EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02017R0825-20181113
Regulation (EU) 2017/825 of the European Parliament and of the Council of 17 May 2017 on the establishment of the Structural Reform Support Programme for the period 2017 to 2020 and amending Regulations (EU) No 1303/2013 and (EU) No 1305/2013
Consolidated text: Uredba (EU) 2017/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013
Uredba (EU) 2017/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013
02017R0825 — HR — 13.11.2018 — 001.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
UREDBA (EU) 2017/825 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. svibnja 2017. ( L 129 19.5.2017, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
UREDBA (EU) 2018/1671 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. listopada 2018. |
L 284 |
3 |
12.11.2018 |
|
UREDBA (EU) 2017/825 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 17. svibnja 2017.
o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013
Članak 1.
Uspostava i trajanje Programa
Ovom Uredbom uspostavlja se Program potpore strukturnim reformama („Program”) za razdoblje od 20. svibnja 2017. do 31. prosinca 2020.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „država članica korisnica” znači država članica koja prima potporu Unije u okviru Programa;
2. „fondovi Unije” znači europski strukturni i investicijski fondovi iz članka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Fond europske pomoći za najpotrebitije uspostavljen Uredbom (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ), Fond za azil, migracije i integraciju uspostavljen Uredbom (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ), Instrument za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala i upravljanja krizama uspostavljen, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Uredbom (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ) te Instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza uspostavljen, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Uredbom (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 );
3. „nacionalno tijelo” znači jedno ili više nacionalnih tijela, uključujući tijela na regionalnoj i lokalnoj razini, koja surađuju u duhu partnerstva u skladu s institucijskim i pravnim okvirom država članica;
4. „međunarodna organizacija” znači međunarodna organizacija iz javnog sektora osnovana međunarodnim sporazumom i specijalizirane agencije koje je osnovala takva organizacija u smislu članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke ii. Financijske uredbe; organizacije koje su izjednačene s međunarodnom organizacijom smatraju se međunarodnim organizacijama u skladu s Financijskom uredbom;
5. „europske organizacije” znači Europska investicijska banka i Europski investicijski fond, kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) podtočki iii. Financijske uredbe.
Članak 3.
Europska dodana vrijednost
1. Programom se financiraju radnje i aktivnosti s europskom dodanom vrijednošću. Komisija u tu svrhu osigurava da su za financiranje odabrane radnje i aktivnosti za koje je vjerojatno da će proizvesti rezultate koji, u skladu s načelom supsidijarnosti, imaju europsku dodanu vrijednost te prate je li ta europska dodana vrijednost stvarno postignuta.
2. Radnjama i aktivnostima u okviru Programa europska dodana vrijednost posebno se osigurava na sljedeće načine:
(a) razvojem i provedbom rješenja usmjerenih na lokalne, regionalne ili nacionalne izazove, koja imaju utjecaj na prekogranične izazove ili izazove na razini Unije i koja također mogu doprinijeti socijalnoj, ekonomskoj i teritorijalnoj koheziji;
(b) njihovom komplementarnošću i sinergijom s drugim programima Unije i politikama na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini te razini Unije, prema potrebi;
(c) njihovim doprinosom dosljednoj i koherentnoj provedbi prava i politika Unije kao i promicanju europskih vrijednosti, uključujući solidarnost;
(d) njihovim doprinosom razmjeni dobre prakse, također kako bi se povećala vidljivost programa reformi, te izgradnji platforme i mreže stručnog znanja na razini Unije;
(e) promicanjem međusobnog povjerenja između država članica korisnica i Komisije te suradnje među državama članicama.
Članak 4.
Opći cilj
Opći je cilj Programa doprinijeti institucijskim i administrativnim reformama te strukturnim reformama kojima se održava rast u državama članicama pružanjem potpore nacionalnim tijelima za mjere usmjerene na reformiranje i jačanje institucija, upravljanja, javne uprave te gospodarskog i socijalnog sektora kao odgovor na ekonomske i društvene izazove, a s ciljem poboljšanja kohezije, konkurentnosti, produktivnosti, održivog rasta, stvaranja radnih mjesta, ulaganja i socijalne uključenosti te doprinošenja stvarnoj konvergenciji u Uniji, što može poslužiti i kao priprema za sudjelovanje u europodručju, osobito u kontekstu procesâ ekonomskog upravljanja, među ostalim putem pomoći za učinkovito, djelotvorno i transparentno korištenje fondova Unije.
Članak 5.
Posebni ciljevi i područje primjene Programa
1. Kako bi ostvario opći cilj utvrđen u članku 4., Program ima sljedeće posebne ciljeve koje treba ostvariti u bliskoj suradnji s državama članicama korisnicama:
(a) podupiranje inicijativa nacionalnih tijela kako bi svoje reforme izradila u skladu sa svojim prioritetima, uzimajući u obzir početne uvjete i očekivane socioekonomske učinke;
(b) podupiranje nacionalnih tijela pri jačanju njihovih kapaciteta za osmišljavanje, razvoj i provedbu reformskih politika i strategija te pri primjeni integriranog pristupa kojim se osigurava međusektorska dosljednost ciljeva i sredstava;
(c) podupiranje nacionalnih tijela u njihovim nastojanjima da definiraju i provode odgovarajuće procese i metodologije uzimajući u obzir dobre prakse i iskustva drugih zemalja stečena u suočavanju sa sličnim situacijama;
(d) pružanje pomoći nacionalnim tijelima pri jačanju učinkovitosti i djelotvornosti upravljanja ljudskim resursima među ostalim jačanjem stručnih znanja i vještina te određivanjem jasnih odgovornosti.
2. Posebni ciljevi utvrđeni u stavku 1. odnose se na područja politike povezana s kohezijom, konkurentnošću, produktivnošću, inovacijama, pametnim, održivim i uključivim rastom, radnim mjestima i ulaganjima, a osobito na jedno ili više od sljedećeg:
(a) upravljanje javnim financijama i imovinom, proračunski postupak, upravljanje dugom i upravljanje prihodima;
(b) institucijsku reformu i učinkovito funkcioniranje javne uprave usmjereno na usluge, među ostalim, prema potrebi, pojednostavljenjem pravila, djelotvornu vladavinu prava, reformu pravosudnih sustava i jačanje borbe protiv prijevara, korupcije i pranja novca;
(c) poslovno okruženje (među ostalim za MSP-ove), reindustrijalizaciju, razvoj privatnog sektora, ulaganja, sudjelovanje javnosti u poduzećima, procese privatizacije, trgovinu i izravna strana ulaganja, tržišno natjecanje i javnu nabavu, održivi sektorski razvoj i potporu inovacijama te digitalizaciju;
(d) obrazovanje i osposobljavanje; politike tržišta rada, uključujući socijalni dijalog, za stvaranje radnih mjesta; borbu protiv siromaštva; promicanje socijalne uključenosti; sustave socijalne sigurnosti i socijalne skrbi; javno zdravlje i zdravstvene sustave; kao i politike u području kohezije, azila, migracija i granica;
(e) politike za provedbu klimatskih aktivnosti, promicanje energetske učinkovitosti i ostvarivanje energetske diversifikacije kao i politike za poljoprivredni sektor, ribarstvo i održivi razvoj ruralnih područja;
(f) politike financijskog sektora, uključujući promicanje financijske pismenosti, financijsku stabilnost, pristup financiranju i kreditiranje realnoga gospodarstva; proizvodnju, pružanje i kvalitetni nadzor podataka i statistike te politike usmjerene na borbu protiv utaje poreza.
Članak 5.a
Potpora u pripremi za članstvo u europodručju
Radi ostvarivanja ciljeva utvrđenih u člancima 4. i 5. te u okviru prihvatljivih radnji iz članka 6., iz Programa se mogu financirati radnje i aktivnosti kojima se također pruža potpora reformama koje državama članicama mogu pomoći u njihovoj pripremi za pridruživanje europodručju.
Članak 6.
Prihvatljive radnje
Radi ostvarivanja ciljeva utvrđenih u člancima 4. i 5., iz Programa se financiraju osobito sljedeće vrste radnji:
(a) pružanje stručnog znanja u vezi sa savjetovanjem o politikama i njihovom promjenom, izradom strategija i planova reformi kao i sa zakonodavnim, institucijskim, strukturnim i administrativnim reformama;
(b) osiguravanje stručnjaka, uključujući stalne stručnjake, kratkoročno ili dugoročno, za obavljanje poslova u određenim domenama ili za izvođenje operativnih aktivnosti, prema potrebi uz pomoć usmenog prevođenja, pismenog prevođenja i suradnje, administrativne pomoći te infrastrukture i opreme;
(c) izgradnja institucijskih, administrativnih ili sektorskih kapaciteta i povezane pomoćne radnje na svim razinama upravljanja, kojima se također, prema potrebi, doprinosi jačanju uloge civilnog društva, a osobito:
i. seminari, konferencije i radionice;
ii. radni posjeti relevantnim državama članicama ili trećim zemljama kako bi službenici stekli ili unaprijedili svoja stručna znanja o odgovarajućoj problematici; i
iii. radnje osposobljavanja i izrada internetskih i drugih modula osposobljavanja za potporu potrebnim profesionalnim vještinama i znanju povezanima s odgovarajućim reformama;
(d) prikupljanje podataka i statistike, izrada zajedničkih metodologija te, prema potrebi, pokazatelja i referentnih mjerila;
(e) organizacija lokalne operativne podrške u područjima kao što su azil, migracije i nadzor granica;
(f) izgradnja kapaciteta u području IT-a: pružanje stručnog znanja u vezi s razvojem, održavanjem, funkcioniranjem i kontrolom kvalitete IT infrastrukture i aplikacija potrebnih za provedbu relevantnih reformi, kao i stručnog znanja povezanog s programima usmjerenima na digitalizaciju javnih usluga;
(g) studije, istraživanja, analize i ankete, evaluacije i procjene učinka te izrada i objavljivanje vodiča, izvješća i obrazovnog materijala;
(h) projekti povezani s komunikacijom usmjereni na učenje, suradnju, podizanje razine osviještenosti, širenje znanja i razmjenu dobrih praksi; organiziranje kampanja za podizanje razine osviještenosti i informativnih kampanja, medijskih kampanja i događanja, uključujući korporativnu komunikaciju i, prema potrebi, komunikaciju putem društvenih mreža;
(i) prikupljanje i objavljivanje materijala za širenje informacija o Programu te njegovih rezultata, među ostalim kroz razvoj, djelovanje i održavanje sustava i alata koji se temelje na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;
(j) sve druge relevantne aktivnosti za potporu općem cilju i posebnim ciljevima utvrđenima u člancima 4. i 5.
Članak 7.
Zahtjev za potporu
1. Država članica koja želi primiti potporu u okviru Programa podnosi zahtjev za potporu Komisiji te navodi područja politike i prioritete za potporu u području primjene Programa kako su navedeni u članku 5. stavku 2. Taj zahtjev podnosi se do 31. listopada u kalendarskoj godini. Komisija može pružiti smjernice o glavnim elementima koje je potrebno uvrstiti u zahtjev za potporu.
2. Uzimajući u obzir načela transparentnosti, jednakog postupanja i dobrog financijskog upravljanja, nakon dijaloga s državom članicom, među ostalim u kontekstu europskog semestra, Komisija analizira zahtjev za potporu iz stavka 1. na temelju hitnosti, opsega i ozbiljnosti utvrđenih problema, potreba za potporom u vezi s dotičnim područjima politike, analize socioekonomskih pokazatelja i općeg administrativnog kapaciteta države članice.
Na temelju te analize i uzimajući u obzir postojeće radnje i mjere koje se financiraju iz fondova Unije ili drugih programa Unije, Komisija postiže dogovor s dotičnom državom članicom o prioritetnim područjima za potporu, ciljevima, indikativnom vremenskom slijedu, opsegu mjera potpore koje treba pružiti i procijenjenom ukupnom financijskom doprinosu za takvu potporu, što treba navesti u planu suradnje i potpore.
3. Zahtjev za potporu može se podnijeti u vezi sa sljedećim:
(a) provedbom reformi koje države članice poduzimaju na vlastitu inicijativu, posebno radi ostvarivanja održivoga gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta;
(b) provedbom programâ ekonomske prilagodbe za države članice koje primaju financijsku pomoć Unije na temelju postojećih instrumenata, a posebno u skladu s Uredbom (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ) za države članice europodručja i Uredbom Vijeća (EZ) br. 332/2002 ( 6 ) za države članice izvan europodručja;
(c) provedbom reformi kojima se održava rast u kontekstu procesâ ekonomskog upravljanja, osobito preporuka za pojedine zemlje izdanih u kontekstu europskog semestra ili radnji povezanih s provedbom prava Unije.
Članak 8.
Obavještavanje Europskog parlamenta i Vijeća o planovima suradnje i potpore
1. Podložno pristanku države članice korisnice Komisija bez nepotrebne odgode prosljeđuje plan suradnje i potpore Europskom parlamentu i Vijeću. Država članica korisnica može odbiti dati takav pristanak u slučaju osjetljivih ili povjerljivih informacija, čije bi otkrivanje ugrozilo javne interese države članice korisnice.
2. Međutim, Komisija dostavlja plan suradnje i potpore Europskom parlamentu i Vijeću u sljedećim okolnostima:
(a) čim je država članica korisnica izbrisala sve osjetljive ili povjerljive informacije čije bi otkrivanje ugrozilo javne interese države članice korisnice;
(b) nakon razumnog roka, kada otkrivanje predmetnih informacija ne bi negativno utjecalo na provedbu mjera potpore u okviru Programa, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca nakon donošenja takvih mjera u sklopu plana suradnje i potpore.
Članak 9.
Organizacija potpore i partneri u reformi
1. Komisija može, uz pristanak države članice korisnice, organizirati potporu u okviru Programa u suradnji s drugim državama članicama ili europskim i međunarodnim organizacijama.
2. U koordinaciji s Komisijom država članica korisnica može sklopiti partnerstvo s jednom državom članicom ili više njih koje djeluju kao partneri u reformi u odnosu na posebna područja reforme. U koordinaciji s Komisijom i na temelju međusobnog dogovora s državom članicom korisnicom i Komisijom partner u reformi pomaže u izradi strategije, planova reformi, osmišljavanju visokokvalitetne pomoći ili nadzoru nad provedbom strategije i projekata.
Članak 10.
Financijska omotnica
1. Financijska omotnica za provedbu Programa iznosi 222 800 000 EUR prema tekućim cijenama.
2. Financijska sredstva dodijeljena za Program također mogu obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije, koje su potrebne za upravljanje Programom i ostvarivanje njegovih ciljeva, posebice studija, sastanaka stručnjaka te informacijskih i komunikacijskih mjera, uključujući institucijsku komunikaciju o političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj se odnose na opće ciljeve ove Uredbe, troškove povezane s IT mrežama za obradu i razmjenu informacija, i sve ostale troškove tehničke i administrativne pomoći koji nastanu Komisiji za upravljanje Programom. ►M1 Mogu biti obuhvaćeni i troškovi za druge aktivnosti pružanja podrške, kao što su kontrola kvalitete i praćenje projekata potpore na terenu. ◄
3. Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.
Članak 11.
Ostali financijski doprinosi proračunu Programa
1. Osim financijske omotnice iz članka 10. Program se može financirati dodatnim dobrovoljnim doprinosima država članica.
2. Dodatni doprinosi iz stavka 1. ovog članka mogu se sastojati od doprinosa iz sredstava predviđenih za tehničku pomoć na inicijativu država članica na temelju članka 59. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i prenesenih na temelju članka 25. te uredbe.
3. Dodatni doprinosi iz stavka 1. upotrebljavaju se za radnje potpore kojima se doprinosi ostvarivanju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast. Doprinos države članice korisnice u skladu sa stavkom 2. upotrebljava se isključivo u toj državi članici.
Članak 12.
Isključenje dvostrukog financiranja
Radnje koje se financiraju na temelju ove Uredbe mogu primati potporu iz drugih programa, instrumenata ili fondova Unije u okviru proračuna Unije pod uvjetom da takvom potporom nisu obuhvaćene iste stavke troškova.
Članak 13.
Provedba Programa
1. Komisija provodi Program u skladu s Financijskom uredbom.
2. Mjere Programa može izravno provoditi Komisija ili neizravno subjekti i osobe, osim država članica, u skladu s člankom 60. Financijske uredbe. Posebno, financijska potpora Unije za radnje predviđene člankom 6. ove Uredbe u obliku je:
(a) bespovratnih sredstava, uključujući bespovratna sredstva za nacionalna tijela država članica;
(b) ugovora o javnoj nabavi;
(c) nadoknade troškova vanjskih stručnjaka, uključujući stručnjake iz nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela država članica koje pružaju ili primaju potporu;
(d) doprinosa uzajamnim fondovima koje su osnovale međunarodne organizacije; i
(e) radnji provedenih u okviru neizravnog upravljanja.
3. Bespovratna sredstva mogu se dodijeliti nacionalnim tijelima država članica, grupi Europske investicijske banke, međunarodnim organizacijama, javnim ili privatnim tijelima te subjektima sa zakonitim poslovnim nastanom u sljedećim zemljama:
(a) državama članicama; i
(b) zemljama Europskog udruženja za slobodnu trgovinu koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u skladu s uvjetima određenima u tom sporazumu.
Stopa sufinanciranja za bespovratna sredstva iznosi do 100 % prihvatljivih troškova, ne dovodeći u pitanje načela sufinanciranja i neprofitnosti.
4. Potporu također mogu pružati pojedinačni stručnjaci koje se može pozvati da doprinesu odabranim aktivnostima organiziranima u sklopu Programa kadgod to bilo potrebno za ostvarivanje posebnih ciljeva utvrđenih u članku 5.
5. Radi provedbe Programa Komisija provedbenim aktima donosi godišnje programe rada i o tome obavještava Europski parlament i Vijeće. Godišnjim programima rada utvrđuju se mjere potrebne za njihovu provedbu, u skladu s općim i posebnim ciljevima iz članaka 4. i 5. ove Uredbe, kriteriji za odabir i dodjelu bespovratnih sredstava te svi elementi koji se zahtijevaju Financijskom uredbom.
6. Kako bi se osigurala pravovremena dostupnost resursa, ograničeni dio godišnjeg programa rada namjenjuje se za posebne mjere u slučaju nepredviđenih i propisno opravdanih hitnih razloga koji zahtijevaju trenutačan odgovor, uključujući ozbiljan poremećaj u gospodarstvu ili bitne okolnosti koje ozbiljno utječu na gospodarske ili socijalne uvjete u državi članici i izvan su njezine kontrole. Komisija može na zahtjev države članice koja želi primiti potporu donijeti posebne mjere, u skladu s ciljevima i radnjama definiranima u ovoj Uredbi, za potporu nacionalnim tijelima u rješavanju hitnih potreba. Takve posebne mjere privremenog su karaktera i ne podliježu uvjetima navedenima u članku 7. stavcima 1. i 2. Posebne mjere prestaju se provoditi nakon šest mjeseci i mogu se zamijeniti potporom u skladu s uvjetima navedenima u članku 7.
Članak 14.
Koordinacija i komplementarnost
1. Komisija i države članice korisnice u okviru svojih nadležnosti potiču sinergije i osiguravaju učinkovitu koordinaciju između Programa i drugih programa i instrumenata Unije, a posebice koordinaciju s mjerama koje se financiraju iz fondova Unije. One u tu svrhu:
(a) osiguravaju komplementarnost i sinergiju između različitih instrumenata na razini Unije te na nacionalnoj i, prema potrebi, regionalnoj razini, posebno u pogledu mjera koje se financiraju iz fondova Unije, u fazi planiranja i tijekom njihove provedbe;
(b) optimiziraju mehanizme koordinacije kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora; i
(c) osiguravaju blisku suradnju među nadležnima za provedbu na razini Unije te na nacionalnoj i, prema potrebi, regionalnoj razini kako bi se ostvarile koherentne i usmjerene radnje potpore.
2. Komisija čini sve što je u njezinoj moći kako bi osigurala komplementarnost i sinergije s potporom koju pružaju druge relevantne međunarodne organizacije.
3. Odgovarajući godišnji programi rada mogu poslužiti kao koordinacijski okvir ako je potpora predviđena u bilo kojem području iz članka 5. stavka 2.
Članak 15.
Zaštita financijskih interesa Unije
1. Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, dok se provode djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se utvrde nepravilnosti, osiguravanjem povrata neopravdano plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim i razmjernim administrativnim i financijskim sankcijama.
2. Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su primali sredstva Unije u okviru Programa.
Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi provjere i inspekcije na terenu kod gospodarskih subjekata na koje se takvo financiranje izravno ili neizravno odnosi u skladu s postupcima utvrđenima u Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 ( 7 ) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije, u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom o financiranju od strane Unije.
Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, u sporazumima o suradnji s međunarodnim organizacijama, sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava i odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava te ugovorima koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe Komisija, Revizorski sud i OLAF izričito se ovlašćuju za provedbu takvih revizija te provjera i inspekcija na terenu.
Članak 16.
Praćenje i evaluacija
1. Komisija prati provedbu radnji financiranih Programom i mjeri ostvarivanje općeg cilja utvrđenog u članku 4. te posebnih ciljeva iz članka 5. stavka 1. u skladu s pokazateljima utvrđenima u Prilogu.
Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 17. u pogledu izmjena popisa pokazatelja utvrđenih u Prilogu.
2. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja godišnje izvješće o praćenju provedbe Programa. To izvješće sadržava informacije o:
(a) zahtjevima za potporu koje su podnijele države članice, navedenima u članku 7. stavku 1.;
(b) analizama primjene kriterija iz članka 7. stavka 2. kojima se analiziraju zahtjevi za potporu koje su podnijele države članice;
(c) planovima suradnje i potpore iz članka 7. stavka 2.;
(d) sudjelovanju partnera u reformi iz članka 9.;
(e) donesenim posebnim mjerama iz članka 13. stavka 6.; i
(f) provedbi mjera potpore.
Komisija Europskom parlamentu i Vijeću također dostavlja neovisno izvješće o evaluaciji na polovini razdoblja najkasnije do sredine 2019. i neovisno izvješće o ex post evaluaciji do 31. prosinca 2021.
3. Izvješće o evaluaciji na polovini razdoblja uključuje informacije o ostvarivanju ciljeva Programa, učinkovitosti iskorištavanja resursa i europskoj dodanoj vrijednosti Programa. U njemu se isto tako utvrđuje jesu li svi ciljevi i radnje još uvijek relevantni. U izvješću o ex post evaluaciji ocjenjuje se Program u cjelini te on uključuje informacije o dugoročnom utjecaju Programa.
Članak 17.
Izvršavanje delegiranja ovlasti
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 16. stavka 1. drugog podstavka dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od 20. svibnja 2017. do 31. prosinca 2020.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 16. stavka 1. drugog podstavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
6. Delegirani akt donesen na temelju članka 16. stavka 1. drugog podstavka stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 18.
Izmjene Uredbe (EU) br. 1303/2013
Uredba (EU) br. 1303/2013 mijenja se kako slijedi:
1. članak 25. mijenja se kako slijedi:
(a) naslov se zamjenjuje sljedećim:
„Upravljanje tehničkom pomoći namijenjenoj državama članicama”;
(b) stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:
„1. Na zahtjev države članice na temelju članka 11. Uredbe (EU) 2017/825 Europskog parlamenta i Vijeća ( *1 ), dio sredstava predviđen člankom 59. ove Uredbe koji je programiran u skladu s pravilima za pojedine fondove može se, uz suglasnost Komisije, prenijeti za tehničku pomoć na inicijativu Komisije kako bi se provele mjere u vezi s dotičnom državom članicom u skladu s člankom 58. stavkom 1. trećim podstavkom točkom (l) ove Uredbe izravnim ili neizravnim upravljanjem.
(c) u stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„Država članica zahtijeva prijenos iz stavka 1. za kalendarsku godinu do 31. siječnja godine u kojoj se izvršava prijenos. Zahtjevu se prilaže prijedlog izmjene jednog ili više programa iz kojih će se izvršiti prijenos. Odgovarajuće izmjene unose se u sporazum o partnerstvu u skladu s člankom 30. stavkom 2. u kojem se utvrđuje ukupni iznos koji se svake godine prenosi Komisiji.”;
(d) dodaje se sljedeći stavak:
„4. Sredstva koja je država članica prenijela u skladu sa stavkom 1. ovog članka podliježu pravilu opoziva iz članka 136. ove Uredbe i članka 38. Uredbe (EU) br. 1306/2013.”;
2. u članku 58. stavku 1. trećem podstavku točka (l) zamjenjuje se sljedećim:
„(l) radnje koje se financiraju na temelju Uredbe (EU) 2017/825 kako bi se doprinijelo ostvarivanju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.”;
3. u članku 91. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:
„3. 0,35 % ukupnih sredstava nakon odbitka potpore za CEF iz članka 92. stavka 6. i za pomoć za najpotrebitije iz članka 92. stavka 7. dodjeljuje se tehničkoj pomoći na inicijativu Komisije, od čega se do 112 233 000 EUR prema tekućim cijenama dodjeljuje Programu potpore strukturnim reformama uspostavljenom Uredbom (EU) 2017/825 za uporabu u okviru područja primjene i svrhe tog programa.”.
Članak 19.
Izmjena Uredbe (EU) br. 1305/2013
U članku 51. Uredbe (EU) br. 1305/2013, u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:
„U skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1306/2013 EPFRR može upotrebljavati do 0,25 % svojih godišnjih dodijeljenih sredstava za financiranje zadaća iz članka 58. Uredbe (EU) br. 1303/2013, uključujući troškove uspostave i rada Europske mreže za ruralni razvoj iz članka 52. ove Uredbe i mreže programa EPI iz članka 53. ove Uredbe, na inicijativu Komisije i/ili u njezino ime, od čega se do 30 567 000 EUR prema tekućim cijenama dodjeljuje Programu potpore strukturnim reformama uspostavljenom Uredbom (EU) 2017/825 Europskog parlamenta i Vijeća ( *2 ) za uporabu u okviru područja primjene i svrhe tog programa.
Članak 20.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
PRILOG
Pokazatelji
Ostvarivanje ciljeva iz članka 4. i članka 5. stavka 1. mjeri se na temelju sljedećih pokazatelja:
(a) broj i vrsta nacionalnih tijela, administrativnih službi i drugih javnih subjekata, kao što su nacionalna ministarstva ili regulatorna tijela, kojima je pružena potpora u okviru Programa, po državama članicama korisnicama;
(b) broj i vrsta pružatelja potpore, kao što su državna tijela, javnopravna tijela i tijela uređena privatnim pravom koja pružaju javne usluge te međunarodne organizacije, po posebnom cilju, području politike i državi članici korisnici;
(c) broj i vrsta prihvatljivih radnji iz članka 6. koje se provode, kao što su osiguravanje stručnjaka, radnje osposobljavanja ili seminari itd., raspoređene prema sljedećem:
i. preporukama za pojedine zemlje ili odgovarajućim radnjama povezanima s provedbom prava Unije, programima ekonomske prilagodbe i reformama na vlastitu inicijativu države članice;
ii. posebnom cilju, području politike i državi članici korisnici;
iii. pružateljima potpore kao što su državna tijela, javnopravna tijela i tijela uređena privatnim pravom koja pružaju javne usluge ili međunarodne organizacije;
iv. primateljima potpore iz države članice korisnice, kao što su nacionalna tijela;
(d) broj i vrsta političkih i pravnih dogovora, kao što su politički memorandumi o razumijevanju ili pisma namjere, sporazumi i ugovori, sklopljenih između Komisije, partnera u reformi, ovisno o slučaju, i pružatelja potpore za aktivnosti u okviru Programa po posebnom cilju, području politike i državi članici korisnici;
(e) broj političkih inicijativa, kao što su akcijski planovi, planovi, smjernice, preporuke i preporučeno zakonodavstvo, donesenih po posebnom cilju, području politike i državi članici korisnici, nakon odgovarajućih aktivnosti za koje je pružena potpora u okviru Programa;
(f) broj mjera koje su provedene po području politike i državi članici korisnici kao rezultat radnji potpore pruženih u okviru Programa, a koje su raspoređene po preporukama za pojedine zemlje ili odgovarajućim radnjama povezanima s provedbom prava Unije, programima ekonomske prilagodbe i reformama na vlastitu inicijativu države članice;
(g) povratne informacije od nacionalnih tijela, administrativnih službi i drugih javnih subjekata koji su primili potporu u okviru Programa i, ako je dostupno, od drugih dionika ili sudionika o rezultatima ili utjecaju radnji u okviru programa po posebnom cilju, području politike i državi članici korisnici, popraćene kvantitativnim ili empirijskim podatcima ako su oni dostupni;
(h) povratne informacije od pružatelja potpore o rezultatima ili utjecaju potpore koju su pružili u okviru Programa za posebni cilj i područje politike u kojem djeluju, po državi članici korisnici, popraćene kvantitativnim ili empirijskim podatcima ako su dostupni;
(i) razvoj stajališta relevantnih dionika o doprinosu Programa ostvarivanju reformi po posebnom cilju, području politike i državi članici korisnici, uz odgovarajuće kvantitativne ili empirijske podatke ako su oni dostupni; i
(j) broj ciljeva iz plana suradnje i potpore koje je ostvarila država članica korisnica zahvaljujući, među ostalim, potpori primljenoj iz Programa.
Ti pokazatelji upotrebljavaju se u skladu s dostupnim podatcima i informacijama, uključujući odgovarajuće kvantitativne ili empirijske podatke.
Nadalje, Komisija provodi kvalitativnu analizu za utvrđivanje poveznica između potpore iz Programa, izmjerene na temelju informacija dobivenih s pomoću tih pokazatelja, te institucijskih, administrativnih i strukturnih reformi države članice korisnice radi unapređenja konkurentnosti, produktivnosti, rasta, radnih mjesta, kohezije i ulaganja.
( 1 ) Uredba (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o Fondu europske pomoći za najpotrebitije (SL L 72, 12.3.2014., str. 1.).
( 2 ) Uredba (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju, o izmjeni Odluke Vijeća 2008/381/EZ i o stavljanju izvan snage odluka br. 573/2007/EZ i br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Odluke Vijeća 2007/435/EZ (SL L 150, 20.5.2014., str. 168.).
( 3 ) Uredba (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Instrumenta za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala i upravljanja krizama i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2007/125/PUP (SL L 150, 20.5.2014., str. 93.).
( 4 ) Uredba (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, instrumenta za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza i stavljanju izvan snage Odluke br. 574/2007/EZ (SL L 150, 20.5.2014., str. 143.).
( 5 ) Uredba (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su u poteškoćama ili kojima prijete ozbiljne poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost (SL L 140, 27.5.2013., str. 1.).
( 6 ) Uredba (EZ) br. 332/2002 od 18. veljače 2002. o uspostavi instrumenta srednjoročne financijske pomoći platnim bilancama država članica (SL L 53, 23.2.2002., str. 1.).
( 7 ) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
( *1 ) Uredba (EU) 2017/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013 (SL L 129, 19.5.2017., str. 1)”;
( *2 ) Uredba (EU) 2017/825 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o uspostavi Programa potpore strukturnim reformama za razdoblje od 2017. do 2020. i o izmjeni uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013 (SL L 129, 19.5.2017, str. 1).”.