EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 21975A1114(01)

Carinska konvencija o međunarodnom prijevozu robe uz primjenu karneta TIR (Konvencija TIR)

OJ L 252, 14.9.1978, p. 2–65 (DA, DE, EN, FR, IT, NL)
Spanish special edition: Chapter 02 Volume 005 P. 47 - OP_DATPRO
Portuguese special edition: Chapter 02 Volume 005 P. 47 - OP_DATPRO
Special edition in Finnish: Chapter 07 Volume 002 P. 37 - 95
Special edition in Swedish: Chapter 07 Volume 002 P. 37 - 95
Special edition in Czech: Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Estonian: Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Latvian: Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Lithuanian: Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Hungarian Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Maltese: Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Polish: Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Slovak: Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Slovene: Chapter 02 Volume 001 P. 209 - 269
Special edition in Bulgarian: Chapter 02 Volume 001 P. 198 - 258
Special edition in Romanian: Chapter 02 Volume 001 P. 198 - 258
Special edition in Croatian: Chapter 02 Volume 005 P. 22 - 80

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/convention/1978/2112/oj

Related Council regulation

02/Sv. 5

HR

Službeni list Europske unije

22


21975A1114(01)


L 252/2

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


CARINSKA KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU ROBE UZ PRIMJENU KARNETA TIR

(KONVENCIJA TIR)

UGOVORNE STRANE,

ŽELEĆI olakšati međunarodni prijevoz robe cestovnim vozilima,

UZIMAJUĆI U OBZIR da poboljšanje uvjeta prijevoza predstavlja jedan od ključnih čimbenika za razvoj međusobne suradnje,

IZJAVLJUJUĆI da se izjašnjavaju u korist pojednostavnjenja i usklađivanja upravnih formalnosti na području međunarodnog prijevoza, a posebno na državnim granicama,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

(a)   Definicije

Članak 1.

Za potrebe ove Konvencije:

(a)

pojam „prijevoz TIR” znači prijevoz robe od polazne carinarnice do odredišne carinarnice u postupku koji se naziva „postupak TIR”, utvrđenom u ovoj Konvenciji;

(b)

pojam „uvozne ili izvozne carine i porezi” znači carine i sve ostale carine, porezi, pristojbe i drugi nameti koji se naplaćuju na uvoz ili izvoz robe, ili u vezi s njime, ali koji ne uključuju pristojbe i namete čiji je iznos ograničen na približnu cijenu pruženih usluga;

(c)

pojam „cestovno vozilo” ne znači samo motorna cestovna vozila, već također prikolice i poluprikolice koje se na njih priključuju;

(d)

pojam „skup vozila” znači priključena vozila koja na cesti putuju kao cjelina;

(e)

pojam „kontejner” znači dio prijevozne opreme (viličar, odvojivi spremnik ili slično):

i.

koji je u potpunosti ili djelomično zatvoren i namijenjen skladištenju robe;

ii.

koji je trajan i stoga dovoljno čvrst za ponovnu uporabu;

iii.

koji je posebno zamišljen za olakšavanje prijevoza robe jednim prijevoznim sredstvom ili više njih, bez međupretovara;

iv.

koji je namijenjen jednostavnom rukovanju, posebno prilikom pretovara s jednog prijevoznog sredstva na drugo;

v.

koji je zamišljen tako da se lako puno i prazni; i

vi.

koji ima unutarnji volumen od jednog ili više kubičnog metra.

„Odvojivim nadogradnjama” potrebno je rukovati kao kontejnerima;

(f)

pojam „polazna carinarnica” znači svaka carinarnica ugovorne strane u kojoj započinje međunarodni prijevoz za cijeli ili dio utovara robe u okviru postupka TIR;

(g)

pojam „odredišna carinarnica” znači carinarnica ugovorne strane u kojoj završava međunarodni prijevoz za cijeli ili dio utovara robe u okviru postupka TIR;

(h)

pojam „usputna carinarnica” znači carinarnica ugovorne strane kroz koju se cestovno vozilo, skup vozila ili kontejner uvoze ili izvoze tijekom prijevoza TIR;

(j)

pojam „osoba” znači fizičke i pravne osobe;

(k)

pojam „teška ili kabasta roba” znači svaki težak ili glomazan predmet koji se, zbog svoje težine, veličine ili naravi, obično ne prevozi u zatvorenom cestovnom vozilu ili zatvorenom kontejneru;

(l)

pojam „jamstvena udruga” znači udruga koju su carinska tijela ugovorne strane ovlastila da djeluje kao jamac osobama koje koriste postupak TIR.

(b)   Područje primjene

Članak 2.

Ova se Konvencija primjenjuje na prijevoz robe bez međupretovara u cestovnim vozilima, skupovima vozila ili kontejnerima preko jedne ili više državnih granica između polazne carinarnice jedne ugovorne strane i odredišne carinarnice neke druge ili iste ugovorne strane, pod uvjetom da se jedan dio vožnje između početka i kraja prijevoza TIR odvija cestom.

Članak 3.

Za primjenu odredaba ove Konvencije:

(a)

prijevoz se mora obavljati:

i.

cestovnim vozilom, skupom vozila ili kontejnerima koji su prethodno dobili odobrenje, pod uvjetima utvrđenim u poglavlju III. točki (a); ili

ii.

drugim cestovnim vozilima, drugim skupovima vozila ili drugim kontejnerima, pod uvjetima utvrđenim u poglavlju III. točki (c);

(b)

prijevoz moraju jamčiti udruge koje su ovlaštene u skladu s odredbama članka 6. te se mora obavljati uz primjenu karneta TIR, koji odgovara primjerku iz Priloga 1. ovoj Konvenciji.

(c)   Načela

Članak 4.

Roba koja se prevozi u postupku TIR ne podliježe plaćanju pologa uvoznih ili izvoznih carina i poreza u usputnim carinarnicama.

Članak 5.

1.   Roba koja se prevozi u postupku TIR u zapečaćenim cestovnim vozilima, skupovima vozila ili kontejnerima, u pravilu ne podliježe pregledu u usputnim carinarnicama.

2.   Međutim, radi sprečavanja zlouporabe, carinska tijela mogu u iznimnim slučajevima, a posebno kada se sumnja na nepravilnost, obaviti pregled robe u toj ispostavi.

POGLAVLJE II.

IZDAVANJE KARNETA TIR

Odgovornost jamstvenih udruga

Članak 6.

1.   Pridržavajući se uvjeta i u skladu s jamstvima koje sama utvrđuje, svaka ugovorna strana može ovlastiti udruge da karnete TIR izdaju izravno ili putem odgovarajućih udruga, te da budu jamci.

2.   Udruga ne dobiva ovlaštenje ni u jednoj zemlji, osim ako njezino jamstvo također ne pokriva obveze koje su u toj zemlji nastale u vezi s prijevozima uz primjenu karneta TIR koje izdaju strane udruge povezane s istom međunarodnom organizacijom s kojom je i ono povezano.

Članak 7.

Obrasci karneta TIR koje jamstvenim udrugama šalju odgovarajuća strane udruge ili međunarodne organizacije ne podliježu uvoznim i izvoznim carinama i porezima te su oslobođeni od uvoznih i izvoznih zabrana i ograničenja.

Članak 8.

1.   Jamstvena se udruga obvezuje platiti uvozne ili izvozne carine i poreze, zajedno s eventualnim zateznim kamatama, dospjelim na temelju carinskih zakona i propisa zemlje u kojoj je primijećena nepravilnost u vezi s prijevozom TIR. Ono je obvezno isplatiti spomenute iznose solidarno i pojedinačno s osobama koje su obvezne platiti te iznose.

2.   U slučajevima kada zakoni i propisi ugovorne strane ne predviđaju plaćanje uvoznih ili izvoznih carina i poreza, u skladu s gore navedenim stavkom 1., jamstvena se udruga obvezuje da će uz iste uvjete platiti iznos jednak iznosu uvoznih ili izvoznih carina i poreza te eventualnih zateznih kamata.

3.   Svaka ugovorna strana utvrđuje maksimalan iznos po karnetu TIR koji se od jamstvene udruge može potraživati na temelju odredaba gore navedenog stavka 1. i 2.

4.   Odgovornost koju jamstvena udruga ima prema tijelima zemlje u kojoj se nalazi polazna carinarnica započinje u trenutku kada carinarnica prihvati karnet TIR. U sljedećim zemljama kroz koje se roba prevozi u postupku TIR, ta odgovornost počinje u trenutku kada je roba uvezena ili, ako je prijevoz TIR bio suspendiran na temelju članka 26. stavka 1. i 2., u trenutku kada je carinarnica u kojoj se nastavlja prijevoz TIR prihvatila karnet TIR.

5.   Odgovornost jamstvene udruge ne obuhvaća samo robu navedenu u TIR karnetu, već i svaku robu koja se, iako nije u njemu navedena, može nalaziti u zapečaćenom dijelu cestovnog vozila ili u zapečaćenom kontejneru. Ona se ne proširuje na drugu robu.

6.   U smislu utvrđivanja carina i poreza navedenih u stavcima 1. i 2. ovog članka, smatra se da su, u nedostatku suprotnih dokaza, podaci o robi upisani u karnet TIR točni.

7.   Kada iznosi navedeni u stavcima 1. i 2. ovog članka dospiju na plaćanje, nadležna tijela, ako je to moguće, traže plaćanje od osobe ili osoba koje su izravno odgovorne prije nego što taj iznos potražuju od jamstvene udruge.

Članak 9.

1.   Jamstvena udruga utvrđuje razdoblje valjanosti karneta TIR određujući konačan datum valjanosti nakon kojega se karnet se smije predočiti polaznoj carinarnici na prihvaćanje.

2.   Ako je polazna carinarnica prihvatila karnet na zadnji dan valjanosti ili prije njega, kako je predviđeno u stavku 1. ovog članka, on ostaje važeći do kraja prijevoza TIR u odredišnoj carinarnici.

Članak 10.

1.   Karnet TIR može se razdužiti bezuvjetno ili uvjetno; kada je razduženje uvjetno, uvjeti se odnose na činjenice povezane sa samim prijevozom TIR. Te su činjenice jasno navedene na karnetu TIR.

2.   Kada carinska tijela neke zemlje bezuvjetno razduže karnet TIR, one više ne mogu od jamstvene udruge tražiti isplatu iznosa navedenih u članku 8. stavcima 1. i 2., osim ako je potvrda o razduženju ishođena zlouporabom ili prijevarom.

Članak 11.

1.   U slučajevima kada karnet TIR nije razdužen ili je razdužen uvjetno, nadležna tijela nemaju pravo zahtijevati plaćanje iznosa navedenih u članku 8. stavcima 1. i 2. od jamstvene udruge, osim ako u roku od jedne godine od dana kada su prihvatile karnet TIR ta tijela ne obavijeste udrugu u pisanom obliku o nerazduženju ili uvjetnom razduženju. Ista se odredba primjenjuje u slučajevima kada je potvrda o razduženju ishođena zlouporabom ili prijevarom, s time da je tada to razdoblje dvije godine.

2.   Zahtjev za plaćanje iznosa navedenih u članku 8. stavcima 1. i 2. podnosi se jamstvenoj udruzi najranije tri mjeseca od dana kada je udruga bila obaviještena da karnet nije bio razdužen ili da je bio razdužen uvjetno ili da je potvrda o razduženju bila ishođena zlouporabom ili prijevarom i najkasnije dvije godine nakon toga dana. Međutim, u slučajevima koji tijekom gore navedenog dvogodišnjeg razdoblja postanu predmetom pravnog postupka, zahtjev za plaćanje se podnosi u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu sudske odluke.

3.   Jamstvena udruga ima razdoblje od tri mjeseca, od datuma podnošenja zahtjeva, tijekom kojeg je obvezno uplatiti tražene iznose. Plaćeni iznosi se vraćaju udruzi ako carinska tijela u roku od dvije godine nakon dana podnošenja zahtjeva za plaćanje utvrde da nije došlo do nepravilnosti u vezi s dotičnim prijevozom.

POGLAVLJE III.

PRIJEVOZ ROBE UZ PRIMJENU KARNETA TIR

(a)   Odobrenje vozila i kontejnera

Članak 12.

Kako bi bilo obuhvaćeno odredbama točke (a) i (b) ovog poglavlja, svako cestovno vozilo mora biti konstruirano i opremljeno na takav način da zadovoljava uvjete utvrđene u Prilogu 2. ovoj Konvenciji te mora biti odobreno u skladu s postupkom utvrđenim u Prilogu 3. ovoj Konvenciji. Potvrda o odobrenju odgovara primjerku iz Priloga 4.

Članak 13.

1.   Kako bi bili obuhvaćeni odredbama točke (a) i (b) ovog poglavlja, kontejneri moraju biti konstruirani u skladu s uvjetima utvrđenim u dijelu I. Priloga 7. te moraju biti odobreni u skladu s postupkom utvrđenim u dijelu II. navedenog Priloga.

2.   Smatra se da su kontejneri koji imaju odobrenje za prijevoz robe pod carinskom plombom u skladu s Carinskom konvencijom o kontejnerima iz 1956., sporazumima koji proizlaze iz te Konvencije sklopljenim pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, Carinskom konvencijom o kontejnerima iz 1972. ili nekim drugim međunarodnim instrumentima koji bi mogli nadomjestiti ili izmijeniti tu Konvenciju, u skladu s odredbama gore navedenog stavka 1. te moraju biti prihvaćeni za prijevoz na temelju postupka TIR bez daljnjeg odobrenja.

Članak 14.

1.   Svaka ugovorna strana zadržava pravo da odbije priznati valjanost odobrenja cestovnih vozila ili kontejnera koji ne zadovoljavaju uvjete utvrđene u prethodno navedenim člancima 12. i 13. Međutim, ugovorne strane izbjegavaju zadržavanje prometa kada su utvrđene greške od male važnosti te kada ne predstavljaju rizik krijumčarenja.

2.   Prije nego što se ponovno uporabe za prijevoz robe pod carinskom plombom, cestovno vozilo ili kontejner koji više ne zadovoljavaju uvjete koji su opravdavali njihovo odobrenje moraju biti vraćeni u prvobitno stanje ili je za njih potrebno ponovno ishoditi odobrenje.

(b)   Postupak za prijevoz uz primjenu karneta TIR

Članak 15.

1.   Za privremeni uvoz cestovnog vozila, skupa vozila ili kontejnera koji prevoze robu uz primjenu postupka TIR nije potrebna posebna carinska isprava. Za cestovno se vozilo ili kombinaciju vozila ili kontejner ne zahtijeva jamstvo.

2.   Odredbe stavka 1. ovog članka ne sprečavaju ugovornu stranu da od odredišne carinarnice zatraži ispunjavanje formalnosti utvrđenih u nacionalnim propisima, kako bi se osiguralo da će TIR cestovno vozilo, skup vozila ili kontejner po završetku postupka biti ponovno izvezeni.

Članak 16.

Kada cestovno vozilo ili skup vozila obavljaju prijevoz TIR, na prednji i stražnji dio cestovnog vozila ili skupa vozila stavlja se pravokutna tablica s natpisom „TIR” koja je u skladu sa specifikacijama navedenim u Prilogu 5. ovoj Konvenciji. Te se tablice stavljaju tako da su jasno vidljive i lako uklonjive.

Članak 17.

1.   Za svako se cestovno vozilo ili kontejner izrađuje jedan karnet TIR. Međutim, jedan se karnet TIR može izraditi za skup vozila ili za nekoliko kontejnera ukrcanih na jedno cestovno vozilo ili na skup vozila. U tom se slučaju u TIR manifestu robe obuhvaćene karnetom TIR posebno navodi sadržaj svakog vozila u skupu vozila ili u svakom kontejneru.

2.   Karnet TIR vrijedi samo za jednu vožnju. Sadrži najmanje onoliko odvojivih kupona za carinsko prihvaćanje ili za razduživanje koliko je potrebno za dotični prijevoz.

Članak 18.

Prijevoz TIR može uključivati nekoliko polaznih ili odredišnih carinarnica, ali, osim ako dotična ugovorna strana ili strane ne odobre drukčije:

(a)

polazne carinarnice moraju biti smještene u jednoj zemlji;

(b)

odredišne su carinarnice smještene u najviše dvije zemlje;

(c)

ukupan broj polaznih ili odredišnih carinarnica nije veći od četiri.

Članak 19.

Roba i cestovno vozilo, skup vozila ili kontejner predočuju se s karnetom TIR u polaznoj carinarnici. Carinska tijela zemlje polazišta poduzimaju mjere potrebne za utvrđivanje točnosti robnog manifesta i/ili za stavljanje carinske plombe ili za provjeravanje carinskih plombi koje su stavile ovlaštene osobe pod odgovornošću navedenih carinskih tijela.

Članak 20.

Za vožnje na području svoje države, carinska tijela mogu utvrditi vremenske rokove i tražiti da cestovno vozilo, skup vozila ili kontejner slijede propisani pravac.

Članak 21.

Cestovno vozilo, skup vozila ili kontejner je u svakoj usputnoj carinarnici i odredišnoj carinarnici potrebno predočiti carinskim tijelima u svrhu kontrole, zajedno s teretom i pripadajućim karnetom TIR.

Članak 22.

1.   Carinska tijela usputnih carinarnica svake ugovorne strane u pravilu prihvaćaju carinske plombe drugih ugovornih strana pod uvjetom da su neoštećene, te osim kada pregledavaju robu u skladu s člankom 5. stavkom 2. Navedena carinska tijela mogu, međutim, dodati vlastite plombe, ako to zahtijeva kontrola.

2.   Carinske plombe koje je ugovorna strana na taj način prihvatila na području te ugovorne strane uživaju istu pravnu zaštitu koju imaju i nacionalne plombe.

Članak 23.

Carinska tijela ne smiju, osim u izuzetnim slučajevima:

tražiti da se cestovna vozila, skupovi vozila ili kontejneri prevoze uz pratnju na račun prijevoznika na području njihove zemlje,

tražiti pregled uputnih cestovnih vozila, skupova vozila ili kontejnera i njihovih tereta.

Članak 24.

Ako carinska tijela obavljaju pregled tereta cestovnog vozila, skupa vozila ili kontejnera tijekom vožnje ili u usputnoj carinarnici, obvezne su u kupone karneta TIR koji se koriste u njihovoj zemlji, u odgovarajuće talone i kupone koji ostaju u karnetu TIR, upisati podatke o novim stavljenim plombama i obavljenim kontrolama.

Članak 25.

Ako su carinske plombe tijekom putovanja oštećene, osim u okolnostima iz članaka 24. i 35., ili ako je roba uništena ili oštećena bez oštećenja plombi, postupa se u skladu s naputkom za uporabu karneta TIR utvrđenim u Prilogu 1. ovoj Konvenciji ne dovodeći u pitanje moguću primjenu odredaba nacionalnog zakonodavstva, te se popunjava ovjereno izvješće u karnetu TIR.

Članak 26.

1.   Kada se prijevoz uz primjenu karneta TIR djelomično odvija u području zemlje koja nije ugovorna strana ove Konvencije, prijevoz TIR se obustavlja tijekom toga dijela prijevoza. U tome slučaju, carinska tijela ugovorne strane na čijem se području prijevoz nastavlja prihvaćaju karnet TIR za nastavak prijevoza TIR, pod uvjetom da su carinske plombe i/ili oznake za identifikaciju ostale neoštećene.

2.   Isto se primjenjuje kad nositelj karneta ne koristi karnet TIR za dio prijevoza na području ugovorne strane zbog postojanja jednostavnijih carinskih provoznih postupaka ili kada uporaba carinskog provoznog režima nije potrebna.

3.   U takvim se slučajevima carinarnice u kojima je prijevoz TIR obustavljen ili ponovno nastavljen smatraju izlaznim usputnim carinarnicama, odnosno ulaznim usputnim carinarnicama.

Članak 27.

Podložno odredbama ove Konvencije, a posebno odredbama članka 18., prvobitno se navedena odredišna carinarnica može zamijeniti drugom odredišnom carinarnicom.

Članak 28.

Po dolasku tereta u odredišnu carinarnicu, karnet TIR odmah se razdužuje, pod uvjetom da je roba stavljena u drugi sustav carinske kontrole ili carinjena za domaću uporabu.

(c)   Odredbe o prijevozu teške ili kabaste robe

Članak 29.

1.   Odredbe se ovog odjeljka primjenjuju samo na prijevoz teške ili kabaste robe, na način utvrđen u članku 1. točki (k) ove Konvencije.

2.   Kad se primjenjuju odredbe ovog odjeljka, teška ili kabasta roba se može, ako tako odluče tijela u polaznoj carinarnici, prevoziti u vozilima ili kontejnerima bez plombe.

3.   Odredbe ovog odjeljka primjenjuju se samo ako se, prema mišljenju tijela u polaznoj carinarnici, teška ili kabasta roba, kao i dodatna oprema koja se s njome prevozi, može lako identificirati na temelju postojećeg opisa, ili ju se može opremiti s carinskim plombama i/ili oznakama za identifikaciju, kako bi se spriječila zamjena ili uklanjanje robe bez ostavljanja očitih tragova.

Članak 30.

Sve se odredbe ove Konvencije, osim onih koje su izuzete posebnim odredbama ovog odjeljka, primjenjuju na prijevoz teške ili kabaste robe u okviru postupka TIR.

Članak 31.

Odgovornost jamstvene udruge ne pokriva samo robu navedenu u karnetu TIR, već također svu robu koja je, iako nije navedena u karnetu, na utovarnoj platformi ili među robom navedenom u karnetu TIR.

Članak 32.

Ovitak i svi kuponi karneta TIR imaju oznaku „teška ili kabasta roba” ispisanu masnim slovima na engleskom ili francuskom jeziku.

Članak 33.

Tijela u polaznoj carinarnici mogu tražiti da se karnetu TIR prilože popisi sadržaja pošiljke, fotografije, crteži itd. potrebni za utvrđivanje istovjetnosti robe koja se prevozi. U tom se slučaju njima ovjeravaju te isprave, jedan se primjerak navedenih isprava pričvršćuje na unutarnji dio omota karneta TIR, dok se na svim manifestima karneta TIR navode te isprave.

Članak 34.

Tijela usputnih carinarnica svake ugovorne strane prihvaćaju carinske plombe i/ili identifikacijske oznake koje su pričvrstila nadležna tijela drugih ugovornih strana. Međutim, one mogu postaviti dodatne plombe i/ili identifikacijske oznake; one upisuju informacije o novim plombama i/ili identifikacijskim oznakama na kupone karneta TIR koji se koriste u njihovoj zemlji, na odgovarajuće talone, kao i na kupone koji su ostali u karnetu TIR.

Članak 35.

Ako carinska tijela obavljaju pregled tereta u usputnoj carinarnici ili ako tijekom vožnje moraju slomiti carinske plombe i/ili ukloniti identifikacijske oznake, one upisuju nove plombe i/ili identifikacijske oznake na kupone karneta TIR koji se koristi u njihovoj zemlji, na odgovarajuće talone, kao i na kupone koji ostaju u karnetu TIR.

POGLAVLJE IV.

NEPRAVILNOSTI

Članak 36.

Svaka povreda odredaba ove Konvencije izlaže počinitelja, u zemlji u kojoj je povreda počinjena, sankcijama propisanim zakonom te zemlje.

Članak 37.

Kada nije moguće utvrditi državno područje na kojem je nepravilnost počinjena, smatra se da je počinjena na državnom području ugovorne strane na kojem je otkrivena.

Članak 38.

1.   Svaka ugovorna strana ima pravo da svaku osobu koja je kriva za tešku povredu carinskih zakona ili propisa koji se primjenjuju na međunarodni prijevoz robe, privremeno ili stalno isključi iz koristi ove Konvencije.

2.   O tom se isključenju odmah obavješćuju carinska tijela ugovorne strane na čijem području dotična osoba ima poslovni nastan ili prebivalište, kao i jamstvena udruga(-e) u zemlji u kojoj je povreda počinjena.

Članak 39.

Ako je prihvaćeno da su prijevozi TIR obavljeni u skladu s propisima:

1.

Ugovorne strane zanemaruju manja odstupanja u poštovanju propisanih rokova ili pravaca.

2.

Također se ne smatra da je nositelj karneta TIR, u slučaju postojanja odstupanja između podataka na robnom manifestu karneta TIR i stvarnog sadržaja cestovnog vozila, skupa vozila ili kontejnera, povrijedio Konvenciju ako nadležna tijela na temelju dokaza utvrde da ta odstupanja nisu počinjena svjesno ili nepažnjom u trenutku kada je roba bila utovarena ili poslana ili u trenutku izdavanja manifesta.

Članak 40.

Carinske uprave zemalja polaska ili odredišta ne smatraju nositelja karneta TIR odgovornim za odstupanja koja bi u tim zemljama mogla biti otkrivena ako se odstupanja zapravo odnose na carinske postupke koji su prethodili ili slijedili prijevozu TIR u kojima nositelj nije sudjelovao.

Članak 41.

Kada carinska tijela utvrde da je roba navedena u manifestu karneta TIR bila uništena ili nepovratno izgubljena nesretnim slučajem ili višom silom ili da, zbog njezine naravi, nedostaje dio, odobrava se oslobođenje od plaćanja carina i poreza koje bi se inače plaćale.

Članak 42.

Na temelju zahtjeva ugovorne strane u kojem su navedeni relevantni razlozi, nadležna tijela ugovornih strana uključenih u prijevoz TIR dostavljaju toj ugovornoj strani sve raspoložive informacije potrebne za provedbu prethodno navedenih članaka 39., 40. i 41.

POGLAVLJE V.

NAPOMENE S OBJAŠNJENJEM

Članak 43.

Napomene s objašenjenjem utvrđene u Prilogu 6. i dijelu III. Priloga 7. tumače određene odredbe ove Konvencije i njezine Priloge. One također opisuju određene preporučene prakse.

POGLAVLJE VI.

OSTALE ODREDBE

Članak 44.

Svaka ugovorna strana osigurava dotičnim jamstvenim udrugama uređaje za:

(a)

prijenos deviza koje za naplatu traženih iznosa zahtijevaju tijela ugovornih strana na temelju odredaba članka 8. ove Konvencije; i

(b)

prijenos deviza za plaćanje potrebnih za obrasce karneta TIR koje jamstvenoj udruzi šalju odgovarajuće inozemne udruge ili međunarodne organizacije.

Članak 45.

Svaka ugovorna strana objavljuje popis polaznih carinarnica, usputnih carinarnica i odredišnih carinarnica kojima je dala odobrenje za obavljanje prijevoza TIR. Ugovorne se strane susjednih područja međusobno savjetuju kako bi se dogovorile o odgovarajućim graničnim ispostavama i njihovu radnom vremenu.

Članak 46.

1.   Za carinsko se poslovanje navedeno u ovoj Konvenciji ne naplaćuje pristojba, osim kada se ono odvija na dane ili u vrijeme ili na mjestima koja nisu uobičajeno predviđena za takvo poslovanje.

2.   Ugovorne strane dogovaraju da se carinsko poslovanje vezano uz kvarljivu robu olakša u najvećoj mogućoj mjeri.

Članak 47.

1.   Odredbe ove Konvencije ne sprečavaju primjenu ograničenja i kontrola predviđenih u okviru nacionalnih propisa na temelju javnog morala, javne sigurnosti, higijene ili javnog zdravlja, ili zbog veterinarskih ili fitopatoloških razloga, niti zbog ubiranja pristojbi koje se ubiru na temelju tih propisa.

2.   Odredbe ove Konvencije ne sprečavaju primjenu drugih nacionalnih ili međunarodnih odredaba kojima se uređuje prijevoz.

Članak 48.

Ništa u ovoj Konvenciji ne sprečava ugovorne strane koje čine carinsku ili gospodarsku uniju da donesu posebne odredbe u vezi s prijevozom koji počinje ili završava na njihovu području ili prolazi kroz njih, pod uvjetom da te odredbe ne umanjuju olakšice predviđene ovom Konvencijom.

Članak 49.

Ova Konvencija ne sprečava primjenu većih olakšica koje ugovorne strane daju ili mogu poželjeti dati unilateralnim odredbama ili na temelju jednostranih ili višestranih sporazuma pod uvjetom da te olakšice ne sprečavaju primjenu odredaba ove Konvencije, te posebno prijevoza TIR.

Članak 50.

Ugovorne strane na zahtjev razmjenjuju informacije potrebne za provedbu odredaba ove Konvencije, a posebno informacije koje se odnose na odobrenje cestovnih vozila ili kontejnera i na tehničke karakteristike njihova dizajna.

Članak 51.

Prilozi ovoj Konvenciji čine njezin sastavni dio.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 52.

Potpisivanje, ratifikacija, prihvaćanje, odobrenje i pristup

1.   Sve zemlje koje su članice Ujedinjenih naroda ili članice nekih drugih specijaliziranih agencija ili Međunarodne agencije za atomsku energiju ili koje su stranke statuta Međunarodnog suda, ili neka druga zemlja koju je pozvala Opća skupština Ujedinjenih naroda, mogu postati ugovorne strane ove Konvencije, kako slijedi:

(a)

njezinim potpisivanjem bez rezerva u pogledu ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja;

(b)

deponiranjem instrumenta ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja nakon što su je potpisale, podložno ratifikaciji, prihvaćanju ili odobrenju; ili

(c)

deponiranjem instrumenta pristupa.

2.   Ova je Konvencija otvorena za potpis zemalja iz stavka 1. ovog članka od 1. siječnja do zaključno 31. prosinca 1976. pri uredu Ujedinjenih naroda u Ženevi. Nakon toga je otvorena za njihov pristup.

3.   Carinske ili gospodarske unije mogu, zajedno sa svim svojim državama članicama ili u bilo kojem trenutku nakon što su sve države članice postale ugovorne strane ove Konvencije, također postati ugovorne strane ove Konvencije u skladu s odredbama iz stavaka 1. i 2. ovog članka. Međutim, te unije nemaju pravo glasa.

4.   Instrumenti ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupa se deponiraju kod glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda.

Članak 53.

Stupanje na snagu

1.   Ova Konvencija stupa na snagu šest mjeseci nakon dana na koji su je pet zemalja iz članka 52. stavka 1. potpisale bez rezervi u pogledu ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja ili položile svoje instrumente ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupa.

2.   Nakon što je pet zemalja iz članka 52. stavka 1. potpisalo Konvenciju bez rezervi u pogledu ratifikacije, prihvaćanja ili odobrenja ili položilo svoje instrumente ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupa, ova Konvencija stupa na snagu za daljnje ugovorne strane šest mjeseci nakon dana pohrane instrumenata ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupa.

3.   Smatra se da se svaki instrument ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupa, pohranjen nakon stupanja na snagu izmjena ove Konvencije, primjenjuje na izmijenjenu Konvenciju.

4.   Smatra se da se svaki instrument pohranjen nakon prihvaćanja izmjena, ali prije nego što su iste stupile na snagu, primjenjuje na ovu Konvenciju, kako je izmijenjena, na dan stupanja na snagu izmjena.

Članak 54.

Otkazivanje

1.   Svaka ugovorna strana može otkazati ovu Konvenciju obavješćujući o tome glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

2.   Otkazivanje stupa na snagu 15 mjeseci nakon što je glavni tajnik dobio obavijest o otkazivanju.

3.   Otkazivanje ne utječe na valjanost karneta TIR koje je prihvatila polazna carinarnica prije stupanja na snagu tog otkazivanja, a jamstvo jamstvene udruge i dalje vrijedi u skladu s odredbama ove Konvencije.

Članak 55.

Prekid

Ako je nakon stupanja na snagu ove Konvencije broj zemalja koje su ugovorne strane manji od pet tijekom razdoblja od 12 uzastopnih mjeseci, Konvencija prestaje vrijediti na kraju dvanaestomjesečnog razdoblja.

Članak 56.

Ukidanje Konvencije TIR iz 1959.

1.   Nakon što ova Konvencija stupi na snagu, njome se ukida i zamjenjuje Konvencija TIR iz 1959., u odnosima između ugovornih strana ove Konvencije.

2.   Ugovorne strane ove Konvencije prihvaćaju potvrde o odobrenju izdane za cestovna vozila i kontejnere na temelju uvjeta iz Konvencije TIR iz 1959. tijekom razdoblja njihove valjanosti ili produljenja valjanosti za prijevoz robe pod carinskom plombom, pod uvjetom da ta vozila i kontejneri i dalje zadovoljavaju uvjete na temelju kojih su prvobitno dobila odobrenje.

Članak 57.

Rješavanje sporova

1.   Svi se sporovi između dvije ili više ugovornih strana o tumačenju ili primjeni ove Konvencije, što je više moguće, rješavaju pregovorima među njima ili drugim načinima rješavanja sporova.

2.   Svaki se spor između dviju ili više ugovornih strana u pogledu tumačenja ili primjene ove Konvencije koji se ne može riješiti na način naveden u stavku 1. ovog članka, na zahtjev jedne od strana upućuje arbitražnom sudu sastavljenom na sljedeći način: svaka strana u sporu imenuje jednog arbitra, a ti arbitri imenuju još jednog arbitra, koji je predsjednik. Ako jedna od strana u roku od tri mjeseca nakon primitka zahtjeva ne imenuje arbitra, ili ako arbitri ne izaberu predsjednika, bilo koja strana može od glavnog tajnika Ujedinjenih naroda tražiti da imenuje arbitra ili predsjednika arbitražnog suda.

3.   Odluka arbitražnog suda uspostavljenog na temelju odredaba stavka 2. je obvezujuća za sve strane u sporu.

4.   Arbitražni sud utvrđuje svoja pravila postupka.

5.   Odluke se arbitražnog suda donose većinom glasova.

6.   Nesuglasice oko tumačenja i izvršenja presude do kojih bi moglo doći između strana u sporu, svaka od strana može podnijeti na odlučivanje arbitražnom sudu koji je tu odluku donio.

Članak 58.

Rezerve

1.   Svaka zemlja može u trenutku potpisivanja, ratificiranja ili pristupanja ovoj Konvenciji izjaviti kako ne smatra da je obvezuje članak 57. stavci 2. i 6. ove Konvencije. Druge ugovorne strane ne obvezuju ti stavci, u vezi s bilo kojom ugovornom stranom koja je dala navedenu rezervu.

2.   Svaka ugovorna strana koja je dala rezervu kako je predviđeno u stavku 1. ovog članka može u bilo kojem trenutku povući tu rezervu putem obavijesti glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

3.   Osim rezervi predviđenih u stavku 1. ovog članka, druge rezerve ovoj Konvenciji nisu dopuštene.

Članak 59.

Postupak za izmjenu ove Konvencije

1.   Ova Konvencija, uključujući njezine priloge, može se, na prijedlog ugovorne strane, izmijeniti u skladu s postupkom utvrđenim u ovom članku.

2.   Sve predložene izmjene ove Konvencije razmatra Upravni odbor sastavljen od svih ugovornih strana u skladu s Pravilima postupka utvrđenim u članku 8. Svaku takvu izmjenu koja se razmatra ili priprema za vrijeme zasjedanja Upravnog odbora i koju taj isti Odbor donosi dvotrećinskom većinom prisutnih članova koji su glasali, glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja ugovornim stranama na prihvaćanje.

3.   Osim ako nije drukčije predviđeno člankom 60., svaka predložena izmjena koja se dostavlja u skladu s prethodnim stavkom stupa na snagu za sve ugovorne strane tri mjeseca nakon isteka razdoblja od 12 mjeseci nakon dana dostavljanja predložene izmjene, tijekom kojeg nijedna od zemalja ugovornih strana nije dostavila prigovor glavnom tajniku Ujedinjenih naroda.

4.   Ako je primjedba na predloženu izmjenu bila dostavljena u skladu sa stavkom 3. ovog članka, smatra se da ta izmjena nije bila prihvaćena i nema nikakvu valjanost.

Članak 60.

Poseban postupak za izmjenu priloga 1. do 7.

1.   Svaka predložena izmjena priloga 1. do 7. razmotrena u skladu s člankom 59. stavcima 1. i 2. stupa na snagu na dan koji određuje Upravni odbor u trenutku usvajanja izmjene, osim ako do prethodnog datuma koji je Upravni odbor odredio u isto vrijeme jedna petina ili pet zemalja ugovornih strana, ovisno o tome koji je broj manji, obavijesti glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o svojem prigovoru na izmjenu. Upravni odbor određuje datume iz ovog stavka dvotrećinskom većinom prisutnih koji su glasali.

2.   Nakon što stupi na snagu, svaka izmjena usvojena u skladu s postupcima utvrđenim u gore navedenom stavku 1. za sve ugovorne strane zamjenjuje i nadomješta sve prethodne odredbe na koje se izmjena odnosi.

Članak 61.

Zahtjevi, obavijesti i prigovori

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje ugovorne strane svih zemalja iz članka 52. stavka 1. ove Konvencije o svim zahtjevima, obavijestima ili prigovorima iz prethodno navedenih članaka 59. i 60., kao i o datumu stupanja na snagu svake izmjene.

Članak 62.

Revizijska konferencija

1.   Svaka zemlja koja je ugovorna strana može putem obavijesti glavnom tajniku Ujedinjenih naroda tražiti sazivanje konferencije u svrhu revizije ove Konvencije.

2.   Revizijsku konferenciju, na koju se pozivaju sve ugovorne strane i sve zemlje iz članka 52. stavka 1., saziva glavni tajnik Ujedinjenih naroda ako u razdoblju od šest mjeseci nakon dana njegove obavijesti najmanje jedna četvrtina zemalja koje su ugovorne stranke obavijesti o svojem slaganju sa zahtjevom.

3.   Revizijsku konferenciju, na koju se pozivaju sve ugovorne strane i sve zemlje iz članka 52. stavka 1., također saziva glavni tajnik Ujedinjenih naroda na temelju zahtjeva Upravnog odbora. Upravni odbor daje zahtjev ako je s njim suglasna većina prisutnih koji glasaju u Odboru.

4.   Ako se konferencija saziva u skladu sa stavkom 1. ili stavkom 3. ovog članka, glavni tajnik Ujedinjenih naroda o tome obavješćuje ugovorne strane i poziva ih da u roku od tri mjeseca dostave prijedloge za koje žele da se na konferenciji razmotre. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda svim ugovornim strankama dostavlja privremeni dnevni red konferencije, zajedno s tekstovima prijedloga, najmanje tri mjeseca prije dana održavanja konferencije.

Članak 63.

Obavijesti

Povrh obavijesti i priopćenja predviđenih u člancima 61. i 62., glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje sve zemlje iz članka 52. o sljedećem:

(a)

potpisivanjima, ratifikacijama, prihvaćanjima, odobrenjima i pristupima na temelju članka 52.;

(b)

datumima stupanja na snagu ove Konvencije u skladu s člankom 53.;

(c)

otkazivanjima u skladu s člankom 54.;

(d)

prekidu ove Konvencije u skladu s člankom 55.;

(e)

rezervama u skladu s člankom 58.

Članak 64.

Vjerodostojan tekst

Nakon 31. prosinca 1976., izvornik ove Konvencije polaže se kod glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, koji ovjerene primjerke šalje svakoj ugovornoj strani i zemljama iz članka 52. stavka 1. koje nisu ugovorne strane.

U potvrdu toga, dolje potpisani, valjano ovlašteni za to, potpisali su ovu Konvenciju.

Sastavljeno u Ženevi, četrnaestoga studenoga tisuću devetsto sedamdeset pete u po jednom primjerku na engleskome, francuskome i ruskome, s tim da je svaki tekst jednako vjerodostojan.

 


PRILOG 1.

PRIMJERAK KARNETA TIR

Karnet TIR tiska se na francuskome, osim stranice 1. ovitka, gdje su stavke također tiskane na engleskome. „Pravila o uporabi karneta TIR” na francuskome na stranici 2. ovitka također se tiskaju na engleskome na stranici 3. ovitka.

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image


PRILOG 2.

PROPISI O TEHNIČKIM UVJETIMA PRIMJENLJIVIM NA CESTOVNA VOZILA KOJA BI MOGLA BITI PRIHVAĆENA ZA MEĐUNARODNI PRIJEVOZ POD CARINSKOM PLOMBOM

Članak 1.

Osnovna načela

Odobrenje za međunarodni prijevoz robe pod carinskom plombom može se izdati samo vozilima čiji su spremnici za teret konstruirani i opremljeni tako da:

(a)

se robu iz plombiranog dijela vozila ne može izvaditi ni u njega staviti bez ostavljanja vidljivih tragova nedopuštenog otvaranja ili lomljenja carinske plombe;

(b)

se na njih može jednostavno i učinkovito staviti carinska plomba;

(c)

nemaju skrivene prostore u kojima se može sakriti roba;

(d)

je sav prostor u koji se roba može staviti lako dostupan carinskoj inspekciji.

Članak 2.

Struktura spremnika za teret

1.   Kako bi se zadovoljili zahtjevi iz članka 1. ovih propisa:

(a)

sastavni se dijelovi spremnika za teret (stranice, pod, vrata, krov, vertikale, okviri, transverzale itd.) sastavljaju pomoću naprava koje se ne mogu ukloniti i zamijeniti izvana, bez ostavljanja vidljivih tragova ili na načine koji će proizvesti strukturu koja se ne može izmijeniti bez ostavljanja vidljivih tragova. Kada su stranice, pod, vrata i krov sastavljeni od različitih dijelova, oni zadovoljavaju iste zahtjeve, te su dovoljno čvrsti;

(b)

vrata i svi drugi sustavi za zatvaranje (uključujući pipce, poklopce provlaka, prirubnice itd.) moraju biti opremljeni napravom na koju se mogu postaviti carinske plombe. Ta naprava mora biti takva da ju se ne može izvaditi i zamijeniti s vanjske strane kontejnera bez ostavljanja vidljivih tragova te da se vrata ili zatvarač ne mogu otvoriti bez lomljenja carinske plombe. Potonje je potrebno primjereno zaštititi. Otvori na krovu su dopušteni;

(c)

otvori za ventilaciju i odvodnju opremljeni su napravom koja sprečava pristup unutrašnjosti spremnika za teret. Ta naprava mora imati mogućnost uklanjanja i zamjene izvana bez ostavljanja vidljivih tragova.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 1. točke (c) ovih propisa, dopušteni su sastavni dijelovi spremnika za teret koji zbog praktičnih razloga moraju uključivati prazne prostore (na primjer, pregrade između dvostrukog zida). Kako takvi prostori ne bi mogli biti korišteni za sakrivanje robe:

i.

kada obuhvaća punu visinu od poda do krova, ili, u drugim slučajevima, kada je prostor između njega i vanjskog zida posve zatvoren, obloga unutar spremnika za teret mora biti tako postavljena da ju se ne može ukloniti i zamijeniti bez ostavljanja vidljivih tragova; i

ii.

kada je obloga manja od pune visine, a prostori između obloge i vanjskog zida nisu posve zatvoreni, te u svim drugim slučajevima kada postoji prostor u konstrukciji spremnika za teret, broj takvih prostora mora biti ograničen na minimum, dok ti prostori moraju biti lako dostupni za carinski pregled.

3.   Prozori su dopušteni pod uvjetom da su izrađeni od dovoljno čvrstih materijala i da se ne mogu ukloniti i zamijeniti izvana bez ostavljanja vidljivih tragova. Staklo je unatoč tomu dopušteno, no u tom se slučaju na prozor postavlja metalna rešetka koja se ne može skinuti izvana. Mreža rešetke ne smije biti deblja od 10 mm.

4.   Otvori u podu namijenjeni tehničkoj svrsi, primjerice podmazivanju, održavanju i punjenju posude s pijeskom, dopušteni su samo pod uvjetom da je na njih postavljen pokrov koji se može pričvrstiti tako da spremnik za teret bude nedostupan s vanjske strane.

Članak 3

Vozila prekrivena ceradom

1.   Odredbe članaka 1. i 2. ovih propisa po potrebi se primjenjuju na vozila prekrivena ceradom. Osim toga, ta vozila moraju biti u skladu s odredbama ovog članka.

2.   Cerada je izrađena od čvrstog platna ili tkanine presvučene plastikom ili gumom koja je dovoljno čvrsta i nerastezljiva. Ona mora biti u dobrom stanju i izrađena tako da je, nakon stavljanja naprave za zatvaranje, spremniku za teret nemoguće pristupiti bez ostavljanja vidljivih tragova.

3.   Ako se cerada sastoji od nekoliko dijelova, njihovi su rubovi međusobno presavijeni i zašiveni dvama šavovima međusobno udaljenima najmanje 15 mm. Šavovi moraju biti izrađeni na način prikazan u skici br. 1 priloženoj ovim propisima; međutim, kada u slučaju određenih dijelova cerade (kao što su preklopci i ojačani rubovi) navedene dijelove nije moguće sastaviti na takav način, dovoljno je presaviti rub gornjeg dijela i izraditi šavove na način prikazan na skici br. 2 ili 2 (a) priloženoj ovim propisima. Jedan od šavova vidljiv je samo s unutarnje strane, dok boja konca upotrijebljenog za taj šav mora biti vidljivo različita od boje same cerade, kao i od boje konca koji se koristi za drugi šav. Svi su šavovi strojno izrađeni.

4.   Ako je cerada izrađena od tkanine presvučene plastikom te ako se sastoji od nekoliko dijelova, ti se dijelovi također mogu zavariti na način prikazan na skici br. 3 priloženoj ovim propisima. Rubovi dijelova se preklapaju barem 15 mm. Dijelovi se spajaju duž čitave širine preklopa. Rub vanjske cerade prekriva se trakom od plastičnog materijala širine najmanje 7 mm, pričvršćene istim postupkom zavarivanja. Plastična traka i cerada sa svake strane duž širine od najmanje 3 mm imaju na sebi otisnut jasno određen ujednačen reljefni uzorak. Dijelovi su zavareni na takav način da se ne mogu odvojiti ili ponovno spojiti bez ostavljanja vidljivih tragova.

5.   Popravci se vrše u skladu s načinom opisanim u skici br. 4 priloženoj ovim propisima; rubovi se savijaju jedan u drugi i zajedno šivaju dvama vidljivim šavovima međusobno udaljenim najmanje 15 mm; boja konca vidljiva s unutarnje strane je različita od konca vidljivog s vanjske strane, kao i od boje same cerade. Svi su šavovi strojno izrađeni. Kada se cerada koja je bila oštećena pored rubova popravlja zamjenom oštećenog dijela zakrpom, šav se također može napraviti u skladu s odredbama stavka 3. ovog članka i skicom br. 1 priloženoj ovim propisima. Cerade od tkanine presvučene plastikom također se mogu popraviti u skladu s načinom opisanim u stavku 4. ovog članka, ali se u tom slučaju na obje strane cerade moraju postaviti plastične trake, dok se na unutarnju stranu cerade mora staviti zakrpa.

6.

(a)

Cerada se na vozilo pričvršćuje strogo poštujući uvjete utvrđene u članku 1. točki (a) i (b) ovih propisa. Pričvršćivanje se osigurava:

i.

metalnim prstenima pričvršćenim na vozila;

ii.

očicama na rubu cerade,

iii.

zatvaračem koji prolazi kroz prstene iznad cerade te koji je cijelom duljinom vidljiv s vanjske strane.

Cerada pokriva čvrste dijelove vozila najmanje 250 mm, izmjereno od središta prstena za pričvršćivanje, osim ako konstrukcija vozila sama po sebi sprečava sav pristup spremnika za teret.

(b)

Kada se bilo koji rub cerade trajno pričvršćuje na vozilo, dvije se površine spajaju neprekinuto te ih na mjestu drže snažne naprave.

7.   Ceradu podupire odgovarajuća nadogradnja (potpornji, stranice, lukovi, daščice itd.).

8.   Razmaci između prstena i razmaci između očica ne smiju biti veći od 200 mm. Očice su ojačane.

9.   Koriste se sljedeći pričvršćivači:

(a)

čelično uže promjera najmanje 3 mm; ili

(b)

uže od konoplje ili sisala promjera najmanje 8 mm uloženo u prozirnu nerastezljivu plastiku.

Čelična užad može imati prozirni ovoj od nerastezljive plastike.

10.   Svako je uže iz jednog dijela i ima tvrd metalni kraj sa svake strane. Pričvršćivač svakog metalnog kraja sadrži šuplju zakovicu koja prolazi kroz uže, kako bi se omogućilo stavljanje konca ili remena carinske plombe. Uže je vidljivo s obje strane šuplje zakovice kako bi se moglo osigurati da je uže iz jednog dijela (vidjeti skicu br. 5 priloženu ovim propisima).

11.   Na otvorima u ceradi, koji se koriste za utovar i istovar, dva kraja cerade preklapaju se na odgovarajući način. Oni se također pričvršćuju:

(a)

preklopcem zašivenim ili zavarenim u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka;

(b)

prstenima i očicama koji zadovoljavaju uvjete iz stavka 8. ovog članka; i

(c)

remenom izrađenim od odgovarajućeg materijala, u jednom dijelu i nerastezljivog, širine najmanje 20 mm i debljine 3 mm, koji prolazi kroz prstene i spaja dva kraja cerade i preklopca; remen se pričvršćuje s unutarnje strane cerade i ima očicu kroz koju se provlači uže navedeno u stavku 9. ovog članka.

Preklopac nije potreban ako je stavljena posebna naprava, poput preklopne ploče, koja sprečava pristup spremniku za teret bez ostavljanja vidljivih tragova.

Skica br. 1

Cerada od nekoliko zašivenih dijelova

Image

Skica br. 2

Cerada od nekoliko zašivenih dijelova

Image

Skica br. 2(a)

Cerada od nekoliko zašivenih dijelova

Image

Skica br. 3

Cerada od nekoliko spojenih dijelova

Image

Skica br. 4

Popravak cerade

Image

Skica br. 5

Primjer završnog dijela

Image


PRILOG 3.

POSTUPAK ZA ODOBRENJE CESTOVNIH VOZILA KOJA SU U SKLADU S TEHNIČKIM UVJETIMA UTVRĐENIM PROPISIMA U PRILOGU 2.

Općenito

1.

Cestovna vozila mogu biti odobrena jednim od sljedećih postupaka:

(a)

pojedinačno; ili

(b)

prema tipu dizajna (serija cestovnih vozila).

2.

Za odobrena se vozila izdaje potvrda o odobrenju koja je u skladu sa standardnim obrascem iz Priloga 4. Ta se potvrda tiska na jeziku zemlje izdavanja, te na francuskome ili engleskome. Kada tijelo koje je izdalo odobrenje smatra potrebnim, potvrdi se prilažu fotografije ili dijagrami koje je to tijelo ovjerilo. Navedeno tijelo zatim umeće broj tih isprava u polje 6 potvrde o odobrenju.

3.

Potvrda o odobrenju drži se u cestovnom vozilu.

4.

Cestovna se vozila svake dvije godine u svrhu pregleda i produljenja odobrenja, po potrebi, dovoze nadležnim tijelima zemlje u kojoj je vozilo registrirano ili, u slučaju neregistriranih vozila, zemlje u kojoj vlasnik ili korisnik ima prebivalište.

5.

Ako cestovno vozilo više nije u skladu s tehničkim uvjetima propisanim za dobivanje odobrenja, ono se, prije nego što ga se može koristiti za prijevoz robe uz primjenu karneta TIR, vraća u stanje koje je opravdalo njegovo odobrenje, kako bi ponovno bilo u skladu s navedenim tehničkim uvjetima.

6.

Ako u bitnim karakteristikama cestovnog vozila dođe do promjene, odobrenje za vozilo prestaje vrijediti, te ga nadležno tijelo mora ponovno izdati prije nego što se vozilo može koristiti za prijevoz robe uz primjenu karneta TIR.

7.

Nadležna tijela u zemlji u kojoj je vozilo registrirano, ili u slučaju vozila za koja nije potrebna registracija, nadležna tijela u zemlji u kojoj vlasnik ili korisnik vozila ima poslovni nastan, mogu, prema potrebi, povući ili obnoviti potvrdu o odobrenju ili izdati novu potvrdu o odobrenju pod okolnostima utvrđenim u članku 14. ove Konvencije te u stavcima 4., 5. i 6. ovog Priloga.

Postupak za pojedinačno odobrenje

8.

Vlasnik, prijevoznik ili njihov predstavnik nadležnom tijelu podnose zahtjev za pojedinačno odobrenje. Nadležno tijelo pregledava dovezeno cestovno vozilo u skladu s općim pravilima utvrđenim u prethodno navedenim stavcima 1. do 7. i utvrđuje poštuje li vozilo tehničke uvjete propisane u Prilogu 2., a nakon odobrenja izdaje potvrdu u skladu s uzorkom iz Priloga 4.

Postupak za odobrenje prema tipu dizajna (serija cestovnih vozila)

9.

Kada su cestovna vozila proizvedena prema tipu serije, proizvođač nadležnom tijelu zemlje proizvodnje može podnijeti zahtjev za odobrenje prema tipu dizajna.

10.

Proizvođač u zahtjevu navodi identifikacijske brojeve ili slova koja daje vrsti cestovnog vozila na koje se odnosi njegov zahtjev za odobrenje.

11.

Zahtjevu se prilažu crteži i detaljna specifikacija o tipu dizajna cestovnog vozila za koje se traži odobrenje.

12.

Proizvođač se u pisanom obliku obvezuje da će:

(a)

nadležnom tijelu predočiti ona vozila dotičnog tipa koja to tijelo želi pregledati;

(b)

dopustiti nadležnom tijelu da pregleda druge jedinice u bilo kojem trenutku tijekom proizvodnje dotične serije tipa vozila;

(c)

obavijestiti nadležno tijelo o svakoj promjeni u dizajnu ili specifikaciji, koliko god ona bila mala, prije nego što se nastavi s tom promjenom;

(d)

označiti cestovno vozilo na vidljivom mjestu identifikacijskim brojevima ili slovima tipa dizajna i serijskim brojem vozila u seriji tipa (broj proizvođača);

(e)

voditi evidenciju o vozilima proizvedenim prema odobrenom tipu dizajna.

13.

Nadležno tijelo navodi koje se promjene eventualno moraju izvršiti na predloženom tipu dizajna kako bi se moglo izdati odobrenje.

14.

Odobrenje prema tipu dizajna se izdaje samo ako se nadležno tijelo, pregledom jednog ili više vozila proizvedenih prema dotičnom tipu dizajna, uvjerilo da su vozila tog tipa u skladu s tehničkim uvjetima propisanim u Prilogu 2.

15.

Nadležno tijelo u pisanom obliku obavještava proizvođača o svojoj odluci da izda odobrenje prema tipu dizajna. Na odluci treba stajati datum i broj. Potrebno je jasno navesti tijelo koje je donijelo odluku.

16.

Nadležno tijelo poduzima mjere potrebne za izdavanje potvrde o homologaciji, koju uredno potpisuje za svako vozilo izrađeno u skladu s odobrenim tipom dizajna.

17.

Nositelj potvrde o odobrenju prije korištenja vozila za prijevoz robe uz primjenu karneta TIR na potvrdi o odobrenju, po potrebi, popunjava:

registarski broj vozila (polje 1) ili,

u slučaju vozila koja ne podliježu registraciji, podatke o svojem imenu i poslovnoj adresi (polje 8).

18.

Kada se vozilo koje je dobilo odobrenje prema tipu dizajna izvozi u drugu zemlju koja je ugovorna strana ove Konvencije, u toj zemlji nije potreban daljnji postupak za odobrenje radi uvoza.

Postupak za ovjeru potvrde o odobrenju

19.

Kada je otkriveno da na vozilu koje ima odobrenje i prevozi robu uz primjenu karneta TIR postoje velike greške, nadležna tijela ugovornih strana mogu odbiti tom vozilu izdati dozvolu za nastavak vožnje uz primjenu karneta TIR, ili mogu tom vozilu izdati dozvolu za nastavak vožnje uz primjenu karneta TIR na svojem području, istodobno poduzimajući potrebne mjere sigurnosti. Vozilo koje ima odobrenje mora se vratiti u zadovoljavajuće stanje što prije, a u svakom slučaju prije nego što se ponovno koristi za prijevoz robe uz primjenu karneta TIR.

20.

U svakom od ovih slučajeva, carinska tijela unose odgovarajuću ovjeru u polje 10 potvrde o odobrenju vozila. Kada je vozilo vraćeno u stanje koje opravdava odobrenje, ono se dovozi nadležnim tijelima ugovorne strane koja ponovno potvrđuju potvrdu, dodavanjem ovjere u polje 11, kojom se poništavaju prijašnje napomene. Nijedno se vozilo čija je potvrda bila ovjerena u polju 10 na temelju odredaba prethodnoga stavka ne može ponovno koristiti za prijevoz robe uz primjenu karneta TIR sve dok se ne vrati u zadovoljavajuće stanje i dok se ovjera u polju 10 ne poništi na gore navedeni način.

21.

Nadležna tijela upisuju datum i potvrđuju svaku ovjeru unesenu na potvrdi.

22.

Kada se otkrije da vozilo ima greške za koje carinska tijela smatraju da su od manje važnosti te da ne predstavljaju rizik krijumčarenja, tada daljnja uporaba vozila za prijevoz robe uz primjenu karneta TIR može biti odobrena. Nositelj odobrenja se obavješćuje o greškama, te on u razumnom roku vraća vozilo u zadovoljavajuće stanje.


PRILOG 4.

UZORAK POTVRDE O ODOBRENJU CESTOVNOG VOZILA

Image

Image


PRILOG 5.

Pločice TIR

1.   Dimenzije pločica su 250 × 400 mm.

2.   Slova „TIR” napisana su latinicom velikim slovima visine 200 mm i debljine najmanje 20 mm. Slova su bijela na plavoj pozadini.


PRILOG 6.

NAPOMENE S OBJAŠNJENJEM

UVOD

i.

U skladu s odredbama članka 43. ove Konvencije, napomene s objašnjenjem tumače određene odredbe ove Konvencije i njezinih priloga. One također opisuju određene preporučene prakse.

ii.

Napomene s objašnjenjem ne izmjenjuju odredbe ove Konvencije ili njezinih priloga, već samo čine preciznijim njihov sadržaj, značenje i polje primjene.

iii.

Posebno, uzimajući u obzir odredbe članka 12. ove Konvencije i Priloga 2. koje se odnose na tehničke uvjete za odobrenje cestovnih vozila za prijevoz pod carinskom plombom, napomene s objašnjenjem, po potrebi, utvrđuju tehnike proizvodnje koje ugovorne strane moraju poštovati. Napomene s objašenjenjem također, po potrebi, određuju koje tehnike proizvodnje nisu u skladu s tim odredbama.

iv.

Napomene s objašnjenjem omogućavaju primjenu odredaba ove Konvencije i njezinih priloga tako što uzimaju u obzir razvoj tehnologije i ekonomske zahtjeve.

0.   GLAVNI TEKST KONVENCIJE

0.1.   Članak 1.

0.1. (b)   Pristojbe i nameti izuzeti u članku 1. točki (b) znači sve svote, osim uvoznih ili izvoznih carina i poreza, koje ugovorne strane naplaćuju na uvoz ili izvoz ili s njim u vezi. Iznosi su tih svota ograničeni na približan trošak pruženih usluga te ne predstavljaju neizravnu zaštitu domaćih proizvoda ili porez na uvoz ili izvoz u fiskalne svrhe. Te pristojbe i nameti obuhvaćaju, inter alia, plaćanja koja se odnose na:

potvrde o podrijetlu, ako su potrebne za provoz,

analize koje carinski laboratoriji obavljaju u svrhu kontrole,

carinske preglede i ostale aktivnosti carinjenja koje se obavljaju izvan uobičajenog radnog vremena ili izvan carinarnica,

preglede zbog sanitarnih, veterinarskih ili fitopatoloških razloga.

Izraz „odvojivi spremnik” znači spremnik za teret koji nema vlastiti pogon i koji je dizajniran za prijevoz na cestovnom vozilu, te čija je šasija zajedno s donjim okvirom spremnika posebno prilagođena toj svrsi.

0.1.(e) i.   Izraz „djelomično zatvoren” koji se primjenjuje na opremu iz članka 1. točke (e) podtočke i. općenito se odnosi na opremu koja se sastoji od poda i nadogradnje koji ograđuju prostor jednak prostoru zatvorenog kontejnera. Nadogradnja se obično sastoji od metalnih elemenata koji čine okvir kontejnera. Kontejneri ove vrste također se mogu sastojati od jedne ili više postraničnih ili čelnih stijenki. U nekim slučajevima postoji samo krov koji je za pod pričvršćen nosačima. Ovaj se tip kontejnera posebno koristi za prijevoz glomazne robe (na primjer, motornih automobila).

0.2.   Članak 2.

0.2.-1.   Članak 2. predviđa da prijevoz uz primjenu karneta TIR može početi i završiti u istoj zemlji pod uvjetom da se dio vožnje obavlja na stranom području. U takvim slučajevima ništa ne sprečava carinska tijela zemlje otpreme da povrh karneta TIR traže nacionalnu ispravu čija je svrha osigurati ponovni uvoz robe bez plaćanja carine. Ipak se preporučuje da carinska tijela ne inzistiraju na uporabi takve isprave, nego da umjesto toga prihvate odgovarajuću ovjeru na karnetu TIR.

0.2.-2.   Odredbe ovog članka omogućavaju prijevoz robe uz primjenu karneta TIR kada se samo dio vožnje odvija cestom. U njima se posebno ne navodi koji se dio vožnje mora odvijati cestom i dostatno je da se to treba dogoditi u jednoj točki između početka i kraja prijevoza TIR. Međutim, može se dogoditi da se zbog nepredviđenih razloga komercijalne ili slučajne naravi nijedan dio puta ne može odvijati cestom, usprkos namjerama pošiljatelja na početku vožnje. U tim izvanrednim slučajevima ugovorne strane ipak prihvaćaju karnet TIR, dok je odgovornost jamstvene udruge i dalje na snazi.

0.5.   Članak 5.

Ovaj članak ne isključuje pravo obavljanja kontrole robe na licu mjesta, ali ističe da takve kontrole trebaju biti vrlo ograničenog broja. Zapravo, postupak međunarodnog karneta TIR predviđa zaštitu koja je veća od zaštite zajamčene nacionalnim postupcima. Kao prvo, podaci na karnetu TIR koji se odnose na robu moraju odgovarati podacima navedenim u carinskim ispravama koje se mogu zahtijevati u zemlji otpreme. Nadalje, zemlja provoza i zemlja odredišta dobivaju zaštitu zbog kontrola koje se obavljaju pri polasku i koje potvrđuju carinska tijela u otpremnoj carinarnici (vidjeti napomenu uz članak 19.).

0.6.2.   Članak 6. (2)

Prema odredbama ovog stavka, carinska tijela neke zemlje mogu dati odobrenje većem broju udruga, od kojih svaka može snositi odgovornost koja proizlazi iz prijevoza obavljenog uz primjenu karneta koji je izdala ta udruga ili njezina odgovarajuća udruga.

0.8.3.   Članak 8. (3)

Carinskim se tijelima preporučuje da maksimalan iznos koji može biti zatražen od jamstvene udruge ograniče na svotu od 50 000 USD po karnetu TIR.

0.8.6.   Članak 8. (6)

1.

Ako u karnetu TIR nema dovoljno detaljnih pojedinosti na temelju kojih bi se moglo oporezivati robu, dotične strane mogu podnijeti dokaze o njezinoj naravi.

2.

Ako nisu dostavljeni nikakvi dokazi, carine i porezi se ne izračunavaju po paušalnoj stopi nevezanoj za prirodu robe, nego po najvećoj stopi koja se primjenjuje na vrstu robe koju obuhvaćaju podaci u karnetu TIR.

0.10.   Članak 10.

Smatra se da je potvrda o razduženju karneta TIR bila dobivena na nepravilan ili prijevaran način ako je prijevoz TIR bio obavljen pomoću spremnika za teret ili kontejnera prilagođenih u svrhu prijevare ili ako su otkrivene nedopuštene radnje, poput uporabe lažnih ili netočnih isprava, zamjene robe, neovlaštenog postupanja s carinskim plombama itd., ili kada je potvrda dobivena na neki drugi nedopušteni način.

0.11.   Članak 11.

0.11.-1.   Prilikom odlučivanja hoće li pustiti robu ili vozilo na carinska tijela ne bi smjela utjecati činjenica da je jamstvena udruga odgovorna za plaćanje carina, poreza i zateznih kamata koje plaća nositelj karneta ako imaju druga zakonska sredstva za zaštitu interesa, a za koja su odgovorne.

0.11.-2.   Ako je od jamstvene udruge zatraženo da, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 11., plati svote iz članka 8. stavaka 1. i 2., a ona to ne učini u roku od tri mjeseca propisana ovom Konvencijom, nadležna se tijela, prilikom traženja isplata dotičnih svota, mogu osloniti na nacionalne propise jer se u takvim slučajevima radi o neispunjavanju ugovora o jamstvu koji je jamstvena udruga sklopila na temelju nacionalnog zakona.

0.15.   Članak 15.

Određene poteškoće mogu nastati u slučaju vozila koja ne podliježu registraciji, kao što su u nekim zemljama prikolice i poluprikolice, kada carinske isprave nisu potrebne za privremeni uvoz. U tom je slučaju moguće primijeniti odredbe članka 15., osiguravajući prikladnu zaštitu za carinska tijela, evidentirajući podatke o tim vozilima (marka i brojevi) na kupone 1 i 2 TIR karneta koje koriste dotične zemlje, kao i na odgovarajuće talone.

0.17.   Članak 17.

0.17.-1.   Odredba da se na manifestu robe pokrivene karnetom TIR odvojeno prikazuje sadržaj svakog vozila u skupu vozila ili svakoga kontejnera samo ima za svrhu pojednostavnjenje carinskog pregleda sadržaja svakog vozila ili kontejnera. Ta se odredba stoga neće tumačiti toliko strogo da se svako odstupanje između stvarnog sadržaja vozila ili kontejnera i sadržaja toga vozila ili kontejnera prikazanog u manifestu smatra kršenjem odredaba Konvencije. Ako prijevoznik relevantnim tijelima može dokazati da bez obzira na to odstupanje sva roba iskazana u manifestu odgovara ukupnoj robi utovarenoj u sklop vozila ili na sve kontejnere obuhvaćene karnetom TIR, to se obično neće smatrati kršenjem carinskih zahtjeva.

0.17.-2.   U slučaju selidbe, može se primijeniti postupak utvrđen u stavku 10. točki (c) pravila za uporabu karneta TIR, čime bi se u razumnoj mjeri smanjio popis predmeta.

0.18.   Članak 18.

0.18.-1.   Za nesmetano je odvijanje postupka TIR nužno da carinska tijela jedne zemlje trebaju odbiti da kao odredišnu carinarnicu odrede izlaznu carinarnicu za prijevoz koji ide u susjednu zemlju, kada je ta zemlja također i ugovorna strana ove Konvencije, osim ako ne postoje neke posebne okolnosti kojima bi se taj zahtjev opravdao.

1.

Robu je potrebno utovarivati tako da se pošiljka koja će biti istovarena u prvoj točki istovara može izvaditi iz vozila ili kontejnera a da nije potrebno istovarivati drugu pošiljku ili pošiljke robe koje će se istovariti u drugim točkama istovara.

2.

Kada prijevoz uključuje istovar u više od jedne ispostave, to je nakon djelomičnog istovara potrebno evidentirati u polju 12 na svim preostalim manifestima karneta TIR, dok je istodobno na preostalim kuponima i odgovarajućim talonima potrebno evidentirati stavljanje novih plombi.

0.19.   Članak 19.

Zahtjev da polazna carinarnica treba provjeriti točnost robnog manifesta znači da je potrebno barem provjeriti odgovaraju li podaci u robnom manifestu podacima u izvoznim ispravama i u prijevoznim ili drugim komercijalnim ispravama koje se odnose na robu; polazna carnarnica može također provjeriti robu. Polazna carinarnica prije stavljanja plombi također mora provjeriti stanje cestovnog vozila ili kontejnera i, u slučaju vozila s ceradom ili kontejnera, stanje cerade i pričvršćivača za cerade, budući da ta oprema nije obuhvaćena potvrdom o odobrenju.

0.20.   Članak 20.

Prilikom utvrđivanja rokova za prijevoz robe na svojem području, carinska tijela također moraju, inter alia, uzeti u obzir sve posebne odredbe kojima prijevoznici podliježu, a posebno propise o radnom vremenu i obaveznom odmoru za vozače cestovnih vozila. Preporučuje se da ta tijela ostvaruju svoje pravo propisivanja pravca samo onda kad to smatraju nužnim.

0.21.   Članak 21.

0.21.-1.   Odredbe ovog članka ne ograničavaju pravo carinskih tijela da povrh spremnika za teret pod plombom pregledaju i sve ostale dijelove vozila.

0.21.-2.   Ulazna carinarnica može vratiti prijevoznika u izlaznu carinarnicu susjedne zemlje ako utvrdi da ta ispostava nije dala izlaznu potvrdu ili da izlazna potvrda nije izdana u pravilnom obliku. U takvim slučajevima ulazna carinarnica u karnet TIR umeće napomenu za dotičnu izlaznu carinarnicu.

0.21.-3.   Ako tijekom pregleda carinska tijela izvuku uzorke robe, moraju u robni manifest karneta TIR unijeti napomenu sa svim podacima o uzetoj robi.

0.28.   Članak 28.

1.

Članak 28. Predviđa da se razduživanje karneta TIR u odredišnoj ispostavi obavlja bez odgađanja, pod uvjetom da je roba stavljena u drugi carinski postupak i da je carinjena za puštanje u slobodan promet.

2.

Uporaba karneta TIR mora se ograničiti na funkciju kojoj je namijenjen, a to je provoz. Karnet TIR se, primjerice, ne smije koristiti za pokrivanje skladištenja robe pod carinskom kontrolom na odredištu. Ako nije bilo nepravilnosti, odredišna ispostava mora razdužiti karnet TIR čim je roba obuhvaćena karnetom došla u neki drugi carinski postupak ili je carinjena za puštanje u slobodan promet. U praksi se razduženje mora dati čim je roba bila izravno ponovno izvezena (kao, primjerice, kada ju se otpremi po dolasku u luku), ili čim je na mjestu odredišta sastavljena deklaracija u carinske svrhe, ili čim je roba primljena u mjesto odobreno za skladištenje dok čeka deklaraciju u carinske svrhe (na primjer, skladištenje na odobrenom mjestu), u skladu s propisima na snazi u odredišnoj zemlji.

0.29.   Članak 29.

Potvrda o odobrenju nije potrebna za cestovna vozila ili kontejnere koji prevoze tešku ili kabastu robu. Međutim, odgovornost je polazne carinarnice provjeriti jesu li zadovoljeni drugi uvjeti utvrđeni u ovom članku za ovu vrstu prijevoza. Carinarnice ugovornih strana prihvaćaju odluku polazne carinarnice, osim ako njihovo mišljenje nije u očiglednom sukobu s odredbama članka 29.

0.38.1.   Članak 38. (1)

Poduzeće ne smije biti isključeno iz sustava TIR zbog prekršaja koje je jedan od njegovih vozača počinio bez znanja uprave.

0.38.2.   Članak 38. (2)

U slučajevima kada je ugovorna strana obaviještena da je osoba koja ima poslovni nastan ili prebivalište na njenom području počinila prekršaj na području strane zemlje, ona ne mora prestati dopuštati izdavanje karneta TIR toj osobi.

0.39.   Članak 39.

Izraz „greške počinjene nemarom” znači djela koja, iako nisu bila počinjena namjerno i u punom poznavanju činjenica, predstavljaju posljedicu propusta da se poduzmu razumne i potrebne mjere kako bi se osigurala točnost činjenica u nekom određenom slučaju.

0.45.   Članak 45.

Ugovornim se stranama preporučuje da otvore što više unutarnjih i graničnih carinarnica za prijevoze TIR.

2.   PRILOG 2.

2.2.   Članak 2.

2.2.1. (a)   Podstavak 1. točka (a) – Spajanje sastavnih dijelova

(a)

Prilikom korištenja sredstava za spajanje (zakovica, vijaka i matica itd.), s vanjske se strane postavlja dostatan broj takvih sredstava, koja kroz spojene sastavne dijelove prolaze sve do unutrašnjosti gdje se čvrsto pričvršćuju (na primjer, zakuju, vare, ili stežu ili vare na maticu). Međutim, konvencionalne se zakovice (tj. zakovice čije postavljanje iziskuje poseban postupak s obiju strana sastavljenih sastavnih dijelova) mogu postaviti s unutarnje strane. Ne uzimajući u obzir gore navedeno, podovi se spremnika za teret mogu pričvrstiti samozavijajućim vijcima, samobušećim zakovicama ili zakovicama koje se stavljaju pomoću eksplozivnih naboja, kada su stavljeni izvana i pod pravim kutovima prolaze kroz pod i poprečne metalne dijelove ispod njega, pod uvjetom da, osim u slučaju samozavijajućih vijaka, neki njihovi krajnji dijelovi dopiru u vanjski dio poprečnih dijelova ili su na njih zavareni.

(b)

Nadležno tijelo određuje koja sredstva za spajanje, i koliko njih, moraju zadovoljavati zahtjeve iz podstavka (a) ove napomene; ono to radi tako da se uvjeri kako se tako spojeni sastavni dijelovi ne mogu ukloniti ili ponovno postaviti bez ostavljanja vidljivih tragova. Odabir i stavljanje drugih sredstava za spajanje ne podliježe nikakvim ograničenjima.

(c)

Sredstva za spajanje koja se mogu skinuti i zamijeniti s jedne strane bez ostavljanja vidljivih tragova (tj. bez da iziskuju rukovanje s obje strane dijelova koji se trebaju spojiti) nisu dopuštena na temelju podstavka (a) ove napomene. Primjeri takvih sredstava su ekspanzijske zakovice, slijepe zakovice i slično.

(d)

Opisani načini sastavljanja primjenjuju se na posebna vozila, na primjer na izolirana vozila, hladnjake i cisterne, ako nisu nekompatibilna s tehničkim zahtjevima koje takva vozila moraju zadovoljavati s obzirom na svoju uporabu. U slučajevima u kojima se zbog tehničkih razloga dijelove ne može pričvrstiti na način opisan u podstavku (a) ove napomene, sastavni se dijelovi mogu spojiti napravama navedenim u podstavku (c) ove napomene, pod uvjetom da naprave koja se koriste u unutarnjem dijelu zida nisu dostupne izvana.

2.2.1. (b)   Podstavak 1. točka (b) – Vrata i drugi sustavi za zatvaranje

(a)

Naprava na koju se može staviti carinska plomba mora biti:

i.

pričvršćena varenjem ili najmanje dvama sredstvima za spajanje koja su u skladu s točkom (a) napomene za pojašnjenje 2.2.1. (a); ili

ii.

projektirana tako da se, kada se spremnik za teret zatvori i kada se na njega stavi plomba, ne može skinuti bez ostavljanja vidljivih tragova.

Ona također mora:

iii.

imati rupice promjera najmanje 11 mm ili proreze dužine najmanje 11 mm i širine 3 mm; i

iv.

omogućavati jednaku sigurnost bez obzira na to koja se vrsta plombe koristi.

(b)

Šarke i klinovi, te ostale naprave za namještanje vrata moraju se pričvrstiti u skladu sa zahtjevima podstavka (a) točaka i. i ii. ove napomene. Nadalje, različiti dijelovi tih naprava (npr. pločice za šarke, klinovi ili osovine) moraju se postaviti na takav način da se bez ostavljanja vidljivih tragova ne mogu skinuti ili rastaviti kada se spremnik za teret zatvori i zapečati. Međutim, kada takva naprava nije dostupna izvana; bit će dovoljno da ju se, kada se vrata ili slično zatvore i zaplombiraju, ne može odvojiti od šarke ili slične naprave bez ostavljanja vidljivih tragova. Kada vrata ili naprava za zatvaranje imaju više od dvije šarke, samo one dvije šarke koje su najbliže rubnim dijelovima vrata moraju biti pričvršćene u skladu sa zahtjevima prethodno navedenog podstavka (a) točaka i. i ii.

(c)

Izuzetno, u slučaju vozila koja imaju izolirane spremnike za teret, naprava za carinsko plombiranje, šarke i ostali dijelovi čije bi skidanje omogućilo pristup unutrašnjosti spremnika za teret ili prostorima u koje se može sakriti roba, mogu se pričvrstiti za vrata takvih spremnika za teret pomoću vijaka koji se stavljaju s vanjske strane, ali koji inače ne zadovoljavaju zahtjeve gore navedene napomene za pojašnjenje 2.2.1. (a), podstavka (a), pod uvjetom da:

i.

je vrh vijaka učvršćen u pločicu s navojem ili sličnu napravu koja se nalazi iza vanjskog sloja ili slojeva strukture vrata; i

ii.

su glave odgovarajućeg broja vijaka zavarene na uređaj za carinsko plombiranje, šarke itd. tako da su u potpunosti deformirane i da se vijci ne mogu izvaditi bez ostavljanja vidljivih tragova nedopuštenog rukovanja (1).

Izraz „izolirani spremnik za teret” obuhvaća hlađene i izotermne spremnike za teret.

(d)

Vozila koja sadrže velik broj zatvarača kao što su zasuni, pipe, provlake, izbojci i slično, moraju biti takva da broj carinskih plombi bude minimalan. U tu svrhu, susjedni zatvarači moraju biti međusobno povezani zajedničkim uređajem koji iziskuje samo jednu carinsku plombu, ili moraju imati poklopac koji ispunjava istu svrhu.

(e)

Vozila s krovovima na otvaranje moraju biti izrađena tako da omogućuju plombiranje s minimalnim brojem carinskih plombi.

2.2.1. (c) 1.   Podstavak 1. točka (c) – Otvori za ventilaciju

(a)

Veličina otvora u načelu ne smije biti veća od 400 mm.

(b)

Otvori koji omogućavaju izravan pristup spremniku za teret moraju biti zatvoreni žičanom mrežicom ili perforiranim metalnim zaslonom (maksimalna dimenzija rupica: 3 mm u oba slučaja) i zaštićeni zavarenom metalnom rešetkom (maksimalna dimenzija rupica: 10 mm).

(c)

Otvori koji ne omogućuju izravan pristup spremniku za teret (npr. zbog koljenastih ili skretnih sustava) moraju imati iste naprave u kojima, međutim, dimenzije rupica mogu biti najviše 10, odnosno 20 mm.

(d)

Kada se otvori nalaze u ceradi, u načelu se zahtijevaju naprave iz podstavka (b) ove napomene. Međutim, bit će dopuštene naprave za blokiranje u obliku perforiranog metalnog zaslona stavljenog s vanjske strane, te žičane ili druge mreže stavljene s unutarnje strane.

(e)

Istovjetne nemetalne naprave mogu biti dopuštene, pod uvjetom da su rupice propisanih dimenzija te da je korišteni materijal dovoljno snažan da spriječi značajno proširivanje rupica bez vidljivog oštećenja. Osim toga, naprava za ventilaciju ne smije se moći zamijeniti samo s jedne strane cerade.

2.2.1. (c) 2.   Podstavak 1. točka (c) – Otvori za odvodnju

(a)

Njihova najveća dimenzija u načelu ne smije biti veća od 35 mm.

(b)

Otvori koji omogućuju izravan pristup spremniku za teret moraju imati naprave opisane u podstavku (b) napomene za pojašnjenje 2.2.1. (c) – 1. točka (b) za ventilacijske otvore.

(c)

Kada otvori za odvodnjavanje ne omogućuju izravan pristup spremniku za teret, naprave iz podstavka (b) ove napomene neće se zahtijevati, pod uvjetom da otvori imaju pouzdan sustav prepreka koji je lako dostupan s unutarnje strane spremnika za teret.

2.3.   Članak 3.

2.3.3.   Stavak 3. – Cerada sastavljena od dijelova

(a)

Nekoliko dijelova koji čine jednu ceradu može biti izrađeno od različitih materijala u skladu s odredbama članka 3. stavka 2. Priloga 2.

(b)

Prilikom sastavljanja cerade dopušten je svaki raspored dijelova koji jamči dovoljnu sigurnost, pod uvjetom da su dijelovi spojeni u skladu sa zahtjevima članka 3. Priloga 2.

2.3.6. (a)   Podstavak 6. točka (a) – Vozila s kliznim prstenima

Metalni prsteni za pričvršćivanje koji klize po metalnim šipkama pričvršćenim za vozilo prihvatljivi su u svrhu ovog stavka (vidjeti nacrt br. 2 dodan ovom Prilogu), pod uvjetom da:

(a)

su šipke pričvršćene na vozilo s najvećim razmakom od 60 cm i tako da ih nije moguće skinuti ili zamijeniti bez ostavljanja vidljivih tragova;

(b)

su prsteni izrađeni s dvostrukim zavojem ili imaju središnju šipku i da su izrađeni iz jednog komada bez varenja;

(c)

je cerada pričvršćena za vozilo na način koji se strogo pridržava uvjeta utvrđenih u članku 1. točki (a) Priloga 2. ovoj Konvenciji.

2.3.6. (b)   Podstavak 6. točka (b) – Trajno pričvršćene cerade

Kada su jedan ili više krajeva cerade trajno pričvršćeni za vozilo, ceradu drži jedna ili više traka od metala ili nekog drugog odgovarajućeg materijala pričvršćenog za vozilo napravama za spajanje koje zadovoljavaju zahtjeve podstavka (a) napomene za pojašnjenje 2.2.1. (a) ovog Priloga.

2.3.9.   Stavak 9. – Čelična užad s jezgrom od tekstila

U smislu ovog stavka, užad koja se sastoji od tekstilne jezgre okružene sa šest čeličnih niti koje u potpunosti pokrivaju jezgru, dopuštena je pod uvjetom da je promjer užadi najmanje 3 mm (u što nije uključena eventualna plastična prevlaka).

2.3.11. (a)   Podstavak 11. točka (a) – Preklopci za zatezanje cerade

Cerade mnogih vozila s vanjske strane imaju vodoravne preklopce s probušenim očicama duž stranice vozila. Ti se preklopci, koji još nose naziv preklopci za zatezanje, koriste za zatezanje užadi ili sličnih naprava. Ti su preklopci do sada bili korišteni za skrivanje horizontalnih proreza u ceradi koji omogućuju nedopušten pristup robi koja se prevozi u vozilu. Stoga se preporučuje da uporaba takvih preklopaca ne smije biti dopuštena. Umjesto toga se mogu koristiti sljedeće naprave:

(a)

preklopci za zatezanje sličnog dizajna pričvršćeni na unutarnji dio cerade; ili

(b)

mali pojedinačni preklopci od kojih svaki ima jednu probušenu očicu koja je pričvršćena za vanjsku površinu cerade, te koji su međusobno na udaljenosti koja omogućuje odgovarajuće zatezanje cerade.

U određenim slučajevima može se izbjeći uporaba preklopaca za zatezanje na ceradi.

2.3.11. (c)   Podstavak 11. točka (c) – Remeni za cerade

2.3.11. (c) 1.   Sljedeći se materijali smatraju prikladnima za izradu remena:

(a)

koža;

(b)

nerastezljivi tekstilni materijali, uključujući tkaninu obloženu plastikom ili gumom, pod uvjetom da se ti materijali nakon trganja ne mogu zavariti ili ponovno sastaviti bez ostavljanja vidljivih tragova. Nadalje, plastični materijal koji se koristi za oblaganje remena proziran je i glatke površine.

2.3.11. (c) 2.   Naprava prikazana u nacrtu br. 3 dodanom ovom Prilogu zadovoljava zahtjeve iz posljednjeg dijela članka 3. stavka 11. Priloga 2. Ona također zadovoljava zahtjeve članka 3. stavka 6. Priloga 2.

3.   PRILOG 3.

3.0.17.   Postupak za odobrenje

1.

Prilog 3. predviđa da nadležna tijela ugovorne strane mogu izdati odobrenje za vozila proizvedena na njenom području, te da takva vozila ne trebaju prolaziti kroz nikakav dodatan postupak odobrenja u zemlji u kojoj su registrirana ili, ako je to slučaj, u zemlji u kojoj njihov vlasnik ima prebivalište.

2.

Namjera ovih odredaba nije ograničiti pravo nadležnih tijela ugovornih strana ondje gdje je vozilo registrirano ili gdje vlasnik ima prebivalište da traže podnošenje tog odobrenja pri uvozu ili naknadno, u svrhe povezane s registracijom ili kontrolom vozila ili sa sličnim zakonskim zahtjevima.

3.0.20.   Postupak za ovjeru potvrde o odobrenju

U slučajevima u kojima je ovjeru o greški potrebno poništiti nakon što je vozilo vraćeno u zadovoljavajuće stanje, dovoljno je pod točkom 11 predviđenom u tu svrhu navesti „greške ispravljene” te nakon toga unijeti ime, potpis i pečat dotičnog nadležnog tijela.

Skica br. 1

Primjer šarke i naprave za carinsko plombiranje na vratima vozila s toplinski izoliranim spremnikom za teret

Image

Image

Skica br. 2

Vozila s ceradom i kliznim prstenima

Image

Skica br. 3

Primjer naprave za pričvršćivanje cerade vozila

Naprava je u skladu sa zadnjim dijelom članka 3. stavka 11. Priloga 2. Ona također odgovara odredbama članka 3. stavka 6. Priloga 2.

Image

Skica br. 4

Naprava za pričvršćivanje cerade

Naprava odgovara odredbama članka 3. stavka 6. točke (a) Priloga 2.

Image


(1)  Vidjeti skicu br. 1 dodanu ovom Prilogu.


PRILOG 7.

PRILOG O ODOBRENJU KONTEJNERA

DIO I.

PROPISI O TEHNIČKIM UVJETIMA KOJE MORAJU ZADOVOLJAVATI KONTEJNERI KOJI BI MOGLI BITI PRIHVAĆENI ZA MEĐUNARODNI PRIJEVOZ POD CARINSKOM PLOMBOM

Članak 1.

Osnovna načela

Odobrenje za međunarodni prijevoz robe pod carinskom plombom može biti izdano samo kontejnerima konstruiranim i opremljenim tako da:

(a)

se roba ne može izvaditi iz plombiranog dijela kontejnera ili u njega staviti bez ostavljanja vidljivih tragova nedopuštenog rukovanja ili bez lomljenja carinske plombe;

(b)

se na njih mogu jednostavno i djelotvorno staviti carinske plombe;

(c)

nemaju skrivene prostore u koje se može sakriti roba;

(d)

carinski službenici mogu lako pregledati sav prostor u kojem može biti roba.

Članak 2.

Struktura kontejnera

1.   Kako bi zadovoljili zahtjeve članka 1. ovih propisa:

(a)

sastavni dijelovi kontejnera (stranice, pod, vrata, krov, vertikale, okviri, transverzale itd.) sastavljaju se pomoću naprava koje se ne mogu izvaditi i zamijeniti izvana bez ostavljanja vidljivih tragova ili na načine koji će proizvesti strukturu koju nije moguće izmijeniti bez ostavljanja vidljivih tragova. Kada su stranice, pod, vrata i krov sastavljeni od različitih dijelova, oni zadovoljavaju iste zahtjeve, te su dovoljno čvrsti;

(b)

vrata i svi drugi sustavi za zatvaranje (uključujući pipce, poklopce provlaka, prirubnice itd.) moraju biti opremljeni napravom na koju se mogu postaviti carinske plombe. Ta naprava mora biti takva da ju nije moguće izvaditi i zamijeniti s vanjske strane kontejnera bez ostavljanja vidljivih tragova ili da vrata ili zatvarač nije moguće otvoriti bez lomljenja carinske plombe. Potonje je potrebno primjereno zaštititi. Otvori na krovu su dopušteni;

(c)

otvori za ventilaciju i odvodnju opremljeni su napravom koja sprečava pristup unutrašnjosti prostora za teret. Ta naprava mora biti takva da ju se ne može izvaditi i zamijeniti s vanjske strane kontejnera bez ostavljanja vidljivih tragova.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 1. točke (c) ovih propisa, sastavni dijelovi kontejnera koji, zbog praktičnih razloga, moraju uključivati prazne prostore (na primjer, pregrade između dvostrukog zida) su dopušteni. Kako takvi prostori ne bi mogli biti korišteni za sakrivanje robe:

i.

ne može se izvaditi i zamijeniti obloga u prostoru za teret bez ostavljanja vidljivih tragova, ili

ii.

broj takvih prostora mora biti ograničen na minimum i moraju biti lako dostupni za carinski pregled.

Članak 3.

Kontejneri koji se mogu složiti ili rastaviti

Kontejneri koji se mogu složiti ili rastaviti podliježu odredbama članaka 1. i 2. ovih propisa; osim toga, moraju imati sustav vijčanih spojeva kojima se nakon podizanja kontejnera zaključavaju različiti dijelovi. Carinska tijela moraju biti u mogućnosti plombirati taj sustav vijčanih spojeva ako se nalazi s vanjske strane kontejnera nakon što je podignut.

Članak 4.

Kontejneri s ceradom

1.   Po potrebi, odredbe članaka 1., 2. i 3. ovih propisa primjenjuju se na kontejnere s ceradom. Osim toga, ti kontejneri odgovaraju odredbama ovog članka.

2.   Cerada je od čvrstog platna ili tkanine presvučene plastikom ili gumom koja je dostatno čvrsta i nerastezljiva. Ona je u dobrom stanju i izrađena tako da je nakon stavljanja naprava za zatvaranje tovarnom prostoru nemoguće pristupiti bez ostavljanja vidljivih tragova.

3.   Ako se cerada sastoji od nekoliko dijelova, njihovi su rubovi međusobno presavijeni i zašiveni s dva šava koji su međusobno udaljeni najmanje 15 mm. Šavovi moraju biti izrađeni na način prikazan na skici br. 1 priloženoj ovim propisima. Međutim, kada u slučaju određenih dijelova cerade (kao što su preklopci i ojačani rubovi) nije moguće sastaviti dijelove na takav način, dovoljno je presaviti rub gornjeg dijela i izraditi šavove na način prikazan na skici br. 2 priloženoj ovim propisima. Jedan od šavova vidljiv je samo s unutarnje strane, dok se boja konca koji se koristi za taj šav vidljivo razlikuje od boje same cerade, kao i od boje konca koji se koristi za drugi šav. Svi šavovi moraju biti strojno izrađeni.

4.   Ako je cerada izrađena od tkanine presvučene plastikom te ako se sastoji od nekoliko dijelova, ti se dijelovi također mogu zavariti na način prikazan na skici br. 3 priloženoj ovim propisima. Rubovi dijelova preklapaju se barem 15 mm. Dijelovi se spajaju duž čitave širine preklopa. Rub vanjske cerade prekriva se trakom od plastičnog materijala širokom najmanje 7 mm, koja je pričvršćena istim postupkom varenja. Plastična traka i cerada sa svake strane duž širine od najmanje 3 mm imaju jasno označen ujednačen reljefni uzorak otisnut na njima. Dijelovi su zavareni tako da ih se ne može odvojiti ili ponovno spojiti bez ostavljanja vidljivih tragova.

5.   Popravci se vrše u skladu s načinom opisanim na skici br. 4 priloženoj ovim propisima. Rubovi se savijaju jedan u drugi i zajedno šivaju s dva vidljiva šava međusobno udaljena najmanje 15 mm. Boja konca vidljiva s unutarnje strane je različita od konca vidljivog s vanjske strane, kao i od boje same cerade. Svi su šavovi strojno izrađeni. Kada se cerada koja je bila oštećena pored rubova popravlja zamjenom oštećenog dijela zakrpom, šav se također može izraditi u skladu s odredbama stavka 3. ovog članka i skicom br. 1 priloženoj ovim propisima. Cerade od tkanine presvučene plastikom također se mogu popraviti u skladu s načinom opisanim u stavku 4. ovog članka, ali se u tom slučaju na obje strane cerade moraju postaviti plastične trake, dok se na unutarnju stranu cerade stavlja zakrpa.

6.

(a)

Cerada se na vozilo pričvršćuje strogo poštujući uvjete utvrđene u članku 1. točkama (a) i (b) ovih propisa. Pričvršćivanje se osigurava:

i.

metalnim prstenima pričvršćenim na vozila;

ii.

očicama na rubu cerade;

iii.

zatvaračem koji prolazi kroz prstene iznad cerade te koji je cijelom duljinom vidljiv s vanjske strane.

Cerada pokriva čvrste dijelove vozila najmanje 250 mm, izmjereno od središta prstena za pričvršćivanje, osim ako konstrukcija vozila sama po sebi sprečava sav pristup prostoru za teret.

(b)

Kada se bilo koji rub cerade trajno pričvršćuje na vozilo, dvije se površine spajaju neprekinuto, te ih na mjestu drže snažne naprave.

7.   Razmaci između prstena i razmaci između očica ne smiju biti veći od 200 mm. Očice su ojačane.

8.   Koriste se sljedeći pričvrščivaći:

(a)

čelično uže promjera najmanje 3 mm; ili

(b)

uže od konoplje ili sisala promjera najmanje 8 mm uloženo u prozirnu nerastezljivu plastiku.

Čelična užad može imati proziran ovoj od nerastezljive plastike.

9.   Svako je uže iz jednog dijela te sa svake strane ima čvrsti metalni kraj. Pričvršćivač svakog metalnog kraja sadrži šuplju zakovicu koja prolazi kroz uže, kako bi se omogućilo stavljanje konca ili remena carinske plombe. Uže je vidljivo na obje strane šuplje zakovice, kako bi se osiguralo da je uže iz jednog dijela (vidjeti skicu br. 5 priloženu ovim propisima).

10.   Na otvorima u ceradi koji se koriste za utovar i istovar, dva kraja cerade imaju odgovarajuće preklapanje. Ona se također pričvršćuju:

(a)

preklopcem zašivenim ili zavarenim u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka;

(b)

prstenima i očicama koji zadovoljavaju uvjete iz stavka 7. ovog članka; i

(c)

remenom izrađenim od odgovarajućeg materijala, u jednom dijelu i nerastezljivog, širine najmanje 20 mm i debljine 3 mm, koji prolazi kroz prstene i spaja dva kraja cerade i preklopca. Remen se pričvršćuje s unutarnje strane cerade i ima očicu kroz koju se provlači uže navedeno u stavku 8. ovog članka.

Preklopac nije potreban ako je stavljena posebna naprava, poput preklopne ploče, koja sprečava pristup robi bez ostavljanja vidljivih tragova.

11.   Identifikacijske oznake koje se moraju nalaziti na kontejneru te pločica odobrenja predviđena u dijelu II. ovog Priloga ni u kojem slučaju ne smiju biti pokrivene ceradom.

Članak 5.

Prolazne odredbe

Do 1. siječnja 1977. moraju biti dopušteni krajnji dijelovi koji odgovaraju skici br. 5 priloženoj ovim propisima, čak i kada sadrže šuplje zakovice prethodno prihvaćenog tipa s rupama, čije su dimenzije manje od dimenzija na skici.

Skica br. 1

Cerada od nekoliko zašivenih dijelova

Image

Skica br. 2

Cerada od nekoliko zašivenih dijelova

Image

Napomena: Također su dopušteni kutni šavovi izrađeni u skladu sa skicom br. 2 (a) u Prilogu 2. ovoj Konvenciji.

Skica br. 3

Cerada od nekoliko zavarenih dijelova

Image

Skica br. 4

Popravak cerade

Image

Skica br. 5

Primjer naglavka

Image

DIO II.

POSTUPCI ZA ODOBRENJE KONTEJNERA KOJI SU U SKLADU S TEHNIČKIM UVJETIMA PROPISANIM U DIJELU I.

Općenito

1.

Kontejneri mogu biti odobreni za prijevoz robe pod carinskom plombom:

(a)

u fazi proizvodnje, po tipu dizajna (postupak za odobrenje u fazi proizvodnje); ili

(b)

u fazi nakon proizvodnje, bilo pojedinačno ili u vezi s određenim brojem kontejnera istog tipa (postupak za odobrenje u fazi nakon proizvodnje).

Zajedničke odredbe za oba postupka odobrenja

2.

Nadležno tijelo odgovorno za izdavanje odobrenja podnositelju zahtjeva nakon odobrenja izdaje potvrdu o odobrenju, koja, ovisno o slučaju, vrijedi za neograničen niz kontejnera odobrenog tipa ili za određeni broj kontejnera.

3.

Korisnik odobrenja pričvršćuje pločicu odobrenja na odobreni kontejner ili kontejnere prije uporabe za prijevoz robe pod carinskom plombom.

4.

Pločica odobrenja mora biti trajno pričvršćena na jasno vidljivom mjestu u blizini neke druge pločice za odobrenje izdane u službene svrhe.

5.

Pločica odobrenja, u skladu s uzorkom I. ponovno otisnutom u ovdje priloženom Dodatku I., je metalna pločica dužine najmanje 20 cm i širine najmanje 10 cm. Sljedeći se podaci graviraju ili reljefno utiskuju na pločicu, ili se na površini označuju na neki drugi trajan i čitljiv način, barem na engleskom i francuskom jeziku:

(a)

riječi „Odobreno za prijevoz pod carinskom plombom”;

(b)

ime zemlje, u kojoj je odobrenje izdano, označeno imenom ili kraticom koja se koristi pri registraciji motornih vozila u međunarodnom cestovnom prijevozu, te broj (brojke, slova itd.) potvrde o odobrenju i godina (npr. „NL/26/73” znači „Nizozemska, potvrda o odobrenju br. 26, izdana 1973.”);

(c)

serijski broj koji je kontejneru dao proizvođač (broj proizvođača);

(d)

ako je kontejner dobio odobrenje prema tipu, identifikacijski brojevi ili slova tipa kontejnera.

6.

Ako kontejner više nije u skladu s tehničkim uvjetima propisanim za dobivanje odobrenja, on se, prije nego što se može koristiti za prijevoz robe pod carinskom plombom, vraća u stanje koje je opravdavalo njegovo odobrenje, kako bi ponovno bio u skladu s navedenim tehničkim uvjetima.

7.

Ako u bitnim karakteristikama kontejnera dođe do promjene, tada on prestaje biti pokriven odobrenjem i mora ponovno dobiti odobrenje od nadležnog tijela, prije nego što se može koristiti za prijevoz robe pod carinskom plombom.

Posebne odredbe za odobrenje po tipu dizajna u fazi proizvodnje

8.

Kada su kontejneri izrađeni u serijama određenog tipa, proizvođač nadležnom tijelu zemlje proizvodnje može podnijeti zahtjev za odobrenje prema tipu dizajna.

9.

Proizvođač u zahtjevu navodi identifikacijske brojeve ili slova koja je dao tipu kontejnera na koji se odnosi njegov zahtjev za odobrenje.

10.

Zahtjevu se prilažu crteži i detaljna specifikacija nacrta kontejnera čiji je tip potrebno odobriti.

11.

Proizvođač se u pisanom obliku obvezuje da će:

(a)

nadležnim tijelima predočiti one kontejnere dotičnog tipa koje to tijelo želi pregledati;

(b)

dopustiti nadležnom tijelu da dalje pregleda druge jedinice u bilo kojem trenutku tijekom proizvodnje dotične serije tipa kontejnera;

(c)

obavijestiti nadležno tijelo o svakoj promjeni, bez obzira koje je veličine, u dizajnu ili specifikacijama, prije nego što se ta promjena izvede;

(d)

označiti kontejnere na vidljivom mjestu, povrh oznaka potrebnih na pločici odobrenja, identifikacijskim brojevima ili slovima tipa dizajna i serijskim brojem kontejnera u serijskom tipu (broj proizvođača);

(e)

voditi evidenciju o kontejnerima proizvedenim prema odobrenom tipu dizajna.

12.

Nadležno tijelo navodi koje se promjene eventualno moraju izvršiti na predloženom tipu dizajna kako bi se moglo izdati odobrenje.

13.

Odobrenje prema tipu dizajna se daje samo ako se nadležno tijelo pregledom jednog ili više kontejnera proizvedenih prema dotičnom tipu dizajna uvjerilo da su kontejneri toga tipa u skladu s tehničkim uvjetima propisanim u dijelu I.

14.

Kada je određeni tip kontejnera odobren, podnositelju zahtjeva se izdaje jedinstvena potvrda odobrenja u skladu s uzorkom II. ponovno otisnutim u ovdje priloženom Dodatku 2., koja vrijedi za sve kontejnere proizvedene u skladu sa specifikacijama tako odobrenog tipa. Ta potvrda proizvođaču daje pravo da na svaki kontejner u seriji pričvrsti pločicu odobrenja u obliku propisanom u stavku 5.

Posebne odredbe za odobrenje u fazi nakon proizvodnje

15.

Ako tijekom faze proizvodnje nije podnesen zahtjev za odobrenje, vlasnik, prijevoznik ili njihov predstavnik može podnijeti zahtjev za odobrenje nadležnom tijelu kojemu može predočiti kontejner ili kontejnere za koje traži odobrenje.

16.

Zahtjev za odobrenje podnesen na temelju stavka 15. sadrži serijski broj (broj proizvođača) koji je proizvođač stavio na svaki kontejner.

17.

Kada se nadležno tijelo, pregledom onoliko kontejnera koliko smatra potrebnim, uvjerilo da su kontejner ili kontejneri u skladu s tehničkim uvjetima propisanim u dijelu I., izdaje potvrdu o odobrenju u skladu s uzorkom III. ponovno otisnutim u ovdje priloženom Dodatku 3. koji vrijedi samo za broj odobrenih kontejnera. Ta potvrda, koja nosi serijski broj ili brojeve proizvođača dodijeljene kontejneru ili kontejnerima na koje se odnosi, daje podnositelju zahtjeva pravo da na svaki kontejner koji je dobio odobrenje stavi pločicu odobrenja propisanu u stavku 5.

DODATAK 1. DIJELU II.

UZORAK I.

PLOČICA ODOBRENJA

(engleska inačica)

Image

DODATAK 1. DIJELU II.

UZORAK I.

PLOČICA ODOBRENJA

(francuska inačica)

Image

DODATAK 2. DIJELU II.

UZORAK II.

CARINSKA KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU ROBE UZ PRIMJENU KARNETA TIR (1975.)

POTVRDA O ODOBRENJU PREMA TIPU DIZAJNA

Image

DODATAK 3. DIJELU II.

UZORAK III.

CARINSKA KONVENCIJA O MEĐUNARODNOM PRIJEVOZU ROBE UZ PRIMJENU KARNETA TIR (1975.)

POTVRDA O ODOBRENJU IZDANA NAKON PROIZVODNJE

Image

DIO III.

NAPOMENE S OBJAŠNJENJEM

1.

Napomene s objašnjenjem Priloga 2. navedene u Prilogu 6. Konvenciji primjenjuju se, za potrebe ove Konvencije, mutatis mutandis na kontejnere odobrene za prijevoz pod carinskom plombom.

2.

Dio I. – članak 4. stavak 6. točka (a)

Carinski prihvatljiv primjer načina stavljanja cerade oko okovanih rubova kontejnera prikazan je na priloženoj skici.

3.

Dio II. – stavak 5.

Ako su dva kontejnera s ceradom odobrena za prijevoz pod carinskom plombom spojena tako da tvore jedan kontejner prekriven jednom ceradom koji zadovoljava uvjete za prijevoz pod carinskom plombom, tada za skup kontejnera nije potrebna posebna potvrda odobrenja ili pločica odobrenja.

Naprava za stavljanje cerada oko okovanih rubova kontejnera

Naprava zadovoljava uvjete članka 4. stavka 6. točke (a) dijela I.:

Image


PRILOG 8.

SASTAV I PRAVILA POSTUPKA UPRAVNOG ODBORA

Članak 1.

i.

Ugovorne su strane članovi Upravnog odbora.

ii.

Odbor može odlučiti da nadležne uprave zemalja iz članka 52. stavka 1. ove Konvencije koje nisu ugovorne strane ili predstavnici međunarodnih organizacija mogu, za pitanja koja ih zanimaju, prisustvovati sjednicama Odbora kao promatrači.

Članak 2.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda pruža Odboru tajničke usluge.

Članak 3.

Odbor izabire predsjednika i potpredsjednika na svojoj prvoj sjednici svake godine.

Članak 4.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda pod pokroviteljstvom Ekonomske komisije za Europu jednom godišnje saziva Odbor, kao i na zahtjev nadležnih uprava najmanje pet zemalja koje su ugovorne strane.

Članak 5.

Prijedlozi se stavljaju na glasanje. Svaka zemlja koja je ugovorna strana zastupana na sjednici ima jedan glas. Prijedlozi koji nisu izmjene ove Konvencije Odbor donosi većinom prisutnih s pravom glasa. Izmjene ove Konvencije i odluke iz članaka 59. i 60. ove Konvencije donose se dvotrećinskom većinom prisutnih s pravom glasa.

Članak 6.

Za donošenje odluka potreban je kvorum koji se sastoji od najmanje polovice zemalja koje su ugovorne strane.

Članak 7.

Prije zatvaranja sjednice Odbor donosi svoje izvješće.

Članak 8.

U nedostatku mjerodavnih odredaba ovog Priloga primjenjuju se Pravilnik Ekonomske komisije za Europu, osim ako Odbor ne odluči drukčije.


Top