EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31993L0073

Peta direktiva Komisije 93/73/EEZ od 9. rujna 1993. o metodama analize potrebnim za provjeru sastava kozmetičkih proizvoda

OJ L 231, 14.9.1993, p. 34–53 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT)
Special edition in Finnish: Chapter 13 Volume 025 P. 13 - 32
Special edition in Swedish: Chapter 13 Volume 025 P. 13 - 32
Special edition in Czech: Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Estonian: Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Latvian: Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Lithuanian: Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Hungarian Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Maltese: Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Polish: Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Slovak: Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Slovene: Chapter 13 Volume 012 P. 222 - 241
Special edition in Bulgarian: Chapter 13 Volume 013 P. 70 - 89
Special edition in Romanian: Chapter 13 Volume 013 P. 70 - 89
Special edition in Croatian: Chapter 13 Volume 009 P. 252 - 271

Legal status of the document In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1993/73/oj

13/Sv. 009

HR

Službeni list Europske unije

252


31993L0073


L 231/34

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

09.09.1993.


PETA DIREKTIVA KOMISIJE 93/73/EEZ

od 9. rujna 1993.

o metodama analize potrebnim za provjeru sastava kozmetičkih proizvoda

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 76/768/EEZ od 27. srpnja 1976. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kozmetičke proizvode (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 93/35/EEZ (2), a posebno njezin članak 8. stavak 1.,

budući da Direktiva 76/768/EEZ predviđa službeno testiranje kozmetičkih proizvoda u svrhu ispunjavanja uvjeta koji se odnose na sastav kozmetičkih proizvoda, propisanih odredbama Zajednice;

budući da se sve metode analize moraju utvrditi u što kraćem roku; budući da su četiri mjere već poduzete Direktivom Komisije 80/1335/EEZ (3), izmijenjenom Direktivom 87/143/EEZ (4), Direktivom Komisije 82/434/EEZ (5), izmijenjenom Direktivom 90/207/EEZ (6) i direktivama Komisije 83/514/EEZ (7) i 85/490/EEZ (8); budući da identifikacija i određivanje srebrova nitrata, identifikacija i određivanje selenijeva disulfida u šamponima protiv peruti, određivanje topivog barija i topivog stroncija u pigmentima u obliku soli ili lakova, identifikacija i određivanje benzilnog alkohola, identifikacija cirkonija i određivanje cirkonija, aluminija i klora u sredstvima protiv znojenja koja nisu u obliku raspršivača i identifikacija i određivanje heksamidina, dibromoheksamidina, dibromopropamidina i klorheksidina, čine petu mjeru;

budući da su mjere predviđene ovom Direktivom u skladu s mišljenjem Odbora za prilagodbu Direktive 76/768/EEZ tehničkom napretku,

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se tijekom službenog ispitivanja kozmetičkih proizvoda:

identifikacija i određivanje srebrova nitrata,

identifikacija i određivanje selenijeva disulfida u šamponima protiv peruti,

određivanje topivog barija i topivog stroncija u pigmentima u obliku soli ili lakova,

identifikacija i određivanje benzilnog alkohola,

identifikacija cirkonija i određivanje cirkonija, aluminija i klora u sredstvima protiv znojenja koja nisu u obliku raspršivača,

identifikacija i određivanje heksamidina, dibromoheksamidina, dibromopropamidina i klorheksidina,

provodili u skladu s metodama opisanim u Prilogu.

Članak 2.

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 30. rujna 1994. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 9. rujna 1993.

Za Komisiju

Christiane SCRIVENER

Članica Komisije


(1)  SL L 262, 27.9.1976., str. 169.

(2)  SL L 151, 23.6.1993., str. 32.

(3)  SL L 383, 31.12.1980., str. 27.

(4)  SL L 57, 27.2.1987., str. 56.

(5)  SL L 185, 30.6.1982., str. 1.

(6)  SL L 108, 28.4.1990., str. 92.

(7)  SL L 291, 24.10.1983., str. 9.

(8)  SL L 295, 7.11.1985., str. 30.


PRILOG

IDENTIFIKACIJA I ODREĐIVANJE SREBROVA NITRATA U KOZMETIČKIM PROIZVODIMA

A.   Identifikacija

1.   Svrha i područje primjene

Ova metoda opisuje identifikaciju srebrova nitrata kao srebro u vodenim kozmetičkim proizvodima.

2.   Načelo

Srebro se identificira po karakterističnom bijelom talogu koji tvori s kloridnim ionima.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Otopina klorovodične kiseline, 2 M

3.2.   Otopina amonijaka: koncentrirana otopina amonijeva hidroksida (d20 = 0,88 g/ml) razrijedi se s jednakom količinom vode i promiješa.

3.3.   Otopina dušične kiseline, 2 M

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   Centrifuga

5.   Postupak

5.1.   U kivetu za centrifugiranje stavi se oko 1 g uzorka i doda kap po kap 2 M otopine klorovodične kiseline (3.1.) do potpunog taloženja; miješa se centrifugom.

5.2.   Tekućina iznad taloga (supernatant) se dekantira, a talog se jednom ispere s pet kapi hladne vode. Ispirak se baci.

5.3.   U kivetu za centrifugiranje doda se količina vode jednaka volumenu taloga. Zagrije se do vrenja i promiješa.

5.4.   Centrifugira se vruće; dekantira se tekućina iznad taloga (supernatant).

5.5.   Talogu se doda nekoliko kapi otopine amonijaka (3.2.); promiješa se i centrifugira.

5.6.   Jednoj kapi tekućine iznad taloga na satnom stakalcu doda se nekoliko kapi otopine 2 M dušične kiseline (3.3.).

5.7.   Bijeli talog ukazuje na prisutnost srebra.

B.   Određivanje

1.   Svrha i područje primjene

Ova je metoda prikladna za određivanje natrijeva nitrata kao srebro u kozmetičkim proizvodima za bojenje trepavica i obrva.

2.   Načelo

Srebro u proizvodu se određuje atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Otopina dušične kiseline, 0,02 M

3.2.   Standardna otopina srebra

3.2.1.   Ishodišna standardna otopina srebra, 1 000 μg/ml u 0,5 M otopini dušične kiseline („SpectrosoL” ili ekvivalent)

3.2.2.   Standardna otopina srebra, 100 μg/ml: u odmjernu tikvicu od 100 ml prenese se pipetom 10 ml ishodišne standardne otopine srebra (3.2.1.). Nadopuni se na puni volumen s 0,02 M otopinom dušične kiseline (3.1.) i promiješa. Ta standardna otopina treba se pripraviti i čuvati u boci od tamnog stakla.

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   Atomski apsorpcijski spektrofotometar opremljen srebrnom šupljom katodom.

5.   Postupak

5.1.   Priprema uzorka

Točno se odvaže približno 0,1 g (m g) homogenog uzorka proizvoda. Prenese se kvantitativno u odmjernu tikvicu od jedne litre, nadopuni do punog volumena 0,02 M otopinom dušične kiseline (3.1.) i promiješa.

5.2.   Uvjeti za apsorpcijsku spektrometriju

Plamen: zrak-acetilen

Valna duljina: 338,3 nm

Pozadinska korekcija: da

Uvjeti za gorivo:

slabo; za najveću apsorbancu potrebno je optimizirati visinu plamenika i uvjete goriva.

5.3.   Kalibracija

5.3.1.   U niz odmjernih tikvica od 100 ml prenese se pipetom 1,0, 2,0, 3,0, 4,0 i 5,0 ml standardne otopine srebra (3.2.2.). Svaka se tikvica nadopuni do punog volumena 0,02 M otopinom dušične kiseline (3.1.) i promiješa. Te otopine sadrže 1,0, 2,0, 3,0, 4,0 i 5,0 μg srebra po mililitru.

5.3.2.   Mjeri se apsorbanca 0,02 M otopine dušične kiseline (3.1.) i ta vrijednost na kalibracijskoj krivulji označava koncentraciju srebra jednaku nuli. Mjeri se apsorbanca svakog kalibracijskog standarda srebra (5.3.1.). Nacrta se kalibracijska krivulja koja prikazuje ovisnost vrijednosti apsorbance o koncentraciji srebra.

5.4.   Određivanje

Mjeri se apsorbanca otopine uzorka (5.1.). Iz kalibracijske krivulje očita se koncentracija srebra koja odgovara vrijednosti apsorbance dobivene za otopinu uzorka.

6.   Račun

Sadržaj srebrova nitrata u uzorku računa se kao maseni udio (%) prema formuli:

Formula,

gdje je:

m= masa uzorka uzetog za analizu (5.1.) u gramima;

i

c= koncentracija srebra u otopini uzorka (5.1.) u mikrogramima po mililitru, dobivena iz kalibracijske krivulje.

7.   Ponovljivost  (1)

Za maseni udio srebrova nitrata od 4 %, razlika između dva rezultata dobivena u dva određivanja provedena usporedno na istom uzorku ne smije biti veća od 0,05 %.

IDENTIFIKACIJA I ODREĐIVANJE SELENIJEVA DISULFIDA U ŠAMPONIMA PROTIV PERUTI

A.   Identifikacija

1.   Svrha i područje primjene

Ova metoda opisuje identifikaciju selenijeva disulfida kao selenij u šamponima protiv peruti.

2.   Načelo

Selenij se identificira po karakterističnoj žutoj do narančastoj boji koja nastaje u reakciji s ureom i kalijevim jodidom.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Koncentrirana dušična kiselina (d20 = 1,42 g/ml)

3.2.   Urea

3.3.   Otopina kalijeva jodida, 10 % (m/v): otopi se 10 g kalijeva jodida u 100 ml vode

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   Epruveta za raščinjavanje, volumena 100 ml

4.3.   Posuda za raščinjavanje sa zagrijavanjem

4.4.   Filtrirni papir (Whatman br. 42 ili ekvivalent) ili 0,45 μm membranski filtar

5.   Postupak

5.1.   U epruvetu za raščinjavanje (4.2.) stavi se približno 1 g šampona, doda 2,5 ml koncentrirane dušične kiseline (3.1.) i raščinjava u posudi za raščinjavanje sa zagrijavanjem (4.3.) pri 150 °C tijekom 30 minuta.

5.2.   Raščinjeni uzorak se razrijedi vodom na 25 ml i filtrira kroz filtrirni papir ili 0,45 μm membranski filtar (4.4.).

5.3.   U 2,5 ml filtrata doda se 5 ml vode, 2,5 g uree (3.2.) i zagrije do ključanja. Ohladi se i doda 1 ml otopine kalijeva jodida (3.3.)

5.4.   Žuta do narančasta boja koja stajanjem brzo tamni pokazuje prisutnost selenija.

B.   Određivanje

1.   Cilj i područje primjene

Ova metoda je prikladna za određivanje selenijeva disulfida kao selenij u šamponima protiv peruti u kojima je maseni udio selenijeva disulfida do 4,5 %.

2.   Načelo

Uzorak se raščinjava s dušičnom kiselinom te se selenij u uzorku dobivenom raščinjavanjem određuje atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Koncentrirana dušična kiselina (d20 = 1,42 g/m)

3.2.   Otopina dušične kiseline volumnog udjela 5 %: u čašu se uz neprekidno miješanje doda 50 ml koncentrirane dušične kiseline (3.1.) u 500 ml vode. Ta se otopina prenese u odmjernu tikvicu od jedne litre i nadopuni do punog volumena vodom.

3.3.   Ishodišna standardna otopina selenija, 1 000 μg/ml u 0,5 M otopini dušične kiseline („SpectrosoL” ili ekvivalent)

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   Epruveta za raščinjavanje, volumena 100 ml

4.3.   Posuda za raščinjavanje sa zagrijavanjem

4.4.   Filtrirni papir (Whatman br. 42 ili ekvivalent) ili 0,45 μm membranski filtar

4.5.   Atomski apsorpcijski spektrofotometar opremljen selenijevom šupljom katodom

5.   Postupak

5.1.   Priprema uzorka

5.1.1.   U epruvetu za raščinjavanje (4.2.) odvaže se točno oko 0,2 g (m gram) homogenog uzorka šampona.

5.1.2.   Doda se 5 ml koncentrirane dušične kiseline (3.1.) i raščinjava u posudi za raščinjavanje sa zagrijavanjem (4.3.) pri 150 °C tijekom jednog sata.

5.1.3.   Pustiti otopinu da se ohladi i razrijedi se vodom na 100 ml. Filtrira se kroz filtrirni papir ili 0,45 μm membranski filtar (4.4.), a filtrirana otopina se ostavi za određivanje.

5.2.   Uvjeti atomske apsorpcijske spektrometrije

Plamen: zrak—acetilen

Valna duljina 196,0 nm

Pozadinska korekcija: da

Uvjeti goriva:

slabo; za najveću apsorbancu potrebno je optimizirati visinu plamenika i uvjete goriva.

5.3.   Kalibracija

5.3.1.   U niz odmjernih tikvica od 100 ml prenese se pipetom 1,0, 2,0, 3,0, 4,0 i 5,0 ml ishodišne standardne otopine selenija (3.3.). Svaka tikvica se nadopuni do punog volumena otopinom dušične kiseline volumnog udjela 5 % (3.2.) i promiješa. Te otopine sadrže 10, 20, 30, 40 i 50 μg selenija po mililitru.

5.3.2.   Mjeri se apsorbanca otopine dušične kiseline volumnog udjela 5 % (3.2.) i ta vrijednost na kalibracijskoj krivulji označava koncentraciju selenija jednaku nuli. Mjeri se apsorbanca svakog kalibracijskog standarda selenija (5.3.1.). Nacrta se kalibracijska krivulja koja prikazuje ovisnost vrijednosti apsorbance o koncentraciji selenija.

5.4.   Određivanje

Mjeri se apsorbanca otopine uzorka (5.1.3.). Iz kalibracijske krivulje očita se koncentracija selenija koja odgovara vrijednosti apsorbance dobivene za otopinu uzorka.

6.   Račun

Sadržaj selenijeva disulfida u uzorku računa se kao maseni udio (%) prema formuli:

Formula,

gdje je:

m= masa uzorka uzetog za analizu (5.1.1.) u gramima;

i

c= koncentracija selenija u otopini uzorka (5.1.3.) u mikrogramima po mililitru, dobivena iz kalibracijske krivulje.

7.   Ponovljivost  (2)

Za maseni udio selenijeva disulfida od 1 %, razlika između dva rezultata dobivena u dva određivanja provedena usporedno na istom uzorku ne smije biti veća od 0,05 %.

ODREĐIVANJE TOPIVOG BARIJA I STRONCIJA U PIGMENTIMA U OBLIKU SOLI ILI LAKOVA

A.   Određivanje topivog barija

1.   Cilj i područje primjene

Ova metoda opisuje postupak ekstrakcije i određivanje topivog barija iz pigmenata u obliku soli ili lakova.

2.   Načelo

Pigment se ekstrahira s 0,07 M otopinom klorovodične kiseline pod određenim uvjetima, a količina barija u ekstraktu određuje se atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Apsolutni etanol

3.2.   Otopina klorovodične kiseline, 0,07 M

3.3.   Otopina klorovodične kiseline, 0,5 M

3.4.   Otopina kalijeva klorida, 8 % (m/v): otopi se 16 g kalijeva klorida u 200 ml 0,07 M otopine klorovodične kiseline (3.2.).

3.5.   Barijeve standardne otopine

3.5.1.   Ishodišna standardna otopina barija, 1 000 μg/ml u 0,5 M otopini dušične kiseline, („SpectrosoL” ili ekvivalent)

3.5.2.   Standardne otopine barija, 200 μg/ml: prenese se pipetom 20,0 ml ishodišne standardne otopine barija (3.5.1.) u odmjernu tikvicu od 100 ml. Nadopuni se do punog volumena 0,07 M otopinom klorovodične kiseline (3.2.) i promiješa.

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   pH metar s točnošću od 0,02 jedinice

4.3.   Tresilica za tikvice s kružnim djelovanjem

4.4.   Membranski filtar s veličinom pora od 0,45 μm

4.5.   Atomski apsorpcijski spektrofotometar opremljen barijevom šupljom katodom

5.   Postupak

5.1.   Priprema uzorka

5.1.1.   U Erlenmeyerovu tikvicu se odvaže točno približno 0,5 g (m gram) pigmenta. Kako bi se osigurao dovoljan volumen za učinkovito tresenje, tikvica mora biti kapaciteta od najmanje 150 ml.

5.1.2.   Pipetom se doda 1,0 ml etanola (3.1.) i tikvica se vrti kako bi se osiguralo potpuno namakanje pigmenta. Iz birete se doda točna količina 0,07 M otopine klorovodične kiseline (3.2.), potrebna da se dobije omjer volumena kiseline i mase pigmenta točno 50 mililitara po gramu. Neka ukupni volumen sredstva za ekstrakciju, uključujući i etanol bude V ml. Sadržaj tikvice se vrtloži pet sekundi kako bi se osiguralo potpuno miješanje sastojaka.

5.1.3.   Pomoću pH metra (4.2.) mjeri se pH dobivene suspenzije i, ako je veći od 1,5, doda se kap po kap otopine klorovodične kiseline (3.3.) dok se ne postigne pH suspenzije u području od 1,4 do 1,5.

5.1.4.   Tikvica se začepi i odmah trese 60 minuta na tresilici za tikvice s kružnim djelovanjem (4.3.). Brzina tresenja mora biti dovoljno velika da se stvori pjena. Filtrira se kroz 0,45 μm membranski filtar (4.4.) te se filtrat sakupi. Ekstrakt ne centrifugirati prije filtriranja. 5,0 ml filtrata se pipetom prenese u odmjernu tikvicu od 50 ml; nadopuni se do punog volumena 0,07 M otopinom klorovodične kiseline (3.2.) i promiješa. Ta se otopina rabi i za određivanje stroncija (dio B).

5.1.5.   U odmjernu tikvicu od 100 ml pipetom se prenese 5,0 ml otopine kalijeva klorida (3.4.) i alikvot (W Ba ml) razrijeđenog filtrata (5.1.4.) kako bi se dobila očekivana koncentracija između 3 i 10 μg barija po mililitru. (Alikvot od 10 ml bila bi zadovoljavajuća početna točka). Nadopuni se do punog volumena 0,07 M otopinom klorovodične kiseline (3.2.) i promiješa.

5.1.6.   Koncentracija barija u otopini (5.1.5.) odredi se isti dan atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

5.2.   Uvjeti atomske apsorpcijske spektrometrije

Plamen: dušikov(I) oksid/acetilen

Valna duljina: 553,5 nm

Pozadinska korekcija: ne

Uvjeti za gorivo:

slabo; za najveću apsorbancu potrebno je optimizirati visinu plamenika i uvjete goriva.

5.3.   Kalibracija

5.3.1.   U niz odmjernih tikvica od 100 ml prenese se pipetom 1,0, 2,0, 3,0, 4,0 i 5,0 ml standardne otopine barija (3.5.2.). U svaku tikvicu se pipetom prenese 5,0 ml otopine kalijeva klorida (3.4.); nadopuni se do punog volumena 0,07 M otopinom klorovodične kiseline (3.2.) i promiješa. Te otopine sadrže 2,0, 4,0, 6,0, 8,0 i 10,0 μg barija po mililitru.

Na jednaki način se pripremi otopina za slijepu probu, bez dodatka standardne otopine barija.

5.3.2.   Mjeri se apsorbanca slijepe probe (5.3.1.) i ta vrijednost na kalibracijskoj krivulji označava koncentraciju barija jednaku nuli. Mjeri se apsorbanca svakog kalibracijskog standarda barija (5.3.1.). Nacrta se kalibracijska krivulja koja prikazuje ovisnost vrijednosti apsorbance o koncentraciji barija.

5.4.   Određivanje

Mjeri se apsorbanca otopine uzorka (5.1.5.). Iz kalibracijske krivulje očita se koncentracija barija koja odgovara vrijednosti apsorbance dobivene za otopinu uzorka.

6.   Račun

Maseni udio topivog barija (%) u pigmentu iskazan je formulom:

Formula,

gdje je:

m= masa u gramima uzorka uzetog za analizu (5.1.1.);

c= koncentracija barija u otopini uzorka (5.1.5.) u mikrogramima po mililitru, dobivena iz kalibracijske krivulje;

V= ukupni volumen sredstva za ekstrakciju u mililitrima (5.1.2.); i

WBa= volumen ekstrakta, u mililitrima, uzet u 5.1.5.

7.   Ponovljivost

Za maseni udio topivog barija od 2 %, najbolja raspoloživa ponovljivost (ISO 5725) za ovu metodu je 0,3 %.

8.   Primjedbe

8.1.   Pod određenim uvjetima apsorbanca barija može biti povećana zbog prisutnosti kalcija. To se može poništiti dodatkom magnezijeva iona u koncentraciji od 5 g po litri (3).

8.2.   Kao alternativa plamenoj atomskoj apsorpcijskoj spektrometriji dozvoljena je uporaba induktivno—vezne plazma—optičke emisijske spektrometrije.

B.   Određivanje topivog stroncija

1.   Svrha i područje primjene

Ova metoda opisuje postupak ekstrakcije i određivanja topivog stroncija iz pigmenata u obliku soli ili lakova.

2.   Načelo

Pigment se ekstrahira s 0,07 M otopinom klorovodične kiseline pod određenim uvjetima, a količina stroncija u ekstraktu se određuje atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Apsolutni etanol

3.2.   Otopina klorovodične kiseline, 0.07 M

3.3.   Otopina kalijeva klorida, 8 % (m/v): otopi se 16 g kalijeva klorida u 200 ml 0,07 M otopine klorovodične kiseline (3.2.).

3.4.   Stroncijeve standardne otopine

3.4.1.   Ishodišna standardna otopina stroncija, 1 000 μg/ml u 0,5 M otopini dušične kiseline, („SpectrosoL” ili ekvivalent)

3.4.2.   Standardne otopine stroncija, 100 μg/ml: prenese se pipetom 10,0 ml ishodišne standardne otopine barija (3.4.1.) u odmjernu tikvicu od 100 ml. Nadopuni se do punog volumena 0,07 M otopinom klorovodične kiseline (3.2.) i promiješa.

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   Membranski filtar veličine pora od 0,45 μm

4.3.   Atomski apsorpcijski spektrofotometar opremljen stroncijevom šupljom katodom

5.   Postupak

5.1.   Priprema uzorka

Za određivanje sadržaja stroncija rabi se otopina pripremljena prema A.5.1.4.

5.1.1.   U odmjernu tikvicu od 100 ml pipetom se prenese 5,0 ml otopine kalijeva klorida (3.3.) i alikvot (W Sr ml) razrijeđenog filtrata (A.5.1.4.) kako bi se dobila očekivana koncentracija između 2 i 5 μg stroncija po mililitru. (Alikvot od 25 ml bila bi zadovoljavajuća početna točka). Nadopuni se do punog volumena 0,07 M otopinom klorovodične kiseline (3.2.) i promiješa.

5.1.2.   Koncentracija stroncija u otopini (5.1.1.) odredi se isti dan atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

5.2.   Uvjeti atomske apsorpcijske spektrometrije

Plamen: dušikov(I) oksid/acetilen

Valna duljina: 460,7 nm

Pozadinska korekcija: ne

Uvjeti za gorivo:

slabo; za najveću apsorbancu potrebno je optimizirati visinu plamenika i uvjete goriva.

5.3.   Kalibracija

5.3.1.   U niz odmjernih tikvica od 100 ml prenese se pipetom 1,0, 2,0, 3,0, 4,0 i 5,0 ml standardne otopine stroncija (3.4.2.). U svaku tikvicu se pipetom prenese 5,0 ml otopine kalijeva klorida (3.3.); nadopuni se do punog volumena 0,07 M otopinom klorovodične kiseline (3.2.) i promiješa. Te otopine sadrže 1,0, 2,0, 4,0 i 5,0 μg stroncija po mililitru.

Na jednaki način se pripremi otopina za slijepu probu, bez dodatka standardne otopine stroncija.

5.3.2.   Mjeri se apsorbanca slijepe probe (5.3.1.) i ta vrijednost na kalibracijskoj krivulji označava koncentraciju stroncija jednaku nuli. Mjeri se apsorbanca svakog kalibracijskog standarda stroncija (5.3.1.). Nacrta se kalibracijska krivulja koja prikazuje ovisnost vrijednosti apsorbance o koncentraciji stroncija.

5.4.   Određivanje

Mjeri se apsorbanca otopine uzorka (5.1.1.). Iz kalibracijske krivulje očita se koncentracija stroncija koja odgovara vrijednosti apsorbance dobivene za otopinu uzorka.

6.   Račun

maseni udio topivog stroncija (%) u pigmentu iskazan je formulom:

Formula

gdje je:

m= masa u gramima uzorka uzetog za analizu (A.5.1.1.);

c= koncentracija stroncija u otopini uzorka (5.1.1.) u mikrogramima po mililitru, dobivena iz kalibracijske krivulje;

V= ukupni volumen sredstva za ekstrakciju u mililitrima (A.5.1.2.); i

WSr= volumen ekstrakta, u mililitrima, uzet u 5.1.1.

7.   Ponovljivost

Za maseni udio topivog stroncija od 0,6 %, najbolja raspoloživa ponovljivost (ISO 5725) za ovu metodu je 0,09 %.

8.   Primjedba

Kao alternativa plamenoj atomskoj apsorpcijskoj spektrometriji dozvoljena je uporaba induktivno—vezne plazma—optičke emisijske spektrometrije.

IDENTIFIKACIJA I ODREĐIVANJE BENZILNOG ALKOHOLA U KOZMETIČKIM PROIZVODIMA

A.   Identifikacija

1.   Cilj i područje primjene

Ova metoda opisuje identifikaciju benzilnog alkohola u kozmetičkim proizvodima.

2.   Načelo

Benzilni alkohol se identificira tankoslojnom kromatografijom na pločama od silikagela.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Benzilni alkohol

3.2.   Kloroform

3.3.   Apsolutni etanol

3.4.   n-pentan

3.5.   Otapalo za razvijanje: dietil eter

3.6.   Standardna otopina benzilnog alkohola: u odmjernu tikvicu od 100 ml odvaže se 0,1 g benzilnog alkohola (3.1.), nadopuni do punog volumena etanolom (3.3.) i promiješa.

3.7.   Ploče za tankoslojnu kromatografiju, staklo, 100 × 200 mm ili 200 × 200 mm, prekrivene slojem silikagela 60 F254, debljine 0,25 mm.

3.8.   Reagens za vidljivi prikaz: 12-molibdofosforna kiselina, 10 % (m/v) u etanolu (3.3.).

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena aparatura za tankoslojnu kromatografiju

4.2.   Kromatografska posuda, komora s dvojnom kadom, ukupne dimenzije približno 80 mm × 230 mm × 240 mm

4.3.   Kromatografski papir: Whatman ili ekvivalent

4.4.   Ultraljubičasta svjetiljka, valne duljine 254 nm.

5.   Postupak

5.1.   Priprema uzorka

U odmjernu tikvicu od 10 ml odvaže se 1,0 g proizvoda koji treba analizirati. Doda se 3 ml kloroforma (3.2.) i snažno protresa sve dok se proizvod ne dispergira. Dopuni se do punog volumena etanolom (3.3.) i snažno protrese kako bi se dobila bistra ili gotovo bistra otopina.

5.2.   Tankoslojna kromatografija

5.2.1.   Kromatografska posuda (4.2.) se zasiti n-pentanom (3.4.) kako slijedi: stjenka komore koja graniči sa stražnjom kadom obloži se kromatografskim papirom (4.3.) tako da je niži kraj papira u kadi. Prenese se 25 ml n-pentana (3.4.) u stražnju kadu na način da se to otapalo prelije preko izložene površine obloge od kromatografskog papira. Odmah se pokrije poklopcem i posuda se pusti stajati 15 minuta.

5.2.2.   10 ml otopine uzorka (5.1.) i 10 ml standardne otopine benzilnog alkohola (3.6.) nanese se na odgovarajuće točke na početnoj crti ploče za tankoslojnu kromatografiju (3.7.). Pusti se da se osuši.

5.2.3.   U prednju kadu posude otpipetira se 10 ml dietil etera (3.5.) i odmah nakon toga u istu kadu stavi se ploča (5.2.2.) Brzo se stavi poklopac posude i razvija ploča preko udaljenosti od 150 mm. Ploča se makne iz kromatografske posude i pusti da se osuši na sobnoj temperaturi.

5.2.4.   Ploča (5.2.3.) se promatra pod ultraljubičastim svjetlom i označi se položaj ljubičastih mrlja. Ploča se poprska reagensom za vidljivi prikaz (3.8.) i zagrijava se pri 120 °C oko 15 minuta. Benzilni alkohol se pojavljuje kao tamnoplave mrlje.

5.2.5.   Izračuna se Rf vrijednost standardne otopine benzilnog alkohola. Tamnoplava mrlja jednake vrijednosti koja je dobivena s otopinom uzorka pokazuje prisutnost benzilnog alkohola.

Granica detekcije: 0,1 μg benzilnog alkohola.

B.   Određivanje

1.   Svrha i područje primjene

Ova metoda opisuje određivanje benzilnog alkohola u kozmetičkim proizvodima.

2.   Definicija

Količina benzilnog alkohola određena ovom metodom izražena je kao maseni udio (% m/m).

3.   Načelo

Uzorak se ekstrahira metanolom i količina benzilnog alkohola u ekstraktu se odredi tekućinskom kromatografijom visoke djelotvornosti (HPLC).

4.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće i primjereni za HPLC.

4.1.   Metanol

4.2.   4-etoksifenol

4.3.   Benzilni alkohol

4.4.   Pokretna faza: metanol (4.1.)/voda (volumni omjer 45: 55)

4.5.   Ishodišna otopina benzilnog alkohola: u odmjernu tikvicu od 100 ml odvaže se točno približno 0,1 g benzilnog alkohola (4.3.). Nadopuni se do punog volumena metanolom (4.1.) i promiješa.

4.6.   Ishodišna otopina unutarnjeg standarda: u odmjernu tikvicu od 100 ml odvaže se točno približno 0,1 g 4-etoksifenola (4.2.). Nadopuni se do punog volumena metanolom (4.1.) i promiješa.

4.7.   Standardne otopine: u niz odmjernih tikvica od 25 ml pipetom se prenesu ishodišne otopine benzilnog alkohola (4.5.) i ishodišne otopine unutarnjeg standarda (4.6.) prema dolje prikazanoj tablici. Nadopuni se metanolom (4.1.) i promiješa.

Standardna otopina

Koncentracija benzilnog alkohola

Koncentracija 4-etoksifenola

Dodani ml (4.5.)

μg/ml (4)

Dodani ml (4.6.)

μg/ml (4)

I.

0,5

20

2,0

80

II.

1,0

40

2,0

80

III.

2,0

80

2,0

80

IV.

3,0

120

2,0

80

V.

5,0

200

2,0

80

5.   Aparatura

5.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

5.2.   Oprema za tekućinsku kromatografiju visoke djelotvornosti s ultraljubičastim detektorom promjenjive valne duljine i injektor s petljom volumena 10 μl

5.3.   Analitička kolona: kolona od nehrđajućeg čelika, 250 mm × 4,6 mm, napunjena s 5 μm Spherisorb ODS ili ekvivalent

5.4.   Vodena kupelj

5.5.   Ultrazvučna kupelj

5.6.   Centrifuga

5.7.   Kivete za centrifugiranje, kapaciteta 15 ml

6.   Postupak

6.1.   Priprema uzorka

6.1.1.   U kivetu za centrifugiranje (5.7.) odvaže se točno približno 0,1 g (m gram) uzorka i doda se 5 ml metanola (4.1.).

6.1.2.   Zagrijava se 10 minuta u vodenoj kupelji (5.4.) održavanoj na 50 °C, a zatim se kiveta stavi u ultrazvučnu kupelj (5.5.) dok se uzorak temeljito ne dispergira.

6.1.3.   Ohladi se i zatim centrifugira pri 3 500 okretaja u minuti tijekom pet minuta.

6.1.4.   Tekućina iznad taloga (supernatant) se prenese u odmjernu tikvicu od 25 ml.

6.1.5.   Uzorak se ponovno ekstrahira s daljnjih 5 ml metanola (4.1.). Ekstrakti se spoje u odmjernoj tikvici od 25 ml.

6.1.6.   Pipetom se prenese 2,0 ml ishodišne otopine unutarnjeg standarda (4.6.) u odmjernu tikvicu od 25 ml. Nadopuni se do punog volumena metanolom (4.1.) i promiješa. Ta otopina se rabi u fazi analize opisanoj u 6.4.

6.2.   Kromatografija

6.2.1.   Oprema za tekućinsku kromatografiju visoke djelotvornosti (5.2.) složi se na uobičajeni način. Brzina protoka pokretne faze (4.4.) podesi se na 2,0 ml u minuti.

6.2.2.   Valna duljina na UV detektoru podesi se na 210 nm.

6.3.   Kalibracija

6.3.1.   Injektira se 10 ml svake od standardnih otopina benzilnog alkohola (4.7.) i mjere se površine vrhova benzilnog alkohola i 4-etoksifenola.

6.3.2.   Za svaku standardnu otopinu benzilnog alkohola (4.7.) izračuna se omjer vrhova benzilnog alkohola i 4-etoksifenola. Nacrta se kalibracijska krivulja na način da se ti omjeri nanesu na os ordinata, a odgovarajuće koncentracije benzilnog alkohola u μg po mililitru na os apscisa.

6.4.   Određivanje

6.4.1.   Injektira se 10 ml otopine uzorka (6.1.6.) i mjere se površine vrhova benzilnog alkohola i 4-etoksifenola. Izračuna se omjer vrhova benzil alkohola i 4-etoksifenola. Postupak se ponovi s daljnjim alikvotima od 10 ml otopine uzorka dok se ne dobiju dosljedni rezultati.

6.4.2.   Iz kalibracijske krivulje (6.3.2.) se očitaju koncentracije benzilnog alkohola koje odgovaraju omjeru površina vrhova benzilnog alkohola i 4-etoksifenola.

7.   Račun

Izračuna se sadržaj benzilnog alkohola u uzorku kao maseni udio prema formuli:

Formula,

gdje je:

m= masa uzorka uzetog za analizu (6.1.1.) u gramima; i

c= koncentracija benzilnog alkohola u otopini uzorka (6.1.6.) u mikrogramima po mililitru, dobivena iz kalibracijske krivulje.

8.   Ponovljivost  (5)

Za maseni udio benzilnog alkohola od 1 %, razlika između dva rezultata dobivena u dva određivanja provedena usporedno na istom uzorku ne smije biti veća od 0,10 %.

IDENTIFIKACIJA CIRKONIJA I ODREĐIVANJE CIRKONIJA, ALUMINIJA I KLORA U SREDSTVIMA PROTIV ZNOJENJA KOJA NISU U OBLIKU RASPRŠIVAČA

Metoda se sastoji od pet faza:

A.

Identifikacija cirkonija

B.

Određivanje cirkonija

C.

Određivanje aluminija

D.

Određivanje klora

E.

Računanje omjera: aluminijevi atomi prema cirkonijevim atomima i omjera: suma aluminijevih i cirkonijevih atoma prema klorovim atomima.

A.   Identifikacija cirkonija

1.   Svrha i područje primjene

Ova metoda opisuje identifikaciju cirkonija u kozmetičkim proizvodima protiv znojenja koji nisu u obliku raspršivača. Do sada se nije pokušalo opisati metode pogodne za identifikaciju aluminijeva cirkonijeva hidroksi kloridnog kompleksa [AlxZr(OH)yClzH2O].

2.   Načelo

Cirkonij se identificira po karakterističnom crvenoljubičastom talogu koji nastaje s alizarin crvenim S u vrlo kiselim uvjetima.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Koncentrirana klorovodična kiselina (d20 = 1,18 g/ml)

3.2.   Otopina alizarin crvenog S (CI. 58005): 2 % (m/v) vodeni natrijev alizarin sulfonat.

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

5.   Postupak

5.1.   U epruvetu za ispitivanje stavi se oko 1 g uzorka i doda se 2 ml vode. Začepi se i protresa.

5.2.   Dodaju se tri kapi otopine alizarin crvenog S (3.2.) i zatim 2 ml koncentrirane klorovodične kiseline (3.1.). Začepi se i protresa.

5.3.   Pusti se da stoji približno dvije minute.

5.4.   Crvenoljubičasta otopina iznad taloga i talog pokazuju prisutnost cirkonija.

B.   Određivanje cirkonija

1.   Cilj i područje primjene

Ova metoda je pogodna za određivanje cirkonija i aluminijeva cirkonijeva hidroksi kloridnog kompleksa do najviše 7,5 % masenog udjela cirkonija u sredstvima protiv znojenja koji nisu u obliku raspršivača.

2.   Načelo

Cirkonij se ekstrahira iz proizvoda u kiselim uvjetima i određuje se plamenom atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Koncentrirana otopina klorovodične kiseline (d20 = 1,18 g/ml)

3.2.   Otopina klorovodične kiseline, volumnog udjela 10 % (v/v): u čašu u kojoj se nalazi 500 ml vode, doda se uz stalno miješanje 100 ml koncentrirane klorovodične kiseline (3.1.). Ta otopina se prenese u odmjernu tikvicu od jedne litre i nadopuni na puni volumen vodom.

3.3.   Ishodišna standardna otopina cirkonija, 1 000 μg/ml u 0,5 M otopini klorovodične kiseline („SpectrosoL” ili ekvivalent).

3.4.   Aluminijev klorid (hidratizirani) [AlCl3.6H2O]: reagens: otopi se 22,6 g aluminijeva klorida heksahidrata u 250 ml otopine klorovodične kiseline volumnog udjela 10 % (v/v) (3.2.).

3.5.   Reagens aluminijeva klorida: otopi se 5,0 g amonijeva klorida u 250 ml otopine klorovodične kiseline volumnog udjela 10 % (v/v) (3.2.).

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   Grijač s magnetskim mješačem

4.3.   Filtrirni papir (Whatman br. 41 ili ekvivalent)

4.4.   Atomski apsorpcijski spektrofotometar sa cirkonijevom šupljom katodom

5.   Postupak

5.1.   Priprema uzorka

5.1.1.   U čašu od 150 ml odvaže se točno približno 1,0 g (m gram) homogenog uzorka proizvoda. Doda se 40 ml vode i 10 ml koncentrirane klorovodične kiseline (3.1.).

5.1.2.   Čaša se stavi u grijač s magnetskim mješačem (4.2.). Započne se s miješanjem i zagrije se do vrenja. Kako bi se spriječilo brzo sušenje, čaša se poklopi satnim staklom. Pusti se ključati pet minuta, čaša se makne s grijača i ohladi na sobnu temperaturu.

5.1.3.   Pomoću filtrirnog papira (4.3.), sadržaj čaše se filtrira u odmjernu tikvicu od 100 ml. Čaša se ispere dva puta s po 10 ml vode, a ispirci se nakon filtracije dodaju u tikvicu. Nadopuni se do punog volumena vodom i promiješa. Ta otopina se također rabi za određivanje aluminija (Dio C.).

5.1.4.   U odmjernu tikvicu od 50 ml pipetom se prenese 20,00 ml otopine uzorka (5.1.3.), 5,00 ml reagensa aluminijeva klorida (3.4.) i 5,00 ml reagensa aluminijeva klorida (3.5.). Nadopuni se do punog volumena otopinom klorovodične kiseline volumnog udjela 10 % (v/v) (3.2.) i promiješa.

5.2.   Uvjeti za atomsku apsorpcijsku spektrometriju

Plamen: dušikov(I) oksid/acetilen

Valna duljina: 360,1 nm

Pozadinska korekcija: ne

Uvjeti za goriva:

bogato; za najveću apsorbancu potrebno je optimizirati visinu plamenika i uvjete goriva.

5.3.   Kalibracija

5.3.1.   U niz odmjernih tikvica od 50 ml pipetom se prenese 5,00, 10,00, 15,00, 20,00 i 25,00 ml ishodišne standardne otopine cirkonija (3.3.). U svaku odmjernu tikvicu pipetom se prenese 5,00 ml reagensa aluminijeva klorida (3.4.) i 5,00 ml reagensa aluminijeva klorida (3.5.). Nadopuni se do punog volumena klorovodičnom kiselinom volumnog udjela 10 % (v/v) (3.2.) i promiješa. Te otopine sadrže 100, 200, 300, 400 i 500 μg cirkonija po mililitru.

Na jednaki način se pripremi otopina za slijepu probu, bez dodatka standardne otopine cirkonija.

5.3.2.   Mjeri se apsorbanca slijepe probe (5.3.1.) i ta vrijednost na kalibracijskoj krivulji označava koncentraciju cirkonija jednaku nuli. Mjeri se apsorbanca svakog kalibracijskog standarda cirkonija (5.3.1.). Nacrta se kalibracijska krivulja koja prikazuje ovisnost vrijednosti apsorbance o koncentraciji cirkonija.

5.4.   Određivanje

Mjeri se apsorbanca otopine uzorka (5.1.4.). Iz kalibracijske krivulje očita se koncentracija cirkonija koja odgovara vrijednosti apsorbance dobivene za otopinu uzorka.

6.   Račun

Računa se maseni udio cirkonija (%) prema formuli:

Formula,

gdje je:

m= masa u gramima uzorka uzetog za analizu (5.1.1.);

c= koncentracija cirkonija u otopini uzorka (5.1.4.) u mikrogramima po mililitru, dobivena iz kalibracijske krivulje.

7.   Ponovljivost  (6)

Za maseni udio cirkonija od 3 %, razlika između dva rezultata dobivena u dva određivanja provedena usporedno na istom uzorku ne smije biti veća od 0,10 % (m/m).

8.   Primjedba

Kao alternativa plamenoj atomskoj apsorpcijskoj spektrometriji dozvoljena je uporaba induktivno—vezne plazma—optičke emisijske spektrometrije.

C.   Određivanje aluminija

1.   Cilj i područje primjene

Ova metoda je pogodna za određivanje aluminija prisutnog u aluminijevim cirkonijevim hidroksi kloridnim kompleksima do najvećeg masenog udjela od 12 % aluminija u sredstvima protiv znojenja koja nisu u obliku raspršivača.

2.   Načelo

Aluminij se ekstrahira iz proizvoda u kiselim uvjetima i određuje se plamenom atomskom apsorpcijskom spektrometrijom.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Koncentrirana klorovodična kiselina (d20 = 1,18 g/ml)

3.2.   Otopina klorovodične kiseline volumnog udjela 1 % (v/v): u čašu u kojoj se nalazi 500 ml vode doda se uz stalno miješanje 10 ml koncentrirane klorovodične kiseline (3.1.). Ta otopina se prenese u odmjernu tikvicu od jedne litre i nadopuni na puni volumen vodom.

3.3.   Ishodišna standardna otopina aluminija, 1 000 μg/ml u 0,5 M otopini dušične kiseline („SpectrosoL” ili ekvivalent).

3.4.   Reagens kalijeva klorida: otopi se 10,0 g kalijeva klorida u 250 ml otopine klorovodične kiseline volumnog udjela 1 % (v/v) (3.2.).

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   Atomski apsorpcijski spektrofotometar s aluminijevom šupljom katodom

5.   Postupak

5.1.   Priprema uzorka

Za određivanje sadržaja aluminija rabi se otopina pripremljena u B.5.1.3.

5.1.1.   U čašu od 100 ml prenese se pipetom 5,00 ml otopine uzorka (B.5.1.3.) i 10,00 ml reagensa kalijeva klorida (3.4.). Nadopuni se do punog volumena klorovodičnom kiselinom volumnog udjela 1 % (v/v) (3.2.) i promiješa.

5.2.   Uvjeti za atomsku apsorpcijsku spektrometriju

Plamen: dušikov(I) oksid/acetilen

Valna duljina: 309,3 nm

Pozadinska korekcija: ne

Uvjeti za goriva:

bogato; za najveću apsorbancu potrebno je optimizirati visinu plamenika i uvjete goriva.

5.3.   Kalibracija

5.3.1.   U niz odmjernih tikvica od 100 ml pipetom se prenese 1,00, 2,00, 3,00, 4,00 i 5,00 ml ishodišne standardne otopine aluminija (3.3.). U svaku odmjernu tikvicu pipetom se prenese 10,00 ml reagensa kalijeva klorida (3.4.) i nadopuni se do punog volumena klorovodičnom kiselinom volumnog udjela 1 % (v/v) (3.2.) i promiješa. Te otopine sadrže 10, 20, 30, 40 i 50 μg aluminija po mililitru.

Na jednaki način se pripremi otopina za slijepu probu, bez dodatka standardne otopine aluminija.

5.3.2.   Mjeri se apsorbanca slijepe probe (5.3.1.) i ta vrijednost na kalibracijskoj krivulji označava koncentraciju aluminija jednaku nuli. Mjeri se apsorbanca svakog kalibracijskog standarda aluminija. Nacrta se kalibracijska krivulja koja prikazuje ovisnost vrijednosti apsorbance o koncentraciji aluminija.

5.4.   Određivanje

Mjeri se apsorbanca otopine uzorka (5.1.1.). Iz kalibracijske krivulje očita se koncentracija aluminija koja odgovara vrijednosti apsorbance dobivene za otopinu uzorka.

6.   Račun

Računa se maseni udio aluminija (%) prema formuli:

Formula,

gdje je:

m= masa u gramima uzorka uzetog za analizu (B.5.1.1.);

c= koncentracija aluminija u otopini uzorka (5.1.1.) u mikrogramima po mililitru, dobivena iz kalibracijske krivulje.

7.   Ponovljivost  (7)

Za maseni udio aluminija od 3,5 %, razlika između dva rezultata dobivena u dva određivanja provedena usporedno na istom uzorku ne smije biti veća od 0,10 % (m/m).

8.   Primjedba

Kao alternativa plamenoj atomskoj apsorpcijskoj spektrometriji dozvoljena je uporaba induktivno—vezne plazma—optičke emisijske spektrometrije.

D.   Određivanje klora

1.   Cilj i područje određivanja

Ova metoda je pogodna za određivanje klora prisutnog kao kloridni ion u aluminijevim cirkonijevim hidroksi kloridnim kompleksima u sredstvima protiv znojenja koja nisu u obliku raspršivača.

2.   Načelo

Kloridni ion se određuje potenciometrijskom titracijom pomoću standardne otopine srebrova nitrata.

3.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće.

3.1.   Koncentrirana dušična kiselina (d20 = 1,42 g/ml)

3.2.   Otopina dušične kiseline volumnog udjela 5 % (v/v): u čašu u kojoj se nalazi 250 ml vode, doda se uz stalno miješanje 25 ml koncentrirane klorovodične kiseline (3.1.). Ta se otopina prenese u odmjernu tikvicu od 500 ml i nadopuni na puni volumen vodom.

3.3.   Aceton

3.4.   Srebrov nitrat, 0,1 M otopina za volumetriju („AnalaR” ili ekvivalent).

4.   Aparatura

4.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

4.2.   Grijač s magnetskim mješačem

4.3.   Srebrna elektroda

4.4.   Kalomelova referentna elektroda

4.5.   pH/milivolt metar pogodan za potenciometrijsku titraciju

5.   Postupak

5.1.   Priprema uzorka

5.1.1.   U čašu od 250 ml odvaže se točno približno 1,0 g (m gram) homogenog uzorka proizvoda. Doda se 80 ml vode i 20 ml otopine dušične kiseline volumnog udjela 5 % (v/v) (3.2.).

5.1.2.   Čaša se stavi u grijač s magnetskim mješačem (4.2.). Započne se s miješanjem i zagrije se do vrenja. Kako bi se spriječilo brzo sušenje, čaša se poklopi satnim staklom. Pusti se ključati pet minuta, čaša se makne s grijača i ohladi na sobnu temperaturu.

5.1.3.   Doda se 10 ml acetona (3.3.), ispod površine otopine urone se elektrode (4.3. i 4.4.) i započne miješanje. Titrira se potenciometrijski 0,1 M pomoću otopine srebrova nitrata (3.4.) i nacrta diferencijalna krivulja kako bi se odredila završna točka titracije (V ml).

6.   Račun

Računa se maseni udio klora (%) u uzorku prema formuli:

Formula,

gdje je:

m= masa u gramima uzorka uzetog za analizu (5.1.1.);

V= volumen 0,1 M srebrova nitrata u mililitrima, utrošenog do završne točke titracije (5.1.3.).

7.   Ponovljivost  (8)

Za maseni udio klora od 4 %, razlika između dva rezultata dobivena u dva određivanja provedena usporedno na istom uzorku ne smije biti veća od 0,10 % (m/m).

E.   Računanje omjera: aluminijevi atomi prema cirkonijevim atomima i omjera: suma aluminijevih i cirkonijevih atoma prema klorovim atomima

1.   Računanje omjera: aluminijevi atomi prema cirkonijevim atomima

Računa se omjer Al:Zr prema formuli:

Formula.

2.   Računanje omjera: suma aluminijevih i cirkonijevih atoma prema klorovim atomima

Računa se omjer (Al + Zr):Cl prema formuli:

Formula.

IDENTIFIKACIJA I ODREĐIVANJE HEKSAMIDINA, DIBROMOHEKSAMIDINA, DIBROMOPROPAMIDINA I KLORHEKSIDINA

1.   Cilj i područje primjene

Ova metoda opisuje kvalitativno i kvantitativno određivanje:

heksamidina i njegovih soli, uključujući izetionat i 4-hidroksibenzoat,

dibromheksamidin i njegove soli, uključujući izetionat,

dibromopropamidin i njegove soli, uključujući izetionat,

klorheksidin diacetat, diglukonat i dihidroklorid u kozmetičkim proizvodima.

2.   Definicija

Sadržaj heksamidina, dibromoheksamidina, dibromopropamidina i klorheksidina određen ovom metodom izražava se kao maseni udio (% m/m).)

3.   Načelo

Identifikacija i određivanje provodi se tekućinskom kromatografijom velike djelotvornosti s reverznom fazom (HPLC) za kojom slijedi ultraljubičasta spektrofotometrijska detekcija. Heksamidin, dibromoheksamidin, dibromopropamidin i klorheksidin se identificiraju po svojim retencijskim vremenima na kromatografskoj koloni.

4.   Reagensi

Svi reagensi moraju biti analitičke čistoće i primjereni za HPLC.

4.1.   Metanol

4.2.   1-heptansulfonska kiselina, natrijeva sol, monohidrat

4.3.   Ledena octena kiselina (d20 = 1,05 g/ml)

4.4.   Natrijev klorid

4.5.   Pokretne faze

4.5.1.   Otapalo I.: 0,005 M otopina 1-heptansulfonske kiseline, natrijeve soli, monohidrata (4.2.) u metanolu (4.1.), podešena ledenom octenom kiselinom (4.3.) na pH 3,5.

4.5.2.   Otapalo II.: 0,005 M otopina heptansulfonske kiseline, natrijeve soli, monohidrata (4.2.) u vodi, podešena ledenom octenom kiselinom (4.3.) na pH 3,5.

Napomena: Ako je potrebno poboljšati oblik vrhova, mobilne faze se mogu modificirati i pripremiti kako slijedi:

otapalo I.: otopi se 5,84 g natrijeva klorida (4.4.) i 1,1013 g 1-heptansulfonske kiseline, natrijeve soli, monohidrata (4.2.) u 100 ml vode. Doda se 900 ml metanola (4.1) i podesi ledenom octenom kiselinom (4.3.) na pH 3,5,

otapalo II.: otopi se 5,84 g natrijeva klorida (4.4.) i 1,1013 1-heptansulfonske kiseline, natrijeve soli, monohidrata (4.2.) u jednoj litri vode i podesi se ledenom octenom kiselinom (4.3.) na pH 3,5.

4.6.   Heksamidin diizetionat [C20H26N4O2.2C2H6O4S]

4.7.   Dibromoheksamidin diizetionat [C20H24Br2N4O2.2C2H6O4S]

4.8.   Dibromopropamidin diizetionat [C17H18Br2N4O2.2C2H6O4S]

4.9.   Klorheksidin diacetat [C22H30Cl2N10.2C2H4O2]

4.10.   Referentne otopine: pripremi se 0,05 % (m/v) otopine svakog od četiri konzervansa (4.6. do 4.9.) u otapalu I. (4.5.1.).

4.11.   3,4,4'-triklorokarbanilid (triklokarban)

4.12.   4,4'-dikloro-3-(trifluorometil)karbanilid (halokarban)

5.   Aparatura

5.1.   Uobičajena laboratorijska oprema

5.2.   Kromatograf za tekućinsku kromatografiju visoke djelotvornosti s UV detektorom promjenjive valne duljine

5.3.   Analitička kolona: nehrđajući čelik, duljine 30 cm, unutarnji promjer 4 mm, napunjena μ-Bondpack C18, 10 μm, ili ekvivalent

5.4.   Ultrazvučna kupelj

6.   Identifikacija

6.1.   Priprema uzorka

U odmjernu tikvicu od 10 ml odvaže se približno 0,5 g uzorka i nadopuni do punog volumena otapalom I. (4.5.1.) Tikvica se stavi u ultrazvučnu kupelj (5.4.) na 10 minuta. Otopina se filtrira ili centrifugira. Filtrat ili tekućina iznad taloga (supernatant) se sakupi za kromatografiju.

6.2.   Kromatografija

6.2.1.   Stupanj mobilne faze

Vrijeme

(min)

Otapalo I.

(volumni udio % v/v) (4.5.1.)

Otapalo II.

(volumni udio % v/v) (4.5.2.)

0

50

50

15

65

35

30

65

35

45

50

50

6.2.2.   Protok mobilne faze (6.2.1) se podesi na 15 ml/min., a temperatura kolone na 35 0C.

6.2.3.   Valna duljina detektora se namjesti na 264 nm

6.2.4.   Injektira se po 10 μl svake od referentnih otopina (4.10.) i snimaju se njihovi kromatogrami.

6.2.5.   Injektira se 10 μl otopine uzorka (6.1.) i snimi se kromatogram.

6.3.   Prisutnost heksamidina, dibromoheksamidina, dibromopropamidina ili klorheksidina ispita se tako, da se usporedi vrijeme (vremena) retencije vrha (vrhova) snimljenog u 6.2.5. s onima dobivenim s referentnim otopinama 6.2.4.

7.   Određivanje

7.1.   Određivanje

Priprema standardnih otopina

Kao unutarnji standard se upotrijebi jedan od konzervansa (4.6. do 4.9.) kojeg nema u uzorku. Ako je to nemoguće, mogu se upotrijebiti triklokarban (4.11.) ili halokarban (4.12.).

7.1.1.   0,05 %-tna (m/v) ishodišna otopina konzervansa identificiranog u 6.3. u otapalu I. (4.5.1.)

7.1.2.   0,05 %-tna (m/v) ishodišna otopina konzervansa odabranog kao unutarnji standard u otapalu I. (4.5.1.).

7.1.3.   Za svaki identificirani konzervans pripremi se četiri standardne otopine tako da se u niz odmjernih tikvica od 10 ml prenese količina ishodišne otopine identificiranog konzervansa (7.1.1.) i odgovarajuća količina ishodišne otopine unutarnjeg standarda (7.1.2.) prema dolje prikazanoj tablici. Svaku tikvicu treba napuniti s otapalom I. (4.5.1.) i promiješati.

Standardna otopina

Osnovna otopina unutarnjeg standarda

Osnovna otopina identificiranog konzervansa

dodani ml (7.1.2.)

dodani ml (7.1.1.)

μg/ml (9)

I.

1,0

0,5

25

II.

1,0

1,0

50

III.

1,0

1,5

75

IV.

1,0

2,0

100

7.2.   Priprava uzorka

7.2.1.   U odmjernu tikvicu od 10 ml odvaže se točno približno 0,5 g (p gram) uzorka, doda 1,0 ml otopine unutarnjeg standarda (7.1.2.) i 6 ml otapala I. (4.5.1.) i promiješa.

7.2.2.   Tikvica se stavi u ultrazvučnu kupelj (5.4.) na 10 minuta. Ohladi se. Nadopuni se do punog volumena otapalom I. i promiješa. Centrifugira se ili filtrira preko naboranog filtrirnog papira. Tekućina iznad taloga (supernatant) ili filtrat se sakupe za kromatografiju.

7.3.   Kromatografija

7.3.1.   Podesi se stupanj mobilne faze, brzina protoka temperatura kolone i valna duljina detektora HPLC opreme (5.2.) prilagođeno uvjetima koje zahtijeva faza identifikacije (6.2.1. do 6.2.3.).

7.3.2.   Injektira se 10 μl otopine uzorka (7.2.2.) i mjere površine vrha. Postupak se ponovi s daljnjim alikvotima od po 10 μl otopine uzorka dok se ne dobiju dosljedni rezultati. Računa se omjer površine vrha dobivenog spojem koji se analizira i površine vrha dobivene unutarnjim standardom.

7.4.   Kalibracija

7.4.1.   Injektira se po 10 ml svake od standardnih otopina (7.1.3.) i mjere se površine vrhova.

7.4.2.   Za svaku standardnu otopinu (7.1.3.) računa se omjer površine vrha heksamidina, dibromoheksamidina, dibromopropamidina ili klorheksadina i površine vrha unutarnjeg standarda. Nacrta se kalibracijska krivulja tako da se ti omjeri nanose na os ordinata, a odgovarajuće koncentracije identificiranog konzervansa u standardnim otopinama, u mikrogramima po mililitru na os apscisa.

7.4.3.   Iz kalibracijske krivulje (7.2.4.) se očita koncentracija identificiranog konzervansa koja odgovara omjeru površine vrha izračunatog u 7.3.2.

8.   Račun

8.1.   Računa se maseni udio heksamidina, dibromoheksamidina, dibromopropamidina ili klorheksadina u uzorku prema formuli:

Formula,

gdje je

p= masa u gramima uzorka uzetog za analizu (7.2.1.);

c= koncentracija konzervansa u uzorku, u mikrogramima po mililitru, dobivena iz kalibracijske krivulje;

Mr1= relativna molekulska masa osnovnog oblika prisutnog konzervansa;

Mr2= relativna molekulska masa odgovarajuće soli (vidjeti točku 10.).

9.   Ponovljivost  (10)

Za maseni udio heksamidina, dibromoheksamidina, dibromopropamidina ili klorheksadina od 0,1 %, razlika između dva rezultata dobivena u dva određivanja provedena usporedno na istom uzorku ne smije biti veća od 0,005 %.

10.   Tablica relativnih molekulskih masa:

Heksamidin

C20H26N4O2

345,45

Heksamidin diizetionat

C20H26N4O2 · 2C2H6O4S

606,72

Heksamidin di-p-hidroksibenzoat

C20H26N4O2 · 2C7H6O3

630,71

Dibromoheksamidin

C20H24Br2N4O2

512,24

Dibromoheksamidin diizetionat

C20H24Br2N4O2 · 2C2H6O4S

764,51

Dibromopropamidin

C17H18Br2N4O2

470,18

Dibromopropamidin diizetionat

C17H18Br2N4O2 · 2C2H6O4S

722,43

Klorheksidin

C22H30Cl2N10

505,45

Klorheksidin diacetat

C22H30Cl2N10 · C2H4O2

625,56

Klorheksidin diglukonat

C22H30Cl2N10 · 2C6H12O7

897,76

Klorheksidin dihidroklorid

C22H30Cl2N10 · 2HCl

578,37


(1)  ISO 5725.

(2)  ISO 5725.

(3)  „Magnesium as modifier for the determination of barium by flame atomic emission spectrometry”, Jerrow, M. et al., Analytical Proceedings, 1991., 28, 40.

(4)  Vrijednosti su izražene kao indikacija i odgovaraju koncentracijama standardnih otopina koje su se pripravile s otopinama benzilnog alkohola (4.5.) i 4-etoksifenola (4.6.), koje u navedenom rasporedu sadrže točno 0,1 % (m/v) benzilnog alkohola i točno 0,1 % (m/v) 4-etoksifenola.

(5)  ISO 5725.

(6)  ISO 5725.

(7)  ISO 5725.

(8)  ISO 5725.

(9)  Vrijednosti su iskazane kao indikacija i odgovaraju koncentracijama identificiranog konzervansa u standardnim otopinama, pripremljenim s ishodišnom otopinom koja sadrži točno 0,05 % identificiranog konzervansa

(10)  ISO 5725.


Top