This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02013R1308-20230101
Regulation (EU) No 1308/2013 of the European Parliament and of the Council of 17 December 2013 establishing a common organisation of the markets in agricultural products and repealing Council Regulations (EEC) No 922/72, (EEC) No 234/79, (EC) No 1037/2001 and (EC) No 1234/2007
Consolidated text: Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007
Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007
02013R1308 — HR — 01.01.2023 — 008.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
UREDBA (EU) br. 1308/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. ( L 347 20.12.2013, 671) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
UREDBA (EU) br. 1310/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. |
L 347 |
865 |
20.12.2013 |
|
UREDBA (EU) 2016/791 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. svibnja 2016. |
L 135 |
1 |
24.5.2016 |
|
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/1166 оd 17. svibnja 2016. |
L 193 |
17 |
19.7.2016 |
|
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/1226 оd 4. svibnja 2016. |
L 202 |
5 |
28.7.2016 |
|
UREDBA (EU) 2017/2393 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. prosinca 2017. |
L 350 |
15 |
29.12.2017 |
|
UREDBA (EU) 2020/2220 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. prosinca 2020. |
L 437 |
1 |
28.12.2020 |
|
UREDBA (EU) 2021/2117 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 2. prosinca 2021. |
L 435 |
262 |
6.12.2021 |
Koju je ispravio:
UREDBA (EU) br. 1308/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 17. prosinca 2013.
o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007
DIO I.
UVODNE ODREDBE
Članak 1.
Područje primjene
Poljoprivredni proizvodi definirani u stavku 1. dijele se na sljedeće sektore, kao što je navedeno u odgovarajućim dijelovima Priloga I.:
žitarice, dio I.;
riža, dio II.;
šećer, dio III.;
osušena krma, dio IV.;
sjeme, dio V.;
hmelj, dio VI.;
maslinovo ulje i stolne masline, dio VII.;
lan i konoplja, dio VIII.;
voće i povrće, dio IX.;
prerađeni proizvodi od voća i povrća, dio X.;
banane, dio XI.;
vino, dio XII.;
živo drveće i druge biljke, lukovice, korijenje i slično, rezano cvijeće i ukrasno lišće, dio XIII.;
duhan, dio XIV.;
govedina i teletina, dio XV.;
mlijeko i mliječni proizvodi, dio XVI.;
svinjetina, dio XVII.;
ovčetina i kozletina, dio XVIII.;
jaja, dio XIX.;
meso peradi, dio XX.;
etilni alkohol poljoprivrednog podrijetla, dio XXI.;
pčelarski proizvodi, dio XXII.;
dudov svilac, dio XXIII.,
drugi proizvodi, dio XXIV.
Članak 2.
Opće odredbe o zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP)
Uredba (EU) 2021/2116 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) i odredbe donesene na temelju te uredbe primjenjuju se na mjere navedene u ovoj Uredbi.
Članak 3.
Definicije
▼M7 —————
Za potrebe ove Uredbe:
„slabije razvijene regije” znači one regije koje su kao takve definirane u članku 90. stavku 2. prvom podstavku točki (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća [COM(2011)615] ( 3 ).
„nepovoljne klimatske pojave koje se mogu izjednačiti s elementarnom nepogodom” znači vremenske uvjete kao što su mraz, tuča, led, kiša ili suša koji unište više od 30 % prosječne godišnje proizvodnje određenog poljoprivrednika u proteklom trogodišnjem razdoblju ili trogodišnjeg prosjeka temeljenog na proteklom petogodišnjem razdoblju, isključujući najvišu i najnižu ulaznu vrijednost.
Članak 4.
Prilagođavanje nomenklaturi Zajedničke carinske tarife koja se koristi za poljoprivredne proizvode
Ako je to potrebno kako bi se u obzir uzele izmjene kombinirane nomenklature, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se prilagođava opis proizvoda i upućivanja u ovoj Uredbi na tarifne brojeve ili podbrojeve kombinirane nomenklature.
Članak 5.
Stope konverzije za rižu
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju stope konverzije za rižu u različitim fazama prerade.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 6.
Tržišne godine
Utvrđuju se sljedeće tržišne godine:
od 1. siječnja do 31. prosinca određene godine za sektore voća i povrća, prerađenog voća i povrća i banana;
od 1. travnja do 31. ožujka sljedeće godine za sektor osušene krme i sektor dudovog svilca;
od 1. srpnja do 30. lipnja sljedeće godine za:
sektor žitarica;
sektor sjemena;
sektor lana i konoplje;
sektor mlijeka i mliječnih proizvoda;
od 1. kolovoza do 31. srpnja sljedeće godine za sektor vina;
od 1. rujna do 31. kolovoza sljedeće godine za sektor riže i u pogledu stolnih maslina;
od 1. listopada do 30. rujna sljedeće godine za sektor šećera i u pogledu maslinovog ulja.
Članak 7.
Referentni pragovi
Utvrđeni su sljedeći referentni pragovi:
s obzirom na sektor žitarica, 101,31 EUR po toni, vezano uz veleprodaju, za robu isporučenu u skladište, prije istovara;
s obzirom na neoljuštenu rižu, 150 EUR po toni za standardnu kvalitetu, kako je definirano u Prilogu III. točki A., vezano uz veleprodaju, za robu isporučenu u skladište, prije istovara;
s obzirom na šećer standardne kvalitete, kako je definirano u Prilogu III. točki B, vezano uz nepakirani šećer, franko tvornica:
za bijeli šećer: 404,4 EUR po toni;
za sirovi šećer: 335,2 EUR po toni;
s obzirom na sektor govedine i teletine, 2 224 EUR po toni za trupove muških goveda konformacije/stupnja prekrivenosti masnim tkivom klase R3, kako je utvrđeno u ljestvici Unije za klasiranje trupova goveda u dobi od osam mjeseci ili više kako je navedeno u Prilogu IV. točki A;
s obzirom na sektor mlijeka i mliječnih proizvoda:
246,39 EUR za 100 kg maslaca;
169,80 EUR za 100 kg obranog mlijeka u prahu;
s obzirom na svinjetinu, 1 509,39 EUR po toni za trupove svinja standardne kvalitete definiranih u smislu težine i sadržaja nemasnog mesa kako je utvrđeno u ljestvici Unije za klasiranje trupova svinja iz Priloga IV. točke B kako slijedi:
trupovi težine od 60 kg do manje od 120 kg: klasa E;
trupovi težine od 120 kg do 180 kg: klasa R;
s obzirom na sektor maslinovog ulja:
1 779 EUR po toni za ekstradjevičansko maslinovo ulje;
1 710 EUR po toni za djevičansko maslinovo ulje;
1 524 EUR po toni za maslinovo ulje lampante koje sadrži 2 stupnja slobodnih masnih kiselina, pri čemu se taj iznos smanjuje za 36,70 EUR po toni za svaki dodatni stupanj kiselosti.
DIO II.
UNUTARNJE TRŽIŠTE
GLAVA I.
TRŽIŠNE INTERVENCIJE
POGLAVLJE I.
Javna intervencija i potpora za privatno skladištenje
Članak 8.
Područje primjene
U ovom se poglavlju utvrđuju pravila za tržišnu intervenciju vezana uz:
javnu intervenciju, ako proizvode otkupljuju nadležna tijela država članica i skladište ih do prodaje; te
dodjeljivanje potpore za skladištenje proizvoda od strane privatnih gospodarskih subjekata.
Članak 9.
Podrijetlo prihvatljivih proizvoda
Proizvodi prihvatljivi za otkup u okviru javne intervencije ili za dodjelu potpore za njihovo privatno skladištenje moraju imati podrijetlo u Uniji. Osim toga, ako su ti proizvodi dobiveni od poljoprivrednih kultura, te kulture moraju biti ubrane u Uniji, a ako su dobiveni od mlijeka, to mlijeko mora biti proizvedeno u Uniji.
Članak 10.
Ljestvice Unije za klasiranje trupova
Ljestvice Unije za klasiranje trupova primjenjuju se u skladu s točkom A odnosno točkom B Priloga IV. u sektoru govedine i teletine s obzirom na trupove goveda starih osam mjeseci ili više te u sektoru svinjskog mesa s obzirom na svinje, osim svinja koje se koriste za uzgoj.
U sektoru ovčetine i kozletine, države članice mogu primjenjivati ljestvicu Unije za klasiranje trupova ovaca u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu IV. točki C.
Članak 11.
Proizvodi koji su prihvatljivi za javnu intervenciju
Javna intervencija primjenjuje se na sljedeće proizvode u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom odjeljku te u skladu sa svim dodatnim zahtjevima i uvjetima koje može odrediti Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 19. i provedbenih akata u skladu s člankom 20.:
običnu pšenicu, tvrdu (durum) pšenicu, ječam i kukuruz;
neoljuštenu rižu;
svježe ili rashlađeno meso iz sektora govedine i teletine, obuhvaćeno tarifnim oznakama KN od 0201 10 00 i 0201 20 20 do 0201 20 50 ;
maslac proizveden izravno i isključivo od pasteriziranog vrhnja, dobivenog izravno i isključivo od kravljeg mlijeka, u odobrenom poduzeću u Uniji, s masenim udjelom masti od najmanje 82 % i s masenim udjelom vode od najviše 16 %;
obrano mlijeko u prahu najveće kvalitete, dobiveno od kravljeg mlijeka u odobrenom poduzeću u Uniji, postupkom raspršivanja, koje sadrži najmanje 34,0 % masenog udjela bjelančevina u bezmasnom suhom ekstraktu.
Članak 12.
Razdoblja javne intervencije
Javna intervencija dostupna je za:
običnu pšenicu, od 1. listopada do 31. svibnja;
tvrdu (durum) pšenica, ječam i kukuruz, tijekom cijele godine;
neoljuštenu rižu, tijekom cijele godine;
govedinu i teletinu, tijekom cijele godine;
maslac i obrano mlijeko u prahu, od 1. ožujka do 30. rujna.
Članak 13.
Početak i završetak javne intervencije
Tijekom razdoblja navedenih u članku 12. javna intervencija:
započinje za običnu pšenicu, maslac i obrano mlijeko u prahu;
može je započeti Komisija putem provedbenih akata za tvrdu (durum) pšenicu, ječam, kukuruz i neoljuštenu rižu (uključujući posebne sorte ili vrste neoljuštene riže) ako to zahtijeva stanje na tržištu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.;
može je započeti Komisija za sektor govedine i teletine putem drugih provedbenih akata donesenih bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. ako je tijekom reprezentativnog razdoblja određenog u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (c) prosječna tržišna cijena u državi članici ili u regiji države članice zabilježena na temelju ljestvice Unije za klasiranje trupova goveda iz Priloga IV. točke A niža od 85 % referentnog praga utvrđenog u članku 7. stavku 1. točki (d).
Članak 14.
Otkup po fiksnoj cijeni ili putem natječaja
Ako je javna intervencija pokrenuta u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (a), Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere utvrđivanja otkupnih cijena za proizvode iz članka 11. te, kad je primjenjivo, mjere količinskih ograničenja u slučaju otkupa po fiksnoj cijeni.
Članak 15.
Cijena javne intervencije
Cijena javne intervencije znači:
cijena po kojoj se proizvodi otkupljuju u okviru javne intervencije ako se otkup provodi po fiksnoj cijeni; ili
najviša cijena po kojoj se proizvodi prihvatljivi za javnu intervenciju mogu otkupiti ako se otkup provodi preko natječaja.
Članak 16.
Opća načela o prodaji iz javne intervencije
Prodaja proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije odvija se tako da se:
spriječi bilo kakav poremećaj na tržištu,
osigura jednak pristup proizvodima i jednako postupanje prema kupcima te
postigne usklađenost s obvezama koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om.
Članak 17.
Prihvatljivi proizvodi
Potpore za privatno skladištenje mogu se dodijeliti za sljedeće proizvode u skladu s uvjetima koji su utvrđeni u ovom odjeljku te sa svim daljnjim zahtjevima i uvjetima koje će donijeti Komisija putem delegiranih akata na temelju članka 18.stavka 1.ili članka 19. te provedbenih akata na temelju članka 18. stavka 2. ili članka 20.:
bijeli šećer;
maslinovo ulje i stolne masline;
lanena vlakna;
svježe ili rashlađeno meso goveda starih osam mjeseci ili više;
maslac proizveden od vrhnja dobivenog izravno i isključivo od kravljeg mlijeka;
sir;
obrano mlijeko u prahu dobiveno od kravljeg mlijeka;
svinjskog mesa;
ovčetina i kozletina.
Točka (f) prvog podstavka primjenjuje se samo na sir koji ostvaruje korist od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na temelju Uredbe (EU) br. 1151/2012, a koji je skladišten duže od razdoblja sazrijevanja utvrđenog u specifikacijama proizvoda iz članka 7. te Uredbe i/ili razdoblja sazrijevanja koje doprinosi povećanju vrijednosti sira.
Članak 18.
Uvjeti za dodjeljivanje potpore
Kako bi se osigurala transparentnost tržišta, Komisija je, ako je potrebno, ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o utvrđivanju uvjeta pod kojima Komisija može odlučiti o dodjeli potpore za privatno skladištenje za proizvode navedene u članku 17., uzimajući u obzir:
prosječne zabilježene tržišne cijene u Unijii, referentne pragove te troškove proizvodnje za dotične proizvode; i/ili
potrebu za pravovremenim reagiranjem na osobito teško stanje na tržištu ili gospodarska kretanja koja imaju značajan negativni učinak na marže u tom sektoru.
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se:
dodijeljuje potpora za privatno skladištenje za proizvode navedene u članku 17., uzimajući u obzir uvjete iz stavka 1. ovog članka;
ograničava dodjela potpore za privatno skladištenje
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 19.
Delegirane ovlasti
Kako bi se osiguralo da su proizvodi koji su otkupljeni u okviru javne intervencije ili koji podliježu potpori za privatno skladištenje prikladni za dugoročno skladištenje te da sudobre, prikladne i tržišne kvalitete i kako bi se uzele u obzir posebna obilježja različitih sektora za potrebe osiguranja isplativog funkcioniranja javne intervencije i privatnog skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u kojima se utvrđuju zahtjevi i uvjeti koje ti proizvodi moraju ispuniti uz zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Tim se zahtjevima i uvjetima za otkupljene i skladištene proizvode jamči:
njihova kvaliteta s obzirom na parametre kvalitete, klase kvalitete, stupnjeve kvalitete, kategorije, svojstva proizvoda i starost;
njihova prihvatljivost s obzirom na količine, pakiranje, uključujući označivanje, čuvanje, prethodne ugovore o skladištenju, odobravanje poduzeća i fazu proizvoda na koju se primjenjuje cijena javne intervencije i potpora za privatno skladištenje.
Kako bi se osigurao odgovarajući kapacitet skladištenja i učinkovitost sustava javne intervencije po pitanju isplativosti, distribucije i pristupa za gospodarske subjekte te kako bi se održala kvaliteta proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije u svrhu njihove prodaje krajem razdoblja skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:
zahtjevi koje moraju ispunjavati skladišta za sve proizvode koji podliježu javnoj intervenciji;
pravila o skladištenju proizvoda u državama članicama i izvan država članica koje su odgovorne za njih i o postupanju takvim proizvodima s obzirom na carinske pristojbe i sve druge iznose koji se dodjeljuju ili obračunavaju u okviru ZPP-a.
Kako bi se osigurao željeni učinak potpore za privatno skladištenje na tržište, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:
pravila i uvjeti primjenjivi ako je skladištena količina manja od ugovorene količine;
uvjeti za odobravanje plaćanja predujma takve potpore;
uvjeti pod kojima se može odlučiti da se proizvodi obuhvaćeni ugovorima o privatnom skladištenju mogu ponovo staviti na tržište ili prodati.
Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustavâ javne intervencije i privatnog skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227.:
kojima je predviđena upotreba natječajnih postupaka kojima se jamči jednak pristup proizvodima i jednako postupanje prema gospodarskim subjektima;
kojima se utvrđuju dodatni uvjeti koje gospodarski subjekti moraju ispuniti kako bi se omogućilo učinkovito upravljanje i nadzor nad sustavom za države članice i gospodarske subjekte;
kojima se utvrđuje zahtjev za gospodarske subjekte da polože osiguranje koje jamči ispunjenje njihovih obveza.
Kako bi se uzeli u obzir tehnički napreci i potrebe sektora iz članka 10. te potreba za standardizacijom prezentiranja različitih proizvoda za potrebe poboljšanja tržišne transparentnosti, bilježenja cijena i primjene mjera tržišne intervencije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227.:
kojima se prilagođavaju i ažuriraju odredbe iz Priloga IV. o ljestvicama Unije za klasiranje, označivanje i prezentiranje trupova i kojima se;
utvrđuju dodatne odredbe vezane uz klasiranje, uključujući stručne klasifikatore, razvrstavanje u razrede, uključujući automatizirane tehnike razvrstavanja u razrede, označivanje, vaganje i žigosanje trupova te vezane uz izračunavanje prosječnih cijena u Uniji te koeficijenata ponderiranja koji se koriste za izračunavanje tih cijena;
utvrđuju, u sektoru govedine i teletine, odstupanja od odredaba te posebna odstupanja koja države članice mogu odobriti klaonicama u kojima se kolje mali broj goveda te dodatne odredbe za dotične proizvode, uključujući odredbe vezane uz klase konformacije i stupanj prekrivenosti masnim tkivom te u sektoru ovčjeg mesa dodatne odredbe vezane uz težinu, boju mesa i pokrivenost masnim tkivom te kriterije za klasiranje lagane janjadi;
omogućuje državama članicama s odobrenjem da ne primjenjuju ljestvicu za klasiranje svinjskih trupova i odobrenjem da, osim težine i procijenjenog udjela mišićnog tkiva, upotrebljavaju i druge kriterije za njihovo ocjenjivanje ili da utvrde odstupanja od te ljestvice.
Članak 20.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju mjere koje su potrebne za jedinstvenu primjenu ovog poglavlja. Te mjere mogu se posebno odnositi na sljedeće:
troškove koje plaća gospodarski subjekt ako proizvodi isporučeni za svrhe javne intervencije ne udovoljavaju minimalnim zahtjevima kvalitete;
utvrđivanje minimalnog kapaciteta skladištenja za intervencijska skladišta;
reprezentativna razdoblja, tržišta i tržišne cijene potrebne za primjenu ovog poglavlja;
isporuku proizvoda koji se otkupljuju u okviru javne intervencije, troškove prijevoza koje snosi ponuditelj, preuzimanje proizvoda od strane agencija za plaćanje i plaćanje;
različite djelatnosti povezane s postupkom otkoštavanja za sektor govedine i teletine;
praktične aranžmane pakiranja, stavljanja na tržište i označivanja proizvoda;
postupke za odobravanje poduzeća koja proizvode maslac i obrano mlijeko u prahu za potrebe ovog poglavlja;
svako odobrenje za skladištenje izvan područja države članice u kojoj su proizvodi otkupljeni i skladišteni;
prodaju ili raspolaganje proizvodima otkupljenima u okviru javne intervencije, što se tiče, posebno, prodajnih cijena, uvjete za otpremu iz skladišta, naknadnu upotrebu ili odredište otpremljenih proizvoda, uključujući postupke koji se odnose na proizvode stavljene na raspolaganje za korištenje u programu iz članka 16. stavka 2., uključujući prijenose između država članica;
po pitanju proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije, odredbe vezane uz moćućnosti država članica prodaje u okviru njihove nadležnosti malih količina koje ostaju u skladištu ili količina koje možda više nije moguće prepakirati ili koji su slabije kvalitete;
po pitanju privatnog skladištenja, zaključivanje i sadržaj ugovora između nadležnog tijela države članice i podnositelja zahtjeva;
stavljanje i držanje proizvoda u privatnom skladištu i njihovu otpremu iz skladišta;
trajanje razdoblja privatnog skladištenja i odredbe u skladu s kojima se ta razdoblja, nakon što su već utvrđena ugovorima, mogu skratiti ili produžiti;
postupke koji se moraju primijeniti za otkup po fiksnoj cijeni, uključujući postupke vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje mora biti položeno ili postupke dodjele unaprijed određene potpore za privatno skladištenje;
korištenje natječajnog postupka za javnu intervenciju i za privatno skladištenje, posebice u pogledu:
podnošenja ponuda i najmanje količine za podnošenje zahtjeva ili podnesak;
postupke vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje je potrebno položiti i
odabira ponuda kojima se osigurava da je prednost dana onima koje su najpovoljnije za Uniju, pri čemu ne mora nužno doći do dodjele ugovora.
provedbu ljestvica Unije za klasiranje trupova u sektoru govedine te svinjskog i ovčjeg mesa;
predstavljanje trupova i polovica trupova koje je različito od onog utvrđenog u točki A.IV. Priloga IV. za potrebe određivanja tržišnih cijena;
korektivne faktore koje države članice moraju primjenjivati, a koji se koriste za različito prezentiranje trupova govedine i ovčjeg mesa ako se ne koristi referentno predstavljanje;
praktične aranžmane označivanja klasiranih trupova te izračunavanje ponderirane prosječne cijene u Uniji za trupove govedine te trupove svinja i ovaca koje provodi Komisija;
ovlašćivanje država članica da osiguraju, po pitanju svinja zaklanih na njihovom državnom području, prezentiranje trupova svinja različito od onog utvrđenog u Prilogu IV. točki B.III. ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:
uobičajena poslovna praksa na njihovom državnom području razlikuje se od standardnog prezentiranja određenog u Prilogu IV. točki B. III. podstavku1.;
ako je to opravdano zbog tehničkih razloga;
ako se koža s trupova uklanja na ujednačen način.
odredbe za provjeru na licu mjesta primjene klasiranja trupova u državama članicama koju provodi odbor Unije koji čine stručnjaci iz Komisije i stručnjaci koje su odobrile države članice kako bi se osigurala točnost i pouzdanost klasiranja trupova. Tim je odredbama predviđeno da Unija snosi troškove koji proizlaze iz djelatnosti provjere.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 21.
Ostale provedbene ovlasti
Komisija donosi provedbene akte kako bi se države članice ovlastilo da u slučaju janjadi čija je masa trupa manja od 13 kg, iznimno od Priloga IV. točke C.III. stavka 1., koriste sljedeće kriterije za klasiranje:
masu trupa;
boju mesa;
prekrivenost masnim tkivom.
Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.
POGLAVLJE II.
Potpora za opskrbu voćem i povrćem te mlijekom i mliječnim proizvodima u obrazovnim ustanovama
▼M7 —————
Članak 22.
Ciljna skupina
Program potpore namijenjen poboljšanju distribucije poljoprivrednih proizvoda i poboljšanju prehrambenih navika djece usmjeren je na djecu koja redovito pohađaju vrtiće, predškole ili osnovnoškolske odnosno srednjoškolske obrazovne ustanove kojima upravljaju ili ih priznaju nadležna tijela država članica.
Članak 23.
Potpora za opskrbu voćem i povrćem u školama te mlijekom u školama, prateće obrazovne mjere i povezani troškovi
Potpora Unije dodjeljuje se za djecu u obrazovnim ustanovama iz članka 22. za:
opskrbu prihvatljivim proizvodima iz stavaka 3., 4. i 5. ovog članka i njihovu distribuciju;
prateće obrazovne mjere; i
pokrivanje određenih povezanih troškova u vezi s opremom, promidžbom, praćenjem i evaluacijom te, ako ti troškovi nisu obuhvaćeni točkom (a) ovog podstavka, logistikom i distribucijom.
Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a utvrđuje ograničenja za udio potpore Unije kojom se pokrivaju mjere i troškovi iz točaka (b) i (c) prvog podstavka ovog stavka.
Za potrebe ovog odjeljka:
„voće i povrće u školama” znači proizvodi iz stavka 3. točke (a) i stavka 4. točke (a);
„mlijeko u školama” znači proizvodi iz stavka 3. točke (b) i stavka 4. točke (b) kao i proizvodi iz Priloga V.
Države članice koje žele sudjelovati u programu potpore uspostavljenom na temelju stavka 1. („program u školama”) i koje su zatražile odgovarajuću potporu Unije daju prednost, uzimajući u obzir nacionalne okolnosti, distribuciji proizvoda iz jedne ili obje od sljedećih skupina:
voće i povrće te svježi proizvodi iz sektora banana;
konzumno mlijeko i konzumno mlijeko bez laktoze.
Neovisno o stavku 3., kako bi promicale potrošnju određenih proizvoda i/ili odgovorile na posebne prehrambene potrebe djece na svojem državnom području, države članice mogu predvidjeti distribuciju proizvoda iz jedne ili obje od sljedećih skupina:
prerađeni proizvodi od voća i povrća, dodatno uz proizvode iz stavka 3. točke (a);
sir, skuta, jogurt i drugi fermentirani ili zakiseljeni mliječni proizvodi bez dodanih aroma, voća, orašastih plodova ili kakaa, dodatno uz proizvode iz stavka 3. točke (b).
U takvim slučajevima potpora Unije isplaćuje se samo za mliječnu komponentu distribuiranog proizvoda. Ta mliječna komponenta ne smije biti manja od 90 % masenog udjela za proizvode kategorije I. iz Priloga V. i 75 % masenog udjela za proizvode kategorije II. iz Priloga V.
Vijeće utvrđuje razinu potpore Unije za mliječnu komponentu u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.
Proizvodi distribuirani u okviru programa u školama ne sadrže ništa od sljedećeg:
dodane šećere;
dodanu sol;
dodane masti;
dodana sladila;
dodane umjetne pojačivače arome od E 620 do E 650 kako su definirani u Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ).
Neovisno o prvom podstavku ovog stavka, svaka država članica može, nakon što dobije odgovarajuće odobrenje svojih nacionalnih tijela nadležnih za zdravlje i prehranu u skladu sa svojim nacionalnim postupcima, odlučiti da prihvatljivi proizvodi iz stavaka 4. i 5. mogu sadržavati ograničene količine dodanog šećera, dodane soli i/ili dodanih masti.
Strategija može sadržavati određene elemente povezane s provedbom programa u školama, uključujući one namijenjene pojednostavnjenju upravljanja njime.
Države članice u svojim strategijama mogu razmotriti davanje prednosti aspektima održivosti i pravedne trgovine.
Članak 23.a
Odredbe o financiranju
Ne dovodeći u pitanje stavak 4. ovog članka, potpora koja se u okviru programa u školama dodjeljuje za distribuciju proizvoda, prateće obrazovne mjere i povezani troškovi iz članka 23. stavka 1. ne smiju premašiti 220 804 135 EUR po školskoj godini. U okviru te ukupne granice potpora ne smije premašiti:
za voće i povrće u školama: 130 608 466 EUR po školskoj godini;
za mlijeko u školama: 90 195 669 EUR po školskoj godini.
Potpora iz stavka 1. dodjeljuje se svakoj državi članici uzimajući u obzir sljedeće:
broj djece u dobi od šest do deset godina u dotičnoj državi članici;
stupanj razvoja regija u dotičnoj državi članici kako bi se osiguralo dodjeljivanje više potpore slabije razvijenim regijama i manjim egejskim otocima u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) br. 229/2013; i
za mlijeko u školama, dodatno uz kriterije iż točaka (a) i (b), dosadašnju upotrebu potpore Unije za opskrbu djece mlijekom i mliječnim proizvodima.
Dodijeljenim sredstvima za dotične države članice osigurava se dodjeljivanje više potpore najudaljenijim regijama navedenima u članku 349. UFEU-a kako bi se u obzir uzela posebna situacija tih regija u vezi s nabavom proizvoda i promicala takva nabava među najudaljenijim regijama koje se, u zemljopisnom smislu, nalaze blizu jedna drugoj.
Dodijeljenim sredstvima za mlijeko u školama koja proizlaze iz primjene kriterija utvrđenih u ovom stavku osigurava se da sve države članice imaju pravo primiti, po djetetu iz dobne skupine navedene u prvom podstavku točki (a), barem najmanji iznos potpore Unije. ►M7 ————— ◄
Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere o utvrđivanju okvirnih i konačnih dodijeljenih sredstava i o preraspodjeli potpore Unije za voće i povrće u školama te mlijeko u školama.
Taj postotak može se povećati na 25 % za države članice s najudaljenijim regijama navedenima u članku 349. UFEU-a i u drugim odgovarajuće opravdanim slučajevima, kao što su slučajevi kada se države članice trebaju suočiti s posebnom situacijom na tržištu u sektoru obuhvaćenom programom u školama, svojim posebnim zabrinutostima u vezi s niskom potrošnjom jedne od skupina proizvoda ili drugim društvenim promjenama.
Prijenosi se mogu izvršiti:
prije utvrđivanja konačnih dodijeljenih sredstava za sljedeću školsku godinu, među okvirnim dodijeljenim sredstvima države članice; ili
nakon početka školske godine, među konačnim dodijeljenim sredstvima države članice ako su takva dodijeljena sredstva određena za dotičnu državu članicu.
Prijenosi iz trećeg podstavka točke (a) ne mogu se izvršiti iz okvirnih dodijeljenih sredstava za skupinu proizvoda za koje dotična država članica zatraži iznos koji premašuje njezina okvirna dodijeljena sredstva. Države članice priopćuju Komisiji iznos svih prijenosa među okvirnim dodijeljenim sredstvima.
Države članice mogu financirati tu potporu pristojbom u dotičnom sektoru ili bilo kojim drugim doprinosom iz privatnog sektora.
Komisija može u skladu s člankom 24. stavkom 4. ove Uredbe osmisliti zajednički znak ili grafičke elemente kako bi ojačala vidljivost programa u školama.
Članak 24.
Delegirane ovlasti
Kako bi se promicale zdrave prehrambene navike djece te osiguralo da je potpora u okviru programa u školama usmjerena na djecu u ciljnoj skupini iz članka 22., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u vezi s pravilima o:
dodatnim kriterijima povezanima s prihvatljivošću ciljne skupine iz članka 22.;
odobravanju i odabiru podnositelja zahtjeva za potporu od strane država članica;
izradi nacionalnih ili regionalnih strategija te pratećim obrazovnim mjerama.
Kako bi se osigurala učinkovita i ciljana upotreba sredstava Unije i olakšala provedba programa u školama, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o:
utvrđivanju troškova i mjera prihvatljivih za potporu Unije;
obvezi država članica da prate i evaluiraju djelotvornost svojeg programa u školama.
Kako bi osigurala da proizvodi distribuirani u skladu s člankom 23. stavcima 3., 4. i 5. ispunjavaju ciljeve programa u školama, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi utvrdila najviše razine za dodani šećer, dodanu sol i dodane masnoće koje države članice mogu dopustiti na temelju članka 23. stavka 6. drugog podstavka i koje su tehnički potrebne za pripremu ili proizvodnju prerađenih proizvoda.
Kako bi se promicala svijest o programu u školama i povećala vidljivosti potpore Unije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se od država članica koje sudjeluju u programu u školama zahtijeva da javnosti jasno predstave činjenicu da primaju potporu Unije za provedbu programa, između ostalog, u vezi s:
prema potrebi, utvrđivanjem posebnih kriterija u vezi s prezentacijom, sastavom, veličinom i izgledom zajedničkog znaka ili grafičkih elemenata;
posebnim kriterijima povezanima s upotrebom promidžbenih alata.
Članak 25.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može provedbenim aktima donijeti mjere potrebne za primjenu ovog odjeljka, uključujući one o:
informacijama koje moraju sadržavati strategije država članica;
zahtjevima za dodjelu potpore i plaćanjima, uključujući pojednostavnjenje postupaka koji proizlaze iz zajedničkog okvira za program u školama;
metodama predstavljanja javnosti programa u školama i odgovarajućim mjerama umrežavanja u pogledu programa u školama;
podnošenju, formatu i sadržaju godišnjih zahtjeva za dodjelu potpore, izvješćima o praćenju i evaluaciji koja sastavljaju države članice koje sudjeluju u školskom programu;
primjeni članka 23.a stavka 4., između ostalog, o rokovima za prijenose i podnošenju, formatu te sadržaju obavijesti o prijenosu.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
▼M7 —————
POGLAVLJE III.
Programa odobravanja nasada vinove loze
Članak 61
Trajanje
Program odobrenja nasada vinove loze uspostavljen u ovom poglavlju primjenjuje se od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2045., a Komisija provodi dva preispitivanja u sredini programskog razdoblja 2028. i 2040. kako bi ocijenila funkcioniranje programa te, prema potrebi, sastavlja prijedloge.
Članak 62.
Odobrenja
Odstupajući od prvog podstavka države članice mogu odlučiti da su odobrenja iz članka 66. stavka 1. valjana šest godina od datuma njihove dodjele ako se ponovno sadi na istoj parceli ili istim parcelama na kojima je izvršeno krčenje. U takvim se odobrenjima jasno navodi parcela ili parcele na kojima će se odvijati krčenje i ponovna sadnja.
Odstupajući od prvog podstavka, valjanost odobrenja dodijeljenih u skladu s člankom 64. i člankom 66. stavkom 1., koja istječu u 2020. i 2021., produljuje se do 31. prosinca 2022.
Proizvođači koji imaju odobrenja u skladu s člankom 64. i člankom 66. stavkom 1. ove Uredbe, koja istječu u 2020. i 2021., ne podliježu, odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, administrativnoj kazni iz članka 89. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013, pod uvjetom da do 28. veljače 2022. obavijeste nadležna tijela da ne namjeravaju iskoristiti svoja odobrenja i da ne žele koristiti produljenje njihove valjanosti kako je navedeno u trećem podstavku ovog stavka. Ako su proizvođači koji imaju odobrenja čija je valjanost produljena do 31. prosinca 2021. izjavili nadležnom tijelu do 28. veljače 2021. da ne namjeravaju iskoristiti svoja odobrenja njima se dopušta povući svoju izjavu putem pisanog priopćenja nadležnom tijelu do 28. veljače 2022. i iskoristiti svoja odobrenja u produljenom razdoblju valjanosti predviđenom u trećem podstavku.
Članak 63.
Sigurnosni mehanizam za novu sadnju
Države članice svake godine stavljaju na raspolaganje odobrenja za novu sadnju koja predstavlja:
1 % ukupne površine stvarno zasađene vinovom lozom na njihovu državnom području, kako je izmjereno 31. srpnja prethodne godine; ili
1 % površine koju čini područje stvarno zasađeno vinovom lozom na njihovu državnom području, kako je izmjereno 31. srpnja 2015., i područje obuhvaćeno pravima sadnje koja su dodijeljena proizvođačima na njihovu državnom području u skladu s člankom 85.h, 85.i ili 85.k Uredbe (EZ) br. 1234/2007 koja su bila dostupna za pretvaranje u odobrenja 1. siječnja 2016., kako je navedeno u članku 68. ove Uredbe.
Države članice mogu:
na nacionalnoj razini primijeniti niži postotak od postotka određenog u stavku 1.;
ograničiti izdavanje odobrenja na regionalnoj razini za određena područja koja ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenim oznakama izvornosti, područja koja ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili za područja bez zemljopisne oznake.
Države članice koje ograničavaju izdavanje odobrenja na regionalnoj razini za određena područja prihvatljiva za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili područja prihvatljiva za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, u skladu s prvim podstavkom točkom (b), mogu zatražiti da se takva odobrenja koriste u tim regijama.
Sva ograničenja iz stavka 2. doprinose sustavnom uzgoju vinove loze, postavljena su iznad 0 % i moraju biti opravdana jednim ili više sljedećih posebnih razloga:
potrebom izbjegavanja poznatog rizika prekomjerne ponude vinskih proizvoda u odnosu na tržišna predviđanja za te proizvode, a da se ne premaši ono što je potrebno da bi se ta potreba zadovoljila;
potrebom izbjegavanja poznatog rizika od obezvrjeđivanja određene zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;
željom da doprinesu razvoju dotičnih proizvoda, istodobno čuvajući kvalitetu tih proizvoda.
Članak 64.
Dodjela odobrenja za nove nasade vinove loze
Države članice mogu, za potrebe ovog članka, primijeniti jedan ili više sljedećih objektivnih i nediskriminirajućih kriterija prihvatljivosti na nacionalnoj ili regionalnoj razini:
podnositelj zahtjeva posjeduje poljoprivredno područje koje nije manje od područja za koje traži odobrenje;
podnositelj zahtjeva posjeduje odgovarajuće stručne vještine i znanja;
zahtjev ne predstavlja značajan rizik zlouporabe ugleda određenih zaštićenih oznaka izvornosti, što se podrazumijeva ako tijela javne vlasti ne dokažu da postoji taj rizik;
podnositelj zahtjeva nije posadio vinovu lozu bez odobrenja kako je navedeno u članka 71. ove Uredbe (EU) ili bez prava sadnje kako je navedeno u člancima 85.a i 85.b Uredbe (EZ) br. 1234/2007;
u opravdanim slučajevima, jedan ili više kriterija iz stavka 2., pod uvjetom da se oni primjenjuju na objektivan i nediskriminirajući način.
Ako ukupna površina obuhvaćena prihvatljivim zahtjevima iz stavka 1. u određenoj godini premašuje površinu koju je država članica stavila na raspolaganje, odobrenja se dodjeljuju prema razmjernoj razdjeli hektara svim podnositeljima zahtjeva na osnovi površine za koju su podnijeli zahtjev za odobrenje. Pri takvoj dodjeli može se utvrditi minimalna i/ili maksimalna površina po podnositelju zahtjeva te se ta dodjela ujedno može djelomično ili u potpunosti provesti u skladu s jednim ili više sljedećih objektivnih i nediskriminirajućih prioritetnih kriterija koji se mogu primjenjivati na nacionalnoj ili regionalnoj razini.
proizvođači koji po prvi puta zasađuju vinovu lozu te koji su upravitelji gospodarstva (početnici u poslu);
područja u kojima vinogradi doprinose očuvanju okoliša ili očuvanju genetskih resursa vinove loze;
područja koja će se nanovo zasaditi u okviru projekata konsolidacije zemljišta;
područja s prirodnim ili drugim posebnim ograničenjima;
održivost projekata za razvoj ili ponovnu sadnju na temelju gospodarske procjene;
područja koja je potrebno nanovo zasaditi čime se doprinosi povećanju proizvodnje poljoprivrednih gospodarstava u vinogradarskom sektoru koja pokazuju povećanu troškovnu učinkovitost ili konkurentnost ili prisutnost na tržištima;
projekti s potencijalom za poboljšanje kvalitete proizvoda sa zemljopisnim oznakama;
područja koja je potrebno nanovo zasaditi u okviru povećanja veličine malih i srednjih gospodarstava za uzgoj vinove loze;
Članak 65.
Uloga strukovnih organizacija
Pri primjeni članka 63. stavka 2. država članica uzima u obzir preporuke priznatih strukovnih organizacija u sektoru vina iz članaka 152., 156. i 157., zainteresiranih skupina proizvođača iz članka 95. ili drugih vrsta strukovnih organizacija priznatih na temelju zakonodavstva te države članice, pod uvjetom da takvim preporukama prethodi sporazum sklopljen između relevantnih predstavničkih strana na referentnom zemljopisnom području.
Preporuke se sastavljaju za razdoblje koje ne prelazi tri godine.
Članaka 66.
Presađivanja
Članak 67.
Doktrina de minimis
Članak 68.
Prijelazne odredbe
Takva konverzija provodi se na temelju zahtjeva koje ti proizvođači moraju podnijeti prije 31. prosinca 2015. Države članice mogu odlučiti dopustiti proizvođačima da takav zahtjev za konverziju pravâ u odobrenja podnesu do 31. prosinca 2022.
Članak 69.
Delegirane ovlasti
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na:
uvjetima primjene izuzeća iz članka 62.a stavka 4.;
pravilima koja se odnose na kriterije iz članka 64. stavaka 1. i 2.;
uvođenju dodatnih kriterija osim onih koji su navedeni u članku 64.c stavcima 1. i 2.;
supostojanju vinove loze koje je proizvođač obvezan iskrčiti i novozasađene vinove loze u skladu s člankom 66. stavkom 2.;
osnovama za odluke država članica na temelju članka 66. stavka 3.
Članak 70.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere koje se odnose na:
postupke dodjele odobrenja;
evidencije koje održavaju države članice te obavijesti koje je potrebno poslati Komisiji.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 71.
Neodobrena sadnja
Članak 72.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere kojima se utvrđuju pojedinosti o zahtjevima komunikacije koje države članice trebaju poštovati, uključujući moguća smanjenja proračunskih ograničenja iz Priloga VI. u slučaju neispunjavanja obveza.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
GLAVA II.
PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA
POGLAVLJE I.
Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište
Članak 73.
Područje primjene
Ne dovodeći u pitanje bilo koju drugu odredbu koja se primjenjuje na poljoprivredne proizvode, kao i odredbe donesene u veterinarskom, fitosanitarnom ili prehrambenom sektoru kako bi se osiguralo da su proizvodi u skladu s higijenskim i zdravstvenim standardima i kako bi se zaštitilo zdravlje životinja, biljaka i ljudi, u ovom odjeljku utvrđena su pravila za tržišne standarde. Ta su pravila razdijeljena na obvezujuća pravila i neobvezne rezervirane napomene za poljoprivredne proizvode.
Članak 74.
Opće načelo
Proizvodi za koje su utvrđeni tržišni standardi prema sektorima ili proizvodima u skladu s ovim odjeljkom mogu se stavljati na tržište Unije samo ako su u skladu s tim standardima.
Članak 75.
Uspostava i sadržaj
Tržišni standardi mogu se odnositi na jedan ili više sljedećih sektora i proizvoda:
maslinovo ulje i stolne masline;
voće i povrće
prerađeni proizvodi od voća i povrća;
banane;
živo bilje;
jaja;
meso peradi;
mazive masti namijenjene prehrani ljudi;
hmelj.
Ne dovodeći u pitanje članak 26. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ), tržišni standardi iz stavka 1. mogu obuhvaćati jedan ili više sljedećih koji trebaju biti određeni na osnovi sektora ili proizvoda i temeljenih na obilježjima svakog sektora, potrebi za regulacijom stavljanja na tržište i uvjetima određenima u stavku 5. ovog članka:
tehničke definicije, oznaku i prodajne oznake za sektore koji nisu navedeni u članku 78.;
kriterije klasifikacije, kao što su razvrstavanje u razrede, masa, veličina, dob i kategorija;
vrste, biljne sorte, rase životinja ili komercijalne vrste;
predstavljanje, označivanje povezano s obveznim tržišnim standardima, pakiranje, pravila koja se primjenjuju na centre za pakiranje, označivanje, godinu berbe i korištenje posebnih termina, ne dovodeći u pitanje članke od 92. do 123.;
kriterije kao što su izgled, konzistentnost, konformacija, svojstva proizvoda i postotak udjela vode;
posebne tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji ili udjele ili sastojke, uključujući njihov kvantitativni udio, čistoću i oznaku;
vrstu uzgoja i metodu proizvodnje, uključujući enološku praksu i napredne sustave održive proizvodnje;
kupažu mošta i vina, uključujući njihove definicije, miješanje vina i s tim povezana ograničenja;
učestalost sakupljanja, isporuku, čuvanje i obradu, metodu i temperaturu konzerviranja, skladištenje i prijevoz;
mjesto uzgoja i/ili podrijetla, isključujući meso peradi i mazive masti;
ograničenja vezana uz korištenje određenih tvari i postupaka;
posebnu uporabu;
uvjete koji određuju odlaganje, držanje, promet i korištenje proizvoda koji nisu u skladu s tržišnim standardima usvojenima u skladu sa stavkom 1. ili s definicijama, oznakama i prodajnim oznakama iz članka 78., kao i odlaganje nusproizvoda.
Tržišni standardi za sektore ili proizvode doneseni u skladu sa stavkom 1. ovog članka uspostavljaju se ne dovodeći u pitanje članke od 84. do 88. te Prilog IX. a uzima u obzir također:
posebna obilježja dotičnog proizvoda;
potreba osiguravanja uvjeta za omogućivanje stavljanja proizvoda na tržište;
interes proizvođača da objave podatke o proizvodu i obilježjima uzgoja te interes potrošača da dobiju odgovarajuću i transparentnu informaciju o proizvodu, uključujući mjesto uzgoja koje je potrebno odrediti za svaki slučaj posebno na odgovarajućoj zemljopisnoj razini, nakon provedbe ocjene posebno troškova i administrativnih opterećenja za gospodarske subjekte i prednosti ponuđenih proizvođačima i krajnjem potrošaču;
metode dostupne za određivanje fizičkih, kemijskih i organoleptičkih svojstava proizvoda;
standardne preporuke koje su donijela međunarodna tijela;
potrebu za očuvanjem prirodnih i ključnih svojstava proizvoda i za izbjegavanjem uzrokovanja značajne promjene u sastavu dotičnog proizvoda.
Članak 76.
Dodatni zahtjevi za stavljanje proizvoda na tržište u sektoru voća i povrća
Članak 77.
Certificiranje hmelja
U certifikatima mora se navesti barem:
mjesto/mjesta proizvodnje hmelja;
godina/godine berbe i
sorta ili sorte.
U slučaju uvezenih proizvoda iz sektora hmelja, potvrda predviđena člankom 190. stavkom 2. smatra se istovrijednom tom certifikatu.
Komisija je u ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u svrhu utvrđivanja mjera koje odstupaju od stavka 4. ovog članka:
kako bi udovoljila trgovinskim zahtjevima određenih trećih zemalja ili
za proizvode namijenjene posebnoj upotrebi.
Mjere iz prvog podstavka:
ne dovode u pitanje uobičajeno stavljanje na tržište proizvoda za koje je izdan certifikat i
popraćene su jamstvima kako bi se spriječila svaka zamjena s tim proizvodima.
Članak 78.
Definicije, oznake i prodajne oznake za određene sektore i proizvode
Osim toga, gdje je to relevantno, za primjenljive tržišne standarde, definicije, oznake i prodajne oznake predviđene Prilogom VII. primjenjuju se na sljedeće sektore ili proizvode:
govedinu i teletinu;
vino;
mlijeko i mliječne proizvode namijenjene prehrani ljudi;
meso peradi;
jaja;
mazive masti namijenjene prehrani ljudi; i
maslinovo ulje i stolne masline;
Članak 79.
Dopušteno odstupanje
Članak 80.
Enološki postupci i metode analize
Prvi podstavak ne primjenjuje se na:
sok od grožđa i koncentrirani sok od grožđa; i
mošt i koncentrirani mošt namijenjen pripremi soka od grožđa.
Odobreni enološki postupci koriste se samo u svrhu osiguravanja odgovarajuće vinifikacije, odgovarajućeg čuvanja ili odgovarajućeg usavršavanja proizvoda.
Proizvodi navedeni u Prilogu VII. dijelu II. u Uniji se proizvode u skladu s pravilima utvrđenima Prilogom VIII.
Proizvodi navedeni u Prilogu VII. dijelu II. ne stavljaju se na tržište u Uniji ako:
su bili podvrgnuti enološkim postupcima koji nisu odobreni u Uniji;
su bili podvrgnuti enološkim postupcima koji nisu odobreni u dotičnoj državi ili
nisu u skladu s pravilima utvrđenima Prilogom VIII.
Proizvodi od vinove loze koji nisu utrživi u skladu s prvim podstavkom uništavaju se. Odstupajući od ovog pravila, države članice mogu destilerijama ili tvornicama za proizvodnju octa ili za industrijske svrhe odobriti upotrebu takvih proizvoda čija svojstva one određuju, pod uvjetom da se to odobrenje ne protumači kao poticaj za proizvodnju proizvoda od vinove loze navedenih Prilogu VI. dijelu II. neodobrenim enološkim postupcima.
Pri odobravanju enoloških postupaka za vino kako je navedeno u članku 75. stavku 3. točki (g), Komisija:
uzima u obzir enološke postupke i metode analiza koje je preporučila i objavila Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino (OIV), kao i rezultate eksperimentalnog korištenja još neodobrenih enoloških postupaka;
uzima u obzir zaštitu zdravlja ljudi;
uzima u obzir mogući rizik zavaravanja potrošača zbog njihove dobro utemeljene predodžbe o proizvodu i njihovih odgovarajućih očekivanja, uzimajući u obzir dostupnost i mogućnost primjene sredstava informiranja kako bi se isključili takvi rizici;
dopušta očuvanje prirodnih i ključnih svojstava vina i ne uzrokuje značajnu promjenu u sastavu dotičnog proizvoda;
osigurava najmanju prihvatljivu razinu brige za okoliš;
poštuje opća pravila koja se odnose na enološke postupke i pravila utvrđena Prilogom VIII.
Do donošenja takvih provedbenih akata upotrebljavaju se metode i pravila koje je odobrila dotična država članica.
Članak 81.
Sorte vinove loze
Države članice mogu klasificirati samo sorte vinove loze koje ispunjavaju sljedeće uvjete:
dotična sorta pripada vrsti Vitis vinifera ili je nastala križanjem vrste Vitis vinifera s drugom vrstom iz roda Vitis;
sorta nije jedna od sljedećih: Noah, Othello, Isabelle, Jacquez, Clinton i Herbemont.
U slučaju da je sorta vinove loze izbrisana iz klasifikacije iz prvog podstavka, krčenje te sorte obavlja se u roku od 15 godina od njezinog brisanja.
Međutim, u onim državama članicama iz prvog podstavka, samo se sorte vinove loze koje su u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom mogu saditi, presađivati ili cijepiti u svrhu proizvodnje vina.
Odstupajući od stavka 2. prvog i trećeg podstavka te stavka 3. drugog podstavka, države članice u svrhu znanstvenih istraživanja i eksperimenata dopuštaju sađenje, presađivanje i cijepljenje sljedećih sorti vinove loze:
sorti vinove loze koje nisu klasificirane u slučaju država članica osim onih navedenih u stavku 3.;
sorti vinove loze koje nisu u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom, u slučaju država članica iz stavka 3.
Međutim, ne postoje obveze za krčenje takvih područja ako je odgovarajuća proizvodnja namijenjena isključivo za osobne potrebe u domaćinstvu proizvođača vina.
Sadnja i ponovna sadnja sorti vinove loze iz prvog podstavka u svrhe koje nisu proizvodnja vina ne podliježu programu odobrenja za sadnju vinove loze utvrđenom u dijelu II. glavi I. poglavlju III.
Članak 82.
Posebno korištenje vina koje nije u skladu s kategorijama navedenima u Prilogu VII. dijelu II.
Osim za buteljirano vino u pogledu kojeg postoje dokazi da je buteljiranje obavljeno prije 1. rujna 1971., vino proizvedeno od sorti vinove loze koje su navedene u klasifikaciji sastavljenoj sukladno članku 81. stavku 2. prvom podstavku, ali ne i sukladno jednoj od kategorija utvrđenih u Prilogu VII. dijelu II., upotrebljava se samo za osobne potrebe u domaćinstvu pojedinačnih vinogradara, za proizvodnju vinskog octa ili za destilaciju.
Članak 83.
Nacionalna pravila za određene proizvode i sektore
Države članice koje koriste mogućnost predviđenu prvim podstavkom osiguravaju da proizvodi drugih država članica koji su u skladu s kriterijima utvrđenim tim nacionalnim pravilima mogu, na nediskriminirajući način, koristiti nazive koji navode da su u skladu s tim kriterijima.
Članak 84.
Opća odredba
Uspostavlja se program za neobvezne rezervirane napomene po sektoru ili proizvodu kako bi se proizvođačima poljoprivrednih proizvoda koji posjeduju obilježja ili atribute dodane vrijednosti olakšalo objavljivanje tih obilježja ili atributa na unutarnjem tržištu i osobito kako bi se poduprli i nadopunili posebni tržišni standardi.
Ovaj pododjeljak ne primjenjuje se na vinske proizvode iz članka 92. stavka 1.
Članak 85.
Postojeće neobvezne rezervirane napomene
Članak 86.
Zadržavanje, izmjena i poništenje neobaveznih rezerviranih napomena
Kako bi se uzela u obzir očekivanja potrošača, među ostalim i u pogledu proizvodnih metoda i održivosti u lancu opskrbe, razvoj znanosti i tehničkog znanja, stanje na tržištu i promjene tržišnih standarda i međunarodnih standarda, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227. kojima se:
rezervira dodatna neobavezna rezervirana napomena te utvrđuju uvjeti njezina korištenja;
izmjenjuju uvjeti korištenja neobvezne rezervirane napomene; ili
poništava neobavezna rezervirana napomena.
Članak 87.
Dodatne neobvezne rezervirane napomene
Napomena je prihvatljiva da bude rezervirana kao dodatna neobvezna rezervirana napomena jedino ako ispunjava sve sljedeće zahtjeve:
napomena se odnosi na obilježje proizvoda ili atribut uzgoja ili obrade i odnosi se na sektor ili proizvod;
korištenje napomene omogućuje jasniju komunikaciju dodane vrijednosti proizvoda pomoću njegovih posebnih obilježja ili atributa uzgoja ili obrade;
kada se proizvod stavi na tržište, obilježja ili atribut proizvoda iz točke (a) mogu identificirati potrošači iz više država članica;
uvjeti i korištenje napomene sukladni su Direktivi 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ) ili Uredbi (EU) br. 1169/2011.
Pri uvođenju dodatne neobvezne rezervirane napomene Komisija uzima u obzir sve relevantne međunarodne standarde i postojeće rezervirane napomene za dotične proizvode ili sektore.
Članak 88.
Ograničenja korištenja neobveznih rezerviranih napomena
Članak 89.
Opće odredbe
Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja trgovine između Unije i određenih trećih zemalja te posebna obilježja određenih poljoprivrednih proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. vezane uz:
uvjete pod kojima se smatra da uvezeni proizvodi imaju odgovarajuću razinu usklađenosti s tržišnim standardima Unije i uvjete koji dopuštaju odstupanje od članka 74., i
pravila vezana uz primjenu tržišnih standarda na proizvode izvezene iz Unije.
Članak 90.
Posebne odredbe za uvoz vina
Osim ako je drukčije predviđeno međunarodnim sporazumima sklopljenima u skladu s UFEU-om, uvoz proizvodâ iz stavka 1. podliježe predočenju:
certifikata koji dokazuje sukladnost s odredbama iz stavaka 1. i 2., koji je sastavilo nadležno tijelo u državi podrijetla proizvoda, navedeno na popisu koji objavljuje Komisija.
izvješća analize koje je sastavilo tijelo ili odjel koji je odredila država podrijetla proizvoda ako je proizvod namijenjen za neposrednu prehranu ljudi.
Članak 90.a
Provjere i kazne povezane s pravilima o stavljanju na tržište
Kako bi se zaštitila sredstva Unije te identitet, podrijetlo i kvaliteta vina Unije, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 227., kojima se dopunjuje ova Uredba, koji se odnose na:
uspostavu ili održavanje analitičke baze izotopnih podataka čija je svrha pomoć u otkrivanju prijevara, a koja se treba izgraditi na osnovi uzoraka koje su prikupile države članice;
pravila kojima se uređuju kontrolna tijela i uzajamna pomoć među njima;
pravila kojima se uređuje zajednička upotreba nalaza država članica.
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju sve mjere potrebne za:
postupke koji se odnose na dotične baze podataka država članica i na analitičke baze izotopnih podataka iz stavka 5. točke (a);
postupke koji se odnose na suradnju i pomoć između kontrolnih tijela i organa;
u vezi s obvezom iz stavka 3., pravila za obavljanje provjera sukladnosti s tržišnim standardima, pravila kojima se uređuju tijela odgovorna za obavljanje provjera te pravila u vezi sa sadržajem, učestalošću i fazom stavljanja na tržište na koju se te provjere trebaju primjenjivati.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 91.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se:
sastavlja popis mlijeka i mliječnih proizvoda iz Priloga VII. dijela III. točke 5. drugog stavka i mazivih masti iz Priloga VII. dijela VII. točke I. šestog stavka točke (a), ◄ na temelju indikativnog popisa proizvoda za koje države članice smatraju da odgovaraju tim odredbama na svom državnom području, koji članice šalju Komisiji;
utvrđuju pravila za provedbu tržišnih standarda prema sektoru ili proizvodu;
utvrđuju pravila za određivanje jesu li proizvodi podvrgnuti postupcima koji su u sukobu s odobrenim enološkim postupcima;
utvrđuju pravila za metode analize za određivanje značajki proizvoda;
utvrđuju pravila za razinu dopuštenog odstupanja;
utvrđuju pravila za provedbu mjera iz članka 89.;
utvrđuju pravila za identifikaciju ili registriranje proizvođača i/ili industrijskih pogona u kojima je proizvod pripremljen ili prerađen, postupke certifikacije, trgovačke isprave, pripadajuću dokumentaciju i zapise koje je potrebno održavati.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 92.
Područje primjene
Međutim, pravila utvrđena u ovom odjeljku ne primjenjuju se na proizvode iz Priloga VII. dijela II. točaka 1.,4., 5.,6., 8. i 9. ako su ti proizvodi bili podvrgnuti potpunoj dealkoholizaciji u skladu s Prilogom VIII. dijelom I. odjeljkom E.
Pravila iz stavka 1. temelje se na:
zaštiti legitimnih interesa potrošača i proizvođača;
osiguravanju neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za dotične proizvode i
promicanju proizvodnje kvalitetnih proizvoda kako je navedeno u ovom odjeljku, istovremeno dopuštajući nacionalne mjere politike za kvalitetu.
Članak 93.
Definicije
Za potrebe ovog odjeljka, primjenjuju se sljedeće definicije:
„oznaka izvornosti” znači naziv, uključujući tradicionalno korišten naziv, kojim se označava proizvod iz članka 92. stavka 1.:
čija kvaliteta ili karakteristike u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određenog zemljopisnog okruženja;
podrijetlom iz određenog mjesta, određene regije ili, u iznimnim slučajevima, određene zemlje;
koji je proizveden od grožđa koje potječe isključivo s tog zemljopisnog područja;
čija se proizvodnja odvija na tom zemljopisnom području; i
koji je dobiven od sorti vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera ili su nastale križanjem vrste Vitis vinifera s drugim vrstama iz roda Vitis.
„oznaka zemljopisnog podrijetla” znači naziv, uključujući tradicionalno korišten naziv, kojim se označava proizvod iz članka 92. stavka 1.:
čija se specifična kvaliteta, ugled ili druga obilježja mogu pripisati njegovom zemljopisnom podrijetlu;
koji potječe iz određenog mjesta, određene regije ili, u iznimnim slučajevima, određene zemlje;
koji ima najmanje 85 % grožđa korištenog za njegovu proizvodnju potječe isključivo s tog zemljopisnog područja;
proizvodnja kojeg se odvija na tom zemljopisnom području; i
koji se dobiva od sorti vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera ili su nastale križanjem vrste Vitis vinifera s drugim vrstama iz roda Vitis.
▼M7 —————
Članak 94.
Zahtjevi za zaštitu
►M7 Zahtjevi za zaštitu naziva kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla uključuju: ◄
naziv koji se želi zaštititi;
ime i adresu podnositelja zahtjeva;
specifikaciju proizvoda iz stavka 2. i
jedinstveni dokument koji sadrži sažetak specifikacija proizvoda iz stavka 2.
Specifikacije proizvoda sadržavaju barem sljedeće:
naziv koji se želi zaštititi;
opis vina:
u pogledu oznake izvornosti, najvažnija analitička i organoleptička svojstva;
u pogledu oznake zemljopisnog podrijetla, najvažnija analitička svojstva te procjenu ili naznaku njihovih organoleptičkih svojstava;
prema potrebi, određene enološke postupke korištene prilikom proizvodnje vina te relevantna ograničenja kod njihove proizvodnje;
razgraničenja dotičnog zemljopisnog područja;
maksimalne prinose po hektaru;
oznake sorte ili sorti vinove loze od kojih je proizvedeno vino;
detalje o poveznici iz članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke i. ili, već prema slučaju točke (b) podtočke i.:
u pogledu zaštićene oznake izvornosti, povezanost između kvalitete ili obilježja proizvoda i zemljopisnog okruženja iz članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke i.; pojedinosti koje se odnose na ljudske čimbenike tog zemljopisnog okruženja mogu, ako je to relevantno, ograničiti na opis upravljanja tlom, biljnim materijalom i krajobrazom, uzgojnih praksi ili bilo kojeg drugog relevantnog ljudskog doprinosa održavanju prirodnih čimbenika zemljopisnog okruženja iz te točke;
u pogledu zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, povezanost određene kvalitete, ugleda ili drugog obilježja proizvoda i zemljopisnog podrijetla iz članka 93. stavka 1. točke (b) podtočke i.;
primjenjive zahtjeve utvrđene zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom ili, gdje su odredile države članice, utvrđene od strane organizacije koja dodjeljuje zaštićene oznake izvornosti podrijetla ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, uzimajući u obzir činjenicu da takvi zahtjevi moraju biti objektivni, nediskriminirajući i sukladni zakonodavstvu Unije;
naziv i adresu tijela koja provjeravaju sukladnost s odredbama specifikacije proizvoda i njihove specifične zadaće.
Specifikacija proizvoda može sadržavati opis doprinosa oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla održivom razvoju.
Ako se vino ili vina mogu djelomično dealkoholizirati, specifikacija proizvoda sadrži i opis djelomično dealkoholiziranog vina ili vinâ u skladu s drugim podstavkom točkom (b) mutatis mutandis i, prema potrebi, posebne enološke postupke koji se upotrebljavaju za proizvodnju djelomično dealkoholiziranog vina ili vinâ, kao i relevantna ograničenja u njihovoj proizvodnji.
Članak 95.
Podnositelji zahtjeva
Članak 96.
Prethodni nacionalni postupak
Ta država članica provodi nacionalni postupak koji osigurava odgovarajuće objavljivanje zahtjeva i osiguravanje razdoblja od najmanje dva mjeseca od datuma objavljivanja unutar kojega svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes, s nastanom ili boravištem u državi članici, može podnijeti prigovor za predloženu zaštitu tako da toj državi članici podnese valjano obrazloženu izjavu.
Prilikom prosljeđivanja zahtjeva za zaštitu Komisiji na temelju prvog podstavka ovog stavka, država članica uključuje izjavu da smatra da zahtjev podnositelja zahtjeva ispunjava sve uvjete u vezi sa zaštitom predviđene ovim odjeljkom i odredbe donesene na temelju njega te da potvrđuje da jedinstveni dokument iz članka 94. stavka 1. točke (d) predstavlja vjeran sažetak specifikacije proizvoda.
Države članice obavješćuju Komisiju o prihvatljivim prigovorima koje su zaprimile u okviru nacionalnog postupka.
Članak 97.
Kontrola od strane Komisije
Kontrola koju provodi Komisija ne bi trebala trajati dulje od šest mjeseci od datuma primitka zahtjeva od države članice. Ako se to razdoblje premaši, Komisija podnositelje zahtjeva u pisanom obliku obavješćuje o razlozima kašnjenja.
Komisija se izuzima od obveze poštovanja roka za provedbu kontrole iz stavka 2. drugog podstavka i obavješćivanja podnositelja zahtjeva o razlozima kašnjenja ako kada primi priopćenje države članice u vezi sa zahtjevom za registraciju podnesenom Komisiji u skladu s člankom 96. stavkom 5. u kojem se:
obavješćuje Komisiju da je zahtjev na nacionalnoj razini poništen odmah primjenjivom, ali ne i konačnom sudskom odlukom; ili
traži od Komisije da suspendira kontrolu iz stavka 2. jer je započet nacionalni sudski postupak kako bi se osporila valjanost zahtjeva, a država članica smatra da se taj postupak temelji na valjanim razlozima.
Izuzeće proizvodi učinke dok država članica ne obavijesti Komisiju da je izvorni zahtjev ponovno uspostavljen ili da država članica povlači svoj zahtjev za suspenziju.
Ako na osnovi kontrole provedene na temelju stavka 2. ovog članka Komisija smatra da uvjeti utvrđeni u člancima 93., 100. i 101. nisu ispunjeni, ona donosi provedbene akte o odbijanju zahtjeva.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 98.
Postupak podnošenja prigovora
Bilo koja fizička ili pravna osoba koja ima boravište ili poslovni nastan u državi članici koja nije država članica koja je proslijedila zahtjev za zaštitu i koja ima legitimni interes može podnijeti izjavu o prigovoru putem tijela države članice u kojoj ima boravište ili poslovni nastan u roku koji omogućuje podnošenje izjave o prigovoru na temelju prvog podstavka.
Članak 99.
Odluka o zaštiti
Članak 100.
Homonimi
Neće se registrirati homoniman naziv koji pogrešno upućuje potrošača da proizvodi dolaze iz nekog drugog područja, čak i ako je takav naziv točan u odnosu na stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla dotičnih proizvoda.
Registrirani homonimni naziv može se upotrebljavati jedino ako u praksi postoji dovoljna razlika između homonima koji se registrira kasnije i naziva koji je već upisan u registar, pazeći pritom na potrebu da se prema proizvođačima postupa na nepristran i pravedan način i potrebu da se izbjegne dovođenje potrošača u zabludu.
Kako bi se uzeli u obzir postojeći postupci označivanja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227., u kojem su utvrđena izuzeća od ovog pravila.
Članak 101.
Dodatne osnove za odbijanje zaštite
Za potrebe ovog odjeljka „naziv koji je postao generički” znači naziv vina koji je, iako se odnosi na mjesto ili regiju gdje je proizvod izvorno proizveden ili stavljen na tržište, postao uobičajeni naziv vina u Uniji.
Pri utvrđivanju je li neki naziv postao generički ili nije, uzimaju se u obzir odgovarajući čimbenici, a posebno:
postojeća situacija u Uniji, uglavnom u područjima potrošnje;
mjerodavno pravo Unije ili nacionalno pravo.
Članak 102.
Odnos sa žigovima
Žigovi koji su registrirani u suprotnosti s prvim podstavkom poništavaju se.
U takvim slučajevima dopušta se upotreba oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, kao i upotreba relevantnih žigova.
Članak 103.
Zaštita
Zaštićena oznaka izvornosti i zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla kao i vino koje nosi zaštićeni naziv u skladu sa specifikacijama proizvoda zaštićeno je u odnosu na:
bilo koju izravnu ili neizravnu komercijalnu upotrebu tog zaštićenog naziva, uključujući upotrebu za proizvode koji se upotrebljavaju kao sastojci:
za usporedive proizvode koji nisu u skladu sa specifikacijama proizvoda zaštićenog naziva; ili
ako se takvom upotrebom iskorištava, umanjuje ili narušava ugled oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla;
svaku zloupotrebu, imitaciju ili aludiranje, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda ili usluge ili ako je zaštićeni naziv preveden, transkribiran ili transliteriran ili ako mu je dodan izraz poput „stil”, „tip”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „imitacija”, „aroma”, „kao” ili slično, uključujući slučajeve kada se ti proizvodi upotrebljavaju kao sastojci;
bilo kakve druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu glede izvora, podrijetla, prirode ili ključnih osobina proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični vinski proizvod, kao i pakiranje proizvoda u ambalažu koja stvara pogrešnu predodžbu o njegovom podrijetlu;
bilo kakvu drugu praksu koja potrošača može dovesti u zabludu glede pravog podrijetla proizvoda.
Zaštita iz stavka 2. primjenjuje se i u vezi s:
robom koja ulazi na carinsko područje Unije, a nije puštena u slobodan promet unutar carinskog područja Unije; i
robom koja se prodaje na daljinu, primjerice u okviru elektroničke trgovine.
Za robu koja ulazi na carinsko područje Unije, a nije puštena u slobodan promet unutar tog područja, skupina proizvođača ili bilo koji gospodarski subjekt koji ima pravo upotrebljavati zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ima pravo spriječiti sve treće strane da, u okviru trgovine, u Uniju unose robu koja na tom području nije puštena u slobodan promet, ako ta roba, uključujući ambalažu, dolazi iz trećih zemalja i bez odobrenja nosi zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla.
Članak 104.
Registar
Komisija uspostavlja i održava javno dostupan elektronički registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla za vino. U registar se mogu unijeti oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla koje se odnose na proizvode iz treće zemlje koji su zaštićeni u Uniji u skladu s međunarodnim sporazumom čija je ugovorna stranka Unija. Osim ako su u tom sporazumu posebno određeni u svojstvu zaštićenih oznaka izvornosti u smislu ove Uredbe, takvi nazivi unose se u registar kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla.
Članak 105.
Izmjene specifikacija proizvoda
Za potrebe ove Uredbe „izmjena na razini Unije” znači izmjena specifikacije proizvoda koja:
uključuje izmjenu naziva zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;
sastoji se od izmjene, brisanja ili dodavanja kategorije proizvoda od vinove loze iz Priloga VII. dijela II.;
mogla bi dovesti do poništavanja povezanosti iz članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke i. za zaštićene oznake izvornosti ili povezanosti iz članka 93. stavka 1. točke (b) podtočke i. za zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;ili
ima za posljedicu dodatna ograničenja u pogledu stavljanja proizvoda na tržište.
„Standardna izmjena” znači svaka izmjena specifikacije proizvoda koja nije izmjena na razini Unije.
„Privremena izmjena znači standardna izmjena koja se odnosi na privremenu promjenu specifikacije proizvoda do koje je došlo jer su javna tijela uvela obvezne sanitarne i fitosanitarne mjere ili je povezana s elementarnim nepogodama ili nepovoljnim vremenskim uvjetima koje su službeno priznala nadležna tijela.
Zahtjevi za odobrenje izmjena na razini Unije koje dostavljaju treće zemlje ili proizvođači iz trećih zemalja sadržavaju dokaz da je tražena izmjena u skladu s propisima o zaštiti oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla koji su na snazi u toj trećoj zemlji.
Zahtjevi za odobrenje izmjena na razini Unije odnose se isključivo na izmjene na razini Unije. Ako se zahtjev za izmjenu na razini Unije odnosi i na standardne izmjene, smatra se da dijelovi koji se odnose na standardne izmjene nisu podneseni i postupak za izmjene na razini Unije primjenjuje se samo na dijelove koji se odnose na izmjenu na razini Unije.
Kontrola takvih zahtjeva usmjerava se na predložene izmjene na razini Unije.
Kada je riječ o trećim zemljama, izmjene se odobravaju u skladu s pravom koje se primjenjuje u dotičnoj trećoj zemlji.;
Članak 106.
Poništenje
Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na valjano obrazložen zahtjev države članice, treće zemlje, ili fizičke ili pravne osobe koja ima legitimni interes, donijeti provedbene akte kojima se poništava zaštita oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ako nastupi jedna od sljedećih okolnosti ili više njih:
više nije zajamčena sukladnost s odgovarajućom specifikacijom proizvoda;
najmanje sedam uzastopnih godina na tržište nije stavljen nijedan proizvod zaštićen oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla;
podnositelj zahtjeva koji ispunjava uvjete utvrđene u članku 95. izjavio je da više ne želi održavati zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 106.a
Privremeno označivanje i prezentiranje
Nakon što se zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla proslijedi Komisiji, proizvođači je mogu navesti pri označivanju i prezentiranju proizvoda da je zahtjev podnesen te upotrijebiti nacionalne logotipe i oznake u skladu s pravom Unije, posebno u skladu s Uredbom (EU) br. 1169/2011.
Simboli Unije koji naznačuju zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla i oznake Unije „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” mogu se staviti na oznaku tek nakon objave odluke o zaštiti te oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.
Ako se zahtjev odbije, svi proizvodi od vinove loze koji su označeni u skladu s prvim stavkom mogu se stavljati na tržište do isteka zaliha.
Članak 107
Postojeći zaštićeni nazivi vina
Do 31. prosinca 2014. Komisija može, na vlastitu inicijativu, donijeti provedbene akte kojima se poništava zaštita postojećih zaštićenih naziva vina iz ovog članka stavka 1. ako ne ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 93.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 108.
Naknade
Države članice mogu zaračunati naknade za svoje troškove, uključujući troškove nastale u vezi s ispitivanjem zahtjeva za zaštitu, podnošenjem prigovora, podnošenjem zahtjeva za izmjene te podnošenjem zahtjeva za poništenje sukladno ovom pododjeljku.
Članak 109.
Delegirane ovlasti
Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja proizvodnje u razgraničenom zemljopisnom području, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. kojima se utvrđuju:
dodatni kriteriji za razgraničenje zemljopisnog područja i
ograničenja i odstupanja koja se odnose na proizvodnju u razgraničenom zemljopisnom području.
Kako bi se osigurala zaštita zakonitih prava i interesa proizvođača i gospodarskih subjekata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o:
vrsti podnositelja zahtjeva koji može podnijeti zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla;
uvjetima koje treba ispuniti s obzirom na zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, kontrolu od strane Komisije, postupak za podnošenje prigovora i postupke za izmjenu, poništenje i konverziju zaštićenih oznaka izvornosti ili zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla;
uvjetima primjenjivima na prekogranične zahtjeve;
uvjetima za zahtjeve koji se odnose na zemljopisna područja u trećim zemljama;
datumu od kojeg se primjenjuje zaštita ili izmjena zaštite;
uvjetima koji se odnose na izmjene specifikacija proizvoda.
Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti i nadležna tijela ne budu neopravdano pogođeni zbog primjene ovog pododjeljka što se tiče naziva vina za koje je zaštita odobrena prije 1. kolovoza 2009. ili za koje je zahtjev za zaštitu podnesen prije tog datuma, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o prijelaznim pravilima koje se odnose na:
imena vina koja su države članice priznale kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla do 1. kolovoza 2009. i imena vina za koja je zahtjev za zaštitu podnesen prije tog datuma;
vina koja se stavljaju na tržište ili označuju prije određenog datuma i
izmjene specifikacija proizvoda.
Članak 110.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može donijeti provedbene ake kojima se utvrđuju mjere koje se odnose na:
informacije koje se navode u specifikacijama proizvoda s obzirom na vezu između zemljopisnog područja i konačnog proizvoda;
objavljivanje odluke o zaštiti ili odbacivanju zahtjeva;
uspostavljanje i održavanje registra iz članka 104.;
konverziju zaštićene oznake izvornosti u zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla;
podnošenje prekograničnih zahtjeva.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere koje se odnose na postupak za ispitivanje zahtjeva za zaštitu ili za odobravanje izmjene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, kao i na postupak za podnošenje prigovora, poništenje ili konverziju te podnošenje informacija vezanih uz postojeće zaštićene nazive vina, posebno u odnosu na:
obrasce za dokumente i format prijenosa;
rokove;
pojedinosti o činjenicama, dokaze i prateću dokumentaciju koje je potrebno podnijeti uz zahtjev ili molbu.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
▼M7 —————
Članak 112.
Definicija
„Tradicionalan izraz” znači izraz koji se u državi članici tradicionalno koristi za proizvod iz članka 92. stavka 1. kako bi se označilo:
da proizvod ima zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla na temelju prava Unije ili nacionalnog prava ili
proizvodnju ili metodu starenja ili kvalitetu, boju, vrstu ili mjesto ili poseban događaj povezan s poviješću proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla.
Članak 113.
Zaštita
Tradicionalni izrazi zaštićuju se od nezakonitog korištenja.
Tradicionalni izrazi zaštićeni su samo na jeziku i za kategorije proizvoda od vinove loze navedene u zahtjevu, protiv:
svake zloupotrebe zaštićenog izraza, uključujući kada su mu pridruženi izrazi poput „stil”, „tip”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „imitacija”, „aroma”, „poput” ili slično;
bilo kakve druge lažne ili obmanjujuće oznake koja se odnosi na prirodu, svojstva ili ključne kvalitete proizvoda, na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični proizvod;
svakog drugog postupanja koje bi moglo obmanuti potrošača, osobito ostaviti dojam da vino ispunjava uvjete za zaštićeni tradicionalni izraz.
Članak 114.
Delegirane ovlasti
Kako bi se osigurala zaštita zakonitih prava i interesa proizvođača i gospodarskih subjekata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:
vrsta podnositelja zahtjeva koji mogu podnijeti zahtjev za zaštitu tradicionalnog izraza;
uvjeti valjanosti zahtjeva za zaštitu tradicionalnog izraza;
osnove za podnošenje prigovora na predloženo priznavanje tradicionalnog izraza;
područje primjene zaštite, veze sa žigovima, zaštićenih tradicionalnih izraza, zaštićenih oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla, homonima ili određenih naziva vinove loze;
osnova za poništenje tradicionalnog naziva;
datum podnošenja zahtjeva za zaštitu tradicionalnog izraza za podnošenja prigovora ili zahtjeva za poništenje;
postupci koje je potrebno slijediti u vezi sa zahtjevom za zaštitu tradicionalnog izraza, uključujući kontrolu od strane Komisije, postupak za podnošenje prigovora i postupke za poništenje i izmjenu.
Članak 115.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može, donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere koje se odnose na postupak ispitivanja zahtjeva za zaštitu ili za odobrenje izmjena tradicionalnog izraza, kao i na postupak za podnošenje prigovora ili poništenje, posebno u odnosu na:
obrasce za dokumente i format prijenosa;
rokove;
pojedinosti o činjenicama, dokaze i prateću dokumentaciju koje je potrebno podnijeti uz zahtjev ili molbu;
detaljna pravila o objavljivanju zaštićenih tradicionalnih izraza.
Članak 116.
Ostale provedbene ovlasti
Ako se prigovor smatra nedopuštenim, Komisija donosi provedbeni akt kojim ga se odbacuje kao nedopušten. Taj provedbeni akt donosi se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.
Članak 116.a
Provjere
Komisija donosi provedbene akte o sljedećem:
komunikacijama koje države članice trebaju dostaviti Komisiji;
pravilima kojima se uređuje tijelo odgovorno za provjeru sukladnosti sa specifikacijama proizvoda, uključujući slučajeve kada se zemljopisno područje nalazi u trećoj zemlji;
aktivnostima koje države članice trebaju provesti kako bi se spriječila nezakonita upotreba zaštićenih oznaka izvornosti, zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla i zaštićenih tradicionalnih izraza;
provjerama i kontrolama koje trebaju provesti države članice, uključujući testiranje.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 117.
Definicija
Za potrebe ovog odjeljka:
„označivanje” znači sve riječi, podatke, žigove, nazive marki, slike ili simbole koji se nalaze na bilo kojoj ambalaži, dokumentu, obavijesti, oznaci, prstenu ili omotu koji ide uz proizvod ili se na njega odnosi;
„prezentiranje” znači sve informacije koje se potrošačima prenose preko ambalaže dotičnog proizvoda, uključujući sve oblike i vrste boca.
Članak 118.
Primjenjivost horizontalnih pravila
Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, na označivanje i prezentiranje primjenjuju se Direktiva Vijeća 89/396/EEZ ( 16 ), Direktiva 2000/13/EZ, Direktiva 2007/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 17 ), Direktiva 2008/95/EZ i Uredba (EU) br. 1169/2011.
Označivanje proizvoda iz Priloga VII. dijela II. točaka od 1. do 11., 13., 15. i 16. ne može se dopuniti nikakvim podacima osim onih predviđenih ovom Uredbom, osim ako ti podaci ispunjavaju zahtjeve Direktive 2000/13/EZ ili Uredbe (EU) br. 1169/2011.
Članak 119.
Obvezni podaci
Označivanje i predstavljanje proizvoda iz Priloga VII. dijela II. točaka od 1. do 11., 13., 15. i 16. stavljenih na tržište u Uniji ili namijenjenih izvozu sadrži sljedeće obvezne podatke:
oznaku kategorije proizvoda od vinove loze u skladu s Prilogom VII. dijelom II. Za kategorije proizvoda od vinove loze definirane u Prilogu VII. dijelu II. točki 1. i točkama od 4. do 9., ako su ti proizvodi podvrgnuti dealkoholizaciji u skladu s Prilogom VIII. dijelom I. odjeljkom E, uz oznaku kategorije navodi se:
izraz „dealkoholizirano” ako stvarna volumna alkoholna jakost proizvoda iznosi najviše 0,5 %; ili
izraz „djelomično dealkoholizirano” ako stvarna volumna alkoholna jakost proizvoda iznosi više od 0,5 %, a manje od najmanje stvarne alkoholne jakosti te kategorije prije dealkoholizacije.
za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla:
izraz „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” i
naziv zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;
stvarnu alkoholnu jakost izraženu volumenom;
oznaku podrijetla;
oznaku punionice ili, u slučaju pjenušavog vina, gaziranog pjenušavog vina, kvalitetnog pjenušavog vina ili kvalitetnog aromatičnog pjenušavog vina, naziv proizvođača ili prodavatelja;
oznaku uvoznika, za uvezena vina i
u slučaju pjenušavog vina, gaziranog pjenušavog vina, kvalitetnog pjenušavog vina ili kvalitetnog aromatičnog pjenušavog vina, oznaku udjela šećera.
Iznimno od stavka 1. točke (b), upućivanja na izraze „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” mogu se izostaviti u sljedećim slučajevima:
kada je tradicionalni izraz u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom (a) prikazan na oznaci u skladu sa specifikacijom proizvoda iz članka 94. stavka 2.;
u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, koje sukladno članku 227. određuje Komisija putem delegiranih akata donesenih kako bi se osigurala sukladnost s postojećim praksama označivanja.
Članak 120.
Neobvezni podaci
Označivanje i predstavljanje proizvoda iz Priloga VII. dijela II. točaka od 1. do 11., 13., 15. i 16. može sadržavati sljedeće neobvezne podatke:
godinu berbe;
naziv jedne ili više sorti vinove loze;
u slučaju vina koja nisu ona iz članka 119. stavka 1. točke (g), izraze koji označavaju udio šećera;
za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, tradicionalne izraze sukladno članku 112. stavku 1. točki (b);
simbol Unije koji označava zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla;
izraze koji se odnose na određene metode proizvodnje;
za vina koja nose zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, naziv druge zemljopisne cjeline koja je manja ili veća od područja na kojemu se temelji oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla.
Ne dovodeći u pitanje članak 100. stavak 3. vezano uz korištenje podataka iz ovog članka stavka 1. točaka (a) i (b) za vina bez zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla:
države članice uvode zakone, uredbe ili administrativne odredbe kako bi osigurale postupak certifikacije, odobravanja i provjere čime se jamči vjerodostojnost dotičnih informacija;
države članice mogu, na temelju nediskriminirajućih i objektivnih kriterija i uzimajući u obzir poštenu konkurenciju, sastaviti popis isključenih sorti vinove loze za vina proizvedena od sorti vinove loze na njihovom državnom području, posebno ako:
postoji opasnost od zabune potrošača vezano uz stvarno podrijetlo vina zbog činjenice da su oblici sorti vinove loze sastavni dio postojeće zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;
provjere ne bi bile isplative zbog činjenice da određena sorta vinove loze predstavlja jako mali dio vinograda države članice;
mješavina vina iz različitih država članica ne potiče označivanje sorte vinove loze, osim ako se dotične države članice ne dogovore drugačije i osiguraju izvedivost odgovarajućih postupaka certifikacije, odobravanja i provjere.
Članak 121.
Jezici
Članak 122.
Delegirane ovlasti
Kako bi uzele u obzir posebna obilježja sektora vina, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na pravila i ograničenja u:
predstavljanju i korištenju podataka na oznakama osim onih koji su utvrđeni ovim odjeljkom;
obveznim podacima, vezano uz:
izraze koji se koriste za formuliranje obveznih podataka i uvjete za njihovo korištenje;
▼M7 —————
odredbe koje državama članicama koje su proizvođači dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz obvezne podatke;
odredbe koje dopuštaju daljnja odstupanja, osim onih iz članka 119. stavka 2., vezano uz izostavljanje reference na kategoriju proizvoda od vinove loze i
odredbe o korištenju jezika;
pravila za navođenje i označivanje sastojaka radi primjene članka 119. stavka 1. točke i.
neobveznim podacima, vezano uz:
izraze koji se koriste za formuliranje neobveznih podataka i uvjete za njihovo korištenje;
odredbe koje državama članicama koje proizvode dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz neobvezne podatke;
izraze koji se odnose na gospodarstvo i uvjete za njihovo korištenje
predstavljanju, vezano uz:
uvjete za upotrebu određenih oblika boca i zatvarača te popis određenih posebnih oblika boca;
uvjete korištenja vrsta boca i čepova specifičnih za pjenušava vina;
odredbe koje državama članicama koje proizvode dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz predstavljanje;
odredbe o korištenju jezika.
Članak 123.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere u vezi s postupcima i tehničkim kriterijima koji su primjenjivi na ovaj odjeljak, uključujući potrebne mjere za postupke certificiranja, odobravanja i provjera primjenjivih na vina koja nemaju zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
POGLAVLJE II.
Posebne odredbe za pojedine sektore
▼M7 —————
Članak 125.
Sporazumi u sektoru šećera
Kako bi se u obzir uzele posebnosti sektora šećera i razvoj sektora u razdoblju nakon završetka proizvodnih kvota, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi:
ažurirala uvjete iz Priloga II. dijela II. odjeljka A;
ažurirala uvjete kupnje za šećernu repu iz Priloga X.;
utvrdila dodatna pravila o utvrđivanju bruto težine, tara težine i udjela šećera u šećernoj repi isporučenoj poduzeću te pravila o rezancima šećerne repe.
Članak 126.
Izvješćivanje o cijenama na tržištu šećera
Komisija može donijeti provedbene akte o uspostavi sustava izvješćivanja o cijenama na tržištu šećera, uključujući modalitete za objavljivanje razina cijena za to tržište. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Sustav iz prvog podstavka temelji se na podacima koje dostavljaju poduzeća za proizvodnju bijelog šećera ili drugi gospodarski subjekti uključeni u trgovinu šećerom. S tim se podacima postupa kao s povjerljivim podacima.
Komisija osigurava da se određene cijene ili imena pojedinih gospodarskih subjekata ne objavljuju.
▼M7 —————
Članak 145.
Registar vinograda i popis proizvodnog potencijala
Članak 146.
Nadležna nacionalna tijela za sektor vina
Članak 147.
Prateći dokumenti i registar
Kako bi se olakšao prijevoz vinskih proizvoda i njihova provjera od strane država članica, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte o:
pravilima o pratećem dokumentu i njegovom korištenju;
uvjetima pod kojima se prateći dokument smatra dokumentom koji certificira zaštićenu oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla;
obvezi vođenja i korištenja registra;
tome tko je obvezan voditi registar i izuzećima od te obveze;
poslovima koji će biti uključeni u registar.
Komisija može donijetiprovedbene akte kojima se utvrđuju:
pravila o sastavljanju registara, proizvodima koji se u njemu nalaze, rokovima za unose u registar i zatvaranje registra;
mjere kojima se od država članica traži da odrede maksimalno prihvatljive postotke za gubitke;
opće i prijelazne odredbe za vođenje registara;
pravila kojima se određuje koliko dugo treba čuvati prateće dokumente i registre.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 147.a
Kašnjenja u plaćanjima za prodaju vina u rinfuzi
Odstupajući od članka 3. stavka 1. Direktive (EU) 2019/633, a na zahtjev sektorske organizacije priznate na temelju članka 157. ove Uredbe koja djeluje u sektoru vina, države članice mogu predvidjeti da se zabrana iz članka 3. stavka 1. prvog podstavka točke (a) Direktive (EU) 2019/633 ne primjenjuje na plaćanja izvršena na temelju ugovorâ o opskrbi između proizvođačâ ili preprodavačâ vina i njihovih izravnih kupaca za prodajne transakcije koje se odnose na vino u rinfuzi pod uvjetom:
da se posebni uvjeti kojima se omogućuje da se plaćanja obavljaju nakon 60 dana uključe u standardne ugovore za prodajne transakcije koje se odnose na vino u rinfuzi koje je prije 30. listopada 2021. država članica učinila obvezujućima na temelju članka 164. ove Uredbe te da država članica to proširenje standardnih ugovora obnavlja od tog datuma bez znatnih promjena uvjeta plaćanja koje bi bile na štetu dobavljačâ vina u rinfuzi; i
da su ugovori o opskrbi između dobavljača vina u rinfuzi i njihovih izravnih kupaca višegodišnji ili da postanu višegodišnji.
Članak 148.
Ugovorni odnosi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda
Ako država članica odluči da isporuke sirovog mlijeka od proizvođača prema prerađivaču sirovog mlijeka mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između tih strana, ona također odlučuje koju fazu ili koje faze isporuke pokriva takav ugovor ako dotične proizvode isporučuje jedan ili više posrednika.
Za potrebe ovog članka, „otkupljivač” znači poduzeće koje prevozi sirovo mlijeko od poljoprivrednika ili drugog sakupljača do prerađivača sirovog mlijeka ili drugog otkupljivača, pri čemu se u svakoj fazi prenosi vlasništvo sirovog mlijeka.
Ako je prvi kupac mikro, malo ili srednje poduzeće u smislu Preporuke 2003/361/EZ, ugovor i/ili ponuda ugovora nisu obvezni, pri čemu se ne dovodi u pitanje mogućnost da se stranke koriste standardnim ugovorom koji je izradila sektorska organizacija.
Ugovor i/ili ponuda ugovora iz stavaka 1. i 1.a:
sastavljaju se prije isporuke,
sastavljaju se u pisanom obliku, i
posebno uključuju sljedeće elemente:
cijenu isporuke koja se plaća i koja je:
količinu sirovog mlijeka koja se može i/ili mora isporučiti i vrijeme takvih isporuka,
trajanje ugovora koji može biti ili na određeno ili na neodređeno vrijeme uz odredbe o raskidu,
pojedinosti o razdoblju plaćanja i postupcima,
načine otkupljivanja ili isporuke sirovog mlijeka i
pravila koja se primjenjuju u slučaju više sile.
Neovisno o prvom podstavku, primjenjuje se jedno ili više od sljedećega:
ako država članica odluči da je u skladu sa stavkom 1. obvezan pisani ugovor za isporuku sirovog mlijeka, ona može utvrditi:
obvezu stranaka da postignu dogovora o odnosu između određene isporučene količine i cijene koja se plaća za tu isporuku;
minimalno trajanje koje je primjenjivo samo na pisane ugovore između poljoprivrednika i prvog kupca sirovog mlijeka; takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci te se njime ne smije narušavati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;
ako država članica odluči da prvi kupac sirovog mlijeka mora sastaviti pisanu ponudu ugovora za poljoprivrednika sukladno stavku 1., ona može odrediti da ponuda mora uključivati minimalno trajanje ugovora, utvrđeno nacionalnim zakonom u ovu svrhu; takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
Drugim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo poljoprivrednika da odbije takvo minimalno trajanje ako to učini pismenim putem. U tom slučaju strane imaju pravo pregovarati o svim elementima ugovora, uključujući elemente iz stavka 2. točke (c).
Članak 149.
Ugovorni odnosi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda
Pregovori preko organizacije proizvođača mogu se odvijati:
bez obzira na to radi li se o prijenosu vlasništva nad sirovim mlijekom od poljoprivrednika na organizaciju proizvođača;
bez obzira na to je li dogovorena cijena ista što se tiče zajedničke proizvodnje nekih ili svih članova poljoprivrednika;
pod uvjetom da, za određene organizacije proizvođača da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
količina sirovog mlijeka uključena u te pregovore ne premašuje 4 % ukupne proizvodnje Unije,
količina sirovog mlijeka obuhvaćena tim pregovorima koja je proizvedena u bilo kojoj državi članici ne premašuje 33 % ukupne nacionalne proizvodnje te države članice, i
količina sirovog mlijeka uključena u te pregovore koja je isporučena u bilo kojoj državi članici ne premašuje 33 % ukupne nacionalne proizvodnje te države članice;
pod uvjetom da uključeni poljoprivrednici nisu članovi drugih organizacija proizvođača koje također pregovaraju o tim ugovorima u njihovo imemeđutim, države članice mogu odstupiti od ovog uvjeta u opravdanim slučajevima kada poljoprivrednici imaju dvije različite proizvodne jedinice smještene na različitim zemljopisnim područjima;
pod uvjetom da sirovo mlijeko nije pokriveno obvezom isporuke proizašlom iz članstva poljoprivrednika u zadruzi sukladno uvjetima određenima statutima zadruge ili pravilima i odlukama utvrđenima u tim statutima ili izvedenima iz njih i
pod uvjetom da organizacija proizvođača obavijesti nadležna tijela države članice ili država članica u kojima djeluje o količini sirovog mlijeka uključenoj u te pregovore.
Za pregovore koji pokrivaju više od jedne države članice, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka bez primjene postupka iz članka 229. stavaka 2. ili 3. U drugim slučajevima, tu odluku donosi nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice na koju se pregovori odnose.
Odluke iz ovog podstavka ne primjenjuju se prije datuma njihovih objava uključenim poduzećima.
Za potrebe ovog članka:
„nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja” znači tijelo iz članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 ( 18 );
„MSP” znači mikro, malo ili srednje poduzeće u smislu Preporuke 2003/361/EZ.
▼M7 —————
Članak 151.
Obvezne prijave u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda
Prvi otkupljivači sirovog mlijeka prijavljuju nadležnom nacionalnom tijelu količinu sirovog mlijeka koja im se dostavlja svakog mjeseca i prosječnu cijenu koju su platili. Potrebno je naznačiti radi li se o mlijeku iz ekološkog ili neekološkog uzgoja.
Za potrebe ovog članka i članka 148., „prvi kupac” znači poduzeće ili skupinu koja kupuje mlijeko od proizvođača:
u svrhu sakupljanja, pakiranja, skladištenja, hlađenja ili prerade, uključujući i na temelju ugovora;
u svrhu prodaje jednom ili većem broju poduzeća koja se bave obradom ili preradom mlijeka ili drugih mliječnih proizvoda.
Države članice obavješćuju Komisiju o količinama sirovog mlijeka i prosječnim cijenama iz prvog stavka.
Komisija može donijeti provedbene akte o utvrđivanju pravila o sadržaju, obliku i vremenu tih prijava i mjera vezanih uz obavijesti koje izdaju države članice sukladno ovom članku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
POGLAVLJE III.
Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije
Članak 152.
Organizacije proizvođača
Države članice mogu, na zahtjev, priznati organizacije proizvođača koje:
su osnovali proizvođači iz bilo kojeg sektora iz članka 1. stavka 2., te ih kontroliraju u skladu s člankom 153. stavkom 2. točkom (c);
su osnovane na inicijativu proizvođačâ i koje obavljaju najmanje jednu od sljedećih aktivnosti:
zajedničku preradu;
zajedničku distribuciju, uključujući putem zajedničkih prodajnih platformi ili zajedničkog prijevoza;
zajedničko pakiranje, označivanje ili promidžbu;
zajedničku organizaciju kontrole kvalitete;
zajedničku korištenje opreme ili skladišnih prostora;
zajedničko upravljanje otpadom izravno vezanim uz proizvodnju;
zajedničku nabavu ulaznih sredstava;
sve ostale zajedničke aktivnosti povezane s uslugama kojima se nastoji ostvariti jedan od ciljeva navedenih u točki (c) ovoga stavka;
djeluju na postizanju posebnog cilja koji može uključivati barem jedan od sljedećih ciljeva:
osiguravanje da se proizvodnja planira i prilagođava potražnji, osobito što se tiče kvalitete i kvantitete;
koncentriranje ponude i plasiranje na tržište proizvoda vlastitih članova, uključujući one putem izravnog marketinga;
optimiziranje troškova proizvodnje i povrata ulaganja u skladu s okolišnim standardima i standardima dobrobiti životinja i stabiliziranje proizvođačkih cijena.
provođenje istraživanja i razvoj inicijativa o održivim proizvodnim metodama, inovativnim praksama, gospodarskoj konkurentnosti i kretanjima na tržištu;
promicanje i pružanje tehničke pomoći za korištenje okolišno prihvatljivih uzgojnih praksi i proizvodnih tehnika te praksi i tehnika koje poštuju dobrobit životinja;
promicanje i pružanje tehničke pomoći za korištenje proizvodnih standarda, poboljšanje kvalitete proizvoda i razvoj proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili obuhvaćenih nacionalnom oznakom kvalitete.
vrednovanje nusproizvoda, preostalih tokova i osobito otpada i upravljanje njima posebno kako bi se zaštitila kvaliteta vode, tla i okoliša i sačuvala, potaknula bioraznolikost te potaknula kružnost;
doprinos održivom korištenju prirodnih resursa i ublažavanju klimatskih promjena;
razvoj inicijativa u području promidžbe i stavljanja na tržište;
upravljanje uzajamnim fondovima;
pružanje nužne tehničke pomoći za korištenje terminskih tržišta i sustava osiguranja.
Aktivnosti iz prvog podstavka mogu se provoditi:
pod uvjetom da se jedna ili više aktivnosti iz stavka 1. točke (b) podtočaka od i. do vii. stvarno obavljaju, čime se doprinosi ostvarenju ciljeva utvrđenih u članku 39. UFEU-a;
pod uvjetom da organizacija proizvođača koncentrira ponudu i stavlja proizvode svojih članova na tržište, neovisno o tome jesu li proizvođači prenijeli vlasništvo nad poljoprivrednim proizvodima na organizaciju proizvođača;
neovisno o tome je li dogovorena cijena jednaka za ukupnu proizvodnju pojedinih ili svih članova;
pod uvjetom da dotični proizvođači nisu članovi drugih organizacija proizvođača u pogledu proizvoda obuhvaćenih aktivnostima iz prvog podstavka;
pod uvjetom da poljoprivredni proizvod nije obuhvaćen obvezom isporuke koja proizlazi iz članstva poljoprivrednika u zadruzi, koja sama nije član dotičnih organizacija proizvođača, u skladu s uvjetima utvrđenima u statutu zadruge ili u pravilima i odlukama predviđenima u tom statutu ili u pravilima i odlukama koji iz tog statua proizlaze.;
Međutim, države članice mogu odstupiti od uvjeta utvrđenog u drugom podstavku točki (d) u propisno opravdanim slučajevima kada članovi proizvođači imaju dvije različite proizvodne jedinice smještene na različitim zemljopisnim područjima.
U slučaju pregovora kojima je obuhvaćeno više država članica, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka ovog stavka ne primjenjujući pritom postupak iz članka 229. stavka 2. ili stavka 3.
Pri postupanju na temelju prvog podstavka ovog stavka nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja u pisanom obliku obavješćuje Komisiju prije ili bez odgode nakon pokretanja prve službene mjere istrage te je bez odgode obavješćuje o donesenim odlukama nakon njihova donošenja.
Odluke iz ovog podstavka ne primjenjuju se prije datuma na koji su o njima obaviještena dotična poduzeća.
▼M5 —————
Članak 153.
Statut organizacija proizvođača
Statut organizacija proizvođača od svojih članova zahtijeva posebice sljedeće:
da primjenjuju pravila koja je organizacija proizvođača donijela u vezi s izvješćivanjem o proizvodnji, proizvodnjom, stavljanjem na tržište i zaštitom okoliša;
da budu članovi samo jedne organizacije proizvođača za pojedini proizvod gospodarstva, međutim, države članice mogu odstupiti od ovog uvjeta u opravdanim slučajevima kada poljoprivrednici imaju dvije različite proizvodne jedinice smještene na različitim zemljopisnim područjima;
da pružaju informacije koje organizacija proizvođača traži za potrebe statistike.
Statut organizacije proizvođača također predviđa sljedeće:
postupke za utvrđivanje, donošenje i izmjenu pravila iz stavka 1. točke (a);
obvezu članova na financijske doprinose nužne za financiranje organizacije proizvođača;
pravila koja članovima proizvođačima omogućuju da na demokratičan način nadziru svoju organizaciju i njezine odluke te njezinu računovodstvenu dokumentaciju i proračune;
kazne za kršenje statutarnih obveza, pogotovo za neplaćanje financijskih doprinosa ili za kršenje pravila koja je utvrdila organizacija proizvođača;
pravila o primanju novih članova, a posebno minimalno trajanje članstva koje ne može biti kraće od godine dana;
računovodstvena i proračunska pravila nužna za djelovanje organizacije.
Članak 154.
Priznavanje organizacija proizvođača
Kako bi ju priznala država članica,, organizacija proizvođača koja podnosi zahtjev za takvo priznanje pravna je osoba ili jasno definiran dio pravne osobe koji:
ispunjava uvjete iz članka 152. stavka 1. točaka (a), (b) i (c);
na području na kojem djeluje ima minimalan broj članova i/ili pokriva minimalan obujam ili vrijednost utržive proizvodnje, što treba odrediti dotična država članica; takvim odredbama ne sprečava se priznavanje organizacija proizvođača koje su posvećene proizvodnji manjih razmjera;
pruža dostatne dokaze da može pravilno obavljati svoje aktivnosti, kako u određenom razdoblju, tako i u pogledu učinkovitosti, pružanja ljudske, materijalne i tehničke podrške svojim članovima te, prema potrebi, koncentracije ponude;
ima statut u skladu s ovim stavkom točkama (a), (b) i (c).
Države članice dužne su:
odlučiti hoće li priznati organizaciju proizvođača u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima; ovaj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj se nalazi sjedište organizacije;
u vremenskim razmacima koje one utvrđuju izvršiti provjere kako bi se utvrdilo jesu li priznate organizacije proizvođača u skladu s ovim poglavljem;
u slučaju da nisu zadovoljeni svi uvjeti ili u slučaju nepravilnosti u primjeni mjera iz ovog poglavlja, nametnuti tim organizacijama i udruženjima primjenjive sankcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznanje;
obavijestiti Komisiju do 31. ožujka svake godine o svakoj odluci o dodjeli, odbijanju ili povlačenju priznanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.
Članak 155.
Eksternalizacija
Države članice mogu dopustiti priznatoj organizaciji proizvođača ili priznatom udruženju organizacija proizvođača u sektorima koje određuje Komisija u skladu s člankom 173. stavkom 1. točkom (f) da bilo koju od svojih djelatnosti osim proizvodnje povjere vanjskim izvršiteljima, uključujući podružnice, pod uvjetom da organizacija proizvođača ili udruženje organizacija proizvođača zadržava odgovornost za provođenje te eksternalizirane djelatnosti i za opću kontrolu upravljanja i nadzor poslovnog dogovora za provođenje djelatnosti.
Članak 156.
Udruženja organizacija proizvođača
Podložno pravilima koja su donesena u skladu s člankom 173., udruženja organizacija proizvođača mogu obavljati sve aktivnosti ili funkcije organizacija proizvođača.
Članak 157.
Sektorske organizacije
Države članice mogu na zahtjev priznati sektorske organizacije na nacionalnoj i regionalnoj razini, kao i na razini gospodarskih područja iz članka 164. stavka 2 u posebnom sektoru navedenom u članku 1. stavku 2. koji:
su sastavljene od predstavnika gospodarskih djelatnosti povezanih s proizvodnjom i s najmanje jednim od sljedećih dijelova opskrbnog lanca: preradom ili trgovinom, uključujući distribuciju, proizvoda iz jednog ili više sektora;
su osnovane na inicijativu svih ili nekih organizacija ili udruženja koja ih sačinjavaju;
uzimajući u obzir interese svojih članova i potrošača, djeluju na postizanju posebnog cilja koji posebice može uključivati jedan ili više od sljedećih ciljeva:
poboljšanje poznavanja i transparentnosti proizvodnje i tržišta, uključujući objavljivanjem sažetih statističkih podataka o troškovima proizvodnje, cijenama, uključujući, prema potrebi, indekse cijena, opseg i trajanje prethodno sklopljenih ugovora, te pružanjem analiza potencijalnih budućih kretanja na tržištu na regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini;
predviđanje proizvodnog potencijala i bilježenje javnih tržišnih cijena;
pomoć u boljem usklađivanju načina plasiranja proizvoda na tržište, pogotovo kroz istraživačke studije i tržišna istraživanja;
istraživanje potencijalnih izvoznih tržišta;
ne dovodeći u pitanječlanke 148. i 168., sastavljanje standardnih obrazaca ugovora, sukladnih pravilima Unije, za prodaju poljoprivrednih proizvoda kupcima i/ili za nabavu prerađenih proizvoda distributerima i trgovcima u maloprodaji, uzimajući u obzir potrebu da se postignu pošteni uvjeti konkurentnosti i da se izbjegne narušavanje tržišta;
bolje iskorištavanje potencijala proizvoda, uključujući na razini tržišnog plasmana, i razvijanje inicijativa za jačanje gospodarske konkurentnosti i inovacije;
pružanje informacija i provođenje istraživanja potrebnih radi inovacija, racionalizacije, poboljšanja i prilagođavanja proizvodnje te, prema potrebi, prerade i stavljanja na tržište, u smjeru proizvoda koji bolje odgovaraju zahtjevima tržišta i očekivanjima i ukusima potrošača, pogotovo s obzirom na kvalitetu proizvoda, uključujući posebna obilježja proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, te zaštitu okoliša, klime te zdravlja i dobrobiti životinja;
traženje načina za ograničavanje korištenja sredstava za zaštitu zdravlja životinja ili za zaštitu biljaka, bolje upravljanje drugim ulaznim sredstvima, osiguravanje kvalitete proizvoda i očuvanja tla i voda, promicanje sigurnosti hrane, posebice putem sljedivosti proizvoda, te poboljšanje zdravlja i dobrobiti životinja;
razvoj metoda i instrumenata za poboljšanje kvalitete proizvoda u svim fazama proizvodnje i, ako je primjereno, prerade i stavljanja na tržište;
poduzimanje svih mogućih aktivnosti za održavanje, zaštitu i promicanje organskog uzgoja i oznaka izvornosti, kvalitete i zemljopisnog podrijetla;
promoviranje i istraživanje integrirane, održive proizvodnje ili drugih okolišno prihvatljivih proizvodnih metoda;
poticanje zdrave i odgovorne potrošnje proizvoda na unutarnjem tržištu i/iliinformiranje o štetnosti koja je povezana s opasnim načinima potrošnje;
promicanje potrošnje proizvoda na unutarnjem tržištu i vanjskim tržištima i/ili pružanje informacija o tim proizvodima;
doprinos upravljanju nusproizvodima i razvoju inicijativa za njihovo vrednovanje te smanjenju otpada i upravljanju otpadom;
utvrđivanje standardnih klauzula o podjeli vrijednosti u smislu članka 172.a, uključujući tržišne bonuse i gubitke, kojima se određuje na koji način među njima treba raspodijeliti eventualni razvoj relevantnih tržišnih cijena dotičnih proizvoda ili drugih tržišta robe;
promicanje i provedba mjera za sprečavanje i kontrolu rizika za zdravlje životinja, zaštitu bilja i okolišnih rizika i upravljanje tim rizicima, među ostalim osnivanjem uzajamnih fondova i upravljanjem njima ili doprinošenjem takvim fondovima radi isplate financijske naknade poljoprivrednicima za troškove i ekonomske gubitke koji proizlaze iz promicanja i provedbe takvih mjera;
▼M7 —————
Članak 158.
Priznavanje sektorskih organizacija
Države članice mogu priznati sektorske organizacije koje podnose zahtjev za takvo priznanje, pod uvjetom da:
ispunjavaju uvjete iz članka 157.;
obavljaju svoje aktivnosti u jednoj ili više regija na dotičnom području;
obavljaju značajan udio gospodarskih aktivnosti iz članka 157. stavka 1. točke (a);
nastoje postići uravnoteženu zastupljenost organizacija u fazama lanca opskrbe kako je navedeno u članku 157. stavku 1. točki (a), a koje čine sektorsku organizaciju;
uz iznimku slučajeva utvrđenih u članku 162., ne uključuju se u proizvodnju, preradu ili trgovinu.
Ako države članice priznaju sektorsku organizaciju u skladu sa stavkom 1. ili 2., one su dužne:
odlučiti hoće li dodijeliti priznanje u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva uza sve relevantne prateće dokumente; ovaj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj se nalazi sjedište organizacije;
izvršiti, u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provjere kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li priznate sektorske organizacije uvjete priznavanja;
u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ove Uredbe, nametnuti tim organizacijama primjenjive sakcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznavanje;
povući priznanje ako više nisu ispunjeni zahtjevi i uvjeti za priznavanje utvrđeni u ovom članku;
do 31. ožujka svake godine obavijestiti Komisiju o svakoj odluci o dodjeli, odbijanju ili povlačenju priznanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.
Članak 159.
Obvezno priznavanje
Odstupajući od članaka od 152. do 158.a, države članice, na zahtjev, priznaju:
organizacije proizvođača u:
sektoru voća i povrća za jedan ili više proizvoda tog sektora i/ili takve proizvode namijenjene isključivo za preradu,
sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina,
sektoru dudovog svilca,
sektoru hmelja;
sektorske organizacije u sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina te u sektoru duhana.
Članak 160.
Organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća
U sektoru voća i povrća organizacije proizvođača djeluju na postizanju barem jednog od ciljeva utvrđenih u članku 152. stavku 1. točki (c) podtočkama i., ii. i iii.
Statut organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća zahtijeva od svojih članova da čitavu svoju dotičnu proizvodnju stavljaju na tržište putem organizacije proizvađača.
Smatra se da organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača u sektoru voća i povrća u ekonomskim pitanjima djeluju u ime svojih članova u okviru svojih nadležnosti.
Članak 161.
Priznavanje organizacija proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda
Države članice priznaju na zahtjev sve pravne subjekte ili jasno definirane dijelove takvih subjekata kao organizacije proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, pod uvjetom da:
ih čine proizvođači u sektora mlijeka i mliječnih proizvoda te da su uspostavljeni na njihovu inicijativu i rade na postizanju posebnog cilja koji može uključivati jedan ili više od sljedećih ciljeva:
osiguravanje da se proizvodnja planira i prilagođava potražnji, osobito u pogledu kvalitete i kvantitete;
koncentriranje ponude i plasiranje na tržište proizvoda vlastitih članova;
optimiziranje troškova proizvodnje i stabiliziranje proizvođačkih cijena;
na području na kojem djeluju imaju minimalan broj članova i/ili pokrivaju minimalan obujam utržive proizvodnje, što određuju dotične države članice;
postoje dostatni dokazi da mogu pravilno obavljati svoje aktivnosti, kako u određenom periodu, tako i u pogledu učinkovitosti i količine ponude;
imaju statute koji su u skladu s ovim stavkom točkama (a), (b) i (c).
Države članice dužne su:
odlučiti hoće li priznati organizaciju proizvođača u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima. Taj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj organizacija ima sjedište;
u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provesti provjere kojima se utvrđuje zadovoljavaju li priznate organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača odredbe ovog poglavlja;
u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ovog poglavlja, nametnuti tim organizacijama i udruženjima primjenjive sancije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti hoće bi li trebalo povući priznavanje;
obavijestiti Komisiju svake godine do 31. ožujka o svakoj odluci o priznavanju, odbijanju ili povlačenju priznavanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.
Članak 162.
Sektorske organizacije u sektorima maslinovog ulja, stolnih maslina i duhana
Za sektorske organizacije u sektorima maslinovog ulja, stolnih maslina i duhana, posebni cilj iz članka 157. stavka 1. točke (c) može uključiti i barem jedan od sljedećih ciljeva:
koncentraciju i usklađivanje ponude te stavljanje na tržište proizvoda svojih članova;
zajedničko prilagođavanje proizvodnje i prerade zahtjevima tržišta i poboljšanje proizvoda;
promicanje racionalizacije i unapređenja proizvodnje i prerade.
Članak 163.
Priznavanje sektorskih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda
Države članice mogu priznati sektorske organizacije u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda pod uvjetom da te organizacije:
ispunjavaju uvjete iz članka 157.;
obavljaju svoje aktivnosti u jednoj ili više regija na dotičnom području;
obavljaju značajan udio gospodarskih aktivnosti iz članka 157. stavka 1. točke (a);
ne uključuju se u proizvodnju, preradu ili trgovinu proizvodima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda.
Ako države članice koriste mogućnost priznavanja neke sektorske organizacije sukladno stavku 1. ili 2., one su dužne:
odlučiti hoće li priznati sektorsku organizaciju u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva, popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima. Taj zahtjev se podnosi državi članici u kojoj organizacija ima sjedište;
izvršiti, u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provjere kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li priznate sektorske organizacije uvjete priznavanja;
u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ove Uredbe, nametnuti tim organizacijama primjenjive sankcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznavanje;
povući priznanje ako više nisu ispunjeni zahtjevi i uvjeti za priznavanje utvrđeni u ovom članku;
obavijestiti Komisiju svake godine do 31. ožujka, o svakoj odluci o priznavanju, odbijanju ili povlačenju priznavanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.
Članak 164.
Proširenje pravila
Organizacija ili udruženje smatra se reprezentativnim ako, u gospodarskom području ili dotičnom području države članice:
kao udio u opsegu proizvodnje ili trgovine ili prerade dotičnog proizvoda ili dotičnih proizvoda, ima:
za organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća, barem 60 % ili
u drugim slučajevima, barem dvije trećine i
u slučaju organizacija proizvođača, okuplja više od 50 % dotičnih proizvođača.
Međutim, ako, u slučaju sektorskih organizacija, određivanje udjela u opsegu proizvodnje, trgovine ili prerade dotičnog proizvoda ili više njih uzrokuje praktične poteškoće, država članica može utvrditi nacionalna pravila za određivanje razine reprezentativnosti iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii.
Ako zahtjev za proširenje pravila na druge gospodarske subjekte obuhvaća više od jednog gospodarskog područja, organizacija ili udruženje moraju pokazati minimalnu razinu reprezentativnosti kako je definirana u prvom podstavku za svaku granu koju okuplja u svakom dotičnom gospodarskom području.
Pravila za koje se može tražiti proširenje iz stavka 1. na druge gospodarske subjekte imaju jedan od sljedećih ciljeva:
izvješćivanje o proizvodnji i tržištu;
stroža pravila proizvodnje od nacionalnih ili Unijinih;
izradu standardnih ugovora koji su usklađeni s pravilima Unije;
stavljanje na tržište;
zaštitu okoliša;
mjere za promicanje i iskorištavanje potencijala proizvoda;
mjere za zaštitu organskog uzgoja kao i za oznake izvornosti, kvalitete i zemljopisnog podrijetla;
istraživanja s ciljem dodavanja vrijednosti proizvodima, posebno kroz nove oblike njihovog korištenja koji ne ugrožavaju javno zdravlje;
studije za poboljšanje kvalitete proizvoda;
istraživanje, osobito metoda uzgoja koje omogućavaju smanjeno korištenje sredstava za zaštitu bilja ili zdravlja životinja i osiguravaju očuvanje tla i očuvanje ili poboljšanje okoliša;
utvrđivanje minimalnih zahtjeva kvalitete i utvrđivanje minimalnih standarda za pakiranje i predstavljanje;
upotrebu certificiranog sjemena osim ako se upotrebljava za ekološku proizvodnju u smislu Uredbe (EU) 2018/848 i praćenje kvalitete proizvoda;
sprečavanje fitosanitarnih rizika, rizika za zdravlje životinja, sigurnost hrane i okoliš te upravljanje njima;
upravljanje nusproizvodima i njihovo vrednovanje;
Ta pravila ne smiju prouzročiti nikakvu štetu drugim gospodarskim subjektima, niti onemogućiti ulazak novih gospodarskih subjekata na tržište, u dotičnoj državi članici ili u Uniji te ne smiju imati nijedan od učinaka navedenih u članku 210. stavku 4. niti na drugi način biti neusklađena s pravom Unije ili nacionalnim propisima koji su na snazi.
Članak 165.
Financijski doprinosi nečlanova
Ako se pravila priznate organizacije proizvođača, priznatog udruženja organizacija proizvođača ili priznate sektorske organizacije prošire u skladu s člankom 164., a aktivnosti koje su obuhvaćene tim pravilima od općeg su gospodarskog interesa gospodarskih subjekata čije su djelatnosti povezane s dotičnim proizvodima, država članica koja je priznala organizaciju može, nakon savjetovanja s relevantnim dionicima, odlučiti da pojedini gospodarski subjekti ili skupine koji nisu članovi te organizacije, ali koji imaju koristi od tih aktivnosti, plaćaju toj organizaciji pun ili djelomičan iznos financijskih doprinosa koje plaćaju njezini članovi, u mjeri u kojoj su ti doprinosi namijenjeni pokrivanju troškova koji nastaju kao izravna posljedica obavljanja jedne ili više predmetnih aktivnosti. Sve organizacije koje primaju takav doprinos od nečlanova na temelju ovog članka, na zahtjev člana ili nečlana koji financijski doprinosi djelatnostima organizacije, stavljaju na raspolaganje one dijelove svojeg godišnjeg proračuna koji se odnose na obavljanje djelatnosti navedenih u članku 164. stavku 4.
Članak 166.
Mjere za lakšu prilagodbu ponude zahtjevima tržišta
Kako bi se potaknule aktivnosti organizacija navedenih u člancima od 152. do 163.e koje su usmjerene na poboljšanje prilagodbe ponude zahtjevima tržišta, s iznimkom aktivnosti koje su usmjerene na povlačenje s tržišta, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte u vezi s mjerama u sektorima navedenima u članku 1. stavku 2.,:
kojima se poboljšava kvaliteta;
kojima se potiče bolja organizacija proizvodnje, prerade i stavljanja na tržište;
kojima se olakšava bilježenje kretanja tržišnih cijena;
kojima se omogućuje uspostava kratkoročnih i dugoročnih prognoza na temelju korištenih sredstava proizvodnje.
Članak 166.a
Uređivanje opskrbe poljoprivrednim proizvodima sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla
Pravila iz stavka 1. ovog članka podliježu postojanju prethodnog sporazuma koji se treba sklopiti između najmanje dvije trećine proizvođača proizvoda iz stavka 1. ovog članka ili njihovih zastupnika, što čini najmanje dvije trećine proizvodnje tog proizvoda u zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012 ili članka 93. stavka 1. točke (a) podtočke iii. i točke (b) podtočke iv. ove Uredbe za vino. Ako proizvodnja proizvoda iz stavka 1. ovog članka uključuje preradu, a specifikacija proizvoda iz članka 7. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1151/2012 ili članka 94. stavka 2. ove Uredbe ograničava nabavu sirovine na određeno zemljopisno područje, države članice u svrhu pravila koja treba utvrditi u skladu sa stavkom 1. ovog članka zahtijevaju:
da se provede savjetovanje s proizvođačima sirovine u određenom zemljopisnom području prije sklapanja sporazuma iz ovog stavka; ili
da najmanje dvije trećine proizvođača sirovine ili njihovih zastupnika, koji predstavljaju najmanje dvije trećine proizvodnje sirovine koja se upotrebljava za preradu na određenom zemljopisnom području ujedno budu stranke sporazuma iz ovog stavka.
Za potrebe prvog podstavka 1. ovog stavka u pogledu sira koji ima koristi od zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, zemljopisno područje podrijetla sirovog mlijeka, kako je navedeno na specifikaciji proizvoda za taj sir, mora biti istovjetno zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1151/2012 u vezi s tim sirom.
Pravila iz stavka 1.:
obuhvaćaju samo uređivanje opskrbe dotičnim proizvodom i, prema potrebi, sirovine, a cilj im je prilagođavanje opskrbe tim proizvodom potražnji;
imaju učinak samo na dotični proizvod i, prema potrebi, na dotičnu sirovinu;
mogu biti obvezujuća najviše tri godine, ali se mogu obnoviti nakon tog razdoblja slijedom novog zahtjeva, kako je navedeno u stavku 1.;
ne nanose štetu trgovi drugim proizvodima osim onima na koje se odnose ta pravila;
ne odnose se na transakcije nakon prvog stavljanja dotičnog proizvoda na tržište;
ne dopuštaju dogovor o cijenama, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;
ne uzrokuju nedostupnost prevelikog udjela dotičnog proizvoda koji bi inače bio dostupan;
ne uzrokuju diskriminaciju, ne predstavljaju prepreku za nove proizvode na tržištu niti pogađaju male proizvođače;
doprinose održavanju kvalitete dotičnog proizvoda ili razvoju dotičnog proizvoda;
ne dovode u pitanje članak 149. i članak 152. stavak 1.a.
Članak 167.
Tržišna pravila za poboljšanje i stabiliziranje funkcioniranja zajedničkog tržišta vinima
Ta pravila moraju biti u skladu su s ciljem koji se želi postići te ne smiju:
odnositi se na transakcije nakon prvog stavljanja na tržište dotičnog proizvoda;
dopustiti dogovor o cijenama, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;
onemogućiti preveliki udio uroda koji bi inače bio dostupan;
omogućiti odbijanje nacionalnih ili Unijinih certifikata koji su potrebni za slobodni promet i stavljanje na tržišta vina ako je to stavljanje na tržište u skladu s ovim pravilima.
Članak 167.a
Pravila o stavljanju na tržište kojima se poboljšava i stabilizira funkcioniranje zajedničkog tržišta maslinovim uljima
Kako bi se poboljšalo i stabiliziralo funkcioniranje zajedničkog tržišta maslinovim uljima, što uključuje masline iz kojih se proizvode ta ulja, države članice proizvođači mogu utvrditi pravila o stavljanju na tržište kojima se uređuje ponuda.
Takva pravila moraju biti razmjerna cilju koji se nastoji ostvariti te ne smiju:
odnositi se na transakcije nakon prvog stavljanja dotičnog proizvoda na tržište;
dopuštati dogovor o cijenama, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;
učiniti nedostupnim prekomjerni udio proizvodnje u tržišnoj godini koji bi inače bio dostupan.
Članak 168.
Ugovorni odnosi
Ne dovodeći u pitanje članak 148. u vezi sa sektorom mlijeka i mliječnih proizvoda i članak 125. u vezi sa sektorom šećera, ako država članica odluči u pogledu poljoprivrednih proizvoda iz sektora navedenih u članku 1. stavku 2., osim sektora mlijeka i mliječnih proizvoda i sektora šećera, bilo što od sljedećeg:
da svaka isporuka tih proizvoda na njezinom državnom području od strane proizvođača prema prerađivaču ili distributeru mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između stranaka; i/ili
da prvi kupci moraju sastaviti pisanu ponudu ugovora za dostavu tih poljoprivrednih proizvoda na njezinom državnom području od strane proizvođača,
takav ugovor ili takva ponuda ugovora moraju ispunjavati uvjete utvrđene u ovom članku stavcima 4. i 64.
Ako je prvi kupac mikro, malo ili srednje poduzeće u smislu Preporuke 2003/361/EZ, ugovor i/ili ponuda ugovora nisu obvezni, pri čemu se ne dovodi u pitanje mogućnost da se stranke koriste standardnim ugovorom koji je izradila sektorska organizacija.
Države članice osiguravaju da odredbe koje donosena temelju ovog članka ne narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
Svi ugovori ili ponude ugovora iz stavaka 1. i 1.a su:
sastavljeni prije isporuke;
u pisanom obliku; i
posebno uključuju sljedeće elemente:
cijenu isporuke koja je:
količinu i kvalitetu dotičnih proizvoda koji se mogu ili moraju isporučiti, kao i vrijeme tih isporuka,
trajanje ugovora koji može biti ili na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme uz odredbe o raskidu,
pojedinosti o razdoblju plaćanja i postupcima,
načine otkupljivanja ili isporuke poljoprivrednih proizvoda, i
pravila koja se primjenjuju u slučaju više sile.
Neovisno o prvom podstavku, primjenjuje se jedno ili oboje od sljedećega:
ako država članica odluči da su pisani ugovori za isporuku poljoprivrednih proizvoda obvezni sukladno stavku 1., može utvrditi minimalno trajanje primjenjivo jedino na pisane ugovore između proizvođača i prvog kupca poljoprivrednih proizvoda. Takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;
ako država članica odluči da prvi kupac poljoprivrednih proizvoda mora sastaviti pisanu ponudu ugovora za proizvađača sukladno stavku 1., može odrediti da ponuda mora uključivati minimalno trajanje ugovora, utvrđeno nacionalnim zakonom u tu svrhu. Takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;
Drugi podstavak ne dovodi u pitanje pravo proizvođača da odbije takvo minimalno trajanje ako to učini pismenim putem. U tom slučaju, strane imaju pravo pregovarati o svim elementima ugovora, uključujući elemente iz stavka 4. točke (c).
Države članice obavješćuju Komisiju o načinu primjene mjera uvedenih u okviru ovog članka.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
▼M5 —————
▼M7 —————
Članak 172.a
Podjela vrijednosti
Ne dovodeći u pitanje bilo koju posebnu klauzulu o podjeli vrijednosti u sektoru šećera, poljoprivrednici, uključujući udruženja poljoprivrednika, mogu se s gospodarskim subjektima iz kasnijih faza dogovoriti o klauzulama o podjeli vrijednosti, uključujući tržišne bonuse i gubitke, kojima se određuje na koji način treba među njima treba raspodijeliti eventualni razvoj relevantnih tržišnih cijena dotičnih proizvoda ili drugih tržišta roba.
Članak 172.b
Smjernice sektorskih organizacija u pogledu prodaje grožđa za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla
Odstupajući od članka 101. stavka 1. UFEU-a, sektorske organizacije priznate na temelju članka 157. ove Uredbe koje djeluju u sektoru vina mogu pružiti neobvezujuće pokazatelje o smjernicama za cijene koji se odnose na prodaju grožđa za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti/zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla pod uvjetom da se takvim smjernicama ne uklanja tržišno natjecanje u pogledu znatnog dijela dotičnih proizvoda.
Članak 173.
Delegirane ovlasti
Kako bi se osiguralo da su jasno definirani ciljevi i nadležnosti organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija, s ciljem poboljšanja učinkovitosti tih organizacija i udruženja, bez rezultiranja s nepotrebnim administrativnim opterećenjem te bez dovođenja u pitanje slobode udruživanja, posebno u slučaju nečlanova takvih organizacija, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte što se tiče organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija za jedan ili više sektora iz članka 1. stavka 2. ili specifične proizvode iz tih sektora, u odnosu na sljedeće:
posebne ciljeve koje takve organizacije i udruženja smiju ili ne smiju postizati i koji se prema potrebi dodaju onima iz članaka od 152. do 163.,
pravila takvih organizacija i udruženja, statute organizacija koje nisu organizacije proizvođača, posebne uvjete koji se primjenjuju na statute organizacija proizvođača u određenim sektorima, uključujući odstupanja od obveze stavljanja na tržište čitave proizvodnje putem organizacije proizvođača iz članka 160. stavka 2., strukturu, trajanje članstva, veličinu, odgovornost i djelatnosti takvih organizacija i udruženja, učinke koji proizlaze iz priznavanja, povlačenje priznavanja i spajanja poduzeća;
uvjete za priznavanje, povlačenje i suspenziju priznanja, učinke koji proizlaze iz priznavanja, povlačenja i suspenzije priznanja, kao i zahtjeve takvim organizacijama i udruženjima da poduzmu popravne mjere u slučaju nepoštovanja kriterija priznanja;
transnacionalne organizacije i udruženja, uključujući pravila iz ovog stavka točaka (a), (b) i (c);
pravila vezana uz utvrđivanje i uvjete upravne pomoći koju pružaju relevantna nadležna tijela u slučaju transnacionalne suradnje;
sektore na koje se primjenjuje članak 155., uvjete ◄ za eksternalizaciju aktivnosti, prirodu aktivnosti koje se mogu povjeriti vanjskim izvršiteljima i pružanje tehničkih usluga putem organizacija ili udruženja;
osnovu za izračun minimalne količine ili vrijednosti trživih količina organizacija i udruženja;
prihvaćanje članova koji nisu proizvođači u slučaju organizacija proizvođača te koji nisu organizacije proizvođača u slučaju udruženja organizacija proizvođača;
proširenje određenih pravila organizacija utvrđenih u članku 164. za nečlanove i obveznom plaćanju članarine za nečlanove iz članka 165. uključujući upotrebu i dodjelu tog plaćanja od strane tih organizacija te popis strožih pravila proizvodnje koja se mogu proširiti na temelju članka 164. stavka 4. prvog podstavka točke (b), pritom osiguravajući da su takve organizacije transparentne i odgovorne prema nečlanovima te da članovi takvih organizacija nemaju povoljniji tretman od nečlanova, posebno u vezi s obveznim plaćanjem članarina;
daljnje zahtjeve vezane uz reprezentativnost organizacija iz članka 164., dotična gospodarska područja, uključujući kontrolu Komisije pri njihovom definiranju, minimalna razdoblja tijekom kojih pravila moraju biti na snazi prije njihova proširenja, osobe ili organizacije na koje se pravila ili doprinosi mogu primijeniti te okolnosti u kojima Komisija može zahtijevati da se proširenje pravila ili obveznih doprinosa odbije ili ukine.
Odstupajući od odredaba stavka 1., kako bi se osiguralo da su ciljevi i odgovornosti organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda jasno definirani, s ciljem poboljšanja učinkovitosti djelovanja tih organizacija bez nametanja nepotrebnog opterećenja, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte koji utvrđuju:
uvjete priznavanja transnacionalnih organizacija proizvođača i transnacionalnih udruženja organizacija proizvođača;
pravila vezana uz utvrđivanje i uvjete upravne pomoći koju relevantna nadležna tijela trebaju pružati organizacijama proizvođača, uključujući udruženja organizacija proizvođača u slučaju transnacionalne suradnje;
dodatna pravila u vezi s izračunavanjem količine sirovog mlijeka obuhvaćene pregovorima iz članka 149. stavka 2. točke (c) i članka 149. stavka 3.;
pravila koja se odnose na proširenje određenih pravila organizacija predviđenih u članku 164. za nečlanove i obvezno plaćanje članarine za nečlanove iz članka 165.
Članak 174.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog poglavlja, pogotovo:
mjere za provedbu uvjeta za priznavanje organizacija proizvođača i sektorskih organizacija utvrđenih u člancima 154. i 158.;
postupke u slučaju spajanja organizacija proizvođača;
postupke koje će odrediti države članice u vezi s minimalnom veličinom i minimalnim trajanjem članstva;
postupke vezane uz proširenje pravila i financijske doprinose iz članaka 164. i 165., posebno provedbu koncepta „gospodarskog područja” kako je navedeno u članku 164. stavku 2.;
postupke vezane uz upravnu pomoć;
postupke vezane uz eksternalizaciju aktivnosti;
postupke i tehničke uvjete u vezi s provedbom mjera iz članka 166.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Odstupajući od odredaba iz stavka 1. vezano uz sektor mlijeka i mliječnih proizvoda, Komisija može donijeti provedbene akte koji utvrđuju pravila potrebna za:
provedbu uvjeta za priznavanje organizacija proizvođača i njihovih udruženja i sektorskih organizacija utvrđenih u člancima 161. i 163.;
obavješćivanje iz članka 149. stavka 2. točke (f);
obavješćivanje Komisije od strane država članica sukladno s člankom 161. stavkom 3. točkom (d), člankom 163. stavkom 3. točkom (e), člankom 149. stavkom 8. i člankom 150. stavkom 7.;
postupke u vezi s upravnom pomoći u slučaju transnacionalne suradnje.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 175.
Ostale provedbene ovlasti
Komisija može putem provedbenih akata donijeti pojedine odluke koje se tiču:
priznavanja organizacija koje provode aktivnosti u više država članica, u skladu s pravilima donesenim na temelju članka 173. stavka 1. točke (d);
prigovora na priznavanje sektorske organizacije ili njegova povlačenja od strane države članice;
popisa gospodarskih područja koja su države članice prijavile u skladu s pravilima iz članka 173. stavka 1. točke (i) i članka 173. stavka 2. točke (d);
zahtjeva da zemlja članica odbije ili povuče proširenje pravila ili financijskih doprinosa od nečlanova o kojem odlučuje država članica.
Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.
DIO III.
TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA
POGLAVLJE I.
Uvozne i izvozne dozvole
Članak 176.
Opća pravila
Ne dovodeći u pitanje slučajeve u kojima su uvozne dozvole obvezne sukladno ovoj Uredbi, uvoz radi stavljanja u slobodni promet u Uniju, ili izvoz jednog ili više proizvoda iz sljedećih sektora iz Unije može se učiniti podložnim predočenju dozvole
žitarica;
riže;
šećera;
sjemenja;
maslinovog ulja i stolnih maslina, i to za proizvode koji su obuhvaćeni oznakama KN 1509 , 1510 00 , 0709 92 90 , 0711 20 90 , 2306 90 19 , 1522 00 31 i 1522 00 39 ;
lana i konoplje, ako se radi o konoplji;
voća i povrća
prerađenog voća i povrća;
banana;
vina;
živog bilja;
govedine i teletine;
mlijeka i mliječnih proizvoda;
svinjetine;
ovčjeg i kozjeg mesa;
jaja;
mesa peradi;
etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla.
Članak 177.
Delegirane ovlasti
Kako bi se uzele u obzir međunarodne obveze Unije te važeći društveni i okolišni standardi Unije i standardi u vezi s dobrobiti životinja, potreba za praćenjem razvoja trgovinskih i tržišnih kretanja, uvoza i izvoza proizvoda, potreba za dobrim tržišnim upravljanjem i potreba za smanjenjem administrativnog opterećenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuje:
popis proizvoda iz sektora navedenih u članku 176. stavku 1. za koje je potrebno predočenje uvozne ili izvozne dozvole;
slučajeve i situacije u kojima nije potrebno predočenje uvozne ili izvozne dozvole, uzimajući u obzir carinski status dotičnih proizvoda, trgovinske aranžmane koji se moraju poštovati, ciljeve djelovanja, pravni status podnositelja zahtjeva i relevantne količine.
Kako bi se osigurali dodatni elementi sustava dozvola, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. kojima se utvrđuju pravila o:
pravima i obvezama koje proizlaze iz dozvole, njezinim pravnim učincima i slučajevima kada se primjenjuje dopušteno odstupanje s obzirom na sukladnost s obvezama uvoza ili izvoza količina navedenih u dozvoli ili kada se u dozvoli treba navesti podrijetlo;
izdavanju uvozne dozvole ili stavljanju u slobodni promet, što podliježe predočenju dokumenta koji je izdala treća zemlja ili subjekt, a kojim se između ostaloga potvrđuje podrijetlo, izvornost i značajke kvalitete proizvoda;
prijenosu dozvole ili ograničenjima njezinog prenošenja;
dodatnim uvjetima za uvozne dozvole za konoplju sukladno članku 189. te načelu upravne pomoći među državama članicama kako bi se spriječili ili riješili slučajevi prijevare i nepravilnosti;
slučajevima i situacijama kada jest odnosno nije potrebno polaganje sredstva osiguranja koje jamči da će se proizvodi uvesti ili izvesti za vrijeme razdoblja valjanosti dozvole.
Članak 178.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujumjere potrebne za primjenu ovog poglavlja, uključujući pravila o:
obliku i sadržaju dozvole;
podnošenju zahtjeva i izdavanju dozvola i njihovom korištenju;
razdoblju valjanosti dozvole,
postupcima povezanima s osiguranjem te iznosu osiguranja koji je potrebno položiti;
dokazu da su uvjeti za korištenje dozvole ispunjeni;
razini odstupanja od poštovanja obveze uvoza ili izvoza količine navedene u dozvoli;
pitanju zamjenskih dozvola ili duplikata dozvola;
načinu na koji države članice postupaju prema dozvolama i razmjeni informacija koje su potrebne za upravljanje sustavom, uključujući postupke u vezi s posebnom upravnom pomoći između država članica.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 179.
Ostale provedbene ovlasti
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju kojima se:
ograničavaju količine za koje se mogu izdati dozvole;
odbacuju zahtjevi za određene količine i
suspendira podnošenje zahtjeva kako bi se upravljalo tržištem na kojem su zatražene velike količine.
Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.
POGLAVLJE II.
Uvozne carine
Članak 180.
Provedba međunarodnih sporazuma i određenih drugih akata
Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujumjere za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u međunarodnim sporazumima sklopljenima u skladu s UFEU-om ili u ostalim mjerodavnim aktima donesenima u skladu s člankom 43. stavkom 2. ili člankom 207. UFEU-a ili Zajedničkom carinskom tarifom što se tiče izračuna uvoznih carina za poljoprivredne proizvode. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 181.
Sustav uvoznih cijena za određene proizvode iz sektora voća i povrća, prerađenog voća i povrća te vina
Članak 182.
Dodatne uvozne carine
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju proizvodi iz sektora žitarica, riže, šećera, voća i povrća, prerađenog voća i povrća, govedine i teletine, mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine, ovčetine i kozletine, jaja, mesa peradi i banana kao i sektora soka od grožđa i mošta od grožđa na koje se primjenjuje dodatna uvozna carina, ako podliježu uvoznoj carini iz Zajedničke carinske tarife, kako bi se spriječile ili suzbile negativne posljedice koje se mogu javiti na tržištu Unije zbog njihova uvoza, ako:
se uvoz obavlja po cijeni koja je niža od cijene koju je Unija prijavila WTO-u („inicijalna cijena”) ili
obujam uvoza u bilo kojoj godini premašuje određenu razinu („granični obujam”).
Granični obujam jednak je postotku od 125 %, 110 % ili 105 %, ovisno o tome jesu li mogućnosti pristupa tržištu, definirane kao uvoz izražen kao postotak odgovarajuće domaće potrošnje tijekom prethodne tri godine, manje od ili jednake postotku od 10 %, veće od 10 %, ali manje od ili jednake postotku od 30 %, ili veće od 30%.
Ako se ne uzima u obzir domaća potrošnja granični obujam jednak je postotku od 125 %.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 183.
Ostale provedbene ovlasti
Komisija donosi provedbene akte kojima se:
određuje primijenjena uvozna carina u skladu s pravilima određenima u međunarodnom sporazumu zaključenom sukladno s UFEU-om, Zajedničkom carinskom tarifom i u provedbenim aktima iz članka 180.;
određuju reprezentativne cijene i granične obujme u cilju primjene dodatnih uvoznih carina u okviru pravila donesenih u skladu s člankom 182. stavkom 1. prvim podstavkom.
Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.
POGLAVLJE III.
Upravljanje tarifnim kvotama i posebno postupanje s uvozom od strane trećih zemalja
Članak 184.
Carinske kvote
Carinskim se kvotama upravlja tako da se spriječi svaka diskriminacija uključenih gospodarskih subjekata, primjenom jedne od sljedećih metoda ili kombinacije ovih metoda ili neke druge odgovarajuće metode:
metoda koja se temelji na kronološkom redoslijedu kojim su zahtjevi dostavljeni (načelo „prvi po redoslijedu”);
metoda distribucije razmjerno količinama koje su zatražene pri dostavljanju zahtjeva (metoda „istodobne provjere”);
metoda koja se temelji na uvažavanju tradicionalnih trgovačkih tokova (koristeći metodu „tradicionalni uvoznici/novi uvoznici”).
Donesena metoda upravljanja mora:
za uvozne carinske kvote, pridati dužnu važnost zahtjevima za opskrbom postojećeg i novonastalog proizvodnog, prerađivačkog i potrošačkog tržišta Unije u pogledu konkurentnosti, pouzdanosti i kontinuiteta opskrbe i potrebe za očuvanjem ravnoteže tog tržišta i
za izvozne carinske kvote, dopustiti puno korištenje mogućnosti koje su na raspolaganju u okviru dotične kvote.
Članak 185.
Posebne carinske kvote Kako bi carinske kvote za uvoz 2 000 000 tona kukuruza i 300 000 tona sirka u Španjolsku i carinskih kvota za uvoz 500 000 tona kukuruza u Portugal stupile na snagu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju nužne odredbe za provedbu uvoza u okviru carinske kvote i, prema potrebi, za javno skladištenje količina koje su uvezle agencije za plaćanje dotičnih država članica te za njihovu prodaju na tržištima tih država članica.
Članak 186.
Delegirane ovlasti
Kako bi se osigurao pravedan pristup raspoloživim količinama i jednako postupanje prema gospodarskim subjektima unutar carinske kvote, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se:
utvrđuju uvjeti i zahtjevi za prihvatljivost koje gospodarski subjekti moraju ispuniti kako bi podnijeli zahtjev unutar carinske kvote; dotične odredbe mogu tražiti minimalno iskustvo u trgovini s trećim zemljama i pridruženim područjima, ili u preradi, izraženo kao minimalna količina i razdoblje u određenom tržišnom sektoru; te odredbe mogu uključivati određena pravila kako bi odgovarale postojećim potrebama i praksom u određenom sektoru te uporabi ili potrebama prerađivačke industrije;
uspostavljaju pravila o prijenosu prava između gospodarskih subjekata i, ako je potrebno, ograničenjima takvog prijenosa u okviru upravljanja carinskim kvotama;
određuje da je za sudjelovanje u carinskim kvotama potrebno položiti sredstva osiguranja;
predviđaju, ako je potrebno, sva posebna obilježja, zahtjeve ili ograničenja koji se primjenjuju na carinske kvote prema međunarodnom sporazumu ili drugom aktu iz članka 184. stavka 1.
Članak 187.
Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju:
godišnje carinske kvote koje se po potrebi prikladno raspoređuju tijekom godine, i metodu upravljanja koja se mora primijeniti;
postupke za primjenu posebnih odredbi utvrđenih u sporazumu ili aktu kojim se donosi uvozni ili izvozni režim, osobito za:
jamstva koja se odnose na vrstu, podrijetlo i izvor proizvoda;
priznavanje isprave koja se koristi za provjeravanje jamstava iz točke i.;
prilaganje isprave koju je izdala država izvoznica;
odredište i uporabu proizvoda;
razdoblje valjanosti dozvola ili odobrenja;
postupke povezane s osiguranjem i iznose osiguranja koje je potrebno položiti;
korištenje dozvola i, ako je potrebno, posebne mjere posebice povezane s uvjetima pod kojima se podnose zahtjevi za uvoz i pod kojima se izdaje odobrenje unutar carinske kvote;
postupke i tehničke kriterije za primjenu članka 185.
potrebne mjere u vezi sa sadržajem, oblikom, izdavanjem i uporabom dokumenta iz članka 186. stavka 2;
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Članak 188.
Proces dodjele carinskih kvota
POGLAVLJE IV.
Posebne odredbe za uvoz određenih proizvoda
Članak 189.
Uvoz konoplje
Sljedeći se proizvodi mogu uvesti u Uniju jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
sirova prava konoplja obuhvaćena oznakom KN 5302 10 00 koja ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 6. i članka 35. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1307/2103;
sjeme sorti konoplje namijenjeno sjetvi obuhvaćeno oznakom KN ex 1207 99 20 , popraćeno dokazom da razina tetrahidrokanabinola dotične sorte ne premašuje razinu koja je utvrđena u skladu s člankom 32. stavkom 6. i člankom 35.stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1307/2103;
sjeme konoplje koje nije namijenjeno sjetvi, obuhvaćeno oznakom KN 1207 99 91 , koje uvoze isključivo uvoznici odobreni od strane države članice kako bi se osiguralo da takvo sjeme nije namijenjeno sjetvi.
Članak 190.
Uvoz hmelja
U slučaju hmelja u prahu, hmelja u prahu s većim udjelom lupulina, ekstrakta hmelja i miješanih proizvoda od hmelja, potvrda se može priznati kao istovrijedna certifikatu samo ako udio alfa kiseline u tim proizvodima nije manji od njezina udjela u hmelju od kojeg su ti proizvodi pripremljeni.
Članak 191.
Odstupanja za uvezene proizvode i posebno osiguranje u sektoru vina
Odstupanja od Priloga VIII. dijela II. odjeljka B točke 5. ili odjeljka C za uvezene proizvode mogu se donijeti u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a, na temelju međunarodnih obveza Unije.
U slučaju odstupanja od Priloga VIII. dijela II. odjeljka B točke 5., uvoznici za navedene proizvode u trenutku stavljanja u slobodni promet dostavljaju osiguranje pri određenim carinskim tijelima. Sredstvo osiguranja vraća se kad uvoznik carinskim tijelima država članice za stavljanje u slobodan promet dostavi dokaz da:
proizvodi nisu imali koristi od odstupanja; ili
ako su imali koristi od odstupanja, proizvodi nisu vinificirani ili, ako su vinificirani, završni proizvodi su propisno označeni.
Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila za osiguranje ujednačene primjene ovog članka, uključujući iznose osiguranja i primjereno označivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
▼M7 —————
Članak 193.a
Suspenzija uvoznih carina na melasu
Članak 193.
Obustava primjene uvoznih carina u sektoru šećera
Kako bi se zajamčila nužna opskrba za proizvodnju proizvoda iz članka 140. stavka 2., Komisija može do kraja tržišne godine 2016.-2017. donijeti provedbene akte kojima se suspendiraju,,uvozne carine u cijelosti ili djelomično za određene količine sljedećih proizvoda:
šećer obuhvaćen tarifnom oznakom KN 1701 ;
izoglukozu obuhvaćenu tarifnim oznakama KN 1702 30 10 , 1702 40 10 , 1702 60 10 i 1702 90 30 .
Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
POGLAVLJE V.
Zaštitne mjere i unutarnja proizvodnja
Članak 194.
Zaštitne mjere
Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje putem provedbenih akata u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.
O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.
Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.
Članak 195.
Obustava prerade i postupaka unutarnje proizvodnje
Ako zbog prerade ili postupaka unutarnje proizvodnje dođe do poremećaja na tržištu Unijeili postoji opasnost da će do njih doći, Komisija može donijeti provedbene akte, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, kojima se u cijelosti ili djelomično suspendira prerada ili primjena postupaka unutarnje proizvodnje za proizvode iz sektora žitarica, riže, šećera, maslinovog ulja i stolnih maslina, voća i povrća, prerađenog voća i povrća, vina, govedine i teletine, mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine, ovčetine i kozletine, jaja, mesa peradi i etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje, putem provedbenih akata, u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.
O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.
POGLAVLJE VII.
Vanjska proizvodnja
Članak 205.
Obustava postupaka vanjske proizvodnje
Ako zbog postupaka vanjske proizvodnje dođe do poremećaja na tržištu Unije ili postoji opasnost da će do njih doći, Komisija može donijeti provedbene akte, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, kojima se u cijelosti ili djelomično suspendira primjena postupaka vanjske proizvodnje za proizvode iz sektora žitarica, riže, voća i povrća, prerađenog voća povrća, vina, govedine i teletine, svinjetine, ovčetine i kozletine i mesa peradi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje putem provedbenih akata u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.
Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.
O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.
DIO IV.
PRAVILA TRŽIŠNOG NATJECANJA
POGLAVLJE I.
Pravila koja se primjenjuju na poduzeća
Članak 206.
Smjernice Komisije o primjeni pravila tržišnog natjecanja na poljoprivredu
Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, a u skladu s člankom 42. UFEU-a, članci od 101. do 106. UFEU-a i provedbene odredbe koje se na njih odnose primjenjuju se, podložno člancima od 207. do 210.a ove Uredbe, na sve sporazume, odluke i prakse iz članka 101. stavka 1. i članka 102. UFEU-a koji se odnose na proizvodnju poljoprivrednih proizvoda ili trgovinu njima.
Kako bi se osiguralo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i jedinstvena primjena pravila Unije o tržišnom natjecanju, Komisija i tijela zadužena za zaštitu tržišnog natjecanja u državama članicama u uskoj suradnji primjenjuju pravila Unije o tržišnom natjecanju.
Osim toga, Komisija prema potrebi objavljuje smjernice za pomoć nacionalnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i poduzećima.
Članak 207.
Mjerodavno tržište
Definicija mjerodavnog tržišta jest sredstvo za identifikaciju i definiranje granica natjecanja između poduzeća i temelji se na dva kumulativna elementa:
mjerodavno tržište proizvoda: za potrebe ovog poglavlja, „tržište proizvoda” znači tržište koje obuhvaća sve proizvode koje potrošač smatra razmjenjivima ili zamjenjivima zbog značajki tih proizvoda, njihovih cijena i njihove predviđene namjene;
mjerodavno zemljopisno tržište: za potrebe ovog poglavlja, „zemljopisno tržište” znači tržište koje obuhvaća područje na kojemu su dotična poduzeća uključena u ponudu relevantnih proizvoda, na kojem su uvjeti tržišnog natj