31970L0311

DIREKTIVA VIJEĆA

od 8. lipnja 1970.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na uređaj za upravljanje motornim vozilima i njihovim prikolicama

(70/311/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju zadovoljavati u skladu s nacionalnim zakonodavstvima odnose, među ostalim, na uređaj za upravljanje;

budući da se ti zahtjevi razlikuju među državama članicama; budući da je stoga potrebno da sve države članice donesu iste zahtjeve povrh ili umjesto svojih postojećih pravila, posebno kako bi se omogućio postupak EEZ homologacije tipa koji podliježe Direktivi Vijeća (3) od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica, koji se treba primijeniti na svaku vrstu vozila,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive, „vozilo” znači bilo koje motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cesti, sa ili bez nadogradnje, s najmanje četiri kotača i s najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 kilometara na sat, i s njegovim prikolicama, uz izuzetak tračnih vozila, poljoprivrednih traktora te strojeva i drugih radnih strojeva.

Članak 2.

Nijedna država članica ne može odbiti dodijeliti EEZ ni nacionalnu homologaciju tipa vozila zbog razloga koji se odnose na uređaj za upravljanje, ako taj uređaj ispunjava zahtjeve određene u Prilogu.

Članak 3.

Izmjene potrebne za prilagodbu zahtjeva Priloga kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak donose se u skladu s postupkom određenim u članku 13. Direktive Vijeća od 6. veljače 1970. o homologaciji tipa motornih vozila i njihovih prikolica.

Članak 4.

1.   Države članice donose odredbe koje sadrže zahtjeve potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od osamnaest mjeseci od njezina priopćenja i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice osiguravaju da se tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva dostavi Komisiji.

Članak 5.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 160, 18.12.1969., str. 7.

(2)  SL C 10, 27.1.1970., str. 18.

(3)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

PRILOG

1.   DEFINICIJE

1.1.   Uređaj za upravljanje

„Uređaj za upravljanje” znači sva oprema čija je svrha da promijeni smjer kretanja vozila.

Može se smatrati da uređaj za upravljanje uključuje:

1.1.1.   Upravljač

„Upravljač” znači dio kojim vozač izravno rukuje kako bi upravljao vozilom.

1.1.2.   Kormilarski uređaj

1.1.2.1.   U slučaju motornih vozila, „kormilarski uređaj” znači svi sastavni dijelovi između upravljača i upravljačkih kotača, uz izuzetak posebne opreme iz točke 1.1.4. Kormilarski uređaj može biti mehanički, hidraulički, pneumatski, električni ili spoj bilo kojih od navedenih.

1.1.2.2.   U slučaju prikolica, „kormilarski uređaj” znači svi sastavni dijelovi koji prenose do upravljačkih kotača silu potrebnu kako bi se promijenio smjer kretanja vozila.

1.1.3.   Upravljački kotači

„Upravljački kotači” znači kotači čije se poravnavanje može promijeniti izravno ili neizravno u odnosu na vozilo kako bi se promijenio smjer kretanja vozila.

1.1.4.   Posebna oprema

„Posebna oprema” znači onaj dio uređaja za upravljanje kojim se proizvodi dodatna ili neovisna snaga. Dodatna ili neovisna snaga može se proizvesti bilo kojim mehaničkim, hidrauličkim, pneumatskim ili električnim sustavom, ili spojem bilo kojeg od navedenih sustava (na primjer pumpom za ulje, kompresorom ili akumulatorom).

1.2.   Razne vrste uređaja za upravljanje

Ovisno o izvoru snage koja je potrebna za progib upravljačkih kotača, razlikuju se sljedeće vrste uređaja za upravljanje:

1.3.   Sila na volanu

„Sila na volanu” znači sila za upravljanje koju vrši vozač na upravljač kako bi upravljao vozilom.

2.   ZAHTJEVI ZA IZRADU, UGRADNJU I NADZOR

2.1.   Opći zahtjevi

2.1.1.   Uređaj za upravljanje mora osigurati lagano i sigurno rukovanje vozilom; prema potrebi, vozilo se mora opremiti poduprtim mehanizmom.

2.2.   Posebni zahtjevi

2.2.1.   Upravljač

2.2.1.1.   Upravljač se mora lagano rabiti i rukovati. Smjer kretanja upravljača mora omogućavati postepeno skretanje. Smjer kretanja upravljača mora jasno odgovarati željenoj promjeni smjera vozila.

2.2.1.2.   Sila na volanu potrebna za postizanje kruženja opsega 12 metara, počevši od početnog položaja, ne smije prelaziti 25 kilograma.

U slučaju poduprtih uređaja za upravljanje, ako se izgubi pomoćno napajanje sila na volanu ne smije preći 60 kilograma.

2.2.1.3.   Kako bi se provjerila usklađenost sa zahtjevom u točki 2.2.1.2. gore, vozilo treba opisati spiralno kretanje pri brzini od 10 kilometara na sat, počevši od početnog položaja. Sila na volanu bilježi se na upravljačkom kotaču do trenutka kad upravljački kotač dostigne položaj koji odgovara vozilu koje ulazi u krug s opsegom od 12 metara; sila na volanu ne smije prijeći određene vrijednosti. Trajanje manevra (vrijeme između trenutka kad se upravljačem počne upravljati i trenutka kad dostigne položaj kad se uzimaju mjere) ne smije prelaziti četiri sekunde u uobičajenim slučajevima i šest sekundi ako dodatno napajanje ne radi. Jedan se manevar treba izvršiti udesno, a jedan ulijevo.

Za ispitivanje, vozilo se mora opteretiti do njegove tehnički najveće dopuštene težine; tlak u gumama i raspodjela težine moraju odgovarati vrijednostima koje je naveo proizvođač.

2.2.2.   Kormilarski uređaj

2.2.2.1.   Mora biti moguće upravljati vozilom čak i u slučaju potpunog ili djelomičnog kvara na hidrauličnim, pneumatskim ili električnim sastavnim dijelovima kormilarskog uređaja.

2.2.2.2.   Mehanički kormilarski uređaj mora udovoljavati svim operativnim zahtjevima. Mora biti lako dostupan za održavanje i nadzor.

2.2.3.   Upravljački kotači

2.2.3.1.   Stražnji kotači ne smiju biti jedini upravljački kotači. Ovaj se zahtjev ne primjenjuje na polu-prikolice.

Motorna vozila čijim se stražnjim kotačima također upravlja moraju se podvrgnuti sljedećem ispitivanju:

2.2.3.2.1.   Vozač mora moći održati stražnje kotače u ravnini, bez nekog neuobičajenog upravljačkog ispravljanja, na ravnoj i vodoravnoj cesti pri brzini od 80 kilometara na sat ili pri najvećoj konstrukcijskoj brzini ako je ista manja od 80 kilometara na sat.

2.2.3.3.   Prikolice se također moraju podvrgnuti ispitivanju određenom u točki 2.2.3.2.1., pri brzini od 80 kilometara na sat ili pri tehnički dozvoljenoj brzini koju je naveo proizvođač ako je ta brzina manja od 80 kilometara na sat, u sljedećim slučajevima:

2.2.4.   Posebna oprema

2.2.4.1.   Servo-uređaj za upravljanje nije dozvoljen.

2.2.4.2.   Kad poduprti uređaj za upravljanje nema vlastiti izvor dodatnog napajanja, isti mora uključivati poseban spremnik energije. Ako je izvor napajanja koji se rabi komprimiran zrak, spremnik komprimiranog zraka mora se zaštititi nepovratnim ventilom.

2.2.4.3.   Mora biti moguće upravljati vozilom čak i kad posebna oprema zakaže.

(1)  Kako je ispravljeno ispravkom objavljenim u SL L 196 od 3. rujna 1970.