima utvrđenim u Prilogu I.;

iv.

svaka osoba koja je dobrovoljno osigurana za jedan ili više osiguranih slučajeva koji su obuhvaćeni granama kojima se bavi ova Uredba, na temelju sustava socijalne sigurnosti države članice za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe ili za sve stanovnike ili za određene kategorije stanovnika:

ako takva osoba obavlja djelatnost kao zaposlena osoba ili samozaposlena osoba, ili

ako je takva osoba prethodno bila obvezno osigurana za isti osigurani slučaj na temelju sustava za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe iste države članice;

(b)

„pogranični radnik” znači svaka zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja obavlja svoje zanimanje na državnom području jedne države članice i ima boravište na državnom području druge države članice, u koju se u pravilu vraća dnevno ili najmanje jednom tjedno; međutim, pogranični radnik kojeg poduzeće za koje je uobičajeno vezan upućuje na rad drugamo na državnom području iste ili druge države članice, ili koji pruža usluge drugdje na državnom području iste ili druge države članice, zadržava status pograničnog radnika u trajanju od najviše četiri mjeseca, čak i ako je u tom razdoblju spriječen vraćati se dnevno ili najmanje jednom tjedno u mjesto u kojem ima boravište;

(c)

„sezonski radnik” znači svaka zaposlena osoba koja odlazi na državno područje države članice koja nije ona u kojoj ima boravište, kako bi ondje obavljao posao sezonske prirode za poduzeće ili poslodavca te države za razdoblje, koje ni u kom slučaju ne smije biti dulje od osam mjeseci, te koji ostaje na državnom području navedene države tijekom trajanja svog posla; posao sezonske prirode znači posao koji se automatski ponavlja svake godine, budući da je ovisan o slijedu sezona;

(d)

„izbjeglica” ima značenje određeno u članku 1. Konvencije o statusu izbjeglica, potpisane u Ženevi 28. srpnja 1951.;

(e)

„osoba bez državljanstva” ima značenje određeno u članku 1. Konvencije o statusu osoba bez državljanstva, potpisane u New Yorku 28. rujna 1954.;

(f)

i.

„član obitelji” znači svaka osoba koja se utvrđuje ili uzima u obzir kao član obitelji ili koja je određena kao član kućanstva prema zakonodavstvu prema kojem se davanja pružaju ili, u slučajevima navedenima u članku 22. stavku 1. točki (a) i članku 31., prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području takva osoba boravi; međutim, ako navedena zakonodavstva članom obitelji ili članom kućanstva smatraju jedino osobu koja živi pod istim krovom kao i zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu, smatra se da je ovaj uvjet ispunjen ako navedena osoba uglavnom ovisi o toj osobi. Ako zakonodavstvo države članice u vezi s davanjima u naravi za slučaj bolesti ili davanjima za majčinstvo ne omogućava članovima obitelji da ih se razlikuje od ostalih osoba na koje se to primjenjuje, izraz „član obitelji” ima značenje koje mu je određeno u Prilogu I.;

ii.

ako su međutim ta davanja za osobe s invaliditetom priznata prema zakonodavstvu države članice svim državljanima te države koji ispunjavaju propisane uvjete, izraz „član obitelji” znači najmanje bračni drug zaposlene osobe ili samozaposlene osobe i djeca te osobe koja su ili maloljetna ili uzdržavane od te osobe;

(g)

izraz „nadživjela osoba” znači svaka osoba koju zakonodavstvo na temelju kojeg se priznaju davanja utvrđuje ili uzima u obzir kao takvu; međutim, u slučaju da navedeno zakonodavstvo nadživjelom osobom smatra jedino osobu koja je živjela pod istim krovom kao i preminula osoba, ovaj se uvjet smatra ispunjenim ako je osoba bila uglavnom uzdržavana od preminule osobe;

(h)

„boravište” znači uobičajeno boravište;

(i)

„privremeno boravište” znači privremeno boravište;

(j)

„zakonodavstvo” u pogledu svake države članice znači svi zakoni i ostali propisi te sve druge postojeće ili buduće provedbene mjere koje se odnose na grane i sustave socijalne sigurnosti obuhvaćene člankom 4. stavcima 1. i 2. ili na posebna nedoprinosna davanja obuhvaćena člankom 4. stavkom 2a.

Ovaj izraz isključuje odredbe postojećih ili budućih industrijskih sporazuma, bez obzira na to jesu li ili nisu podlijegale odluci tijela koja ih je učinila obveznim ili proširila njihov opseg. Međutim, ako takve odredbe:

i.

služe primjeni zahtjeva za obveznim osiguranjem prema zakonima ili propisima navedenima u prethodnom podstavku; ili

ii.

uspostavljaju sustav koji provodi ista ustanova kao ona koja provodi sustave uspostavljene zakonima i propisima iz prethodnog podstavka, ograničenje izraza može se ukinuti u svakom trenutku izjavom navedene države članice kojom se određuju vrste sustava na koje se ova Uredba odnosi. Takva se izjava notificira i objavljuje u skladu s odredbama članka 97.

Odredbe prethodnog podstavka nemaju učinak izuzeća od primjene ove Uredbe na sustave na koje se primjenjivala Uredba br. 3.

Izraz „zakonodavstvo” isključuje i odredbe koje uređuju posebne sustave za samozaposlene osobe, kojih je nastanak prepušten inicijativama tih osoba ili koje se primjenjuje samo na dio državnog područja te države članice, bez obzira na to jesu li tijela vlasti odlučila da će postati obvezne ili proširiti njihov opseg ili nisu. Ti su posebni sustavi navedeni u Prilogu II.;

(k)

„konvencija o socijalnom osiguranju” znači svaki bilateralan ili multilateralan instrument koji isključivo povezuje ili će povezati dvije ili više država članica, i svaki drugi multilateralni instrument koji povezuje ili će povezati najmanje dvije države članice i jednu ili više drugih država u području socijalne sigurnosti, za sve ili dio grana i sustava navedenih u članku 4. stavcima 1. i 2., zajedno sa sporazumima svih vrsta sklopljenim u skladu s navedenim instrumentima;

(l)

„nadležno tijelo” znači, u odnosu na svaku državu članicu, ministar, ministri ili drugo odgovarajuće tijelo nadležno za sustave socijalne sigurnosti na cijelom državnom području ili dijelu državnog područja navedene države;

(m)

„Administrativna komisija” znači komisija navedena u članku 80.;

(n)

„ustanova”, u odnosu na svaku državu članicu, znači tijelo ili tijelo vlasti nadležno za provođenje cjelokupnog ili dijela zakonodavstva;

(o)

„nadležna ustanova” znači:

i.

ustanova kod koje je određena osoba osigurana u vrijeme podnošenja zahtjeva za davanje, ili

ii.

ustanova kod koje određena osoba ima ili bi imala pravo na davanja u slučaju da ona ili član, ili članovi, njezine obitelji borave na državnom području države članice u području koje se ustanova nalazi, ili

iii.

ustanova koju je odredilo nadležno tijelo određene države članice, ili

iv.

u slučaju sustava koji se odnosi na odgovornost poslodavca u vezi s davanjima navedenima u članku 4. stavku 1. ili uključenog poslodavca ili osiguranika ili, u njihovom nedostatku, tijelo ili ustanova koju je odredilo nadležno tijelo navedene države članice;

(p)

„ustanova mjesta boravišta” i „ustanova mjesta privremenog boravišta” znače ustanova nadležna za pružanje davanja u mjestu u kojem određena osoba boravi, odnosno ustanova nadležna za pružanje davanja na mjestu u kojem određena osoba privremeno boravi, na temelju zakonodavstva koje primjenjuje ta ustanova ili, ako takva ustanova ne postoji, ustanova koju određuje nadležno tijelo predmetne države članice;

(q)

„nadležna država” znači država članica na čijem se državnom području nalazi nadležna ustanova;

(r)

„razdoblja osiguranja” znači razdoblja plaćenih doprinosa ili razdoblja zaposlenja ili samozaposlenja koja su utvrđena ili uzeta u obzir kao razdoblja osiguranja prema zakonodavstvu na temelju kojeg su navršena ili se smatraju navršenima, te sva razdoblja koja se takvima smatraju u slučajevima kada ih navedeno zakonodavstvo smatra izjednačenima s razdobljima osiguranja;

(s)

„razdoblja zaposlenja” i „razdoblja samozaposlenja” znače razdoblja koja su utvrđena ili uzeta u obzir kao takva prema zakonodavstvu na temelju kojeg su navršena, te sva razdoblja koja se takvima smatraju ako ih navedeno zakonodavstvo smatra izjednačenima s razdobljima zaposlenja;

(sa)

„razdoblja boravišta” znači razdoblja utvrđena ili uzeta u obzir kao takva prema zakonodavstvu na temelju kojeg su navršena ili se smatraju navršenima;

(t)

„davanja” i „mirovine” znače sva davanja i mirovine, uključujući sve njihove elemente koji se isplaćuju iz javnih fondova, revalorizacijska povećanja i dopunske doplatke, koji podliježu odredbama glave III., kao i paušalna davanja koja se mogu isplaćivati umjesto mirovina, te plaćanja obavljena putem nadoknade doprinosa;

(u)

i.

„obiteljska davanja” znači sva davanja u naravi ili novcu namijenjena podmirenju obiteljskih troškova prema zakonodavstvu predviđenom u članku 4. stavku 1. točki (h), isključujući posebne doplatke za rođenje djeteta ili usvajanje navedene u Prilogu II.;

ii.

„obiteljski doplatci” znači periodična novčana davanja koja se priznaju isključivo u odnosu na broj i prema potrebi dob članova obitelji;

(v)

„posmrtna pripomoć” znači svako jednokratno plaćanje u slučaju smrti, osim paušalnih davanja navedenih u podstavku (t).

Članak 2.

Obuhvaćene osobe

1.   Ova se Uredba odnosi na zaposlene osobe ili samozaposlene osobe na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica i koje su državljani jedne od država članica ili koje su osobe bez državljanstva ili izbjeglice koji imaju boravište na državnom području jedne od država članica, kao i na članove njihovih obitelji i njihove nadživjele osobe.

2.   Povrh toga, ova se Uredba odnosi na nadživjele osobe zaposlenih osoba ili samozaposlenih osoba na koje se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica, bez obzira na državljanstvo tih zaposlenih osoba ili samozaposlenih osoba, u slučajevima kada su nadživjele osobe državljani jedne od država članica, ili osobe bez državljanstva ili izbjeglice koji imaju boravište na državnom području jedne od država članica.

3.   Ova se Uredba odnosi na državne službenike i osobe koje se u skladu s primjenjivim zakonodavstvom takvima smatraju, u slučajevima kada se na njih primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo države članice na koje se ova Uredba odnosi.

Članak 3.

Jednako postupanje

1.   Podložno posebnim odredbama ove Uredbe, osobe s boravištem na državnom području jedne od država članica na koje se ova Uredba odnosi podliježu istim obvezama i uživaju ista prava na temelju zakonodavstva svake države članice kao državljani te države.

2.   Odredbe stavka 1. primjenjuju se na pravo biranja članova u tijela ustanova socijalne sigurnosti ili pravo sudjelovanja u njihovu imenovanju, ali ne utječu na zakonodavne odredbe svake države članice koje se odnose na ispunjavanje uvjeta ili načina imenovanja tih osoba u ta tijela.

3.   Osim kako je predviđeno u Prilogu III., odredbe konvencija o socijalnom osiguranju koje ostaju na snazi u skladu s člankom 7. stavkom 2. točkom (c) i odredbe konvencija zaključenih u skladu s člankom 8. stavkom 1. primjenjuju se na sve osobe na koje se primjenjuje ova Uredba.

Članak 4. (10)

Materijalno područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje na cjelokupno zakonodavstvo koje se odnosi na sljedeće grane socijalne sigurnosti:

(a)

davanja za slučaj bolesti i davanja za majčinstvo;

(b)

invalidska davanja, uključujući ona namijenjena održavanju ili poboljšanju sposobnosti zarađivanja;

(c)

davanja za slučaj starosti;

(d)

davanja za nadživjele osobe;

(e)

davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti;

(f)

posmrtna pripomoć;

(g)

davanja za nezaposlenost;

(h)

obiteljska davanja.

2.   Ova se Uredba odnosi na sve opće i posebne sustave socijalne sigurnosti, doprinosne ili nedoprinosne, i na sustave koji se odnose na odgovornost poslodavca ili vlasnika broda u vezi s davanjima navedenima u stavku 1.

2.a   Ova se Uredba odnosi i na posebna nedoprinosna davanja, koja su osigurana prema zakonodavstvu ili sustavima drugačijima od onih iz stavka 1. ili izuzeta na temelju stavka 4., kad su takva davanja namijenjena:

(a)

omogućavanju dopunskog, zamjenskog ili pomoćnog osiguranja od rizika koji su obuhvaćeni granama socijalne sigurnosti iz stavka 1. točaka od (a) do (h);

ili

(b)

isključivo kao posebna zaštita za osobe s invaliditetom.

2.b   Ova se Uredba ne odnosi na odredbe zakonodavstva države članice u vezi s posebnim nedoprinosnim davanjima iz Priloga II. odjeljka III., valjanost kojih je ograničena na dio njezino državno područje.

3.   Međutim, odredbe glave III. ove Uredbe ne utječu na zakonske odredbe države članice o odgovornosti vlasnika broda.

4.   Ova se Uredba ne odnosi na socijalnu i medicinsku pomoć, na sustave davanja za žrtve rata ili njegovih posljedica, ili na posebne sustave za državne službenike i osobe koje se takvima smatraju.

Članak 5. (10)

Izjave država članica o području primjene ove Uredbe

Države članice određuju zakonodavstvo i sustave navedene u članku 4. stavcima 1. i 2., posebna nedoprinosna davanja iz članka 4. stavka 2.a, minimalna davanja navedena u članku 50. i davanja navedena u člancima 77. i 78. u izjavama koje se moraju notificirati i objaviti u skladu s člankom 97.

Članak 6.

Konvencije o socijalnom osiguranju koje zamjenjuje ova Uredba

Podložno odredbama članaka 7., 8., i članka 46. stavka 4., ova Uredba u pogledu osoba i pitanja koje obuhvaća, zamjenjuje odredbe svake konvencije o socijalnom osiguranju koja je obvezujuća za:

(a)

isključivo dvije ili više država članica; ili

(b)

najmanje dvije države članice i jednu ili više drugih država, kada rješavanje određenih slučajeva ne obuhvaća nijednu ustanovu jedne od tih drugih država.

Članak 7.

Međunarodne odredbe na koje ne utječe ova Uredba

1.   Ova Uredba ne utječe na obveze koje proizlaze iz:

(a)

svake konvencije koju je usvojila Međunarodna konferencija rada, a koja je nakon ratifikacije u jednoj ili više država članica stupila na snagu;

(b)

Europskih privremenih sporazuma o socijalnoj sigurnosti od 11. prosinca 1953. sklopljenih između država članica Vijeća Europe.

2.   Bez obzira na odredbe članka 6., i dalje se primjenjuje sljedeće:

(a)

odredba Sporazuma od 27. srpnja 1950. koji se odnosi na socijalnu sigurnost lađara na Rajni;

(b)

odredbe Europske konvencije od 9. srpnja 1956. koja se odnosi na socijalnu sigurnost radnika u međunarodnom prijevozu;

(c)

odredbe konvencija o socijalnom osiguranju navedene u Prilogu III.

Članak 8.

Sklapanje konvencija između država članica

1.   Dvije ili više država članica mogu, u slučaju potrebe, sklopiti konvencije jedna s drugom na temelju načela i u duhu ove Uredbe.

2.   Svaka država članica notificira, u skladu s člankom 97. stavkom 1., svaku konvenciju sklopljenu s drugom državom članicom u skladu sa stavkom 1.

Članak 9.

Ulazak u dobrovoljno ili izborno produženo osiguranje

1.   Odredbe zakonodavstva država članica koje ulazak u dobrovoljno ili izborno produženo osiguranje uvjetuju boravištem na državnom području te države, ne primjenjuju se na osobe na koje se primjenjuje ova Uredba i koje borave na državnom području druge države članice, uz uvjet da se u određenom trenutku u njihovu dotadašnjem radnom vijeku na njih primjenjivalo zakonodavstvo prve države kao na zaposlene osobe ili samozaposlene osobe.

2.   U slučajevima u kojima je na temelju zakonodavstva države članice ulazak u dobrovoljno ili izborno produženo osiguranje uvjetovano navršavanjem razdoblja osiguranja ili boravišta, sva takva razdoblja navršena na temelju zakonodavstva druge države članice uzimaju se u obzir, u potrebnom opsegu, kao da su navršena na temelju zakonodavstva prve države.

Članak 9.a (7)

Produljenje referentnog razdoblja

Ako je prema zakonodavstvu države članice priznavanje prava na davanje uvjetovano navršenjem minimalnog razdoblja osiguranja tijekom specifičnog razdoblja koje prethodi slučaju za koji je osoba osigurana (referentno razdoblje) i ako gore spomenuto zakonodavstvo predviđa da razdoblja tijekom kojih su priznata davanja prema zakonodavstvu te države članice ili razdoblja posvećena odgoju djece na državnom području te države članice dovode do produljenja referentnog razdoblja, razdoblja tijekom kojih su invalidske mirovine ili starosne mirovine ili davanja za slučaj bolesti, davanja za nezaposlenost ili davanja za ozljede na radu (osim za mirovine), priznata prema zakonodavstvu druge države članice, također i razdoblja posvećena odgoju djece na državnom području druge države članice dovode do produljenja navedenog referentnog razdoblja.

Članak 10.

Odstupanje od klauzula o boravištu – Učinak obveznog osiguranja na nadoknadu doprinosa

1.   Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, novčana invalidska davanja, novčana davanja za slučaj starosti ili za nadživjele osobe, mirovine za ozljede na radu ili profesionalne bolesti i posmrtne pripomoći stečeni na temelju zakonodavstva jedne ili više država članica ne podliježu smanjenju, izmjeni, obustavi, ukidanju ili zapljeni zbog činjenice da korisnik ima boravište na državnom području druge države članice, a ne one u kojoj se nalazi ustanova nadležna za plaćanje.

Prvi podstavak primjenjuje se i na paušalna davanja priznata u slučajevima ponovnog sklapanja braka nadživjelog bračnog druga koji je imao pravo na obiteljsku mirovinu.

2.   U slučajevima u kojima je na temelju zakonodavstva države članice nadoknada doprinosa uvjetovan prestankom obveznog osiguranja određene osobe, ovaj se uvjet ne smatra ispunjenim sve dok ta osoba podliježe obveznom osiguranju kao zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na temelju zakonodavstva druge države članice.

Članak 10.a (10)

Posebna nedoprinosna davanja

1.   Neovisno o odredbama članka 10. i glave III., osobama na koje se odnosi ova Uredba priznat će se posebna nedoprinosna davanja iz članka 4. stavka 2.a isključivo na državnom području države članice u kojoj imaju boravište, u skladu sa zakonodavstvom te države, uz uvjet da su takva davanja navedena u Prilogu IIa. Takva davanja priznaje i za njih snosi troškove ustanova boravišta.

2.   Ustanova države članice prema čijem zakonodavstvu pravo na davanja iz stavka 1. ovisi o navršenju razdoblja zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta smatra, u mjeri u kojoj je to potrebno, razdoblja zaposlenja, samozaposlenjaili boravišta navršena na državnom području bilo koje države članice kao razdoblja navršena na državnom području prve države članice.

3.   Ako pravo na davanje obuhvaćeno stavkom 1., ali priznato u obliku dodatka podliježe, prema zakonodavstvu države članice, primitku davanja obuhvaćenog člankom 4. stavkom 1. točkama od (a) do (h), i nijedno takvo davanje se ne može isplatiti prema tom zakonodavstvu, svako odgovarajuće davanje priznato prema zakonodavstvu druge države članice smatrat će se davanjem priznatim prema zakonodavstvu prve države članice za potrebe prava na dodatak.

4.   Ako priznavanje davanja za slučaj nesposobnosti ili invalidnosti iz stavka 1. prema zakonodavstvu države članice podliježe uvjetu da se nesposobnost ili invalidnost trebaju po prvi put dijagnosticirati na državnom području te države članice, ovaj uvjet se smatra ispunjenim ako se takva dijagnoza po prvi put donese na državnom području druge države članice.

Članak 11.

Revalorizacija davanja

Pravila za revalorizaciju određena zakonodavstvom države članice primjenjuju se na davanja koja se trebaju isplatiti prema tom zakonodavstvu uzimajući u obzir odredbe ove Uredbe.

Članak 12. (9) (11)

Sprečavanje preklapanja davanja

1.   Ova Uredba ne može omogućiti ostvarivanje kao ni očuvati pravo na nekoliko davanja iste vrste za jedno te isto razdoblje obveznog osiguranja. Međutim, ova se odredba ne primjenjuje na invalidska davanja, davanja za slučaj starosti, smrti (mirovine) ili profesionalne bolesti koje priznaju ustanove dviju ili više država članica, u skladu s člankom 41., člankom 43. stavcima 2. i 3., člancima 46., 50. i 51., ili člankom 60. stavkom 1. točkom (b).

2.   Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, odredbe zakonodavstva države članice o smanjenju, obustavi ili ukidanju davanja u slučajevima preklapanja s drugim davanjima iz sustava socijalne sigurnosti ili bilo kojim drugim oblikom prihoda, mogu se primijeniti čak i ako su takva davanja stečena na temelju zakonodavstva druge države članice ili je takav prihod stečen na državnom području druge države članice.

3.   Odredbe zakonodavstva države članice o smanjenju, obustavi ili ukidanju davanja u slučaju osobe koja prima invalidska davanja ili prijevremenih davanja za slučaj starosti tijekom bavljenja profesionalnom ili trgovinskom aktivnošću, mogu se primijeniti protiv takve osobe čak i ako se ona bavi tom aktivnošću na državnom području druge države članice.

4.   Invalidska mirovina koja se može isplatiti na temelju zakonodavstva Nizozemske, u slučaju u kojem je ustanova Nizozemske obvezna prema odredbama članka 57. stavka 5. ili članka 60. stavka 29. točke (b) doprinijeti i trošku davanja za slučaj profesionalne bolesti priznatih na temelju zakonodavstva druge države članice, umanjuje se za iznos koji se plaća ustanovi druge države koja je nadležna za priznavanje davanja za slučaj profesionalne bolesti.

GLAVA II.

ODREĐIVANJE PRIMJENLJIVOG ZAKONODAVSTVA

Članak 13. (9)

Opća pravila

1.   Ovisno o članku 14.c, na osobe na koje se odnosi ova Uredba primjenjuje se zakonodavstvo samo pojedinačne države članice. To se zakonodavstvo određuje u skladu s odredbama ove glave.

2.   Ovisno o člancima od 14. do 17.:

(a)

na osobu zaposlenu na državnom području jedne države članice primjenjuje se zakonodavstvo te države čak i ako boravi na državnom području druge države članice ili ako se registrirano sjedište ili mjesto poslovanja poduzeća ili pojedinca koji ju zapošljava nalazi na državnom području druge države članice;

(b)

na osobu koja je samozaposlena na državnom području jedne države članice primjenjuje se zakonodavstvo te države čak i ako boravi na državnom području druge države članice;

(c)

na osobu koja je zaposlena na brodu koji nosi zastavu države članice primjenjuje se zakonodavstvo te države;

(d)

na državne službenike i s njima izjednačene osobe primjenjuje se zakonodavstvo države članice kojem podliježe uprava koja ih zapošljava;

(e)

na osobu koja je pozvana ili ponovno pozvana na odsluženje vojnog roka u oružanim snagama ili u civilnu službu države članice primjenjuje se zakonodavstvo te države. Ako je pravo na temelju tog zakonodavstva uvjetovano navršavanjem razdoblja osiguranja prije ulaska u takvu vojnu ili civilnu službu ili izlaska iz nje, razdoblja osiguranja navršena na temelju zakonodavstva druge države članice uzimaju se u obzir, u potrebnom opsegu, kao da su razdoblja osiguranja navršena na temelju zakonodavstva prve države. Zaposlena ili samozaposlena osoba koja je pozvana ili ponovno pozvana na odsluženje vojnog roka u oružanim snagama ili u civilnu službu zadržava status zaposlene ili samozaposlene osobe;

(f)

na osobu na koju se prestaje primjenjivati zakonodavstvo države članice, bez da se na nju počne primjenjivati zakonodavstvo druge države članice u skladu s jednim od pravila navedenim u gore navedenim podstavcima ili u skladu s jednom od iznimaka ili posebnih odredbi navedenih u člancima od 14. do 17., primjenjuje se zakonodavstvo države članice na čijem državnom području boravi u skladu s odredbama samo tog zakonodavstva.

Članak 14.

Posebna pravila koja se primjenjuju na osobe u plaćenom zaposlenju, osim na pomorce

Članak 13. stavak 2. točka (a) primjenjuje se ovisno o sljedećim izuzecima i okolnostima:

1.

(a)

Na osobu zaposlenu na državnom području države članice u poduzeću kojem uobičajeno pripada, a koje je upućuje na državno područje druge države članice kako bi ondje obavljala posao za to poduzeće, i dalje se primjenjuje zakonodavstvo prve države članice, uz uvjet da očekivano trajanje tog posla ne prekoračuje 12 mjeseci i da nije upućena na rad kako bi zamijenila drugu osobu koja je završila svoje razdoblje upućivanja;

(b)

ako se trajanje posla koji treba obaviti zbog nepredviđenih okolnosti proteže izvan izvorno očekivanog trajanja i prekoračuje 12 mjeseci, zakonodavstvo prve države članice i dalje se primjenjuje sve do završetka tog posla, uz uvjet da nadležno tijelo države članice na čije je državno područje ta osoba upućena ili neko drugo tijelo koje imenuje to tijelo daju svoj pristanak; takva se suglasnost mora zatražiti prije svršetka početnog dvanaestomjesečnog razdoblja. Međutim, takva se suglasnost ne može dati za razdoblje dulje od 12 mjeseci.

2.

Na osobu koja je uobičajeno zaposlena na državnom području dviju ili više država članica primjenjuje se sljedeće zakonodavstvo:

(a)

na osobu koja je član putujućeg ili letačkog osoblja u poduzeću koje, za najam ili naknadu ili za vlastiti račun, pruža međunarodne prijevozne usluge za putnike ili robu željeznicom, cestom, zrakom ili unutarnjim plovnim putovima i ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području države članice, primjenjuje se zakonodavstvo te druge države, uz sljedeća ograničenja:

i.

ako navedeno poduzeće ima podružnicu ili stalno predstavništvo na državnom području države članice različite od one u kojoj ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja, na osobu koju zapošljava takva podružnica ili stalno predstavništvo primjenjuje se zakonodavstvo države članice na čijem se državnom području nalazi ta podružnica ili stalno predstavništvo;

ii.

ako je osoba uglavnom zaposlena na državnom području države članice u kojoj boravi, na nju se primjenjuje zakonodavstvo te države, čak i ako poduzeće koje ju zapošljava nema registrirano sjedište ili mjesto poslovanja ili podružnicu ili stalno predstavništvo na tom državnom području;

(b)

na osobu, osim onih koje su navedene u točki (a), primjenjuje se:

i.

zakonodavstvo države članice na čijem državnom području boravi, ako obavlja svoju djelatnost djelomično na tom području ili pripada pod nekoliko poduzeća ili nekoliko poslodavaca koji imaju registrirana sjedišta ili mjesta poslovanja na državnom području različitih država članica;

ii.

zakonodavstvo države članice na čijem se državnom području nalazi registrirano sjedište ili mjesto poslovanja poduzeća ili pojedinca koji ju zapošljava, ako ne boravi na državnom području nijedne od država članica gdje obavlja svoju djelatnost.

3.

Osoba koju na državnom području jedne države članice zapošljava poduzeće koje ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području druge države članice i koja prelazi zajedničku granicu tih država, podliježe zakonodavstvu države članice na čijem državnom području poduzeće ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja.

Članak 14.a

Posebna pravila koja se primjenjuju na samozaposlene osobe, osim na pomorce

Članak 13. stavak 2. točka (b) primjenjuje se uz sljedeće iznimke i okolnosti:

1.

(a)

Na osobu koja je uobičajeno samozaposlena na državnom području države članice i koja radi na državnom području druge države članice i dalje se primjenjuje zakonodavstvo prve države članice, uz uvjet da očekivano trajanje posla ne prekoračuje 12 mjeseci;

(b)

Ako se trajanje posla koji treba obaviti proteže izvan izvorno očekivanog trajanja, zbog nepredviđenih okolnosti, i prekoračuje 12 mjeseci, zakonodavstvo prve države članice i dalje se primjenjuje sve do završetka tog posla, uz uvjet da nadležno tijelo države članice na čije je državno područje ta osoba stupila da obavi taj posao ili neko drugo tijelo kojeg imenuje to tijelo vlasti daju svoju suglasnost; takva se suglasnost mora zatražiti prije svršetka početnog dvanaestomjesečnog razdoblja. Međutim, takva se suglasnost ne može dati za razdoblje dulje od 12 mjeseci.

2.

Na osobu koja je uobičajeno samozaposlena na državnom području dviju ili više država članica primjenjuje se zakonodavstvo države članice na čijem državnom području boravi ako obavlja bilo koji dio svoje djelatnosti na državnom području te države članice. Ako osoba ne obavlja nikakvu djelatnost na državnom području države članice u kojoj boravi, na nju se primjenjuje zakonodavstvo države članice na čijem državnom području obavlja svoju glavnu djelatnost. Kriteriji koji se koriste za određivanje glavne djelatnosti utvrđeni su u propisu navedenom u članku 98.

3.

Na osobu je samozaposlena u poduzeću koje ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području jedne države članice i koja prelazi zajedničku granicu dviju država članica primjenjuje se zakonodavstvo države članice na čijem državnom području poduzeće ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja.

4.

Ako zakonodavstvo koje bi se trebalo primjenjivati na osobu u skladu sa stavkom 2. ili 3. toj osobi ne omogući uključenje u mirovinski sustav čak ni na dobrovoljnoj osnovi, na tu se osobu primjenjuje zakonodavstvo druge države članice koje bi se primjenjivalo, osim ovih posebnih odredbi, ili ako bi se na ovaj način primjenjivala zakonodavstva dviju ili više država članica, na osobu se primjenjuje zakonodavstvo koje je odlučeno zajedničkim sporazumom između predmetnih država članica ili njihovih nadležnih tijela.

Članak 14.b

Posebna pravila koja se primjenjuju na pomorce

Članak 13. stavak 2. točka (c) primjenjuje se uz sljedeće iznimke i okolnosti:

1.

Na osobu koju zapošljava poduzeće kojem uobičajeno pripada, bilo na državnom području države članice ili na brodu koji nosi zastavu države članice, a koju to poduzeće upućuje na brod koji nosi zastavu druge države članice kako bi ondje obavljala posao za to poduzeće, ovisno o uvjetima navedenima u članku 14. stavku 1., i dalje se primjenjuje zakonodavstvo prve države članice.

2.

Na osobu koja je uobičajeno samozaposlena, bilo na državnom području države članice ili na brodu koji nosi zastavu države članice i koja obavlja posao za vlastiti račun na brodu koji nosi zastavu druge države članice, ovisno o uvjetima navedenima u članku 14.a stavku 1., i dalje se primjenjuje zakonodavstvo prve države članice.

3.

Na osobu koja, kada nije uobičajeno zaposlena na moru, obavlja posao u teritorijalnim vodama ili luci države članice na brodu koji nosi zastavu druge države članice unutar tih teritorijalnih voda ili u toj luci, ali nije član posade broda, primjenjuje se zakonodavstvo prve države članice.

4.

Na osobu zaposlenu na brodu koji nosi zastavu države članice i koju za takvo zaposlenje plaća poduzeće ili osoba čije je registrirano sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području druge države članice, primjenjuje se zakonodavstvo te druge države ako boravi na državnom području te države; poduzeće ili osoba koji isplaćuju naknadu smatraju se poslodavcem u smislu navedenog zakonodavstva.

Članak 14.c (5)

Posebna pravila koja se primjenjuju na osobe koje su istodobno zaposlene na državnom području jedne države članice i samozaposlene su na državnom području druge države članice

1.   Na osobu koja je istodobno zaposlena na državnom području jedne države članice i samozaposlena je na državnom području druge države članice primjenjuje se:

(a)

osim ako je drukčije određeno podstavkom (b), zakonodavstvo države članice na državnom području koje je u plaćenom zaposlenju, ili ako obavlja takvu djelatnost na području dviju ili više država članica, zakonodavstvo utvrđeno u skladu s člankom 14. stavcima 2. ili 3.;

(b)

u slučajevima spomenutima u Prilogu VII.:

zakonodavstvo države članice na čijem je državnom području u plaćenom zaposlenju, a to je zakonodavstvo utvrđeno u skladu s odredbama članka 14. stavaka 2. ili 3., ako obavlja takvu djelatnost na području dviju ili više država članica,

i

zakonodavstvo države članice na čijem državnom području je samozaposlena, a to je zakonodavstvo utvrđeno u skladu s člankom 14.a stavcima 2. 3. ili 4., ako obavlja takvu djelatnost na državnom području dviju ili više država članica.

Članak 14.d (5)

Razne odredbe

1.   Smatra se da osoba iz članka 14. stavaka 2. i 3., članka 14.a stavaka 2., 3. i 4., i članka 14.c točke (a), za potrebe primjene zakonodavstva utvrđenog u skladu s ovim odredbama, obavlja cijelu svoju profesionalnu djelatnost ili djelatnosti na državnom području te države članice.

2.   Smatra se da osoba iz članka 14.c točke (b), za potrebe utvrđivanja stopa doprinosa koje se naplaćuju samozaposlenim osobama prema zakonodavstvu države članice na čijem su državnom području samozaposlene, obavlja plaćeno zaposlenje na državnom području te države članice.

3.   Odredbe zakonodavstva države članice prema kojima umirovljenik koji obavlja profesionalnu ili trgovinsku djelatnost ne podliježe obveznom osiguranju u vezi s takvom djelatnošću odnose se i na umirovljenika čija je mirovina stečena na temelju zakonodavstva druge države članice, osim ako ta osoba izričito zatraži da podliježe odredbama tako da se obrati ustanovi koju odredi nadležno tijelo prve države članice i koja je imenovana u Prilogu 10. Uredbe i navedena u članku 98.

Članak 15.

Pravila o dobrovoljnom osiguranju ili izbornom produženom osiguranju

1.   Članci od 13. do 14.d ne primjenjuju se na dobrovoljno osiguranje ili na izborno produženo osiguranje, osim ako, s obzirom na jednu od grana iz članka 4., u nekoj državi članici postoji samo sustav dobrovoljnog osiguranja.

2.   Ako primjena zakonodavstava dviju ili više država članica ima za posljedicu preklapanje osiguranja:

prema sustavu obveznog osiguranja i jednom ili više sustava dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja, određena osoba podliježe isključivo sustavu obveznog osiguranja;

prema dva ili više sustava dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja, određena osoba može ući samo u sustav dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja za koji se odlučila.

3.   Međutim, u slučaju invalidnosti, starosti i smrti (mirovine), određena osoba može ući u sustav dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja države članice čak i kada se na nju obvezno primjenjuje zakonodavstvo druge države članice, ako je takvo preklapanje eksplicitno ili implicitno dopušteno u prvoj državi članici.

Članak 16.

Posebna pravila u vezi s osobama koje zapošljavaju diplomatske misije i konzularni uredi, i pomoćnim osobljem Europskih zajednica

1.   Odredbe članka 13. stavka 2. točke (a) primjenjuju se na osobe koje zapošljavaju diplomatske misije i konzularni uredi i na privatnu poslugu diplomatskih agenata takvih misija ili ureda.

2.   Međutim, zaposlene osobe obuhvaćene stavkom 1. koje su državljani države članice koja je akreditirajuća država ili država pošiljateljica, mogu izabrati da se na njih primjenjuje zakonodavstvo te države. Takvo pravo izbora može se obnoviti na kraju svake kalendarske godine i nema retroaktivan učinak.

3.   Pomoćno osoblje Europskih zajednica može izabrati da se na njih primjenjuje zakonodavstvo države članice na čijem su državnom području zaposleni, zakonodavstvo države članice koje se posljednje na njih primjenjivalo, ili zakonodavstvo države članice čiji su državljani, s obzirom na odredbe koje nisu one koje se odnose na obiteljske doplatke, čije priznavanje uređuju uvjeti zaposlenja koji se primjenjuju na takvo osoblje. Ovo pravo izbora, koje se može ostvariti samo jednom, stupa na snagu od dana započinjanja zaposlenja.

Članak 17. (9)

Iznimke od članaka od 13. do 16.

Dvije ili više država članica, nadležna tijela tih država ili tijela koje su ta tijela odredila, mogu međusobnim ugovorom odrediti iznimke od odredbi članaka od 13. do 16. u interesu određenih kategorija zaposlenih ili samozaposlenih osoba, ili određenih osoba.

Članak 17.a (9)

Posebna pravila u vezi korisnika mirovina prema zakonodavstvu jedne ili više država članica

Korisnik mirovine ostvarene prema zakonodavstvu države članice ili prema zakonodavstvu nekolicine država članica koji boravi na državnom području druge države članice, može na svoj zahtjev biti izuzet iz zakonodavstva druge države uz uvjet da se na njega ne primjenjuje to zakonodavstvo radi obavljanja profesionalne djelatnosti.

GLAVA III.

POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA RAZLIČITE KATEGORIJE DAVANJA

POGLAVLJE 1.

BOLEST I MAJČINSTVO

Odjeljak 1.

Zajedničke odredbe

Članak 18.

Zbrajanje razdoblja osiguranja, zaposlenja ili boravišta

1.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja navršavanjem razdoblja osiguranja, zapošljavanja ili boravišta, u potrebnoj mjeri uzima u obzir razdoblja osiguranja, zapošljavanja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu druge države članice kao da su to razdoblja provedena prema zakonodavstvu koje se primjenjuje.

2.   Odredbe stavka 1. odnose se na sezonske radnike, čak i u odnosu na razdoblja prije prestanka osiguranja koje prekoračuje razdoblje dozvoljeno zakonodavstvom nadležne države, ali uz uvjet da predmetnoj osobi osiguranje nije prestalo na razdoblje duže od četiri mjeseca.

Odjeljak 2.

Zaposlene ili samozaposlene osobe i članovi njihovih obitelji

Članak 19.

Osobe s boravištem u državama članicama koja nije nadležna država – opća pravila

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja boravi na državnom području države članice koja nije nadležna država, te ispunjava uvjete zakonodavstva nadležne države za pravo na davanja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18. u državi u kojoj boravi, ostvaruje:

(a)

davanja u naravi pružena u korist nadležne ustanove od ustanove mjesta boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi ta ustanova kao da je ona osigurana kod nje;

(b)

novčana davanja koja pruža nadležna ustanova u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje. Međutim, prema sporazumu između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta takva davanja mogu biti pružena od strane ustanove mjesta boravišta u korist nadležne ustanove, a u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

2.   Odredbe stavka 1. odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji koji borave na državnom području države članice koja nije nadležna država, ako nemaju prava na takva davanja prema zakonodavstvu one države na čijem državnom području borave.

Ako članovi obitelji borave na državnom području države članice pod čijim zakonodavstvom pravo na davanja u naravi nije uvjetovano osiguranjem ili zaposlenjem, davanja u naravi koja oni ostvare smatraju se kao da su u korist ustanove kod koje je zaposlena ili samozaposlena osoba osigurana, osim ako bračni drug ili osoba koja se brine za djecu ne obavlja profesionalnu ili trgovinsku djelatnost na državnom području navedene države članice.

Članak 20.

Pogranični radnici i članovi njihovih obitelji – Posebna pravila

Pogranični radnik također može ostvariti davanja na državnom području nadležne države. Takva davanja pruža nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva te države kao da dotična osoba ima boravište u toj državi. Članovi njegove obitelji mogu ostvariti davanja uz iste uvjete; međutim primanje takvih davanja će, osim u hitnim slučajevima, biti uvjetovano sporazumom između nadležnih tijela tih država ili, u odsutnosti toga, ovlaštenjem koje je dala nadležna ustanova.

Članak 21.

Privremeno boravište u nadležnoj državi ili promjena boravišta u nadležnu državu

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba iz članka 19. stavka 1. koja privremeno boravi na državnom području nadležne države, ostvaruje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države kao da tamo ima boravište, čak i ako je već ostvarila davanja za isti slučaj bolesti ili za majčinstvo prije svog privremenog boravišta.

2.   Stavak 1. odgovarajuće se primjenjuje na članove obitelji iz članka 19. stavka 2.

Međutim, ako članovi obitelji borave na državnom području države članice koja nije ona na čijem državnom području zaposlena ili samozaposlena osoba boravi, davanja u naravi pruža ustanova mjesta privremenog boravišta u korist ustanove mjesta boravišta dotične osobe.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na pogranične radnike i članove njihovih obitelji.

4.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba i članovi njegove obitelji iz članka 19. koji promjene svoje boravište na državno područje nadležne države ostvaruju davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države čak i ako su već ostvarili davanja za isti slučaj bolesti ili za majčinstvo prije promjene boravišta.

Članak 22.

Privremeno boravište izvan nadležne države – povratak u ili promjena boravišta u drugu državu članicu za vrijeme bolesti ili majčinstva – potreba za odlaskom u drugu državu članicu radi odgovarajućeg liječenja

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja ispunjava uvjete zakonodavstva nadležne države za ostvarivanje davanja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18. i:

(a)

čije stanje zahtjeva neposredna davanja za vrijeme privremenog boravišta na državnom području druge države članice;

ili

(b)

koja, ostvarivši davanja koja su o trošku nadležne ustanove, ima suglasnost te ustanove da se vrati na državno područje države članice gdje boravi, ili da promijeni svoje boravište na državno područje druge države članice;

ili

(c)

koju je nadležna ustanova ovlastila za odlazak na državno područje države članice kako bi tamo dobila odgovarajuće liječenje;

ima pravo na:

i.

davanja u naravi u korist nadležne ustanove koje pruža ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, kao da je tamo osigurana; trajanje razdoblja za vrijeme kojeg se pružaju davanja ravna se pak prema zakonodavstvu nadležne države;

ii.

novčana davanja koja pruža nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje. Međutim, prema dogovoru između nadležne ustanove i ustanove mjesta privremenog boravišta ili boravišta, takva davanja može pružati ustanova mjesta boravišta u korist nadležne ustanove, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države.

2.   Suglasnost potrebna u skladu sa stavkom 1. točkom (b) može biti odbijena samo ako se ustanovi da će kretanje predmetne osobe biti štetno za njezino zdravstveno stanje ili liječenje.

Suglasnost potrebna na temelju stavka 1. točke (c) ne mora biti odbijena ako to liječenje spada u davanja koja pruža zakonodavstvo države članice na čijem državnom području je dotična osoba imala boravište i tamo gdje ne može ostvariti liječenje u vremenskom razdoblju potrebnom za poduzimanje takvog liječenja u državi članici boravišta, uzimajući u obzir njezino trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatni tijek bolesti.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji zaposlene osobe ili samozaposlene osobe.

Međutim, za potrebe primjene stavka 1. točaka (a) i (c) podtočke i. na članove obitelji iz članka 19. stavka 2. koji imaju boravište na državnom području države članice različite od one u kojoj zaposlena osoba ili samozaposlena osoba nema boravište:

(a)

davanja u naravi, u ime ustanove države članice na čijem državnom području imaju boravište članovi obitelji, pruža ustanova mjesta privremenog boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi kao da je zaposlena osoba ili samozaposlena osoba tamo osigurana. Razdoblje za vrijeme kojeg su davanja pružena utvrđuje se u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište;

(b)

suglasnosti zatražene na temelju stavka 1. točke (c) izdaje ustanova države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište.

4.   Činjenica da se odredbe stavka 1. primjenjuju na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu neće utjecati na prava članova obitelji na davanja.

Članak 22.a (14)

Posebna pravila za određene kategorije osoba

Neovisno o članku 2. Uredbe, članak 22. stavak 1. točke (a) i (c) primjenjuju se na osobe koje su državljani države članice i koje su osigurane u skladu sa zakonodavstvom države članice, kao i na članove obitelji koji s njima zajedno imaju boravište.

Članak 22.b (15)

Zaposlenje u državi članici osim nadležne države – Privremeno boravište u državi zaposlenja

Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba iz članka 13. stavka 2. točke (d), članaka 14., 14.a, 14.b, članka 14.c točke (a) ili članka 17. i članovi obitelji koji su s njom, uživaju pogodnosti odredaba članka 22. stavka 1. točke (a) za svako stanje za koje su potrebna davanja za vrijeme privremenog boravka na državnom području države članice u kojoj je radnik zaposlen ili čiju zastavu ima plovilo na kojem je radnik zaposlen.

Članak 23. (a)

Određivanje novčanih davanja

1.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo određuje da se određivanje novčanih davanja temelji na prosječnim primanjima ili prosječnim doprinosima, određuje ta prosječna primanja ili prosječne doprinose isključivo pozivanjem na primanja ili doprinose ostvarene prema navedenom zakonodavstvu.

2.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo određuje da se određivanje novčanih davanja temelji na standardnim primanjima, uzima u obzir isključivo standardna primanja ili, prema potrebi, standardna primanja za razdoblja navršena prema navedenom zakonodavstvu.

3.   Nadležna ustanova države članice prema čijem zakonodavstvu količina novčanih davanja varira s brojem članova u obitelji, uzima u obzir članove obitelji dotične osobe koji borave na državnom području druge države članice kao da borave na državnom području nadležne države.

Članak 24.

Znatna davanja u naravi

1.   Ako je pravo zaposlene osobe ili samozaposlene osobe ili člana njezine obitelji na protezu, osnovni uređaj ili druga značajna davanja u naravi priznato od ustanove države članice prije nego što on postane osiguran kod ustanove druge države članice, navedena zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koristi takva davanja o trošku prve ustanove, čak i ako stječe davanja nakon što postane osiguran kod druge ustanove.

2.   Administrativna komisija sastavlja listu davanja na koju se primjenjuju odredbe stavka 1.

Odjeljak 3.

Nezaposlene osobe i njihovi članovi obitelji

Članak 25.

1.   Nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena ili samozaposlena, na koju se odnose odredbe članka 69. stavka 1. ili druga rečenica članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii. i koja ispunjava uvjete zakonodavstva nadležne države za prava na davanja u naravi i davanja u naravi te, prema potrebi, uzimajući u obzir odredbe članka 18., ostvaruje za razdoblje propisano člankom 69. stavkom 1. točkom (c):

(a)

davanja u naravi u korist nadležne ustanove od strane ustanove države članice u kojoj ona traži zaposlenje u skladu s odredbama zakonodavstva koje ustanova države članice primjenjuje, kao da je kod nje osigurana;

(b)

novčana davanja koje određuje nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje. Međutim, prema dogovoru između nadležne ustanove i ustanove države članice u kojoj nezaposlena osoba traži zaposlenje, davanja može pružati ustanova države članice u korist nadležne ustanove u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države. Davanja za nezaposlenost prema članku 69. stavku 1. ne priznaju se za vrijeme razdoblja kada se koriste novčana davanja.

2.   Potpuno nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena i na koju se odnose odredbe članka 71. stavka 1. točke (a) podtočke ii. ili prva rečenica članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii., koristi davanja u naravi i novčana davanja u skladu s odredbama zakonodavstva države članice na čijem državnom području boravi kao da se na nju primjenjivalo to zakonodavstvo za vrijeme njezina zadnjeg zaposlenja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18.; troškove takvih davanja podmiruje ustanova mjesta boravišta.

3.   Ako nezaposlena osoba ispunjava uvjete zakonodavstva države članice koja je nadležna snositi troškove davanja za nezaposlenost za pravo na davanja za slučaj bolesti i za majčinstvo, uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18., članovi njezine obitelji ostvaruju ta davanja bez obzira na državu članicu na čijem državnom području imaju boravište ili privremeno boravište. Takva davanja pruža:

i.

s obzirom na davanja u naravi, ustanova mjesta boravišta ili privremenog boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, u korist nadležne ustanove države članice koja je nadležna za troškove davanja za nezaposlenost;

ii.

s obzirom na novčana davanja, nadležna ustanova države članice koja je nadležna za naknade za nezaposlene, u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje.

4.   Bez obzira na odredbe zakonodavstva države članice koja dozvoljava produžavanje razdoblja za vrijeme kojeg su priznata davanja za slučaj bolesti, razdoblje koje je predviđeno stavkom 1. može u slučaju više sile produžiti nadležna ustanova u okviru granica koje određuje zakonodavstvo koje ta ustanova primjenjuje.

Članak 25. a (12)

Doprinosi koje plaćaju potpuno nezaposlene osobe

Ustanova koja je nadležna za priznavanje prava na davanja u naravi i novčana davanja nezaposlenim osobama iz članka 25. stavka 2. i koja pripada državi članici čije zakonodavstvo propisuje smanjenje doprinosa koje plaćaju nezaposlene osobe kako bi pokrili davanja za slučaj bolesti i za majčinstvo, ovlaštena je za izvršavanje takvih smanjenja u skladu s odredbama svog zakonodavstva.

Odjeljak 4.

Podnositelji zahtjeva za mirovine i članovi njihovih obitelji

Članak 26.

Pravo na davanja u naravi u slučajevima prestanka prava na davanja od ustanove koja je posljednja bila nadležna

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba, članovi njezine obitelji ili njegove nadživjele osobe kojima za vrijeme obrade zahtjeva za mirovinu prestane pravo na davanja u naravi prema zakonodavstvu države članice koja je posljednja bila nadležna, unatoč tome ostvaruju davanja pod sljedećim uvjetima: davanja u naravi pružaju se u skladu s odredbama zakonodavstva države članice na čijem državnom području osoba ili osobe o kojima se radi borave, uz uvjet da imaju pravo na takva davanja u skladu sa zakonodavstvom ili bi imali prava na ta davanja u skladu sa zakonodavstvom druge države članice kad bi boravile na državnom području te države, uzimajući prema potrebi u obzir odredbe članka 18.

2.   Podnositelj zahtjeva za mirovinu koji ima pravo na davanja u naravi na temelju zakonodavstva države članice koje obvezuje osobu na plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje za vrijeme obrade zahtjeva za mirovinu, prestaje imati pravo na davanja u naravi na kraju drugog mjeseca za koji nije platio određene doprinose.

3.   Davanja u naravi pružena u skladu s odredbama stavka 1. plaća ustanova koja je ubirala doprinose u skladu s odredbama stavka 2.; ako se ne uplaćaju doprinosi prema odredbama stavka 2., ustanova nadležna za troškove davanja u naravi nakon priznavanja mirovine u skladu s odredbama članka 28. nadoknađuje troškove davanja koja pripadaju ustanovi mjesta boravišta.

Odjeljak 5.

Umirovljenici i članovi njihovih obitelji

Članak 27.

Mirovine koje pripadaju prema zakonodavstvu nekoliko država ako postoji pravo na davanja u državi boravišta

Umirovljenik koji ima pravo na mirovinu prema zakonodavstvu dvije ili više država članica, od kojih je jedna ta država članica na čijem državnom području boravi i koji ima pravo na davanja prema zakonodavstvu države članice u kojoj ima boravište, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 18. i Prilog VI., prima ta davanja zajedno s članovima svoje obitelji od ustanove mjesta boravišta o trošku te ustanove, kao da je dotična osoba umirovljenik čija se mirovina isplaćuje isključivo u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj ima boravište.

Članak 28.

Mirovine koje pripadaju prema zakonodavstvu jedne ili više država u slučajevima u kojima ne postoji pravo na davanja u državi boravišta

1.   Umirovljenik koji ima pravo na mirovinu u skladu sa zakonodavstvom jedne države članice ili na mirovinu u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više država članica i koji nema pravo na davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području ima boravište, ostvaruje, međutim, takva davanja za sebe i članove svoje obitelji, ako bi uzimajući prema potrebi u obzir odredbe članka 18. i Prilog VI. imao na to pravo prema zakonodavstvu države članice ili bar jedne države članice nadležne za mirovine, da ima boravište na državnom području takve države. Davanja se pružaju pod sljedećim uvjetima:

(a)

davanja u naravi pružaju se u korist ustanove iz stavka 2. od strane ustanove mjesta boravišta kao da je dotična osoba umirovljenik prema zakonodavstvu države na čijem državnom području ima boravište i kao da ima pravo na takva davanja;

(b)

novčana davanja, kada je to primjereno, pruža nadležna ustanova kao što je utvrđeno pravilima stavka 2., u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje. Međutim, nakon sporazuma između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta, takva davanja mogu biti pružena od strane ustanove mjesta boravišta u korist nadležne ustanove u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

2.   U slučajevima obuhvaćenim stavkom 1., troškove davanja u naravi snosi ustanova kao što je utvrđeno prema sljedećim pravilima:

(a)

ako umirovljenik ima pravo na spomenuta davanja na temelju zakonodavstva jedne države članice, trošak snosi nadležna ustanova te države;

(b)

ako umirovljenik ima pravo na spomenuta davanja na temelju zakonodavstava dviju ili više država, troškove će snositi nadležna ustanova države članice koja najduže primjenjuje svoje zakonodavstvo na tog umirovljenika; ako primjena ovog pravila rezultira time da nekoliko ustanova bude nadležno za troškove davanja, troškove će snositi ustanova koja primjenjuje zakonodavstvo kojem je umirovljenik zadnje podlijegao.

Članak 28.a

Mirovine koje pripadaju prema zakonodavstvu jedne ili više država članica različitima od države boravišta kada postoji pravo na davanja u državi boravišta

Ako umirovljenik koji ima pravo na mirovinu na temelju zakonodavstva države članice, ili na mirovinu na temelju zakonodavstava dviju ili više država članica, ima boravište na državnom području države članice na temelju čijeg zakonodavstva pravo na davanja u naravi ne podliježe uvjetima osiguranja ili zaposlenosti, niti se isplaćuje mirovina, trošak davanja u naravi koja se pružaju njemu i članovima njegove obitelji snosit će ustanova jedne od država članica nadležnih za mirovine, utvrđene prema pravilima koja su određena člankom 28. stavkom 2. u mjeri potrebnoj da umirovljenik i članovi njegove obitelji ostvare pravo na takva davanja, na temelju zakonodavstva koje primjenjuje spomenuta ustanova, kao da imaju boravište na državnom području države članice gdje se nalazi ta ustanova.

Članak 29.

Boravište članova obitelji u državi različitoj od one u kojoj umirovljenik ima boravište – Promjena boravišta u državu u kojoj umirovljenik ima boravište

1.   Članovi obitelji umirovljenika koji ima pravo na mirovinu na temelju zakonodavstva jedne države članice ili na mirovine na temelju zakonodavstva dvije ili više država članica koji imaju boravište na državnom području države članice koja nije ona u kojoj umirovljenik boravi će, ako on ima pravo na davanja na temelju zakonodavstva jedne države članice, ostvariti davanja kao da boravi na istom državnom području kao i oni. Davanja se pružaju pod sljedećim uvjetima:

(a)

davanja u naravi pruža ustanova mjesta boravišta članova obitelji u skladu s odredbama zakonodavstva koje ta ustanova primjenjuje, pri čemu trošak snosi ustanova mjesta boravišta umirovljenika;

(b)

novčana davanja, prema potrebi, pruža nadležna ustanova kao što je to određeno odredbama članka 27. ili članka 28. stavka 2. u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje. Međutim, nakon sporazuma između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta članova obitelji, takva davanja može pružati ustanova mjesta boravišta članova obitelji u korist nadležne ustanove, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države.

2.   Članovi obitelji iz stavka 1. koji premjeste svoje boravište na državno područje države članice u kojoj umirovljenik ima boravište, ostvaruju:

(a)

davanja u naravi prema odredbama zakonodavstva te države, čak i ako su već koristili davanja za isti slučaj bolesti ili za majčinstvo prije nego što su promijenili boravište;

(b)

novčana davanja koja prema potrebi pruža nadležna ustanova prema odredbama članka 27. ili članka 28. stavka 2., u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje. Međutim, nakon sporazuma između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta umirovljenika, takva davanja može pružati ustanova mjesta boravišta u korist nadležne ustanove, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne ustanove.

Članak 30.

Znatna davanja u naravi

Odredbe članka 24. odgovarajuće se primjenjuju na umirovljenike.

Članak 31.

Privremeno boravište umirovljenika i/ili članova njegove obitelji u državi koja nije država u kojoj oni imaju boravište

Umirovljenik koji ima pravo na mirovinu ili mirovine u skladu sa zakonodavstvom jedne države članice ili na mirovine u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više država članica i koji ima pravo na davanja prema zakonodavstvu jedne od tih država, s članovima svoje obitelji koji privremeno borave na državnom području države članice koja nije ona u kojoj imaju boravište, ostvaruje:

(a)

davanja u naravi koja pruža ustanova mjesta privremenog boravišta, u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, a trošak snosi ustanova mjesta boravišta umirovljenika;

(b)

novčana davanja, prema potrebi, pruža nadležna ustanova prema odredbama članka 27. ili članka 28. stavka 2., u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje. Međutim, nakon sporazuma između nadležne ustanove i ustanove mjesta privremenog boravišta, ta davanja može pružati ustanova mjesta privremenog boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države.

Članak 32. (15)

Članak 33. (7)

Doprinosi koje plaćaju umirovljenici

1.   Ustanova države članice koja je nadležna za isplatu mirovine i koja primjenjuje zakonodavstvo koje određuje umanjenje mirovina za doprinose za bolest i majčinstvo, ovlaštena je za takva umanjenja, određena u skladu s odnosnim zakonodavstvom, od mirovina koje isplaćuje takva ustanova, u mjeri u kojoj trošak davanja na temelju članaka 27., 28., 28.a, 29., 31. i 32. snosi ustanova navedene države članice.

2.   Ako je u slučaju iz članka 28.a stjecanje prava na davanje za slučaj bolesti ili za majčinstvo uvjetovano uplatom doprinosa ili sličnim uplatama prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području osoba ima boravište, na temelju takvog boravišta ti doprinosi se neće uplaćivati.

Članak 34.

Opće odredbe

1.   Radi članaka 28., 28.a, 29. i 31., umirovljenik koji prima dvije ili više priznatih mirovina prema zakonodavstvu pojedine države članice smatra se umirovljenikom koji ima pravo na mirovinu prema zakonodavstvu jedne države članice, u smislu ovih odredaba.

2.   Članci od 27. do 33. ne primjenjuju se na umirovljenika ili članove njegove obitelji koji imaju pravo na davanja prema zakonodavstvu države članice na temelju obavljanja profesionalne ili trgovinske djelatnosti. U takvom slučaju, dotična osoba se zbog primjene ovog poglavlja smatra zaposlenom osobom ili samozaposlenom osobom ili članom obitelji zaposlene osobe ili samozaposlene osobe.

Odjeljak 6.

Razne odredbe

Članak 35.

Sustav koji se primjenjuje kada postoje brojni sustavi u državi boravišta ili privremenog boravišta – Prethodna bolest – Najduže razdoblje za vrijeme kojeg se priznaje pravo na davanja

1.   Ovisno o uvjetima iz stavka 2., ako zakonodavstvo države privremenog boravišta ili boravišta sadrži nekoliko sustava osiguranja za slučaj bolesti ili za majčinstvo, odredbe koje se primjenjuju u skladu s člankom 19., člankom 21. stavkom 1., člancima 22., 25., 26., člankom 28. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1. ili člankom 31. su one koje se odnose na sustav za fizičke radnike u industriji čelika. Međutim, ako navedeno zakonodavstvo uključuje posebne sustave za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima, odredbe takvih sustava odnose se na kategoriju radnika i članova njihovih obitelji uz uvjet da je ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta na koju se primjena odnosi nadležna za provedbu takvog sustava.

2.   Ako zakonodavstvo države privremenog boravišta ili boravišta uključuje jedan ili više posebnih sustava koji obuhvaćaju sve ili većinu kategorija samozaposlenih osoba a koje priznaju prava na davanje u naravi koja su nepovoljnija od onih za zaposlene osobe, odredbe koje se odnose na dotičnu osobu i članove njegove obitelji na temelju članka 19. stavka 1. točke (a) i stavka 2., članka 22. stavka 1. (pod i.) i stavka 3., članka 28. stavka 1. točke (a) i članka 31. točke (a) su iz sustava određenog ili određenih provedbenom uredbom iz članka 98.:

(a)

ako je u nadležnoj državi dotična osoba osigurana prema posebnom sustavu za samozaposlene osobe koji također predviđa nepovoljnija davanja u naravi od onih koja može ostvariti zaposlena osoba;

ili

(b)

ako osoba koja prima jednu ili više mirovina, u skladu sa zakonodavstvom nadležne države članice ili država članica, ima pravo samo na davanja u naravi kao što je to uređeno posebnim sustavom za samozaposlene osobe koji također priznaje davanja u naravi nepovoljnija od onih koja se priznaju zaposlenim osobama.

3.   Ako je prema zakonodavstvu države članice stjecanje prava na davanja uvjetovano podrijetlom bolesti, ti uvjeti ne odnose se ni na zaposlene osobe niti na samozaposlene osobe, a niti na članove njihovih obitelji na koje se ova Uredba odnosi, bez obzira na državu članicu na čijem državnom području imaju boravište.

4.   Ako zakonodavstvo države članice utvrđuje najduže razdoblje za priznavanja prava na davanja, ustanova koja primjenjuje to zakonodavstvo može, prema potrebi, uzeti u obzir razdoblje za vrijeme kojeg su davanja već pružana od strane ustanove druge države članice za isti slučaj bolesti ili za majčinstvo.

Odjeljak 7.

Nadoknada troškova između ustanova

Članak 36. (15)

1.   Davanja u naravi koja u skladu s odredbama ovog poglavlja pruža ustanova države članice u ime ustanove druge države članice u potpunosti se nadoknađuju.

2.   Povrat iz stavka 1. određuje se i izrađuje u skladu s postupkom koji je predviđen provedbenom uredbom iz članka 98., ili na temelju podnesenog dokaza o stvarnim izdacima ili na temelju jednokratnih isplata.

U slučaju jednokratnih isplata, one trebaju biti takve da osiguravaju da je povrat što bliži stvarnim izdacima.

3.   Dvije ili više država članica, ili nadležna tijela tih država, mogu osigurati druge načine nadoknade troškova ili se mogu odreći svih nadoknada troškova između ustanova u njihovoj nadležnosti.

POGLAVLJE 2. (11)

INVALIDNOST

Odjeljak 1.

Zaposlene osobe ili samozaposlene osobe na koje se primjenjuje samo ono zakonodavstvo prema kojemu je iznos invalidskih davanja neovisan o trajanju razdoblja osiguranja

Članak 37. (11)

Opće odredbe

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se uzastopno ili naizmjenično primjenjivalo zakonodavstvo dviju ili više država članica i koja je navršila razdoblje osiguranja isključivo u skladu sa zakonodavstvom prema kojemu iznos invalidskih davanja ne ovisi o trajanju razdoblja osiguranja, koristi davanja u skladu s člankom 39. Ovaj članak ne utječe na povećanja mirovine ili dodataka u odnosu na djecu, koji se ostvaruju u skladu s poglavljem 8.

2.   U Prilogu VI. dijelu A navode se zakonodavstva poput onih spomenutih u stavku 1., koji su na snazi na državnom području svake države članice.

Članak 38. (11)

Uzimanje u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih na temelju zakonodavstva koje se primjenjivalo na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu radi ostvarivanja, zadržavanja ili ponovne uspostave prava na davanja

1.   Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja prema sustavu koji nije poseban sustav u smislu stavka 2. ili 3., navršavanjem razdoblja osiguranja ili boravišta, nadležna ustanova te države članice uzima, prema potrebi, u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom bilo koje druge države članice, bilo da su navršena u općem ili posebnom sustavu ili pak u svojstvu zaposlene osobe ili samozaposlene osobe. U tu svrhu uzimaju se u obzir ta razdoblja kao da su navršena prema njezinu zakonodavstvu.

2.   Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje prava na određena davanja navršavanjem razdoblja osiguranja u zanimanju koje podliježe posebnom sustavu za zaposlene osobe ili prema potrebi u određenom zaposlenju, razdoblja navršena prema zakonodavstvu druge države članice uzimaju se u obzir za priznavanje prava na ta davanja samo ako su navršena u odgovarajućem sustavu ili, u nedostatku toga, u istom zanimanju ili, prema potrebi, u istom zaposlenju.

Ako uzevši u obzir navršena razdoblja dotična osoba ne ispunjava uvjete za ostvarivanje ovih davanja, ova razdoblja uzimaju se u obzir za stjecanje prava na davanja prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili administrativne radnike, ovisno o slučaju, pod uvjetima da je dotična osoba bila učlanjena u jedan od tih sustava.

3.   Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje priznavanje prava na davanja navršavanjem razdoblja osiguranja samo u zanimanju prema posebnom sustavu za samozaposlene osobe, razdoblja navršena prema zakonodavstvu drugih država članica uzimaju se u obzir za stjecanje prava na davanja samo ako su navršena prema odgovarajućem sustavu ili, u nedostatku toga, u istom zanimanju. Posebni sustavi za samozaposlene osobe iz ovog stavka navedeni su u Prilogu IV. dijelu B za svaku takvu državu članicu.

Ako, uzevši u obzir navršena razdoblja, dotična osoba ne ispunjava uvjete za ostvarivanje ovih davanja, ova razdoblja uzimaju se u obzir za stjecanje prava na davanja prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili administrativne radnike, ovisno o slučaju, uz uvjet da je dotična osoba učlanjena u jedan od ovih sustava.

Članak 39. (11) (14)

Priznavanje davanja

1.   Ustanova države članice čije se zakonodavstvo primjenjivalo u vrijeme kada je nastala nesposobnost za rad popraćena invalidnošću utvrđuje u skladu s tim zakonodavstvom ispunjava li dotična osoba uvjete za pravo na davanja, uzimajući prema potrebi u obzir članak 38.

2.   Osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. ostvaruje davanja samo kod navedene ustanove, u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje.

3.   Osoba koja nema pravo na davanja u skladu sa stavkom 1. prima davanja na koja još uvijek ima pravo prema zakonodavstvu druge države članice uzimajući prema potrebi u obzir članak 38.

4.   Ako zakonodavstvo iz stavka 2. ili 3. propisuje da je iznos davanja određen uzimajući u obzir članove obitelji koji nisu djeca, nadležna će ustanova također uzeti u obzir one članove obitelji dotične osobe koji borave na državnom području druge države članice, kao da borave na državnom području nadležne države.

5.   Ako zakonodavstvo iz stavka 2. ili 3. propiše smanjenje, obustavljanje ili ukidanje davanja u slučaju preklapanja s drugim primanjima ili davanjima druge vrste u smislu članka 46.a stavka 2., članak 46.a stavak 3. i članak 46.c stavak 5. primjenjuju se mutatis mutandis.

6.   Potpuno nezaposleni zaposlenik na kojeg se odnosi članak 71. stavak 1. točka (a) podtočka ii. ili prva rečenica članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii., ostvaruje invalidska davanja koja pruža nadležna ustanova države članice na čijem državnom području ima boravište, u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje kao da se na njega primijenjivalo to zakonodavstvo za vrijeme svog zadnjeg zaposlenja uzimajući, prema potrebi, u obzir članak 38. i/ili članak 25. stavak 2. Ustanova države boravišta nadležna je za isplatu tih davanja.

Ako ustanova primjenjuje zakonodavstvo koje određuje smanjenje davanja na ime doprinosa koje uplaćuje nezaposlena osoba kako bi pokrila invalidska davanja, ovlaštena je vršiti takva smanjenja u skladu s odredbama svog zakonodavstva.

Ako zakonodavstvo koje ta ustanova primjenjuje propisuje da se određivanje svote davanja temelji na plaćama, ustanova uzima u obzir plaće ostvarene u državi u kojoj je osoba bila zadnje zaposlena i u državi u kojoj ima boravište u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje. Ako plaća nije ostvarena u državi boravišta, nadležna ustanova, ako je potrebno i u skladu s pravilima navedenim u njezinu zakonodavstvu, uzima u obzir plaće ostvarene u državi u kojoj je osoba zadnje bila zaposlena.

Odjeljak 2.

Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje ili samo zakonodavstvo prema kojem iznos invalidskih davanja ovisi o trajanju razdoblja osiguranja ili boravišta, ili zakonodavstvo ovog tipa i tipa navedenog u odjeljku 1.

Članak 40. (11)

Opće odredbe

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se uzastopno ili izmjenično primjenjuju zakonodavstva dviju ili više država članica, ili od kojih barem jedna nije one vrste navedene u članku 37. stavku 1., koristi davanja u skladu s odredbama poglavlja 3., koja se primjenjuju mutatis mutandis, uzimajući u obzir odredbe stavka 4.

2.   Međutim, zaposlena osoba ili samozaposlena osoba čija nesposobnost za rad dovodi do invalidnosti dok se na nju primjenjuje zakonodavstvo navedeno u Prilogu IV. dijelu A, prima davanja u skladu s odredbama članka 37. stavka 1. uz sljedeće uvjete:

da ta osoba ispunjava uvjete tog zakonodavstva ili drugih zakonodavstava istog tipa, uzimajući prema potrebi u obzir, ako je to slučaj, članak 38., ali bez razdoblja osiguranja navršenih prema zakonodavstvu koje nije navedeno u Prilogu IV., dio A, i

da ta osoba ne ispunjava uvjete potrebne za stjecanje prava na invalidska davanja prema zakonodavstvu koje nije navedeno u Prilogu IV. dijelu A, i

da ta osoba ne podnosi zahtjev za davanja za slučaj starosti, uzimajući u obzir drugu rečenicu članka 44. stavka 2.

3.

(a)

U svrhu utvrđivanja prava na davanja prema zakonodavstvu države članice navedenih u Prilogu IV. dijelu A, koja priznavanje prava na davanja uvjetuje time da je dotična osoba koristila novčana davanja za slučaj bolesti ili je bila nesposobna za rad tijekom određenog razdoblja, ako kod zaposlene osobe ili samozaposlene osobe na koju se primjenjuje to zakonodavstvo nastupi nesposobnost za rad koja dovodi do invalidnosti dok se na nju primjenjuje zakonodavstvo druge države članice, ne dovodeći u pitanje članak 37. stavak 1., uzima se u obzir sljedeće:

i.

svako razdoblje za vrijeme kojeg je ta osoba radi te nesposobnosti za rad, prema zakonodavstvu druge države članice, primala novčana davanja za slučaj bolesti ili umjesto toga nastavila primati plaću;

ii.

svako razdoblje za vrijeme kojeg je, s obzirom na invalidnost koja je uslijedila nakon te nesposobnosti na rad, koristila davanja u smislu ovog poglavlja 2. i poglavlja 3. koje slijedi, koja su joj priznata zbog invalidnosti prema zakonodavstvu druge države članice

kao da je to razdoblje za vrijeme kojeg su isplaćena davanja za slučaj bolesti prema zakonodavstvu prve države članice ili za vrijeme kojeg je ta osoba bila nesposobna za rad u smislu tog zakonodavstva.

(b)

Pravo na invalidska davanja prema zakonodavstvu prve države članice stječe se ili po isteku prethodnog razdoblja nesposobnosti za rad prema uvjetima iz tog zakonodavstva, ali ne i prije:

i.

datuma stjecanja prava na invalidska davanja iz točke (a) podtočke ii. prema zakonodavstvu druge države članice,

ili

ii.

dana nakon zadnjeg dana na koji dotična osoba ima pravo na davanja za slučaj bolesti prema zakonodavstvu druge države članice.

4.   Odluka donesena od strane ustanove države članice u pogledu stupnja invalidnosti podnositelja zahtjeva obvezuje ustanovu svake predmetne države članice, uz uvjet da je usklađenost zakonodavstva ovih država u pogledu uvjeta koji se odnose na stupanj invalidnosti priznata u Prilogu V.

Odjeljak 3.

Pogoršanje invalidnosti

Članak 41. (11)

1.   U slučaju pogoršanja invalidnosti za koju zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koristi davanja prema zakonodavstvu jedne države članice, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

ako se na dotičnu osobu nije primjenjivalo zakonodavstvo druge države članice od kada koristi davanja, nadležna ustanova prve države priznaje davanja, uzimajući u obzir pogoršanje, u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje;

(b)

ako se na dotičnu osobu primjenjuje zakonodavstvo jedne ili više država članica od kada prima davanja, davanja joj se priznaju, uzimajući u obzir pogoršanje, u skladu s člankom 37. stavkom 1. ili člankom 40. stavcima 1. ili 2., prema potrebi;

(c)

ako je ukupan zbroj davanja koja se isplaćuju prema točki (b) niži od iznosa davanja koje je dotična osoba koristila o trošku ustanove koja je prethodno bila nadležna, takva ustanova plaća joj dodatak koji je jednak razlici između ta dva iznosa;

(d)

ako je u slučaju iz točke (b) ustanova nadležna za početnu nesposobnost nizozemska ustanova i ako:

i.

je bolest koja je uzrokovala pogoršanje ista kao ona koja je povećala davanja prema nizozemskom zakonodavstvu,

ii.

je to profesionalna bolest u smislu zakonodavstva države članice kojoj je dotična osoba zadnje podlijegala i daje joj prava na dodatak iz članka 60. stavka 1. točke (b), i

iii.

zakonodavstvo ili zakonodavstva kojima dotična osoba podliježe otkada koristi davanja navedena su u Prilogu IV. dijelu A,

nizozemska ustanova će nastaviti pružati početna davanja nakon što nastupi pogoršanje, a priznata davanja prema zakonodavstvu zadnje države članice kojem je dotična osoba podlijegala smanjuju se na iznos nizozemskih davanja;

(e)

ako u slučaju navedenom u podstavku (b) osoba nema pravo na davanja o trošku ustanove druge države članice, nadležna ustanova prve države priznaje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva države, uzimajući u obzir pogoršanje i, ako je to primjereno, članak 38.

2.   U slučaju pogoršanja invalidnosti za koje zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koristi davanja prema zakonodavstvu dvije ili više država članica, davanja su joj priznata, uzimajući u obzir pogoršanje, u skladu s člankom 40. stavkom 1.

Odjeljak 4.

Nastavak pružanja davanja nakon obustave ili ukidanja –Preračun invalidskih davanja u davanja za slučaj starosti – Preračun davanja priznat prema članku 39.

Članak 42. (11)

Određivanje ustanove nadležne za pružanje davanja u slučaju nastavka pružanja davanja za invalidnost

1.   Ako se pružanje davanja nastavlja nakon obustave, to će, ne dovodeći u pitanje članak 43., biti u nadležnosti ustanove ili ustanova koje su bile nadležne za pružanje davanja u vrijeme njihove obustave.

2.   Ako nakon ukidanja davanja stanje dotične osobe opravdava nastavak pružanja davanja, ona se pružaju u skladu s člankom 37. stavkom 1. ili člankom 40. stavcima 1. ili 2., ovisno o potrebi.

Članak 43. (11)

Preračun invalidskih davanja u davanja za slučaj starosti - Ponovno određivanje svote davanja priznate u skladu s člankom 39.

1.   Invalidska davanja pretvaraju se u davanja za slučaj starosti, ako je to slučaj, prema uvjetu određenom zakonodavstvom ili zakonodavstvima prema kojima su priznata, te u skladu s poglavljem 3.

2.   Ako osoba koja koristi invalidska davanja može u skladu s člankom 49. podnijeti zahtjev za davanja za slučaj starosti prema zakonodavstvu jedne ili više država članica, svaka ustanova koja je nadležna za pružanje invalidskih davanja prema zakonodavstvu države članice nastavlja pružati takvoj osobi invalidska davanja na koja ima pravo prema zakonodavstvu koje primjenjuje, dok odredbe stavka 1. ne postanu primjenljive što se tiče te ustanove ili sve dok dotična osoba ispunjava uvjete za takva davanja.

3.   Ako su invalidska davanja priznata u skladu s člankom 39. prema zakonodavstvu države članice pretvorena u davanja za slučaj starosti i ako dotična osoba još ne ispunjava uvjete prema jednom ili više nacionalnih zakonodavstava za ostvarivanje tih davanja, dotična osoba ostvaruje od te ili tih država članica, od dana preračuna, invalidska davanja priznata u skladu s poglavljem 3. kao da je to poglavlje bilo primjenjivano u vrijeme kada je nastupila nesposobnost za rad koja je dovela do invalidnosti, sve dok dotična osoba ne ispuni potrebne uvjete za davanja za slučaj starosti određena predmetnim nacionalnim zakonodavstvima ili, ako takav preračun nije predviđen, sve dok ta osoba ima pravo na invalidska davanja prema predmetnom zakonodavstvu ili zakonodavstvima.

4.   Invalidska davanja predviđena prema članku 39. ponovno se određuju u skladu s poglavljem 3. čim korisnik ispuni potrebne uvjete za invalidska davanja određena zakonodavstvom koje nije navedeno u Prilogu IV. dijelu A, ili čim ostvari davanja za slučaj starosti prema zakonodavstvu druge države članice.

POGLAVLJE 3. (11)

STAROST I SMRT (MIROVINE)

Članak 44. (11)

Opće odredbe za priznavanje davanja ako se na zaposlenu ili samozaposlenu osobu primjenjuje zakonodavstvo dviju ili više država članica

1.   Prava na davanja zaposlene ili samozaposlene osobe na koju se primjenjivalo zakonodavstvo dviju ili više država članica, ili nadživjelih osoba, utvrđuju se u skladu s odredbama ovog poglavlja.

2.   Osim ako drukčije nije predviđeno člankom 49., obrada zahtjeva za ostvarivanje prava na mirovinu podnesenog od strane dotične osobe uzima u obzir sva zakonodavstva koja su se primjenjivala na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu. Iznimka od ovog pravila primijenit će se ako dotična osoba zatraži odgodu stjecanja davanja za slučaj starosti na koja bi imala pravo prema zakonodavstvu jedne ili više država članica.

3.   Ovo poglavlje se ne odnosi na povećanje mirovina ili dodataka na mirovinu u odnosu na mirovine za djecu ili djecu bez roditelja priznate u skladu s odredbama poglavlja 8.

Članak 45. (11) (14)

Uzimanje u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu koje se primjenjivalo na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu, za stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja

1.   Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanje, prema sustavu koji nije poseban sustav u smislu stavka 2. ili 3., navršavanjem razdoblja osiguranja ili boravišta, nadležna ustanova te države članice prema potrebi uzima u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu druge države članice, bilo prema općem sustavu ili posebnom sustavu ili pak u svojstvu zaposlene osobe ili samozaposlene osobe. U tu svrhu uzimaju se u obzir ta razdoblja kao da su navršena prema njezinu zakonodavstvu.

2.   Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje određenih davanja navršavanjem razdoblja osiguranja samo u zanimanju koje podliježe posebnom sustavu za zaposlene osobe ili, ako je to slučaj, u specifičnom zaposlenju, razdoblja navršena prema zakonodavstvu druge države članice uzimaju se u obzir za priznavanje ovih davanja samo ako su navršena u odgovarajućem sustavu ili, u nedostatku toga, u istom zanimanju ili prema potrebi u istom zaposlenju. Ako prema navršenim razdobljima koja su uzeta u obzir dotična osoba ne ispunjava uvjete za pravo na ta davanja, ta se razdoblja uzimaju u obzir za priznavanje davanja prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili činovnike, ovisno o slučaju, pod uvjetima da je ta osoba učlanjena u jedan od tih sustava.

3.   Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje određenih davanja navršavanjem razdoblja osiguranja samo u zanimanju koje podliježe posebnom sustavu za samozaposlene osobe, razdoblja navršena prema zakonodavstvu druge države članice uzimaju se u obzir za priznavanje ovih davanja samo ako su navršena prema odgovarajućem sustavu ili, u nedostatku toga, u istom zanimanju. Posebni sustavi za samozaposlene osobe iz ovog stavka navedeni su u Prilogu IV. dijelu B za svaku državu članicu. Ako uzevši u obzir razdoblja navedena u ovom stavku dotična osoba ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na ta davanja, ta se razdoblja uzimaju u obzir za priznavanje davanja prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili činovnike, ovisno o slučaju, pod uvjetima da je ta osoba učlanjena u jedan od tih sustava.

4.   Razdoblja osiguranja navršena prema posebnom sustavu države članice uzimaju se u obzir prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili činovnike druge države članice, ovisno o slučaju, za stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanje, uz uvjet da je dotična osoba učlanjena u jedan od tih sustava, čak i ako su ta razdoblja već uzeta u obzir u drugoj državi članici prema sustavu iz stavka 2. ili prve rečenice stavka 3.

5.   Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanje time da je dotična osoba bila osigurana u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, ovaj uvjet smatra se ispunjenim u slučaju osiguranja prema zakonodavstvu druge države članice, a u skladu s postupcima predviđenima u Prilogu VI. za svaku predmetnu državu članicu.

6.   Razdoblje punog zaposlenja na koje se odnosi članak 81. stavak 1. točka (a) podtočka ii. ili točka (b) podtočka ii., prva rečenica, uzima u obzir nadležna ustanova države članice na čijem državnom području dotični radnik ima boravište u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje ta ustanova, kao da se to zakonodavstvo primjenjivalo na njega za vrijeme njegova zadnjeg zaposlenja.

Ako ta ustanova primjenjuje zakonodavstvo koje propisuje plaćanje doprinosa od strane nezaposlene osobe za slučaj starosne mirovine i smrti, ima ovlasti provoditi takvu naplatu u skladu s odredbama svog zakonodavstva.

Ako se razdoblje potpune nezaposlenosti u državi boravišta dotične osobe može uzeti u obzir samo ako su razdoblja doprinosa bila navršena u toj državi, taj uvjet se smatra ispunjenim ako su razdoblja doprinosa bila navršena u drugoj državi članici.

Članak 46. (11)

Priznavanje davanja

1.   Ako su uvjeti koje zahtjeva zakonodavstvo države članice za stjecanje prava na davanja ispunjeni bez primjene članka 45. ili članka 40. stavka 3., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

nadležna ustanova određuje svotu davanja koja će biti priznata:

i.

s jedne strane, samo prema odredbama zakonodavstva koje primjenjuje;

ii.

s druge strane, u skladu sa stavkom 2.;

(b)

međutim, nadležna ustanova se može odreći načina izračuna koji treba biti proveden u skladu s točkom (a) podtočkom ii. ako je rezultat tog izračuna, osim razlika koje proizlaze iz korištenja zaokruženih iznosa, jednak ili niži od rezultata izračuna provedenog u skladu s točkom (a) podtočkom i., ako ta ustanova ne primjenjuje zakonodavstvo koje sadrži pravila protiv preklapanja davanja na koje se odnose članci 46.b i 46.c ili ako gore spomenuta ustanova primjenjuje zakonodavstvo koje sadrži pravila protiv preklapanja na koje se odnosi članak 46.c, uz uvjet da spomenuto zakonodavstvo određuje da se davanja druge vrste uzimaju u obzir samo na temelju odnosa između razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih samo prema tom zakonodavstvu i razdoblja osiguranja ili boravišta koje to zakonodavstvo traži za ispunjenje uvjeta za pravo na puna davanja.

Prilog IV. dio C navodi za svaku predmetnu državu članicu slučajeve u kojima bi dva određivanja iznosa davanja dovela do ovakve vrste ishoda.

2.   Ako su potrebni uvjeti zakonodavstva države članice za stjecanje prava na davanja ispunjeni tek nakon primjene članka 45. i/ili članka 40. stavka 3., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

nadležna ustanova određuje teoretski iznos davanja na koji bi dotična osoba mogla ostvariti pravo uz uvjet da su sva razdoblja osiguranja i/ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom države članice koje se primjenjivalo na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu navršena u toj državi u skladu sa zakonodavstvom koje ona primjenjuje na datum priznavanja davanja. Ako je prema ovom zakonodavstvu iznos davanja neovisan o trajanju navršenih razdoblja, iznos se smatra teoretskim iznosom navedenim u ovom stavku;

(b)

nadležna ustanova nakon toga utvrđuje stvaran iznos davanja na temelju teoretskog iznosa navedenog u prethodnom stavku u skladu s omjerom između trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prije nastupa osiguranog slučaja prema zakonodavstvu koje primjenjuje i između ukupnog trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prije nastupa osiguranog slučaja u skladu sa zakonodavstvom svih predmetnih država članica.

3.   Dotična osoba ima pravo na najveći iznos određen u skladu sa stavcima 1. i 2. od strane nadležne ustanove svake države članice, bez obzira na primjenu odredaba u vezi sa smanjenjem, obustavom ili ukidanjem davanja koje su određene zakonodavstvom prema kojem je ovo davanje priznato.

Ako je to slučaj, usporedba koja će se izvršiti odnosi se na iznose utvrđene nakon primjene navedenih odredbi.

4.   Ako u slučaju invalidske, starosne ili obiteljske mirovine ukupna priznata davanja od nadležne ustanove dvije ili više država članica u skladu s odredbama multilateralne konvencije o socijalnom osiguranju iz članka 6. točke (b) ne prelaze ukupni iznos koji bi bio priznat od takve države članice prema stavcima 1. i 3., dotična osoba će uživati pogodnosti odredaba ovog poglavlja.

Članak 46.a (11)

Opće odredbe koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje davanja u odnosu na invalidnost, starost ili za nadživjele osobe prema zakonodavstvu država članica

1.   Za potrebe ovog poglavlja, preklapanje istovrsnih davanja ima sljedeće značenje: sva preklapanja davanja u odnosu na invalidnost, starost ili nadživjele osobe određena ili pružena na temelju razdoblja osiguranja i/ili boravišta navršena od strane jedne te iste osobe.

2.   Za potrebe ovog poglavlja, preklapanje davanja različitih vrsta znači sva preklapanja davanja koja se ne mogu smatrati istima u smislu stavka 1.

3.   Sljedeća pravila primjenjuju se za primjenu odredbi o smanjenju, obustavi ili ukidanju određenih zakonodavstvom države članice u slučaju preklapanja davanja u odnosu na invalidnost, starost ili nadživjele osobe s istovrsnim ili raznovrsnim davanjima ili s drugim primanjima:

(a)

uzimaju se u obzir davanja stečena u skladu sa zakonodavstvom druge države članice ili drugih primanja stečenih u drugoj državi članici samo ako zakonodavstvo prve države članice predviđa uzimanje u obzir davanja ili primanja stečena u inozemstvu;

(b)

uzima se u obzir iznos davanja koja se priznaju od strane druge države članice prije smanjenja na ime poreza, doprinosa za socijalno osiguranje i drugih individualnih nameta ili smanjenja;

(c)

ne uzima se u obzir iznos davanja stečenih prema zakonodavstvu druge države članice koja su priznata na temelju dobrovoljnog osiguranja ili izbornog produženog osiguranja;

(d)

ako se odredbe o smanjenju, obustavi ili ukidanju mogu primijeniti prema zakonodavstvu samo jedne države članice uzimajući u obzir činjenicu da dotična osoba koristi davanja slične ili iste vrste koja se isplaćuju prema zakonodavstvu drugih država članica ili koristi drugi prihod stečen na državnom području drugih država članica, davanje koje pripada prema zakonodavstvu prve države članice može se smanjiti samo u okviru iznosa isplaćenih davanja prema zakonodavstvu, ili primanja stečenih na državnom području drugih država članica.

Članak 46.b (11)

Posebne odredbe koje se primjenjuju u slučaju preklapanja istih davanja u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više država članica

1.   Odredbe o smanjenju, obustavi ili ukidanju predviđene zakonodavstvom države članice ne primjenjuju se na davanje čija je svota određena u skladu s člankom 46. stavkom 2.

2.   Odredbe o smanjenju, obustavi ili ukidanju predviđene zakonodavstvom države članice primjenjuju se na davanja čiji je iznos određen u skladu s člankom 46. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. samo ako se radi o:

(a)

davanju na koje se odnosi Prilog IV., dio D, čiji iznos ne ovisi o dužini navršenog razdoblja osiguranja ili boravišta;

ili

(b)

davanju čiji se iznos utvrđuje na temelju priznatog razdoblja za koje se smatra da je navršeno između datuma kada je nastao osigurani slučaj ili nekog kasnijeg datuma. U potonjem slučaju predmetne odredbe primjenjuju se u slučaju preklapanja takvog davanja:

i.

s istim davanjem, osim ako je postignut dogovor između dviju ili više država članica uz uvjet da se jedno i isto fiktivno razdoblje možda neće uzeti u obzir dva ili više puta;

ii.

ili s vrstom davanja navedenih u točki (a).

Davanja iz točaka (a) i (b) kao i sporazumi navedeni su u Prilogu IV. dijelu D.

Članak 46.c (11)

Posebne odredbe koje se primjenjuju u slučaju preklapanja jednog ili više davanja iz članka 46.a stavka 1. s jednim ili više davanja druge vrste ili s drugim primanjima, kada je riječ o dvije ili više država članica

1.   Ako primitak druge vrste davanja ili drugih primanja ima za posljedicu smanjenje, obustavu ili ukidanje dvaju ili više davanja iz članka 46. stavka 1. točke (a) podtočke i., iznos koji ne bi bio isplaćen u strogoj primjeni odredaba koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje, određen prema zakonodavstvu predmetna država članica dijeli se na broj davanja koja podliježu smanjenju, obustavi ili ukidanju.

2.   Ako se predmetno davanje određuje u skladu s člankom 46. stavkom 2., drukčije davanje druge vrste ili davanja od drugih država članica ili druga primanja i svi drugi elementi utvrđeni zakonodavstvom države članice za primjenu odredbi za slučaj smanjenja, obustave ili ukidanja, uzimaju se u obzir razmjerno razdobljima osiguranja i/ili boravišta navedenim u članku 46. stavku 2. točki (b) i koriste se za određivanje iznosa navedenog davanja.

3.   Ako primitak davanja druge vrste ili drugih primanja ima za posljedicu smanjenje, obustavu ili ukidanje jednog ili više davanja navedenih u članku 46. stavku 1. točki (a) podtočki i. i jednog ili više davanja iz članka 46. stavka 2., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

ako u slučaju davanja navedenog ili navedenih u članku 46. stavku 1. točki (a) podtočki i., iznosi koji ne bi pripadali na temelju stroge primjene odredbi koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje određenih zakonodavstvom predmetnih država članica, dijele se brojem davanja koja podliježu smanjenju, obustavi ili ukidanju;

(b)

ako se u slučaju davanja određenog ili određenih u skladu s člankom 46. stavkom 2. smanjenje, obustava ili ukidanje provodi u skladu sa stavkom 2.

4.   Ako u slučaju iz stavaka 1. i 3. točke (a) zakonodavstvo države članice određuje da se za primjenu odredbi koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje uzimaju u obzir davanja druge vrste i/ili druga primanja i svi drugi elementi razmjerno razdobljima osiguranja navedenima u članku 46. stavku 2. točki (b), podjela određena u navedenom stavku ne primjenjuje se u odnosu na tu državu članicu.

5.   Sve gore navedene odredbe primjenjuju se mutatis mutandis ako zakonodavstvo jedne ili više država propisuje da se pravo na davanje ne može steći u slučaju kada dotična osoba prima davanja druge vrste, koja se isplaćuju prema zakonodavstvu druge države članice, ili druga primanja.

Članak 47. (11)

Dodatne odredbe za određivanje svote davanja

1.   Za određivanje teoretskih i razmjernih (pro rata) iznosa iz članka 46. stavka 2., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

ako je ukupno trajanje razdoblja osiguranja i boravišta navršenih prije no što je nastupio osigurani slučaj prema zakonodavstvima svih predmetnih država članica duže od najdužeg razdoblja za primanje punog iznosa davanja na temelju zakonodavstva jedne od ovih država, nadležna ustanova te države će umjesto ukupne dužine navršenih razdoblja uzeti u obzir najduže razdoblje; ovaj način određivanja ne smije izazvati toj ustanovi troškove veće od punog iznosa davanja određenog zakonodavstvom koje primjenjuje. Ova odredba ne primjenjuje se na davanja čiji iznos ne ovisi o trajanju osiguranja;

(b)

postupak za uzimanje u obzir preklapanja davanja određen je u provedbenoj uredbi iz članka 98.;

(c)

ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju prosječnih primanja, prosječnog doprinosa, prosječnog povećanja ili na temelju odnosa koji je za vrijeme razdoblja osiguranja postojao između bruto primanja podnositelja zahtjeva i prosječnih bruto primanja svih osiguranih osoba koje nisu pripravnici, takve prosječne iznose ili odnose utvrđuje nadležna ustanova te države isključivo na temelju razdoblja osiguranja navršenih prema zakonodavstvu spomenute države, ili bruto primanja dotične osobe samo za vrijeme tih razdoblja;

(d)

ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju iznosa primanja, doprinosa ili povećanja, nadležna ustanova te države određuje primanja, doprinose ili povećanja koja se uzimaju u obzir u odnosu na razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu druge države članice na temelju prosječnih primanja, doprinosa ili povećanja zabilježenih za razdoblja osiguranja navršenih prema zakonodavstvu koje primjenjuje;

(e)

ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju standardnih primanja ili fiksnih iznosa, nadležna ustanova te države uzima u obzir standardna primanja ili fiksne iznose koji se trebaju uzeti u obzir za razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu druge države članice, koja su jednaka standardnim primanjima ili fiksnim iznosima ili, ako je to slučaj, prosjeku standardnih primanja ili fiksnih iznosa koji odgovaraju razdobljima osiguranja navršenim prema zakonodavstvu koje primjenjuje;

(f)

ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju za neka razdoblja na temelju iznosa primanja i, za druga razdoblja, na temelju standardnih primanja ili fiksnih iznosa, nadležna ustanova te države uzima, za razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu druge države članice, u obzir primanja ili fiksne iznose određene u skladu s odredbama navedenim u točkama (d) ili (e) ili, prema potrebi, prosjek tih primanja ili fiksnih iznosa, ako se davanja određuju na temelju standardnih primanja ili fiksnih iznosa za sva navršena razdoblja prema zakonodavstvu koje primjenjuje, nadležna ustanova uzima u obzir primanja koja se trebaju uzeti u obzir za razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu drugih država članica koja su jednaka nacionalnim primanjima koja odgovaraju standardnim primanjima ili fiksnim iznosima;

(g)

ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju prosječnih doprinosa, nadležna ustanova utvrđuje taj prosjek u odnosu samo na ona razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu navedene države.

2.   Odredbe zakonodavstva države članice u odnosu na revalorizaciju čimbenika uzetih u obzir za određivanje davanja primjenjuju se, prema potrebi, u skladu sa stavkom 1., za razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu drugih država članica.

3.   Ako se prema zakonodavstvu države članice iznos davanja utvrđuje uzimajući u obzir članove obitelji koji nisu djeca, nadležna ustanova te države uzima u obzir one članove obitelji predmetne osobe koje borave na državnom području druge države članice kao da borave na državnom području nadležne države.

4.   Ako zakonodavstvo koje nadležna ustanova države članice primjenjuje predviđa uzimanje u obzir plaće za određivanje davanja, na što se primjenjuju prvi i drugi podstavak članka 45. stavka 6., i ako se u toj državi članici za ostvarivanje mirovina uzimaju u obzir samo razdoblja pune nezaposlenosti s davanjem u skladu s člankom 71. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. ili prvom rečenicom članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii., nadležna ustanova te države članice isplaćuje mirovinu na temelju plaće koju je koristila kao osnovu za pružanje tog davanja za nezaposlenost u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje.

Članak 48. (11)

Razdoblja osiguranja ili boravišta kraća od godinu dana

1.   Bez obzira na članak 46. stavak 2., ustanova države članice ne mora priznati davanja za razdoblja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje, koja se uzimaju u obzir nakon nastupanja rizika, ako:

trajanje navedenih razdoblja ne iznosi godinu dana,

i

uzimajući u obzir samo ta razdoblja, na temelju odredbi tog zakonodavstva se ne stječe pravo na davanje.

2.   Nadležna ustanova svake od predmetnih država članica uzima u obzir razdoblja iz stavka 1., u svrhu primjene članka 46. stavka 2., osim točke (b).

3.   Ako bi svrha primjenjivanja stavka 1. bila razriješiti obveza sve ustanove predmetnih država članica, davanja se priznaju isključivo prema zakonodavstvu zadnje od tih država čiji su uvjeti ispunjeni, kao da su sva razdoblja osiguranja i boravišta navršena i uzeta u obzir u skladu s člankom 45. stavcima od 1. do 4. bila navršena prema zakonodavstvu te države.

Članak 49. (11) (15)

Određivanje davanja kada dotična osoba ne ispunjava istodobno uvjete određene zakonodavstvom prema kojem su navršena razdoblja osiguranja ili boravišta ili kad je ta osoba izričito tražila odgodu priznavanja davanja za slučaj starosti

1.   Ako u određenom vremenu osoba o kojoj se radi ne ispuni uvjete propisane za stjecanje davanja prema zakonodavstvima svih država članica koja su se na nju primjenjivala, uzimajući prema potrebi u obzir članak 45. i/ili članak 40. stavak 3., ali ispunjava samo uvjete jednog ili nekoliko njih, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

svaka od nadležnih ustanova koja primjenjuje zakonodavstvo čiji su uvjeti ispunjeni, određuje iznos priznatih davanja u skladu s člankom 46.;

(b)

međutim:

i.

ako dotična osoba ispunjava uvjete barem dvaju zakonodavstava bez potrebe za razdobljima osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu čiji uvjeti nisu ispunjeni, ta razdoblja se ne uzimaju u obzir u svrhu primjene članka 46. stavka 2., osim ako uzimanje u obzir spomenutih razdoblja omogućava utvrđivanje većeg iznosa davanja;

ii.

ako dotična osoba ispunjava uvjete samo jednog zakonodavstva bez potrebe za razdobljima osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvima čiji uvjeti nisu ispunjeni, iznos priznatih davanja u skladu s člankom 46. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. određuje se samo prema odredbama zakonodavstva čiji uvjeti su ispunjeni, uzimajući u obzir razdoblja navršena samo u skladu s tim zakonodavstvom, osim ako uzimanje u obzir razdoblja navršenih prema zakonodavstvima čiji uvjeti nisu ispunjeni omogućava u skladu s člankom 46. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. utvrđivanje većeg iznosa davanja.

Odredbe ovog stavka primjenjuju se mutatis mutandis kada dotična osoba izričito zahtjeva odgodu stjecanja davanja za slučaj starosti, u skladu s drugom rečenicom članka 44. stavka 2.

2.   Davanje ili davanja priznata prema jednom ili više zakonodavstava, u slučaju iz stavka 1., ponovno se izračunavaju automatski u skladu s člankom 46., ako i kada su ispunjeni uvjeti koje zahtijeva jedno ili više zakonodavstava koja su se na osobu o kojoj se radi primjenjivala, uzimajući prema potrebi u obzir članak 45. i stavak 1. Ovaj stavak primjenjuje se mutatis mutandis ako osoba traži stjecanje davanja za slučaj starosti prema zakonodavstvu jedne ili više država članica koja su do tog trenutka bila odgođena u skladu s drugom rečenicom članka 44. stavka 2.

3.   Revalorizacija se obavlja automatski u skladu sa stavkom 1., ne dovodeći u pitanje članak 40. stavak 2., ako uvjeti koje zahtjeva jedno ili više predmetnih zakonodavstava nisu više ispunjeni.

Članak 50. (11)

Stjecanje dodatka ako ukupna davanja koja se isplaćuju prema zakonodavstvu različitih država članica ne dostižu minimum određen zakonodavstvom države na čijem državnom području primatelj ima boravište

Korisnik davanja na kojeg se odnosi ovaj stavak ne može, u državi u kojoj ima boravište i prema čijem zakonodavstvu mu se isplaćuje davanje, steći davanje koje je manje od najnižeg davanja utvrđenog tim zakonodavstvom za razdoblje osiguranja ili boravišta koje je jednako svim razdobljima osiguranja ili boravišta koja su uzeta u obzir za davanje u skladu s prethodnim člancima. Nadležna ustanova te države kroz razdoblje njegova boravišta na njezinu državnom području prema potrebi plaća dodatak koji je jednak razlici između ukupno isplaćenih davanja u skladu s ovim poglavljem i iznosa najnižeg davanja.

Članak 51. (11)

Revalorizacija i ponovno određivanje davanja

1.   Ako su zbog povećanja životnih troškova ili promjena na razini plaća ili drugih razloga za usklađivanje davanja predmetne države promijenjena utvrđenim postotkom ili iznosom, takav postotak ili iznos mora se izravno primijeniti na davanja utvrđena člankom 46., bez potrebe za ponovnim određivanjem u skladu s tim člankom.

2.   S druge strane, ako bi se metoda za utvrđivanje davanja ili pravila za određivanje davanja promijenila, ponovno određivanje izvršit će se u skladu s člankom 46.

POGLAVLJE 4.

OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTI

Odjeljak 1.

Pravo na davanja

Članak 52.

Boravište u državi članici koja nije nadležna država – Opća pravila

Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja doživi ozljedu na radu ili profesionalnu bolest te koja ima boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država stječe u državi u kojoj ima boravište:

(a)

davanja u naravi, određena u korist nadležne ustanove od strane ustanove mjesta boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, kao da je ta osoba kod nje osigurana;

(b)

novčana davanja koja određuje nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje. Međutim, prema sporazumu između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta, ta davanja može pružiti ustanova mjesta boravišta u ime nadležne ustanove prema zakonodavstvu nadležne države.

Članka 53.

Pogranični radnici – Posebna pravila

Pogranični radnik može steći također davanja na državnom području nadležne države. Takva davanja pruža nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva te države, kao da dotična osoba u njoj ima boravište.

Članak 54.

Privremeno boravište u nadležnoj državi ili promjena boravišta u nadležnu državu

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje članak 52. i koja privremeno boravi na državnom području nadležne države, prima davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države, čak i ako je već primala davanja prije svog privremenog boravišta. Međutim, ova odredba se ne primjenjuje na pogranične radnike.

2.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje članak 52. i koja promjeni mjesto boravišta na državno područje nadležne države, prima davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države, čak i ako je već primala davanja prije promjene boravišta.

Članak 55.

Privremeno boravište izvan nadležne države – Povratak ili promjena boravišta u drugu državu članicu nakon ozljede ili dobivanja profesionalne bolesti – Potreba za odlaskom u drugu državu članicu radi odgovarajućeg liječenja

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja zadobije ozljedu na radu ili profesionalnu bolest i:

(a)

koja ima privremeno boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država;

ili

(b)

kojoj, nakon što je stekla pravo na davanja na teret nadležne ustanove ta ustanova dopušta povratak na državno područje države članice u kojoj ta osoba ima boravište, ili promjenu mjesta boravišta na državno područje druge države članice;

ili

(c)

kojoj nadležna ustanova dopušta odlazak na državno područje druge države kako bi ostvarila odgovarajuće liječenje za svoje stanje;

ima pravo na:

i.

davanja u naravi koja u ime nadležne ustanove pruža ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje ta ustanova kao da je ta osoba osigurana kod nje, međutim razdoblje za vrijeme kojeg se pružaju davanja određuju se prema zakonodavstvu nadležne države;

ii.

novčana davanja koja pruža nadležna ustanova prema zakonodavstvu koje primjenjuje. Međutim, prema sporazumu između nadležne ustanove i ustanove mjesta privremenog boravišta ili boravišta, ta davanja može pružati ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta u ime nadležne ustanove, prema zakonodavstvu nadležne države.

2.   U skladu sa stavkom 1. točkom (b), potrebna suglasnost može biti odbijena ako se utvrdi da bi kretanje predmetne osobe bilo štetno za zdravstveno stanje te osobe ili za liječnički tretman koji se pruža.

U skladu sa stavkom 1. točkom (c), potrebna suglasnost ne može biti odbijena ako se to liječenje dotičnoj osobi ne može pružiti na državnom području države članice u kojoj ta osoba ima boravište.

Članak 56.

Ozljede za vrijeme putovanja

Za ozljedu za vrijeme putovanja koja se dogodi na državnom području države članice koja nije nadležna država, smatra se da se dogodila na državnom području nadležne države.

Članak 57. (7)

Davanja za slučaj profesionalne bolesti ako je osoba u nekoliko država članica bila izložena istom riziku

1.   Kada je osoba koja je dobila profesionalnu bolest, u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više država članica, obavljala djelatnost koja je po svojoj prirodi mogla izazvati takvu bolest, davanja koja ta osoba ili nadživjele osobe mogu zahtijevati priznaju se isključivo prema zakonodavstvu posljednje od tih država čiji uvjeti su ispunjeni, uzimajući, prema potrebi, u obzir stavke od 2. do 5.

2.   Ako prema zakonodavstvu države članice priznavanje davanja za profesionalnu bolest ovisi o uvjetu da je predmetna bolest najprije dijagnosticirana na njezinu državnom području, takav uvjet se smatra ispunjenim ako je bolest najprije dijagnosticirana na državnom području druge države članice.

3.   Ako prema zakonodavstvu države članice priznavanje davanja za profesionalnu bolest ovisi o uvjetu da je predmetna bolest dijagnosticirana unutar specifičnog vremenskog razdoblja koje slijedi nakon prestanka zadnje aktivnosti koja je mogla uzrokovati takvu bolest, nadležna ustanova te države pri provjeri vremenskog razdoblja kada se aktivnost obavljala uzima, prema potrebi, u obzir slične aktivnosti koje su se obavljale prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice, kao da su se obavljale prema zakonodavstvu prve države.

4.   Ako prema zakonodavstvu države članice priznavanje davanja za profesionalnu bolest ovisi o uvjetu da se aktivnost koja je mogla uzrokovati predmetnu bolest obavljala u određenom vremenskom trajanju, nadležna ustanova te države uzima, prema potrebi, u obzir razdoblja za vrijeme kojih se ta aktivnost obavljala prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice, kao da se obavljala prema zakonodavstvu prve države.

5.   U slučajevima pneumokonioze, trošak novčanih davanja, uključujući mirovine, dijeli se među nadležnim ustanovama država članica na čijem državnom području je predmetna osoba obavljala djelatnost koja je mogla uzrokovati tu bolest. Podjela se obavlja na temelju omjera između razdoblja osiguranja za starost ili boravišta iz članka 45. stavka 1., navršenog prema zakonodavstvu svake od država i ukupnog trajanja razdoblja osiguranja za starost ili boravišta navršenog prema zakonodavstvu svih država od datuma od kojeg su davanja počela.

6.   Na prijedlog Komisije Vijeće jednoglasno utvrđuje profesionalne bolesti koje će obuhvaćati odredbe stavka 5.

Članak 58.

Određivanje svote novčanih davanja

1.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da se određivanje novčanih davanja temelji na prosječnim primanjima, određuje takva prosječna primanja isključivo na temelju primanja za koja je potvrđeno da su isplaćena za vrijeme razdoblja navršenih u skladu navedenog zakonodavstva.

2.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da se određivanje novčanih davanja temelji na standardnim primanjima, uzima u obzir isključivo standardna primanja, ili ako je to slučaj, prosjek standardnih primanja za razdoblja navršena u skladu s navedenim zakonodavstvom.

3.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da iznos novčanih davanja varira s brojem članova obitelji, uzima također u obzir članove obitelji dotične osobe koji imaju boravište na državnom području druge države članice, kao da imaju boravište na državnom području nadležne države.

Članak 59.

Troškovi prijevoza osobe koja je doživjela ozljedu na radu ili boluje od profesionalne bolesti

1.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo određuje podmirivanje troškova prijevoza osobe koja je doživjela ozljedu na radu ili boluje od profesionalne bolesti, do mjesta gdje ima boravište ili do bolnice, podmiruje troškove do odgovarajućeg mjesta na državnom području druge države članice gdje osoba ima boravište, uz uvjet da ta ustanova prethodno izda suglasnost za takav prijevoz uzimajući temeljito u obzir razloge koji to opravdavaju. Takva suglasnost nije potrebna u slučaju pograničnih radnika.

2.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo određuje prijevoz na mjesto pokopa tijela osobe poginule na poslu, u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, plaća takve troškove do odgovarajućeg mjesta na državnom području druge države članice gdje je osoba imala boravište u vrijeme ozljede.

Odjeljak 2.

Pogoršanje profesionalne bolesti za koju je priznato davanje

Članak 60. (7) (11)

1.   U slučaju pogoršanja profesionalne bolesti za koju zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koristi ili je primala davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice, primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

ako dotična osoba za vrijeme primitka davanja nije obavljala zanimanje prema zakonodavstvu druge države članice koje je moglo uzrokovati ili pogoršati predmetnu bolest, nadležna ustanova prve države članice obvezna je platiti troškove davanja prema odredbama zakonodavstva koje primjenjuje uzimajući u obzir pogoršanje;

(b)

ako je predmetna osoba za vrijeme primitka davanja obavljala takvu djelatnost prema zakonodavstvu druge države članice, nadležna ustanova prve države članice obvezna je platiti troškove davanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje ne uzimajući u obzir pogoršanje. Nadležna ustanova druge države članice priznaje toj osobi pravo na dodatak, čiji iznos je jednak razlici između priznatih davanja nakon pogoršanja i iznosa koji bi bio priznat prije pogoršanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje, ako se navedena bolest pojavila prema zakonodavstvu te države članice;

(c)

ako, u slučaju na koji se odnosi podstavak (b), zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja boluje od pneumokonioze ili od bolesti utvrđene člankom 57. stavkom 6. nema pravo na davanja prema zakonodavstvu druge države članice, nadležna ustanova prve države članice obvezna je pružati davanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje, uzimajući u obzir pogoršanje. Međutim, nadležna ustanova druge države članice plaća troškove razlike između iznosa novčanih davanja, uključujući mirovine, priznatih od nadležne ustanove prve države članice, uzimajući u obzir pogoršanje, i iznosa odgovarajućih davanja koja su priznata prije pogoršanja;

(d)

odredbe o smanjenju, obustavi ili ukidanju utvrđene zakonodavstvom države članice ne primjenjuju se na osobe koje koriste davanja koja su priznale ustanove dviju država članica u skladu s podstavkom (b).

2.   U slučaju pogoršanja profesionalne bolesti koje dovodi do primjene odredaba članka 57. stavka 5., primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

nadležna ustanova koja je priznala davanja u skladu s odredbama članka 57. stavka 1. obvezna je pružati davanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje uzimajući u obzir pogoršanje;

(b)

trošak novčanih davanja, uključujući mirovine, i nadalje će se dijeliti između ustanova koje su dijelile trošak ranijih davanja u skladu s odredbama članka 57. stavka 5. Unatoč tome, ako je osoba ponovno obavljala djelatnost koja može uzrokovati ili pogoršati profesionalnu bolest o kojoj se radi, prema zakonodavstvu države članice u kojoj je već obavljala djelatnost iste naravi ili prema zakonodavstvu druge države članice, nadležna ustanova te države snosi trošak razlike između iznosa koji pripada na temelju pogoršanja i iznosa davanja koji je pripadao prije pogoršanja.

Odjeljak 3.

Razne odredbe

Članak 61.

Pravila za uzimanje u obzir posebnih značajki određenih zakonodavstava

1.   Ako nema osiguranja za slučaj ozljeda na radu ili profesionalnih bolesti na državnom području države članice u kojoj se predmetna osoba nađe, ili ako takvo osiguranje postoji ali nema ustanove koja je nadležna za pružanje davanja u naravi, ta davanja pružit će ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta nadležna za pružanje davanja u naravi u slučaju bolesti.

2.   Ako se zakonodavstvom nadležne države pružaju potpuno besplatna davanja u naravi uvjetovana korištenjem zdravstvenih usluga koje organizira poslodavac, za davanja u naravi koja se pružaju u slučajevima iz članka 52. i članka 55. stavka 1. smatra se da ih je pružila takva zdravstvena služba.

3.   Ako zakonodavstvo nadležne države uključuje sustav koji se odnosi na obveze poslodavca, za davanja u naravi pružena u slučaju navedenom u članku 52. i članku 55. stavku 1., smatra se kao da su pružena na zahtjev nadležne ustanove.

4.   Ako priroda sustava nadležne države koji se odnosi na naknadu za ozljede na radu nije ona tipa obveznog osiguranja, davanja u naravi pruža izravno zaposlenik ili osiguravatelj.

5.   Ako zakonodavstvo države članice određuje izričito ili neizravno da se ozljede na radu ili profesionalne bolesti koje su se dogodile ili su ranije potvrđene uzimaju u obzir radi procjene stupnja nesposobnosti, ili kako bi se utvrdilo pravo na davanja ili odredio iznos davanja, nadležna ustanova te države članice uzima također u obzir ozljede na radu ili profesionalne bolesti koje su se dogodile ili su potvrđene ranije prema zakonodavstvu druge države članice kao da su se dogodile ili bile potvrđene u skladu sa zakonodavstvom koje ona primjenjuje.

6.   Ako zakonodavstvo države članice određuje izričito ili neizravno da se ozljede na radu ili profesionalne bolesti koje su se dogodile ili su naknadno potvrđene uzimaju u obzir radi procjene stupnja nesposobnosti, ili kako bi se utvrdilo pravo na davanja ili odredio iznos takvih davanja, nadležna ustanova te države članice uzima također u obzir ozljede na radu ili profesionalne bolesti koje su se dogodile ili su potvrđene naknadno prema zakonodavstvu druge države članice kao da su se dogodile ili bile potvrđene u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje, ali samo:

(1)

ako se ne priznaje naknada za ozljedu na radu ili profesionalnu bolest koja se dogodila ili je bila potvrđena ranije u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje;

i

(2)

ako se ne priznaje naknada na temelju zakonodavstva druge države članice prema kojem se dogodila ozljeda na radu ili profesionalna bolest ili je bila potvrđena naknadno, pri čemu su se za tu ozljedu na radu ili profesionalnu bolest uzimale u obzir odredbe stavka 5.

Članak 62.

Sustav koji se primjenjuje ako postoji nekoliko sustava u državi privremenog boravišta ili boravišta – najduže trajanje davanja

1.   Ako zakonodavstvo države privremenog boravišta ili boravišta ima nekoliko sustava osiguranja, odredbe koje se primjenjuju na zaposlene ili samozaposlene osobe na koje se primjenjuje članak 52. ili članak 55. stavak 1. su one iz sustava za fizičke radnike u industriji čelika. Međutim, ako to zakonodavstvo uključuje posebni sustav za radnike u rudnicima ili sličnim poduzećima, odredbe tog sustava primjenjuju se na kategoriju radnika ako je ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta kojoj podnesu zahtjev nadležna za provedbu tog sustava.

2.   Ako zakonodavstvo države članice odredi najduže razdoblje za vrijeme kojeg se mogu primati davanja, ustanova koja primjenjuje to zakonodavstvo može uzeti u obzir svako razdoblje za vrijeme kojeg su davanja već bila pružena od strane ustanove druge države.

Odjeljak 4.

Nadoknada troškova između ustanova

Članak 63.

1.   Nadležna ustanova obvezna je nadoknaditi iznos davanja u naravi pruženih u njezino ime u skladu s odredbama članka 52. i članka 55. stavka 1.

2.   Nadoknada troškova iz stavka 1. određuje se u skladu s postupcima određenim provedbenom uredbom iz članka 98., na temelju dokaza stvarnog troška.

3.   Dvije ili više država članica, ili nadležna tijela takvih država, mogu predvidjeti druge načine nadoknade troškova ili se odreći nadoknade troškova između ustanova koje su u njihovoj nadležnosti.

POGLAVLJE 5.

POSMRTNE PRIPOMOĆI

Članak 64.

Zbrajanje razdoblja osiguranja ili boravišta

Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na posmrtnu pripomoć koje je uvjetovano navršavanjem razdoblja osiguranja ili boravišta uzima u obzir, u potrebnoj mjeri, razdoblja osiguranja ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom druge države članice, kao da su bila navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje.

Članak 65.

Pravo na pripomoć za slučaj kada se smrt dogodi u državi članici, ili kada osoba koja ima pravo na pripomoć boravi u državi članici koja nije nadležna država članica

1.   Kada zaposlena osoba ili samozaposlena osoba, umirovljenik ili podnositelj zahtjeva za mirovinu, ili član njegove obitelji, umre na državnom području države članice koja nije nadležna država, smatra se da je do smrti došlo na državnom području nadležne države.

2.   Nadležna ustanova obvezna je priznati posmrtnu pripomoć koja se isplaćuje u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje, čak i ako osoba koja ima pravo na pripomoć ima boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuju se također kada je smrt rezultat ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Članak 66.

Davanja u slučaju smrti za umirovljenika koji je imao boravište u državi članici različitoj od one čija je ustanova bila nadležna za pružanje davanja u naravi

U slučaju smrti umirovljenika koji je imao pravo na mirovinu prema zakonodavstvu jedne države članice, ili na mirovine prema zakonodavstvu dviju ili više država članica, te kada je takav umirovljenik imao boravište na državnom području države članice koja nije ona čija je ustanova bila nadležna za pružanje davanja u naravi, toj osobi prema odredbama članka 28. posmrtnu pripomoć isplativu prema zakonodavstvu koje primjenjuje ta ustanova pruža o svom vlastitom trošku, kao da je taj umirovljenik u vrijeme svoje smrti imao boravište na državnom području države članice te ustanove.

Odredbe prethodnog stavka odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji umirovljenika.

POGLAVLJE 6.

DAVANJA ZA NEZAPOSLENOST

Odjeljak 1.

Zajedničke odredbe

Članak 67.

Zbrajanje razdoblja osiguranja ili zaposlenja

1.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja koja ovise o navršavanju razdoblja osiguranja, uzima prema potrebi u obzir razdoblja osiguranja ili zaposlenja navršena u svojstvu zaposlene osobe prema zakonodavstvu druge države članice, kao da su razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje, uz uvjet da se razdoblja zaposlenja smatraju razdobljima osiguranja i da su bila navršena prema tom zakonodavstvu.

2.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje utvrđivanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja koja ovise o navršavanju razdoblja zaposlenja, uzima u obzir u mjeri u kojoj je to potrebno razdoblja osiguranja ili zaposlenja navršena u svojstvu zaposlene osobe prema zakonodavstvu svake druge države članice, kao da su to razdoblja zaposlenja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje.

3.   Osim u slučajevima iz članka 71. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i točke (b) podtočke ii., primjena odredaba stavaka 1. i 2. ovisi o uvjetima koje je predmetna osoba zadnje trebala ispuniti:

u slučaju stavka 1., razdoblja osiguranja,

u slučaju stavka 2., razdoblja zaposlenja,

u skladu s odredbama zakonodavstva prema kojem se traže davanja.

4.   Ako trajanje razdoblja za vrijeme kojeg se mogu priznati davanja ovisi o trajanju razdoblja osiguranja ili zaposlenja, odredbe stavka 1. i 2. primjenjuju se prema potrebi.

Članak 68.

Određivanje davanja

1.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da se određivanje davanja treba temeljiti na iznosu prijašnje plaće, uzima u obzir isključivo plaću koju je dotična osoba primala za svoje zadnje zaposlenje na državnom području te države. Međutim, ako je dotična osoba bila u svom zadnjem radnom odnosu manje od četiri tjedna, davanja se određuju na temelju uobičajene plaće koja odgovara, u mjestu u kojem nezaposlena osoba ima boravište ili privremeno boravište, istom ili sličnom zaposlenju kao što je bilo njegovo zadnje zaposlenje na državnom području druge države članice.

2.   Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da iznos davanja varira s brojem članova obitelji, uzima također u obzir članove obitelji dotične osobe koji imaju boravište u drugoj državi članici, kao da imaju boravište na državnom području nadležne države. Ova odredba se ne primjenjuje ako u državi u kojoj članovi obitelji imaju boravište druga osoba ima pravo na davanja za nezaposlenost za određivanje kojih se uzimaju u obzir članovi obitelji.

Odjeljak 2.

Nezaposlene osobe koje odlaze u državu članicu koja nije nadležna država

Članak 69.

Uvjeti i ograničenja za zadržavanje prava na davanja

1.   Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja je potpuno nezaposlena i koja ispunjava uvjete zakonodavstva države članice za stjecanje davanja te koji odlazi u jednu ili više država članica kako bi ondje tražio zaposlenje, zadržava svoje pravo na takva davanja pod sljedećim uvjetima i u okviru sljedećih ograničenja:

(a)

prije svog odlaska ta je osoba morala najmanje četiri tjedna biti prijavljena kao osoba koja traži posao i koja je na raspolaganju službama za zapošljavanje nadležne države. Međutim, nadležne službe ili ustanove mogu odobriti odlazak te osobe prije nego što je to razdoblje isteklo;

(b)

osoba se mora prijaviti kao osoba koja traži posao kod službi za zapošljavanje svake od država članica u koje odlazi i podlijegati organiziranim postupcima kontrole. Ovaj uvjet smatra se ispunjenim za razdoblje prije prijave ako se dotična osoba prijavi u roku od sedam dana od dana kada je prestala biti na raspolaganju službama za zapošljavanje države koju je napustila. U iznimnim slučajevima, ovo razdoblje može produžiti nadležna služba ili ustanova;

(c)

pravo na davanja nastavlja se za najduže razdoblje od tri mjeseca od datuma kada je dotična osoba prestala biti na raspolaganju službama za zapošljavanje države koju je napustila, uz uvjet da ukupno trajanje davanja ne prelazi trajanje razdoblja davanja na koja je ta osoba imala pravo prema zakonodavstvu te države. U slučaju sezonskih radnika takvo trajanje je, štoviše, ograničeno na razdoblje koje preostaje do kraja sezone u kojoj je radila.

2.   Ako se dotična osoba vrati u nadležnu državu prije isteka razdoblja za vrijeme kojeg ima pravo na davanja u skladu s odredbama stavka 1. točke (c), ona nastavlja imati prava na davanja prema zakonodavstvu te države; gubi sva prava na davanja prema zakonodavstvu nadležne države ako se onamo ne vrati prije isteka tog razdoblja. U iznimnim slučajevima, ovo vremensko ograničenje mogu produžiti nadležne službe ili ustanove.

3.   Odredbe stavka 1. mogu se primijeniti samo jedanput između dva razdoblja zaposlenja.

4.   Ako je nadležna država Belgija, nezaposlena osoba koja se onamo vrati nakon isteka razdoblja od tri mjeseca određenog stavkom 1. točkom (c), ne može ponovno steći prava na davanja u toj državi dok nije u njoj bila zaposlena najmanje tri mjeseca.

Članak 70.

Pružanje davanja i nadoknade

1.   U slučaju iz članka 69. stavka 1., davanja pruža ustanova svake od država u koju nezaposlena osoba odlazi tražiti zaposlenje.

Nadležna ustanova države članice čijem zakonodavstvu je zaposlena ili samozaposlena osoba podlijegala u vrijeme svog zadnjeg zaposlenja, obvezna je nadoknaditi iznose takvih davanja.

2.   Nadoknade iz stavka 1. određuju se u skladu s postupkom koji je propisan provedbenom uredbom u članku 98. o dokazima, o pravdanju isplaćenih stvarnih troškova ili o jednokratnim isplatama.

3.   Dvije ili više država članica, ili nadležna tijela tih država, mogu pružiti druge načine nadoknade troškova ili plaćanja, ili se mogu odreći svih nadoknada troškova među ustanovama koje su u njihovoj nadležnosti.

Odjeljak 3.

Nezaposlene osobe koje su za vrijeme svog zadnjeg zaposlenja imale boravište u državi članici koja nije bila nadležna država

Članak 71.

1.   Nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena i koja je za vrijeme svog zadnjeg zaposlenja imala boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država, prima davanja u skladu sa sljedećim odredbama:

(a)

i.

pogranični radnik koji je djelomično ili povremeno nezaposlen u poduzeću koje ga zapošljava, ostvaruje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države kao da ima boravište na državnom području te države; ta davanja pruža nadležna ustanova;

ii.

pogranični radnik koji je potpuno nezaposlen ostvaruje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva države članice na čijem državnom području ima boravište kao da je podlijegao tom zakonodavstvu tijekom zadnjeg zaposlenja; ta davanja pruža ustanova mjesta boravišta o svom vlastitom trošku;

(b)

i.

zaposlena osoba koja nije pogranični radnik, koja je djelomično, povremeno ili potpuno nezaposlena i koja ostaje na raspolaganju svom poslodavcu ili službi za zapošljavanje na državnom području nadležne države, ostvaruje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države kao da ima boravište na njezinu državnom području; ta davanja pruža nadležna ustanova;

ii.

zaposlena osoba, koja nije pogranični radnik, koja je potpuno nezaposlena i koja je na raspolaganju službama za zapošljavanje na državnom području države članice u kojoj ima boravište, ili koja se vrati na to državno područje, ostvaruje davanja prema zakonodavstvu te države kao da je tamo bila zadnje zaposlena; ustanova mjesta boravišta pruža takva davanja o svom vlastitom trošku. Međutim, ako je ta zaposlena osoba stekla pravo na davanja o trošku nadležne ustanove države članice čije se zakonodavstvo na nju zadnje primjenjivalo, ostvaruje davanja u skladu s odredbama članka 69. Korištenje davanja prema zakonodavstvu države u kojoj ta osoba ima boravište obustavlja se za razdoblje za vrijeme kojeg nezaposlena osoba može, prema odredbama članka 69., tražiti davanja prema zakonodavstvu kojem je zadnje podlijegala.

2.   Nezaposlena osoba ne može tražiti davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području ima boravište dok ima pravo na davanja prema odredbama stavka 1. točke (a) podtočke i. ili točke (b) podtočke i.

POGLAVLJE 7. (8)

OBITELJSKA DAVANJA

Članak 72. (8)

Zbrajanje razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja

Ako zakonodavstvo države članice stjecanje prava na davanja uvjetuje navršavanjem razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja, nadležna ustanova te države za tu svrhu uzima u obzir, u potrebnoj mjeri, razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja navršena u bilo kojoj drugoj državi članici, kao da su to razdoblja navršena prema zakonodavstvu koje ona primjenjuje.

Članak 72. a (9) (14)

Zaposlene osobe koje su postale potpuno nezaposlene

Zaposlena osoba koja je postala potpuno nezaposlena i na koju se odnosi članak 71. stavak 1. točka (a) podtočka ii. ili točka (b) podtočka ii. prva rečenica, ostvaruje za članove svoje obitelji koji imaju boravište na državnom području iste države kao i ona obiteljska davanja prema zakonodavstvu te države, kao da je podlijegala tom zakonodavstvu za vrijeme svog zadnjeg zaposlenja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 72. Ova davanja pruža ustanova mjesta boravišta o svom vlastitom trošku.

Ako ta ustanova primjenjuje zakonodavstvo koje određuje umanjenje na ime doprinosa koje plaća nezaposlena osoba radi pokrivanja troška obiteljskih davanja, ona je ovlaštena provoditi takva umanjenja prema odredbama svog zakonodavstva.

Članak 73. (8)

Zaposlene osobe ili samozaposlene osobe čiji članovi obitelji imaju boravište u državi članici koja nije nadležna država

Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje zakonodavstvo države članice ima pravo za članove svoje obitelji koji imaju boravište u drugoj državi članici na obiteljska davanja koja su predviđena zakonodavstvom prethodne države, kao da su imali boravište u toj državi, prema uvjetima odredbi Priloga VI.

Članak 74. (8)

Nezaposlene osobe čiji članovi obitelji imaju boravište u državi članici koja nije nadležna država

Nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena ili samozaposlena i koja prima davanja za nezaposlenost u skladu sa zakonodavstvom države članice ima pravo za članove svoje obitelji koji imaju boravište u drugoj državi članici na obiteljska davanja određena zakonodavstvom prethodne države, kao da imaju boravište u toj državi, prema odredbama Priloga VI.

Članak 75. (8)

Pružanje davanja

1.   U slučajevima iz članka 73. obiteljska davanja pruža nadležna ustanova države čije se zakonodavstvo primjenjuje na zaposlenu ili samozaposlenu osobu, u slučajevima iz članka 74. nadležna ustanova države prema zakonodavstvu prema kojem nezaposlena osoba koja je bila zaposlena ili samozaposlena prima davanja za nezaposlenost. Davanja se pružaju u skladu s odredbama koje primjenjuju takve ustanove, bez obzira ima li fizička ili pravna osoba kojoj se isplaćuju takva davanja boravište ili privremeno boravište na državnom području nadležne države ili neke druge države članice.

2.   Međutim, ako obiteljska davanja ne koristi osoba kojoj bi se ona trebale pružati za uzdržavanje članova obitelji, nadležna ustanova razrješava svoje pravne obveze pružajući navedena davanja fizičkoj ili pravnoj osobi koja u stvarnosti uzdržava članove obitelji, na zahtjev, i posredstvom ustanove njihova mjesta boravišta ili putem određene ustanove ili za ovu svrhu imenovanog tijela od strane nadležnog tijela države u kojoj oni imaju boravište.

3.   Dvije ili više država članica mogu se u skladu s odredbama članka 8. složiti da nadležna ustanova pruža prema zakonodavstvu tih država ili jedne od tih država priznata obiteljska davanja fizičkoj ili pravnoj osobi koja trenutačno uzdržava članove obitelji, ili izravno ili posredstvom ustanove mjesta boravišta.

Članak 76. (8)

Pravila ili prioritet u slučajevima preklapanja prava na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom nadležne države i u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj članovi obitelji imaju boravište

1.   Ako za vrijeme istog razdoblja za istog člana obitelji i zbog obavljanja zanimanja obiteljska davanja pruža zakonodavstvo države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, pravo na obiteljska davanja prema zakonodavstvu druge države, ako je potrebno prema članku 73. ili 74., obustavlja se do iznosa koji određuje zakonodavstvo prve države članice.

2.   Ako zahtjev za davanja nije podnesen u državama članicama na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, nadležna ustanova druge države članice može primijeniti odredbe stavka 1. kao da su davanja priznata u prvoj državi članici.

POGLAVLJE 8.

DAVANJA ZA UZDRŽAVANU DJECU UMIROVLJENIKA TE ZA DJECU BEZ RODITELJA

Članak 77.

Uzdržavana djeca umirovljenika

1.   Izraz „davanja” za potrebe ovog članka znači obiteljski doplatci za osobe koje koriste starosne mirovine, invalidske mirovine ili mirovine za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti, i povećanja ili dodatci za takve mirovine na ime djece tih umirovljenika, uz izuzetak dodataka priznatih prema sustavima osiguranja za ozljede na radu i profesionalne bolesti.

2.   Davanja se priznaju u skladu sa sljedećim pravilima bez obzira na državu članicu na čijem državnom području umirovljenik ili djeca imaju boravište:

(a)

umirovljeniku koji prima mirovinu prema zakonodavstvu samo jedne države članice, u skladu sa zakonodavstvom države članice nadležne za mirovinu;

(b)

umirovljeniku koji prima mirovinu u skladu sa zakonodavstvom više od jedne države članice:

i.

u skladu sa zakonodavstvom bilo koje od ovih država u kojoj ta osoba ima boravište uz uvjet da se, uzimajući prema potrebi u obzir odredbe članka 79. stavka 1. točke (a), pravo na jedno od davanja iz stavka 1. stječe u skladu sa zakonodavstvom te države;

ili

ii.

u drugim slučajevima u skladu sa zakonodavstvom države članice čije se zakonodavstvo na njega najduže primjenjivalo, uz uvjet da se pravo na jedno od davanja iz stavka 1. stječe prema tom zakonodavstvu, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 79. stavka 1. točke (a), a uvjeti za stjecanje takvog prava prema zakonodavstvu drugih predmetnih država članica razmatraju prema redoslijedu smanjenja trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu tih država članica.

Članak 78.

Djeca bez roditelja

1.   Izraz „davanja” za potrebe ovog članka znači obiteljski doplatci i, ovisno o slučaju, dopunski ili posebni doplatci za djecu bez roditelja i mirovine za djecu bez roditelja, osim onih priznatih prema sustavima osiguranja za ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

2.   Davanja za djecu bez roditelja priznaju se u skladu sa sljedećim pravilima, bez obzira na državu članicu na čijem državnom području dijete bez roditelja ili fizička ili pravna osoba koja ga u stvarnosti uzdržava ima boravište:

(a)

za dijete preminule zaposlene ili samozaposlene osobe koja je podlijegala zakonodavstvu jedne države članice samo u skladu sa zakonodavstvom te države;

(b)

za dijete preminule zaposlene ili samozaposlene osobe koja je podlijegala zakonodavstvu nekoliko država članica:

i.

u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području dijete bez roditelja ima boravište, uz uvjet da se pravo na jedno od davanja iz stavka 1. stječe prema zakonodavstvu te države, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 79. stavka 1. točke (a);

ii.

u drugim slučajevima u skladu sa zakonodavstvom države članice koje se na preminulog najduže primjenjivalo, uz uvjet da se pravo na jedno od davanja iz stavka 1. stječe prema zakonodavstvu te države, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 79. stavka 1. točke (a),; ako se ne stekne pravo u skladu s tim zakonodavstvom, uvjeti za stjecanje takvog prava prema zakonodavstvu drugih država članica razmatraju se prema redoslijedu smanjenja trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu tih država članica.

Međutim, zakonodavstvo države članice koje se primjenjuje u odnosu na odredbe za davanja iz članka 77. na djecu umirovljenika nastavlja se primjenjivati nakon smrti spomenutog umirovljenika u odnosu na odredbe o davanjima za njegovu djecu.

Članak 79. (7)

Zajedničke odredbe za uzdržavanu djecu umirovljenika i za djecu bez roditelja

1.   Davanja u smislu članaka 77. i 78. pružaju se u skladu sa zakonodavstvom utvrđenim primjenom odredbi onih članaka o ustanovama nadležnim za primjenu takvog zakonodavstva i o njezinu trošku, kao da se na umirovljenika ili preminulu osobu primjenjivalo samo zakonodavstvo nadležne države.

Međutim:

(a)

ako to zakonodavstvo određuje da stjecanje, zadržavanje ili ponovna uspostava prava na davanja ovisi o trajanju razdoblja osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta, to trajanje određuje se uzimajući prema potrebi u obzir odredbe članka 45. i, ovisno o slučaju, članka 72.;

(b)

ako to zakonodavstvo propisuje da se iznos davanja određuje na temelju iznosa mirovine ili ovisi o trajanju razdoblja osiguranja, iznos tih davanja određuje se na temelju teoretskog iznosa određenog u skladu s odredbama članka 46. stavka 2.

2.   U slučaju u kojem bi učinak primjene pravila određenog člankom 77. stavkom 2. točkom (b) podtočkom ii. i člankom 78. stavkom 2. točkom (b) podtočkom ii. imao za posljedicu da nadležno bude nekoliko država članica, ako je trajanje razdoblja jednako, davanja u smislu članka 77. ili 78., ovisno slučaju, priznaju se u skladu sa zakonodavstvom države članice koje se na umirovljenika ili preminulu osobu zadnje primjenjivalo.

3.   Pravo na davanja priznata samo prema nacionalnom zakonodavstvu ili prema odredbama stavka 2. i u skladu s člancima 77. i 78. obustavlja se ako djeca steknu pravo na obiteljska davanja ili obiteljski doplatak u skladu sa zakonodavstvom države članice na temelju obavljanja profesionalne ili trgovinske djelatnosti. U takvom slučaju, osobe o kojima se radi smatraju se članovima obitelji zaposlene ili samozaposlene osobe.

GLAVA IV.

ADMINISTRATIVNA KOMISIJA ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA

Članak 80.

Sastav i metode rada

1.   Komisiji je pridružena Administrativna komisija za socijalnu sigurnost radnika migranata (dalje u tekstu Administrativna komisija), sastavljena od predstavnika vlade svake države članice kojima pomažu, kada je to potrebno, stručni savjetnici. Na sastancima Administrativne komisije predstavnik Komisije ima savjetodavnu ulogu.

2.   Administrativnoj komisiji u tehničkom smislu pomaže Međunarodni ured rada na temelju uvjeta iz sporazuma sklopljenih u tu svrhu između Europske zajednice i Međunarodne organizacije rada.

3.   Pravila Administrativne komisije sastavljaju se zajedničkim sporazumom njezinih članova.

Odluke o pitanjima tumačenja na koja se odnosi članak 81. točka (a) su jednoglasne. Daje im se potreban publicitet.

4.   Komisija pruža Administrativnoj komisiji usluge tajništva.

Članak 81.

Zadaci Administrativne komisije

Administrativna komisija ima sljedeće zadaće:

(a)

rješavanje administrativnih pitanja i pitanja tumačenja koja proizlaze iz odredbi ove Uredbe i naknadnih uredbi, ili iz bilo kojeg ugovora ili sporazuma sklopljenog u skladu s njima, bez obzira na pravo tijela, ustanova i dotičnih osoba na korištenje postupaka i sudova prema zakonodavstvu država članica, ovoj Uredbi ili Ugovoru;

(b)

obavljanje svih prijevoda dokumenata vezanih za provođenje ove Uredbe na zahtjev nadležnih tijela, ustanova i sudova država članica, a posebno prijevode zahtjeva podnesenih od strane osoba koje mogu imati pravo na davanje u skladu s odredbama ove Uredbe;

(c)

promicanje i razvijanje suradnje među državama članicama u području socijalne sigurnosti, posebno u odnosu na zdravstvene i socijalne mjere od zajedničkog interesa;

(d)

promicanje i razvijanje suradnje među državama članicama s ciljem proširenja, uzimajući u obzir razvoje u tehnikama administrativnog upravljanja, priznavanje davanja, posebno onih priznatih u skladu s odredbama ove Uredbe za slučaj invalidnosti, starosti i smrti (mirovine);

(e)

prikupljanje čimbenika koji se uzimaju u obzir za izradu obračuna koji se odnose na troškove koje snose ustanove država članica u skladu s odredbama ove Uredbe, te usvajanje godišnjih obračuna između spomenutih ustanova;

(f)

poduzimanje drugih aktivnosti u svojoj nadležnosti u skladu s odredbama ove i naknadnih uredbi ili bilo kojeg sporazuma ili dogovora postignutog u skladu s tim;

(g)

podnošenje Komisiji prijedloga za izradu naknadnih uredbi, kao i za reviziju ove i naknadnih uredbi.

GLAVA V.

SAVJETODAVNI ODBOR ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA

Članak 82. (B)

Osnivanje, sastav i metode rada

1.   Savjetodavni odbor za socijalnu sigurnost radnika migranata (dalje u tekstu „Savjetodavni odbor”) je ovim osnovan, te je sastavljen od 90 članova iz svake države članice:

(a)

dvaju predstavnika vlade, od kojih barem jedan mora biti član Administrativne komisije;

(b)

dvaju predstavnika sindikata;

(c)

dvaju predstavnika udruge poslodavaca.

Za svaku od navedenih kategorija imenuje se zamjenski član za svaku državu članicu.

2.   Članove Savjetodavnog odbora i njihove zamjene imenuje Vijeće koje nastoji pri odabiru predstavnika radničkog sindikata i organizacije poslodavaca postići nepristrano zastupanje u odboru različitih sektora kojih se to tiče.

Popis članova i njihovih zamjenika objavljuje Vijeće u Službenom listu Europskih zajednica.

3.   Mandat članova i njihovih zamjenika traje dvije godine. Njihova imenovanja mogu se obnoviti. Pri isteku njihova mandata, članovi i njihovi zamjenici ostaju na dužnosti dok im se ne nađe zamjena ili dok im se ne obnove imenovanja.

4.   Savjetodavnim odborom predsjeda predstavnik Komisije. Predsjednik ne glasa.

5.   Savjetodavni odbor sastaje se najmanje jedanput godišnje. Saziva ga predsjednik, na vlastitu inicijativu ili na pismeni zahtjev koji mu uputi najmanje jedna trećina članova. Takav zahtjev mora uključivati prijedloge koji se odnose na program rada.

6.   Djelujući na prijedlog svog predsjednika, Savjetodavni odbor može u iznimnim okolnostima odlučiti primiti savjet od osoba ili predstavnika organizacija sa širokim iskustvom u području socijalne sigurnosti. Nadalje, Savjetodavnom odboru pruža tehničku pomoć Međunarodni ured rada pod istim uvjetima kao i Administrativnoj komisiji, pod uvjetima sporazuma sklopljenog između Europske zajednice i Međunarodne organizacije rada.

7.   Mišljenja i prijedlozi Savjetodavnog odbora moraju navoditi razloge na kojima se temelje. Izriču se apsolutnom većinom glasova pravomoćno izglasanih.

Odbor uređuje vlastita pravila postupanja većinom glasova svojih članova koje odobrava Vijeće, nakon što primi mišljenje Komisije.

8.   Komisija pruža usluge tajništva Savjetodavnom odboru.

Članak 83.

Zadaci Savjetodavnog odbora

Savjetodavni odbor je na zahtjev Komisije Europskih zajednica, Administrativne komisije ili na svoju inicijativu ovlašten:

(a)

proučavati opća pitanja ili pitanja načela i probleme koji proizlaze iz primjene uredbi usvojenih u okviru odredbi članka 51. Ugovora;

(b)

utvrditi opcije u pogledu Administrativne komisije kao i prijedloge za reviziju uredbi.

GLAVA VI.

RAZNE ODREDBE

Članak 84. (7)

Suradnja između nadležnih tijela

1.   Nadležna tijela država članica jedna drugoj šalju informacije koje se odnose na:

(a)

mjere poduzete za primjenu ove Uredbe;

(b)

promjene u njihovim zakonodavstvima koje mogu utjecati na primjenu ove Uredbe.

2.   Za potrebe primjene ove Uredbe, tijela i ustanove država članica pružaju pomoć i djeluju kao da primjenjuju svoje zakonodavstvo. Administrativna pomoć koju pružaju navedena tijela i ustanove je u pravilu besplatna. Međutim, nadležna tijela država članica mogu se dogovoriti o nadoknadi određenih troškova.

3.   Tijela i ustanove država članica mogu za potrebe primjene ove Uredbe izravno komunicirati jedna s drugom kao i s predmetnim osobama ili njihovim predstavnicima.

4.   Tijela, ustanove i sudovi jedne države članice ne mogu odbiti zahtjeve ili druge dokumente koji su im podneseni s obrazloženjem da su napisani na službenom jeziku druge države članice. Prema potrebi mogu primijeniti odredbe članka 81. točke (b).

5.

(a)

Ako prema ovoj Uredbi ili prema provedbenoj uredbi iz članka 98., tijela ili ustanove države članice šalju osobne podatke tijelima ili ustanovama druge države članice, to slanje podataka podliježe zakonskim odredbama koje uređuju zaštitu podataka kako je odredila država članica koja daje podatke.

Naknadno prenošenje kao i pohranjivanje, mijenjanje i uništavanje podataka podliježe odredbama zakonodavstva o zaštiti podataka države članice koja ih prima;

(b)

korištenje osobnih podataka u svrhu koja nije socijalna sigurnost podliježe odobrenju dotične osobe ili mora biti u skladu s drugim jamstvima koje određuje nacionalno zakonodavstvo.

Članak 85.

Oslobođenje od poreza ili njihovo smanjenje– Izuzeće od ovjera

1.   Oslobođenje od ili smanjenje poreza, plaćanja biljega, javnobilježničkih ili registracijskih pristojbi određenih zakonodavstvom jedne države članice za potvrde ili dokumente potrebne u svrhu zakonodavstva te države, proširuje se na slične dokumente potrebne u svrhu zakonodavstva druge države članice ili ove Uredbe.

2.   Sve izjave, dokumenti i potvrde svih vrsta potrebni u svrhu ove Uredbe oslobađaju se ovjere diplomatskih ili konzularnih tijela.

Članak 86. (14)

Zahtjevi, izjave ili žalbe podnesene tijelu, ustanovi ili sudu države članice koja nije nadležna država

1.   Svaki zahtjev, izjava ili žalba koja se trebala podnijeti u određenom roku radi ispunjavanja uvjeta prema zakonodavstvu jedne države članice i koja je podnesena tijelu, ustanovi ili sudu te države prihvaća se ako je u istom razdoblju podešena odgovarajućem tijelu, ustanovi ili sudu druge države članice. U takvom slučaju tijelo, ustanova ili sud koji primi taj zahtjev, izjavu ili žalbu bez odlaganja je prosljeđuje nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu prethodne države ili izravno ili putem nadležnih tijela države članice o kojoj se radi. Datum na koji su ti zahtjevi, izjave ili žalbe podnesene tijelu, ustanovi ili sudu druge države uzima se kao datum njihova podnošenja nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu.

2.   Ako je osoba koja ima pravo tako postupiti prema zakonodavstvu države članice podnijela toj državi zahtjev za obiteljska davanja iako ta država nije nadležna prema pravilu prioriteta, datum na koji je podnesen prvi zahtjev uzima se kao datum na koji je podnesen nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu, uz uvjet da je novi zahtjev podnesen u državi članici koja je nadležna prema pravilu prioriteta u odnosu na osobu koja ima pravo tako postupiti prema zakonodavstvu te države. Drugi zahtjev mora biti podnesen u razdoblju od jedne godine nakon obavijesti o odbijanju prvog zahtjeva ili prestanka plaćanja davanja u prvoj državi članici.

Članak 87.

Liječnički pregledi

1.   Liječničke preglede koje osigurava zakonodavstvo države članice može na zahtjev nadležne ustanove, na državnom području druge države članice, provesti ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta osobe koja ima pravo na davanja prema uvjetima navedenima u provedbenoj uredbi iz članka 98. ili, u nedostatku toga, prema uvjetima dogovorenim između nadležnih tijela predmetnih država članica.

2.   Liječnički pregledi koji se provode prema uvjetima navedenima u stavku 1. smatraju se provedenima na državnom području nadležne države.

Članak 88.

Transfer iz jedne države članice u drugu novčanih iznosa koji se isplaćuju prema ovoj Uredbi

Prema potrebi, transfer novca koji se obavlja u skladu s ovom Uredbom izvršava se u skladu s relevantnim sporazumima na snazi između predmetnih država članica u vrijeme transfera. Ako takvi sporazumi nisu na snazi između dviju država članica, nadležna tijela spomenutih država ili tijela nadležna za međunarodna plaćanja određuju, prema zajedničkom dogovoru, potrebne mjere za obavljanje takvog transfera.

Članak 89.

Posebni postupci za provedbu određenih zakonodavstava

Posebne odredbe za provedbu određenih zakonodavstava određenih država članica navedene su u Prilogu VI.

Članak 90. (8)

Članak 91.

Doprinosi koje isplaćuju poslodavci ili poduzeća koja nemaju poslovni nastan u nadležnoj državi

Poslodavac nije obvezan plaćati povećane doprinose zbog činjenice da je njegovo mjesto poslovanja ili registrirano sjedište ili mjesto poslovanja njegova poduzeća na državnom području države članice koja nije nadležna država.

Članak 92.

Prikupljanje doprinosa

1.   Doprinosi koji se plaćaju ustanovi države članice mogu se prikupiti na državnom području druge države članice u skladu s upravnim postupcima i s jamstvima i povlasticama koje se primjenjuju na prikupljanje doprinosa koje uplaćuje odgovarajuća ustanova druge države članice.

2.   Postupak provođenja odredbi stavka 1. uređen je prema potrebi provedbenom uredbom iz članka 98. ili sporazumom između država članica. Takvi provedbeni postupci mogu također obuhvatiti ovršni postupak.

Članak 93.

Prava ustanova koje su nadležne za davanja u odnosu na odgovorne treće strane

1.   Ako osoba prima davanja prema zakonodavstvu jedne države članice za slučaj ozljede do koje je došlo na državnom području druge države, sva prava ustanove nadležne za davanja treće strane koja je obvezna nadoknaditi štetu na ime ozljede uređuju se sljedećim pravilima:

(a)

ako ustanova odgovorna za davanja na temelju zakonodavstva koje primjenjuje nasljeđuje prava koja korisnik ima prema trećoj strani, takvo nasljeđivanje organizira svaka država članica;

(b)

ako navedena ustanova ima izravna prava prema trećoj strani, takva prava priznaje svaka država članica.

2.   Ako osoba prima davanja prema zakonodavstvu jedne države članice za slučaj ozljede do koje je došlo na državnom području druge države članice, odredbe spomenutog zakonodavstva koje određuju u kojim slučajevima se isključuje građansko-pravna odgovornost poslodavaca ili osoba zaposlenih kod njih primjenjuju se u odnosu na spomenutu osobu ili nadležnu ustanovu.

Odredbe stavka 1. također se primjenjuju na sva prava ustanove nadležne za davanja zaposleniku ili osobama zaposlenim kod njega u slučajevima u kojima njihova odgovornost nije izuzeta.

3.   Ako su u skladu s odredbama članka 36. stavka 3. i/ili članka 63. stavka 3. dvije ili više država članica ili nadležna tijela tih država sklopili dogovor o odricanju od nadoknade troškova između ustanova u skladu s njihovom nadležnosti, sva prava koja proizlaze prema odgovornoj trećoj strani uređuju sljedeća pravila:

(a)

ako ustanova države članice privremenog boravišta ili boravišta prizna osobi davanja za slučaj ozljede do koje je došlo na njezinu državnom području, ta ustanova, u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje, primjenjuje pravo zamjene ili izravno djelovanje prema trećoj strani odgovornoj za naknadu štete za ozljedu;

(b)

u svrhu provođenja točke (a):

i.

za osobu koja ostvaruje davanja smatra se da je osigurana kod ustanove mjesta privremenog boravišta ili boravišta;

i

ii.

ta ustanova smatra se ustanovom dužnikom;

(c)

odredbe stavaka 1. i 2. nastavljaju se primjenjivati u odnosu na sva davanja koja ne obuhvaća sporazum o odricanju iz ovog stavka.

GLAVA VII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 94. (7) (8) (11) (12)

Prijelazne odredbe za zaposlene osobe

1.   U skladu s ovom Uredbom ne stječe se nikakvo pravo u odnosu na razdoblje prije 1. listopada 1972. ili do dana njezine primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države.

2.   Sva razdoblja osiguranja i, prema potrebi, sva razdoblja zaposlenja ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom države članice prije 1. listopada 1972. ili prije datuma njegove primjene na državnom području države članice ili u dijelu državnog područja te države, uzimaju se u obzir za određivanje prava stečenih u skladu sa zakonodavstvima ove Uredbe.

3.   Prema odredbama stavka 1., pravo se stječe u skladu s ovom Uredbom čak i ako se odnosi na nepredvidive troškove nastale prije 1. listopada 1972. ili do dana njegove primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države.

4.   Davanja koja nisu priznata ili koja su obustavljena zbog državljanstva ili mjesta boravišta dotične osobe se na zahtjev te osobe priznaju ili ponovno dobivaju počevši od 1. listopada 1972. ili od datuma njihove primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države, uz uvjet da prethodno utvrđena prava nisu dovela do jednokratne isplate.

5.   Prava osobe kojoj je priznata mirovina prije 1. listopada 1972. ili datuma njezine primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države mogu na zahtjev te osobe biti preispitana, uzimajući u obzir odredbe ove Uredbe. Ova odredba također se primjenjuje na druga davanja iz članka 78.

6.   Ako se zahtjev iz stavaka 4. ili 5. podnese u roku od dvije godine od 1. listopada 1972. ili od datuma njegove primjene na državnom području predmetne države članice, prava stečena u skladu s ovom Uredbom stupaju na snagu od tog datuma, a odredbe zakonodavstva države članice o propuštanju ostvarivanja ili zastari prava ne mogu se primijeniti protiv predmetnih osoba.

Iste odredbe primjenjuju se što se tiče primjene ove Uredbe na onim područjima koja su postala dio Savezne Republike Njemačke 3. listopada 1990. uz uvjet da je zahtjev iz stavaka 4. i 5. podnesen u roku od dvije godine počevši od 1. svibnja 1992.

7.   Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen nakon isteka dvogodišnjeg razdoblja nakon 1. listopada 1972. ili od dana njegove primjene na državnom području predmetne države članice, prava koja nisu ostvarena ili zastarjela imaju učinak od dana na koji je zahtjev podnesen, osim kada se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

Iste odredbe primjenjuju se u vezi s primjenom ove Uredbe na onim područjima koja su postala dio Savezne Republike Njemačke 3. listopada 1990. uz uvjet da je zahtjev iz stavaka 4. i 5. podnesen u roku od dvije godine počevši od 1. lipnja 1992.

8.   U slučaju pneumokonioze, odredbe članka 57. stavka 5. primjenjuju se na novčana davanja za slučaj profesionalne bolesti čiji trošak, ako sporazum između predmetnih ustanova ne postoji, nije mogao biti podijeljen između tih ustanova prije 1. listopada 1972.

9.   Obiteljski doplaci koje ostvaruju osobe zaposlene u Francuskoj ili nezaposleni radnici koji koriste davanja za nezaposlenost u skladu sa zakonodavstvom Francuske za članove njihovih obitelji koji imaju boravište u drugoj državi članici 15. studenoga 1989., nastavljaju se isplaćivati obročno, u skladu s postupcima koji su se primjenjivali na taj datum, sve dok njihov iznos prelazi iznos davanja koje bi bilo priznato od 16. studenoga 1989. i dokle god te osobe podliježu zakonodavstvu Francuske. Ne uzimaju se u obzir prekidi koji su trajali manje od jednog mjeseca niti razdoblja za vrijeme kojih se nezaposlenost ili bolest utvrđivala.

Postupak za primjenu ovog stavka i posebno dijeljenja troškova tih doplataka utvrđuje se zajedničkim sporazumom predmetnih država članica ili njihovih nadležnih tijela nakon što je Administrativna komisija donijela mišljenje.

10.   Prava osoba kojima je priznata mirovina prije nego što je članak 45. stavak 6. stupio na snagu, mogu se ponovno razmatrati na zahtjev prema odredbama članka 45. stavka 6.

Članak 95. (6) (12)

Prijelazne odredbe za samozaposlene osobe

1.   Prema ovoj Uredbi nije moguće ostvariti pravo za razdoblje prije 1. srpnja 1982. ili prije dana njezine provedbe na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države.

2.   Sva razdoblja osiguranja i prema potrebi sva razdoblja zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta koja su u skladu sa zakonodavstvom države članice navršena prije 1. srpnja 1982. ili prije dana provedbe ove Uredbe na državnom području države članice ili dijela državnog područja te države, uzimaju se u obzir za utvrđivanje prava koja se stječu prema ovoj Uredbi.

3.   Podložno stavku 1., pravo se stječe u skladu s ovom Uredbom čak i ako se odnosi na nepredviđene izdatke nastale prije 1. srpnja 1982. ili dana provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice ili na dijelu državnog područja te države.

4.   Davanja koja nisu stečena ili koja su bila obustavljena zbog državljanstva ili mjesta boravišta dotične osobe se na zahtjev te osobe priznaju ili ponovno pružaju od 1. srpnja 1982. ili od dana provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice ili dijela državnog područja te države, uz uvjet da prethodno utvrđena prava nisu konzumirana putem jednokratne isplate.

5.   Prava osobe kojoj je priznata mirovina prije 1. srpnja 1982. ili dana provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice ili dijela državnog područja te države mogu na zahtjev te osobe biti ponovno razmatrana, uzimajući u obzir ovu Uredbu. Ova odredba također se primjenjuje na druga davanja iz članka 78.

6.   Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen u roku od dvije godine od 1. srpnja 1982. ili od datuma provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice, prava stečena u skladu s ovom Uredbom stupaju na snagu od tog dana, a odredbe zakonodavstva država članica o propuštanju ostvarivanja ili zastari prava ne mogu se primijeniti protiv dotične osobe.

Iste odredbe primjenjuju se u pogledu primjene ove Uredbe na onim područjima koja su postala dio Savezne Republike Njemačke 4. listopada 1990., uz uvjet da je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen u roku od dvije godine od 1. lipnja 1992.

7.   Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen nakon isteka dvogodišnjeg razdoblja od 1. srpnja 1982. ili nakon dana provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice, prava koja nisu ostvarena ili zastarjela imaju učinak od dana na koji je podnesen zahtjev, osim ako se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

Iste odredbe primjenjuju se za primjenu ove Uredbe na onim područjima koja su postala dio Savezne Republike Njemačke 3. listopada 1990., uz uvjet da je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen nakon što su protekle dvije godine od 1. lipnja 1992.

Članak 95. a (11)

Prijelazne odredbe za primjenu Uredbe (EEZ) br. 1248/92 (1)

1.   Prema Uredbi (EEZ) br. 1248/92 ne stječe se pravo za razdoblje prije 1. lipnja 1992.

2.   Sva razdoblja osiguranja ili razdoblja boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom države članice prije 1. svibnja 1992. uzimaju se u obzir za utvrđivanje prava na davanja u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1248/92.

3.   Podložno stavku 1., pravo se stječe u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1248/92, čak i ako se odnosi na nepredviđene izdatke nastale prije 1. lipnja 1992.

4.   Prava osobe kojoj je priznata mirovina prije 1. lipnja 1992. mogu na zahtjev te osobe biti ponovno razmatrana, uzimajući u obzir odredbe Uredbe (EEZ) br. 1248/92.

5.   Ako je zahtjev iz stavka 4. podnesen u roku od dvije godine od 1. lipnja 1992., prava stečena u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1248/92 stupaju na snagu od tog dana, a odredbe zakonodavstva država članica koje se odnose na prestanak ili ograničenje prava ne mogu se prizvati protiv dotičnih osoba.

6.   Ako je zahtjev iz stavka 4. podnesen nakon isteka dvogodišnjeg razdoblja od 1. lipnja 1992., prava koja nisu prestala ili su ograničena stupaju na snagu od dana na koji je zahtjev podnesen, osim ako se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

Članak 95.b (14)

Prijelazne odredbe za primjenu Uredbe (EEZ) br. 1247/92 (2)

1.   Uredbom (EEZ) br. 1247/92 ne daju se nikakva prava za razdoblja prije 1. lipnja 1992.

2.   Razdoblja boravišta ili razdoblja zaposlenja ili samozaposlenja navršena na državnom području države članice prije 1. lipnja 1992. uzimaju se u obzir za određivanje prava stečenih u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1247/92.

3.   Prema stavku 1., pravo se stječe u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1247/92, čak i ako se to odnosi na nepredviđene izdatke do kojih je došlo prije 1. lipnja 1992.

4.   Posebna nedoprinosna davanja koja nisu priznata ili koja su obustavljena zbog državljanstva dotične osobe se na zahtjev te osobe priznaju ili ponovno ostvaruju od 1. lipnja 1992., uz uvjet da prethodno utvrđena pravila nisu konzumirana putem jednokratne isplate.

5.   Prava osoba kojima je priznata mirovina prije 1. lipnja 1992. mogu na zahtjev te osobe biti ponovno razmatrana, uzimajući u obzir odredbe Uredbe (EEZ) br. 1247/92.

6.   Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen u roku od dvije godine od 1. lipnja 1992., prava stečena u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1247/92 stupaju na snagu od tog dana, a odredbe zakonodavstva država članica koje se odnose na prestanak ili ograničenje prava ne mogu se prizvati protiv dotičnih osoba.

7.   Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen nakon isteka dvogodišnjeg razdoblja nakon 1. lipnja 1992., prava koja nisu prestala ili nisu vremenski ograničena stupaju na snagu od datuma na koji je zahtjev podnesen, osim ako se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

8.   Primjena članka 1. Uredbe (EEZ) br. 1247/92 ne može rezultirati ukidanjem davanja koja su priznata prije 1. lipnja 1992. od strane nadležne ustanove države članice iz glave III. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 na koji se primjenjuje članak 10. te Uredbe.

9.   Primjena članka 1. Uredbe (EEZ) br. 1247/92 ne može rezultirati odbijanjem zahtjeva za posebna nedoprinosna davanja priznata kao dodatak mirovini koji je podnijela osoba koja je ispunila uvjete za stjecanje davanja prije 1. lipnja 1992., čak ni ako ta osoba ima boravište na državnom području države članice koja nije nadležna ustanova, uz uvjet da je zahtjev za davanje podnesen u razdoblju od pet godina počevši od 1. lipnja 1992.

10.   Bez obzira na odredbe stavka 1., posebno nedoprinosno davanje priznato kao dodatak mirovini koje nije priznato ili je obustavljeno zbog boravišta dotične osobe na državnom području države članice koja nije nadležna država, na zahtjev te osobe se priznaje ili ponovno uspostavlja od 1. lipnja 1992., u prvom slučaju od dana na koji je davanje trebalo biti priznato, a u drugom slučaju na dan obustave davanja.

11.   Ako posebna nedoprinosna davanja iz članka 4. stavka (2a) Uredbe (EEZ) br. 1408/71 mogu za vrijeme istog razdoblja i za istu osobu biti priznata u skladu s člankom 10.a te Uredbe od strane nadležne ustanove države članice na čijem državnom području osoba ima boravište i u skladu sa stavcima od 1. do 10. ovog članka od strane nadležne ustanove druge države članice, dotična osoba može samo zbrojiti ta davanja do najvećeg iznosa posebnih davanja koje ta osoba može zatražiti u skladu s predmetnim zakonodavstvom.

12.   Detaljna pravila primjene stavka 11., a posebno, s obzirom na davanja iz tog stavka, primjena klauzula o smanjenju, obustavi ili ukidanju, koje su određene u skladu sa zakonodavstvom jedne ili više država i alociranje diferencijalnih dodatnih iznosa određuju se odlukom Administrativne komisije za socijalnu sigurnost radnika migranata i, prema potrebi, obostranom suglasnošću predmetnih država članica ili njihovih nadležnih tijela.

Članak 96.

Sporazumi koji se odnose na nadoknade troškova između ustanova

Sporazumi sklopljeni u skladu s člankom 36. stavkom 3., člankom 63. stavkom 3. i člankom 70. stavkom 3. prije 1. srpnja 1982. primjenjuju se također na osobe na koje je područje primjene ove Uredbe produženo na taj datum, osim u slučaju prigovora jedne od ugovornih država članica na ove sporazume.

Taj prigovor uzima se u obzir ako nadležna ustanova te države članice obavijesti u pisanom obliku nadležno tijelo druge države članice (drugih država članica) prije 1. listopada 1983. Primjerak te obavijesti prosljeđuje se Administrativnoj komisiji.

Članak 97.

Notifikacija u skladu s određenim odredbama

1.   Notifikacije iz članka 1. točke (j), članka 5. i članka 8. stavka 2. naslovljene su na predsjednika Vijeća. One navode datum stupanja na snagu zakona i predmetnih sustava ili, u slučaju notifikacija iz članka 1. točke (j), dan od kojeg se Uredba primjenjuje na sustave spomenute u izjavama država članica.

2.   Notifikacije primljene u skladu s odredbama stavka 1. objavljuju se u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 98.

Provedbena Uredba

Daljnjom uredbom određuje se postupak za provedbu ove Uredbe.


(1)  SL L 136, 19.5.1992., str. 7.

(2)  SL L 136, 19.5.1992., str. 1.

DIO II.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice

SADRŽAJ

GLAVA I.:

OPĆE ODREDBE (članci od 1. do 4.)

GLAVA II.:

PRIMJENA OPĆIH ODREDBI UREDBE (članci od 5. do 10a.)

GLAVA III.:

PRIMJENA ODREDBI UREDBE ZA UTVRĐIVANJE PRIMJENLJIVOG ZAKONODAVSTVA (članci od 10.b do 14.)

GLAVA IV.:

PRIMJENA POSEBNIH ODREDBI UREDBE VEZANIH UZ RAZNE KATEGORIJE DAVANJA

Poglavlje 1.:

Opća pravila za zbrajanje razdoblja (članak 15.)

Poglavlje 2.:

Bolest i majčinstvo (članci od 16. do 34.)

Poglavlje 3.:

Invalidnost, starost i smrt (mirovine) (članci od 35. do 59.)

Poglavlje 4.:

Ozljede na radu i profesionalne bolesti (članci od 60. do 77.)

Poglavlje 5.:

Posmrtna pripomoć (članci 78. i 79.)

Poglavlje 6.:

Davanja za nezaposlenost (članci od 80. do 84.)

Poglavlje 7.:

Obiteljska davanja (članci od 85. do 88.)

Poglavlje 8.:

Davanja za djecu koja ovise o umirovljenicima te davanja za djecu bez roditelja (članci od 90. do 92.)

GLAVA V.:

FINANCIJSKE ODREDBE (članci od 93. do 107.)

GLAVA VI.:

RAZNE ODREDBE (članci od 108. do 117.)

GLAVA VII.:

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE (članci od 118. do 122.)

PRILOZI

Prilog 1.:

Nadležna tijela

Prilog 2.:

Nadležne ustanove

Prilog 3.:

Ustanove mjesta boravišta i ustanove mjesta privremenog boravišta

Prilog 4.:

Tijela za vezu

Prilog 5.:

Provedbene odredbe bilateralnih konvencija koje ostaju na snazi

Prilog 6.:

Postupak za isplaćivanje davanja

Prilog 7.:

Banke

Prilog 8.:

Stjecanje obiteljskih davanja

Prilog 9.:

Izračun prosječnih godišnjih troškova za davanja u naravi

Prilog 10.:

Ustanove i tijela ovlaštena od strane nadležnih tijela

Prilog 11.:

Sustavi navedeni u članku 35. stavku 2. Uredbe

Dodatak:

Članak 95.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 51. i 235.,

uzimajući u obzir Uredbu (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice, a posebno njezin članak 98.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

budući da postoji potreba propisivanja postupka za primjenu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 prilagođene osnovnim pravilima i iskustvima stečenim u primjeni takvih tekstova tijekom niza godina;

budući da je posebno nužno utvrditi nadležna tijela i ustanove u svakoj državi članici kao i tijela za vezu zadužena za izravnu razmjenu informacija među državama članicama;

budući da je nužno navesti dokumente koje osobe trebaju predati i ispuniti kako bi ostvarile davanja;

budući da je nužno detaljno utvrditi postupak za provedbu odredbi Uredbe (EEZ) br. 1408/71 u vezi s mjerodavnim zakonodavstvom, kao i odredbe u vezi s različitim kategorijama davanja;

budući da je također nužno utvrditi uvjete za naknadu davanja koju pruža ustanova jedne države članice u ime ustanove druge države članice, te obveze Nadzornog odbora;

budući da je nužno propisati načine primjene postupka za preračun tečaja u okviru Europskog monetarnog sustava;

budući da je radi olakšavanja komunikacije između tijela i ustanova država članica nužno osigurati mogućnost elektroničke obrade podataka u vezi s primjenom Uredbe (EEZ) br. 1408/71;

budući da je potrebno omogućiti izmjene priloga 1., 4., 5., 6., 7. i 8. Uredbi (EEZ) br. 574/72 putem uredbe usvojene od strane Komisije na zahtjev dotične države ili država članica ili njihovih nadležnih tijela i nakon savjetovanja s Administrativnom komisijom; budući da je jedini cilj izmjena tih priloga uvrštavanje u instrumente Zajednice odluka koje su donijele države članice ili njihova nadležna tijela,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„Uredba” znači Uredba (EEZ) br. 1408/71;

(b)

„Provedbena uredba” znači ova Uredba;

(c)

definicije u članku 1. ove Uredbe imaju značenje koje im je pripisano u tom članku.

Članak 2.

Tiskani obrasci – Informacije o zakonodavstvu - Vodiči

1.   Obrasce potvrda, uvjerenja, izjava, zahtjeva i drugih dokumenata potrebnih za primjenu Uredbe i Provedbene uredbe sastavlja Administrativna komisija.

Dvije države članice ili njihova nadležna tijela mogu zajedničkim sporazumom te nakon što su dobile mišljenje od Administrativne komisije donijeti pojednostavnjene obrasce koje će koristiti između sebe.

2.   U korist nadležnih tijela svake države članice, Administrativna komisija može prikupljati informacije o odredbama koje spadaju u okvir područja na koje se odnosi ova Uredba.

3.   Administrativna komisija priprema vodiče u svrhu savjetovanja osoba o njihovim pravima i administrativnim formalnostima koje je potrebno ispuniti kako bi se ostvarila ta prava.

Savjetodavni odbor daje mišljenje prije izrade takvih vodiča.

Članak 3. (7)

Tijela za vezu – Komunikacija između ustanova te između korisnika i ustanova

1.   Nadležno tijelo može odrediti tijela za vezu koja mogu komunicirati izravno jedna s drugima.

2.   Svaka ustanova države članice i svaka osoba s privremenim boravištem ili boravištem na državnom području države članice može podnijeti zahtjev ustanovi druge države članice, ili izravno, ili putem tijela za vezu.

3.   Odluke i drugi dokumenti koji dolaze iz ustanove države članice, a namijenjeni su osobama s privremenim boravištem ili boravištem na državnom području druge države članice, mogu se poslati izravno putem preporučene pošiljke s povratnicom.

Članak 4. (9.)

Prilozi

1.   Nadležno tijelo ili tijela iz svake države članice navedena su u Prilogu 1.

2.   Nadležne ustanove svake države članice navedene su u Prilogu 2.

3.   Ustanove mjesta boravišta i ustanove mjesta privremenog boravišta svake države članice navedene su u Prilogu 3.

4.   Tijela za vezu, određena u skladu s člankom 3. stavkom 1. Provedbene uredbe, navedena su u Prilogu 4.

5.   Odredbe iz članka 5., članka 53. stavka 3., članka 104., članka 105. stavka 2., članaka 116. i 121. Provedbene uredbe navedene su u Prilogu 5.

6.   Postupak za isplatu davanja koja su izabrale ustanove nadležne za isplatu u svakoj državi članici, u skladu s člankom 53. stavkom 1. Provedbene uredbe, naveden je u Prilogu 6.

7.   Nazivi i registrirana sjedišta ili poslovne adrese banaka iz članka 55. stavka 1. Provedbene uredbe navedeni su u Prilogu 7.

8.   Države članice na koje se primjenjuju odredbe članka 10.a stavka 1. točke (d) Provedbene uredbe u vezi s njihovim međusobnim poslovanjem navedene su u Prilogu 8.

9.   Sustavi koje je potrebno uzeti u obzir prilikom izračuna prosječnih godišnjih troškova za nenovčana davanja, u skladu s člankom 94. stavkom 3. točkom (a) i člankom 95. stavkom 3. točkom (a) Provedbene uredbe, navedeni su u Prilogu 9.

10.   U Prilogu 10. navode se ustanove ili tijela koja je nadležno tijelo odredilo posebno u skladu sa sljedećim odredbama:

(a)

Uredba: članak 14.c, članak 14.d stavak 3. te članak 17.;

(b)

Provedbena uredba: članak 6. stavak 1., članak 8., članak 10.b, članak 11. stavak 1., članak 11.a stavak 1., članak 12.a, članak 13. stavci 2. i 3., članak 14. stavci 1., 2. i 3., članak 38. stavak 1., članak 70. stavak 1., članak 80. stavak 2., članak 81., članak 82. stavak 2., članak 85. stavak 2., članak 86. stavak 2., članak 89. stavak 1., članak 91. stavak 2., članak 102. stavak 2., članci 109., 110., članak 113. stavak 2.

11.   U Prilogu 11. točno se navodi sustav ili sustave iz članka 35. stavka 2. Uredbe.

GLAVA II.

PRIMJENA OPĆIH ODREDBI UREDBE

Primjena članaka 6. i 7. Uredbe

Članak 5.

Zamjena sporazuma za provedbu konvencija s Provedbenom uredbom

Odredbe Provedbene uredbe zamjenjuju odredbe sporazuma za primjenu konvencija iz članka 6. Uredbe; također zamjenjuju odredbe vezane uz provedbu odredbi konvencija iz članka 7. stavka 2. točke (c) Uredbe ako nisu navedene u Prilogu 5.

Primjena članka 9. Uredbe

Članak 6.

Pristup dobrovoljnom ili izbornom produženom osiguranju

1.   Ako na temelju članka 9. i članka 15. stavka 3. Uredbe osoba ispuni uvjete za pristup dobrovoljnom ili izbornom produženom osiguranju u odnosu na invalidnost, starost i smrt (mirovine) u nekoliko sustava prema zakonodavstvu jedne države članice i ako se na tu osobu nije primjenjivalo obvezno osiguranje prema jednome od tih sustava na temelju svog posljednjeg zaposlenja ili samozaposlenja, osoba može prema navedenim člancima pristupiti sustavu dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja određenog zakonodavstvom te države članice ili sustavom po svom izboru.

2.   Da bi se pozvala na odredbe članka 9. stavka 2. Uredbe, osoba treba ustanovi dotične države članice podnijeti uvjerenje vezano uz razdoblja osiguranja i razdoblja boravišta navršena prema zakonodavstvu neke druge države članice. Takvo uvjerenje na zahtjev određene osobe izdaju ustanova ili ustanove koje primjenjuju zakonodavstvo prema kojem je osoba navršila takva razdoblja.

Primjena članka 12. Uredbe

Članak 7. (11)

Opća pravila o primjeni odredbi namijenjenih sprečavanju preklapanja

1.   U slučaju u kojem su davanja prema zakonodavstvima dviju ili više država članica uvjetovana međusobnim smanjivanjem, obustavama ili ukidanju, iznosi koji ne bi bili isplaćeni u strogoj primjeni odredbi vezanih uz smanjivanje, obustavu ili ukidanje propisanih zakonodavstvom predmetne države članice, podijelit će se brojem davanja na koja se primjenjuju umanjenja, obustave ili ukidanja.

2.   Radi provedbe članka 12. stavaka 2., 3. i 4., te članaka 46.a, 46.b i 46.c Uredbe, nadležne ustanove jedna drugoj na zahtjev pružaju sve odgovarajuće informacije.

Članak 8. (5)

Pravila koja se primjenjuju u slučaju preklapanja prava na davanja za slučaj bolesti ili majčinstvo prema zakonodavstvu nekoliko država članica

1.   Ako zaposlena osoba ili samozaposlena osoba ili član njegove ili njezine obitelji ima pravo na davanje za majčinstvo prema zakonodavstvu dviju ili više država članica, ta se davanja priznaju samo prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području se dogodio porođaj ili, ako se porođaj nije dogodio na državnom području jedne od tih država članica, samo prema zakonodavstvu države članice koje se posljednje primjenjivalo na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu.

2.   Ako zaposlena ili samozaposlena osoba ima pravo zahtijevati davanje za slučaj bolesti prema zakonodavstvu Irske i Ujedinjene Kraljevine za isto razdoblje nesposobnosti za rad, ta davanja će se priznati prema zakonodavstvu države članice koje se posljednje primjenjivalo na tu osobu.

3.   U slučajevima navedenim u članku 14.c točki (b) Uredbe, u kojima osoba ili član njegove ili njezine obitelji ima pravo zahtijevati davanja u naravi zbog bolesti ili majčinstva prema dva predmetna zakonodavstva, primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

Ako najmanje jedno od tih zakonodavstava propisuje da se pravo na davanja treba priznati u obliku naknade osobi koja ima pravo na davanja, to je nadležnost ustanove države članice na čijem državnom području su ona bila priznata.

(b)

Ako su davanja bila priznata na državnom području države članice koja nije jedna od dvije predmetne države članice, ona postaju isključiva nadležnost ustanove države članice čiji se zakonodavstvo posljednje primjenjivalo na tu osobu na temelju njezina plaćenog zaposlenja.

Članak 8.a

Pravila koja se primjenjuju u slučaju preklapanja prava na davanja za slučaj bolesti, davanja u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti u skladu s grčkim zakonodavstvom i zakonodavstvom jedne ili više država članica

Ako tijekom istog razdoblja zaposlena osoba ili samozaposlena osoba ili član njegove ili njezine obitelji ostvari pravo na davanja za slučaj bolesti, davanja u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti prema grčkom zakonodavstvu i zakonodavstvu jedne ili više država članica, ta davanja se priznaju isključivo prema zakonodavstvu koje se posljednje primjenjivalo na osobu.

Članak 9. (5)

Pravila koja se primjenjuju u slučaju preklapanja prava na posmrtnu pripomoć prema zakonodavstvu nekoliko država članica

1.   U slučaju u kojem smrt nastupi na državnom području države članice, pravo na posmrtnu pripomoć stečeno prema zakonodavstvu te države članice zadržava se, dok pravo stečeno prema zakonodavstvu druge države članice prestaje.

2.   U slučaju u kojem smrt nastupi na državnom području jedne države članice te ako je pravo na posmrtnu pripomoć stečeno u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više drugih država članica, ili ako smrt nastupi izvan područja države članice a navedeno je pravo bilo stečeno u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više država članica, zadržava se samo pravo stečeno u skladu s propisima države članice čije se zakonodavstvo posljednje primjenjivalo na pokojnika, dok se pravo stečeno prema zakonodavstvu neke druge države članice gubi.

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2. u slučajevima iz članka 14.c točke (b) Uredbe, zadržava se posmrtnu pripomoć stečeno prema zakonodavstvu obiju država članica iz Priloga VII.

Članak 9.a

Pravila koja se primjenjuju u slučaju preklapanja prava na davanja za nezaposlenost

Ako zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja ima pravo na davanja za nezaposlenost prema zakonodavstvu države članice koje se posljednje primjenjivalo tijekom njegova ili njezina zaposlenja ili samozaposlenja u skladu s člankom 69. Uredbe, ode u Grčku gdje također ima pravo na davanje za nezaposlenost na temelju razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja koja su prethodno bila navršena u skladu s grčkim zakonodavstvom, pravo na davanja u skladu s grčkim zakonodavstvom se obustavljaju tijekom razdoblja propisanog člankom 69. stavkom 1. točkom (c) Uredbe.

Članak 10. (12) (13)

Pravila koja se primjenjuju u slučaju preklapanja prava na obiteljska davanja ili obiteljske doplatke za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe

1.

(a)

Pravo na davanja ili obiteljske doplatke u skladu sa zakonodavstvom države članice, prema kojem se na stjecanje prava na takva davanja i obiteljske doplatke ne primjenjuju uvjeti osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja, obustavlja se u slučaju u kojem je potrebno tijekom istog razdoblja te za istog člana obitelji isplatiti davanja samo u skladu s nacionalnim zakonodavstvom druge države članice ili primjene članaka 73., 74., 77. ili 78. Uredbe, do iznosa ukupne svote tih davanja;

(b)

međutim, ako se profesionalna ili trgovinska djelatnost obavlja na državnom području prve države članice:

i.

u slučaju davanja priznatih prema nacionalnom zakonodavstvu druge države članice, ili prema člancima 73. ili 74. Uredbe, osobi koja ostvaruje pravo na obiteljsko davanje ili osobi kojoj se isto treba isplatiti, pravo na priznato obiteljsko davanje prema nacionalnom zakonodavstvu druge države članice ili prema tim člancima obustavlja se do ukupnog iznosa obiteljskih davanja propisanih zakonodavstvom države članice na čijem državnom području član obitelji ima boravište. Trošak davanja koje plaća država članica na čijem području član obitelji ima boravište snosi ta država članica;

ii.

u slučaju davanja priznatih prema nacionalnom zakonodavstvu druge države članice, ili prema člancima 77. ili 78. Uredbe, osobi koja ostvaruje pravo na ta davanja ili osobi kojoj se ona trebaju isplatiti, pravo na ta obiteljska davanja ili obiteljske doplatke priznata prema nacionalnom zakonodavstvu te druge države članice, ili primjenom tih članaka, obustavlja se; ako je to slučaj, dotična osoba treba imati pravo na obiteljska davanja ili obiteljske doplatke države članice na čijem državnom području djeca imaju boravište, a čiji trošak snosi ta država članica, te na davanja koja nisu obiteljski doplatci iz članka 77. ili članka 78. Uredbe, a čiji trošak u potpunosti snosi nadležna država članica na način određen tim člancima.

2.   Ako zaposlena osoba na koju se primjenjuje zakonodavstvo države članice ima pravo na obiteljske doplatke na temelju razdoblja osiguranja ili zaposlenja prethodno navršenih prema grčkom zakonodavstvu, ovo pravo se obustavlja ako se tijekom istog razdoblja i za istog člana obitelji obiteljska davanja ili doplatci isplaćaju prema zakonodavstvu država članica prema člancima 73. i 74. Uredbe, do ukupnog iznosa tih davanja.

3.   U slučaju u kojem obiteljska davanja pripadaju iz dviju država članica prema člancima 73. i/ili 74. Uredbe za isto razdoblje i za istog člana obitelji, nadležna ustanova u državi članici čije zakonodavstvo propisuje najviše razine davanja isplaćuje najviši iznos takvih davanja, a nadležna ustanova druge države članice joj nadoknađuje polovicu tog iznosa do granice iznosa propisane zakonodavstvom posljednje države članice.

Članak 10.a (8)

Pravila koja se primjenjuju kada se na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu uzastopno primjenjuje zakonodavstvo nekoliko država članica tijekom istog razdoblja ili dijela razdoblja

Ako se na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu uzastopno primjenjivalo zakonodavstvo dviju država članica tijekom razdoblja koje razdvaja dva datuma za isplatu obiteljskih davanja na način propisan zakonodavstvom jedne ili obiju država članica, primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

obiteljska davanja koja određena osoba može tražiti na temelju činjenice da se na nju primjenjuje zakonodavstvo svake od tih država članica trebaju odgovarati broju priznatih dnevnih davanja koje je potrebno isplatiti prema relevantnom zakonodavstvu. Ako takvo zakonodavstvo ne propisuje dnevna davanja, obiteljska davanja je potrebno utvrditi u razmjeru vremenskog razdoblja tijekom kojeg se na određenu osobu primjenjivalo zakonodavstvo svake od država članica u vezi s razdobljem utvrđenim predmetnim zakonodavstvima;

(b)

ako obiteljska davanja pruža ustanova tijekom razdoblja kada je ta davanja trebala pružati druga ustanova, potrebno je uskladiti račune među tim ustanovama;

(c)

za potrebe podstavaka (a) i (b), ako su razdoblja zaposlenja ili samozaposlenja navršena prema zakonodavstvu jedne države članice izražena jedinicama različitim od onih koje se koriste za izračun obiteljskih davanja prema zakonodavstvu druge države članice čije se zakonodavstvo primjenjivalo na osobu tijekom istog razdoblja, preračun je potrebno provesti u skladu s odredbama članka 15. stavka 3. Provedbene uredbe;

(d)

bez obzira na odredbe podstavka (a) u odnosu na poslovanje između država članica navedenih u Prilogu 8. Provedbene uredbe, ustanova koja snosi troškove obiteljskih davanja zbog prvog zaposlenja ili samozaposlenja tijekom predmetnog razdoblja, snosit će iste troškove tijekom cijelog tekućeg razdoblja.

GLAVA III.

PRIMJENA ODREDBI UREDBE ZA ODREĐIVANJE PRIMJENLJIVOG ZAKONODAVSTVA

Primjena članaka od 13. do 17. Uredbe

Članak 10.b (9)

Formalnosti u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (f) Uredbe

Datum i uvjeti pod kojima se prestaje primjenjivati zakonodavstvo države članice na osobu iz članka 13. stavka 2. točke (f) Uredbe određuju se u skladu s tim zakonodavstvom. Ustanova koju ovlasti nadležno tijelo države članice čije zakonodavstvo se počinje primjenjivati na osobu, primjenjuje se na ustanovu koju je ovlastilo nadležno tijelo prethodne države članice uz zahtjev točnog navođenja tog datuma.

Članak 11.

Formalnosti u slučaju upućivanja zaposlene osobe prema članku 14. stavku 1. i članku 14.b stavku 1. Uredbe te u slučaju ugovora sklopljenih prema članku 17. Uredbe

1.   Ustanove koje ovlasti nadležno tijelo države članice čije zakonodavstvo se i nadalje primjenjuje izdaje potvrdu u kojoj se navodi da će se to zakonodavstvo primjenjivati na zaposlenu osobu do određenog datuma:

(a)

na zahtjev zaposlene osobe ili njegova ili njezina poslodavca u slučajevima iz članka 14. stavka 1. i članka 14.b stavka 1. Uredbe;

(b)

u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 17. Uredbe.

2.   Suglasnost propisanu slučajevima iz članka 14. stavka 1. točke (b) i članka 14.b stavka 1. Uredbe traži poslodavac.

Članak 11.a

Formalnosti u skladu s člankom 14.a stavkom 1. te člankom 14.b stavkom 2. Uredbe i u slučaju ugovora sklopljenih prema članku 17. Uredbe u slučaju rada koji se obavlja izvan područja države članice različite od one u kojoj je određena osoba inače samozaposlena osoba

1.   Ustanova koju ovlasti nadležno tijelo države članice čije zakonodavstvo se i nadalje primjenjuje izdaje potvrdu u kojoj se navodi da se to zakonodavstvo primjenjuje na samozaposlenu osobu do određenog datuma:

(a)

na zahtjev samozaposlene osobe u slučajevima navedenim u članku 14.a stavku 1. i članku 14.b stavku 2. Uredbe;

(b)

u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 17. Uredbe.

2.   Samozaposlena osoba traži pristanak u slučajevima navedenim u članku 14.a stavku 1. i članku 14.b stavku 2. Uredbe.

Članak 12.

Posebne odredbe o osiguranju zaposlenih osoba prema njemačkom sustavu socijalne sigurnosti

Ako se prema uvjetima iz članka 13. stavka 2. točke (a), članka 14. stavaka 1. i 2. ili članka 14.b stavka 1. Uredbe, ili prema ugovoru iz članka 17. Uredbe, njemačko zakonodavstvo primjenjuje na osobu koju zapošljava poduzeće ili poslodavac čije sjedište ili mjesto poslovanja nije smješteno na državnom području Njemačke, a određena osoba nema stalni posao na državnom području Njemačke, ovo se zakonodavstvo primjenjuje kao da je određena osoba bila zaposlena u mjestu svojeg boravišta na državnom području Njemačke.

Ako zaposlena osoba nema boravište na državnom području Njemačke, primjenjuje se njemačko zakonodavstvo kao da je osoba bila zaposlena u mjestu za koje je zadužen Allgemeine Ortskrankenkasse Bonn (Lokalni opći zdravstveni fond grada Bonna).

Članak 12.a (5)

Pravila koja se primjenjuju na osobe navedene u članku 14. stavku 2. točki (b), članku 14. stavku 3., članku 14.a stavcima od 2. do 4. i članku 14.c Uredbe, koje su uobičajeno zaposlene i/ili samozaposlene na državnom području dviju ili više država članica

Za potrebe članka 14. stavka 2. točke (b), članka 14. stavka 3., članka 14.a stavaka od 2. do 4. i članka 14.c Uredbe, primjenjuju se sljedeća pravila:

1.

(a)

osoba koja uobičajeno obavlja svoju aktivnost na području dviju ili više država članica ili u poduzeću koje ima sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području jedne države članice te koja prelazi zajedničku granicu dviju država članica ili koja je zaposlena istodobno na državnom području jedne države članice te je samozaposlena na državnom području druge države članice, o tome treba obavijestiti ustanovu koju je ovlastilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području ima boravište;

(b)

ako se zakonodavstvo države članice na području gdje osoba ima boravište na nju ne primjenjuje, ustanova koju je ovlastilo nadležno tijelo te države članice zauzvrat treba obavijestiti o takvom stanju ustanovu koju je ovlastilo nadležno tijelo države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje.

2.

(a)

Ako u skladu s člankom 14. stavkom 2. točkom (b) podtočkom i. ili prvom rečenicom stavka 2. članka 14.a Uredbe osoba koja je zaposlena ili samozaposlena na području dviju ili više država članica, a koja dio svojih aktivnosti obavlja u državi članici na čijem području ima boravište te se na nju primjenjuje zakonodavstvo te države članice, ustanova koju je ovlastilo nadležno tijelo te države članice toj osobi izdaje potvrdu u kojoj se navodi da se na nju primjenjuje zakonodavstvo te države članice te šalje njezinu presliku ustanovi koju je ovlastilo nadležno tijelo druge države članice:

i.

na državnom području na kojem određena osoba obavlja dio svojih aktivnosti; i/ili

ii.

ako se radi o zaposlenoj osobi, na državnom području na kojem poduzeće ili poslodavac ima sjedište ili mjesto poslovanja;

(b)

posljednja ustanova, ako je to nužno, treba poslati ustanovi koju je ovlastilo nadležno tijelo države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje potrebne informacije kako bi se procijenili doprinosi za koje su poslodavac ili poslodavci i/ili određena osoba odgovorni na temelju tog zakonodavstva.

3.

(a)

Ako se u skladu s člankom 14. stavkom 3. ili člankom 14.a stavkom 3. Uredbe na osobu koja je zaposlena na državnom području jedne države članice u poduzeću koje ima sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području druge države članice i koja prelazi zajedničku granicu dviju država članica, ili koji je samozaposlen u takvom poduzeću, primjenjuje zakonodavstvo države članice na čijem državnom području poduzeće ima sjedište ili mjesto poslovanja, ustanova koju je ovlastilo nadležno tijelo posljednje navedene države članice treba dotičnoj osobi izdati potvrdu u kojoj se navodi da se na nju primjenjuje zakonodavstvo te države članice te poslati njezinu presliku ustanovi koju je ovlastilo nadležno tijelo druge države članice:

i.

na području na kojem je određena osoba zaposlena ili samozaposlena;

ii.

na području na kojem određena osoba ima boravište;

(b)

gore navedeni stavak 2. točka (b) analogno se primjenjuje.

4.

(a)

Ako se u skladu s člankom 14. stavkom 2. točkom (b) podtočkom ii. Uredbe na zaposlenu osobu koja nema boravište na državnom području neke druge države članice u kojoj obavlja aktivnosti primjenjuje zakonodavstvo države članice na čijem državnom području se nalazi sjedište ili mjesto poslovanja poduzeća ili osobe kod koje je zaposlena, ustanova koju je ovlastilo nadležno tijelo posljednje države članice zaposlenoj osobi treba izdati potvrdu u kojoj se navodi da se na nju primjenjuje zakonodavstvo te države članice te poslati njezinu presliku ustanovi koju je ovlastilo nadležno tijelo druge države članice:

i.

na području na kojem zaposlena osoba obavlja dio svojih aktivnosti;

ii.

na području na kojem zaposlena osoba ima boravište;

(b)

navedeni stavak 2. točka (b) analogno se primjenjuje.

5.

(a)

Ako se u skladu s odredbama druge rečenice stavka 2. članka 14.a Uredbe na osobu koja je samozaposlena na području dviju ili više država članica, ali koja ne obavlja niti jedan dio svojih aktivnosti na državnom području države članice u kojoj ima boravište, primjenjuje zakonodavstvo države članice na čijem državnom području ona obavlja svoju glavnu aktivnost, ustanova koju je ovlastilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području ima boravište o tome obavješćuje ustanovu koju je ovlastilo nadležno tijelo druge predmetne države članice.

(b)

Nadležna tijela predmetne države članice ili ustanove koje su ovlastila ta nadležna tijela zajedničkim sporazumom utvrđuju zakonodavstvo koje će primjenjivati na određene osobe, uzevši u obzir odredbe podstavka (d) i, gdje je to potrebno, odredbe članka 14.a stavka 4. Uredbe, u okviru roka koji nije duži od šest mjeseci računajući od dana od kojeg je obaviještena jedna od ustanova o situaciji u kojoj se nalazi određena osoba.

(c)

Ustanova koja provodi zakonodavstvo koje se primjenjuje na određenu osobu treba toj osobi izdati potvrdu koja pokazuje da se na tu osobu primjenjuje to zakonodavstvo te njezinu presliku poslati drugoj ustanovi.

(d)

U svrhu utvrđivanja glavne aktivnosti određene osobe, u skladu s trećom rečenicom članka 14.a stavka 2. Uredbe, kao prvo i osnovno u obzir je potrebno uzeti mjesto na kojem se nalaze stalne prostorije iz kojih određena osoba obavlja svoje aktivnosti. Ako se to ne utvrdi, potrebno je u obzir uzeti kriterije kao što su uobičajena priroda ili trajanje aktivnosti koje osoba obavlja, broj pruženih usluga i prihode koji proizlaze iz tih aktivnosti.

(e)

Ta ustanova treba razmjenjivati sve potrebne informacije kako bi se utvrdila glavna aktivnost određene osobe i pripadajući doprinosi prema zakonodavstvu koje se na tu osobu primjenjuje.

6.

(a)

Ne dovodeći u pitanje stavak 5., a posebno njegovu točku (b), ako ustanova koju je ovlastilo nadležno tijelo države članice, čije bi zakonodavstvo bilo primjenjivo na temelju članka 14.a stavka 2. ili 3. Uredbe, utvrdi da se odredbe stavka 4. navedenog članka primjenjuju u slučaju određene osobe, o tome obavješćuje nadležna tijela druge države članice ili ustanove koje su ta tijela ovlastila; ako je to slučaj, zakonodavstvo koje će se primjenjivati na određenu osobu utvrđuje se zajedničkim sporazumom.

(b)

Informacije spomenute u stavku 2. točki (b) druge ustanove šalju se ustanovama koje su ovlastila nadležna tijela države članice za čije je zakonodavstvo određeno da se primjenjuje.

7.

(a)

Ako se u skladu s člankom 14.c točkom (a) Uredbe na osobu koja je istodobno zaposlena na državnom području jedne države članice te je samozapslena na državnom području druge države članice primjenjuje zakonodavstvo države članice na čijem državnom području ima plaćeno zaposlenje, ustanova koju je odredilo nadležno tijelo posljednje države članice zaposlenoj osobi izdaje potvrdu koja navodi da se na osobu primjenjuje njezino zakonodavstvo te njezinu presliku šalje ustanovi koju je ovlastilo nadležno tijelo neke druge države članice:

i.

na području na kojem ta osoba samozaposlena;

ii.

na području na kojem ta osoba ima boravište.

(b)

Stavak 2. točka (b) primjenjuje se analogno.

8.   Ako se u skladu s odredbama članka 14. i članka 14.c točke (b) Uredbe na osobu koja je istodobno zaposlena na državnom području jedne države članice te obavlja samostalnu djelatnost na državnom području druge države članice primjenjuje zakonodavstvo obiju država članica, odredbe točaka 1., 2., 3. i 4. primjenjuju se u odnosu na plaćeno zaposlenje, a odredbe točaka 1., 2., 3., 5. i 6. primjenjuju se mutatis mutandis u odnosu na samostalnu djelatnost.

Ustanove koje ovlasti nadležno tijelo dviju država članica, a za čije je zakonodavstvo utvrđeno da se primjenjuje, međusobno se obavješćuju.

Članak 13.

Korištenje prava odabira od strane osoba zaposlenih u diplomatskim misijama i konzularnim uredima

1.   Pravo odabira propisano člankom 16. stavkom 2. Uredbe mora se izvršiti u prvom stupnju u roku od tri mjeseca nakon datuma od kojeg je zaposlena osoba bila uključena u diplomatsku misiju ili konzularni ured ili od kojeg je ušla u osobnu službu predstavnika misije ili službe. Odabir stupa na snagu na dan početka zaposlenja.

Ako određena osoba obnovi svoje pravo na odabir na kraju kalendarske godine, odabir stupa na snagu prvog dana sljedeće kalendarske godine.

2.   Osoba koja koristi svoje pravo na odabir o tome obavješćuje ustanovu koju je ovlastilo nadležno tijelo države članice za čije se zakonodavstvo osoba opredijelila, istodobno obavješćujući svog poslodavca. Navedena ustanova prema potrebi prosljeđuje takve informacije svim drugim ustanovama iste države članice, u skladu s naputcima nadležnog tijela te države članice.

3.   Ustanova koju odredi nadležno tijelo države članice za čije se zakonodavstvo osoba opredijelila toj osobi izdaje potvrdu koja potvrđuje da se na nju primjenjuje zakonodavstvo te države članice tijekom njezina zaposlenja u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu ili u osobnoj službi predstavnika misije ili službe.

4.   Ako se određena osoba opredijelila za primjenu njemačkog zakonodavstva, odredbe tog zakonodavstva primjenjuju se kao da je zaposlena u mjestu u kojem njemačka vlada ima sjedište. Nadležno tijelo određuje nadležnu ustanovu zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti.

Članak 14.

Korištenje prava odabira od strane pomoćnog osoblja Europskih zajednica

1.   Pravo odabira propisano člankom 16. stavkom 3. Uredbe mora se izvršiti u vrijeme zaključivanja ugovora o radu. Tijelo ovlašteno za zaključivanje takvog ugovora obavješćuje ustanovu koju je ovlastilo nadležno tijelo države članice za čije se zakonodavstvo opredijelio član pomoćnog osoblja. Navedena ustanova prema potrebi prosljeđuje takve informacije svim drugim ustanovama iste države članice.

2.   Ustanova koju odredi nadležno tijelo države članice za čije se zakonodavstvo opredijelio član pomoćnog osoblja toj osobi izdaje potvrdu koja potvrđuje da se na nju primjenjuje zakonodavstvo te države članice dok je zaposlen ili zaposlena u Europskim zajednicama kao član pomoćnog osoblja.

3.   Nadležno tijelo države članice prema potrebi ovlašćuje nadležne ustanove za članove pomoćnog osoblja Europskih zajednica.

4.   Ako se član pomoćnog osoblja, zaposlen na državnom području države članice koja nije Njemačka, opredijeli za primjenu njemačkog zakonodavstva, odredbe tog zakonodavstva primjenjuju se kao da je član pomoćnog osoblja bio zaposlen u mjestu u kojem njemačka vlada ima svoje sjedište. Nadležno tijelo određuje nadležnu ustanovu zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti.

GLAVA IV.

PRIMJENA POSEBNIH ODREDBI UREDBE, KOJE SE ODNOSE NA RAZNE KATEGORIJE DAVANJA

POGLAVLJE 1.

OPĆA PRAVILA ZBRAJANJA RAZDOBLJA

Članak 15. (A) (5) (11)

1.   U slučajevima navedenim u članku 18. stavku 1., članku 38., članku 45. stavcima od 1. do 3., članku 64., i članku 67. stavcima 1. i 2. Uredbe, zbrajanje razdoblja provodi se u skladu sa sljedećim pravilima:

(a)

Razdobljima osiguranja ili boravišta navršenima prema zakonodavstvu jedne države članice pribrajaju se razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu druge države članice do mjere do koje je to potrebno kako bi se nadopunila razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu prve države članice radi stjecanja, zadržavanja ili ponovne uspostave prava na davanja, uz uvjet da se takva razdoblja osiguranja ili boravišta ne preklapaju. Kada davanja za invalidnost, starost ili smrt (mirovine) priznaju ustanove dviju ili više država članica u skladu s odredbama članka 46. stavka 2. Uredbe, svaka od tih ustanova provodi zasebno zbrajanje, uzimajući u obzir ukupnost razdoblja osiguranja ili boravišta koja je zaposlena osoba ili samozaposlena osoba navršila prema zakonodavstvima svih država članica koja su se na njega primjenjivala, ne dovodeći u pitanje odredbe članka 45. stavaka 2. i 3. i članka 47. stavka 1. točke (a) Uredbe. Međutim, u slučajevima navedenim u članku 14.c točki (b) Uredbe, gore navedene ustanove također uzimaju u obzir, radi priznavanja prava na davanja, razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema obveznom sustavu osiguranja prema zakonodavstvima dviju država članica koja se međusobno preklapaju.

(b)

Ako se razdoblje osiguranja ili boravišta navršeno u obveznom osiguranju prema zakonodavstvu jedne države članice podudara s razdobljem osiguranja navršenim u dobrovoljnom ili izbornom produženom osiguranju prema zakonodavstvu druge države članice, u obzir se uzima samo razdoblje navršeno u obveznom osiguranju.

(c)

Ako se razdoblje osiguranja ili boravišta, osim izjednačenog razdoblja, navršeno prema zakonodavstvu jedne države članice poklapa s izjednačenim razdobljem navršenim prema zakonodavstvu druge države članice, u obzir se uzima samo razdoblje koje nije izjednačeno razdoblje.

(d)

Razdoblje izjednačeno prema zakonodavstvu dviju ili više država članica u obzir uzima samo ustanova države članice prema čijem zakonodavstvu je osigurana osoba bila posljednje obvezno osigurana prije predmetnog razdoblja; ako osigurana osoba nije bila obvezno osigurana prema zakonodavstvu države članice prije navedenog razdoblja, ovo posljednje razdoblje uzima u obzir ustanova države članice prema čijem je zakonodavstvu osoba bila obvezno osigurana po prvi put nakon predmetnog razdoblja.

(e)

Ako nije moguće točno utvrditi vremensko razdoblje u kojem je određeno razdoblje osiguranja ili boravišta bilo navršeno prema zakonodavstvu jedne države članice, pretpostavlja se da se ta razdoblja ne preklapaju s razdobljima osiguranja ili boravišta navršenima prema zakonodavstvu druge države članice te se, ako su u korist osobe, ona uzimaju u obzir.

(f)

Ako su prema zakonodavstvu jedne države članice određena razdoblja osiguranja ili boravka uzeta u obzir samo ako su bila navršena u okviru naznačenog vremenskog roka, ustanova koja provodi takvo zakonodavstvo:

i.

uzima u obzir samo razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu druge države članice ako su navršena u okviru navedenog ograničenja;

ii.

produžuje takav vremenski rok za trajanje razdoblja osiguranja ili boravišta navršena u cijelosti ili djelomično u okviru navedenog vremenskog roka prema zakonodavstvu druge države članice, ako razdoblja osiguranja ili boravišta u okviru zakonodavstva druge države članice propisuju ukidanje vremenskog ograničenja u okviru kojeg razdoblja osiguranja ili boravišta moraju biti navršena.

2.   Razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu države članice na koju se Uredba ne primjenjuje, ali koja su uzeta u obzir prema zakonodavstvu te države članice na koju se Uredba primjenjuje, smatraju se razdobljima osiguranja ili boravišta koje je potrebno uzeti u obzir radi zbrajanja.

3.   Ako su razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu jedne države članice izražena u jedinicama koje su različite od onih koje koristi druga država članica, preračun potreban za zbrajanje provodi se u skladu sa sljedećim pravilima:

(a)

ako je određena osoba zaposlena osoba na koju se primjenjuje šestodnevni tjedan ili ako osoba obavlja samostalnu djelatnost:

i.

jedan dan jednak je osam sati i obrnuto;

ii.

šest dana jednako je jednom tjednu i obrnuto;

iii.

26 dana jednako je jednom mjesecu i obrnuto;

iv.

tri mjeseca ili 13 tjedana ili 78 dana jednaki su jednoj četvrtini i obrnuto;

v.

za pretvaranje tjedana u mjesece i obrnuto, tjedne i mjesece je potrebno pretvoriti u dane;

vi.

primjena prethodnih pravila ne smije dovesti do tog da ukupan zbroj svih razdoblja osiguranja navršenih tijekom jedne kalendarske godine prijeđe 312 dana ili 52 tjedna ili 12 mjeseci ili četiri četvrtine;

(b)

ako je određena osoba zaposlena osoba na koju se primjenjuje petodnevni tjedan:

i.

jedan dan jednak je devet sati i obrnuto;

ii.

pet dana jednako je jednom tjednu i obrnuto;

iii.

22 dana jednako je jednom mjesecu i obrnuto;

iv.

tri mjeseca ili 13 tjedana ili 66 dana jednaki su jednoj četvrtini i obrnuto;

v.

za pretvaranje tjedana u mjesece i obrnuto, tjedne i mjesece je potrebno pretvoriti u dane;

vi.

primjena prethodnih pravila ne smije dovesti do tog da ukupan zbroj svih razdoblja osiguranja navršenih tijekom jedne kalendarske godine prijeđe 264 dana ili 52 tjedna ili 12 mjeseci za četiri četvrtine;

(c)

ako je određena osoba zaposlena osoba na koju se primjenjuje sedmodnevni tjedan:

i.

jedan dan jednak je šest sati i obrnuto;

ii.

sedam dana jednako je jednom tjednu i obrnuto;

iii.

trideset dana jednako je jednom mjesecu i obrnuto;

iv.

tri mjeseca ili 13 tjedana ili 90 dana jednaki su jednoj četvrtini i obrnuto;

v.

za pretvaranje tjedana u mjesece i obrnuto, tjedne i mjesece je potrebno pretvoriti u dane;

vi.

primjena prethodnih pravila ne smije dovesti do tog da ukupan zbroj svih razdoblja osiguranja navršenih tijekom jedne kalendarske godine prijeđe 360 dana ili 52 tjedna ili 12 mjeseci za četiri četvrtine.

Ako su razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu države članice izražena u mjesecima, dani koji odgovaraju dijelu mjeseca smatraju se, u skladu s pravilima za pretvaranje navedenim u ovom stavku, cijelim mjesecom.

POGLAVLJE 2.

BOLEST I MAJČINSTVO

Primjena članka 18. Uredbe

Članak 16.

Izdavanje potvrde o razdobljima osiguranja

1.   Radi primjene odredbe članka 18. Uredbe, zaposlena osoba ili samozaposlena osoba nadležnoj ustanovi podnosi uvjerenje u kojem se navode razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu koje se posljednje na nju primjenjivalo.

2.   Ustanova ili ustanove države članice čije zakonodavstvo se posljednje primjenjivalo na osobu izdaje na njezin zahtjev takvo uvjerenje. Ako osoba ne podnese navedeno uvjerenje, nadležna ustanova ga pribavlja od predmetne ustanove ili ustanova.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju ako je nužno uzeti u obzir razdoblja osiguranja prethodno navršena prema zakonodavstvu neke druge države članice radi ispunjavanja uvjeta propisanih zakonodavstvom nadležne države.

Primjena članka 19. Uredbe

Članak 17. (14)

Davanja u naravi u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi prema članku 19. Uredbe, zaposlena osoba ili samozaposlena osoba mora prijaviti sebe i članove svoje obitelji pri ustanovi u svom mjestu ili mjestu boravišta tako da podnese uvjerenje koja potvrđuje da ta osoba i članovi njezine obitelji ostvaruju pravo na navedena davanja. Uvjerenje utemeljeno na podacima koje je dao poslodavac prema potrebi izdaje nadležna ustanova. Ako zaposlena ili samozaposlena osoba ili članovi njezine obitelji ne podnesu takvo uvjerenje, ustanova u mjestu boravišta ga pribavlja od nadležnih ustanova.

2.   Uvjerenje vrijedi sve dok ustanova u mjestu boravišta ne primi obavijest o njegovom poništenju. Međutim, ako je predmetno uvjerenje izdala njemačka, francuska, talijanska ili portugalska ustanova, isto vrijedi samo tijekom jedne godine od dana na koji je izdano te se mora obnavljati svake godine.

3.   Ako je određena osoba sezonski radnik, izjava iz stavka 1. vrijedi tijekom cijelog očekivanog trajanja sezonskog rada, osim ako u međuvremenu nadležna ustanova nije obavijestila ustanovu u mjestu boravišta o njezinu poništenju.

4.   Ustanova u mjestu boravišta obavješćuje nadležnu ustanovu o svakoj prijavi provedenoj u skladu s odredbama stavka 1.

5.   Po svakoj prijavi za davanja u naravi određena osoba podnosi popratne dokumente potrebne za priznavanje davanja u naravi prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području ima boravište.

6.   U slučaju smještaja u bolnicu, ustanova u mjestu boravišta u roku od tri dana nakon što je o tome obaviještena obavješćuje nadležnu ustanovu o datumu primitka u bolnicu, vjerojatnom trajanju bolničkog smještaja te datumu izlaska iz bolnice. Međutim, obavijest nije potrebna ako su davanja u naravi nadoknađena ustanovi u mjestu boravišta u paušalnom iznosu.

7.   Ustanova u mjestu boravišta unaprijed obavješćuje nadležnu ustanovu o svakoj odluci u vezi priznavanja davanja u naravi ako mogući ili stvarni trošak prelazi fiksni paušalni iznos kojeg povremeno revidira Administrativna komisija. Nadležno tijelo ima 15 dana od dana kada su te informacije poslane za pritužbe te za navođenje razloga na kojima su iste utemeljene; ako na kraju tog vremenskog roka nije bilo pritužbi, ustanova u mjestu boravišta pruža davanja u naravi. Ako davanja u naravi moraju biti odobrena u slučaju izvanredne žurnosti, ustanova u mjestu boravišta o tome unaprijed obavješćuje nadležnu ustanovu. Međutim, obavijest o mogućoj pritužbi u kojoj se navode razlozi nije nužna ako su troškovi davanja u naravi ustanovi u mjestu boravišta nadoknađeni paušalnim iznosom.

8.   Zaposlena ili samozaposlena osoba ili članovi njihovih obitelji obavješćuju ustanovu u mjestu boravišta o svakoj promjeni okolnosti koja bi se mogla odraziti na njezino pravo na davanja u naravi, posebno o prestanku ili promjeni zaposlenja ili samozaposlenja određene osobe ili promjene boravišta ili privremenog boravišta zaposlene ili samozaposlene osobe, ili članova njihovih obitelji. Isto tako, ako zaposlena ili samozaposlena osoba više nije osigurana ili više ne ostvaruje pravo na davanja u naravi, nadležna ustanova o tome obavješćuje ustanovu u mjestu boravišta. Ustanova u mjestu boravišta može u svakom trenutku od nadležne ustanove zatražiti informacije vezane uz osiguranje zaposlene ili samozaposlene osobe ili uz njezino pravo na davanja u naravi.

9.   Nakon što su pribavile mišljenje Administrativne komisije, dvije ili više država članica ili nadležna tijela tih država članica mogu usuglasiti druge provedbene odredbe.

Članak 18.

Davanje u novcu u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   Radi ostvarivanja prava na novčana davanja na temelju članka 19. stavka 1. točke (b) Uredbe, zaposlena ili samozaposlena osoba prijavljuje se se u roku od tri dana od kojeg je nastupila nesposobnost za rad ustanovi u mjestu boravišta putem obavijesti o prekidu rada ili, ako je tako propisano zakonodavstvom koje se primjenjuje na nadležnu ustanovu ili ustanovu u mjestu boravišta, potvrde o nesposobnosti za rad koju je napisao liječnik koji je dotičnu osobu liječio.

2.   Ako liječnici koji obavljaju liječenje u državi u kojoj osoba ima boravište ne izdaju potvrde o nesposobnosti za rad, određena osoba se treba prijaviti izravno ustanovi u mjestu boravišta u okviru vremenskog roka propisanog zakonodavstvom koje provodi.

Ta ustanova odmah nakon toga traži da se nesposobnost za rad liječnički potvrdi te da se izda potvrda iz stavka 1. Potvrda sadrži očekivano trajanje nesposobnosti za rad te se prosljeđuje nadležnoj ustanovi.

3.   U slučajevima u kojima se ne primjenjuje stavak 2., ustanova u mjestu boravišta što je prije moguće, a u svakom slučaju u roku od tri dana od datuma na koji se određena osoba prijavila, organizira liječnički pregled kao da je osoba osigurana pri toj ustanovi. Izvješće liječnika koji je obavio pregled sadrži očekivano trajanje nesposobnosti za rad, a prosljeđuje se nadležnoj ustanovi mjesta boravišta u roku od tri dana nakon datuma pregleda.

4.   Ustanova mjesta boravišta provodi sve potrebne administrativne provjere ili liječničke preglede određene osobe kao da je ista osoba osigurana pri toj ustanovi. Čim se utvrdi da je određena osoba sposobna vratiti se na posao, o tome obavješćuje tu osobu i nadležnu ustanovu, navodeći datum na koji je prestala nesposobnost za rad. Ne uzimajući u obzir odredbe stavka 6., obavijest određenoj osobi smatra se odlukom koju je donijela nadležna ustanova.

5.   U svakom slučaju nadležna ustanova zadržava pravo da se određena osoba podvrgne liječničkom pregledu liječnika po izboru nadležne ustanove.

6.   Ako nadležna ustanova odluči obustaviti novčana davanja zato što određena osoba nije ispunila formalnosti propisane zakonodavstvom države boravišta, ili ako utvrdi da je određena osoba sposobna vratiti se na posao, obavješćuje tu osobu o svojoj odluci i istodobno šalje presliku takve odluke ustanovi mjesta boravišta.

7.   Ako se dotična osoba vrati na posao, o tome obavješćuje nadležnu ustanovu ako je takva obavijest propisana zakonodavstvom koje provodi ta ustanova.

8.   Nadležna ustanova isplaćuje novčana davanja na odgovarajući način o čemu obavješćuje ustanovu mjesta boravišta i dotičnu osobu. Ako novčana davanja plaća ustanova mjesta boravišta u ime nadležne ustanove, posljednja obavješćuje dotičnu osobu o njezinim pravima, a ustanovu mjesta boravišta o iznosu davanja u naravi, datumima isplate i najdužem trajanju njihovih isplata u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

9.   Nakon dobivanja mišljenja Administrativne komisije, dvije ili više država članica ili nadležna tijela tih država članica mogu usuglasiti druge provedbene odredbe.

Primjena članka 20. Uredbe

Članak 19.

Posebne odredbe za pogranične radnike i članove njihovih obitelji

Kod pograničnih radnika ili članova njihovih obitelji mogu se odobriti medicinski proizvodi, zavoji, naočale ili pomagala, te provesti laboratorijske analize i testovi samo na državnom području države članice u kojoj su isti bili propisani, a u skladu s odredbama zakonodavstva te države članice, osim ako je zakonodavstvo koje provodi nadležna ustanova ili sporazum između određenih država članica ili nadležnih tijela tih država članica povoljniji.

Primjena druge podtočke članka 21. stavka 2. Uredbe

Članak 19.a (15)

Davanja u naravi u slučaju privremenog boravišta u nadležnoj državi članici – Članovi obitelji s boravištem u državi članici u kojoj zaposlena osoba ili samozaposlena osoba nema boravište

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi u skladu s uvjetima iz članka 21. Uredbe, članovi obitelji predočuju ustanovi mjesta privremenog boravišta potvrdu u kojoj se navodi da ostvaruju pravo na predmetna davanja. Ta potvrda, koju izdaje ustanova mjesta boravišta članova obitelji, po mogućnosti prije njihova odlaska s područja države članice u kojoj imaju boravište, posebno sadrži najduže razdoblje pružanja davanja u naravi na način propisan zakonodavstvom te države članice. Ako članovi obitelji ne predoče navedenu potvrdu, ustanova mjesta privremenog boravišta stupa u vezu s ustanovom mjesta boravišta kako bi došla do nje.

2.   Odredbe članka 17. stavaka 6., 7. i 9. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju. U tom slučaju se ustanova mjesta boravišta smatra nadležnom ustanovom.

Primjena članka 22. Uredbe

Članak 20.

Davanja u naravi u slučaju privremenog boravišta u državi članici koja nije nadležna država – Posebni slučaj za osobe zaposlene u međunarodnom prometu i članove njihovih obitelji

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi za sebe ili članove svoje obitelji u pratnji, osoba zaposlena u međunarodnom prijevozu, iz članka 14. stavka 2. točke (a) Uredbe, koja tijekom svog zaposlenja odlazi na državno područje države članice koja nije nadležna država, podnosi u najkraćem roku ustanovi mjesta privremenog boravišta posebno uvjerenje od poslodavca ili njegova zastupnika tijekom tekućeg kalendarskog mjeseca ili tijekom dvaju kalendarskih mjeseci prije podnošenja. Takvo uvjerenje posebno sadržava datum od kojeg je određena osoba zaposlena kod određenog poslodavca, te naziv i adresu nadležne ustanove. Međutim, ako prema zakonodavstvu nadležne države poslodavac nije obvezan znati nadležnu ustanovu, određena osoba šalje u pisanom obliku naziv i adresu te ustanove prilikom podnošenja svoje prijave ustanovi mjesta privremenog boravišta. Osoba koja je takvo uvjerenje podnijela ispunila je uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi. Ako osoba nije u stanju stupiti u vezu s ustanovom mjesta privremenog boravišta prije početka liječenja, ona i dalje prima liječenje nakon predočenja predmetnog uvjerenja kao da je osoba osigurana pri toj ustanovi.

2.   Ustanova mjesta privremenog boravišta u roku od tri dana istražuje kod nadležne ustanove ispunjava li određena osoba uvjete za stjecanje prava na davanje u naravi. Ustanova mjesta privremenog boravišta pruža davanja u naravi sve dok ne primi odgovor od nadležne ustanove, no ne dulje od 30 dana.

3.   Nadležna ustanova šalje svoj odgovor ustanovi mjesta privremenog boravišta u roku od 10 dana po primitku zahtjeva od te ustanove. Ako je odgovor potvrdan, nadležna ustanova, prema potrebi, navodi, ako je to slučaj, najduže vremensko razdoblje tijekom kojeg davanja u naravi mogu biti pružena, u skladu sa zakonodavstvom koje provodi, a ustanova mjesta privremenog boravišta nastavlja isplaćivati predmetna davanja.

4.   Umjesto uvjerenja propisanog u stavku 1., zaposlena osoba obuhvaćena istim stavkom može ustanovi mjesta privremenog boravišta predočiti uvjerenje u kojem se navodi da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na davanja u naravi. To uvjerenje koje izdaje nadležna ustanova posebno sadrži najduži vremenski rok tijekom kojeg se davanja u naravi mogu pružati u skladu sa zakonodavstvom nadležne države. U takvim slučajevima ne primjenjuju se stavci 1., 2. i 3.

5.   Odredbe članka 17. stavaka 6., 7. i 9. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

6.   Davanja u naravi propisana na temelju pretpostavke iz stavka 1. nadoknađuju se na način opisan u članku 36. stavku 1. Uredbe.

Članak 21.

Davanja u naravi u slučaju privremenog boravišta u državi članici koja nije nadležna država – Zaposlene osobe koje nisu obuhvaćene člankom 20. Provedbene uredbe ili samozaposlene osobe

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi prema članku 22. stavku 1. točki (a) podtočki i. Uredbe, osim u slučajevima navedenim u članku 20. Provedbene uredbe, zaposlena ili samozaposlena osoba podnosi ustanovi mjesta privremenog boravišta uvjerenje o svome pravu na davanja u naravi. Takvo uvjerenje, koje izdaje nadležna ustanova na zahtjev određene osobe, ako je moguće prije napuštanja područja države članice u kojoj ima boravište, posebno sadrži najduži vremenski rok tijekom kojeg se davanja u naravi mogu pružati u skladu sa zakonodavstvom nadležne države. Ako određena osoba ne podnese navedeno uvjerenje, ustanova mjesta privremenog boravišta pribavlja je od nadležne ustanove.

2.   Odredbe članka 17. stavaka 6., 7. i 9. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

Članak 22.

Davanja u naravi za zaposlene osobe i samozaposlene osobe koje mijenjaju svoje boravište ili se vraćaju u svoju državu boravišta te za zaposlene osobe i samozaposlene osobe koje imaju odobrenje za liječenje u drugoj državi članici

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi prema članku 22. stavku 1. točki (b) podtočki i. Uredbe, zaposlena osoba i samozaposlena osoba podnosi ustanovi mjesta boravišta uvjerenje da i nadalje ima pravo na predmetna davanja. Uvjerenje koje izdaje nadležna ustanova posebno sadrži najduži vremenski rok tijekom kojeg se davanja mogu i dalje pružati u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države. Uvjerenje se može na zahtjev određene osobe izdati nakon njezina odlaska ako ga zbog više sile nije bilo moguće pripremiti unaprijed.

2.   Odredbe članka 17. stavaka 6., 7. i 9. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

3.   Stavci 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju u odnosu na pružanje davanja u naravi iz članka 22. stavka 1. točke (c) podtočke i. Uredbe.

Članak 23.

Davanja u naravi za članove obitelji

Odredbe članka 21. ili 22. Provedbene uredbe se prema potrebi odgovarajuće primjenjuju u odnosu na pružanje davanja u naravi članovima obitelji na način propisan u članku 22. stavku 3. Uredbe.

Međutim, u slučajevima opisanim u drugom podstavku članka 22. stavka 3. Uredbe, ustanova mjesta boravišta i zakonodavstvo države boravišta članova obitelji smatraju se nadležnom ustanovom i zakonodavstvom nadležne države, a za potrebe članka 17. stavaka 6., 7. i 9., te članaka 21. i 22. Provedbene uredbe.

Članak 24.

Novčana davanja za zaposlene ili samozaposlene osobe u slučaju privremenog boravišta u državi članici koja nije nadležna država

Odredbe članka 18. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju na korištenje novčanih davanja prema članku 22. stavku 1. točki (a) podtočki ii. Uredbe. Međutim, ne dovodeći u pitanje obvezu podnošenja potvrde o nesposobnosti za rad, zaposlena ili samozaposlena osoba koja privremeno boravi na državnom području države članice, ali nije zaposlena ili ne obavlja samostalnu djelatnost, ne treba priložiti obavijest o prestanku rada iz članka 18. stavka 1. Provedbene uredbe.

Primjena članka 23. stavka 3. Uredbe

Članak 25.

Uvjerenje vezano uz članove obitelji koje je potrebno uzeti u obzir prilikom izračuna novčanih davanja

1.   Radi ostvarivanja davanja u skladu s odredbama članka 23. stavka 3. Uredbe, zaposlena ili samozaposlena osoba nadležnoj ustanovi podnosi uvjerenje vezano uz članove svoje obitelji koji imaju boravište na državnom području države članice koja nije država u kojoj se nalazi spomenuta ustanova.

2.   Takvo uvjerenje izdaje ustanova mjesta boravišta članova obitelji.

Vrijedi 12 mjeseci od datuma na koji je izdana. Može se obnoviti, a u takvom slučaju vrijedi od datuma na koji je bila obnovljena.

Određena osoba odmah obavješćuje nadležnu ustanovu o svakom događaju koji bi mogao izmijeniti predmetno uvjerenje. Takva izmjena stupa na snagu od datuma na koji je došlo do novonastalog stanja.

3.   Umjesto uvjerenja propisanog u stavku 1., nadležna ustanova može od određene osobe zatražiti dokumente o sadašnjem civilnom statusu članova njezine obitelji koji imaju boravište na državnom području države članice koja nije država u kojoj se nalazi spomenuta ustanova.

Primjena članka 25. stavka 1. Uredbe

Članak 26.

Davanja za nezaposlenost osobe koje traže zaposlenje u državi članici koja je nadležna država

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi i novčanih davanja prema odredbama članka 25. stavka 1. Uredbe za sebe i članove svoje obitelji, nezaposlena osoba ustanovi zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti u mjestu u koje je otišla podnosi uvjerenje za koje se prije svog odlaska trebala prijaviti nadležnoj ustanovi zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti. Ako nezaposlena osoba ne podnese predmetno uvjerenje, ustanova u mjestu u koje je došao isto pribavlja od nadležne ustanove.

Uvjerenje mora potvrđivati pravo na predmetno davanje u skladu s uvjetima propisanim u članku 69. stavku 1. točki (a) Uredbe, navoditi trajanje takvog prava, uzimajući u obzir odredbe članka 69. stavka 1. točke (c) Uredbe i iznos novčanih davanja koja je potrebno isplatiti prema potrebi putem zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti tijekom gore navedenog razdoblja u slučaju nesposobnosti za rad ili smještaja u bolnici.

2.   Ustanova za osiguranje za slučaj nezaposlenosti u mjestu u koje je osoba otišla potvrđuje, i to preslikom uvjerenja opisanog u članku 83. Provedbene uredbe koje će potom biti poslano ustanovi zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti u istom mjestu, da su uvjeti propisani člankom 69. stavkom 1. točkom (b) Uredbe ispunjeni te navodi datum od kojeg nezaposlena osoba ostvaruje davanja iz osiguranja za slučaj nezaposlenosti na trošak nadležne ustanove.

Uvjerenje vrijedi tijekom razdoblja navedenog u članku 69. stavku 1. točki (c) Uredbe sve dok su ispunjeni potrebni uvjeti. Ustanova osiguranja za slučaj nezaposlenosti u mjestu u koje je osoba otišla obavješćuje u roku od tri dana navedenu ustanovu zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti ako uvjeti više nisu ispunjeni.

3.   Odredbe članka 17. stavaka 6., 7. i 9. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

4.   Radi ostvarivanja davanja predviđenog zakonodavstvom nadležne države, nezaposlena osoba šalje u roku od tri dana potvrdu o svojoj nesposobnosti ustanovi zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti u mjestu u koje je otišla. Također navodi datum do kojeg je primala davanja za zdravstveno osiguranje i svoju adresu u državi u kojoj se nalazi.

5.   Ustanova zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti u mjestu u koje je osoba otišla obavješćuje u roku od tri dana nadležnu ustanovu zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti, kao i ustanovu preko koje nezaposlena osoba traži zaposlenje, o datumu na koji je nesposobnost za rad nastupila i prestala.

6.   U slučajevima određenima u članku 25. stavku 4. Uredbe, ustanova zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla obavješćuje nadležnu ustanovu zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti i nadležnu ustanovu osiguranja za slučaj nezaposlenosti da smatra kako su ispunjeni uvjeti koji opravdavaju produženje roka tijekom kojeg novčana davanja u naravi mogu biti odobrena, navodeći osnove na kojima je mišljenje utemeljeno, te prilaže priopćenju koje šalje nadležnoj ustanovi zdravstvenog osiguranja detaljan izvještaj liječnika koji je izvršio pregled pacijenta, navodeći vjerojatno vremensko razdoblje tijekom kojeg će i dalje postojati uvjeti za primjenu članka 25. stavka 4. Uredbe. Nadležna ustanova zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti nakon toga donosi odluku o produljenju roka za odobrenje davanja bolesnoj nezaposlenoj osobi.

7.   Odredbe članka 18. stavaka 2., 3., 4., 5., 6., 8. i 9. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

Primjena članka 25. stavka 3. Uredbe

Članak 27.

Davanja u naravi za članove obitelji nezaposlenih osoba u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

Odredbe članka 17. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju u odnosu na pružanje davanja u naravi članovima obitelji nezaposlene osobe ako ti članovi obitelji imaju boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država. U vrijeme prijave članova obitelji nezaposlenih osoba koje primaju davanja u skladu s odredbama članka 69. stavka 1. Uredbe mora se izraditi uvjerenje navedeno u članku 26. stavku 1. Provedbene uredbe. Takvo uvjerenje vrijedi u vrijeme tijekom kojeg davanja mogu biti pružena u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe.

Primjena članka 26. Uredbe

Članak 28.

Davanja u naravi za podnositelje zahtjeva za mirovine i članove njihovih obitelji

1.   Radi ostvarivanja davanja na državnom području države članice u kojoj ima boravište, na temelju članka 26. stavka 1. Uredbe, podnositelj zahtjeva za mirovinu i članovi njegove obitelji prijavljuju se kod ustanove u mjestu boravišta podnoseći uvjerenje kojim se potvrđuje da spomenuta davanja ostvaruje za sebe i članove svoje obitelji prema zakonodavstvu druge države članice. Uvjerenje izdaje ustanova druge države članice koja je nadležna za davanja u naravi.

2.   Ustanova u mjestu boravišta obavješćuje ustanovu koja je izdala uvjerenje o svakoj prijavi provedenoj u skladu sa stavkom 1.

Primjena članka 28. i 28.a Uredbe

Članak 29.

Davanja u naravi za umirovljenike i članove njihovih obitelji koji nemaju boravište u državi članici u skladu s čijim zakonodavstvom primaju mirovinu i ostvaruju pravo na davanja

1.   Radi korištenja davanja na državnom području države članice u kojoj ima boravište, na temelju članka 28. stavka 1. i članka 28.a Uredbe, umirovljenik i članovi njegove obitelji prijavljuju se ustanovi u mjestu boravišta putem uvjerenja kojim se dokazuje da ostvaruje pravo na predmetna davanja za sebe i članove svoje obitelji prema zakonodavstvu, ili jednom od zakonodavstava, prema kojem pripada mirovina.

2.   Uvjerenje na zahtjev umirovljenika izdaje ustanova ili jedna od ustanova nadležnih za isplatu mirovine ili prema potrebi ustanova ovlaštena za utvrđivanje prava na davanja u naravi čim umirovljenik ispuni uvjete za prava na takva davanja. Ako umirovljenik ne podnese uvjerenje, ustanova u mjestu boravišta isto pribavlja od ustanove ili ustanova nadležnih za isplatu mirovine, ili prema potrebi od ustanove ovlaštene za izdavanje takvog uvjerenja. Dok čeka primitak uvjerenja, ustanova u mjestu boravišta može u svjetlu dokumentiranog dokaza koji je primila privremeno prijaviti umirovljenika i članove njegove obitelji. Prijava obvezuje ustanovu nadležnu za pružanje davanja u naravi samo ako je ta posljednja ustanova izdala uvjerenje propisano stavkom 1.

3.   Ustanova u mjestu boravišta obavješćuje ustanovu koja je izdala uvjerenje propisano stavkom 2. o svakoj prijavi provedenoj u skladu s odredbama spomenutog stavka.

4.   Prilikom podnošenja prijave za davanja u naravi mora se ustanovi u mjestu boravišta dokazati putem priznanice ili platnog naloga posljednje isplate da umirovljenik i dalje ima pravo na mirovinu.

5.   Umirovljenik ili članovi njegove obitelji obavješćuju ustanovu mjesta boravišta o svim pravima na davanja u naravi, a posebno o obustavi ili ukidanju mirovine ili promjeni boravišta. Ustanove nadležne za mirovinu također obavješćuju ustanovu u mjestu boravišta umirovljenika o svim takvim promjenama.

6.   Administrativna komisija do potrebne mjere utvrđuje postupak za određivanje ustanove koja snosi troškove pružanja davanja u naravi u slučaju iz članka 28. stavka 2. točke (b) Uredbe.

Primjena članka 29. Uredbe

Članak 30. (14)

Davanja u naravi za članove obitelji s boravištem u državi članici koja nije država u kojoj umirovljenik ima boravište

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi na državnom području države članice u kojoj imaju boravište, u skladu s člankom 29. stavkom 1. Uredbe, članovi obitelji prijavljuju se pri ustanovi svog mjesta boravišta podnošenjem dokumenata koji se zahtijevaju prema zakonodavstvu koje ista provodi, a za pružanje takvih davanja članovima umirovljenikove obitelji, uz uvjerenje koje potvrđuje da umirovljenik ima pravo na davanja u naravi za sebe i članove svoje obitelji. Uvjerenje koje izdaje ustanova mjesta boravišta umirovljenika vrijedi sve dok ustanova mjesta boravišta članova obitelji ne primi obavijest o njegovom poništavanju. Međutim, ako predmetno uvjerenje izda ustanova u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji ili Portugalu, isto vrijedi samo jednu godinu nakon datuma na koji je bila izdano te se mora obnavljati svake godine.

2.   Prilikom podnošenja prijave za davanja u naravi članovi obitelji podnose ustanovi u svom mjestu boravišta uvjerenje opisano u stavku 1. ako zakonodavstvom koje ta ustanova provodi propisuje da takva prijava mora biti popraćena dokazom o pravu na mirovinu.

3.   Ustanova u mjestu boravišta umirovljenika obavješćuje ustanovu mjesta boravišta članova obitelji o obustavi ili ukidanju mirovine te o promjeni boravišta umirovljenika. Ustanova mjesta boravišta članova obitelji može u svako vrijeme od ustanove u umirovljenikovom mjestu boravišta zatražiti informacije vezane uz pravo na davanja u naravi.

4.   Članovi obitelji obavješćuju ustanovu svog mjesta boravišta o svakoj promjeni koja bi mogla promijeniti njihovo pravo na davanje u naravi, posebno o svakoj promjeni boravišta.

Primjena članka 31. Uredbe

Članak 31.

Davanja u naravi za umirovljenike i članove njihovih obitelji s privremenim boravištem u državi članici koja nije država u kojoj imaju boravište

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi u skladu s člankom 31. Uredbe, umirovljenik ustanovi u mjestu privremenog boravišta podnosi uvjerenje kojim dokazuje da ostvaruje pravo na predmetna davanja. Uvjerenje koje izdaje ustanova u mjestu boravišta umirovljenika, po mogućnosti prije nego što napusti državno područje države članice u kojoj ima boravište, prema potrebi posebno navodi najdulje trajanje tijekom kojeg se mogu odobriti davanja u naravi prema zakonodavstvu te države članice. Ako umirovljenik ne podnese predmetno uvjerenje, ustanova mjesta privremenog boravišta ga potražuje od ustanove mjesta boravišta.

2.   Odredbe članka 17. stavaka 6., 7. i 9. Provedbene uredbe primjenjuju se odgovarajuće. U tom se slučaju ustanova u umirovljenikovom mjestu boravišta smatra nadležnom ustanovom.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju u odnosu na odobrenje davanja u naravi članovima obitelji iz članka 31. Uredbe.

Primjena članka 35. stavka 1. Uredbe

Članak 32.

Ustanova kojoj se mogu prijaviti radnici u rudnicima i sličnim poduzećima te članovi njihovih obitelji u slučaju privremenog boravišta ili boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   U slučaju opisanom u članku 35. stavku 1. Uredbe te ako su u državi privremenog boravišta ili boravišta davanja predviđena sustavom osiguranja za slučaj bolesti ili majčinstvo koja obuhvaćaju fizičke radnike u čeličanama jednaka onima koja su propisana posebnom sustavom za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima, radnici koji pripadaju posljednjoj kategoriji te članovi njihovih obitelji mogu se prijaviti najbližoj ustanovi na državnom području države članice u kojoj imaju privremeno boravište ili boravište, a koje su točno navedene u Prilogu 3. Provedbene uredbe, čak i ako je posljednja ustanova iz sustava koji se primjenjuje na fizičke radnike u čeličanama, koja ustanova u tom slučaju treba isplatiti takva davanja.

2.   U slučaju u kojem su davanja propisana posebnim sustavom za radnike u rudnicima ili sličnim poduzećima povoljnija, ti radnici ili članovi njihovih obitelji imaju mogućnost odabira prijavljivanja u ustanovu nadležnu za provođenje tog sustava ili u najbližu ustanovu na državnom području države članice u kojoj imaju privremeno boravište ili boravište i koja provodi sustav za fizičke radnike u čeličanama. U posljednjem slučaju, predmetna ustanova treba određenoj osobi skrenuti pozornost na činjenicu da će podnošenjem prijave ustanovi nadležnoj za provođenje prethodno navedenog posebnog sustava primati povoljnija davanja; osim toga, mora ga obavijestiti o nazivu i adresi takve ustanove.

Primjena članka 35. stavka 2. Uredbe

Članak 32.a

Posebni sustavi koji se primjenjuju na određene samozaposlene osobe

Prilog 11. sadrži popis sustava na koje se odnosi članak 35. stavak 2. Uredbe.

Primjena članka 35. stavka 4. Uredbe

Članak 33.

Bilježenje razdoblja tijekom kojeg je davanja već isplatila ustanova druge države članice

U svrhu primjene odredbi članka 35. stavka 4. Uredbe, ustanova države članice pozvana isplatiti davanja može zatražiti od ustanove u drugoj državi članici podatke vezano uz razdoblje tijekom kojeg je ta ustanova već isplaćivala davanja za isti slučaj bolesti ili majčinstvo.

Nadoknada od strane nadležne ustanove jedne države članice troškova nastalih za vrijeme privremenog boravišta u drugoj državi članici

Članak 34. (12)

1.   Ako tijekom privremenog boravišta zaposlene ili samozaposlene osobe u državi članici koja nije nadležna država nije moguće ispuniti potrebne formalnosti propisane u članku 20. stavcima od 1. i 4. te člancima 21., 23. i 31. Provedbene uredbe, njezine troškove po prijavi nadoknađuje nadležna ustanova u skladu sa stopama za naknadu koje primjenjuje ustanova u mjestu privremenog boravišta.

2.   Ustanova mjesta privremenog boravišta nadležnoj ustanovi na njezin zahtjev dostavlja sve potrebne podatke o spomenutim stopama.

Ako su ustanova mjesta privremenog boravišta i nadležna ustanova vezane sporazumom koji ne propisuje nadoknadu ili propisuje nadoknadu isplaćenih davanja u obliku paušalne isplate u skladu s člankom 22. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. i člankom 31. Uredbe, ustanova mjesta privremenog boravišta treba nadležnoj ustanovi prenijeti iznos koji je potrebno nadoknaditi određenoj osobi u skladu s odredbama stavka 1.

3.   U slučaju visokih troškova nadležna ustanova može isplatiti odgovarajući predujam određenoj osobi čim ta osoba navedenoj ustanovi podnese zahtjev za naknadu sredstava.

4.   Bez obzira na stavke 1., 2. i 3., nadležna ustanova može provesti nadoknadu troškova nastalih u skladu sa stopama koje provodi uz uvjet da je moguće izvršiti naknadu sredstava u skladu s tim stopama, da troškovi koje je potrebno nadoknaditi ne prelaze razinu koju je utvrdila Administrativna komisija te da se zaposlena ili samozaposlena osoba ili umirovljenik slože s provedbom ove odredbe. U svakom slučaju, iznos naknade ne smije prijeći iznos stvarnih troškova.

5.   Ako zakonodavstvo države boravišta ne propisuje stope nadoknade troškova, nadležna ustanova može provesti postupak nadoknade u skladu s uvjetima propisanim u stavku 4. bez potrebe prethodne suglasnosti dotične osobe.

POGLAVLJE 3.

INVALIDNOST, STAROST I SMRT (MIROVINE)

Podnošenje i obrada zahtjeva za davanja

Članak 35. (11)

Zahtjevi za invalidska davanja ako se na zaposlenu ili samozaposlenu osobu primjenjivalo samo zakonodavstvo navedeno u dijelu A Priloga IV. Uredbe te također u slučaju navedenom u članku 40. stavku 2. Uredbe

1.   Radi ostvarivanja davanja u skladu s člancima 37., 38. i 39. Uredbe, uključujući slučajeve navedene u članku 40. stavku 2., članku 41. stavku 1. i članku 42. stavku 2. Uredbe, zaposlena ili samozaposlena osoba podnosi zahtjev ustanovi države članice čije se zakonodavstvo na nju primjenjivalo u vrijeme kada je nastupila nesposobnost za rad, te invalidnost ili pogoršanje invalidnosti, ili ustanovi mjesta boravišta, koja će nakon tog proslijediti zahtjev prvoj ustanovi, navodeći datum na koji je zahtjev bio podnesen; taj datum smatra se datumom podnošenja zahtjeva prvoj ustanovi. Međutim, ako su novčana davanja iz zdravstvenog osiguranja bila priznata, datum od kojeg novčana davanja više nisu bila priznata mora se smatrati datumom podnošenja zahtjeva za mirovinu.

2.   U slučaju navedenom u članku 41. stavku 1. točki (b) Uredbe, ustanova u kojoj je osigurana zaposlena ili samozaposlena osoba bila posljednji put osigurana treba obavijestiti o iznosu i početnom datumu davanja koje treba isplatiti prema zakonodavstvu koje provodi ustanova koja je u početku bila nadležna za isplatu davanja. S početkom od tog datuma, davanja koja je trebalo platiti prije pogoršanja invalidnosti poništavaju se ili umanjuju na iznos koji nije viši od iznosa dodatka navedenog u članku 41. stavku 1. Uredbe.

3.   Odredbe stavka 2. ne primjenjuju se u slučaju navedenom u članku 41. stavku 1. točki (d) Uredbe. U tom slučaju ustanova kod koje je podnositelj zahtjeva bio posljednje osiguran treba podnijeti zahtjev ustanovi u Nizozemskoj kako bi se osigurao iznos koji ta ustanova treba isplatiti.

Članak 36.

Zahtjevi za davanja za slučaj starosti i obiteljska davanja (osim davanja za djecu bez roditelja) te davanja za invalidnost u slučajevima koji nisu navedeni u članku 35. Provedbene uredbe

1.   Radi ostvarivanja davanja u skladu s člancima od 40. do 51. Uredbe, osim u slučajevima navedenim u članku 35. Provedbene uredbe, određena osoba podnosi zahtjev ustanovi mjesta boravišta u skladu s postupkom propisanim zakonodavstvom koje ta ustanova provodi. Ako se na zaposlenu ili samozaposlenu osobu ne primjenjuje to zakonodavstvo, ustanova mjesta boravišta prosljeđuje zahtjev ustanovi države članice čije se zakonodavstvo posljednje na nju primjenjivalo, navodeći datum na koji je zahtjev bio podnesen posljednjoj ustanovi.

2.   Ako podnositelj zahtjeva za mirovinu ima boravište na državnom području države članice čije se zakonodavstvo nije primjenjivalo na zaposlenu ili samozaposlenu osobu, može podnijeti zahtjev ustanovi države članice čije se zakonodavstvo posljednje primjenjivalo na zaposlenu ili samozaposlenu osobu.

3.   Ako podnositelj zahtjeva za mirovinu ima boravište na državnom području države koja nije država članica, svoj zahtjev podnosi nadležnoj ustanovi države članice čije se zakonodavstvo posljednje primjenjivalo na zaposlenu ili samozaposlenu osobu.

Ako podnositelj zahtjeva za mirovinu podnese svoj zahtjev ustanovi države članice čiji je državljanin, ista treba zahtjev proslijediti nadležnoj ustanovi.

4.   Zahtjev za davanja poslan ustanovi jedne države članice automatski uključuje pružanje odgovarajućeg davanja prema zakonodavstvu svih predmetnih država članica čije uvjete ispunjava podnositelj zahtjeva za mirovinu osim u slučaju u kojem, u skladu s člankom 44. stavkom 2. Uredbe, podnositelj zahtjeva za mirovinu zatraži odgodu davanja za slučaj starosti na koje bi imao pravo prema zakonodavstvu jedne ili više država članica.

Članak 37.

Isprave i podaci koji trebaju biti priloženi uz zahtjev za davanja naveden u članku 36. Provedbene uredbe

Podnošenje zahtjeva u skladu s člankom 36. Provedbene uredbe podliježe sljedećim pravilima:

(a)

zahtjevu se prilažu potrebne popratne isprave te se podnosi na obrascu propisanom zakonodavstvom:

i.

države članice na čijem državnom području podnositelj zahtjeva za mirovinu ima boravište u slučaju navedenom u članku 36. stavku 1.;

ii.

države članice čije zakonodavstvo se posljednje primjenjivalo na zaposlenu ili samozaposlenu osobu u slučajevima navedenim u članku 36. stavcima 2. i 3.;

(b)

točnost podataka koje predoči podnositelj zahtjeva za mirovinu mora biti potvrđena službenim ispravama priloženim obrascu za zahtjev, ili potvrđena od strane nadležnih tijela države članice na čijem državnom području podnositelj zahtjeva za mirovinu ima boravište;

(c)

podnositelj zahtjeva za mirovinu mora navesti, u mjeri u kojoj je to moguće, ustanovu ili ustanove koje provode osiguranje za invalidnost, starost ili smrt (mirovine) države članice u kojoj je zaposlena ili samozaposlena osoba bila osigurana, ili u slučaju u kojem zaposlena osoba, poslodavac ili poslodavci za koje je radila na državnom području neke države članice, predočenjem dokaza o zaposlenju koje možda posjeduje;

(d)

ako u skladu s člankom 44. stavkom 2. Uredbe podnositelj zahtjeva za mirovinu zatraži odgodu davanja za slučaj starosti na koja bi imao pravo prema zakonodavstvu jedne ili više država članica, potrebno je navesti iz kojeg zakonodavstva traži davanja.

Članak 38.

Uvjerenja članova obitelji koja je potrebno uzeti u obzir prilikom utvrđivanja iznosa davanja

1.   Radi ostvarivanja davanja u skladu s odredbama članka 39. stavka 4. ili članka 47. stavka 3. Uredbe, podnositelj zahtjeva za mirovinu podnosi uvjerenje vezano uz članove svoje obitelji, osim za djecu, koji imaju boravište na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi ustanova nadležna za pružanje davanja.

Takvo uvjerenje izdaje ustanova zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti u mjestu boravišta članova obitelji ili neka druga ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području imaju boravište. Odredbe drugog i trećeg podstavka članka 25. stavka 2. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

Umjesto uvjerenja propisanog u prvom stavku, ustanova nadležna za pružanje davanja može od podnositelja zahtjeva za mirovinu zatražiti predočenje dokumenata o sadašnjem civlnom statusu vezano uz članove svoje obitelji, osim za djecu, koji imaju boravište na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi ustanova nadležna za pružanje davanja.

2.   U slučaju navedenom u stavku 1., ako zakonodavstvo koje provodi predmetna ustanova traži da članovi obitelji trebaju živjeti u istom domaćinstvu s umirovljenikom, činjenica da predmetni članovi obitelji ne ispunjavaju taj uvjet, već da uglavnom ovise o podnositelju zahtjeva za mirovinu, mora se dokazati ispravama koje potvrđuju redovan prijenos dijela zarade podnositelja zahtjeva za mirovinu.

Članak 39. (11)

Obrada zahtjeva za invalidska davanja ako se na zaposlenu ili samozaposlenu osobu primjenjivalo samo zakonodavstvo navedeno u dijelu A Priloga IV. Uredbi

1.   Ako je zaposlena samozaposlena osoba podnijela zahtjev za invalidska davanja te ako ustanova utvrdi da se primjenjuju odredbe članka 37. stavka 1. Uredbe, ista ustanova, ako je to potrebno, pribavlja od ustanove kod koje je određena osoba bila posljednje osigurana uvjerenje o razdobljima osiguranja koje je navršila prema zakonodavstvu koje provodi posljednja ustanova.

2.   Ako je potrebno u obzir uzeti razdoblja osiguranja prethodno navršena prema zakonodavstvu druge države članice kako bi se ispunili uvjeti iz zakonodavstva nadležne države, odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 1.

3.   U slučaju navedenom u članku 39. stavku 3. Uredbe, ustanova koja je obradila slučaj podnositelja zahtjeva njegov predmet prosljeđuje ustanovi u kojoj je određena osoba bila posljednje osigurana.

4.   Članci od 41. do 50. Provedbene uredbe ne primjenjuju se na obradu zahtjeva navedenih u stavcima 1., 2. i 3.

Članak 40.

Utvrđivanje stupnja invalidnosti

Radi utvrđivanja stupnja invalidnosti, ustanova države članice u obzir uzima isprave i liječnička izvješća te podatke administrativne prirode koje je prikupila ustanova druge države članice. Međutim, svaka ustanova zadržava pravo da podnositelja zahtjeva pregleda liječnik po njezinu izboru osim kada se primjenjuju odredbe članka 40. stavka 4. Uredbe.

Obrada zahtjeva za invalidska davanja, starosti te obiteljska davanja navedena u članku 36. Provedbene uredbe

Članak 41.

Utvrđivanje ustanova za obradu zahtjeva

1.   Zahtjeve za davanja obrađuje ustanova u koju su isti bili poslani ili proslijeđeni u skladu s odredbama članka 36. Provedbene uredbe. Ta se ustanova dalje u tekstu naziva „ustanova zadužena za obradu”.

2.   Ustanova zadužena za obradu bez odlaganja obavješćuje o zahtjevima za davanja sve predmetne ustanove putem posebnog obrasca, kako bi se zahtjevi mogli obraditi istodobno i bez odlaganja u svim ustanovama.

Članak 42.

Obrasci za obradu zahtjeva za davanja

1.   Prilikom obrade zahtjeva za davanja, ustanova zadužena za obradu koristi obrasce koji će posebno uključivati izjavu i sažetak sa svim razdobljima osiguranja ili boravišta koje je zaposlena ili samozaposlena osoba navršila prema zakonodavstvu svih predmetnih država članica.

2.   Ti obrasci, nakon što su proslijeđeni ustanovi druge države članice, imaju ulogu popratnih isprava.

Članak 43.

Postupak koji provodi predmetna ustanova prilikom obrade zahtjeva

1.   Ustanova zadužena za obradu u obrazac propisan u članku 42. stavku 1. Provedbene uredbe unosi razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu koje provodi, te presliku obrasca prosljeđuje ustanovi koja vodi osiguranje za slučaj invalidnosti, starosti ili smrti (mirovine) druge države članice u kojoj je zaposlena ili samozaposlena osoba bila osigurana, prilažući prema potrebi potvrde o zaposlenju koje je predao podnositelj zahtjeva za mirovinu.

2.   Ako je uključena samo još jedna ustanova, ta ustanova u obrazac unosi sljedeće:

(a)

razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu koje provodi;

(b)

iznos davanja koja bi podnositelj zahtjeva za mirovinu mogao ostvariti u odnosu na ta razdoblja osiguranja ili boravišta;

(c)

teoretski iznos i stvarni iznos davanja izračunanih u skladu s odredbama članka 46. stavka 2. Uredbe.

Obrazac u koji su podaci uneseni na gore opisani način vraća se ustanovi zaduženoj za obradu.

Ako je pravo na davanja stečeno, uzimajući u obzir samo razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu koje provodi ustanova druge države članice, te ako iznos davanja odgovara tim razdobljima i može se utvrditi bez zakašnjenja, dok postupak za izračun naveden u podstavku (c) iziskuje duže vremensko razdoblje, obrazac se vraća ustanovi zaduženoj za obradu s podacima navedenim u podstavcima (a) i (b); podaci navedeni u podstavku (c) prosljeđuju se ustanovi zaduženoj za obradu što je moguće prije.

3.   Ako su uključene dvije ili više ustanova, svaka od njih ispunjava navedeni obrazac navodeći razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu koje provodi te ih vraća ustanovi zaduženoj za obradu.

Ako je pravo na davanje stečeno uzimajući u obzir samo razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu koje provodi jedna ili više ustanova, te ako se iznos davanja koji odgovara tim razdobljima može utvrditi bez zakašnjenja, ustanovu zaduženu za obradu istodobno se obavješćuje o tom iznosu te o razdobljima osiguranja ili boravišta: ako utvrđivanje spomenutog izračuna pretpostavlja određeno zakašnjenje, ustanovu određenu za obradu obavješćuje se o istom iznosu odmah nakon što se isti utvrdi.

Po primitku svih obrazaca s podacima o razdobljima osiguranja ili boravišta te prema potrebi pripadajućem iznosu ili iznosima prema zakonodavstvu jedne ili više država članica, ustanova određena za obradu prosljeđuje presliku obrazaca svakoj predmetnoj ustanovi koja navede teoretski i stvarni iznos davanja, izračunan u skladu s odredbama članka 46. stavka 2. Uredbe, te obrazac vraća ustanovi zaduženoj za obradu.

4.   Čim ustanova zadužena za obradu po primitku podataka navedenih u stavcima 2. ili 3. utvrdi da se primjenjuju odredbe članka 40. stavka 2. ili članka 48. stavaka 2. ili 3. Uredbe, o tome obavješćuje druge ustanove.

5.   U slučaju navedenom u članku 37. točki (d) Provedbene uredbe, ustanove država članica čije se zakonodavstvo primjenjivalo na podnositelja zahtjeva za mirovinu, ali kod kojih je zatražio odgodu priznanja na davanje, u obrazac naveden u članku 42. stavku 1. Provedbene uredbe unose se samo razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu koje te ustanove provode.

Članak 44.

Ustanova ovlaštena za donošenje odluke o stupnju invalidnosti

1.   Podložno odredbama stavaka 2. i 3., samo ustanova zadužena za obradu ovlaštena je donijeti odluku navedenu u članku 40. stavku 4. Uredbe vezano uz stupanj invalidnosti podnositelja zahtjeva za mirovinu. Takvu odluku donosi čim je u mogućnosti odrediti jesu li, uzimajući u obzir odredbe članka 45. Uredbe, ispunjeni uvjeti za ostvarenje prava utvrđenog zakonodavstvom koje provodi. Ustanova zadužena za obradu bez odlaganja obavješćuje druge ustanove o takvoj odluci.

2.   Uzimajući u obzir odredbe članka 45. Uredbe, ako uvjeti za ostvarenje prava koji nisu vezani uz stupanj invalidnosti i koji su propisani zakonodavstvom koje provodi ustanova zadužena za obradu nisu ispunjeni, ta ustanova odmah obavješćuje nadležnu ustanovu o invalidnosti drugu državu članicu čije se zakonodavstvo primjenjuje na zaposlenu ili samozaposlenu osobu. Ta ustanova, ako su ispunjeni uvjeti propisani zakonodavstvom koje provodi, ovlaštena je donijeti odluku s obzirom na stupanj invalidnosti podnositelja zahtjeva za mirovinu; bez odlaganja obavješćuje druge ustanove o svojoj odluci.

3.   Ako je potrebno, predmet se može vratiti pod istim uvjetima nadležnoj ustanovi za invalidnost države članice čije se zakonodavstvo prvo primjenjivalo na zaposlenu ili samozaposlenu osobu.

Članak 45.

Privremena isplata davanja i predujam davanja

1.   Ako ustanova zadužena za obradu ustanovi da podnositelj zahtjeva za mirovinu može ostvariti pravo na davanja prema zakonodavstvu koje provodi bez obzira na razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu druge države članice, odmah isplaćuje privremena davanja.

2.   Ako podnositelj zahtjeva za mirovinu ne može ostvariti pravo na davanja u skladu sa stavkom 1. ali, prema podacima predanim ustanovi za obradu u skladu s člankom 43. stavcima 2. ili 3. Provedbene uredbe, proizlazi da je pravo na davanja stečeno prema zakonodavstvu druge države članice, uzimajući u obzir samo razdoblja osiguranja ili boravišta navršena u skladu s tim zakonodavstvom, ustanova koja provodi predmetno zakonodavstvo privremeno isplaćuje davanja odmah nakon što je ustanova za obradu obavijesti o njezinoj obvezi da to učini.

3.   Ako je u slučaju navedenom u stavku 2. pravo na davanja stečeno prema zakonodavstvu jedne ili više država članica, uzimajući u obzir samo razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema svakom od tih zakonodavstava, isplata privremenih davanja postaje nadležnost ustanove koja je prvotno obavijestila ustanovu zaduženu za obradu o postojanju takvog prava; obaveza je ustanove zadužene za obračun obavijestiti druge ustanove.

4.   Ustanova od koje se traži isplata davanja u skladu sa stavcima 1., 2. ili 3. bez odlaganja obavješćuje podnositelja zahtjeva za mirovinu o činjeničnom stanju, jasno mu skrećući pozornost na privremenu prirodu poduzete mjere i činjenicu da nema mogućnost žalbe.

5.   Ako ne postoje davanja koja se mogu privremeno isplaćivati podnositelju zahtjeva za mirovinu u skladu sa stavcima 1., 2. ili 3., već je iz predanih podataka jasno da je pravo stečeno u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe, ustanova zadužena za obradu isplaćuje toj osobi odgovarajući iznos, čiji je iznos što je više moguće bliži iznosu koji će mu najvjerojatnije biti priznat u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe.

6.   Dvije države članice ili nadležno tijelo ili one države članice koje se slože mogu primjenjivati druge načine privremene isplate davanja u slučajevima u kojima su uključene te ustanove. O sporazumima sastavljenim iz ovog područja potrebno je obavijestiti Administrativnu komisiju.

Članak 46. (11)

Priznati iznosi za razdoblja dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja koji se ne uzimaju u obzir u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (b) Provedbene uredbe

Za izračun teoretskog iznosa te stvarnog iznosa davanja u skladu s člankom 46. stavkom 2. točkama (a) i (b) Uredbe, primjenjuju se pravila propisana člankom 15. stavkom 1., točkama (b), (c) i (d) Provedbene uredbe.

Priznati iznos, izračunan u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe, povećava se za iznos koji odgovara razdobljima dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja, koja nisu uzeta u obzir u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (b) Provedbene uredbe. Povećanje se izračunava u skladu odredbama zakonodavstva države članice prema čijim razdobljima osiguranja su bila navršena razdoblja dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja.

Usporedba iz članka 46. stavka 3. Uredbe mora se obaviti vodeći računa o gore spomenutom povećanju.

Članak 47. (11)

Izračun pripadajućeg iznosa u odnosu na razdoblja dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja

U skladu sa zakonodavstvom koje se primjenjuje u svakoj državi članici, ustanova izračunava iznos koji odgovara razdobljima dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja na koja se, u skladu s člankom 46.a stavkom 3. točkom (c) Uredbe, ne primjenjuju odredbe druge države članice o ukidanju, smanjenju ili obustavi.

Članak 48. (11)

Obavijest podnositelju zahtjeva za mirovinu o odlukama ustanova

1.   O završnoj odluci koju donosi svaka od ustanova obavješćuje se ustanova zadužena za obradu zahtjeva. Svaka od tih odluka mora sadržavati točno navedene osnove i vremenski rok za žalbu prema odnosnom zakonodavstvu. Nakon što su primljene sve odluke, ustanova zadužena za obradu priopćuje ih podnositelju zahtjeva za mirovinu na njegovu materinjem jeziku putem sažete izjave uz koju trebaju biti priložene sve gore navedene odluke. Rokovi dozvoljeni za žalbu započinju na dan na koji je podnositelj zahtjeva za mirovinu primio sažetu izjavu.

2.   Nakon što je podnositelju zahtjeva za mirovinu dostavljena sažeta izjava propisana stavkom 1., ustanova zadužena za obradu istodobno će je dostaviti svakoj od ustanova, priloživši presliku odluka drugih ustanova.

Članak 49. (11)

Preračun davanja

1.   Za potrebe primjene članka 43. stavaka 3. i 4., članka 49. stavaka 2. i 3. i članka 51. stavka 2. Uredbe, odredbe članka 45. Provedbene uredbe primjenjuju se mutatis mutandis.

2.   U slučaju preračuna, ukidanja ili obustave davanja, ustanova koja je donijela takvu odluku odmah obavješćuje određenu osobu i svaku od ustanova za koju određena osoba ima zahtjev, ako je to potrebno putem ureda ustanove zadužene za obradu. U odluci moraju biti točno navedene osnove i vremenski rokovi za žalbu propisanu predmetnim zakonodavstvom. Rokovi dozvoljeni za žalbu započinju na dan na koji je podnositelj zahtjeva za mirovinu primio sažetu izjavu.

Članak 50.

Mjere za ubrzavanje postupka pružanja davanja

1.

(a)

i.

Ako se na zaposlenu ili samozaposlenu osobu koja je državljanin jedne države članice započne primjenjivati zakonodavstvo druge države članice, nadležna ustanova za mirovine posljednje države članice, koristeći sva sredstva koja ima na raspolaganju te u vrijeme prijave određene osobe, prosljeđuje tijelu koje je odredilo nadležno tijelo iste države sve osobne podatke određene osobe, naziv nadležne ustanove i broj osiguranja koji je posljednja odredila;

ii.

nadalje, nadležna ustanova navedena u podstavku i. također prosljeđuje tijelu koje je određeno u skladu s odredbama podstavka i. sve druge podatke koji mogu olakšati ili ubrzati ostvarivanje mirovina;

iii.

takvi se podaci prosljeđuju pod uvjetima koje je utvrdila Administrativna komisija tijelu koje je ovlastilo nadležno tijelo predmetne države članice;

iv.

radi primjene odredbi iz podstavaka i., ii. i iii., apatridi i izbjeglice smatraju se državljanima države članice čije se zakonodavstvo prvo na njih primjenjivalo;

(b)

predmetne ustanove, na zahtjev određene osobe ili ustanove pri kojoj je ona osigurana, izrađuju povijest osiguranja započevši ne kasnije od jedne godine prije datuma na koji će ona navršiti dob za umirovljenje.

2.   Administrativna komisija utvrđuje načine provedbe odredbi stavka 1.

Administrativne provjere i liječnički pregledi

Članak 51.

1.   Ako osoba koja prima davanja i to posebno:

(a)

invalidska davanja;

(b)

davanja u starosti u slučaju nesposobnosti za rad;

(c)

davanja u starosti za starije nezaposlene osobe;

(d)

davanja u starosti u slučaju prekidanja profesionalne ili trgovinske aktivnosti;

(e)

obiteljska davanja priznata u slučaju invalidnosti ili nesposobnosti za rad;

(f)

obiteljska davanja uz uvjet da sredstva korisnika ne prelaze propisano ograničenje,

privremeno boravili ili boravi na državnom području države članice koja nije država u kojoj se nalazi ustanova nadležna za isplatu, administrativne provjere i liječnički pregledi se provode na zahtjev te ustanove, a provodi ih ustanova u mjestu privremenog boravišta ili boravišta korisnika u skladu s postupcima propisanim zakonodavstvom koje provodi posljednja ustanova. Međutim, ustanova nadležna za isplatu zadržava pravo na pregled korisnika od strane liječnika po svom izboru.

2.   Ako se utvrdi da je korisnik iz stavka 1. zaposlen ili obavlja samostalnu djelatnost ili ima sredstva koja su viša od propisanog ograničenja u vrijeme dok prima davanja, ustanova u mjestu privremenog boravišta ili boravišta šalje izvješće ustanovi nadležnoj za isplatu koja je zatražila provjeru ili pregled. Izvješće treba posebno navoditi prirodu zaposlenja ili samozaposlenja određene osobe, iznos zarade ili sredstva koja je imao tijekom posljednjeg navršenog tromjesečja, prosječnu zaradu koju je na istom području primila zaposlena ili samozaposlena osoba na istoj razini kao i određena osoba u zanimanju koje je obavljala prije nego što je uslijedila invalidnost tijekom referentnog razdoblja koje utvrđuje ustanova nadležna za isplatu i prema potrebi mišljenje medicinskog stručnjaka o zdravstvenom stanju određene osobe.

Članak 52.

Ako određena osoba nakon obustave davanja koje je primala ponovno stekne pravo na davanja dok ima boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država, predmetne ustanove razmjenjuju sve relevantne podatke u pogledu ponovne primjene odredbi o predmetnim davanjima.

Isplata davanja

Članak 53.

Način isplate davanja

1.   Ako ustanova nadležna za isplatu u državi članici ne isplaćuje izravno priznata davanja osobama koje imaju pravo na davanja s boravištem na državnom području druge države članice, ista se isplaćuju, na zahtjev ustanove nadležne za isplatu, preko tijela za vezu posljednje države članice ili preko ustanove u mjestu boravišta dotičnih osoba koje ostvaruju pravo na davanja u skladu s postupkom propisanim člancima od 54. do 58. Provedbene uredbe; ako ustanova nadležna za isplatu isplati davanja izravno osobama koje na njih imaju pravo, mora o tome obavijestiti ustanovu mjesta boravišta. Postupak za isplatu koji treba primijeniti ustanova u državi članici naveden je u Prilogu 6.

2.   Dvije ili više država članica ili nadležna tijela tih država mogu postići sporazum o drugim postupcima za isplatu davanja u slučajevima u kojima su nadležne ustanove tih država članica jedine odgovorne. O svakom je sporazumu iz ovog područja potrebno obavijestiti Administrativnu komisiju.

3.   Odredbe sporazuma vezanih uz isplatu davanja koje se primjenjuju na dan koji prethodi stupanju na snagu Uredbe i dalje se primjenjuju uz uvjet da su navedene u Prilogu 5.

Članak 54.

Obavijest tijelu koje vrši isplatu s detaljnim rasporedom isplata

Ustanova nadležna za isplatu davanja šalje tijelu za vezu države članice na čijem državnom području osoba koja ostvaruje pravno na davanja ima boravište, ili ustanovi mjesta boravišta (obje dalje u tekstu „tijelo zaduženo za isplatu”) dva primjerka detaljnog rasporeda isplata koji trebaju stići tijelu zaduženom za isplatu najkasnije 20 dana prije datuma od kojeg su davanja bila priznata.

Članak 55.

Isplata priznatih iznosa na račun tijela zaduženog za isplatu

1.   Deset dana prije datuma na koji je potrebno isplatiti davanja, ustanova nadležna za isplatu isplaćuje u valuti države članice na čijem državnom području se nalazi iznos potreban za isplatu navedenu u rasporedu propisanom člankom 54. Provedbene uredbe. Isplate se vrše putem nacionalne banke ili druge banke države članice na čijem državnom području se nalazi ustanova nadležna za isplatu, i to na račun otvoren u ime nacionalne banke ili druge banke države članice na čijem državnom području se nalazi tijelo zaduženo za isplatu. Takva isplata rješava pitanje odgovornosti. Ustanova nadležna za isplatu istodobno šalje obavijest o isplati tijelu zaduženom za isplatu.

2.   Banka na čiji račun je izvršena isplata kreditira tijelo zaduženo za isplatu s tečajnom vrijednošću isplate u valuti države članice na čijem državnom području se to tijelo nalazi.

3.   Nazivi i sjedišta ili mjesta poslovanja banaka navedenih u stavku 1. navedeni su u Prilogu 7.

Članak 56.

Isplata priznatih iznosa od strane tijela zaduženog za isplatu osobama koje ostvaruju pravo na davanja

1.   Davanja navedena u rasporedu propisanom u članku 54. Provedbene uredbe tijelo zaduženo za isplatu isplaćuje osobi koja ostvaruje pravo na davanja u ime ustanove nadležne za isplatu. Isplate se vrše u skladu s postupkom propisanim zakonodavstvom koje provodi tijelo zaduženo za isplatu.

2.   Čim tijelo zaduženo za isplatu ili neko drugo ovlašteno tijelo dozna za okolnost koja opravdava obustavu ili ukidanje davanja, ono prekida sve isplate. Isto vrijedi u slučaju da osoba koja ostvaruje pravo na davanja promijeni boravište na područje druge države.

3.   Tijelo zaduženo za isplatu savjetuje ustanovu zaduženu za isplatu davanja o razlozima za prestanak isplate. U slučaju smrti osobe koja ostvaruje pravo na davanja ili njegova ili njezina bračnog druga, ili u slučaju ponovnog braka udovice ili udovca, tijelo zaduženo za isplatu o tome obavješćuje predmetnu ustanovu.

Članak 57.

Podmirenje računa u odnosu na isplate navedene u članku 56. Provedbene uredbe

1.   Računi za isplate navedeni u članku 56. Provedbene uredbe podmiruju se na kraju svakog isplatnog razdoblja kako bi se utvrdili iznosi isplaćeni osobama koje ostvaruju prava na davanja ili njihovim pravnim ili ovlaštenim predstavnicima, kao i neisplaćeni iznosi.

2.   Ukupni iznos izražen u brojkama i slovima u valuti države članice na čijem državnom području se nalazi ustanova zadužena za isplatu označava se kao iznos u skladu s isplatama koje je izvršilo tijelo zaduženo za isplatu uz potpis predstavnika tog tijela.

3.   Tijelo zaduženo za isplatu jamči da su tako utvrđene isplate pravilno izvršene.

4.   Razliku između svota koje je isplatila ustanova zadužena za isplate, izražene u valuti države članice na čijem državnom području se nalazi ta ustanova, i vrijednosti plaćanja izražene u istoj valuti, koje je izračunalo tijelo zaduženo za isplatu, ustanova zadužena za isplatu unosi uz iznose koje je potrebno platiti pod istim zaglavljem.

Članak 58.

Naknada troškova nastalih zbog isplate davanja

Troškovi nastali zbog isplate davanja, posebno oni vezani uz poštanske usluge ili bankovno posredovanje, korisnici mogu nadoknaditi putem tijela zaduženog za isplatu pod uvjetima propisanim zakonodavstvom koje provodi to tijelo.

Članak 59.

Obavijest o promjeni boravišta osobe koja ostvaruje pravo na davanja

Ako osoba koja ostvaruje pravo na davanja priznata prema zakonodavstvu jedne ili više država članica promijeni svoje boravište s državnog područja jedne države na državno područje druge, o tome obavješćuje ustanovu ili ustanove zadužene za isplatu davanja te tijelo zaduženo za isplatu.

POGLAVLJE 4.

OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTI

Primjena članaka 52. i 53. Uredbe

Članak 60.

Davanja u naravi u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi u skladu s člankom 52. točkom (a) Uredbe, zaposlena ili samozaposlena osoba podnosi ustanovi mjesta boravišta uvjerenje koje potvrđuje pravo na davanja u naravi. Uvjerenje utemeljeno na podacima pribavljenim od poslodavca izdaje nadležna ustanova. Nadalje, ako je zakonodavstvom nadležne države tako predviđeno, zaposlena ili samozaposlena osoba podnosi ustanovi mjesta boravišta obavijest o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti. Ako određena osoba ne podnese te isprave, ustanova mjesta boravišta pribavlja ih od nadležne ustanove te, nakon što ih dobije, odobrava davanja u naravi iz zdravstvenog osiguranja, uz uvjet da osoba ispunjava sve potrebne uvjete.

2.   Uvjerenje vrijedi dok ustanova mjesta boravišta ne primi obavijest o njegovu poništenju. Međutim, u slučaju kada je uvjerenje izdala francuska ustanova, ona vrijedi samo jednu godinu nakon datuma kada je bila izdana te se mora obnavljati svake godine.

3.   Ako je određena osoba sezonski radnik, uvjerenje navedeno u stavku 1. vrijedi cijelo očekivano trajanje sezonskog rada osim ako u međuvremenu nadležna ustanova ne obavijesti ustanovu mjesta boravišta o njegovu poništenju.

4.   Prilikom svakog podnošenja prijave za davanja u naravi, određena osoba podnosi popratne isprave za odobrenje davanja u naravi prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području ima boravište.

5.   U slučaju bolničkog smještaja, ustanova mjesta boravišta u roku od tri dana od kojeg je saznala za tu činjenicu, obavješćuje nadležnu ustanovu o datumu dolaska u bolnicu, očekivanom trajanju bolničkog smještaja te datumu odlaska iz bolnice.

6.   Ustanova mjesta boravišta unaprijed obavješćuje nadležnu ustanovu o svakoj odluci vezanoj uz odobrenje davanja u naravi ako vjerojatni ili stvarni troškovi prelaze paušalni iznos koji Administrativna komisija utvrđuje i periodično revidira.

Nadležna ustanova ima rok od 15 dana od dana na koji se ta informacija šalje u kojem može uložiti prigovor te navesti razloge na kojima se on temelji; ako po isteku tog roka nije uložen prigovor, ustanova mjesta boravišta odobrava davanja u naravi. Ako je potrebno odobriti davanja u naravi u slučaju iznimne hitnosti, ustanova mjesta boravišta o tome bez odlaganja obavješćuje nadležnu ustanovu.

7.   Određena osoba obavješćuje ustanovu mjesta boravišta o svakoj promjeni njegova ili njezina stanja koja može utjecati na ostvarivanje prava na davanja u naravi, posebno o svakom prekidu ili promjeni zaposlenja ili samozaposlenja, ili promjeni boravišta ili privremenog boravišta. Isto tako, ako određena osoba prestane biti osigurana ili više ne ostvaruje pravo na davanja, nadležna ustanova u skladu s tim obavješćuje ustanovu mjesta boravišta. Ustanova mjesta boravišta može u svako vrijeme zatražiti od nadležne ustanove podatke vezane uz osiguranje određene osobe ili njezino pravo na davanja u naravi.

8.   U slučaju pograničnih radnika mogu se osigurati medicinski proizvodi, zavoji, naočale i pomagala te provesti laboratorijske analize i testiranja samo na državnom području države članice u kojoj su propisani u skladu s odredbama zakonodavstva te države članice.

9.   Dvije ili više država članica ili nadležno tijelo tih država članica mogu se, po primitku mišljenja Administrativne komisije, složiti o drugim provedbenim odredbama.

Članak 61.

Davanja u naravi koja ne uključuju mirovine u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   Radi ostvarivanja novčanih davanja koja nisu mirovine u skladu s člankom 52. točkom (b) Uredbe, zaposlena ili samozaposlena osoba se u roku od tri dana od kojeg je nastupila nesposobnost za rad prijavljuje ustanovi mjesta boravišta i to tako da podnese obavijest o prestanku rada ili, ako zakonodavstvo koje provodi nadležna ustanova ili ustanove mjesta boravišta tako propisuje, potvrdu o nesposobnosti za rad koju izdaje liječnik kod kojeg se dotična osoba liječi.

2.   Ako liječnici koji pružaju liječenje u državi boravišta ne izdaju potvrdu o nesposobnosti za rad, dotična osoba prijavljuje se izravno ustanovi mjesta boravišta u vremenskom roku utvrđenom zakonodavstvom koje provodi.

Ustanova odmah traži da se nesposobnost za rad potvrdi liječnički te da se izradi potvrda iz stavka 1. Takva potvrda sadrži očekivano trajanje nesposobnosti za rad, a prosljeđuje se nadležnoj ustanovi bez odlaganja.

3.   U slučaju u kojem se ne primjenjuje stavak 2., ustanova mjesta boravišta što je moguće prije, a najkasnije u roku od tri dana nakon datuma na koji je dotična osoba podnijela zahtjev, organizira liječnički pregled kao da je ista osigurana u toj ustanovi. Liječničko izvješće posebno navodi vjerojatno trajanje nesposobnosti za rad te ga je prosljeđuje nadležnoj ustanovi mjesta boravišta u roku od tri dana nakon pregleda.

4.   Ustanova mjesta boravišta nakon tog provodi nužne administrativne provjere kao da je dotična osoba osigurana u toj ustanovi. Čim se utvrdi da je dotična osoba sposobna vratiti se na posao, bez odlaganja obavješćuje tu osobu i nadležnu ustanovu, navodeći datum na koji je prestala nesposobnost za rad. Ne uzimajući u obzir odredbe stavka 6., obavijest toj osobi smatra se odlukom koju je donijela nadležna ustanova.

5.   U svakom slučaju nadležna ustanova zadržava pravo na liječnički pregled dotične osobe i liječnika po svome izboru.

6.   Ako nadležna ustanova odluči zadržati novčana davanja jer dotična osoba nije ispunila potrebne formalnosti propisane zakonodavstvom države boravišta ili ako ustanovi da je dotična osoba sposobna za povratak na posao, o toj odluci obavješćuje dotičnu osobu te istodobno prosljeđuje presliku odluke ustanovi mjesta boravišta.

7.   Ako se dotična osoba vrati na posao, o tome obavješćuje nadležnu ustanovu ako je ista obavijest zakonska obveza prema zakonodavstvu koje ta ustanova provodi.

8.   Nadležna ustanova isplaćuje novčana davanja na odgovarajući način, posebno preko međunarodnog platnog naloga, o čemu obavješćuje ustanovu mjesta boravišta i dotičnu osobu. Ako davanja u naravi isplaćuje ustanova mjesta boravišta u ime nadležne institucije, potonja obavješćuje dotičnu osobu o njezinim pravima, ustanovu mjesta boravišta o iznosu davanja, datumima uplata i najdužem trajanju razdoblja tijekom kojeg se davanja isplaćuju u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

9.   Dvije ili više država članica ili nadležna tijela tih država članica mogu se po primitku mišljenja Administrativne komisije dogovoriti o provedbenim odredbama.

Primjena članka 55. Uredbe

Članak 62.

Davanja u naravi u slučaju privremenog boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi, osoba zaposlena u međunarodnom prijevozu obuhvaćena člankom 14. stavkom 2. točkom (a) Uredbe, koja tijekom svog zaposlenja prijeđe na državno područje države koja nije nadležna država, u najkraćem roku podnosi ustanovi mjesta privremenog boravišta uvjerenje koje izdaje poslodavac ili njegov predstavnik tijekom tekućeg kalendarskog mjeseca ili tijekom dvaju kalendarskih mjeseci prije podnošenja. Takvo uvjerenje posebno sadrži datum od kojeg je dotična osoba započela zaposlenje kod tog poslodavca, te naziv i adresu nadležne ustanove. Ako je ta osoba podnijela takvo uvjerenje, pretpostavlja se da je ispunila uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi. Ako osoba nije u mogućnosti stupiti u kontakt s ustanovom mjesta privremenog boravišta prije liječenja, bez obzira na to treba obaviti liječenje po predočenju uvjerenja kao da je osigurana pri toj ustanovi.

2.   Ustanova mjesta privremenog boravišta u roku od tri dana provjerava pri nadležnoj ustanovi je li dotična osoba ispunila uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi. Ustanova mjesta privremenog boravišta daje davanja u naravi sve dok ne primi odgovor od nadležne ustanove, ali ne dulje od 30 dana.

3.   Nadležna ustanova šalje svoj odgovor ustanovi mjesta privremenog boravišta u roku od 10 dana od primitka zahtjeva od te ustanove. Ako je odgovor potvrdan, nadležna ustanova prema potrebi navodi najduži vremenski rok tijekom kojeg se mogu odobriti davanja u naravi u skladu sa zakonodavstvom koje provodi, a ustanova mjesta privremenog boravišta nastavlja pružati predmetna davanja.

4.   Davanja u naravi pružena na temelju pretpostavke iz stavka 1. nadoknađuju se na način propisan člankom 36. stavkom 1. Uredbe.

5.   Umjesto uvjerenja propisanog u stavku 1., zaposlena osoba iz istog stavka može ustanovi mjesta privremenog boravišta podnijeti uvjerenje na način propisan u stavku 6.

6.   Radi ostvarivanja davanja u naravi u skladu s člankom 55. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. Uredbe, osim u slučajevima u kojima postoji pretpostavka iz stavka 1., zaposlena ili samozaposlena osoba podnosi ustanovi mjesta privremenog boravišta uvjerenje da ostvaruje pravo na davanja u naravi. Takvo uvjerenje, koje izdaje nadležna ustanova, ako je moguće prije no što dotična osoba napusti državno područje države članice u kojoj ima boravište, treba posebno sadržavati najduži vremenski rok tijekom kojeg se mogu pružati davanja u naravi u skladu sa zakonodavstvom nadležne ustanove. Ako dotična osoba ne podnese navedeno uvjerenje, ustanova mjesta privremenog boravišta traži ga od nadležne ustanove.

7.   Odredbe članka 60. stavaka 5., 6. i 9. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

Članak 63.

Davanja u naravi za zaposlene osobe i samozaposlene osobe koje promijene boravište ili se vrate u državu boravišta, te za zaposlene osobe i samozaposlene osobe s dozvolom liječenja u drugoj državi članici

1.   Radi ostvarivanja davanja u naravi prema članku 55. stavku 1. točki (b) podtočki i. Uredbe, zaposlena ili samozaposlena osoba podnosi ustanovi mjesta boravišta uvjerenje koje potvrđuje da ima pravo i nadalje primati predmetno davanje. Takvo uvjerenje, koju izdaje nadležna ustanova, posebno treba prema potrebi navoditi najduži vremenski rok tijekom kojeg se takva davanja i dalje mogu isplaćivati u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države. Uvjerenje se na zahtjev dotične osobe može izdati nakon njezina odlaska ako zbog više sile nije mogla biti izrađena prije.

2.   Odredbe članka 60. stavaka 5., 6. i 9. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

3.   Stavci 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju u odnosu na davanja u naravi u slučaju iz članka 55. stavka 1. točke (c) podtočke i. Uredbe.

Članak 64.

Novčana davanja koja nisu mirovine u slučaju privremenog boravišta u državi članici koja nije nadležna država

Odredbe članka 61. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju u odnosu na primitak novčanih davanja koja nisu mirovine u skladu s člankom 55. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe. Međutim, ne dovodeći u pitanje obvezu podnošenja potvrde o nesposobnosti za rad, zaposlena ili samozaposlena osoba koja privremeno boravi na državnom području države članice u kojoj ne obavlja profesionalnu ili trgovačku djelatnost ne treba podnositi obavijest o prestanku zaposlenja iz članka 61. stavka 1. Provedbene uredbe.

Primjena članaka od 52. do 56. Uredbe

Članak 65.

Izjave, obrade i razmjena informacija među ustanovama o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti nastaloj u državi članici koja nije nadležna država

1.   Ako se ozljeda na radu dogodila ili je profesionalna bolest po prvi put dijagnosticirana na državnom području države članice koja nije nadležna država, izjava o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti sastavlja se u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države ne dovodeći u pitanje pravne odredbe na snazi na državnom području države članice u kojoj je nastala ozljeda na radu ili profesionalna bolest te koje se u tome slučaju i nadalje primjenjuju. Ta izjava se šalje nadležnoj ustanovi, a preslika ustanovi mjesta boravišta ili ustanovi mjesta privremenog boravišta.

2.   Ustanova države članice na čijem državnom području je došlo do ozljede na radu ili gdje je po prvi put dijagnosticirana profesionalna bolest, prosljeđuje nadležnoj ustanovi dva primjerka liječničke potvrde koja je izrađena na tom području te svaku važnu informaciju koju bi posljednja ustanova mogla zatražiti.

3.   Ako u slučaju nesreće koja se dogodila tijekom putovanja na državnom području države članice koja nije nadležna država postoje osnove za provođenje ispitivanja na državnom području prve države članice, nadležna ustanova može imenovati istražitelja koja o tome obavješćuje tijela te države članice. Ta tijela pomažu istražitelju, posebno imenovanjem osobe koja će mu pomoći u razmatranju službenih izvješća i drugih dokumenata vezanih uz nesreću.

4.   Detaljni izvještaj se na kraju liječenja prosljeđuje nadležnoj ustanovi zajedno s liječničkom potvrdom o trajnim posljedicama nesreće ili bolesti, a posebno o trenutačnom stanju dotične osobe i oporavku od ozljeda ili njihovoj konsolidaciji. Nastale troškove isplaćuje ustanova mjesta boravišta ili privremenog boravišta, ovisno o slučaju, u skladu sa stopom koju primjenjuje ustanova, ali je naplativa od nadležne ustanove.

5.   Nadležna ustanova na zahtjev obavješćuje ustanovu mjesta boravišta ili privremenog boravišta, ovisno o slučaju, o odluci koja određuje datum oporavka od ozljeda ili njihove konsolidacije te prema potrebi o odluci vezanoj uz priznanje prava na mirovinu.

Članak 66.

Sporovi vezani uz profesionalnu prirodu nesreće ili bolesti

1.   Ako u slučajevima navedenim u članku 52. ili članku 55. stavku 1. Uredbe nadležna ustanova dovede u pitanje primjenu zakonodavstva koje se odnosi na ozljede na radu ili profesionalnu bolest, ona bez odlaganja o toj činjenici obavješćuje ustanovu mjesta boravišta ili ustanovu mjesta privremenog boravišta koja je isplaćivala davanja u naravi; ta se davanja tada smatraju davanjima nastalim prema zdravstvenom osiguranju za slučaj bolesti te se i dalje naplaćuju po predočenju potvrda ili uvjerenja iz članaka 20. i 21. Provedbene uredbe.

2.   Nakon donošenja konačne odluke o ovom problemu, nadležna ustanova bez odgode obavješćuje o toj činjenici ustanovu mjesta boravišta ili ustanovu mjesta privremenog boravišta koja je isplaćivala davanja u naravi. U slučaju u kojem se ne radi o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti, ta ustanova nastavlja pružati predmetna davanja u naravi iz zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti ako zaposlena ili samozaposlena osoba ostvaruje prava na ista davanja. U drugim slučajevima davanja u naravi koje je primila određena osoba iz zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti smatraju se davanjima za ozljedu na radu ili profesionalnu bolest.

Primjena članka 57. Uredbe

Članak 67. (7)

Postupak u slučaju izloženosti opasnosti od profesionalne bolesti u nekoliko država članica

1.   U slučaju obuhvaćenom člankom 57. stavkom 1. Uredbe, obavijest o profesionalnoj bolesti prosljeđuje se ustanovi nadležnoj za profesionalne bolesti države članice prema čijem zakonodavstvu je oboljela osoba posljednje obavljala aktivnost zbog koje je najvjerojatnije došlo do predmetne bolesti ili ustanovi mjesta boravišta koja prosljeđuje obavijest navedenoj nadležnoj ustanovi.

2.   Ako nadležna ustanova iz stavka 1. potvrdi da se aktivnost koja je mogla prouzročiti profesionalnu bolest posljednje obavljala prema zakonodavstvu druge države članice, dostavlja o tome obavijest i pripadajuće isprave odgovarajućoj ustanovi te države članice.

3.   Ako ustanova države članice prema čijem zakonodavstvu je oboljela osoba posljednje obavljala aktivnost koja je najvjerojatnije dovela do predmetne profesionalne bolesti potvrdi da osoba ili njezina obitelj ne ispunjavaju uvjete tog zakonodavstva, uzimajući u obzir odredbe članka 57. stavaka 2., 3. i 4. Uredbe, navedena ustanova:

(a)

prosljeđuje bez odlaganja ustanovi države članice u skladu s čijim zakonodavstvom je oboljela osoba prethodno obavljala aktivnost koja je najvjerojatnije dovela do predmetne profesionalne bolesti obavijest i pripadajuće isprave, uključujući rezultate istrage i izvješća liječničkih pregleda koje je organizirala prva ustanova te presliku odluke navedene pod (b);

(b)

istodobno obavješćuje dotičnu osobu o svojoj odluci, posebno navodeći razloge zbog kojih su davanja odbijena, razloge i vremenske rokove za žalbu te datum na koji je predmet bio proslijeđen ustanovi navedenoj pod (a).

4.   Ako je to potrebno, slučaj se u skladu s istim postupkom vraća odgovarajućoj ustanovi države članice u skladu s čijim zakonodavstvom je oboljela osoba prvotno obavljala aktivnost koja je najvjerojatnije dovela do predmetne profesionalne bolesti.

Članak 68. (7)

Razmjena podataka među ustanovama u slučaju žalbe na odluku o odbijanju zahtjeva – Isplata predujma u slučaju takve žalbe

1.   Ako je podnesena žalba na odluku o odbijanju zahtjeva koju je donijela ustanova jedne od država članica prema čijem zakonodavstvu je oboljela osoba prvotno obavljala djelatnost koja je najvjerojatnije dovela do predmetne profesionalne bolesti, ta ustanova o tome obavješćuje ustanovu kojoj je obavijest bila proslijeđena u skladu s postupkom propisanim u članku 67. stavku 3. Provedbene uredbe, te je nakon tog obavješćuje o konačnoj odluci.

2.   Ako je pravo na davanja stečeno prema zakonodavstvu koje provodi posljednja ustanova, uzimajući u obzir odredbe članka 57. stavaka 2., 3. i 4. Uredbe, ta ustanova isplaćuje predujme do iznosa koji je potrebno utvrditi nakon savjetovanja s ustanovom na čiju je odluku uložena žalba. Posljednja ustanova nadoknađuje iznos isplaćenog predujma ako je zbog žalbe obvezna isplaćivati davanja. Taj se iznos u tom slučaju umanjuje od ukupnog iznosa davanja priznatih određenoj osobi.

Članak 69. (7).

Raspodjela troškova novčanih davanja u slučaju pneumokonioze

Za provedbu članka 57. stavka 5. Uredbe primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

nadležna ustanova države članice u skladu s čijim zakonodavstvom su priznata davanja prema članku 57. stavku 1. Uredbe (dalje u tekstu „ustanova nadležna za isplatu novčanih davanja”) koristi obrazac koji posebno sadrži izjavu i pregled svih razdoblja osiguranja (osiguranje u starosti) ili razdoblja boravišta koja je navršila oboljela osoba prema zakonodavstvu svake od predmetnih država članica;

(b)

ustanova nadležna za isplatu novčanih davanja prosljeđuje obrazac ustanovama osiguranja za slučaj starosti onih država članica u kojima je oboljela osoba bila osigurana; svaka od navedenih ustanova u obrazac unosi razdoblja osiguranja (osiguranje u starosti) ili razdoblja boravišta navršena prema zakonodavstvu koje provodi, nakon čega obrazac vraća ustanovi nadležnoj za isplatu novčanih davanja;

(c)

ustanova nadležna za isplatu novčanih davanja nakon tog raspodjeljuje troškove između sebe i drugih ustanova; potom obavješćuje te ustanove o raspodjeli troškova radi njihova odobravanja zajedno s odgovarajućim popratnim dokazima posebno u pogledu ukupnog utvrđenog iznosa novčanih davanja te izračunom postotaka raspodjele;

(d)

na kraju svake kalendarske godine ustanova nadležna za isplatu novčanih davanja prosljeđuje svim drugim nadležnim ustanovama izjavu o novčanim davanjima isplaćenim tijekom te financijske godine, iskazujući pripadajući iznos za svaku od njih u skladu s raspodjelom propisanom pod (c); svaka od tih ustanova nadoknađuje pripadajući iznos ustanovi nadležnoj za isplatu novčanih davanja što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri mjeseca.

Primjena članka 58. stavka 3. Uredbe

Članak 70.

Uvjerenje vezano uz članove obitelji koje je potrebno uzeti u obzir prilikom izračuna novčanih davanja, uključujući mirovine

1.   Radi ostvarivanja davanja u skladu s odredbama članka 58. stavka 3. Uredbe, podnositelj zahtjeva za mirovinu podnosi uvjerenje vezano uz članove svoje obitelji koji imaju boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi ustanova nadležna za isplatu novčanih davanja.

Uvjerenje izdaje ustanova osiguranja u slučaju bolesti mjesta boravišta člana obitelji ili druga ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području imaju boravište. Odredbe drugog i trećeg podstavka članka 25. stavka 2. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju.

Umjesto uvjerenja propisanog prvim podstavkom, ustanova nadležna za isplatu novčanih davanja može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirovinu predočenje novijih dokumenata o njegovu civilnom statusu vezano uz članove njegove obitelji koji imaju boravište na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi ustanova nadležna za isplatu novčanih davanja.

2.   U slučaju iz stavka 1., ako zakonodavstvo koje provodi dotična ustanova zahtijeva da članovi obitelji žive pod istim krovom s podnositeljem zahtjeva za mirovinu, mora se utvrditi činjenica da navedeni članovi obitelji koji ne ispunjavaju taj uvjet najvećim dijelom ovise o podnositelju zahtjeva za mirovinu putem isprava koje dokazuju redoviti prijenos dijela zarade podnositelja zahtjeva za mirovinu.

Primjena članka 60. Uredbe

Članak 71.

Pogoršanje profesionalne bolesti

1.   U slučaju iz članka 60. stavka 1. Uredbe, podnositelj zahtjeva za mirovinu ustanovi države članice kojoj podnosi zahtjev za davanja predočuje sve podatke o prethodno pruženim davanjima za predmetnu profesionalnu bolest. Ista ustanova se može javiti svakoj drugoj ustanovi koja je prethodno bila nadležna kako bi prikupila podatke koje smatra potrebnima.

2.   U slučaju iz članka 60. stavka 1. Uredbe, nadležna ustanova od koje se traži isplata novčanih davanja obavješćuje radi njihova odobrenja drugu ustanovu o iznosima troškova nastalih zbog pogoršanja, zajedno s odgovarajućim popratnim dokazima. Na kraju svake kalendarske godine prva ustanova šalje drugoj ustanovi izjavu o novčanim davanjima isplaćenim tijekom te financijske godine, navodeći pripadajući iznos potonje ustanove koja vrši povrat drugoj ustanovi što je prije moguće, a najkasnije u roku od tri mjeseca.

3.   U slučaju iz prve rečenice članka 60. stavka 2. točke (b) Uredbe, ustanova zadužena za isplatu novčanih davanja obavješćuje predmetnu nadležnu ustanovu radi njihova odobrenja o svim promjenama u prethodnoj raspodjeli troškova zajedno s odgovarajućim popratnim dokazima.

4.   U slučaju iz druge rečenice članka 60. stavka 2. točke (b) Uredbe, odredbe stavka 2. odgovarajuće se primjenjuju.

Primjena članka 61. stavaka 5. i 6. Uredbe

Članak 72.

Procjena stupnja nesposobnosti za rad u slučaju ozljede na radu do koje je došlo prethodno ili kasnije ili profesionalne bolesti koja je dijagnosticirana prethodno ili kasnije

1.   Radi ocjene stupnja nesposobnosti te prava na davanja, ili radi određivanja iznosa tih davanja u slučajevima navedenim u članku 61. stavcima 5. i 6. Uredbe, podnositelj zahtjeva za mirovinu nadležnoj ustanovi državi članici čije zakonodavstvo se primjenjivalo u vrijeme kada se dogodila ozljeda na radu ili kada je po prvi put dijagnosticirana profesionalna bolest, podnosi sve informacije o prethodnim i kasnijim ozljedama na radu ili profesionalnim bolestima utvrđenima za vrijeme dok se na nju primjenjivalo zakonodavstvo neke druge države članice, bez obzira na stupanj nesposobnosti za rad prouzročen prethodnim ili kasnijim slučajevima.

2.   U skladu sa zakonodavstvom koje provodi za stjecanje prava na davanja, te utvrđivanje iznosa davanja, nadležna ustanova uzima u obzir stupanj nesposobnosti za rad prouzročene prethodnim ili kasnijim slučajevima.

3.   Nadležna ustanova može zatražiti od druge ustanove koja je prethodno ili kasnije bila nadležna sve podatke koje smatra potrebnima.

U slučaju u kojem je prethodna ili kasnija nesposobnost za rad bila prouzročena nesrećom do koje je došlo dok se na određenu osobu primjenjivalo zakonodavstvo države članice koje ne razlikuje porijeklo nesposobnosti za rad, ustanova nadležna za prethodnu ili kasniju nesposobnost za rad ili tijelo koje je ovlastilo nadležno tijelo te države članice na zahtjev nadležne ustanove druge države pruža informacije o stupnju prethodne ili kasnije nesposobnosti za rad te sve informacije koje bi mogle olakšati utvrđivanje činjenice o tome je li nesposobnost posljedica ozljede na radu u okviru tumačenja zakonodavstva koje provodi ustanova druge države članice. Ako je to slučaj, odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 2.

Primjena članka 61. stavka 1. Uredbe

Članak 73.

Ustanove u koje se mogu prijaviti radnici u rudnicima i sličnim poduzećima tijekom privremenog boravišta ili boravišta u državi članici koja nije nadležna država članica

1.   U slučajevima navedenim u članku 62. stavku 1. Uredbe i ako su u državi privremenog boravišta ili boravišta davanja propisana sustavom osiguranja za ozljede na radu ili profesionalne bolesti koji obuhvaća fizičke radnike u čeličanama jednaka onima propisanim posebnim sustavom za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima, radnici koji pripadaju posljednjoj kategoriji mogu se prijaviti najbližoj ustanovi na državnom području države članice u kojoj privremeno borave ili borave, navedenoj u Prilogu 3. Provedbene uredbe, čak i ako posljednja ustanova pripada sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike u čeličanama, koja ustanova u tom slučaju treba isplaćivati pripadajuća davanja.

2.   U slučaju u kojem su davanja iz posebnog sustava za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima povoljnija, ti radnici imaju izbor prijaviti se ili ustanovi nadležnoj za upravljanje tim sustavom ili najbližoj ustanovi na državnom području države članice u kojoj privremeno boravi ili boravi, a koja provodi sustav za fizičke radnike u čeličanama. U posljednjem slučaju predmetna ustanova određenoj osobi skreće pozornost na činjenicu da će prijavljivanjem ustanovi koja je zadužena za provođenje naprijed spomenutog posebnog sustava primati povoljnija davanja; ona određenu osobu obavješćuje o nazivu i adresi te ustanove.

Primjena članka 62. stavka 2. Uredbe

Članak 74.

Uzimanje u obzir razdoblja tijekom kojeg je davanja isplaćivala ustanova druge države članice

U svrhu članka 61. stavka 2. Uredbe, ustanova države članice pozvana da isplaćuje davanja može zatražiti od ustanove druge države članice sve informacije vezane uz razdoblje tijekom kojeg je posljednja već isplaćivala davanja za isti slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Podnošenje i obrada zahtjeva za mirovinu, isključujući mirovine u slučaju profesionalne bolesti obuhvaćene člankom 57. Uredbe

Članak 75.

1.   Radi ostvarivanja mirovine ili doplatka prema zakonodavstvu države članice, zaposlena ili samozaposlena osoba ili njegove nadživjele osobe s boravištem na državnom području druge države članice podnose zahtjev nadležnoj ustanovi ili ustanovi mjesta boravišta koja predmetni zahtjev prosljeđuje nadležnoj ustanovi. Prilikom podnošenja primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

uz zahtjev je potrebno priložiti potrebne popratne isprave, a zahtjev se ispunjava na obrascu propisanom zakonodavstvom koje provodi nadležna ustanova;

(b)

točnost podataka koje prilaže podnositelj zahtjeva za mirovinu utvrđuje se službenim ispravama u prilogu obrasca ili ih potvrđuju nadležna tijela države članice na čijem državnom području podnositelj zahtjeva ima boravište.

2.   Nadležna ustanova obavješćuje podnositelja zahtjeva za mirovinu o svojim odlukama izravno ili putem tijela za vezu nadležne države; preslika te odluke šalje tijelu za vezu države članice na čijem državnom području boravi podnositelj zahtjeva za mirovinu.

Administrativne provjere i liječnički pregledi

Članak 76.

1.   Administrativne provjere i liječnički pregledi, uključujući liječničke preglede koji se vrše u slučaju revizije mirovine, na zahtjev nadležne ustanove provodi ustanova države članice na čijem državnom području se nalazi osoba koja ostvaruje pravo na davanja, u skladu postupcima propisanim zakonodavstvom koje provodi posljednja ustanova. Međutim, nadležna ustanova zadržava pravo odrediti liječnika koji može pregledati osobu koja ostvaruje pravo na davanja.

2.   Svaka osoba koja prima mirovinu za sebe ili dijete bez roditelja obavješćuje ustanovu nadležnu za isplatu o svim promjenama svoje situacije ili situacije djeteta bez roditelja koje bi mogle izmijeniti pravo na mirovinu.

Isplata mirovina

Članak 77.

Isplata mirovina koje treba isplatiti ustanova jedne države članice umirovljenicima s boravištem na državnom području druge države članice vrši se u skladu s odredbama članaka od 53. do 58. Provedbene uredbe.

POGLAVLJE 5.

POSMRTNA PRIPOMOĆ

Primjena članaka 64., 65. i 66. Uredbe

Članak 78.

Podnošenje zahtjeva za davanja

Radi ostvarivanja posmrte pripomoći prema zakonodavstvu države članice koja nije država na čijem području boravi, podnositelj zahtjeva podnosi zahtjev bilo nadležnoj ustanovi u toj državi, bilo ustanovi mjesta boravišta.

Uz zahtjev se prilažu popratni dokumenti koje zahtijeva zakonodavstvo koji nadležna ustanova primjenjuje.

Točnost informacija koje daje podnositelj zahtjeva utvrđuje se službenim dokumentima priloženim zahtjevu ili je potvrđuju nadležna tijela države članice na čijem državnom području podnositelj zahtjeva boravi.

Članak 79.

Uvjerenja o razdobljima

1.   U svrhu primjene odredbi članka 64. Uredbe, podnositelj zahtjeva podnosi uvjerenje nadležnoj ustanovi u kojem se navode razdoblja osiguranja ili boravišta koje je zaposlena ili samozaposlena osoba navršila prema zakonodavstvu koje se posljednje na nju primjenjivalo.

2.   To uvjerenje na zahtjev podnositelja zahtjeva izdaje ustanova zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti ili osiguranja za slučaj starosti, već prema tome u kojem je od navedenih osiguranja zaposlena ili samozaposlena osoba bila posljednje osigurana. U slučaju da podnositelj zahtjeva ne podnese navedeno uvjerenje, nadležna ustanova će ga dobiti od jedne ili druge gore spomenute ustanove.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju ako je, radi ispunjenja uvjeta zakonodavstva nadležne države, potrebno uzeti u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta prethodno navršena prema zakonodavstvu druge države članice.

POGLAVLJE 6.

DAVANJA U SLUČAJU NEZAPOSLENOSTI

Primjena članka 67. Uredbe

Članak 80.

Uvjerenje o razdobljima osiguranja ili zaposlenja

1.   U svrhu primjene odredbi članka 67. stavaka 1., 2. ili 4. Uredbe, određena osoba podnosi uvjerenje nadležnoj ustanovi u kojem se navode razdoblja osiguranja ili zaposlenja koja je zaposlena osoba prethodno navršila u skladu sa zakonodavstvom koje se posljednje na nju primjenjivalo, zajedno sa svakom dodatnom informacijom koju zahtijeva zakonodavstvo koje primjenjuje navedena ustanova.

2.   To uvjerenje na zahtjev određene osobe izdaje nadležna ustanova zadužena za zapošljavanje države članice čije se zakonodavstvo posljednje na nju primjenjivalo ili druga ustanova koju odredi nadležno tijelo navedene države članice. Ako određena osoba ne podnese navedeno uvjerenje, nadležna ustanova će ga dobiti od jedne ili druge spomenute ustanove.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju ako je, radi ispunjavanja uvjeta zakonodavstva nadležne države, potrebno uzeti u obzir razdoblja osiguranja ili zaposlenja koja je zaposlena osoba prethodno navršila u skladu sa zakonodavstvom druge države članice.

Primjena članka 68. Uredbe

Članak 81.

Uvjerenje za izračun davanja

Ako je za izračun davanja odgovorna ustanova obuhvaćena člankom 68. stavkom 1. Uredbe, te ako osoba nije obavljala svoje posljednje zaposlenje barem četiri tjedna na državnom području države članice u kojoj se navedena ustanova nalazi, osoba podnosi uvjerenje navedenoj ustanovi u kojem se navodi priroda posljednjeg zaposlenja koje je obavljala barem četiri tjedna na državnom području druge države članice, kao i gospodarsku granu u kojoj je obavljala zaposlenje. Ako dotična osoba ne podnese ovo uvjerenje, navedena ustanova ga pribavlja od nadležne ustanove zadužene za zapošljavanje države članice u kojoj je dotična osoba bila posljednje osigurana ili od druge ustanove koju odredi nadležno tijelo te države članice.

Članak 82.

Uvjerenje vezano uz članove obitelji koje je potrebno uzeti u obzir za izračun davanja

1.   U svrhu primjene odredbi članka 68. stavka 2. Uredbe, određena osoba podnosi nadležnoj ustanovi uvjerenje vezano uz članove njezine obitelji s boravištem na državnom području države članice koja nije država u kojoj se navedena ustanova nalazi.

2.   Uvjerenje izdaje ustanova koju odredi nadležno tijelo države članice na čijem državnom području navedeni članovi obitelji imaju boravište. Ono potvrđuje da članovi obitelji nisu uzeti u obzir za izračun davanja za nezaposlenost koja se moraju isplatiti drugoj osobi u skladu sa zakonodavstvom navedene države članice.

Uvjerenje važi 12 mjeseci nakon dana izdavanja. Može se obnoviti; u tom slučaju, uvjerenje važi od dana njegova obnavljanja. Određena osoba bez odlaganja obavješćuje nadležnu ustanovu o svakom događaju koji zahtijeva izmjene navedenog uvjerenja. Navedene izmjene proizvode učinak od dana navedenog događaja.

3.   Ako ustanova koja izdaje uvjerenje iz stavka 1. nije u mogućnosti potvrditi da članovi obitelji nisu uzeti u obzir za izračun davanja za nezaposlenost koja su priznata drugoj osobi u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području ima boravište, određena osoba prilikom podnošenja uvjerenja nadležnoj ustanovi nadopunjuje navedeno uvjerenje s izjavom za tu svrhu.

Odredbe iz drugog podstavka stavka 2. odgovarajuće se primjenjuju na navedenu izjavu.

Primjena članka 69. Uredbe

Članak 83.

Uvjeti i rokovi za zadržavanje prava na davanja kada nezaposlena osoba odlazi u drugu državu članicu

1.   Radi očuvanja prava na davanja, nezaposlena osoba obuhvaćena člankom 69. stavkom 1. Uredbe podnosi ustanovi u mjestu u koje je otišla uvjerenje u kojem nadležna ustanova potvrđuje da ta osoba još ima pravo na davanja u skladu s uvjetima navedenim u stavku 1. točki (b) navedenog članka. Nadležna ustanova u uvjerenju navodi posebno:

(a)

iznos davanja koji se isplaćuje nezaposlenoj osobi u skladu sa zakonodavstvom nadležne države;

(b)

datum na koji je nezaposlena osoba prestala biti dostupna službama za zapošljavanje nadležne države;

(c)

rok iz članka 69. stavka 1. točke (b) Uredbe za prijavu kao osoba koja traži posao u državi članici u koju je nezaposlena osoba otišla;

(d)

najduže razdoblje, u skladu s člankom 69. stavkom 1. točkom (c) Uredbe, tijekom kojeg se može zadržati pravo na davanja;

(e)

činjenice koje mogu promijeniti pravo na davanja.

2.   Nezaposlena osoba koja namjerava otići u drugu državu članicu da bi ondje tražila zaposlenje prije odlaska traži uvjerenje iz stavka 1. Ako nezaposlena osoba ne podnese navedeno uvjerenje, ustanova u mjestu u koje je određena osoba otišla pribavlja ga od nadležne ustanove. Službe zapošljavanja nadležne države osiguravaju da se nezaposlena osoba obavijesti o njezinim obavezama u skladu s odredbama članka 69. Uredbe i u skladu s odredbama ovog članka.

3.   Ustanova u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla obavješćuje nadležnu ustanovu o datumu od kojeg je nezaposlena osoba prijavljena i o datumu od kojeg je počelo isplaćivanje davanja, te isplaćuje davanja nadležne države u skladu s postupkom koji propisuje zakonodavstvo države članice u koju je nezaposlena osoba otišla.

Ustanova u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla provosi provjeru ili nastoji da provjera bude provedena kao da se postupa s nezaposlenom osobom koja ima pravo na davanja u skladu sa zakonodavstvom koje navedena ustanova primjenjuje. Navedena ustanova obavješćuje nadležnu ustanovu o svakom događaju obuhvaćenom u gore navedenom stavku 1. točki (e) čim za njega sazna i, u slučaju da davanja trebaju biti obustavljena ili ukinuta, bez odlaganja prestaje s isplatom davanja. Nadležna ustanova je bez odlaganja obavješćuje u kojoj mjeri i od kojeg datuma navedena činjenica utječe na pravo nezaposlene osobe na davanja. Isplata davanja može se prema potrebi nastaviti samo nakon primitka navedene informacije. Ako davanja trebaju biti smanjena, ustanova u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla nastavlja joj isplaćivati smanjeni iznos davanja, koji je moguće prilagoditi, nakon primitka odgovora od nadležne ustanove.

4.   Dvije ili više država članica ili nadležnih tijela tih država članica mogu se nakon primitka mišljenja Administrativne komisije dogovoriti o drugim provedbenim odredbama.

Primjena članka 71. Uredbe

Članak 84.

Nezaposlene osobe koje su prije bile zaposlene i koje su tijekom svog posljednjeg zaposlenja imale boravište u državi članici koja nije nadležna država

1.   U slučajevima navedenim u članku 71. stavku 1. točki (a) podtočki ii. i prvoj rečenici članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii. Uredbe, ustanova u mjestu boravišta smatra se nadležnom ustanovom za potrebe primjene odredbi članka 80. Provedbene uredbe.

2.   Radi ostvarivanja prava na davanja u skladu s odredbama članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii. Uredbe, nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena podnosi ustanovi u svom mjestu boravišta, uz uvjerenje propisano u članku 80. Provedbene uredbe, uvjerenje koje izdaje ustanova države članice čije se zakonodavstvo posljednje na nju primjenjivalo, u kojem se navodi da nema pravo na davanja u skladu s odredbama članka 69. Uredbe.

3.   Za potrebe primjene odredbi članka 71. stavka 2. Uredbe, ustanova u mjestu boravišta traži od nadležne ustanove bilo kakvu informaciju koja se odnosi na prava, od posljednje navedene ustanove, nezaposlene osobe koja je prije bila zaposlena.

POGLAVLJE 7. (8)

OBITELJSKA DAVANJA

Primjena članka 72. Uredbe

Članak 85. (A)

Uvjerenje o razdobljima zaposlenja ili samozaposlenja

1.   U svrhu primjene odredbi članka 72. Uredbe, osoba podnosi nadležnoj ustanovi uvjerenje u kojem se navodi razdoblje osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja navršene prema zakonodavstvu koje se posljednje na nju primjenjivalo.

2.   Navedeno uvjerenje na zahtjev određene osobe izdaje bilo nadležna ustanova u vezi s obiteljskim davanjima države članice u kojoj je bila posljednje osigurana ili druga ustanova koju određuje nadležno tijelo navedene države članice. Ako ne podnese navedeno uvjerenje, nadležna ustanova ga pribavlja od jedne ili druge navedene ustanove osim ako joj zdravstveno osiguranje za slučaj bolesti ne pošalje presliku uvjerenja propisanog u članku 16. stavku 1. Provedbene uredbe.

3.   Odredbe stavaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju ako je radi ispunjavanja uvjeta iz zakonodavstva nadležne države, potrebno uzeti u obzir razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja prethodno navršene prema zakonodavstvu druge države članice.

Primjena članaka 73. i 75. stavaka 1. te 2. Uredbe (8)

Članak 86. (8)

1.   Radi ostvarivanja obiteljskih davanja prema odredbama članka 73. Uredbe, zaposlena osoba podnosi zahtjev nadležnoj ustanovi prema potrebi posredstvom svog poslodavca.

2.   Kao potporu navedenom zahtjevu, zaposlena osoba podnosi uvjerenje vezano uz svoje članove obitelji s boravištem na državnom području države članice koja nije država u kojoj se nalazi nadležna ustanova. Navedeno uvjerenje izdaje tijelo nadležno za civilni status u državi boravišta članova obitelji ili nadležna ustanova zdravstvenog osiguranja za slučaj bolesti u mjestu boravišta članova obitelji ili neka druga ustanova koju određuje nadležno tijelo države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište. Navedeno uvjerenje se mora obnavljati svake godine.

3.   Ako zakonodavstvo nadležne države propisuje da obiteljska davanja mogu ili moraju biti isplaćena osobi koja nije zaposlena osoba, ova posljednja također dostavlja, kao potporu njezinu zahtjevu, informacije o osobi kojoj će se isplaćivati obiteljska davanja u državi boravišta (prezime, ime, puna adresa).

4.   Nadležna tijela dviju ili više država članica se mogu dogovoriti o posebnim postupcima za plaćanje obiteljskih davanja, posebno imajući u vidu lakšu primjenu odredbi iz članka 75. stavaka 1. i 2. Uredbe. Navedeni sporazumi se prijavljuju Administrativnoj komisiji.

5.   Zaposlena osoba obavješćuje prema potrebi nadležnu ustanovu posredstvom svog poslodavca o:

svakoj promjeni vezanoj uz članove obitelji koja bi mogla promijeniti pravo na obiteljska davanja,

svakoj promjeni u broju članova obitelji za koju su priznata obiteljska davanja,

svakoj promjeni boravišta ili privremenog boravišta navedenih članova obitelji,

svakoj profesionalnoj ili trgovačkoj djelatnosti na temelju koje su obiteljska davanja također priznata prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište.

Članak 87. (8)

Primjena članka 74. Uredbe

Članak 88. (8)

Odredbe članka 86. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju na nezaposlene osobe koje su prije bile zaposlene ili su obavljale samostalnu djelatnost te su obuhvaćene člankom 74. Uredbe.

Članak 89. (8)

POGLAVLJE 8.

DAVANJA ZA DJECU KOJA OVISE O UMIROVLJENICIMA TE DAVANJA ZA DJECU BEZ RODITELJA

Primjena članaka 77., 78. i 79. Uredbe

Članak 90.

1.   Radi ostvarivanja davanja prema odredbama članka 77. ili 78. Uredbe, podnositelj zahtjeva podnosi zahtjev ustanovi u mjestu svog boravišta, u skladu s postupcima koje propisuje zakonodavstvo koje primjenjuje navedena ustanova.

2.   Međutim, ako podnositelj zahtjeva nema boravište na državnom području države članice u kojoj se nalazi nadležna ustanova, isti može podnijeti svoj zahtjev bilo nadležnoj ustanovi ili ustanovi u mjestu svog boravišta, koja šalje zahtjev nadležnoj ustanovi, navodeći datum podnošenja zahtjeva. Navedeni datum smatra se datumom podnošenja zahtjeva nadležnoj ustanovi.

3.   Ako nadležna ustanova iz stavka 2. ustanovi da ne postoji pravo prema zakonodavstvu koje primjenjuje, šalje zahtjev bez odlaganja zajedno sa svim potrebnim dokumentima i informacijama ustanovi države članice čije se zakonodavstvo na zaposlenu ili samozaposlenu osobu najduže primjenjivalo.

Ako to bude potrebno, predmet će se možda morati uputiti natrag, pod istim uvjetima, ustanovi države članice u skladu s čijim je zakonodavstvom određena osoba navršila najkraće razdoblje osiguranja ili boravišta.

4.   Administrativna komisija će, prema potrebi, propisati dodatne postupke potrebne za podnošenje zahtjeva za davanja.

Članak 91.

1.   Isplata priznatih davanja prema odredbama članka 77. ili 78. Uredbe vrši se prema odredbama članaka od 53. do 58. Provedbene uredbe.

2.   Nadležna tijela država članica, prema potrebi, određuju nadležnu ustanovu za plaćanje priznatih davanja u skladu s odredbama članka 77. ili 78. Uredbe.

Članak 92.

Svaka osoba kojoj se u skladu s odredbama članka 77. ili 78. Uredbe isplaćuju davanja za djecu koja ovise o umirovljenicima ili za djecu bez roditelja, obavješćuje ustanovu nadležnu za plaćanje navedenih davanja o:

svakoj promjeni vezanoj uz djecu ili djecu bez roditelja koja bi mogla izmijeniti pravo na davanja,

svakoj promjeni u broju djece ili djece bez roditelja za koju su priznata davanja,

svakoj promjeni boravišta djece ili djece bez roditelja,

svakoj profesionalnoj ili trgovačkoj djelatnosti koja daje pravo na obiteljska davanja ili obiteljski doplatak za takvu djecu ili djecu bez roditelja.

GLAVA V.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 93.

Nadoknada troškova za davanja iz osiguranja za slučaj bolesti i davanja za majčinstvo koja se razlikuju od onih propisanih člancima 94. i 95. Provedbene uredbe

1.   Stvarni iznos davanja u naravi u skladu s odredbama članka 19. stavaka 1 i 2. Uredbe zaposlenim osobama i samozaposlenim osobama i članovima njihovih obitelji s boravištem na državnom području iste države članice, i davanja u naravi propisana člankom 21. stavkom 2., člankom 22., člankom 25. stavcima 1., 3. i 4., člankom 26., člankom 29. stavkom 1. ili člankom 31. Uredbe, nadležna ustanova nadoknađuje ustanovi koja je isplatila navedena davanja kao što je prikazano u financijskim izvještajima navedene ustanove.

2.   U slučajevima navedenim u drugom podstavku članka 21. stavka 2., drugom podstavku članka 22. stavka 3. te članku 29. stavku 1. i članku 31. Uredbe, i u svrhu provedbe stavka 1., ustanova u mjestu boravišta članova obitelji ili umirovljenika, ovisno o slučaju, smatra se nadležnom ustanovom.

3.   Ako stvarni iznos davanja iz stavka 1. nije prikazan u financijskim izvještajima ustanove koja ih je isplatila i ako nije sklopljen nikakav sporazum iz stavka 6., iznos koji treba nadoknaditi utvrđuje se na temelju paušalnog iznosa za isplatu izračunanog na temelju svih odgovarajućih izvještaja dobivenih iz dostupnih podataka. Administrativna komisija ocjenjuje osnove koje se koriste za izračun paušalnog iznosa za isplatu te će na temelju tog odlučiti o iznosu.

4.   Za potrebe nadoknade troškova, stope veće od onih koje se primjenjuju na davanja u naravi koja se pružaju zaposlenim ili samozaposlenim osobama na koje se primjenjuje zakonodavstvo ustanove koja je pružila davanja iz stavka 1., ne mogu se uzeti u obzir.

5.   Odredbe stavaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju na nadoknadu novčanih davanja koja se isplaćuju u skladu s odredbama druge rečenice članka 18. stavka 8. Provedbene uredbe.

6.   Dvije ili više država članica ili nadležna tijela tih država članica mogu se, nakon što dobiju mišljenje Administrativne komisije, dogovoriti o drugim metodama određivanja iznosa koji će se nadoknaditi, naročito na temelju paušalnih iznosa.

Članak 94.

Nadoknada davanja u naravi u skladu s odredbama osiguranja za slučaj bolesti i osiguranja za majčinstvo članovima obitelji zaposlene ili samozaposlene osobe koja nema boravište u istoj državi članici kao ove posljednje navedene osobe

1.   Iznos davanja u naravi pruženih u skladu s odredbama članka 19. stavka 2. Uredbe članovima obitelji zaposlene ili samozaposlene osobe koja nema boravište na državnom području iste države članice kao dotična osoba, nadoknađuju nadležne ustanove onim ustanovama koje su pružile navedena davanja na temelju paušalnog iznosa koji je što je moguće bliži stvarnim troškovima za svaku kalendarsku godinu.

2.   Paušalni iznos za isplatu određuje se množeći prosječni godišnji trošak po obitelji s prosječnim godišnjim brojem obitelji koji se uzima u obzir i smanjujući dobiveni iznos za 20 %.

3.   Čimbenici potrebni za izračun navedenog paušalnog iznosa određuju se na sljedeći način:

(a)

prosječni godišnji trošak po obitelji određuje se za svaku državu članicu dijeleći godišnji trošak za sva davanja u naravi koja pružaju ustanove te države članice svim članovima obitelji zaposlenih ili samozaposlenih osoba na koje se primjenjuje zakonodavstvo navedene države članice, u skladu sa sustavima socijalne sigurnosti koje treba uzeti u obzir, s prosječnim godišnjim brojem navedenih zaposlenih ili samozaposlenih osoba s članovima obitelji; sustavi socijalne sigurnosti koje treba uzeti u obzir za te potrebe navedeni su u Prilogu 9. Provedbene uredbe;

(b)

u poslovanju između ustanova dviju država članica, prosječan godišnji broj obitelji koji se uzima u obzir jednak je prosječnom godišnjem broju zaposlenih ili samozaposlenih osoba na koje se primjenjuje zakonodavstvo jedne od navedenih država članica i članovima čije obitelji imaju pravo na davanja u naravi koje pruža ustanova druge države članice.

4.   Broj obitelji koji treba uzeti u obzir u skladu s odredbama stavka 3. točke (b) određuje se pomoću popisa koji za navedene potrebe vodi ustanova u mjestu boravišta, a koji se temelji na dokazima na temelju isprava o pravima određenih osoba koje pribavlja nadležna ustanova. U slučaju bilo kakvog spora, primjedbe određene ustanove podnose se Odboru za reviziju u skladu s odredbama članka 101. stavka 3. Provedbene uredbe.

5.   Administrativna komisija propisuje metode i postupke za određivanje čimbenika za izračun iz stavaka 3. i 4.

6.   Dvije ili više država članica ili ovlaštena tijela tih država članica mogu se, nakon što dobiju mišljenje Administrativne komisije, dogovoriti o drugim metodama određivanja iznosa koji će se nadoknaditi.

Članak 95. (1)

Nadoknada troškova za davanja u naravi u skladu s odredbama osiguranja za slučaj bolesti i osiguranja za majčinstvo, umirovljenicima i članovima njihovih obitelji koji nemaju boravište u državi članici u skladu s čijim zakonodavstvom primaju mirovinu i imaju pravo na davanja

1.   Iznos davanja u naravi koji se pruža u skladu s odredbama članka 28. stavka 1. i članka 28.a Uredbe nadoknađuje nadležna ustanova ustanovama koje su pružile navedena davanja, na temelju paušalnog iznosa koji je što bliži stvarnim troškovima.

2.   Paušalni iznos za isplatu određuje se množeći prosječni godišnji trošak po umirovljeniku s prosječnim godišnjim brojem umirovljenika koji se uzima u obzir, smanjujući dobiveni iznos za 20 %.

3.   Čimbenici potrebni za izračun navedenog paušalnog iznosa određuju se na sljedeći način:

(a)

prosječni godišnji trošak po umirovljeniku određuje se za svaku državu članicu dijeleći godišnji trošak za sva davanja u naravi koja pružaju ustanove te države članice svim umirovljenicima čije se mirovine isplaćuju u skladu sa zakonodavstvom navedene države članice, prema sustavima socijalne sigurnosti koje treba uzeti u obzir, i članovima njihovih obitelji, s prosječnim godišnjim brojem umirovljenika; sustavi socijalne sigurnosti koje treba uzeti u obzir za ove potrebe navedeni su u Prilogu 9.;

(b)

u poslovanju između ustanova dviju država članica, prosječan godišnji broj umirovljenika koji se uzima u obzir jednak je prosječnom godišnjem broju umirovljenika iz članka 28. stavka 2. Uredbe koji, dok imaju boravište na državnom području jedne od država članica, imaju pravo na davanja u naravi koja se mogu zaračunati ustanovi druge države članice.

4.   Broj umirovljenika koji treba uzeti u obzir u skladu s odredbama stavka 3. točke (b) određuje se pomoću popisa koji za navedene potrebe vodi ustanova u mjestu boravišta, a koji se temelji na dokazima na temelju isprava o pravima određenih osoba koje pribavlja nadležna ustanova. U slučaju bilo kakvog spora, primjedbe određene ustanove podnose se Odboru za reviziju prema odredbama članka 101. stavka 3. Provedbene uredbe.

5.   Administrativna komisija propisuje metode i postupke za određivanje čimbenika za izračun iz stavaka 3. i 4.

6.   Dvije ili više država članica ili ovlaštena tijela navedenih država članica mogu se, nakon što dobiju mišljenje Administrativne komisije, dogovoriti o drugim metodama određivanja iznosa koji će se nadoknaditi.

Primjena članka 63. stavka 2. Uredbe

Članak 96.

Nadoknada troškova za davanja u naravi prema sustavima osiguranja za ozljede na radu i profesionalne bolesti koju daju ustanove jedne države članice u ime ustanove druge države članice

Za potrebe provođenja odredbi članka 63. stavka 2. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 93. Provedbene uredbe.

Primjena članka 70. stavka 2. Uredbe

Članak 97.

Nadoknada troškova za davanja za nezaposlenost koja se isplaćuju nezaposlenim osobama koje odlaze u drugu državu tražiti zaposlenje

1.   Iznos davanja isplaćenih prema članku 69. Uredbe nadoknađuje nadležna ustanova ustanovi koja je isplatila navedena davanja, kao što je prikazano u financijskim izvještajima posljednje navedene ustanove.

2.   Dvije ili više država članica ili nadležna tijela navedenih država članica mogu se:

nakon što dobiju mišljenje Administrativne komisije, dogovoriti o drugim metodama određivanja iznosa koji će se nadoknaditi, posebno paušalnih iznosa, ili drugim metodama plaćanja,

ili

odreći svih nadoknada troškova između ustanova.

Članak 98. (8)

Zajedničke odredbe o nadoknadi troškova

Članak 99.

Administrativni troškovi

Dvije ili više država članica ili nadležna tijela navedenih država članica mogu se, u skladu s odredbama treće rečenice članka 84. stavka 2. Uredbe, dogovoriti da povećaju iznos davanja iz članaka od 93. do 98. Provedbene uredbe za određeni postotak kako bi se uzeli u obzir administrativni troškovi. Navedeni postotak može varirati ovisno o vrsti davanja.

Članak 100.

Zakašnjeli zahtjevi

1.   Prilikom poravnanja računa među ustanovama država članica, zahtjeve za nadoknadom troškova koji se odnose na davanja pružena tijekom kalendarske godine tri ili više godina prije datuma podnošenja takvih zahtjeva, bilo da se podnose tijelu za vezu ili ustanovi nadležnoj za plaćanja nadležne države, ustanove nadležne za plaćanje mogu zanemariti.

2.   Za zahtjeve koji se odnose na nadoknade troškova za paušalne iznose, trogodišnje razdoblje teče od datuma objave u Službenom listu Europskih zajednica prosječnih godišnjih troškova davanja u naravi određenih u skladu s člancima 94. i 95. Provedbene uredbe.

Članak 101. (8)

Izjava

1.   U skladu s člancima 36., 63. i 70. Uredbe, Administrativna komisija sastavlja izjavu za svaku kalendarsku godinu.

2.   Administrativna komisija može dogovoriti bilo kakvu provjeru koja odgovara ispitivanju statističkih i računovodstvenih podataka potrebnih za sastavljanje izjave u skladu s odredbama stavka 1., posebno kako bi osigurala njihovu usklađenost s pravilima propisanim u ovoj glavi.

3.   Administrativna komisija donosi odluku iz ovog članka o izvješću Odbora za reviziju koji joj daje mišljenje, navodeći razloge na kojima se takvo mišljenje temelji. Administrativna komisija će odrediti metode rada i sastav Odbora za reviziju.

Članak 102. (8)

Funkcije Odbora za reviziju – Postupak nadoknade troškova

1.   Odbor za reviziju:

(a)

prikuplja potrebne podatke i priprema se za izračune potrebne za provedbu ove glave;

(b)

daje Administrativnoj komisiji periodične izvještaje o rezultatima provedbe Uredbe, posebno u pogledu financijskog aspekta;

(c)

daje korisne prijedloge Administrativnoj komisiji u vezi s odredbama podstavaka (a) i (b);

(d)

podnosi Administrativnoj komisiji prijedloge o izjavama koje su joj poslane u skladu s člankom 94. stavkom 4. i člankom 95. stavkom 4. Provedbene uredbe;

(e)

iznosi Administrativnoj komisiji prijedloge koji se odnose na provedbu članka 101. Provedbene uredbe;

(f)

obavlja sve radove, istraživanja ili zadatke vezane uz predmete koje mu uputi Administrativna komisija.

2.   Nadoknada troškova u skladu s odredbama članaka 36., 63. i 70. Uredbe vrši se za sve nadležne ustanove države članice ustanovama druge države članice koje su kreditirale davanja, i to posredstvom tijela koja određuju nadležna tijela država članica. Tijela posredstvom kojih je nadoknada troškova izvršena obavijestit će Administrativnu komisiju o isplaćenim iznosima unutar vremenskog roka i u skladu s postupcima koje propisuje navedena Komisija.

3.   Ako se nadoknade troškova utvrde na temelju stvarnog iznosa pruženih davanja, kao što je prikazano u financijskim izvještajima ustanove, isplaćuju se za svaku kalendarsku godinu tijekom sljedećeg kalendarskog polugodišta.

4.   Ako se nadoknade troškova utvrde na temelju paušalnog iznosa, isplaćuju se za svaku kalendarsku godinu; u tom slučaju nadležne ustanove isplaćuju akontacije ustanovama koje su kreditirale davanja na prvi dan svakog kalendarskog polugodišta, u skladu s postupcima koje propisuje Administrativna komisija.

5.   Nadležna tijela dviju ili više država članica mogu se dogovoriti o drugim vremenskim rokovima za nadoknade troškova ili o drugim postupcima za isplatu akontacija.

Članak 103.

Prikupljanje statističkih i računovodstvenih podataka

Nadležna tijela država članica poduzimaju sve potrebne mjere za provedbu ove glave, posebno one koje zahtijevaju prikupljanje statističkih i računovodstvenih podataka.

Članak 104. (8)

Unos u Prilog 5. sporazuma o nadoknadi troškova među državama članicama ili nadležnim tijelima država članica

1.   Odredbe koje su slične onima u članku 36. stavku 3., članku 63. stavku 3., i članku 70. stavku 3. Uredbe, i u članku 93. stavku 6., članku 94. stavku 6. i članku 95. stavku 6. Provedbene uredbe i koje su na snazi na dan koji prethodi stupanju Uredbe na snagu, i dalje se primjenjuju uz uvjet da su uključene u Prilog 5. Provedbene uredbe.

2.   Odredbe koje su slične onima iz stavka 1. i koje će se za potrebe poslovanja između dvije ili više država članica primjenjivati nakon stupanja Uredbe na snagu, unose se u Prilog 5. Provedbene uredbe. Isto se primjenjuje na odredbe propisane u članku 97. stavku 2. Provedbene uredbe.

Troškovi administrativne provjere i liječničkih pregleda

Članak 105.

1.   Troškove nastale zbog administrativnih provjera ili liječničkih pregleda, promatranja, posjeta liječnika i svih vrsta kontrola potrebnih za stjecanje, pružanje ili reviziju davanja, nadoknađuje ustanova za koju su provedeni, na temelju troškova koje je podnijela nadležna ustanova.

2.   Međutim, dvije ili više država članica ili nadležna tijela tih država članica mogu se dogovoriti o drugim metodama nadoknade troškova, posebno na temelju paušalnog iznosa, ili se mogu odreći svih nadoknada između ustanova.

Ti sporazumi će se upisati u Prilog 5. Provedbene uredbe. Sporazumi koji su na snazi na dan koji prethodi stupanju Uredbe na snagu i dalje se primjenjuju uz uvjet da su uključeni u navedeni Prilog.

Opće odredbe za plaćanje novčanih davanja

Članak 106.

Nadležna tijela svake države članice obavješćuju Administrativnu komisiju, unutar dopuštenih rokova i u skladu s postupcima koje je propisala navedena Komisija, o iznosu novčanih davanja koja su isplatile ustanove koje spadaju pod njihovu nadležnost korisnicima koji borave ili privremeno borave na državnom području bilo koje druge države članice.

Članak 107. (9) (11) (12) (14)

Tečaj valute

1.   Za potrebe sljedećih odredbi:

(a)

uredba: članak 12. stavci 2., 3. i 4., članak 14.d stavak 1., članak 19. stavak 1. točka (b), posljednja rečenica, članak 22. stavak 1. podtočka ii., posljednja rečenica, članak 25. stavak 1. točka (b) pretposljednja rečenica, članak 41. stavak 1. točke (c) i (d), članak 46. stavak 4., članak 46.a stavak 3., članak 50., članak 52. točka (b) posljednja rečenica, članak 55. stavak 1. podtočka ii., posljednja rečenica, članak 70. stavak 1., prvi podstavak, članak 71. stavak 1. točka (a) podtočka ii. i točka (b) podtočka ii., pretposljednja rečenica;

(b)

provedbena uredba: članak 34. stavci 1., 4. i 5.;

stopa tečaja prema nacionalnoj valuti iznosa izraženih u drugoj nacionalnoj valuti bit će stopa izračunana od strane Komisije i tijekom referentnog razdoblja navedenog u stavku 2. temeljena na mjesečnom prosjeku tečajeva navedenih valuta koje su joj dostavljene za primjenu Europskog monetarnog sustava.

2.   Referentna razdoblja su:

siječanj za tečajne stope primjenljive od 1. travnja i nakon toga,

travanj za tečajne stope primjenljive od 1. srpnja i nakon toga,

srpanj za tečajne stope primjenljive od 1. listopada i nakon toga,

listopad za tečajne stope primjenljive od 1. siječnja i nakon toga.

3.   Tečajevi koji se koriste za potrebe stavka 1. bit će tečajevi o kojima će istodobno središnja banka obavijestiti Komisiju o izračunu jedinstvene valute (ECU-a) unutar okvira Europskog monetarnog sustava.

4.   Datum koji se uzima u obzir za određivanje tečajne stope koja će se primjenjivati u slučajevima iz stavka 1. određuje Administrativna komisija na temelju prijedloga Odbora za reviziju.

5.   Tečajne stope koje će se primjenjivati u slučajevima iz stavka 1. objavljuju se u Službenom listu Europskih zajednica tijekom posljednjeg mjeseca, ali onome koji prethodi mjesecu od prvog dana od kojeg se iste počinju primjenjivati.

6.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1., konverzija se vrši prema službenom tečaju na dan plaćanja za plaćanje i nadoknadu troškova davanja.

GLAVA VI.

RAZNE ODREDBE

Članak 108.

Dokaz o svojstvu sezonskog radnika

Da bi dokazao da je sezonski radnik, od zaposlenika obuhvaćenog člankom 1. točkom (c) ove Uredbe zahtijeva se da dostavi ugovor o zapošljavanju potvrđen pečatom nadležne službe za zapošljavanje države članice na čije je područje otišao raditi ili je radio. Ako se u toj državi članici ne sklapaju ugovori o sezonskom zapošljavanju, nadležna ustanova za zapošljavanje te države, prema potrebi, u slučaju zahtjeva za davanja izdaje potvrdu kojom se na temelju podataka koje je dostavila dotična osoba potvrđuje da je posao koji obavlja ili je obavljala sezonske prirode.

Članak 109.

Sporazum o uplaćivanju doprinosa

Poslodavac čije mjesto obavljanja poslovne djelatnosti nije u državi članici na čijem je području zaposlenik zaposlen, može se s tom osobom složiti da ona preuzme obveze poslodavca glede uplaćivanja doprinosa.

Poslodavac obavješćuje nadležnu ustanovu ili, prema potrebi, ustanovu koju je odredilo nadležno tijelo spomenute države članice o svakom takvom sporazumu.

Članak 110.

Uzajamna administrativna pomoć kod povrata nepripadnih davanja

Ako ustanova države članice koja je pružila davanja namjerava poduzeti mjere protiv osobe koja je primala davanja koja joj ne pripadaju, ustanova u mjestu boravišta te osobe ili ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području ta osoba ima boravište pomaže prvoj ustanovi.

Članak 111.

Povrat nepripadnih isplata od ustanova za socijalnu sigurnost te potraživanja tijela za socijalnu pomoć

1.   Ako je ustanova države članice kod priznavanja ili ponovnog ocjenjivanja prava na invalidska davanja, starosti ili smrti (mirovine) prema poglavlju 3. glave III. ove Uredbe korisniku davanja isplatila iznos viši od onog na koji ima pravo, ta ustanova može od ustanove iz druge države članice koja je nadležna za isplatu odgovarajućih davanja tom korisniku zahtijevati da od dospjelih neisplaćenih davanja koje isplaćuje tom korisniku oduzme preplaćeni iznos. Ta ustanova doznačuje oduzeti iznos ustanovi vjerovniku. Ako se preplaćeni iznos ne može oduzeti od dospjelih neisplaćenih obveza, primjenjuju se odredbe iz stavka 2.

2.   Ako je ustanova države članice korisniku davanja isplatila iznos viši od onog na koji ima pravo, pod uvjetima i ograničenjima koja su predviđena zakonodavstvom koje primjenjuje ta ustanova, može od ustanove iz druge države članice koja je nadležna za isplatu odgovarajućih davanja tom korisniku zahtijevati da od iznosa koji isplaćuje navedenom korisniku oduzme preplaćeni iznos. Ta ustanova pod uvjetima i ograničenjima koja su zakonodavstvom koje primjenjuje predviđena za ovakvo namirenje, zadržava odgovarajući iznos kao da je sama preplatila iznos i doznačava oduzeti iznos ustanovi vjerovniku.

3.   Ako je osoba na koju se Uredba primjenjuje primala pomoć na državnom području države članice u razdoblju u kojem je ostvarivala pravo na davanja na temelju zakonodavstva neke druge države članice, tijelo koje je dodijelilo pomoć može, ako zakonski ima pravo na potraživanje pripadajućih davanja od navedene osobe, od ustanove iz druge države nadležne za isplatu odgovarajućih davanja u korist te osobe, zahtijevati da od iznosa koje ta ustanova isplaćuje navedenoj osobi oduzme iznos isplaćene pomoći.

Ako je član obitelji osobe na koju se Uredba primjenjuje primao pomoć na državnom području neke države članice u razdoblju u kojem je navedena osoba ostvarivala pravo na davanje za određenog člana obitelji na temelju zakonodavstva druge države članice, tijelo koje je dodijelilo pomoć može, ako zakonski ima pravo na potraživanje pripadajućih davanja za određenog člana obitelji od navedene osobe, od ustanove države članice nadležne za isplatu takvih davanja u korist te osobe zahtijevati da od iznosa koje ta ustanova isplaćuje navedenoj osobi za određenog člana obitelji oduzme iznos isplaćene pomoći.

Ustanova nadležna za isplatu oduzima navedeni iznos pod uvjetima i ograničenjima koja su za ovakvo namirenje predviđena zakonodavstvom koje primjenjuje i doznačava isti ustanovi vjerovniku.

Članak 112.

Ako je neka ustanova neposredno ili preko druge ustanove vršila nepripadne isplate i ako njihov povrat nije moguć, predmetni iznosi neopozivo ostaju na teret prve ustanove, osim ako nepripadna isplata nije rezultat prijevare.

Članak 113.

Povrat davanja u naravi koja su pružena djelatnicima međunarodnog prometa, a koja im ne pripadaju

1.   Ako nadležna ustanova ne priznaje pravo na davanja u naravi, davanja u naravi koja je ustanova u mjestu privremenog boravišta pružila osobi koja je djelatnik međunarodnog prometa isplaćuje nadležna ustanova na temelju pretpostavke navedene u članku 20. stavku 1. ili članku 62. stavku 1. Provedbene uredbe.

2.   Troškove koje ustanova u mjestu privremenog boravišta ima u vezi s osobom koja je djelatnik međunarodnog prometa, ako se ta osoba prethodno nije prijavila u ustanovu u mjestu privremenog boravišta i ako nema pravo na davanja u naravi, ali je unatoč tomu primala davanja u naravi nakon predočenja uvjerenja navedenog u članku 20. stavku 1. ili članku 62. stavku 1. Provedbene uredbe, nadoknađuje ustanova koja se navodi kao nadležna u navedenom uvjerenju ili bilo koja ustanova koju je nadležno tijelo države članice imenovalo u tom smislu.

3.   Nadležna ustanova, ili u slučaju navedenom u stavku 2. ustanova koja se navodi kao nadležna ili ustanova koja je u tu svrhu imenovana, tereti korisnika davanja za iznos u vrijednosti davanja u naravi koja su mu pružena, ali koje mu ne pripadaju. Navedena ustanova o istom terećenju obavješćuje Revizorski odbor naveden u članku 101. stavku 3. Provedbene uredbe koji o tome sastavlja izjavu.

Članak 114.

Privremena isplata davanja u slučaju spora oko primjene zakonodavstva ili ustanove koja pruža davanja

U slučaju spora između ustanova ili nadležnih tijela dviju ili više država članica, bilo oko primjene zakonodavstva koje treba primjenjivati u skladu s glavom II. Uredbe, bilo oko određivanja ustanove koja treba pružiti davanja, osoba na koju se to odnosi koja bi u slučaju u kojem ne bi bilo spora imala pravo na davanja, privremeno koristi davanja u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje ustanova u mjestu boravišta, ili ako osoba na koju se to odnosi nema boravište na državnom području jedne od predmetnih država članica, davanja u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje ustanova kod koje je prvotno predala zahtjev.

Članak 115.

Postupci kod liječničkih pregleda koji se vrše u državi članici koja nije nadležna država

Ustanova u mjestu privremenog boravišta ili boravišta od koje se na temelju članka 87. Uredbe zahtijeva liječnički pregled, postupa u skladu s postupcima koji su određeni zakonodavstvom koje primjenjuje.

U nedostatku takvih postupaka, obraća se nadležnoj ustanovi za dobivanje uputa o daljnjim postupcima.

Članak 116.

Sporazum o povratu doprinosa

1.   Sporazumi sklopljeni u skladu s člankom 92. stavkom 2. Uredbe navode se u Prilogu 5. Provedbene uredbe.

2.   Sporazumi sklopljeni u vezi primjene članka 51. Uredbe i dalje se primjenjuju uz uvjet da su navedeni u Prilogu 5. Provedbene uredbe.

Članak 117.

Elektronička obrada podataka

1.   Po primitku mišljenja Administrativne komisije, jedna ili više država članica ili njihova nadležna tijela mogu elektroničkoj obradi podataka prilagoditi obrasce potvrda, uvjerenja, deklaracija, zahtjeva i ostalih dokumenata koji su predviđeni za primjenu Uredbe i Provedbene uredbe kao i procese i postupke prijenosa elektroničkih podataka koji su predviđeni za primjenu Uredbe i Provedbene uredbe.

2.   Administrativna komisija provodi potrebna istraživanja da bi se prilagodbe koje proizlaze iz odredbi stavka 1. ujednačile i ušle u opću uporabu čim razvoj elektroničke obrade podataka države članice to omogući.

GLAVA VII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 118. (6) (12)

Prijelazne odredbe za mirovine za zaposlenike

1.   Ako je osigurani slučaj nastao prije 1. listopada 1972. ili prije datuma primjene Provedbene uredbe na državnom području predmetne države članice, a da zahtjev za mirovinu nije priznat prije tog datuma, i ako se na temelju tog osiguranog slučaja moraju priznati davanja za razdoblje koje je prethodilo tom datumu, takav zahtjev dovodi do dvostrukog priznavanja:

(a)

za razdoblje do 1. listopada 1972. ili do datuma provedbe Provedbene uredbe na državnom području predmetne države članice, u skladu s Uredbom ili sporazumima na snazi između predmetnih država članica;

(b)

za razdoblje koje počinje 1. listopada 1972. ili na dan provedbe Provedbene uredbe na državnom području predmetne države članice u skladu s Uredbom.

Međutim, ako je iznos koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (a) ipak viši od iznosa koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (b), dotična osoba i dalje ima pravo na iznos koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (a).

2.   Ako se nadležnoj ustanovi države članice od 1. listopada 1972. ili od dana primjene Provedbene uredbe na državnom području države članice ili na dijelu područja te države podnese zahtjev za invalidska davanja, starosti, ili za davanja za nadživjele osobe, davanja koja je ustanova ili ustanove jedne ili više država članica priznala za isti osigurani slučaj prije tog datuma se automatski moraju ponovno ocijeniti u skladu s Uredbom; takva ponovna ocjena ne smije dovesti do smanjenja iznosa priznatog davanja.

Članak 119. (6) (12)

Prijelazne odredbe za mirovine samozaposlenih osoba

1.   Ako je osigurani slučaj nastao prije 1. srpnja 1982. ili prije datuma primjene Provedbene uredbe na državnom području predmetne države članice i ako zahtjev za mirovinu nije priznat prije tog datuma te ako se na temelju tog osiguranog slučaja moraju priznati davanja za razdoblje koje je prethodilo tom datumu, takav zahtjev dovodi do dvostrukog priznavanja:

(a)

za razdoblje do 1. srpnja 1982. ili do datuma provedbe Provedbene uredbe na državnom području predmetne države članice, u skladu s Uredbom ili sporazumima između dotičnih država članica koji su na snazi prije tog datuma;

(b)

za razdoblje koje počinje 1. srpnja 1982. ili na dan provedbe Provedbene uredbe na državnom području predmetne države članice, u skladu s Uredbom.

Ako je iznos koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (a) ipak viši od iznosa koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (b), dotična osoba i dalje ima pravo na iznos koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (a).

2.   Ako se nadležnoj ustanovi države članice od 1. srpnja 1982. ili od dana provedbe Provedbene uredbe na državnom području države članice ili na dijelu područja te države podnese zahtjev za invalidska davanja, starosti, ili za davanja nadživjelim osobama, davanja koja je ustanova ili ustanove države članice jedne ili više država članica priznala za isti osigurani slučaj prije tog datuma se automatski moraju ponovno ocijeniti u skladu s Uredbom; takva ponovna ocjena ne smije dovesti do smanjenja iznosa priznatog davanja.

Članak 119.a (5)

Prijelazne odredbe za mirovine u svrhu primjene zadnjeg dijela članka 15. stavka 1. točke (a) Provedbene uredbe

1.   Ako datum nastanka osiguranog slučaja prethodi 1. siječnju 1987. i ako zahtjev za mirovinu nije priznat prije tog datuma te ako se na temelju tog osiguranog slučaja moraju priznati davanja za razdoblje koje je prethodilo datumu koji se zadnji navodi, takav zahtjev dovodi do dvostrukog priznavanja:

(a)

za razdoblje do 1. siječnja 1987. u skladu s odredbama Uredbe ili sporazumima između predmetnih država članica koji su na snazi;

(b)

za razdoblje od 1. siječnja 1987. u skladu s odredbama Uredbe.

Ako je iznos koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (a) ipak viši od iznosa koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (b), dotična osoba i dalje ima pravo na iznos koji je određen prema odredbama koje su navedene pod (a).

2.   Ako se nadležnoj ustanovi države članice od 1. siječnja 1987. podnese zahtjev za invalidska davanja, starosti, ili za davanja nadživjelim osobama, davanja koja je ustanova ili ustanove države članice jedne ili više država članica priznala za isti osigurani slučaj prije tog datuma automatski se moraju ponovno ocijeniti u skladu s Uredbom, ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 3.

3.   Prava dotičnih osoba koje su stekla pravo na mirovinu prije 1. siječnja 1987. na državnom području predmetne države članice mogu se na njihov zahtjev ponovno razmotriti u svjetlu odredbi Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3811/86 (2).

4.   Ako se zahtjev koji se navodi u stavku 3. podnese u razdoblju od godinu dana nakon 1. siječnja 1987., prava na temelju Uredbe (EEZ) br. 3811/86 stječu se od 1. siječnja 1987. ili od datuma ostvarivanja prava na mirovinu ako je kasnije spomenuti datum iza 1. siječnja 1987.; u tom slučaju pozivanje na odredbe zakonodavstva bilo koje države članice u odnosu na propuštanje ostvarivanja ili zastaru prava protiv te osobe nije moguće.

5.   Ako se zahtjev koji se navodi u stavku 3. podnese nakon isteka razdoblja od godinu dana iza 1. siječnja 1987., prava koja se ostvaruju na temelju Uredbe (EEZ) br. 3811/86 koja još nisu ostvarena ili zastarjela, stječu se od dana predavanja zahtjeva, osim ako se ne primjenjuju odredbe zakonodavstva bilo koje države članice koje su povoljnije.

Članak 120. (8)

Članak 121.

Dodatni provedbeni sporazumi

1.   Dvije ili više država članica ili nadležnih tijela tih država članica mogu, prema potrebi, sklopiti sporazume radi nadopune administrativnog postupka Provedbene uredbe. Takvi sporazumi navode se u Prilogu 5. Provedbene uredbe.

2.   Sporazumi slični onima koji se navode u stavku 1. koji su na snazi od dana koji prethodi 1. listopadu 1972. nastavljaju se primjenjivati ako su navedeni u Prilogu 5. Provedbene uredbe.

Članak 122.

Posebne odredbe u vezi s izmjenama određenih priloga

Prilozi 1., 4., 5., 6., 7. i 8. Provedbene uredbe mogu se izmijeniti Uredbom Komisije na zahtjev dotične države članice ili dotičnih država članica ili njihovih nadležnih tijela nakon što je Administrativna komisija donijela mišljenje.


(1)  Ovaj članak se nastavlja primjenjivati do 1. siječnja 1998. Međutim, u odnosu na Francusku Republiku, primjenjivat će se do 1. siječnja 2002. Vidjeti Dodatak.

(2)  SL L 355, 16.12.1986., str. 5.

PRILOG B

POPISI AKATA O IZMJENI UREDBI (EEZ) br. 1408/71 I (EEZ) br. 574/72

A.

Akt o pristupanju Španjolske i Portugala (SL L 302, 15.11.1985., str. 23.)

B.

Akt o pristupanju Austrije, Finske i Švedske (SL C 241, 29.8.1994., str. 9.), kako je prilagođen Odlukom Vijeća 95/1/EZ (SL L 1, 1.1.1995., str. 1.)

1.

Izmijenjen Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2001/83 od 2. lipnja 1983. (SL L 230, 22.8.1983., str. 6.)

2.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1660/85 od 13. lipnja 1985. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredba (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 160, 20.6.1985., str. 1.; španjolski tekst: DO Edicíon especial, 1985 (05.V4), str. 142.; portugalski tekst: JO DO Edição Especial, 1985 (05. F4), str. 142.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (04), str. 61.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (04), str. 61.)

3.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1661/85 od 13. lipnja 1985. o utvrđivanju tehničkih prilagodbi pravilima Zajednice o socijalnoj sigurnosti radnika migranata s obzirom na Grenland (SL L 160, 20.6.1985., str. 7.; španjolski tekst: DO Edicíon especial, 1985 (05.04), str. 148.; portugalski tekst: JO Edição Especial, 1985 (05.04), str. 148.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (04), str. 67.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (04), str. 67.)

4.

Uredba Komisije (EEZ) br. 513/86 od 26. veljače 1986. o izmjeni priloga 1., 4., 5. i 6. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (SL L 51, 28.2.1986., str. 44.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (04), str. 73.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (04), str. 73.)

5.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3811/86 od 11. prosinca 1986. o izmjeni Uredbe (EEZ) 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 355, 16.12.1986., str. 5.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (04), str. 86.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (04), str. 86.)

6.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1305/89 od 11. svibnja 1989. o izmjeni Uredbe (EEZ) 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 131, 13.5.1985., str. 1.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (04), str. 143.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (04), str. 143.)

7.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2332/89 od 18. srpnja 1989. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 224, 2.8.1989., str. 1.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (04), str. 154.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (04), str. 154.)

8.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3427/89 od 30. listopada 1989. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 331, 16.11.1989., str. 1.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (04), str. 165.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (04), str. 165.)

9.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2195/91 od 25. lipnja 1991. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 206, 29.7.1991., str. 2.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (05), str. 46.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (05), str. 46.)

10.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1247/92 od 30. travnja 1992. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 136, 19.5.1992., str. 1.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (05), str. 124.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (05), str. 124.)

11.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1248/92 od 30. travnja 1992. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 136, 19.5.1992., str. 7.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (05), str. 130.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (05), str. 130.)

12.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1249/92 od 30. travnja 1992. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 136, 19.5.1992., str. 28.; švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (05), str. 151.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (05), str. 151.)

13.

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1945/93 od 30. lipnja 1993. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i Uredbe (EEZ) br. 1247/92 o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 181, 23.7.1993., str. 1.); švedski tekst: EGT, Specialutgåva 1994, område 05 (06), str. 63.; finski tekst: EYVL:n erityispainos 1994, alue 05 (06), str. 63.)

14.

Uredba Vijeća (EZ) br. 3095/95 od 22. prosinca 1995. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71, Uredbe (EEZ) br. 1247/92 o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i Uredbe (EEZ) br. 1945/93 o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1247/92 (SL L 335, 30.12.1995., str. 1.)

15.

Uredba Vijeća (EZ) br. 3096/95 od 22. prosinca 1995. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka za provedbu Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 335, 30.12.1995., str. 10.)


Top