31990R3916

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 3916/90

od 21. prosinca 1990.

o mjerama koje treba poduzeti u slučaju krize na tržištu cestovnog prijevoza robe

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivaju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 75.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da se u skladu s člankom 3. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 3164/76 (4), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 1841/88 (5), od Vijeća zahtijeva odluka o mjerama koje treba poduzeti u slučaju krize u sektoru cestovnog prijevoza robe;

budući da je stoga potrebno uvesti zaštitni mehanizam Zajednice koji bi se bavio ozbiljnim poremećajima na tržištu cestovnog prijevoza robe s ciljem njihovog uklanjanja;

budući da bi se u skladu s tim trebale donijeti odredbe s ciljem poduzimanja aktivnosti za prevladavanje krize, određivanja vrste aktivnosti, utvrđivanja prikladnog postupka donošenja odluka i osiguranja raspoloživosti podataka potrebnih za primjenu zaštitne klauzule,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ova se Uredba odnosi na tržište međunarodnog cestovnog prijevoza robe kao javne usluge na području Zajednice, između država članica.

Članak 2.

Za potrebe ove Uredbe, kriza znači postojanje problema specifičnih za tržište određeno u članku 1., koji uzrokuju ozbiljan i potencijalno trajan višak ponude u odnosu na potražnju što podrazumijeva ozbiljnu prijetnju financijskoj stabilnosti i opstanku značajnog broja prijevoznika za cestovni prijevoz tereta, pod uvjetom da kratkoročne i srednjoročne prognoze za navedeno tržište ne pokazuju mogućnost značajnijih i trajnih poboljšanja.

Članak 3.

Komisija prikuplja podatke potrebne za praćenje tržišta i otkrivanje moguće krize.

U tu svrhu države članice surađuju s Komisijom u priopćavanju i obradi raspoloživih ili lako dostupnih podataka.

Članak 4.

1.   Kada država članica vjeruje da postoji kriza, može od Komisije zatražiti istragu.

2.   Kako bi omogućila Komisiji da ocijeni situaciju, navedena država članica osigurava bitne informacije potkrijepljene brojkama.

3.   Nakon takvog zahtjeva države članice, Komisija se odmah savjetuje s odborom iz članka 5.

4.   Ako nakon savjetovanja s odborom Komisija zaključi da kriza postoji, ona može odlukom poduzeti mjere za sprečavanje daljnjeg rasta ponude na krizom pogođenom tržištu putem ograničenja rasta aktivnosti postojećih prijevoznika i ograničenja pristupa tržištu za nove prijevoznike.

Navedena odluka donosi se u roku od 30 dana od dana primitka zahtjeva koji je uputila država članica.

Mjere uvedene u skladu s ovim člankom mogu ostati na snazi za razdoblje do najviše šest mjeseci i mogu se obnoviti samo jednom za jednako razdoblje valjanosti.

5.   Komisija bez odgode obavješćuje države članice i Vijeće o svakoj odluci donesenoj u skladu s člankom 4., ili, prema potrebi, o odluci da se mjere ne poduzimaju.

6.   Država članica ili države članice mogu dostaviti Vijeću odluku Komisije iz stavka 5. u roku od 30 dana od obavijesti. Vijeće može, odlučiti kvalificiranom većinom, unutar razdoblja valjanosti utvrđenog u stavku 4. trećem podstavku, donijeti drukčiju odluku u roku od 30 dana od dana upućivanja zahtjeva navedene države članice ili navedenih država članica.

7.   Ako Komisija smatra da:

upućuje prijedlog Vijeću koje donosi odluku kvalificiranom većinom.

Članak 5.

Komisiji pomaže savjetodavni odbor sastavljen od predstavnika država članica pod predsjedanjem predstavnika Komisije.

Zadaće odbora su:

Nadalje, Komisija se može, u okviru ove Uredbe, savjetovati s odborom o bilo kojem drugom pitanju u pogledu provedbe ove Uredbe.

Odbor sastavlja svoj poslovnik.

Članak 6.

Kad se koristi postupak naveden u ovom članku, Komisija dostavlja odboru plan privremenih mjera za rješavanje krize. Odbor daje svoje mišljenje o planu mjera u roku koji određuje predsjednik prema stupnju hitnosti, prema potrebi, glasovanjem.

Mišljenje se unosi u zapisnik; osim toga, svaka država članica ima pravo zatražiti da se njezin stav unese u zapisnik.

Komisija mišljenje odbora uvažava u najvećoj mogućoj mjeri. Ona izvješćuje odbor o načinu na koji je njegovo mišljenje uvaženo.

Članak 7.

Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni ove Uredbe sa svim potrebnim prijedlozima najkasnije 31. prosinca 1995.

Članak 8.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 1991.

(1)  SL C 87, 5.4.1990., str. 4. i SL C 294, 24.11.1990., str. 11.

(2)  Mišljenje od 26. listopada 1990. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  Mišljenje od 19. rujna 1990. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  SL L 357, 29.12.1976., str. 1.

(5)  SL L 163, 30.6.1988., str. 1.