02013R0575 — HR — 01.01.2018 — 003.003

---

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B	UREDBA (EU) br. 575/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (Tekst značajan za EGP) ( L 176 27.6.2013, 1)

Promijenio:

		br.	stranica	datum
►M1	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/62 оd 10. listopada 2014.	L 11	37	17.1.2015
►M2	UREDBA (EU) 2016/1014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 8. lipnja 2016.	L 171	153	29.6.2016
►M3	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/2188 оd 11. kolovoza 2017.	L 310	1	25.11.2017
►M4	UREDBA (EU) 2017/2395 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2017.	L 345	27	27.12.2017
M5	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/405 оd 21. studenoga 2017.	L 74	3	16.3.2018

►C1	,  L 332, 7.12.2016,  31 (br. 2015/62)
►C2	,  L 020, 25.1.2017,  2 (575/2013)
►C3	,  L 060, 8.3.2017,  64 ((EU) 2015/62)

---

▼B

UREDBA (EU) br. 575/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. lipnja 2013.

o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(Tekst značajan za EGP)

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

Ovom Uredbom propisuju se jedinstvena pravila u vezi s općim bonitetnim zahtjevima koje institucije koje podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2013/36/EU moraju ispunjavati u odnosu na sljedeće stavke:

Ovom Uredbom ne određuju se zahtjevi za objavljivanje za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora institucija propisani Direktivom 2013/36/EU.

Članak 2.

Nadzorne ovlasti

Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom, nadležna tijela moraju imati ovlasti i provoditi postupke navedene u Direktivi 2013/36/EU.

Članak 3.

Primjena strožih zahtjeva od strane institucija

Ova Uredba ne sprečava institucije da imaju regulatorni kapital i njegove sastavne dijelove koji nadilaze zahtjeve navedene u Uredbi odnosno provode mjere koje su strože od navedenih u Uredbi.

Članak 4.

Definicije

1.  Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

Društva kćeri društava kćeri također se smatraju društvima kćerima društva koje je njihovo izvorno matično društvo;

Neovisno o točkama (a) i (b) kada središnja država ima izravnu kontrolu nad ili je izravno povezana s više od jednom fizičkom ili pravnom osobom, grupa koju čine središnja država i sve fizičke ili pravne osobe nad kojima ona u skladu s točkom (a) ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili su u skladu s točkom (b) povezane s njom ne mora se smatrati grupom povezanih osoba. Umjesto toga se postojanje grupe povezanih osoba koju čine središnja država i druge fizičke ili pravne osobe može procjenjivati zasebno za svaku osobu nad kojom ona u skladu s točkom (a) ima izravnu kontrolu ili s kojom je u skladu s točkom (b) izravno povezana i sve fizičke i pravne osobe nad kojima ta osoba u skladu s točkom (a) ima kontrolu ili koje su u skladu s točkom (b) povezane s tom osobom, uključujući središnju državu. Isto vrijedi i za slučajeve koji uključuju područnu (regionalnu) ili lokalnu samoupravu na koju se primjenjuje članak 115. stavak 2.;

Instrumenti iz točaka (a), (b) i (c) smatraju se financijskim instrumentima samo ako je njihova vrijednost izvedena iz cijene odnosnog financijskog instrumenta ili neke druge odnosne stavke, stope ili indeksa.

2.  Sva upućivanja u ovoj Uredbi na nekretnine ili stambenu ili poslovnu nekretninu ili hipoteku na takvoj nekretnini obuhvaćaju i dionice u finskim društvima za stambenu izgradnju koja posluju u skladu s finskim zakonom o društvima za stambenu izgradnju iz 1991. ili naknadno donesenim istovjetnim zakonodavstvom. Države članice ili njihova nadležna tijela mogu dopustiti da se s dionicama koje čine istovjetno neizravno ulaganje u nekretninu postupa kao s izravnim ulaganjem u nekretninu pod uvjetom da je takvo neizravno ulaganje posebno uređeno nacionalnim pravom dotične države članice i da, kada se zalaže kao kolateral, osigurava istovjetnu zaštitu vjerovnicima.

3.  Financiranje trgovine iz točke (80) stavka 1. općenito je neobvezujuće i zahtijeva zadovoljavajuću prateću transakcijsku dokumentaciju za svaki zahtjev za povlačenje financiranja čime se omogućava odbijanje financiranja u slučaju bilo kakve sumnje u kreditnu sposobnost ili prateću transakcijsku dokumentaciju. Otplata izloženosti s osnove financiranja trgovine obično ne ovisi o dužniku, a sredstva se ostvaruju s osnove gotovine primljene od uvoznika ili su rezultat prihoda od prodaje odnosne robe.

Članak 5.

Definicije koje su specifične za kapitalne zahtjeve za kreditni rizik

Za potrebe glave II. dijela trećeg primjenjuju se sljedeće definicije:

GLAVA II.

RAZINA PRIMJENE ZAHTJEVA

POGLAVLJE 1.

Primjena zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

Članak 6.

Opća načela

1.  Institucije moraju ispunjavati obveze propisane od dijela drugog do dijela petog i u dijelu osmom na pojedinačnoj osnovi.

2.  Institucija koja je ili društvo kći u državi članici gdje ima odobrenje za rad i u kojoj se nad njom provodi nadzor ili matično društvo te institucija koja je uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 18. nije dužna ispunjavati obveze propisane člancima 89., 90. i 91. na pojedinačnoj osnovi.

3.  Institucija koja je ili matično društvo ili društvo kći te svaka institucija koja je uključena u konsolidaciju u skladu s člankom 18. nije dužna ispunjavati obveze propisane u dijelu osmom na pojedinačnoj osnovi.

4.  Kreditne institucije i investicijska društva koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama (3) i (6) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu šestom na pojedinačnoj osnovi. Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 3., nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od ispunjavanja obveza propisanih u dijelu šestom, vodeći računa o vrsti, opsegu i složenosti poslova investicijskih društava.

5.  Institucije, osim investicijskih društava iz članka 95. stavka 1. i članka 96. stavka 1. i institucije za koje nadležna tijela primijene odstupanje navedeno u članku 7. stavku 1. ili stavku 3., moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu sedmom na pojedinačnoj osnovi.

Članak 7.

Odstupanje od primjene bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

1.  Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. bilo koje društvo kćer institucije ako se i za društvo kćer i za instituciju zahtijeva odobrenje za rad i nadzor od strane dotične države članice, a društvo kći je uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi institucije koja je matično društvo, te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti, kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društva kćeri:

2.  Nadležna tijela mogu upotrijebiti mogućnost iz stavka 1. ako je matično društvo financijski holding ili mješoviti financijski holding osnovan u istoj državi članici kao i institucija, pod uvjetom da se na njega primjenjuje isti nadzor kao i onaj za institucije, a posebno standardi određeni člankom 11. stavkom 1.

3.  Nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. matičnu instituciju u državi članici ako se za tu instituciju zahtijeva odobrenje za rad i nadzor od strane dotične države članice, a ona je uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi, te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti, kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društava kćeri:

Nadležno tijelo koje primijeni ovaj stavak dužno je obavijestiti nadležna tijela svih drugih država članica.

Članak 8.

Odstupanje od primjene likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

1.  Nadležna tijela mogu izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka od njezinih društava kćeri u Uniji i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu ako one ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

Komisija do 1. siječnja 2014. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o svim pravnim preprekama koje mogu onemogućiti primjenu točke (c) prvog podstavka te je pozvana da do 31. prosinca 2015., ako je to potrebno, priredi prijedlog zakonodavnog akta u vezi s preprekama koje je potrebno ukloniti.

2.  Nadležna tijela mogu izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka od njezinih društava kćeri ako sve institucije unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe imaju odobrenje za rad u istoj državi članici i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.

3.  Ako institucije unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe imaju odobrenje za rad u nekoliko država članica, odredbe iz stavka 1. primjenjuju se nakon provođenja postupka opisanog u članku 21. i samo na institucije čija se nadležna tijela slažu oko sljedećih elemenata:

4.  Nadležna tijela također mogu primjenjivati odredbe stavka 1., stavka 2. i stavka 3. na institucije koje su članice istog institucionalnog sustava zaštite kako je navedeno u članku 113. stavku 7., pod uvjetom da ispunjavaju sve tamo utvrđene uvjete i na druge institucije koje su povezane odnosom iz članka 113. stavka 6. pod uvjetom da ispunjavaju sve uvjete koji su u njemu utvrđeni. Nadležna tijela u tom slučaju određuju jednu od institucija na koju se primjenjuje izuzeće da ispuni zahtjeve iz dijela šestog na osnovi konsolidiranog položaja svih institucija jedinstvene likvidnosne podgrupe.

5.  U slučaju kad je odobreno izuzeće prema odredbama stavka 1. ili stavka 2., nadležna tijela mogu također primijeniti članak 86. Direktive 2013/36/EU ili neke njegove dijelove na razini jedinstvene likvidnosne podgrupe i izuzeti od primjene članak 86. Direktive 2013/36/EU ili neke njegove dijelove na pojedinačnoj osnovi.

Članak 9.

Metoda pojedinačne konsolidacije

1.  Uz primjenu stavaka od 2. do 3. ovog članka i članka 144. stavka 3. Direktive 2013/36/EU nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi dopustiti matičnim institucijama da uključe u izračun svojih zahtjeva iz članka 6. stavka 1. društva kćeri koja ispunjavaju uvjete iz članka 7. stavka 1. točaka (c) i (d) te imaju značajne izloženosti ili značajne obveze prema toj matičnoj instituciji.

2.  Tretman iz stavka 1. dopušta se samo ako matična institucija u potpunosti dokaže nadležnim tijelima okolnosti i mjere, uključujući pravno uređenje, na temelju kojih ne postoje tekuće ili predvidive značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za otplatu dospjelih obveza društva kćeri prema njegovom matičnom društvu.

3.  Ako se nadležno tijelo koristi diskrecijskim pravom iz stavka 1., ono mora redovito, a najmanje jednom godišnje, izvijestiti nadležna tijela svih drugih država članica o korištenju prava iz stavka 1. te o okolnostima i mjerama iz stavka 2. Ako je društvo kći u trećoj zemlji, nadležna tijela moraju također dostaviti iste informacije nadležnim tijelima te treće zemlje.

Članak 10.

Izuzeće za kreditne institucije stalno povezane sa središnjim tijelom

1.  Nadležna tijela mogu, u skladu s nacionalnim pravom, izuzeti u potpunosti ili djelomično od primjene zahtjeva navedenih od dijela drugog do dijela osmog jednu ili više kreditnih institucija koje se nalaze u istoj državi članici te koje su stalno povezane sa središnjim tijelom koje ih nadzire, a koje ima sjedište u istoj državi članici, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Države članice mogu zadržati i primjenjivati postojeće nacionalno zakonodavstvo u vezi s primjenom izuzeća iz prvog podstavka sve dok to nije u suprotnosti s ovom Uredbom ili Direktivom 2013/36/EU.

2.  Kada nadležna tijela smatraju da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. i kada za obveze središnjeg tijela u potpunosti jamče povezane institucije, nadležna tijela mogu izuzeti središnje tijelo od primjene dijela drugog do dijela osmog na pojedinačnoj osnovi.

POGLAVLJE 2.

Bonitetna konsolidacija

Odjeljak 1.

Primjena zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

Članak 11.

Opći tretman

1.  Matične institucije u državi članici moraju ispunjavati, u opsegu i na način propisan člankom 18., obveze propisane od dijela drugog do dijela četvrtog i u dijelu sedmom na osnovi svog konsolidiranog položaja. Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba uspostavljaju odgovarajuću organizacijsku strukturu i odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola kako bi osigurali da su podaci potrebni za konsolidaciju obrađeni na odgovarajući način i proslijeđeni. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba primjenjuju sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju odgovarajuću konsolidaciju.

2.  Institucije koje su pod kontrolom matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici moraju ispunjavati, u opsegu i na način propisan člankom 18., obveze propisane od dijela drugog do dijela četvrtog i u dijelu sedmom na osnovi konsolidiranog položaja tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Ako je više od jedne institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga u državi članici, prvi podstavak primjenjuje se samo na instituciju na koju se primjenjuje nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU.

3.  Matične institucije iz EU-a, institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a i institucije pod kontrolom matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu šestom na osnovi konsolidiranog položaja te matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, ako grupa obuhvaća jednu ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama (3) i (6) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ. Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 2. ove Uredbe, i ako grupu čine samo investicijska društva, nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od ispunjavanja obveza propisanih u dijelu šestom na konsolidiranoj osnovi, vodeći računa o vrsti, opsegu i složenosti poslova investicijskog društva.

4.  Pri primjeni članka 10. središnje tijelo koje se u tom članku navodi mora ispunjavati zahtjeve od dijela drugog do dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja cjeline koju čini središnje tijelo zajedno s njegovim povezanim institucijama.

5.  Osim zahtjeva iz stavaka od 1. do 4. i ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU, te kada je to opravdano potrebama nadzora zbog specifičnosti rizika ili strukture kapitala institucije ili kada države članice donesu nacionalne propise koji zahtijevaju strukturno razdvajanje djelatnosti unutar bankovne grupacije, nadležna tijela mogu zahtijevati od strukturno razdvojenih institucija da ispunjavaju obveze propisane od dijela drugog do dijela četvrtog i od dijela šestog do dijela osmog ove Uredbe te u glavi VII. Direktive 2013/36/EU na potkonsolidiranoj osnovi.

Primjena pristupa iz prvog podstavka ne smije dovesti u pitanje djelotvorni nadzor na konsolidiranoj osnovi i ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli ili na dijelove financijskog sustava u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ni biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

Članak 12.

Financijski holding ili mješoviti financijski holding s kreditnom institucijom kćeri i investicijskim društvom kćeri

Ako financijski holding ili mješoviti financijski holding ima najmanje jednu kreditnu instituciju kćer i jedno investicijsko društvo kćer, zahtjevi koji se primjenjuju na osnovi konsolidiranog položaja financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenjuju se na kreditnu instituciju.

Članak 13.

Primjena zahtjeva za objavu na konsolidiranoj osnovi

1.  Matične institucije iz EU-a moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu osmom na osnovi svog konsolidiranog položaja.

Značajna društva kćeri matičnih institucija iz EU-a i ona društva kćeri koja su od materijalnog značaja za njihovo lokalno tržište moraju objavljivati informacije navedene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451. i 453. na pojedinačnoj ili na potkonsolidiranoj osnovi.

2.  Institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu osmom na osnovi konsolidiranog položaja tog financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Značajna društva kćeri matičnih financijskih holdinga iz EU-a ili matičnih mješovitih holdinga iz EU-a i ona društva kćeri koja su od materijalnog značaja za njihovo lokalno tržište moraju objavljivati informacije navedene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451. i 453. na pojedinačnoj ili na potkonsolidiranoj osnovi.

3.  Odredbe iz stavaka 1. i 2. ne primjenjuju se u potpunosti ili djelomično na matične institucije iz EU-a, institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a ako su one uključene u istovjetnu objavu na konsolidiranoj osnovi od strane matičnog društva s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

4.  Pri primjeni članka 10. središnje tijelo koje se u tom članku navodi mora ispunjavati zahtjeve iz dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja središnjeg tijela. Članak 18. stavak 1. primjenjuje se na središnje tijelo, a povezane institucije tretiraju se kao društva kćeri središnjeg tijela.

Članak 14.

Primjena zahtjeva iz dijela petog na konsolidiranoj osnovi

1.  Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba moraju ispunjavati obveze propisane u dijelu petom na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi kako bi se osiguralo da su njihovi sustavi, procesi i mehanizmi koji se zahtijevaju ovim odredbama usklađeni i dobro integrirani i da je moguće pružiti sve podatke i informacije koji su potrebni za nadzor. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba provode sustave, procese i mehanizme koji osiguravaju usklađenost s ovim odredbama.

2.  Institucije primjenjuju dodatni ponder rizika u skladu s člankom 407. pri provedbi članka 92. na konsolidiranoj ili potkonsolidiranoj osnovi ako su zahtjevi iz članka 405. ili 406. prekršeni na razini subjekta s poslovnim nastanom u trećoj zemlji uključenog u konsolidaciju u skladu s člankom 18. te ako je kršenje značajno u odnosu na ukupni profil rizičnosti grupe.

3.  Obveze koje proizlaze iz dijela petog, a koje se odnose na društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba, ne primjenjuju se ako matična institucija iz EU-a ili institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a nadležnim tijelima mogu dokazati da primjena dijela petog nije u skladu sa zakonima treće zemlje u kojoj društvo kći ima poslovni nastan.

Članak 15.

Odstupanje od primjene kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi za grupe investicijskih društava

1.  Konsolidirajuće nadzorno tijelo može na pojedinačnoj osnovi izuzeti od primjene dio treći ove Uredbe i poglavlje 4. glave VII. Direktive 2013/36/EU na konsolidiranoj osnovi pod uvjetom da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

Ako su ispunjeni kriteriji iz prvog podstavka, svako investicijsko društvo iz EU-a mora imati uspostavljene sustave za praćenje i kontrolu izvora kapitala i financiranja svih financijskih holdinga, investicijskih društava, financijskih institucija, društava za upravljanje imovinom i društava za pomoćne usluge unutar grupe.

2.  Nadležna tijela mogu primijeniti izuzeće i u slučaju da financijski holdinzi imaju manji iznos regulatornog kapitala od iznosa koji je izračunat u skladu sa stavkom 1. točkom (d), a nije manji od zbroja kapitalnih zahtjeva određenih na pojedinačnoj osnovi za investicijska društva, financijske institucije, društva za upravljanje imovinom i društva za pomoćne usluge koji bi inače bili konsolidirani i ukupnog iznosa svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i društvima za pomoćne usluge koje bi inače bile konsolidirane. Za potrebe ovog stavka, kapitalni zahtjev za investicijska društva iz trećih zemalja, financijske institucije, društva za upravljanje imovinom i društva za pomoćne usluge smatra se zamišljenim kapitalnim zahtjevom.

Članak 16.

Odstupanje od primjene zahtjeva u vezi s omjerom financijske poluge na konsolidiranoj osnovi za grupe investicijskih društava

Kada su svi subjekti u grupi investicijskih društava, uključujući matični subjekt, investicijska društva koja su izuzeta od primjene zahtjeva propisanih u dijelu sedmom na pojedinačnoj osnovi u skladu s člankom 6. stavkom 5., matično investicijsko društvo može odlučiti da neće primjenjivati zahtjeve propisane u dijelu sedmom na konsolidiranoj osnovi.

Članak 17.

Nadzor investicijskih društava izuzetih od primjene kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

1.  Investicijska društva u grupi kojima je odobreno izuzeće iz članka 15. moraju obavijestiti nadležna tijela o rizicima koji bi mogli ugroziti njihov financijski položaj, uključujući i one povezane sa sastavom i izvorima njihovog regulatornog kapitala, internog kapitala i financiranja.

2.  Ako nadležna tijela koja su odgovorna za bonitetni nadzor investicijskog društva odobre izuzeće od obveze nadzora na konsolidiranoj osnovi iz članka 15., moraju poduzeti druge odgovarajuće mjere za praćenje rizika, posebno velikih izloženosti, cijele grupe, uključujući i društva koja se ne nalaze u državi članici.

3.  Ako nadležna tijela koja su odgovorna za bonitetni nadzor investicijskog društva odobre izuzeće od primjene kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi iz članka 15., zahtjevi iz dijela osmog primjenjuju se na pojedinačnoj osnovi.

Odjeljak 2.

Metode bonitetne konsolidacije

Članak 18.

Metode bonitetne konsolidacije

1.  Institucije koje su dužne ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 1. na osnovi svog konsolidiranog položaja provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri ili, ako je potrebno, društva kćeri istog matičnog financijskog holdinga ili matičnog mješovitog financijskog holdinga. Stavci 2. i 8. ovog članka ne primjenjuju se ako se primjenjuje dio šesti na osnovi konsolidiranog položaja institucije.

2.  Međutim, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi dopustiti proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu koji matično društvo ima u društvu kćeri. Proporcionalna konsolidacija može se dopustiti samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

3.  U slučaju kada su društva povezana odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ, nadležna tijela određuju način na koji treba provoditi konsolidaciju.

4.  Konsolidirajuće nadzorno tijelo zahtijeva proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu sudjelujućih udjela u institucijama i financijskim institucijama kojima upravlja društvo uključeno u konsolidaciju zajedno s jednim ili više društava koja nisu uključena u konsolidaciju, ako je odgovornost tih društava ograničena visinom njihovog udjela u kapitalu.

5.  U slučaju sudjelujućih udjela ili kapitalnih veza, osim onih navedenih u stavcima 1. i 4., nadležna tijela utvrđuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena. Ona posebno mogu dopustiti ili zahtijevati upotrebu metode udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

6.  Nadležna tijela utvrđuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena u sljedećim slučajevima:

Nadležna tijela posebno mogu dopustiti ili zahtijevati upotrebu metode navedene u članku 12. Direktive 83/349/EEZ. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

7.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima se treba provesti konsolidacija u slučajevima navedenim u stavcima od 2. do 6. ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2016.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

8.  Ako se nadzor zahtijeva na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU, društva za pomoćne usluge i društva za upravljanje imovinom definirana člankom 2. točkom (5) Direktive 2002/87/EZ uključuju se u konsolidaciju u slučajevima i u skladu s metodama propisanima u ovom članku.

Odjeljak 3.

Opseg bonitetne konsolidacije

Članak 19.

Subjekti izuzeti iz opsega bonitetne konsolidacije

1.  Institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge koji su društvo kći ili društvo u kojem se drži sudjelujući udio ne moraju biti uključeni u konsolidaciju ako ukupni iznos imovine i izvanbilančnih stavki dotičnog društva ne prelazi niži od sljedeća dva iznosa:

2.  Nadležna tijela odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU mogu odlučiti na pojedinačnoj osnovi da u sljedećim slučajevima institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge koji su društvo kći ili u kojima se drži sudjelujući udio ne moraju biti uključeni u konsolidaciju:

▼C2

▼B

3.  Ako u slučajevima navedenima u stavku 1. i stavku 2. točki (b) nekoliko društava ispunjava prethodno navedene kriterije, ona se unatoč tomu uključuju u konsolidaciju ako su zajedno od značaja koji nije zanemariv s obzirom na navedene ciljeve.

Članak 20.

Zajedničke odluke o bonitetnim zahtjevima

1.  Nadležna tijela djeluju zajednički i konzultiraju se:

Zahtjevi se podnose isključivo konsolidirajućem nadzornom tijelu.

Zahtjev iz članka 312. stavka 2. mora sadržavati opis metodologije koja je upotrijebljena za raspodjelu kapitala za operativni rizik između različitih subjekata u grupi. U zahtjevu se navodi namjeravaju li se diversifikacijski učinci uključiti u sustav mjerenja rizika i na koji način.

2.  Nadležna tijela čine sve u granicama svoje ovlasti kako bi donijela zajedničku odluku u roku od šest mjeseci o sljedećem:

Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji nadležno tijelo iz stavka 1. dostavlja podnositelju zahtjeva.

3.  Rok iz stavka 2. počinje teći:

4.  Ako nadležna tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od šest mjeseci, konsolidirajuće nadzorno tijelo donosi vlastitu odluku u vezi sa stavkom 1. točkom (a). Odluka konsolidirajućeg nadzornog tijela ne ograničava ovlasti nadležnih tijela iz članka 105. Direktive 2013/36/EU.

Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.

Konsolidirajuće nadzorno tijelo odluku dostavlja matičnoj instituciji iz EU-a, matičnom financijskom holdingu iz EU-a ili matičnom mješovitom financijskom holdingu iz EU-a i ostalim nadležnim tijelima.

Ako se na kraju roka od šest mjeseci bilo koje dotično nadležno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, konsolidirajuće nadzorno tijelo odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (a) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

5.  Ako nadležna tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od šest mjeseci, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku u vezi sa stavkom 1. točkom (b).

Odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu te uzeti u obzir mišljenja i ograde koje su u roku od šest mjeseci iznijela druga nadležna tijela.

Odluka se dostavlja konsolidirajućem nadzornom tijelu koje izvješćuje matičnu instituciju iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a ili matični mješoviti financijski holding iz EU-a.

Ako se na kraju roka od šest mjeseci konsolidirajuće nadzorno tijelo u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010 obrati EBA-i u vezi s predmetom, nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor društva kćeri na pojedinačnoj osnovi odgađa donošenje svoje odluke u vezi sa stavkom 1. točkom (b) ovog članka i čeka odluku koju EBA može donijeti u vezi s njegovom odlukom u skladu s člankom 19. stavkom 3. navedene Uredbe, te donosi odluku u skladu s odlukom koju je donijela EBA. Rok od šest mjeseci smatra se razdobljem mirenja u smislu navedene Uredbe. EBA svoju odluku donosi u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

6.  Ako matična institucija iz EU-a i njezina društva kćeri te društva kćeri matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a upotrebljavaju napredni pristup iz članka 312. stavka 2. ili IRB pristup iz članka 143. na jedinstvenoj osnovi, nadležna tijela dopuštaju da kvalificirajuće kriterije navedene u člancima 321. i 322. ili u odjeljku 6. poglavlju 3. glavi II. dijelu trećem ispune matično društvo i njegova društva kćeri promatrani zajedno, na način koji je u skladu sa strukturom grupe i njezinim sustavima, procesima i metodama upravljanja rizikom.

7.  Odluke iz stavaka 2., 4. i 5. smatraju su konačnim, a nadležna tijela ih primjenjuju u dotičnim državama članicama.

8.  EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje proces zajedničkog odlučivanja iz stavka 1. točke (a) u vezi sa zahtjevima za izdavanje odobrenja iz članka 143. stavka 1., članka 151. stavaka 4. i 9., članka 283., članka 312. stavka 2. i članka 363. radi lakšeg donošenja zajedničkih odluka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 21.

Zajedničke odluke o razini primjene likvidnosnih zahtjeva

1.  Po zahtjevu matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a ili potkonsolidiranog društva kćeri matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a, konsolidirajuće nadzorno tijelo i nadležna tijela koja su odgovorna za nadzor društava kćeri matične institucije iz EU-a ili matičnog financijskog holdinga iz EU-a ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a u državi članici čine sve u granicama svoje ovlasti da donesu zajedničku odluku o ispunjavanju uvjeta iz članka 8. stavka 1. točaka od (a) do (d) i o utvrđivanju jedinstvene likvidnosne podgrupe radi primjene članka 8.

Ta zajednička odluka donosi se u roku od šest mjeseci po podnošenju izvještaja od strane konsolidirajućeg nadzornog tijela o utvrđivanju jedinstvenih likvidnosnih podgrupa na osnovi kriterija iz članka 8. U slučaju neslaganja tijekom razdoblja od šest mjeseci, konsolidirajuće nadzorno tijelo savjetuje se s EBA-om na zahtjev bilo kojeg drugog dotičnog nadležnog tijela. Konsolidirajuće nadzorno tijelo može se savjetovati s EBA-om i na vlastitu inicijativu.

Zajedničkom odlukom također se mogu odrediti ograničenja u vezi s lokacijom i vlasništvom nad likvidnom imovinom te zahtijevati minimalni iznosi likvidne imovine koju moraju imati institucije koje su izuzete od primjene dijela šestog.

Zajednička odluka mora biti iznesena i u potpunosti obrazložena u dokumentu koji konsolidirajuće nadzorno tijelo dostavlja matičnoj instituciji likvidnosne podgrupe.

2.  Ako se u roku od šest mjeseci ne donese zajednička odluka, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku.

Međutim, svako nadležno tijelo može u roku od šest mjeseci EBA-i uputiti pitanje jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 8. stavka 1. točaka od (a) do (d). U tom slučaju EBA može provesti svoje neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010, a sva uključena nadležna tijela moraju odgoditi donošenje svojih odluka do okončanja neobvezujućeg posredovanja. Ako tijekom posredovanja nadležna tijela ne postignu sporazum u roku od tri mjeseca, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku vodeći računa o proporcionalnosti koristi i rizika na razini države članice matične institucije i proporcionalnosti koristi i rizika na razini države članice društva kćeri. Predmet se ne upućuje EBA-i nakon isteka roka od šest mjeseci ili nakon donošenja zajedničke odluke.

Zajednička odluka iz stavka 1. i odluke iz drugog podstavka ovog stavka obvezujuće su.

3.  Sva relevantna nadležna tijela također se mogu konzultirati s EBA-om u roku od šest mjeseci u slučaju neslaganja oko uvjeta iz članka 8. stavka 3. točaka od (a) do (d). U tom slučaju EBA može provesti svoje neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1093/2010, a sva uključena nadležna tijela moraju odgoditi donošenje svojih odluka do okončanja neobvezujućeg posredovanja. Ako tijekom posredovanja nadležna tijela ne postignu sporazum u roku od tri mjeseca, svako nadležno tijelo koje je odgovorno za nadzor na pojedinačnoj osnovi donosi vlastitu odluku.

Članak 22.

Potkonsolidacija subjekata u trećim zemljama

Institucije kćeri moraju primjenjivati zahtjeve propisane u člancima od 89. do 91., u dijelu trećem i u dijelu četvrtom na osnovi svog potkonsolidiranog položaja ako te institucije ili matično društvo, u slučaju da je financijski holding ili mješoviti financijski holding, imaju kao društvo kći u trećoj zemlji instituciju ili financijsku instituciju ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu.

Članak 23.

Društva u trećim zemljama

U svrhu provedbe nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovim poglavljem, izrazi „investicijsko društvo”, „kreditna institucija”, „financijska institucija” i „institucija” odnose se i na društva s poslovnim nastanom u trećim zemljama koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, odgovarala definicijama tih izraza iz članka 4.

Članak 24.

Vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki

1.  Vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki obavlja se u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom.

2.  Odstupajući od stavka 1. nadležna tijela mogu zahtijevati da institucije obavljaju vrednovanje imovine i izvanbilančnih stavki i izračunavanje regulatornog kapitala u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima koji se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002.

DIO DRUGI

REGULATORNI KAPITAL

GLAVA I.

ELEMENTI REGULATORNOG KAPITALA

POGLAVLJE 1.

Osnovni kapital

Članak 25.

Osnovni kapital

Osnovni kapital institucije sastoji se od zbroja redovnog osnovnog kapitala i dodatnog osnovnog kapitala institucije.

POGLAVLJE 2.

Redovni osnovni kapital

Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti redovnog osnovnog kapitala

Članak 26.

Stavke redovnog osnovnog kapitala

1.  Stavke redovnog osnovnog kapitala institucija sastoje se od sljedećeg:

Stavke iz točaka od (c) do (f) priznaju se kao redovni osnovni kapital samo ako su dostupne instituciji za neograničenu i trenutačnu uporabu kako bi se pokrili rizici ili gubici čim nastanu.

2.  Za potrebe stavka 1. točke (c) samo uz prethodno odobrenje nadležnog tijela institucije mogu uključiti dobit tekuće godine ostvarenu tijekom poslovne godine ili dobit tekuće godine ostvarenu na kraju poslovne godine u redovni osnovni kapital prije nego što institucija donese formalnu odluku kojom se potvrđuje konačna godišnja dobit ili gubitak institucije. Nadležno tijelo daje odobrenje za to ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Provjera dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine institucije mora pružiti odgovarajuću razinu sigurnosti da je ta dobit procijenjena u skladu s načelima navedenim u primjenjivom računovodstvenom okviru.

3.  Nadležna tijela procjenjuju ispunjavaju li izdanja instrumenata redovnog osnovnog kapitala kriterije navedene u članku 28. ili, kada je to primjenjivo, u članku 29. U vezi s izdanjima nakon 28. lipnja 2013., institucije raspoređuju instrumente kapitala kao instrumente redovnog osnovnog kapitala tek nakon što dobiju odobrenje nadležnih tijela koja se mogu konzultirati s EBA-om.

Kada nadležno tijelo odobri instrumente kapitala, osim državne potpore, kao prihvatljive za raspoređivanje kao instrumente redovnog osnovnog kapitala, ali je, prema mišljenju EBA-e, materijalno složeno utvrditi usklađenost s kriterijima iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29., nadležna tijela objašnjavaju svoje razloge EBA-i.

Na osnovi informacija svakog nadležnog tijela, EBA sastavlja, održava i objavljuje popis svih oblika instrumenata kapitala u svakoj državi članici koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala. EBA sastavlja i objavljuje taj popis prvi put do 28. srpnja 2013.

EBA može nakon postupka ocjene navedenog u članku 80. i kada postoje značajni dokazi da ti instrumenti ne ispunjavaju kriterije navedene u članku 28. ili, kada je to primjenjivo, u članku 29., donijeti odluku o uklanjanju instrumenata kapitala koji nisu državna potpora, izdanih nakon 28. lipnja 2013., s popisa i dati najavu u vezi s navedenim.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje riječi „predvidivo” pri utvrđivanju jesu li odbijeni predvidivi troškovi ili dividende.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 27.

Instrumenti kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija u stavkama redovnog osnovnog kapitala

1.  Stavke redovnog osnovnog kapitala obuhvaćaju sve instrumente kapitala koje institucija izdaje u skladu sa zakonskim odredbama, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Te uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije koje su priznate kao uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije na temelju mjerodavnog nacionalnog prava prije 31. prosinca 2012. nastavljaju se raspoređivati kao uzajamne institucije, zadruge ili štedne institucije za potrebe ovog dijela, pod uvjetom da one nastave ispunjavati kriterije koji su utvrđeni za takvo priznavanje.

2.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za uzajamnu instituciju, zadrugu, štednu instituciju ili sličnu instituciju za potrebe ovog dijela.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 28.

Instrumenti redovnog osnovnog kapitala

1.  Instrumenti kapitala ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Smatra se da je uvjet iz prvog podstavka točke (j) ispunjen neovisno o tome što su instrumenti uključeni u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 484. stavkom 3., pod uvjetom da su jednako rangirani.

2.  Smatra se da su uvjeti iz stavka 1. točke (i) ispunjeni neovisno o trajnom smanjenju vrijednosti glavnice instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (f) ispunjen neovisno o smanjenju glavnice instrumenta kapitala u sklopu sanacijskog postupka ili zbog smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala koje je zahtijevalo sanacijsko tijelo odgovorno za instituciju.

Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (g) ispunjen neovisno o odredbama kojima se uređuje instrument kapitala i koje izričito ili implicitno navode da bi se glavnica instrumenta smanjila ili da bi se mogla smanjiti u sklopu sanacijskog postupka ili zbog smanjenja vrijednosti instrumenata kapitala koje je zahtijevalo sanacijsko tijelo odgovorno za instituciju.

3.  Smatra se da je uvjet iz stavka 1. točke (h) podtočke iii. ispunjen neovisno o tome što instrument isplaćuje višekratnik dividende, ako takav višekratnik dividende ne dovodi do raspodjele koja bi uzrokovala nerazmjerno opterećenje regulatornog kapitala.

4.  Za potrebe stavka 1. točke (h) podtočke i. razlike u raspodjelama odražavaju samo razlike u glasačkim pravima. S tim u vezi, veće raspodjele se primjenjuju samo na instrumente redovnog osnovnog kapitala s manjim glasačkim pravima ili bez glasačkih prava.

5.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 29.

Instrumenti kapitala koje izdaju uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije

1.  Instrumenti kapitala koje izdaju uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 28. zajedno s izmjenama koje proizlaze iz primjene ovog članka.

2.  U vezi s otkupom instrumenata kapitala moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.  Instrumenti kapitala mogu uključivati gornju granicu ili ograničenje najviše razine raspodjela samo ako je ta gornja granica ili to ograničenje navedeno u mjerodavnom nacionalnom pravu ili statutu institucije.

4.  Ako instrumenti kapitala vlasniku daju pravo na rezerve institucije u slučaju insolventnosti ili likvidacije koje su ograničene na nominalnu vrijednost instrumenata, primjenjuje se isti stupanj takvog ograničenja na imatelje svih drugih instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je ta institucija izdala.

Uvjet iz prvog podstavka ne dovodi u pitanje mogućnost da uzajamna institucija, zadruga, štedna institucija ili slična institucija u okviru redovnog osnovnog kapitala prizna instrumente koji imatelju ne daju glasačka prava i koji ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

5.  Ako instrumenti kapitala svojim vlasnicima daju pravo na potraživanje imovine institucije u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije koje je fiksno ili podložno gornjoj granici, primjenjuje se isti stupanj takvog ograničenja na sve imatelje svih instrumenta redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala.

6.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje vrsta ograničenja otkupa koja su nužna ako je odbijanje institucije da otkupi instrumente regulatornog kapitala zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 30.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente redovnog osnovnog kapitala

U slučaju da instrument redovnog osnovnog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 28. ili, kada je to primjenjivo, članka 29., primjenjuje se sljedeće:

Članak 31.

Instrumenti kapitala koje upisuju tijela javne vlasti u izvanrednim situacijama

1.  U izvanrednim situacijama nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da uključuju u redovni osnovni kapital instrumente kapitala koji najmanje ispunjavaju uvjete iz članka 28. stavka 1. točaka od (b) do (e) ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.  Na osnovi obrazloženog zahtjeva relevantnog nadležnog tijela i u suradnji s njim EBA smatra instrumente kapitala iz stavka 1. istovjetnima instrumentima redovnog osnovnog kapitala za potrebe ove Uredbe.

Odjeljak 2.

Bonitetni filtri

Članak 32.

Sekuritizirana imovina

1.  Institucija iz bilo kojeg elementa regulatornog kapitala isključuje svako povećanje svog kapitala u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom koje proizlazi iz sekuritizirane imovine, uključujući sljedeće:

2.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje dobitka od prodaje iz stavka 1. točke (a).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 33.

Zaštita novčanih tokova i promjene vrijednosti vlastitih obveza

1.  Institucije ne uključuju sljedeće stavke u bilo koji element regulatornog kapitala:

2.  Za potrebe stavka 1. točke (c) institucije ne prebijaju dobitke ili gubitke, nastale vrednovanjem po fer vrijednosti, koji proizlaze iz kreditnog rizika same institucije s onima koji proizlaze iz kreditnog rizika njezine druge ugovorne strane.

3.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (b) institucije mogu uključiti iznos dobitaka ili gubitaka po svojim obvezama u regulatorni kapital ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje što čini usku vezu između vrijednosti obveznica i vrijednosti imovine iz stavka 3. točke (c).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 34.

Dodatna vrijednosna usklađenja

Institucije primjenjuju zahtjeve iz članka 105. na svu svoju imovinu mjerenu po fer vrijednosti pri izračunu iznosa svog regulatornog kapitala i odbijaju od redovnog osnovnog kapitala iznos svih potrebnih dodatnih vrijednosnih usklađenja.

Članak 35.

Nerealizirani dobici i gubici mjereni po fer vrijednosti

Osim u slučaju stavki iz članka 33., institucije ne provode prilagodbe s ciljem uklanjanja nerealiziranih dobitaka ili gubitaka po svojoj imovini ili obvezama mjerenim po fer vrijednosti iz svog regulatornog kapitala.

Odjeljak 3.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala, izuzeća i alternative

Pododjeljak 1.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala

Članak 36.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala

1.  Institucije od stavki redovnog osnovnog kapitala odbijaju sljedeće:

▼C2

▼B

2.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje primjena odbitaka iz stavka 1. točaka (a), (c), (e), (f), (h), (i) i (l) ovog članka i povezanih odbitaka iz točaka (a), (c), (d) i (f) članka 56. i točaka (a), (c) i (d) članka 66.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

3.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju vrste instrumenata kapitala financijskih institucija i, u konzultaciji s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. ( 7 ), društava za osiguranje i reosiguranje iz trećih zemalja i društava koja nisu obuhvaćena Direktivom 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te Direktive, koji se odbijaju od sljedećih elemenata regulatornog kapitala:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 37.

Odbitak nematerijalne imovine

Institucije određuju iznos nematerijalne imovine koji se odbija u skladu sa sljedećim:

Članak 38.

Odbitak odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti

1.  Institucije određuju iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti koja zahtijeva odbitak u skladu s ovim člankom.

2.  Osim ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3., iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti izračunava se bez njegova umanjenja za iznos povezanih odgođenih poreznih obveza institucije.

3.  Iznos odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti može se umanjiti za iznos povezanih odgođenih poreznih obveza institucije ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

4.  Povezane odgođene porezne obveze institucije za potrebe stavka 3. ne smiju uključivati odgođene porezne obveze koje smanjuju iznos nematerijalne imovine ili imovinu mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca koji se moraju odbiti.

5.  Iznos povezanih odgođenih poreznih obveza iz stavka 4. raspoređuje se na sljedeće:

Institucije raspoređuju povezane odgođene porezne obveze prema udjelima koje stavke u točkama (a) i (b) čine u odgođenoj poreznoj imovini koja ovisi o budućoj profitabilnosti.

Članak 39.

Preplata poreza, prijenos poreznoga gubitka i odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti

1.  Sljedeće se stavke ne odbijaju od regulatornog kapitala i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi:

2.  Odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti ograničena je na odgođenu poreznu imovinu koja proizlazi iz privremenih razlika, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Institucije primjenjuju ponder rizika od 100 % na odgođenu poreznu imovinu ako su ispunjeni uvjeti iz točaka (a), (b) i (c).

Članak 40.

Odbitak negativnih iznosa koji proizlaze iz izračuna iznosa očekivanih gubitaka

Iznos koji se odbija u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (d) ne umanjuje se za iznos povećanja odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti ili za druge dodatne porezne učinke do kojih bi moglo doći ako bi se rezervacije podigle na razinu očekivanih gubitaka iz odjeljka 3. poglavlja 3. glave II. dijela trećeg.

Članak 41.

Odbitak imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca

1.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (e) iznos imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca koji se odbija umanjuje se za sljedeće:

Toj se imovini koja se koristi za smanjivanje iznosa koji se odbija dodjeljuje se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

2.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju kriteriji prema kojima će nadležno tijelo dopustiti instituciji da umanji iznos imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca na način kako je to navedeno u stavku 1. točki (b).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 42.

Odbitak ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (f) institucije izračunavaju ulaganja u vlastite instrumente redovnog osnovnog kapitala na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

Članak 43.

Značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

U svrhu odbitka institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

Članak 44.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 36. stavka 1. točaka (g), (h) i (i) u skladu sa sljedećim:

Članak 45.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 36. stavka 1. točaka (h) i (i) u skladu sa sljedećim odredbama:

Članak 46.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

1.  Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (h) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

2.  Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).

3.  Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svim instrumentima redovnog osnovnog kapitala koji se drže. Institucije određuju iznos svakog instrumenta redovnog osnovnog kapitala koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

4.  Iznos ulaganja iz članka 36. stavka 1. točke (h) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka od i. do iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.

5.  Institucije određuju iznos svakog instrumenta redovnog osnovnog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

Članak 47.

Odbitak ulaganja u instrumente redovnog osnovnog kapitala kad institucija ima značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (i) primjenjivi iznos koji se odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala isključuje pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje se drže najviše pet radnih dana i određuje se u skladu s člancima 44. i 45. i pododjeljkom 2.

Pododjeljak 2.

Izuzeća i alternative odbicima od stavki redovnog osnovnog kapitala

Članak 48.

Pragovi izuzeća za odbitke od stavki redovnog osnovnog kapitala

1.  Pri provođenju odbitaka koji se zahtijevaju u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (c) i (i), institucije nisu dužne odbiti iznose stavki navedenih u točkama (a) i (b) ovog stavka koji su ukupno jednaki ili manji od iznosa praga iz stavka 2.:

2.  Za potrebe stavka 1. iznos praga jednak je iznosu iz točke (a) ovog stavka pomnoženog s postotkom iz točke (b) ovog stavka:

3.  Za potrebe stavka 1. institucija određuje udio odgođene porezne imovine u ukupnom iznosu stavki koji nije dužna odbiti tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka dijeli iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

Udio značajnih ulaganja u ukupnom iznosu stavki koji nije potrebno odbiti jednak je jedan umanjenom za udio iz prvog podstavka.

4.  Iznosima stavki koji se ne odbijaju u skladu sa stavkom 1. dodjeljuje se ponder rizika od 250 %.

Članak 49.

Zahtjev za odbitke kad se primjenjuje konsolidacija, dodatni nadzor ili institucionalni sustavi zaštite

1.  Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi, potkonsolidiranoj osnovi i konsolidiranoj osnovi, kada nadležna tijela od institucija zahtijevaju ili im dopuštaju primjenu metode 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala subjekta financijskog sektora u kojem matična institucija, matični financijski holding ili matični mješoviti financijski holding ili institucija imaju značajno ulaganje ako su ispunjeni uvjeti iz točaka od (a) do (e) ovog stavka:

Odabrana se metoda primjenjuje dosljedno tijekom vremena.

2.  Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi i na potkonsolidiranoj osnovi institucije koje podliježu nadzoru na konsolidiranoj osnovi u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala koje izdaju subjekti financijskog sektora uključeni u opseg nadzora na konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela odluče da su ti odbici potrebni u posebne svrhe, ponajprije u svrhu strukturnog razdvajanja bankovnih djelatnosti ili planiranja sanacije.

Primjena pristupa iz prvog podstavka ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli ili na dijelove financijskog sustava u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini te biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

3.  Za potrebe izračuna regulatornog kapitala na pojedinačnoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi nadležna tijela mogu institucijama dopustiti da ne odbijaju ulaganja u instrumente regulatornog kapitala u sljedećim slučajevima:

4.  Ulaganja u vezi s kojima se ne provode odbici u skladu sa stavkom 1., 2. ili 3. smatraju se izloženostima i dodjeljuje im se ponder rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

5.  Ako institucija primjenjuje metodu 1., 2. ili 3. iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ, institucija objavljuje dodatne kapitalne zahtjeve i stopu adekvatnosti kapitala financijskog konglomerata izračunate u skladu s člankom 6. i Prilogom I. toj Direktivi.

6.  EBA, EIOPA i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) koje je osnovano u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. ( 8 ) sastavljaju, preko Zajedničkog odbora, nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju za potrebe ovog članka uvjeti za primjenu metoda izračuna navedenih u Prilogu I. dijelu II. Direktive 2002/87/EZ, a u svrhu alternativa odbicima iz stavka 1. ovog članka.

EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Odjeljak 4.

Redovni osnovni kapital

Članak 50.

Redovni osnovni kapital

Redovni osnovni kapital institucije sastoji se od stavki redovnog osnovnog kapitala nakon provedbe prilagodbi koje zahtijevaju članci od 32. do 35., odbitaka u skladu s člankom 36. te izuzeća i alternativa navedenih u člancima 48., 49. i 79.

POGLAVLJE 3.

Dodatni osnovni kapital

Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti dodatnog osnovnog kapitala

Članak 51.

Stavke dodatnog osnovnog kapitala

Stavke dodatnog osnovnog kapitala sastoje se od sljedećeg:

Instrumenti iz točke (a) ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

Članak 52.

Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala

1.  Instrumenti kapitala ispunjavaju uvjete za instrumente dodatnog osnovnog kapitala samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Smatra se da je uvjet iz prvog podstavka točke (d) ispunjen neovisno o tome što su instrumenti uključeni u dodatni osnovni kapital ili dopunski kapital u skladu s člankom 484. stavkom 3., pod uvjetom da su jednako rangirani.

2.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 53.

Ograničenja otkazivanja raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala i osobine koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije

Za potrebe članka 52. stavka 1. točke (l) podtočke v. i točke (o) odredbe kojima se uređuju instrumenti dodatnog osnovnog kapitala posebno ne smiju uključivati sljedeće:

Članak 54.

Smanjenje vrijednosti ili pretvaranje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala

1.  Za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) na instrumente dodatnog osnovnog kapitala primjenjuju se sljedeće odredbe:

2.  Smanjenjem vrijednosti ili pretvaranjem instrumenta dodatnog osnovnog kapitala, u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom, nastaju stavke koje ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala.

3.  Iznos instrumenata dodatnog osnovnog kapitala koji se priznaju u stavke dodatnog osnovnog kapitala ograničen je na minimalni iznos stavki redovnog osnovnog kapitala koji bi nastao kada bi vrijednost glavnice instrumenata dodatnog osnovnog kapitala bila u cijelosti smanjena ili pretvorena u instrumente redovnog osnovnog kapitala.

4.  Ukupni iznos instrumenata dodatnog osnovnog kapitala čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti po nastanku događaja koji je pokretač, nije manji od manjeg od sljedećih dvaju iznosa:

5.  Po nastanku događaja koji je pokretač institucije moraju poduzeti sljedeće:

6.  Institucija koja izdaje instrumente dodatnog osnovnog kapitala koji se pretvaraju u redovni osnovni kapital po nastanku događaja koji je pokretač osigurava da je njezin odobreni dionički kapital u svakom trenutku dovoljan za pretvaranje svih takvih konvertibilnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala u dionice u slučaju nastanka događaja koji je pokretač. Na dan izdavanja takvih konvertibilnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala potrebno je dobiti sva odobrenja. Institucija u svakom trenutku raspolaže potrebnim prethodnim odobrenjem za izdavanje instrumenata redovnog osnovnog kapitala u koje bi se ti instrumenti dodatnog osnovnog kapitala pretvorili po nastanku događaja koji je pokretač.

7.  Institucija koja izdaje instrumente dodatnog osnovnog kapitala koji se pretvaraju u redovni osnovni kapital po nastanku događaja koji je pokretač osigurava da u njezinom društvenom ugovoru, statutu ili ugovornim odredbama ne postoje postupovne prepreke za to pretvaranje.

Članak 55.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente dodatnog osnovnog kapitala

U slučaju da instrument dodatnog osnovnog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 52. stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

Odjeljak 2.

Odbici od stavki dodatnog osnovnog kapitala

Članak 56.

Odbici od stavki dodatnog osnovnog kapitala

Institucije od stavki dodatnog osnovnog kapitala odbijaju sljedeće:

▼C2

▼B

Članak 57.

Odbici ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala

Za potrebe članka 56. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja u vlastite instrumente dodatnog osnovnog kapitala na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

Članak 58.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 56. točaka (b), (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

Članak 59.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 56. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

Članak 60.

Odbitak ulaganja u instrumente dodatnog osnovnog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u subjekt financijskog sektora

1.  Za potrebe članka 56. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

2.  Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).

3.  Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svim instrumentima dodatnog osnovnog kapitala koji se drže. Institucije utvrđuju iznos svakog instrumenta dodatnog osnovnog kapitala koji se odbija od u skladu sa stavkom 1., koji se izračunava tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

4.  Iznos ulaganja iz članka 56. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.

5.  Institucije određuju iznos svakog instrumenta dodatnog osnovnog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

Odjeljak 3.

Dodatni osnovni kapital

Članak 61.

Dodatni osnovni kapital

Dodatni osnovni kapital institucije sastoji se od stavki dodatnog osnovnog kapitala nakon odbitka stavki iz članka 56. i primjene članka 79.

POGLAVLJE 4.

Dopunski kapital

Odjeljak 1.

Stavke i instrumenti dopunskog kapitala

Članak 62.

Stavke dopunskog kapitala

Stavke dopunskog kapitala sastoje se od sljedećeg:

Stavke iz točke (a) ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala ili dodatnog osnovnog kapitala.

Članak 63.

Instrumenti dopunskog kapitala

Instrumenti kapitala i podređeni krediti ispunjavaju uvjete za instrumente dopunskog kapitala ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Članak 64.

Amortizacija instrumenata dopunskog kapitala

Opseg u kojem instrumenti dopunskog kapitala ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala tijekom posljednjih pet godina do dospijeća instrumenata izračunava se tako da se rezultat izveden iz izračuna iz točke (a) pomnoži s iznosom iz točke (b) na sljedeći način:

Članak 65.

Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta za instrumente dopunskog kapitala

U slučaju da instrument dopunskog kapitala prestane ispunjavati uvjete iz članka 63. primjenjuje se sljedeće:

Odjeljak 2.

Odbici od stavki dopunskog kapitala

Članak 66.

Odbici od stavki dopunskog kapitala

Od stavki dopunskog kapitala odbija se sljedeće:

Članak 67.

Odbici ulaganja u vlastite instrumente dopunskog kapitala

Za potrebe članka 66. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

Članak 68.

Odbitak ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i kad institucija ima recipročno međusobno ulaganje kojem je cilj umjetno povećanje regulatornog kapitala

Institucije provode odbitke iz članka 66. točaka (b), (c) i (d) u skladu sa sljedećim odredbama:

Članak 69.

Odbitak ulaganja u instrumente dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora

Institucije provode odbitke iz članka 66. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

Članak 70.

Odbitak instrumenata dopunskog kapitala kad institucija nema značajno ulaganje u relevantni subjekt

1.  Za potrebe članka 66. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

2.  Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa iz stavka 1. točke (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).

3.  Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu dopunskog kapitala koji se drži. Institucije određuju iznos koji se odbija od svakog instrumenta dopunskog kapitala u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

4.  Iznos ulaganja iz članka 66. stavka 1. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredbi iz stavka 1. točke (a) podtočaka od i. do iii. ne odbija se i podložan je odgovarajućim ponderima rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.

5.  Institucije određuju iznos svakog instrumenta dopunskog kapitala kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos opisan u točki (a) množi iznosom opisanim u točki (b) ovog stavka:

Odjeljak 3.

Dopunski kapital

Članak 71.

Dopunski kapital

Dopunski kapital institucije sastoji se od stavki dopunskog kapitala institucije nakon odbitaka iz članka 66. i primjene članka 79.

POGLAVLJE 5.

Regulatorni kapital

Članak 72.

Regulatorni kapital

Regulatorni kapital institucije sastoji se od zbroja osnovnog kapitala i dopunskog kapitala.

POGLAVLJE 6.

Opći zahtjevi

Članak 73.

Raspodjele po instrumentima regulatornog kapitala

1.  Instrumenti kapitala u vezi s kojima institucija ima diskrecijsko pravo donijeti odluku o isplati raspodjela u obliku koji nije gotovina ili u obliku instrumenta regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala osim ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnih tijela.

2.  Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 1. samo ako smatraju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

3.  Instrumenti kapitala u vezi s kojima pravna osoba, koja nije institucija koja ih je izdala, ima diskrecijsko pravo donijeti odluku ili zahtijevati da isplata raspodjela po instrumentu bude u obliku koji nije gotovina ili u obliku instrumenta regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

4.  Institucije mogu upotrijebiti širi tržišni indeks kao jednu od osnovica za utvrđivanje razine raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala.

5.  Stavak 4. ne primjenjuje se kada je institucija referentni subjekt u tom širem tržišnom indeksu osim ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

6.  Institucije izvješćuju o širim tržišnim indeksima na kojima se temelje njihovi instrumenti kapitala te ih objavljuju.

7.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se indeksi smatraju širim tržišnim indeksima za potrebe stavka 4.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 74.

Ulaganja u instrumente kapitala reguliranih subjekata financijskog sektora koji ne ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital

Institucije ne odbijaju od bilo kojeg elementa regulatornog kapitala izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente kapitala reguliranog subjekta financijskog sektora koji ne ispunjavaju uvjete za regulatorni kapital tog subjekta. Institucije primjenjuju pondere rizika na takva ulaganja u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg, prema potrebi.

Članak 75.

Odbitak i zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija

Smatra se da su zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija iz članka 45. točke (a), članka 59. točke (a) i članka 69. točke (a) ispunjeni s obzirom na pozicije koje se drže ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Članak 76.

Indeksna ulaganja u instrumente kapitala

1.  Za potrebe članka 42. točke (a), članka 45. točke (a), članka 57. točke (a), članka 59. točke (a), članka 67. točke (a) i članka 69. točke (a), institucije mogu umanjiti iznos duge pozicije u instrumentu kapitala za udio indeksa koji čini ista odnosna izloženost koja se štiti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.  Ako je nadležno tijelo dalo prethodno odobrenje, institucija može upotrijebiti konzervativnu procjenu odnosne izloženosti institucije prema instrumentima kapitala koji su uključeni u indekse kao alternativu izračunu svoje izloženosti prema stavkama navedenim u točki (a) ili točki (b) ili u objema točkama:

3.  Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 2. ako im je institucija dokazala da bi za instituciju bilo operativno opterećujuće pratiti svoju odnosnu izloženost prema stavkama navedenim u točki (a) ili točki (b) stavka 2. ili u objema točkama stavka 2., prema potrebi.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 77.

Uvjeti za smanjenje regulatornog kapitala

Institucija mora od nadležnog tijela tražiti prethodno odobrenje za jedno ili oboje od sljedećeg:

Članak 78.

Nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala

1.  Nadležno tijelo daje instituciji odobrenje za smanjenje, ponovnu kupnju, otkup ili izvršenje opcije kupnje instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

2.  Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit u skladu sa stavkom 1. točkom (a), nadležna tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala bili skuplji za instituciju od onih koje bi zamijenili.

3.  Ako institucija izvrši radnju iz članka 77. točke (a), a odbijanje otkupa instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz članka 27. nije dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od uvjeta iz stavka 1. ovog članka ako nadležno tijelo od institucije zahtijeva da ograniči otkup takvih instrumenata na odgovarajućoj osnovi.

4.  Nadležna tijela mogu dopustiti institucijama da otkupe instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala prije isteka pet godina od dana izdavanja samo ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. te iz točke (a) ili točke (b) ovog stavka:

5.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 79.

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala

1.  Ako institucija privremeno drži instrumente kapitala ili je odobrila podređene kredite, prema potrebi, koji ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala u subjektu financijskog sektora, a nadležno tijelo to smatra ulaganjem radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja tog subjekta, nadležno tijelo može privremeno primijeniti izuzeće od odredbi o odbitku koje bi se na te instrumente inače odnosile.

2.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje značenje izraza „privremeno” za potrebe stavka 1. i uvjete prema kojima nadležno tijelo može ta privremena ulaganja smatrati ulaganjima radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja relevantnog subjekta.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 80.

Kontinuirana ocjena kvalitete regulatornog kapitala

1.  EBA prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala koje su izdale institucije na području Unije i u slučaju postojanja značajnih dokaza da ti instrumenti ne ispunjavaju kriterije navedene u članku 28. ili, kada je to primjenjivo, u članku 29., o tome odmah obavješćuje Komisiju.

Nadležna tijela bez odgode, na zahtjev EBA-e, prosljeđuju sve informacije koje EBA smatra relevantnim u vezi s novim izdanim instrumentima kapitala kako bi se EBA-i omogućilo da prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala koje su izdale institucije na području Unije.

2.  Takva obavijest obuhvaća sljedeće:

3.  EBA daje tehnički savjet Komisiji u vezi s bilo kakvim značajnim promjenama za koje smatra da bi ih trebalo unijeti u definiciju regulatornog kapitala kao rezultat jednog od sljedećega:

4.  EBA daje tehnički savjet Komisiji do 1. siječnja 2014. o mogućim tretmanima nerealiziranih dobitaka mjerenih po fer vrijednosti, a koji nisu njihovo uključivanje u redovni osnovni kapital bez prilagodbe. Takve preporuke uzimaju u obzir relevantne promjene međunarodnih računovodstvenih standarda i međunarodnih sporazuma o bonitetnim standardima za banke.

GLAVA II.

MANJINSKI UDIO I INSTRUMENTI DODATNOG OSNOVNOG KAPITALA I DOPUNSKOG KAPITALA KOJE IZDAJU DRUŠTVA KĆERI

Članak 81.

Manjinski udjeli koji ispunjavaju uvjete za uključivanje u konsolidirani redovni osnovni kapital

1.  Manjinski udjeli sastoje se od zbroja instrumenata redovnog osnovnog kapitala, računa premija na dionice koji se odnose na te instrumente, zadržane dobiti i ostalih rezervi društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.  Manjinski udjeli koje financira, izravno ili neizravno, putem subjekta posebne namjene ili na drugi način, matično društvo institucije ili njegova društva kćeri, ne ispunjavaju uvjete za konsolidirani redovni osnovni kapital.

Članak 82.

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital obuhvaćaju manjinski udio, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, prema potrebi, i s njima povezanu zadržanu dobit i račune premije na dionice društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Članak 83.

Kvalificirani dodatni osnovni kapital i dopunski kapital koji izdaje subjekt posebne namjene

1.  Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se u kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital ili dopunski kapital ili u kvalificirani regulatorni kapital, prema potrebi, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Ako nadležno tijelo smatra da je imovina subjekta posebne namjene, koja nije njegovo ulaganje u regulatorni kapital matičnog društva ili njegovog društva kćeri koje je u cijelosti uključeno u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog, minimalna i za takav subjekt beznačajna, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od uvjeta navedenog u točki (d) prvog podstavka.

2.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju vrste imovine koja se može povezati s poslovanjem subjekata posebne namjene i značenje izraza „minimalno” i „beznačajno” iz drugog podstavka stavka 1.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 84.

Manjinski udjeli uključeni u konsolidirani redovni osnovni kapital

1.  Institucije određuju iznos manjinskih udjela društva kćeri koji je uključen u konsolidirani redovni osnovni kapital tako da se od manjinskih udjela tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b):

2.  Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kći iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kći iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, manjinski udio tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani redovni osnovni kapital.

3.  Kada nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7., manjinski udio u društvima kćerima na koji se primjenjuje izuzeće ne priznaje se u regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, prema potrebi.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje potkonsolidirani izračun koji se zahtijeva u skladu sa stavkom 2. ovog članka, člankom 85. i člankom 87.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.  Nadležna tijela mogu odobriti izuzeće od primjene ovog članka matičnom financijskom holdingu koji ispunjava sve sljedeće uvjete:

Ako nakon 28. lipnja 2013. matični financijski holding koji ispunjava uvjete propisane u prvom podstavku postane matični mješoviti financijski holding, nadležna tijela mogu odobriti izuzeće iz prvog podstavka tom matičnom mješovitom financijskom holdingu ako on ispunjava uvjete propisane u tom podstavku.

6.  Kada kreditne institucije koje su stalno povezane u mreži sa središnjim tijelom i institucije osnovane u sklopu institucionalnog sustava zaštite u skladu s uvjetima iz članka 113. stavka 7. osnuju shemu međusobnih jamstava koja osigurava da ne postoje tekuće ili predvidive značajne, praktične ili pravne prepreke za prijenos iznosa regulatornog kapitala koji premašuje regulatorne zahtjeve s druge ugovorne strane na kreditnu instituciju, te institucije se izuzimaju od odredbi ovog članka u vezi s odbicima i mogu u cijelosti priznati bilo koji manjinski udio koji nastaje u sklopu sheme međusobnih jamstava.

Članak 85.

Instrumenti kvalificiranog osnovnog kapitala uključeni u konsolidirani osnovni kapital

1.  Institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b):

2.  Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kćer iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kćer iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, kvalificirani osnovni kapital tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani osnovni kapital.

3.  Kada nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7., instrumenti osnovnog kapitala u društvima kćerima na koje se primjenjuje izuzeće ne priznaju se kao regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, prema potrebi.

Članak 86.

Kvalificirani osnovni kapital uključen u konsolidirani dodatni osnovni kapital

Ne dovodeći u pitanje članak 84. stavke 5. ili 6., institucije određuju iznos kvalificiranog osnovnog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani dodatni osnovni kapital tako da se od kvalificiranog osnovnog kapitala tog društva uključenog u konsolidirani osnovni kapital oduzmu manjinski udjeli tog društva koji su uključeni u konsolidirani redovni osnovni kapital.

Članak 87.

Kvalificirani regulatorni kapital uključen u konsolidirani regulatorni kapital

1.  Institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani regulatorni kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva oduzme umnožak iznosa iz točke (a) i postotka iz točke (b):

2.  Izračun iz stavka 1. obavlja se na potkonsolidiranoj osnovi za svako društvo kćer iz članka 81. stavka 1.

Institucija može odlučiti da taj izračun neće obavljati za društvo kćer iz članka 81. stavka 1. Kada institucija donese takvu odluku, kvalificirani regulatorni kapital tog društva kćeri ne smije se uključiti u konsolidirani regulatorni kapital.

3.  Kada nadležno tijelo primijeni odstupanje u vezi s primjenom bonitetnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi, kako je to propisano u članku 7., instrumenti regulatornog kapitala u društvima kćerima na koje se primjenjuje izuzeće ne priznaju se kao regulatorni kapital na potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini, prema potrebi.

Članak 88.

Instrumenti kvalificiranog regulatornog kapitala uključeni u konsolidirani dopunski kapital

Ne dovodeći u pitanje članak 84. stavke 5. ili 6., institucije određuju iznos kvalificiranog regulatornog kapitala društva kćeri koji je uključen u konsolidirani dopunski kapital tako da se od kvalificiranog regulatornog kapitala tog društva uključenog u konsolidirani regulatorni kapital oduzme kvalificirani osnovni kapital tog društva koji je uključen u konsolidirani osnovni kapital.

GLAVA III.

KVALIFICIRANI UDJELI IZVAN FINANCIJSKOG SEKTORA

Članak 89.

Ponderiranje rizikom i zabrana kvalificiranih udjela izvan financijskog sektora

1.  Na kvalificirani udio čiji iznos premašuje 15 % priznatog kapitala institucije u društvu koje nije jedno od sljedećih primjenjuju se odredbe iz stavka 3.:

2.  Na ukupni iznos kvalificiranih udjela institucije u društvima osim u društvima iz točaka (a) i (b) stavka 1. koji premašuje 60 % njezinog priznatog kapitala primjenjuju se odredbe iz stavka 3.

3.  Nadležna tijela primjenjuju zahtjeve iz točaka (a) ili (b) na kvalificirane udjele institucija iz stavaka 1. i 2.:

Nadležna tijela objavljuju svoju odluku o izboru iz točke (a) ili točke (b).

4.  Za potrebe točke (b) stavka 1. EBA izdaje smjernice kojima se pobliže određuje značenje sljedećih izraza:

Smjernice se donose u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 90.

Alternativa ponderu rizika od 1 250  %

Institucije mogu umjesto primjene pondera rizika od 1 250  % na iznose koji prelaze ograničenja navedena u članku 89. stavcima 1. i 2., te iznose odbiti od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).

Članak 91.

Iznimke

1.  Dionice ili udjeli društava koja nisu navedena u članku 89. stavku 1. točkama (a) i (b) ne uključuju se u izračun ograničenja priznatog kapitala iz tog članka ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

2.  Dionice ili udjeli koji nisu dugotrajna financijska imovina na način kako je definirano člankom 35. stavkom 2. Direktive 86/635/EEZ ne uključuju se u izračun iz članka 89.

TREĆI DIO

KAPITALNI ZAHTJEVI

GLAVA I.

OPĆI ZAHTJEVI, VREDNOVANJE I IZVJEŠĆIVANJE

POGLAVLJE 1.

Zahtijevana razina regulatornog kapitala

Odjeljak 1.

Kapitalni zahtjevi za institucije

Članak 92.

Kapitalni zahtjevi

1.  Pridržavajući se članaka 93. i 94., institucije moraju u svakom trenutku ispunjavati sljedeće kapitalne zahtjeve:

2.  Institucije izračunavaju svoje stope kapitala na sljedeći način:

3.  Ukupni iznos izloženosti riziku izračunava se kao zbroj točaka od (a) do (f) ovog stavka nakon uvažavanja odredbi iz stavka 4.:

4.  Sljedeće odredbe primjenjuju se pri izračunu ukupnog iznosa izloženosti iz stavka 3.:

Članak 93.

Zahtjev za inicijalni kapital za redovno poslovanje

1.  Regulatorni kapital institucije ne smije pasti ispod iznosa inicijalnog kapitala koji se zahtijevao u vrijeme izdavanja odobrenja za rad.

2.  Kreditne institucije koje su postojale na dan 1. siječnja 1993., a čiji iznos regulatornog kapitala ne dostiže iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala, mogu nastaviti svoje poslovanje. U tom slučaju iznos regulatornog kapitala tih institucija ne smije pasti ispod najviše razine ostvarene od 22. prosinca 1989.

3.  Investicijska društva koja imaju odobrenje za rad i društva koja su obuhvaćena člankom 6. Direktive 2006/49/EZ koja su postojala prije 31. prosinca 1995., a čiji iznos regulatornog kapitala ne dosiže iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala, mogu nastaviti svoje poslovanje. Regulatorni kapital tih društava ili investicijskih društava ne smije pasti ispod najviše referentne razine izračunate nakon datuma obavijesti navedenog u Direktivi Vijeća 93/6/EEZ od 15. ožujka 1993. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija ( 9 ). Ta je referentna razina prosječna dnevna razina regulatornog kapitala izračunatog tijekom šestomjesečnog razdoblja koje je prethodilo datumu izračuna. Izračunava se svakih šest mjeseci za odgovarajuće prethodno razdoblje.

4.  Ako kontrolu nad institucijom koja ulazi u kategoriju iz stavka 2. ili stavka 3. preuzme fizička ili pravna osoba osim osobe koja je prethodno kontrolirala instituciju, iznos regulatornog kapitala te institucije mora doseći iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

5.  U slučaju spajanja dviju ili više institucija koje ulaze u kategoriju iz stavka 2. ili stavka 3., iznos regulatornog kapitala institucije koja nastaje spajanjem ne smije pasti ispod ukupnog regulatornog kapitala spojenih institucija u vrijeme spajanja, sve dok se ne dosegne iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

6.  Ako nadležna tijela smatraju da je nužno ispuniti zahtjev iz stavka 1. da bi se osigurala solventnost institucije, odredbe iz stavaka od 2. do 5. ne primjenjuju se.

Članak 94.

Odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja

1.  Institucije mogu zamijeniti kapitalni zahtjev iz članka 92. stavka 3. točke (b) kapitalnim zahtjevom izračunatim u skladu s točkom (a) tog stavka za njihove poslove iz knjige trgovanja ako obujam njihovih bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja ispunjava oba sljedeća uvjeta:

2.  Pri izračunu obujma bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije primjenjuju sljedeće:

3.  Ako institucija ne ispunjava uvjet iz točke (b) stavka 1., o tome mora odmah obavijestiti nadležno tijelo. Ako nadležno tijelo nakon provedene procjene utvrdi da uvjet iz točke (a) stavka 1. nije ispunjen i o tome obavijesti instituciju, institucija od sljedećeg izvještajnog datuma prestaje primjenjivati stavak 1.

Odjeljak 2.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva s ograničenim odobrenjem za pružanje investicijskih usluga

Članak 95.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva s ograničenim odobrenjem za pružanje investicijskih usluga

1.  Za potrebe članka 92. stavka 3. investicijska društva koja nemaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama (3) i (6) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ primjenjuju izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku iz stavka 2.

2.  Investicijska društva iz stavka 1. ovog članka i društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ izračunavaju ukupan iznos izloženosti riziku kao viši iznos od sljedećih:

Društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ ispunjavaju zahtjeve iz članka 92. stavaka 1. i 2. na osnovi ukupnog iznosa izloženosti riziku iz prvog podstavka.

Nadležna tijela mogu odrediti kapitalne zahtjeve za društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ kao kapitalne zahtjeve koji bi bili obvezujući za ta društva u skladu s nacionalnim mjerama prenošenja koje su na snazi 31. prosinca 2013. za direktive 2006/49/EZ i 2006/48/EZ.

3.  Investicijska društva iz stavka 1. podliježu svim drugim odredbama u smislu operativnog rizika navedenim u pododjeljku 2. odjeljku II. poglavlju 2. glave VII. Direktive 2013/36/EU.

Članak 96.

Kapitalni zahtjevi za investicijska društva koja imaju inicijalni kapital na način opisan u članku 28. stavku 2. Direktive 2013/36/EU

1.  Za potrebe članka 92. stavka 3. sljedeće kategorije investicijskih društava koja imaju inicijalni kapital u skladu s člankom 28. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU primjenjuju izračun ukupnog iznosa izloženosti riziku naveden u stavku 2. ovog članka:

2.  Kod investicijskih društava iz stavka 1. ukupan iznos izloženosti riziku izračunava se kao zbroj sljedećeg:

3.  Investicijska društva iz stavka 1. podliježu svim drugim odredbama u smislu operativnog rizika navedenim u pododjeljku 1. odjeljku II. poglavlju 3. glave VII. Direktive 2013/36/EU.

Članak 97.

Regulatorni kapital na osnovni fiksnih općih troškova

1.  U skladu s člancima 95. i 96. investicijsko društvo i društva iz članka 4. stavka 1. točke (2) podtočke c. koja pružaju investicijske usluge i aktivnosti navedene u točkama (2) i (4) odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ moraju imati priznati kapital za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine.

2.  Ako dođe do promjene u poslovanju investicijskog društva u odnosu na prethodnu godinu koju nadležno tijelo smatra značajnom, nadležno tijelo može prilagoditi zahtjev iz stavka 1.

3.  Investicijsko društvo koje, počevši od dana kad je osnovano, nije dovršilo jednogodišnje poslovanje, mora imati priznati kapital za najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova predviđenih u svom poslovnom planu, osim u slučaju da nadležno tijelo zahtijeva prilagodbu poslovnog plana.

4.  EBA u konzultaciji s ESMA-om sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 1. ožujka 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 98.

Regulatorni kapital za investicijska društva na konsolidiranoj osnovi

1.  U slučaju da su investicijska društva iz članka 95. stavka 1. u grupi, a ta grupa ne obuhvaća kreditne institucije, matično investicijsko društvo iz države članice primjenjuje članak 92. na konsolidiranoj osnovi na sljedeći način:

2.  U slučaju da su investicijska društva iz članka 96. stavka 1. u grupi, a ta grupa ne obuhvaća kreditne institucije, matično investicijsko društvo iz države članice i investicijsko društvo pod kontrolom financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenjuju članak 92. na konsolidiranoj osnovi na sljedeći način:

POGLAVLJE 2.

Zahtjevi u vezi s izračunom i izvješćivanjem

Članak 99.

Izvješćivanje o kapitalnim zahtjevima i financijskim informacijama

1.  O obvezama propisanim u članku 92. institucije izvješćuju nadležna tijela najmanje na polugodišnjoj osnovi.

2.  Institucije na koje se primjenjuje članak 4. Uredbe (EZ) br. 1606/2002 i kreditne institucije osim onih navedenih u članku 4. te Uredbe koje pripremaju svoje konsolidirane izvještaje u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima donesenim u skladu s postupkom iz članka 6. stavka 2. te Uredbe također izvješćuju o financijskim informacijama.

3.  Nadležna tijela mogu zahtijevati od onih kreditnih institucija koje primjenjuju međunarodne računovodstvene standarde koji se primjenjuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 za izvješćivanje o regulatornom kapitalu na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 24. stavkom 2. te Uredbe da također izvješćuju o financijskim informacijama kako je propisano u stavku 2. ovog članka.

4.  O financijskim informacijama iz stavaka 2. i 3. izvješćuje se u opsegu koji je potreban da bi se dobio potpun pregled nad profilom rizičnosti poslova institucije i pregled nad sistemskim rizicima koje institucije predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

5.  EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju jedinstveni formati, učestalost, datumi izvješćivanja, definicije i informatička rješenja koja se primjenjuju u Uniji za izvješćivanje iz stavaka od 1. do 4.

Izvještajni zahtjevi moraju biti razmjerni vrsti, opsegu i složenosti poslova institucija.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6.  Kada nadležno tijelo smatra da su financijske informacije koje se zahtijevaju u skladu sa stavcima 2. i 3. potrebne za dobivanje potpunog pregleda nad profilom rizičnosti poslova institucija i pregleda nad sistemskim rizicima koje institucije predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo, a koje nisu institucije iz stavaka 2. i 3. na koje se primjenjuje računovodstveni okvir koji se temelji na Direktivi 86/635/EEZ, nadležno tijelo konzultira se s EBA-om o proširenju izvještajnih zahtjeva za financijske informacije na konsolidiranoj osnovi i na te institucije, ako one već ne izvješćuju na toj osnovi.

EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju formati koje upotrebljavaju institucije na koje nadležna tijela mogu proširiti izvještajne zahtjeve u skladu s prvim podstavkom.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7.  Kada nadležno tijelo smatra da su informacije koje nisu obuhvaćene provedbenim tehničkim standardima iz stavka 5. potrebne u svrhe navedene u stavku 4., ono obavješćuje EBA-u i ESRB o dodatnim informacijama za koje smatra da ih je potrebno uključiti u provedbene tehničke standarde iz stavka 5.

Članak 100.

Dodatni izvještajni zahtjevi

Institucije izvješćuju nadležna tijela, barem u agregiranom obliku, o opsegu svojih repo ugovora i pozajmljivanja vrijednosnih papira te o svim vrstama opterećenosti imovine.

EBA uključuje te informacije u provedbene tehničke standarde o izvješćivanju iz članka 99. stavka 5.

Članak 101.

Specifične obveze izvješćivanja

1.  Institucije izvješćuju nadležna tijela na polugodišnjoj osnovi o sljedećim podacima za svako nacionalno tržište nekretnina kojemu se izložene:

2.  O podacima iz stavka 1. izvješćuje se nadležno tijelo matične države članice relevantne institucije. Kada institucija ima podružnicu u drugoj državi članici, o podacima koji se odnose na tu podružnicu također se izvješćuju nadležna tijela države članice domaćina. Podaci o svakom tržištu nekretnina u Uniji prema kojem je relevantna institucija izložena iskazuju se zasebno.

3.  Nadležna tijela godišnje na agregiranoj osnovi objavljuju podatke navedene u točkama od (a) do (f) stavka 1. zajedno s dostupnim povijesnim podacima. Nadležno tijelo dužno je po zahtjevu drugog nadležnog tijela iz neke od država članica ili po zahtjevu EBA-e tom nadležnom tijelu ili EBA-i dostaviti detaljnije informacije o stanju na tržištu stambenih ili poslovnih nekretnina u toj državi članici.

4.  EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

POGLAVLJE 3.

Knjiga trgovanja

Članak 102.

Zahtjevi za knjigu trgovanja

1.  Pozicije u knjizi trgovanja ne smiju imati ograničenja njihove utrživosti ili ih je moguće zaštititi od rizika.

2.  Namjera trgovanja dokazuje se na temelju strategija, politika i postupaka koje institucija određuje radi upravljanja pozicijom ili portfeljem u skladu s člankom 103.

3.  Institucije su dužne uspostaviti i održavati sustave i kontrole za upravljanje knjigom trgovanja u skladu s člancima 104. i 105.

4.  Institucije mogu uključiti interne zaštite u izračun kapitalnih zahtjeva za pozicijski rizik ako se one drže s namjerom trgovanja i ako su ispunjeni zahtjevi iz članaka od 103. do 106.

Članak 103.

Upravljanje knjigom trgovanja

Pri upravljanju svojim pozicijama ili skupom pozicija u knjizi trgovanja institucija mora ispunjavati sve sljedeće zahtjeve:

Članak 104.

Uključivanje u knjigu trgovanja

1.  Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za određivanje pozicija koje se uključuju u knjigu trgovanja u svrhu izračuna njihovih kapitalnih zahtjeva u skladu sa zahtjevima iz članka 102. i definicije knjige trgovanja u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (86), uzimajući u obzir sposobnosti i praksu upravljanja rizicima institucije. Institucija je dužna u potpunosti dokumentirati poštivanje tih politika i postupaka te ih podvrgavati periodičnoj unutarnjoj reviziji.

2.  Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i postupci moraju uključivati najmanje sljedeće:

Članak 105.

Zahtjevi za bonitetno vrednovanje

1.  Sve pozicije u knjizi trgovanja podliježu standardima bonitetnog vrednovanja iz ovog članka. Institucije posebno moraju osigurati da se bonitetnim vrednovanjem njihovih pozicija iz knjige trgovanja postiže odgovarajuća razina pouzdanosti u odnosu na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja, zahtjeve za bonitetnu ispravnost te način postupanja i svrhu kapitalnih zahtjeva s obzirom na pozicije iz knjige trgovanja.

2.  Institucije uspostavljaju i održavaju odgovarajuće sustave i kontrole koji omogućuju razborite i pouzdane procijenjene vrijednosti. Ti sustavi i kontrole uključuju barem sljedeće elemente:

3.  Institucije ponovno vrednuju pozicije iz knjige trgovanja najmanje jednom dnevno.

4.  Institucije vrednuju svoje pozicije po tržišnoj vrijednosti kad god je to moguće, uključujući i onda kad primjenjuju tretman kapitala u knjizi trgovanja.

5.  Pri vrednovanju po tržišnoj vrijednosti institucija upotrebljava razboritiju od ponuđene i tražene cijene, osim ako institucija može završiti trgovanje po srednjoj tržišnoj cijeni. Ako se institucije koriste tim odstupanjem, one svakih šest mjeseci izvješćuju svoja nadležna tijela o dotičnim pozicijama i dostavljaju dokaze o tome da mogu završiti trgovanje po srednjoj tržišnoj cijeni.

6.  Ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti nije moguće, institucije konzervativno vrednuju po modelu svoje pozicije i portfelje, uključujući i onda kad izračunavaju kapitalne zahtjeve za pozicije u knjizi trgovanja.

7.  Pri primjeni vrednovanja po modelu, institucije moraju ispunjavati sljedeće zahtjeve:

Za potrebe točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o onima koji zauzimaju pozicije trgovanja i mora biti neovisno testiran, uključujući validaciju matematičkih izračuna, pretpostavki i programske provedbe.

8.  Uz dnevno vrednovanje po tržišnoj vrijednosti ili vrednovanje po modelu, institucije su dužne provoditi neovisnu provjeru cijena. Provjeru tržišnih cijena i ulaznih parametara za model provodi osoba ili jedinica koja je neovisna o osobama ili jedinicama koje ostvaruju koristi od knjige trgovanja, najmanje jednom mjesečno ili češće, ovisno o prirodi tržišne ili trgovačke aktivnosti. Ako neovisni izvori formiranja cijena nisu dostupni ili su subjektivni, može postojati potreba za primjenom razboritog postupanja, kao što je prilagodba vrednovanja.

9.  Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za razmatranje prilagodbi vrednovanja.

10.  Institucije formalno razmatraju prilagodbe vrednovanja za sljedeće: nerealizirane kreditne raspone, troškove zatvaranja pozicija, operativne rizike, neizvjesnost tržišnih cijena, ranije zatvaranje pozicija, troškove investiranja i financiranja, buduće administrativne troškove i, prema potrebi, rizik modela.

11.  Institucije uspostavljaju i održavaju postupke za izračun prilagodbe trenutačnog vrednovanja manje likvidnih pozicija koje posebno mogu nastati kao posljedica događaja na tržištu ili okolnosti povezanih s institucijom kao što su koncentrirane pozicije i/ili pozicije kod kojih je premašeno prvotno predviđeno razdoblje držanja. Institucije, ako je potrebno, takve prilagodbe provode dodatno uz sve promjene vrijednosti pozicije za potrebe financijskog izvješćivanja i tako da te prilagodbe odražavaju nelikvidnost pozicije. Prema tim postupcima institucije razmatraju nekoliko faktora pri odlučivanju je li prilagodba vrednovanja manje likvidnih pozicija nužna. Ti faktori uključuju sljedeće:

12.  Kada se koriste vrednovanjem provedenim od strane treće osobe ili vrednovanjem po modelu, institucije same procjenjuju hoće li primjenjivati prilagodbu vrednovanja. Osim toga, institucije razmatraju postojanje potrebe za prilagodbom za manje likvidne pozicije i redovito procjenjuju njihovu kontinuiranu primjerenost. Institucije također izrijekom procjenjuju potrebu za prilagodbama vrednovanja neizvjesnih ulaznih parametara koji se upotrebljavaju u modelu.

13.  Kod kompleksnih proizvoda, uključujući izloženosti kod sekuritizacije i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije izrijekom procjenjuju potrebu za prilagodbama vrednovanja zbog rizika modela koji je povezan s mogućom neodgovarajućom metodologijom vrednovanja i rizika modela koji je povezan s korištenjem interno procijenjenih (a time moguće i neodgovarajućih) kalibracijskih parametara u modelu za vrednovanje.

14.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti u skladu s kojima se primjenjuju zahtjevi iz članka 105. za potrebe stavka 1. ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 106.

Interne zaštite

1.  Interna zaštita posebno mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

Praćenje treba osigurati odgovarajućim postupcima.

2.  Zahtjevi iz stavka 1. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na zaštićene pozicije u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

3.  Odstupajući od stavaka 1. i 2., ako se institucija štiti od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane uz pomoć kreditne izvedenice raspoređene u svoju knjigu trgovanja korištenjem interne zaštite, izloženost u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili izloženost riziku druge ugovorne strane ne smatraju se zaštićenima u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, osim ako institucija od dostupne treće strane pružatelja zaštite ne kupi odgovarajuću kreditnu izvedenicu koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Ne dovodeći u pitanje točku (h) članka 299. stavka 2., ako je ta zaštita treće strane kupljena i priznaje se kao zaštita izloženosti u knjizi pozicija kojima se ne trguje u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva, ni interna ni eksterna zaštita kreditnom izvedenicom ne uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva.

GLAVA II.

KAPITALNI ZAHTJEVI ZA KREDITNI RIZIK

POGLAVLJE 1.

Opća načela

Članak 107.

Pristupi kreditnom riziku

1.  Institucije za izračun svojih iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2. ili, ako su to u skladu s člankom 143. nadležna tijela odobrila, pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz poglavlja 3.

2.  Institucije za izračun svojih iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) za izloženosti iz trgovanja i uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane, primjenjuju postupak naveden u odjeljku 9. poglavlju 6. Sve ostale vrste izloženosti središnjoj drugoj ugovornoj strani institucije tretiraju na sljedeći način:

3.  Za potrebe ove Uredbe izloženosti prema investicijskim društvima iz trećih zemalja i izloženosti prema kreditnim institucijama iz trećih zemalja i izloženosti prema klirinškim kućama i burzama iz trećih zemalja tretiraju se kao izloženosti prema instituciji samo ako treća zemlja u vezi s tim subjektom primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.

4.  Za potrebe stavka 3. Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja zahtjeve bonitetnog nadzora i regulatorne zahtjeve barem istovjetne onima koji se primjenjuju u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti tretirati izloženosti prema subjektima iz stavka 3. kao izloženosti prema institucijama ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju prije 1. siječnja 2014. odobrila kao prihvatljivu za takav tretman.

Članak 108.

Korištenje tehnike smanjenja kreditnog rizika u okviru standardiziranog pristupa i IRB pristupa

1.  Za izloženost na koju institucija primjenjuje standardizirani pristup iz poglavlja 2. ili IRB pristup iz poglavlja 3., a bez primjene vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151., pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točaka (a) i (f) ili iznosa očekivanih gubitaka za potrebe izračuna iz članka 36. stavka 1. točke (d) i članka 62. točke (c) institucija se može koristiti tehnikom smanjenja kreditnog rizika u skladu s poglavljem 4.

2.  Za izloženost na koju institucija primjenjuje IRB pristup uz korištenje vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. institucija se može koristiti tehnikom smanjenja kreditnog rizika u skladu s poglavljem 3.

Članak 109.

Tretman sekuritiziranih izloženosti u okviru standardiziranog pristupa i IRB pristupa

1.  Ako se institucija koristi standardiziranim pristupom iz poglavlja 2. za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za kategoriju izloženosti u koju bi se sekuritizirane izloženosti rasporedile u skladu s člankom 112., institucija izračunava iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijsku poziciju u skladu s člancima 245., 246. i člancima od 251. do 258. Institucije koje se koriste standardiziranim pristupom mogu se koristiti i pristupom interne procjene ako su za to dobile odobrenje u skladu s člankom 259. stavkom 3.

2.  Ako se institucija koristi IRB pristupom iz poglavlja 3. za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za kategoriju izloženosti u koju bi se sekuritizirane izloženosti rasporedile u skladu s člankom 147., institucija izračunava iznos izloženosti ponderiran rizikom u skladu s člancima 245., 246. i člancima od 259. do 266.

Osim kod pristupa interne procjene, ako se IRB pristup primjenjuje samo za dio sekuritiziranih izloženosti koje čine sekuritizaciju, institucija se koristi pristupom koji odgovara prevladavajućem udjelu sekuritiziranih izloženosti koje čine tu sekuritizaciju.

Članak 110.

Tretman ispravka vrijednosti za kreditni rizik

1.  Institucije koje primjenjuju standardizirani pristup tretiraju opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 62. točkom (c).

2.  Institucije koje primjenjuju IRB pristup tretiraju opće ispravke vrijednosti za kreditni rizik u skladu s člankom 159., člankom 62. točkom (d) i člankom 36. stavkom 1. točkom (d).

Za potrebe ovog članka i poglavlja 2. i 3. opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik isključuju rezerve za opće bankovne rizike.

3.  Institucije koje se koriste IRB pristupom, a primjenjuju standardizirani pristup na dio svojih izloženosti na konsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi, određuju u skladu s člancima 148. i 150. dio općeg ispravka vrijednosti za kreditni rizik koji se tretira kao opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik prema standardiziranom pristupu i dio koji se tretira kao opći ispravak vrijednosti za kreditni rizik prema IRB pristupu, i to na sljedeći način:

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje način izračuna općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom za sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 28. srpnja 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

POGLAVLJE 2.

Standardizirani pristup

Odjeljak 1.

Opća načela

Članak 111.

Vrijednost izloženosti

1.  Vrijednost izloženosti stavke imovine čini njezina računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 110. i ostalih smanjenja regulatornog kapitala povezanih sa stavkom imovine. Vrijednost izloženosti izvanbilančne stavke navedene u Prilogu I. čini sljedeći postotak njezine nominalne vrijednosti nakon umanjenja za specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik:

Izvanbilančne stavke iz druge rečenice prvog podstavka raspoređuju se u kategorije rizika kako je navedeno u Prilogu I.

Ako se institucija koristi složenom metodom financijskog kolaterala iz članka 223., vrijednost izloženosti vrijednosnih papira ili robe, prodanih, ponuđenih kao kolateral ili danih u zajam na temelju repo transakcije ili u okviru transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržnih kredita, povećava se za korektivni faktor primjeren za takve vrijednosne papire ili robu kao što je propisano člancima od 223. do 225.

2.  Vrijednost izloženosti izvedenog instrumenta navedenog u Prilogu II. određuje se u skladu s poglavljem 6., poštujući učinke ugovora o obnovi i ostalih sporazuma o netiranju koji se uzimaju u obzir u svrhu tih metoda u skladu s poglavljem 6. Vrijednost izloženosti repo transakcije, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire ili maržnih kredita može se odrediti u skladu s poglavljem 6. ili poglavljem 4.

3.  Ako se na izloženost primjenjuje materijalna kreditna zaštita, vrijednost izloženosti koja je primjenjiva na tu stavku može se izmijeniti u skladu s poglavljem 4.

Članak 112.

Kategorije izloženosti

Svaka izloženost raspoređuje se u jednu od sljedećih kategorija izloženosti:

Članak 113.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

1.  Za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ponderi rizika primjenjuju se na sve izloženosti, osim ako se odbijaju od regulatornog kapitala, u skladu s odredbama iz odjeljka 2. Primjena pondera rizika temelji se na kategoriji izloženosti u koju se raspoređuje izloženost i na njezinoj kreditnoj kvaliteti, u opsegu određenom odjeljkom 2. Kreditnu kvalitetu moguće je odrediti s obzirom na kreditnu procjenu vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika ili kreditnu procjenu agencija za kreditiranje izvoza, kao što je opisano u odjeljku 3.

2.  U svrhu primjene pondera rizika, kao što je navedeno u stavku 1., vrijednost izloženosti množi se ponderom rizika navedenim ili utvrđenim u skladu s odjeljkom 2.

3.  Ako se na izloženost primjenjuje kreditna zaštita, moguće je promijeniti ponder rizika primjenjiv na tu stavku u skladu s poglavljem 4.

4.  Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za sekuritizirane izloženosti izračunavaju se u skladu s poglavljem 5.

5.  Izloženostima za koje izračun nije određen u odjeljku 2. dodjeljuje se ponder rizika od 100 %.

6.  Osim izloženosti koje čine stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, institucija može uz prethodnu suglasnost nadležnih tijela odlučiti ne primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka na izloženosti te institucije prema drugoj ugovornoj strani koja je njezino matično društvo, njezino društvo kći, društvo kći njezinog matičnog društva ili društvo povezano odnosom u smislu članka 12. stavka 1. Direktive 83/349/EEZ. Nadležna tijela su ovlaštena dati suglasnost ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Ako institucija u skladu s ovim stavkom ima odobrenje da ne primjenjuje zahtjeve iz stavka 1., ona im može dodijeliti ponder rizika od 0 %.

7.  Osim izloženosti koje čine stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, institucije mogu uz prethodno odobrenje nadležnih tijela ne primjenjivati zahtjeve iz stavka 1. ovog članka na izloženosti prema drugim ugovornim stranama s kojima je institucija ušla u institucionalni sustav zaštite koji je ugovorno ili zakonski određeno uređenje odgovornosti koje štiti te institucije i posebno osigurava njihovu likvidnost i solventnost kako bi se izbjegao stečaj u slučaju da to postane neophodno. Nadležna tijela su ovlaštena dati odobrenje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Ako institucija u skladu s ovim stavkom odluči da ne primjenjuje zahtjeve iz stavka 1., ona im može dodijeliti ponder rizika od 0 %.

Odjeljak 2.

Ponderi rizika

Članak 114.

Izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama

1.  Osim u slučajevima navedenim u stavcima od 2. do 7., izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama dodjeljuje se ponder rizika 100 %.

2.  Izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 1. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.

3.  Izloženostima prema ESB-u dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

4.  Izloženostima prema središnjim državama i središnjim bankama država članica nominiranima i s izvorima sredstava u domaćoj valuti te središnje države i središnje banke dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

6.  Za izloženosti navedene u članku 495. stavku 2.:

7.  Ako nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuje nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji dodijele ponder rizika koji je niži od pondera navedenog u stavcima 1. i 2. izloženostima prema svojoj središnjoj državi i središnjoj banci koje su nominirane i s izvorima sredstava u domaćoj valuti, institucije mogu ponderirati te izloženosti na isti način.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na izloženosti prema središnjoj državi ili središnjoj banci treće zemlje tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

Članak 115.

Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave

1.  Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave ponderiraju se kao izloženosti prema institucijama, osim u slučaju da se tretiraju kao izloženosti prema središnjoj državi kako je to navedeno u stavku 2. ili 4. ili da se na njih primjenjuje ponder rizika naveden u stavku 5. Povlašteni tretman za kratkoročne izloženosti iz članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. ne primjenjuje se.

2.  Izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave tretiraju se kao izloženosti prema središnjoj državi u kojoj su osnovane ako ne postoji razlika u riziku između takvih izloženosti zato što područna (regionalna) ili lokalna samouprava ima ovlasti prikupljanja prihoda i ako postoji posebni institucionalni okvir koji smanjuje njezin rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza.

EBA vodi javno dostupnu bazu podataka svih jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave unutar Unije koje relevantna nadležna tijela tretiraju kao izloženosti prema njihovim središnjim državama.

3.  Izloženosti prema crkvama ili vjerskim zajednicama tretiraju se kao izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave ako su crkve i vjerske zajednice u skladu s javnim pravom osnovane kao pravne osobe i ubiru poreze u skladu sa zakonodavstvom koje im daje to pravo. U tom se slučaju stavak 2. ne primjenjuje, a za potrebe članka 150. stavka 1. točke (a) ne isključuje se dopuštenje za primjenu standardiziranog pristupa.

4.  Kad nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuju nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji tretiraju izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave kao izloženosti prema svojoj središnjoj državi i ne postoji razlika u riziku između takvih izloženosti zato što jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave imaju ovlasti prikupljanja prihoda te zbog posebnog institucionalnog okvira koji smanjuje rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucije mogu ponderirati izloženosti prema toj jedinici područne (regionalne) i lokalne samouprave na isti način.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

5.  Izloženostima prema jedinicama područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica koje nisu navedene u stavcima od 2. do 4., a nominirane su i s izvorima sredstava u domaćoj valuti te jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave dodjeljuje se ponder rizika 20 %.

Članak 116.

Izloženosti prema subjektima javnog sektora

1.  Izloženostima prema subjektima javnog sektora za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se u skladu s tablicom 2. ponder rizika u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete koji je dodijeljen izloženostima prema središnjoj državi u kojoj subjekt javnog sektora ima sjedište.

Ponder rizika za izloženosti prema subjektima javnog sektora koji imaju sjedište u državama čijoj središnjoj državi nije dodijeljen rejting jest 100 %.

2.  Izloženosti prema subjektima javnog sektora za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a tretiraju se u skladu s člankom 120. Povlašteni tretman iz članka 119. stavka 2. i članka 120. stavka 2. za kratkoročne izloženosti ne primjenjuje se na te subjekte.

3.  Za izloženosti prema subjektima javnog sektora s izvornim rokom dospijeća od tri mjeseca ili manje ponder rizika je 20 %.

4.  U iznimnim se okolnostima izloženosti prema subjektima javnog sektora mogu tretirati kao izloženosti prema središnjoj državi, jedinici područne (regionalne) ili lokalne samouprave na čijem su području nadležnosti ona osnovana ako prema mišljenju nadležnih tijela ne postoji razlika u riziku između spomenutih izloženosti zbog postojanja odgovarajućeg jamstva središnje države ili jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave.

5.  Kad nadležna tijela treće zemlje koja primjenjuju nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji tretiraju izloženosti prema subjektima javnog sektora u skladu sa stavkom 1. ili 2., institucije mogu ponderirati izloženosti tim subjektima javnog sektora na isti način. U protivnom, institucije primjenjuju ponder rizika od 100 %.

Za potrebe ovog stavka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

Članak 117.

Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama

1.  Izloženosti prema multilateralnim razvojnim bankama koje nisu navedene u stavku 2. tretiraju se na isti način kao izloženosti prema institucijama. Povlašteni tretman iz članka 119. stavka 2., članka 120. stavka 2. i članka 121. stavka 3. za kratkoročne izloženosti ne primjenjuje se.

Međuamerička investicijska korporacija (engl. Inter-American Investment Corporation), Crnomorska trgovinska i razvojna banka (engl. Black Sea Trade and Development Bank), Srednjoamerička banka za gospodarsku integraciju (engl. Central American Bank for Economic Integration) i CAF – razvojna banka Latinske Amerike (engl. CAF-Development Bank of Latin America) smatraju se multilateralnim razvojnim bankama.

2.  Izloženostima prema sljedećim multilateralnim razvojnim bankama dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

3.  Ponder rizika od 20 % dodjeljuje se dijelu neuplaćenog upisanog kapitala u Europski investicijski fond.

Članak 118.

Izloženosti prema međunarodnim organizacijama

Izloženostima prema sljedećim međunarodnim organizacijama dodjeljuje se ponder rizika 0 %:

Članak 119.

Izloženosti prema institucijama

1.  Izloženosti prema institucijama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a ponderiraju se u skladu s člankom 120. Izloženosti prema institucijama za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a ponderiraju se u skladu s člankom 121.

2.  Izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći koje su nominirane i s izvorima u nacionalnoj valuti dužnika dodjeljuje se ponder rizika koji je za jednu kategoriju manje povoljan nego povlašteni ponder rizika iz članka 114. stavaka od 4. do 7., koji je dodijeljen izloženostima središnjoj državi u kojoj institucija ima sjedište.

3.  Izloženostima čiji je preostali rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći koje su nominirane i s izvorima sredstava u nacionalnoj valuti dužnika ne smije se dodijeliti ponder rizika manji od 20 %.

4.  Izloženost prema instituciji u obliku minimalnih pričuva koje institucija održava u skladu sa zahtjevima ESB-a ili središnje banke države članice može se ponderirati kao izloženost prema središnjoj banci te države članice ako se:

5.  Izloženosti prema financijskim institucijama koja imaju odobrenje za rad i pod nadzorom su nadležnih tijela te podliježu bonitetnim zahtjevima koji su u smislu robusnosti usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije, tretiraju se kao izloženosti prema institucijama.

Članak 120.

Izloženosti prema institucijama kojima je dodijeljen rejting

1.  Izloženostima prema institucijama čiji je preostali rok do dospijeća duži od tri mjeseca i za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 3. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.

2.  Izloženostima prema instituciji čiji je preostali rok do dospijeća kraći od tri mjeseca i za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 4. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.

3.  Odnos između tretmana kratkoročne kreditne procjene iz članka 131. i općeg povlaštenog tretmana za kratkoročne izloženosti iz stavka 2. je sljedeći:

Članak 121.

Izloženosti prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting

1.  Izloženostima prema institucijama za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu sa stupnjem kreditne kvalitete koji je dodijeljen izloženostima prema središnjoj državi u kojoj institucija ima sjedište, u skladu s tablicom 5.

2.  Za izloženosti prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting, a koje imaju sjedište u državama čijoj središnjoj državi nije dodijeljen rejting, ponder rizika je 100 %.

3.  Za izloženosti prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting, a čiji je izvorni efektivni rok do dospijeća tri mjeseca ili kraći, ponder rizika je 20 %.

4.  Bez obzira na stavke 2. i 3., za izloženosti s osnove financiranja trgovine iz točke (b) drugog podstavka članka 162. stavka 3. prema institucijama kojima nije dodijeljen rejting, ponder rizika je 50 %, a kada je preostali rok do dospijeća tih izloženosti s osnove financiranja trgovine tri mjeseca ili kraći, ponder rizika je 20 %.

Članak 122.

Izloženosti prema trgovačkim društvima

1.  Izloženostima za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 6. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.

2.  Izloženostima za koje ne postoji kreditna procjena dodjeljuje se ponder rizika od 100 % ili ponder rizika koji se dodjeljuje izloženostima prema središnjoj državi u kojoj društvo ima sjedište, ovisno o tome koji je ponder veći.

Članak 123.

Izloženosti prema stanovništvu

Izloženostima koje ispunjavaju sljedeće kriterije dodjeljuje se ponder rizika od 75 %:

Vrijednosni papiri ne mogu se rasporediti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.

Izloženosti koje ne zadovoljavaju kriterije iz točaka od (a) do (c) prvog podstavka ne smiju se rasporediti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.

Sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma može se rasporediti u kategoriju izloženosti prema stanovništvu.

Članak 124.

Izloženosti osigurane nekretninama

1.  Izloženosti ili bilo kojem dijelu izloženosti koji je u cijelosti osiguran nekretninom dodjeljuje se ponder rizika od 100 % ako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 125. ili 126., osim za dio izloženosti koji je raspoređen u drugu kategoriju izloženosti. Dijelu izloženosti koji prelazi vrijednost osiguranja nekretninom dodjeljuje se ponder rizika koji se primjenjuje na neosigurane izloženosti te druge ugovorne strane.

Dio izloženosti koji se tretira kao u cijelosti osiguran nekretninom ne može biti veći od založenog iznosa tržišne vrijednosti ili, u državama članicama koje su zakonima ili podzakonskim propisima utvrdile stroge kriterije za procjenu hipotekarne vrijednosti, od hipotekarne vrijednosti odnosne nekretnine.

2.  Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 101. i drugih relevantnih pokazatelja, nadležna tijela redovito, a najmanje jednom godišnje, procjenjuju jesu li ponder rizika od 35 % za izloženosti osigurane stambenim nekretninama iz članka 125. i ponder rizika od 50 % za izloženosti osigurane poslovnim nekretninama iz članka 126. koje se nalaze na njihovu državnom području odgovarajući, uzimajući u obzir:

Nadležna tijela mogu odrediti više pondere rizika ili strože kriterije od navedenih u članku 125. stavku 2. i članku 126. stavku 2., kada je primjereno, uzimajući u obzir pitanja financijske stabilnosti.

Za izloženosti osigurane stambenim nekretninama nadležna tijela određuju ponder rizika u rasponu od 35 % do 150 %.

Za izloženosti osigurane poslovnim nekretninama nadležna tijela određuju ponder rizika u rasponu od 50 % do 150 %.

U tim se rasponima viši ponder rizika određuje na temelju ostvarenih gubitaka te uzimajući u obzir buduća kretanja na tržištima nekretnina i pitanja financijske stabilnosti. Ako procjena pokaže da ponderi rizika utvrđeni u članku 125. stavku 2. i članku 126. stavku 2. ne odražavaju stvarne rizike povezane s jednim ili više segmenata nekretnina predmetnih izloženosti, koje su u cijelosti osigurane stambenim nekretninama ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na jednom ili više dijelova njihova državnog područja, nadležna tijela za te segmente nekretnina predmetnih izloženosti određuju viši ponder rizika, koji odgovara stvarnim rizicima.

Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om u vezi s prilagodbama pondera rizika i kriterija koje primjenjuju, a koji će se izračunavati u skladu s kriterijima utvrđenima u ovom stavku kako je određeno regulatornim tehničkim standardima iz stavka 4. ovog članka. EBA objavljuje pondere rizika i kriterije koje nadležna tijela određuju za izloženosti iz članaka 125., 126. i članka 199. stavka 1. točke (a).

3.  Kada nadležna tijela odrede viši ponder rizika ili strože kriterije, institucije imaju šestomjesečno prijelazno razdoblje da primijene novi ponder rizika.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.  Institucije jedne države članice primjenjuju pondere rizika i kriterije koje su odredila nadležna tijela druge države članice na izloženosti osigurane poslovnim i stambenim nekretninama koje se nalaze u toj državi članici.

Članak 125.

Izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama

1.  Osim ako su nadležna tijela u skladu s člankom 124. stavkom 2. odlučila drukčije, izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama tretiraju se na sljedeći način:

2.  Institucije smatraju izloženost ili bilo koji dio izloženosti u cijelosti i potpuno osiguranima za potrebe stavka 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.  Institucije mogu odstupiti od uvjeta iz točke (b) stavka 2. za izloženosti koje su u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama koje se nalaze na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište stambenih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze sljedeća ograničenja:

4.  Ako bilo koji od limita iz stavka 3. u određenoj godini nije ispunjen, prestaje pravo na primjenu stavka 3. te se primjenjuju uvjeti iz točke (b) stavka 2. dok se ne udovolji uvjetima iz stavka 3. tijekom jedne od sljedećih godina.

Članak 126.

Izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane poslovnim nekretninama

1.  Osim ako su nadležna tijela u skladu s člankom 124. stavkom 2. odlučila drukčije, izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane poslovnim nekretninama tretiraju se na sljedeći način:

2.  Institucije smatraju izloženost ili bilo koji dio izloženosti u cijelosti i potpuno osiguranima za potrebe stavka 1. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.  Institucije mogu odstupiti od uvjeta iz točke (b) stavka 2. za izloženosti u cijelosti i potpuno osigurane poslovnim nekretninama na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište poslovnih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze sljedeće limite:

4.  Ako bilo koji od limita iz stavka 3. u određenoj godini nije ispunjen, prestaje pravo na primjenu stavka 3. te se primjenjuju uvjeti iz točke (b) stavka 2. dok se ne udovolji uvjetima iz stavka 3. tijekom jedne od sljedećih godina.

Članak 127.

Izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza

1.  Neosiguranom dijelu bilo koje stavke kada je dužnik u skladu s člankom 178. u statusu neispunjavanja obveza ili, u slučaju izloženosti prema stanovništvu, kada je bilo koja izloženost u skladu s člankom 178. u statusu neispunjavanja obveza, dodjeljuje se sljedeći ponder rizika:

2.  Za potrebe određivanja osiguranog dijela dospjele obveze, priznatim kolateralom i jamstvima smatraju se oni koji su priznati u svrhe smanjenja kreditnog rizika u skladu s poglavljem 4.

3.  Vrijednostima izloženosti koje su preostale nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, a koje su u skladu s člankom 125. u cijelosti i potpuno osigurane stambenim nekretninama, dodjeljuje se ponder rizika 100 % ako u skladu s člankom 178. imaju status neispunjavanja obveza.

4.  Vrijednostima izloženosti koje su preostale nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik, a koje su u skladu s člankom 126. u cijelosti i potpuno osigurane poslovnim nekretninama, dodjeljuje se ponder rizika 100 % ako u skladu s člankom 178. imaju status neispunjavanja obveza.

Članak 128.

Visokorizične stavke

1.  Institucije, kada je to primjenjivo, dodjeljuju ponder rizika 150 % izloženostima, uključujući izloženosti u obliku dionica ili udjela u CIU-u koji je visokorizičan.

2.  Visokorizične izloženosti obuhvaćaju sljedeće izloženosti:

3.  Pri procjeni jesu li izloženosti koje nisu navedene u stavku 2. visokorizične, institucije uzimaju u obzir sljedeće karakteristike rizika:

EBA je dužna objaviti smjernice kojima se pobliže određuju vrste izloženosti koje su visokorizične i u kojim okolnostima.

Te smjernice donose se u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 129.

Izloženosti u obliku pokrivenih obveznica

1.  Da bi se mogao primjenjivati povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5., obveznice iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ (pokrivene obveznice) moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavku 7. i biti osigurane bilo kojom sljedećom priznatom imovinom:

Krediti osigurani poslovnim nekretninama prihvatljivi su ako je omjer vrijednosti kredita i založene nekretnine od 60 % prekoračen do najviše 70 %, ako je ukupna vrijednost imovine koja služi kao kolateral za pokrivene obveznice veća od nominalnog iznosa obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica za najmanje 10 % te ako potraživanja imatelja obveznica ispunjavaju zahtjeve o pravnoj sigurnosti iz poglavlja 4. Potraživanja imatelja obveznica imaju prvenstvo u redoslijedu naplate pred ostalim zahtjevima za kolateralom;

Za potrebe točke (c), točke (d) podtočke ii. i točke (f) podtočke ii. prvog podstavka izloženosti nastale prijenosom ili upravljanjem dužnikovim plaćanjima ili prihodom na temelju unovčenja kredita osiguranog nekretninama nadređenih tranši ili dužničkih vrijednosnih papira nisu obuhvaćene u izračun ograničenja iz ovih točaka.

Nakon savjetovanja s EBA-om nadležna tijela mogu djelomično odustati od primjene točke (c) prvog podstavka i dopustiti 2. stupanj kreditne kvalitete za najviše 10 % ukupne izloženosti nominalnog iznosa nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica institucije izdavatelja, pod uvjetom da su značajni problemi s koncentracijom u tim državama članicama dokumentirani zbog zahtjeva za primjenu 1. stupnja kreditne kvalitete iz te točke.

2.  Situacije opisane u točkama od (a) do (f) stavka 1. uključuju kolaterale koji su namijenjeni isključivo zaštiti imatelja obveznica od gubitaka u skladu s važećim zakonima.

3.  Za nekretnine kojima su osigurane pokrivene obveznice institucije moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 208. i pravila vrednovanja iz članka 229. stavka 1.

4.  Pokrivenim obveznicama za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 6.a koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.

5.  Pokrivenim obveznicama za koje ne postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika na temelju pondera rizika dodijeljenog nadređenim neosiguranim izloženostima prema instituciji koja ih izdaje. Primjenjuje se sljedeća veza između pondera rizika:

6.  Pokrivene obveznice izdane prije 31. prosinca 2007. ne podliježu zahtjevima iz stavaka 1. i 3. Na njih se do dospijeća primjenjuje povlašteni tretman iz stavaka 4. i 5.

7.  Na izloženosti u obliku pokrivenih obveznica može se primijeniti povlašteni tretman pod uvjetom da institucija koja ulaže u pokrivene obveznice može nadležnim tijelima dokazati:

Članak 130.

Stavke koje predstavljaju sekuritizacijske pozicije

Iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijske pozicije određuje se u skladu s poglavljem 5.

Članak 131.

Izloženosti prema institucijama i društvima s kratkoročnom kreditnom procjenom

Izloženostima prema institucijama i društvima za koje postoji kratkoročna kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika u skladu s tablicom 7. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.

Članak 132.

Izloženosti u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja

1.  Izloženostima u obliku udjela ili dionica u CIU-u dodjeljuje se ponder rizika od 100 %, osim ako institucija primjenjuje metodu procjene kreditnog rizika iz stavka 2., ili kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. pristup odnosnih izloženosti iz stavka 4. ili pristup prosječnog pondera rizika iz stavka 5.

2.  Izloženostima u obliku udjela ili dionica u CIU-u za koje postoji kreditna procjena odabranog VIPKR-a dodjeljuje se ponder rizika naveden u skladu s tablicom 8. koji odgovara kreditnoj procjeni VIPKR-a u skladu s člankom 136.

3.  Institucije mogu odrediti ponder rizika za CIU u skladu sa stavcima 4. i 5. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Za potrebe točke (a) Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, do 1. siječnja 2015. institucije mogu nastaviti primjenjivati na treće zemlje tretman iz ovog stavka na izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u ako su nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

4.  Ako institucija raspolaže informacijama o odnosnim izloženostima CIU-a, može upotrijebiti te odnosne izloženosti za izračun prosječnog pondera rizika za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u u skladu s metodama opisanim u ovom poglavlju. Ako je odnosna izloženost CIU-a i sama izloženost u obliku dionica u drugom CIU-u koji ispunjava kriterije iz stavka 3., institucija može upotrijebiti te odnosne izloženosti tog drugog CIU-a.

5.  Ako institucija ne raspolaže informacijama o odnosnim izloženostima CIU-a, može izračunati prosječni ponder rizika za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u u skladu s metodama navedenima u ovom poglavlju, uz poštivanje sljedećih pravila: pretpostavlja se da CIU prvo ulaže u najvećem dopuštenom opsegu u okviru svog mandata u kategorije izloženosti koje imaju najviše kapitalne zahtjeve, a zatim ulaže padajućim redoslijedom dok ne dostigne ukupnu gornju granicu za ulaganja.

Institucije mogu izračun pondera rizika i izvješćivanje o ponderu rizika za CIU u skladu s metodama opisanima u stavcima 4. i 5. prepustiti sljedećim trećim osobama:

Točnost izračuna iz prvog podstavka potvrđuje vanjski revizor.

Članak 133.

Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja

1.  Sljedeće izloženosti smatraju se izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja:

2.  Izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja dodjeljuje se ponder rizika 100 %, osim ako su odbitna stavka u skladu s dijelom drugim, te osim ako im se dodjeljuje ponder rizika 250 % u skladu s člankom 48. stavkom 4. ili im se dodjeljuje ponder rizika 1 250  % u skladu s člankom 89. stavkom 3. ili ako ih se tretira kao visokorizične stavke u skladu s člankom 128.

3.  Ulaganja u instrumente vlasničkog ili regulatornog kapitala koje izdaju institucije smatraju se potraživanjima na osnovi vlasničkih ulaganja, osim ako predstavljaju odbitnu stavku od regulatornog kapitala ili im se dodjeljuje ponder rizika 250 % u skladu s člankom 48. stavkom 4. ili ih se tretira kao visokorizične stavke u skladu s člankom 128.

Članak 134.

Ostale stavke

1.  Materijalnoj imovini u smislu stavke 10. pod naslovom „Imovina” u članku 4. stavku 10. Direktive 86/635/EEZ dodjeljuje se ponder rizika 100 %.

2.  Plaćenim predujmovima i prihodima budućih razdoblja za koje institucija ne može odrediti druge ugovorne strane u skladu s Direktivom 86/635/EEZ dodjeljuje se ponder rizika 100 %.

3.  Gotovinskim stavkama u postupku naplate dodjeljuje se ponder rizika 20 %. Novcu u blagajni i ekvivalentu gotovine dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

4.  Zlatu u trezoru ili na posebnoj lokaciji u mjeri u kojoj je pokriveno obvezama u zlatu dodjeljuje se ponder rizika 0 %.

5.  Kod ugovora o prodaji i ponovnoj kupnji imovine (engl. asset sale and repurchase agreements) i ugovora o izravnim terminskim kupnjama primjenjuje se ponder rizika koji se dodjeljuje za imovinu na koju se ugovori odnose, a ne za druge ugovorne strane u tom pravnom poslu.

6.  Ako institucija pruža kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti pod uvjetom da nastanak statusa neispunjavanja obveza za n-tu izloženost u skupu izloženosti predstavlja osnovu za plaćanje i da taj kreditni događaj dovodi do raskida ugovora, te ako taj proizvod ima vanjsku kreditnu procjenu VIPKR-a, dodjeljuju se ponderi rizika propisani u poglavlju 5. Ako VIPKR proizvodu nije dodijelio procjenu, ponderirani iznos imovine izračunava se tako da se zbroje ponderi rizika za izloženosti uključene u košaricu, isključujući izloženosti n–1, do najviše 1 250  % te se pomnože s nominalnim iznosom zaštite koja proistječe iz kreditne izvedenice. Izloženosti n–1 koje se isključuju iz navedenog zbroja jesu one koje rezultiraju nižim ponderiranim iznosom nego bilo koje druge izloženosti uključene u zbroj.

7.  Vrijednost izloženosti na osnovi najma jednaka je diskontiranim minimalnim plaćanjima najma. Minimalna plaćanja najma plaćanja su koje institucija zahtijeva ili može zahtijevati od najmoprimca tijekom trajanja ugovora o najmu i plaćanja na osnovi bilo koje opcije kupnje predmeta najma koja će vrlo vjerojatno biti izvršena. Strana koja nije najmoprimac može imati obvezu plaćanja ostatka vrijednosti imovine dane u najam i ako takva obveza plaćanja ispunjava skup uvjeta iz članka 201. u vezi s priznavanjem pružatelja zaštite, kao i zahtjeve za priznavanje drugih vrsta jamstava iz članaka od 213. do 215., može se priznati kao nematerijalna kreditna zaštita u skladu s poglavljem 4. Takve izloženosti svrstavaju se u odgovarajuću kategoriju izloženosti u skladu s člankom 112. Kada je izloženost ostatak vrijednosti imovine dane u najam, iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se na sljedeći način: 1/t * 100 % * ostatak vrijednosti, pri čemu je t viši od 1 i najbliži broj cijelih godina do preostalog razdoblja najma.

Odjeljak 3.

Priznavanje i raspoređivanje kreditnih procjena

Pododjeljak 1.

Priznavanje vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

Članak 135.

Upotreba kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

1.  Vanjska kreditna procjena može se koristiti za određivanje pondera rizika izloženosti u skladu s ovim poglavljem samo ako ju je dodijelio VIPKR ili ju je potvrdio VIPKR u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009.

2.  EBA objavljuje popis vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika u skladu s člankom 2. stavkom 4. i člankom 18. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1060/2009 na svojoj internetskoj stranici.

Pododjeljak 2.

Raspoređivanje kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

Članak 136.

Raspoređivanje kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

1.  EBA, EIOPA i ESMA preko Zajedničkog odbora sastavljaju nacrt provedbenih standarda kako bi za sve vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika odredile kojim stupnjevima kreditne kvalitete iz odjeljka 2. odgovaraju kreditne procjene VIPKR-a („raspoređivanje”). Taj postupak mora biti objektivan i dosljedan.

EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014. i, ako je to potrebno, prijedloge izmjena tih tehničkih standarda.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.

2.  Pri odlučivanju o raspoređivanju kreditnih procjena EBA, EIOPA i ESMA pridržavaju se sljedećih zahtjeva:

3.  EBA, EIOPA i ESMA sastavljaju nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju kvantitativni faktori iz točke (a), kvalitativni faktori iz točke (b) i referentne vrijednosti iz točke (c) stavka 2.

EBA, EIOPA i ESMA dostavljaju Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010 i Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Pododjeljak 3.

Upotreba kreditnih procjena agencija za kreditiranje izvoza

Članak 137.

Upotreba kreditnih procjena agencija za kreditiranje izvoza

1.  Za potrebe članka 114. institucije mogu upotrebljavati kreditne procjene agencija za kreditiranje izvoza koje je odabrala institucija ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

2.  Izloženostima kod kojih se kreditna procjena agencija za kreditiranje izvoza priznaje za potrebe dodjeljivanja pondera rizika dodjeljuje se ponder rizika naveden u skladu s tablicom 9.

Odjeljak 4.

Upotreba kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika za određivanje pondera rizika

Članak 138.

Opći zahtjevi

Institucija može odabrati jedan VIPKR ili više njih koji će se upotrebljavati za određivanje pondera rizika koji se dodjeljuju imovini i izvanbilančnim stavkama. Institucija može opozvati svoj odabir vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika. Institucija mora obrazložiti taj opoziv ako postoje konkretne naznake da je cilj povlačenja smanjenje zahtjeva koji se odnose na adekvatnost kapitala. Kreditne procjene ne smiju se primjenjivati selektivno. Institucija upotrebljava zatražene kreditne procjene. Međutim, institucija može upotrebljavati netražene kreditne procjene VIPKR-a ako je EBA potvrdila da se netražene kreditne procjene VIPKR-a kvalitativno ne razlikuju od zatraženih kreditnih procjena tog VIPKR-a. EBA neće dati svoju potvrdu ili će je opozvati ako je VIPKR iskoristio netraženu kreditnu procjenu kako bi izvršio pritisak na subjekt koji rangira da zatraži kreditnu procjenu ili druge usluge. Pri primjeni kreditne procjene institucije se moraju pridržavati sljedećih zahtjeva:

Članak 139.

Kreditna procjena izdavatelja i izdanja

1.  Ako postoji kreditna procjena za određeni program izdanja ili za financijski instrument kojem pripada stavka koja predstavlja izloženost, navedena kreditna procjena upotrebljava se za određivanje pondera rizika koji se dodjeljuje toj stavci.

2.  Ako za određenu stavku ne postoji izravna kreditna procjena, a postoji kreditna procjena za određeni program izdanja ili financijski instrument kojemu ne pripada stavka koja predstavlja izloženost ili ako postoji općenita kreditna procjena za izdavatelja, ta se kreditna procjena upotrebljava u sljedećim slučajevima:

U svim ostalim slučajevima izloženost se tretira kao pozicija bez rejtinga.

3.  Primjena stavaka 1. i 2. ne sprječava primjenu članka 129.

4.  Kreditne procjene za izdavatelje iz grupe trgovačkih društava ne mogu se koristiti kao kreditne procjene drugog izdavatelja iz iste grupe trgovačkih društava.

Članak 140.

Dugoročne i kratkoročne kreditne procjene

1.  Kratkoročne kreditne procjene mogu se koristiti samo za kratkoročnu imovinu i izvanbilančne stavke koje predstavljaju izloženost prema institucijama i trgovačkim društvima.

2.  Kratkoročne kreditne procjene koriste se samo za stavke na koje se odnosi kratkoročna kreditna procjena te se ne upotrebljavaju da bi se iz njih izveo ponder rizika za neku drugu stavku, osim u sljedećim slučajevima:

Članak 141.

Stavke u domaćoj i stranoj valuti

Kreditna procjena koja se odnosi na stavku nominiranu u domaćoj valuti dužnika ne može se upotrebljavati za izvođenje pondera rizika za drugu izloženost prema istom dužniku koja je nominirana u stranoj valuti.

Ako izloženost nastane zbog sudjelovanja institucije u kreditu koji je odobrila multilateralna razvojna banka čiji je status vjerovnika s pravom prvenstva priznat na tržištu, kreditna procjena za dužnikovu stavku u domaćoj valuti može se upotrijebiti za određivanje pondera rizika.

POGLAVLJE 3.

Pristup zasnovan na internim rejting-sustavima (IRB pristup)

Odjeljak 1.

Odobrenje nadležnih tijela za primjenu IRB pristupa

Članak 142.

Definicije

1.  Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

2.  Za potrebe točke (4) podtočke (b) stavka 1. ovog članka Komisija može provedbenim aktima i uz poštivanje postupka ispitivanja iz članka 464. stavka 2. donijeti odluku o tome primjenjuje li treća zemlja nadzorni i pravni okvir barem istovjetan onome koji se primjenjuje u Uniji. Ako takva odluka nije donesena, institucije mogu do 1. siječnja 2015. nastaviti primjenjivati na treću zemlju tretman iz ovog stavka ako su relevantna nadležna tijela tu treću zemlju odobrila kao prihvatljivu za takav tretman prije 1. siječnja 2014.

Članak 143.

Odobrenje za primjenu IRB pristupa

1.  Ako su ispunjeni uvjeti iz ovog poglavlja, nadležno tijelo odobrava institucijama da izračunavaju svoje iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima (dalje u tekstu: „IRB pristup”).

2.  Prethodno odobrenje za primjenu IRB pristupa, uključujući vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora, zahtijeva se za svaku kategoriju izloženosti i za svaki rejting-sustav i pristupe internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja te za svaki pristup koji se primjenjuje za procjenu LGD-a i konverzijskih faktora.

3.  Institucije od nadležnih tijela moraju dobiti prethodno odobrenje za sljedeće:

Opseg primjene rejting-sustava obuhvaća sve izloženosti relevantne vrste izloženosti za koje je razvijen taj rejting-sustav.

4.  Institucije obavješćuju nadležna tijela o svim izmjenama rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

5.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti za procjenu značajnosti primjene postojećeg rejting-sustava na druge dodatne izloženosti koje nisu već obuhvaćene tim rejting-sustavom i izmjena rejting-sustava ili pristupa internih modela za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja prema IRB pristupu.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2013.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 144.

Procjena zahtjeva za primjenu IRB pristupa od strane nadležnih tijela

1.  Nadležno tijelo u skladu s člankom 143. izdaje instituciji odobrenje za primjenu IRB pristupa, uključujući i upotrebu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora, samo ako je ocijenilo da su zadovoljeni zahtjevi iz ovog poglavlja, pogotovo oni navedeni u odjeljku 6., da su sustavi upravljanja kreditnim izloženostima i dodjele rejtinga u instituciji zadovoljavajući i dosljedno primijenjeni u poslovanje institucije te, pogotovo, da je institucija nadležnom tijelu dokazala ispunjenje sljedećih standarda:

Zahtjevi za primjenu IRB pristupa, uključujući upotrebu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora, primjenjuju se i kad institucija primjenjuje rejting-sustav ili model koji se koristi u okviru rejting-sustava koji je kupila od vanjskog prodavatelja.

2.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje metodologija procjene koju nadležna tijela provode pri donošenju procjene o tome zadovoljava li institucija zahtjeve za primjenu IRB pristupa.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 145.

Prethodno iskustvo u primjeni IRB pristupa

1.  Institucija koja podnosi zahtjev za primjenu IRB pristupa mora pokazati da je za dotične kategorije izloženosti iz IRB pristupa, u internom procesu mjerenja i upravljanja rizicima, najmanje tri godine prije početka primjene IRB pristupa primjenjivala rejting-sustave koji su u velikoj mjeri u skladu sa zahtjevima navedenima u odjeljku 6.

2.  Institucija koja podnosi zahtjev za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora mora dokazati nadležnim tijelima da je procjenjivala i primjenjivala vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora na način koji u velikoj mjeri odgovara zahtjevima za primjenu vlastitih procjena parametara iz odjeljka 6. najmanje tri godine prije nego što joj se dopusti primjena vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora.

3.  Ako institucija po dobivanju prvog odobrenja proširi primjenu IRB pristupa, iskustvo institucije smatra se dovoljnim za ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 1. i 2. u odnosu na dodatne obuhvaćene izloženosti. Ako se primjena rejting-sustava proširi na izloženosti koje su značajno različite u odnosu na opseg postojeće primjene u tolikoj mjeri da se ne može pretpostaviti da je postojeće iskustvo dovoljno za ispunjavanje zahtjeva ovih odredbi u odnosu na dodatne izloženosti, zahtjevi iz stavaka 1. i 2. primjenjuju se posebno na dodatne izloženosti.

Članak 146.

Mjere koje se poduzimaju ako institucije prestanu ispunjavati zahtjeve iz ovog poglavlja

Ako institucija prestane ispunjavati zahtjeve iz ovog poglavlja, o tome obavješćuje nadležno tijelo i poduzima jedno od sljedećeg:

Članak 147.

Metodologija za raspoređivanje izloženosti u različite kategorije izloženosti

1.  Metodologija koju institucija primjenjuje za raspoređivanje izloženosti u različite kategorije izloženosti primjerena je i institucija je dosljedno primjenjuje.

2.  Svaka izloženost raspoređuje se u jednu od sljedećih kategorija izloženosti:

3.  Sljedeće izloženosti raspoređuju se u kategoriju iz točke (a) stavka 2.:

4.  Sljedeće izloženosti raspoređuju se u kategoriju iz točke (b) stavka 2.:

5.  Da bi bile prihvatljive za kategoriju izloženosti prema stanovništvu iz točke (d) stavka 2., izloženosti moraju zadovoljavati sljedeće kriterije:

Osim izloženosti navedenih u prvom podstavku, u kategoriju izloženosti prema stanovništvu uključuje se i sadašnja vrijednost minimalnih plaćanja najma.

6.  Sljedeće izloženosti raspoređuju se u kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz točke (e) stavka 2.:

7.  Svaka kreditna obveza koja nije raspoređena u kategoriju izloženosti iz točaka (a), (b), (d), (e) i (f) stavka 2. raspoređuje se u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima iz točke (c) tog stavka.

8.  U kategoriji izloženosti prema trgovačkim društvima iz točke (c) stavka 2. institucije zasebno određuju kao izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja one izloženosti koje imaju sljedeće karakteristike:

9.  Ako ostatak vrijednosti imovine dane u najam nije uključen u izloženosti s osnove najma navedene u članku 166. stavku 4., uključuje se u kategoriju izloženosti navedenu u točki (g) stavka 2.

10.  Izloženost koja proizlazi iz pružanja zaštite kreditnom izvedenicom na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza raspoređuje se u istu kategoriju iz stavka 2. u koju bi se rasporedile izloženosti iz košarice, osim ako bi pojedine izloženosti u košarici bile raspoređene u različite kategorije izloženosti. U tom se slučaju izloženost raspoređuje u kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima navedenu u točki (c) stavka 2.

Članak 148.

Uvjeti za primjenu IRB pristupa u različitim kategorijama izloženosti i poslovnih jedinica

1.  Institucije i sva matična društva i njihova društva kćeri primjenjuju IRB pristup za sve izloženosti, osim ako su od nadležnih tijela dobili odobrenje da trajno primjenjuju standardizirani pristup u skladu s člankom 150.

Uz prethodno odobrenje nadležnih tijela, uvođenje IRB pristupa moguće je obaviti postupno za različite kategorije izloženosti iz članka 147. unutar iste poslovne jedinice, u različitim poslovnim jedinicama iste grupe ili za upotrebu vlastitih procjena LGD-a ili konverzijskih faktora za izračun pondera rizika za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama.

U slučaju kategorije izloženosti prema stanovništvu iz članka 147. stavka 5., uvođenje IRB pristupa moguće je obaviti postupno za različite kategorije izloženosti kojima odgovaraju različite korelacije iz članka 154.

2.  Nadležna tijela određuju razdoblje u kojem institucija i sva matična društva i njihova društva kćeri moraju primijeniti IRB pristup za sve izloženosti. To razdoblje jest razdoblje koje nadležna tijela smatraju odgovarajućim na osnovi vrste i opsega poslova institucija, svih matičnih društava i njihovih društava kćeri te broja i naravi rejting-sustava koji će se primjenjivati.

3.  Institucije provode primjenu IRB pristupa u skladu s uvjetima koje su odredila nadležna tijela. Nadležno tijelo te uvjete oblikuje tako da osiguravaju da se fleksibilnost iz stavka 1. ne koristi selektivno u svrhu postizanja smanjenih minimalnih kapitalnih zahtjeva s obzirom na one kategorije izloženosti ili poslovne jedinice koje je još potrebno uključiti u IRB pristup ili u upotrebu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora.

4.  Institucije koje su počele primjenjivati IRB pristup tek nakon 1. siječnja 2013. ili su nadležna tijela od njih zahtijevala da do tog datuma budu sposobne izračunavati svoje kapitalne zahtjeve primjenom standardiziranog pristupa tijekom razdoblja primjene zadržavaju mogućnost izračunavanja kapitalnih zahtjeva prema standardiziranom pristupu za sve svoje izloženosti, sve dok ih nadležna tijela ne obavijeste da su na zadovoljavajući način pokazale da će primjena IRB pristupa biti dovršena.

5.  Institucija kojoj je odobrena primjena IRB pristupa za bilo koju kategoriju izloženosti primjenjuje IRB pristup za kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz točke (e) članka 147. stavka 2., osim ako je toj instituciji u skladu s člankom 150. odobrena primjena standardiziranog pristupa za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja i za kategoriju izloženosti na osnovi ostale imovine iz točke (g) članka 147. stavka 2.

6.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima nadležna tijela određuju odgovarajuću narav i vrijeme postupnog uvođenja IRB pristupa za kategorije izloženosti iz stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 149.

Uvjeti za povratak na primjenu manje sofisticiranih pristupa

1.  Institucija koja primjenjuje IRB pristup za određenu kategoriju izloženosti ili vrstu izloženosti ne smije prestati koristiti taj pristup i početi primjenjivati standardizirani pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom ako nisu ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.  Institucije koje su u skladu s člankom 151. stavkom 9. dobile odobrenje za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora ne smiju se vratiti na primjenu vrijednosti LGD-a i konverzijskih faktora iz članka 151. stavka 8. ako nisu ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.  Primjena stavaka 1. i 2. podliježe uvjetima za postupno uvođenje IRB pristupa koje su nadležna tijela odredila u skladu s člankom 148. te odobrenju za trajno izuzeće od primjene IRB pristupa iz članka 150.

Članak 150.

Uvjeti za trajno izuzeće od primjene IRB pristupa

1.  Ako su od nadležnih tijela dobile prethodno odobrenje za primjenu IRB pristupa u izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka za jednu ili više kategorija izloženosti, institucije mogu primjenjivati standardizirani pristup za sljedeće izloženosti:

Nadležna tijela daju odobrenje za primjenu standardiziranog pristupa za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz točaka (g) i (h) prvog podstavka za koje je taj tretman odobren u drugim državama članicama. EBA objavljuje i redovito ažurira na svojoj internetskoj stranici popis izloženosti iz tih točaka koje se tretiraju u skladu sa standardiziranim pristupom.

2.  Za potrebe stavka 1., kategorije izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucije značajne su ako njihova ukupna vrijednost, isključujući izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja nastale prema zakonodavnim programima iz stavka 1. točke (h), tijekom prethodne godine u prosjeku premašuje 10 % regulatornoga kapitala institucije. Ako je broj tih izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja manji od 10 pojedinačnih udjela, taj prag iznosi 5 % regulatornoga kapitala institucije.

3.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti primjene točaka (a), (b) i (c) stavka 1.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

4.  EBA će 2018. izdati smjernice o primjeni točke (d) stavka 1. kojima će odrediti ograničenja u obliku postotka ukupne bilančne i/ili rizikom ponderirane imovine koji se izračunava u skladu sa standardiziranim pristupom.

Te se smjernice donose u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Odjeljak 2.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

Pododjeljak 1.

Tretman po vrsti kategorije izloženosti

Članak 151.

Tretman po kategoriji izloženosti

1.  Iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom za izloženosti koje pripadaju jednoj od kategorija izloženosti iz članka 147. stavka 2. točaka od (a) do (e) i točke (g), ako se ne odbijaju od regulatornog kapitala, izračunavaju se u skladu s pododjeljkom 2., osim ako se odbijaju od stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

2.  Iznosi izloženosti ponderirani razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja izračunavaju se u skladu s člankom 157. Ako institucija ima pravo regresa prema prodavatelju otkupljenih potraživanja s obzirom na rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza i na razrjeđivački rizik, ne primjenjuju se odredbe ovog članka i članka 152. te članka 158. stavaka od 1. do 4. u vezi s otkupljenim potraživanjima, a izloženost se tretira kao osigurana izloženost.

3.  Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim i razrjeđivačkim rizikom temelji se na relevantnim parametrima povezanima s dotičnom izloženošću. Oni uključuju PD, LGD, efektivno dospijeće (dalje u tekstu: „M”) i vrijednost izloženosti. PD i LGD mogu se razmatrati pojedinačno ili zajedno, u skladu s odjeljkom 4.

4.  Za sve izloženosti koje pripadaju kategoriji izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz članka 147. stavka 2. točke (e), institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane kreditnim rizikom u skladu s člankom 155. Institucije mogu upotrebljavati pristupe iz članka 155. stavaka 3. i 4. ako su dobile prethodno odobrenje nadležnih tijela. Nadležna tijela daju instituciji odobrenje za primjenu pristupa internih modela iz članka 155. stavka 4. ako institucija ispunjava zahtjeve iz odjeljka 6. pododjeljka 4.

5.  Za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja, iznosi izloženosti ponderirani kreditnim rizikom mogu se izračunavati u skladu s člankom 153. stavkom 5.

6.  Za izloženosti koje pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 147. stavka 2. točaka od (a) do (d), institucije utvrđuju vlastite procjene PD-a u skladu s člankom 143. i odjeljkom 6.

7.  Za izloženosti iz kategorije izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (d), institucije utvrđuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora u skladu s člankom 143. i odjeljkom 6.

8.  Za izloženosti koje pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 147. stavka 2. točaka od (a) do (c), institucije primjenjuju vrijednosti LGD-a iz članka 161. stavka 1. i konverzijske faktore iz članka 166. stavka 8. točaka od (a) do (d), osim ako im je odobrena primjena vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora za te kategorije izloženosti u skladu sa stavkom 9.

9.  Za sve izloženosti koje pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 147. stavka 2. točaka od (a) do (c), nadležno tijelo daje institucijama odobrenje za primjenu vlastitih procjena LGD-a i konverzijskih faktora u skladu s člankom 143 i odjeljkom 6.

10.  Za sekuritizirane izloženosti i za izloženosti iz kategorije izloženosti iz članka 147. stavka 2. točke (f), iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se u skladu s poglavljem 5.

Članak 152.

Tretman izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU

1.  Ako izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU zadovoljavaju kriterije iz članka 132. stavka 3. i ako je institucija upoznata sa svim odnosnim izloženostima CIU-a ili dijelom njih, institucija na temelju tih odnosnih izloženosti izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka u skladu s metodama iz ovog poglavlja.

Ako je odnosna izloženost CIU-a i sama izloženost u obliku udjela ili dionica u drugom CIU-u, prva institucija na temelju odnosnih izloženosti drugog CIU-a izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom.

2.  Ako institucija ne zadovoljava uvjete za primjenu metoda navedenih u ovom poglavlju za sve odnosne izloženosti CIU-a ili za dio njih, iznosi izloženosti ponderirani rizikom i iznosi očekivanoga gubitka izračunavaju se u skladu sa sljedećim pristupima:

Ako za potrebe točke (a) institucija ne može razlikovati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, ona tretira dotične izloženosti kao ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja. Ako te izloženosti, zajedno s izravnim izloženostima institucije u toj kategoriji izloženosti, nisu značajne u smislu članka 150. stavka 2., uz odobrenje nadležnih tijela može se primijeniti članak 150. stavak 1.

3.  Ako izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU ne ispunjavaju kriterije iz članka 132. stavka 3. ili ako institucija nije upoznata sa svim odnosnim izloženostima CIU-a ili s odnosnim izloženostima udjela ili dionice u CIU koji su i sami odnosne izloženosti CIU-a, institucija na temelju tih odnosnih izloženosti izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka u skladu s jednostavnim pristupom ponderiranja iz članka 155. stavka 2.

Ako institucija ne može razlikovati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, ona tretira dotične izloženosti kao ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja. Izloženosti koje nisu izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja raspoređuju se u kategoriju ostalih vlasničkih ulaganja.

4.  Umjesto s pomoću metode iz stavka 3., institucije mogu same izračunavati prosječne iznose izloženosti ponderirane rizikom na temelju odnosnih izloženosti CIU-a u skladu s pristupima iz stavka 2. točaka (a) i (b), ili mogu izračun tih iznosa i izvještaj o njima prepustiti sljedećim trećim osobama:

Točnost izračuna potvrđuje vanjski revizor.

5.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima nadležna tijela mogu institucijama dopustiti primjenu standardiziranog pristupa iz članka 150. stavka 1. za izloženosti iz stavka 2. točke (b) ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. lipnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Pododjeljak 2.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih kreditnim rizikom

Članak 153.

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama

1.  Uz primjenu posebnih tretmana opisanih u stavcima 2., 3. i 4., iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama izračunavaju se primjenom sljedećih formula:

pri čemu je ponder rizika (RW) određen na sljedeći način:

pri čemu je najbolja procjena očekivanoga gubitka (dalje u tekstu: „ELBE”) najbolja procjena očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza od strane institucije u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h);

pri čemu:

N(x)

=

označuje funkciju kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka x).

G (Z)

=

označuje inverz funkcije kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. tako da za vrijednost x vrijedi N(x) = z).

R

=

označuje koeficijent korelacije, određen kao

b

=

označuje faktor prilagodbe za efektivno dospijeće, određen kao

2.  Za sve izloženosti prema velikim subjektima financijskog sektora koeficijent korelacije iz stavka 1. točke iii. množi se s 1,25. Za sve izloženosti prema nereguliranim subjektima financijskog sektora, koeficijenti korelacije iz stavka 1. točke iii., odnosno stavka 4., množe se s 1,25.

3.  Iznos izloženosti ponderirane rizikom za svaku izloženost koja ispunjava zahtjeve iz članaka 202. i 217. može se prilagoditi prema sljedećoj formuli:

pri čemu je:

PDpp

=

PD pružatelja zaštite.

Ponder rizika (RW) izračunava se primjenom relevantne formule za izračun pondera rizika iz točke 1. za izloženost, PD dužnika i LGD usporedive izravne izloženosti prema pružatelju zaštite. Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće (b) izračunava se s pomoću nižeg PD-a između PD-a za dužnika i PD-a pružatelja zaštite.

4.  Za izloženosti prema trgovačkim društvima kod kojih su ukupni godišnji poslovni prihodi na konsolidiranoj razini za grupu kojoj to trgovačko društvo pripada manji od 50 milijuna eura, institucije mogu za izračun pondera rizika za izloženosti prema trgovačkim društvima iz stavka 1. točke iii. primijeniti sljedeću formulu korelacije. U spomenutoj formuli S je izražen kao ukupni godišnji poslovni prihod u milijunima eura, a može poprimiti vrijednosti iz sljedećeg intervala: 5 milijuna eura ≤ S ≤ 50 milijuna eura. Iskazani poslovnih prihodi koji su manji od 5 milijuna eura tretiraju se kao da iznose 5 milijuna eura. Za otkupljena potraživanja ukupni godišnji poslovni prihodi jesu prosjek ponderiran individualnim izloženostima u skupu izloženosti.

Institucije zamjenjuju ukupne godišnje poslovne prihode ukupnom imovinom grupe na konsolidiranoj razini kada je ukupna imovina bolji pokazatelj veličine društva od ukupnih godišnjih poslovnih prihoda.

5.  Kod izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja za koje institucija ne može procijeniti PD ili procjene PD-a institucije ne zadovoljavaju zahtjeve iz odjeljka 6., institucija dodjeljuje pondere rizika u skladu s tablicom 1.:

Pri dodjeli pondera rizika izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja, institucija uzima u obzir sljedeće kriterije: financijsku isplativost, političko i zakonodavno okružje, karakteristike transakcija i/ili imovine, financijsku snagu sponzora i izvođača, uključujući bilo koji oblik novčanih tokova koji proizlaze iz javno-privatnog partnerstva, kao i sigurnosni paket (engl. security package).

6.  Za otkupljena potraživanja od trgovačkih društva institucije moraju poštovati zahtjeve iz članka 184. Ako otkupljena potraživanja od trgovačkih društva osim toga zadovoljavaju i zahtjeve iz članka 154. stavka 5. te ako bi za instituciju primjena standarda kvantifikacije rizika za izloženosti prema trgovačkim društvima iz odjeljka 6. za ova potraživanja predstavljala preveliko opterećenje, institucija se može koristiti standardima kvantifikacije rizika za izloženosti prema stanovništvu iz odjeljka 6.

7.  Kod otkupljenih potraživanja od trgovačkih društva povratni otkupni diskonti, kolaterali ili djelomična jamstva koja osiguravaju zaštitu od prvoga gubitka zbog neispunjavanja obveza, gubitka s osnove razrjeđivanja ili oboje mogu se tretirati kao pozicije prvoga gubitka u skladu sa sekuritizacijskim okvirom IRB pristupa.

8.  Ako institucija pruža kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti pod uvjetom da nastanak statusa neispunjavanja obveza za n-tu izloženost u skupu izloženosti predstavlja osnovu za plaćanje i da taj kreditni događaj dovodi do raskida ugovora, te ako taj proizvod ima vanjsku kreditnu procjenu VIPKR-a, dodjeljuju se ponderi rizika propisani u poglavlju 5. Ako VIPKR proizvodu nije dodijelio procjenu, ponderi rizika za izloženosti uključene u košaricu se zbrajaju, isključujući izloženosti n–1, pri čemu ukupan zbroj očekivanih gubitaka po svakoj izloženosti uključenoj u zbroj pomnožen s 12,5 i ponderiranog iznosa izloženosti uključenih u zbroj ne smije prijeći nominalni iznos zaštite u obliku kreditne izvedenice pomnožen s 12,5. Izloženosti n–1 koje se isključuju iz navedenog zbroja jesu one koje rezultiraju nižim ponderiranim iznosom nego bilo koje druge izloženosti uključene u zbroj. Ponder rizika od 1 250  % dodjeljuje se pozicijama u košarici za koje institucija ne može odrediti ponder rizika prema IRB pristupu.

9.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje kako institucije uzimaju u obzir faktore iz stavka 5. podstavka 2. pri dodjeli pondera rizika izloženostima u obliku specijaliziranog financiranja.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 154.

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema stanovništvu

1.  Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti prema stanovništvu izračunavaju se prema sljedećim formulama:

pri čemu je ponder rizika (RW) određen na sljedeći način:

;

pri čemu je ELBE najbolja procjena očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza od strane institucije u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h);

pri čemu:

N(x)

=

označuje funkciju kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka x).

G (Z)

=

označuje inverz funkcije kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable (tj. tako da za vrijednost x vrijedi N(x) = z);

R

=

označuje koeficijent korelacije određen kao

2.  Iznos izloženosti ponderiran rizikom za svaku izloženost prema MSP-u iz članka 147. stavka 5. koja zadovoljava zahtjeve iz članaka 202. i 217. može se izračunati u skladu s člankom 153. stavkom 3.

3.  Za izloženosti prema stanovništvu osigurane nekretninama koeficijent korelacije (R) u iznosu od 0,15 zamjenjuje iznos dobiven korelacijskom formulom iz stavka 1.

4.  Za kvalificirane obnovljive izloženosti prema stanovništvu u skladu s točkama od (a) do (e), koeficijent korelacije (R) od 0,04 zamjenjuje iznos dobiven korelacijskom formulom iz stavka 1.

Izloženosti se smatraju kvalificiranim obnovljivim izloženostima ako zadovoljavaju sljedeće uvjete:

Iznimno od točke (b), zahtjev da izloženost bude neosigurana ne primjenjuje se na izloženosti po kreditnim linijama koje su osigurane tako da su vezane uz račun na koji se prima plaća. Pritom se iznosi koji se naplaćuju s računa na koji se prima plaća ne smiju uzeti u obzir pri procjeni LGD-a.

Nadležna tijela prate relativnu volatilnost stopa gubitka po potportfeljima kvalificiranih obnovljivih izloženosti prema stanovništvu, kao i na razini ukupnog portfelja kvalificiranih obnovljivih izloženosti prema stanovništvu te razmjenjuju podatke o tipičnim karakteristikama stopa gubitka kvalificiranih obnovljivih izloženosti prema stanovništvu u državama članicama.

5.  Da bi se otkupljena potraživanja mogla svrstati u kategoriju izloženosti prema stanovništvu, moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 184. te sljedeće uvjete:

6.  Kod otkupljenih potraživanja, povratni otkupni diskonti, kolaterali ili djelomična jamstva koja osiguravaju zaštitu od prvoga gubitka za rizik neispunjavanja obveza, gubitak s osnove razrjeđivanja ili oboje, mogu se tretirati kao pozicija prvoga gubitka u skladu s IRB pristupom iz sekuritizacijskog okvira.

7.  Za hibridne skupove izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja kod kojih institucija koja ih je otkupila ne može razlučiti otkupljena potraživanja koja se odnose na izloženosti osigurane nekretninama i ona koja se odnose na kvalificirane obnovljive izloženosti prema stanovništvu od ostalih izloženosti prema stanovništvu, primjenjuje se funkcija izračuna pondera rizika za izloženosti prema stanovništvu koja rezultira najvišim kapitalnim zahtjevima.

Članak 155.

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja

1.  Institucije određuju iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, isključujući one odbijene u skladu s dijelom drugim ili one koji podliježu ponderu rizika od 250 % u skladu s člankom 48., u skladu s pristupima iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka. Institucija može primijeniti različite pristupe na različite portfelje vlasničkih ulaganja ako i sama institucija u internom procesu upravljanja rizicima koristi različite pristupe. Ako institucija koristi različite pristupe, njezin izbor između PD/LGD pristupa ili pristupa internih modela mora biti dosljedan, kako tijekom vremena tako i u skladu s pristupom koji se primjenjuje za interno upravljanje rizikom odgovarajuće izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja i ne smije biti određen s ciljem regulatorne arbitraže.

Institucije mogu tretirati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva za pomoćne usluge na isti način kao i ostalu imovinu.

2.  Prema jednostavnom pristupu ponderiranja iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunava se prema sljedećoj formuli:

pri čemu je:

Ponder rizika (RW) = 190 % izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranim portfeljima.

Ponder rizika (RW) = 290 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi.

Ponder rizika (RW) = 370 % za sve ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

Kratke pozicije u gotovini i izvedeni financijski instrumenti koji nisu iz knjige trgovanja mogu se prebiti s dugim pozicijama u istim vlasničkim ulaganjima ako ti instrumenti izričito predstavljaju zaštitu određenih izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja i osiguravaju njihovu zaštitu najmanje još sljedećih godinu dana. Ostale kratke pozicije moraju se tretirati kao da su duge pozicije s primjerenim ponderom rizika koji se množi s apsolutnom vrijednošću svake pozicije. U slučaju ročne neusklađenosti pojedinih pozicija primjenjuje se metoda kao i za izloženosti prema trgovačkim društvima iz članka 162. stavka 5.

Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu primljenu za izloženost na osnovi vlasničkih ulaganja u skladu s metodama iz poglavlja 4.

3.  Prema PD/LGD pristupu iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se u skladu s formulama iz članka 153. stavka 1. Ako institucije nemaju dovoljno informacija za uporabu definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 178., ponderu rizika dodjeljuje se faktor prilagodbe od 1,5.

Na razini pojedinačne izloženosti zbroj očekivanoga gubitka pomnožen s 12,5 i iznosa izloženosti ponderiranog rizikom ne smije prijeći vrijednost izloženosti pomnoženu s 12,5.

Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu primljenu za izloženost na osnovi vlasničkih ulaganja u skladu s metodama iz poglavlja 4. Pritom LGD za izloženosti prema pružatelju zaštite iznosi 90 %. Za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranim portfeljima može se primijeniti LGD od 65 %. Za tu svrhu M iznosi 5 godina.

4.  Prema pristupu internih modela iznos izloženosti ponderiran rizikom predstavlja potencijalan gubitak po svim izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja institucije koji je izračunat upotrebom internih modela vrijednosti adherentne riziku uz 99. percentil, jednostrani interval pouzdanosti za razlike između tromjesečnih povrata i odgovarajuće nerizične stope izračunate na dugoročnom uzorku podataka, pomnožen s 12,5. Iznosi izloženosti ponderirani rizikom na razini portfelja vlasničkih vrijednosnih papira ne smiju biti niži od ukupnog zbroja sljedećega:

Iznosi iz točaka (a) i (b) izračunavaju se na osnovi vrijednosti PD-a iz članka 165. stavka 1. i odgovarajućih vrijednosti LGD-a iz članka 165. stavka 2.

Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu primljenu za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

Članak 156.

Iznos izloženosti ponderiran rizikom za ostalu imovinu

Iznosi izloženosti ponderirani rizikom za ostalu imovinu izračunavaju se u skladu sa sljedećom formulom:

,

osim:

pri čemu je t veći od 1 i najbliži broju cijelih godina preostalog najma.

Pododjeljak 3.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja

Članak 157.

Iznosi izloženosti ponderirani razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja

1.  Institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane razrjeđivačkim rizikom za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava i stanovništva u skladu s formulom iz članka 153. stavka 1.

2.  Institucije određuju ulazne parametre PD i LGD u skladu s odjeljkom 4.

3.  Institucije određuju vrijednost izloženosti u skladu s odjeljkom 5.

4.  Za potrebe ovog članka vrijednost M je 1 godina.

5.  Nadležna tijela izuzimaju instituciju iz izračunavanja i priznavanja iznosa izloženosti ponderiranih razrjeđivačkim rizikom za vrstu izloženosti koja je nastala na osnovi otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava ili stanovništva ako je institucija nadležnom tijelu na zadovoljavajući način dokazala da za nju razrjeđivački rizik nije značajan za tu vrstu izloženosti.

Odjeljak 3.

Iznosi očekivanoga gubitka

Članak 158.

Tretman po vrstama izloženosti

1.  Za izračun iznosa očekivanoga gubitka za svaku se izloženost kao ulazni parametri upotrebljavaju isti iznosi PD-a, LGD-a i vrijednost izloženosti koji su upotrijebljeni za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz članka 151.

2.  Iznosi očekivanoga gubitka za sekuritizacijske izloženosti izračunavaju se u skladu s poglavljem 5.

3.  Iznos očekivanoga gubitka za izloženosti koje su raspoređene u kategoriju izloženosti „ostala imovina” iz članka 147. stavka 2. točke (g) jest nula.

4.  Iznosi očekivanoga gubitka za izloženosti u obliku dionica ili udjela u CIU iz članka 152. izračunavaju se u skladu s metodama iz ovog članka.

5.  Očekivani gubitak (EL) i iznosi očekivanoga gubitka za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama, odnosno izloženosti prema stanovništvu izračunavaju se primjenom sljedećih formula:

Iznos očekivanoga gubitka

=

EL pomnožen vrijednošću izloženosti

Za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza (PD = 100 %) kada institucije upotrebljavaju vlastite procjene LGD-a, EL jest ELBE, pri čemu ELBE označuje najbolju procjenu očekivanoga gubitka za izloženosti u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 181. stavkom 1. točkom (h).

Za izloženosti na koje se primjenjuje tretman iz članka 153. stavka 3. EL iznosi 0 %.

6.  Za izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja, u slučajevima kada institucije za dodjelu pondera rizika primjenjuju metode iz članka 153. stavka 5., iznos očekivanoga gubitka izračunava se primjenom postotaka u skladu s tablicom 2.

7.  Kada za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom jednostavnog pristupa ponderiranja, iznosi očekivanoga gubitka izračunavaju se primjenom sljedeće formule:

pri čemu su vrijednosti EL-a sljedeće:

Očekivani gubitak (EL) = 0,8 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranom portfelju

Očekivani gubitak (EL) = 0,8 % za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi

Očekivani gubitak (EL) = 2,4 % za ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

8.  Kada za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom PD/LGD pristupa, očekivani gubitak i iznosi očekivanoga gubitka izračunavaju se primjenom sljedećih formula:

9.  Kada za izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom primjenom pristupa internih modela, iznos očekivanoga gubitka iznosi nula.

10.  Iznos očekivanoga gubitka za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja izračunava se primjenom sljedeće formule:

Članak 159.

Tretman iznosa očekivanoga gubitka

Institucije su dužne oduzeti iznose očekivanoga gubitka izračunate u skladu s člankom 158. stavcima 5., 6. i 10. od općih i specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik i dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 110. i ostalim smanjenjima regulatornog kapitala koja se odnose na te izloženosti. Diskont vezan uz bilančne izloženosti otkupljene u statusu neispunjavanja obveza u skladu s člankom 166. stavkom 1. tretira se na isti način kao specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik. Specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik u vezi s izloženostima sa statusom neispunjavanja obveza ne smiju se upotrebljavati za pokriće iznosa očekivanoga gubitka iz ostalih izloženosti. Iznosi očekivanoga gubitka za sekuritizirane izloženosti te opći i specifični ispravci vrijednosti za kreditni rizik koji se odnose na te izloženosti nisu uključeni u taj izračun.

Odjeljak 4.

PD, LGD i efektivno dospijeće

Pododjeljak 1.

Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama

Članak 160.

Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD)

1.  PD za dužnike iz kategorija izloženosti prema trgovačkim društvima i institucijama iznosi najmanje 0,03 %.

2.  Za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava za koje institucija ne može procjenjivati PD ili za koja njezine procjene PD-a ne ispunjavaju uvjete iz odjeljka 6., PD se utvrđuje u skladu sa sljedećim metodama:

3.  PD dužnika sa statusom neispunjavanja obveza iznosi 100 %.

4.  Institucije mogu uzeti u obzir nematerijalnu kreditnu zaštitu kroz PD u skladu s odredbama poglavlja 4. Za razrjeđivački rizik, osim pružatelja zaštite iz članka 201. stavka 1. točke (g), prodavatelj otkupljenih potraživanja priznaje se ako ispunjava sljedeće uvjete:

5.  Institucije koje upotrebljavaju vlastite procjene LGD-a mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagode PD u skladu s člankom 161. stavkom 3.

6.  Za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava PD je jednak procijenjenom EL-u za razrjeđivački rizik. Institucija koja je dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s člankom 143. i koja može rastaviti procijenjeni EL za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava na PD i LGD na način koji nadležno tijelo smatra pouzdanim može primjenjivati procjenu PD-a koja proizlazi iz tog rastavljanja. Institucije mogu priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu kroz PD u skladu s odredbama u poglavlju 4. Za razrjeđivački rizik, osim pružatelja zaštite iz članka 201. stavka 1. točke (g), prodavatelj otkupljenih potraživanja priznaje se ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 4.

7.  Iznimno od članka 201. stavka 1. točke (g), trgovačka društva koja ispunjavaju uvjete iz stavka 4. mogu se priznati.

Institucija koja je dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a u skladu s člankom 143. za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja od trgovačkih društava može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi PD u skladu s člankom 161. stavkom 3.

Članak 161.

Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD)

1.  Institucije su dužne koristiti se sljedećim vrijednostima LGD-a:

2.  Za razrjeđivački rizik i rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza, ako je institucija dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a za kategoriju izloženosti prema trgovačkim društvima u skladu s člankom 143. i ako može rastaviti procijenjeni EL za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava na PD i LGD na način koji nadležno tijelo smatra pouzdanim, institucija može primjenjivati procjenu LGD-a za otkupljena potraživanja od trgovačkih društava.

3.  Ako je institucija dobila odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih procjena LGD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama u skladu s člankom 143., nematerijalna kreditna zaštita može se priznati tako da se prilagodi PD ili LGD, pri čemu je institucija dužna ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6. i dobiti odobrenje nadležnih tijela. Institucija ne smije izloženostima osiguranima jamstvima dodijeliti prilagođeni PD ili LGD takav da prilagođeni ponder rizika bude niži od onog za usporedivu izravnu izloženost prema davatelju jamstva.

4.  Za potrebe društava iz članka 153. stavka 3. LGD za usporedivu izravnu izloženost prema pružatelju zaštite jest LGD neosigurane izloženosti prema davatelju jamstva ili LGD neosigurane izloženosti prema dužniku, ovisno o tome, u slučaju da i za davatelja jamstva i za dužnika nastane status neispunjavanja obveza za trajanja osigurane transakcije, upućuju li dostupni dokazi i struktura jamstva na to da će naplaćeni iznos ovisiti o financijskom stanju davatelja jamstva, odnosno dužnika.

Članak 162.

Efektivno dospijeće

1.  Institucije koje nisu dobile odobrenje za primjenu vlastitih LGD-a i konverzijskih faktora za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama dužne su dodijeliti izloženostima koje proizlaze iz repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane M od 0,5 godina, a svim ostalim izloženostima M od 2,5 godine.

Umjesto toga, u postupku davanja odobrenja iz članka 143. nadležna tijela odlučuju hoće li institucija primjenjivati efektivno dospijeće (M) za svaku izloženost u skladu sa stavkom 2.

2.  Institucije koje su dobile odobrenje nadležnog tijela za primjenu vlastitih LGD-a i konverzijskih faktora za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama ili središnjim državama i središnjim bankama u skladu s člankom 143. dužne su izračunavati M za svaku od tih izloženosti kako je navedeno u točkama od (a) do (e) ovog stavka i pridržavajući se stavaka od 3. do 5 ovog članka. M ne može biti veći od 5 godina osim u slučajevima iz članka 384. stavka 1., kada se upotrebljava M koji je tamo određen:

pri čemu CFt označuje ugovorno određene novčane tokove (glavnica, kamate i naknade) koje je dužnik obvezan platiti u razdoblju t;

u kojoj je:

= indikatorska varijabla (engl. dummy variable) čija je vrijednost u budućem razdoblju tk jednaka 0 ako je tk > 1 godine, odnosno jednaka 1 ako je tk ≤ 1

= očekivani iznos izloženosti u budućem razdoblju tk;

= efektivna očekivana izloženost u budućem razdoblju tk;

= nerizični diskontni faktor za buduće razdoblje tk;

;

U skladu sa stavkom 2. za skupove za netiranje u kojima svi ugovori imaju izvorni rok dospijeća kraći od jedne godine, primjenjuje se formula iz točke (a);

3.  Ako je ugovorom uređeno svakodnevno utvrđivanje marže i svakodnevna revalorizacija te ako je ugovorom dopuštena trenutačna likvidacija ili namira putem kolaterala u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili izostanka nadoplate marže, M iznosi najmanje jedan dan:

Osim toga, za kvalificirane kratkoročne izloženosti koje nisu dio kontinuiranog financiranja dužnika od strane institucije, M iznosi najmanje jedan dan. Kvalificirane kratkoročne izloženosti uključuju sljedeće:

4.  Za izloženosti prema trgovačkim društvima koja se nalaze u Uniji, a čiji su konsolidirani poslovni prihodi i konsolidirana imovina manji od 500 milijuna eura, institucije mogu odabrati da M dosljedno određuju kako je navedeno u stavku 1. umjesto da primjenjuju stavak 2. Institucije mogu zamijeniti 500 milijuna eura s ukupnom imovinom od 1 000 milijuna eura za trgovačka društva koja u prvom redu posjeduju i iznajmljuju stambene nekretnine u svrhe koje nisu špekulativne.

5.  S ročnim neusklađenostima postupa se na način naveden u poglavlju 4.

Pododjeljak 2.

Izloženosti prema stanovništvu

Članak 163.

Vjerojatnost nastanka statusa neispunjavanja obveza (PD)

1.  PD za pojedinu izloženost iznosi najmanje 0,03 %.

2.  PD dužnika ili, ako se primjenjuje pristup zasnovan na proizvodu, PD izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza iznosi 100 %.

3.  Za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja PD je jednak procijenjenom EL-u za razrjeđivački rizik. Ako institucija može rastaviti procijenjeni EL za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja na PD i LGD na način koji nadležna tijela smatraju pouzdanim, institucija može primjenjivati procjenu PD-a.

4.  Nematerijalna kreditna zaštita može se uzeti u obzir tako da se PD prilagodi, u skladu s člankom 164. stavkom 2. Za razrjeđivački rizik, osim pružatelja zaštite iz članka 201. stavka 1. točke (g), prodavatelj otkupljenih potraživanja priznaje se ako su ispunjeni uvjeti iz članka 160. stavka 4.

Članak 164.

Gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza (LGD)

1.  Institucije su dužne same utvrđivati vlastite procjene LGD-a, pri čemu su dužne ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 6. i dobiti odobrenje nadležnih tijela u skladu s člankom 143. Za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja LGD iznosi 75 %. Ako institucija može rastaviti procijenjeni EL za razrjeđivački rizik otkupljenih potraživanja na PD i LGD na pouzdan način, institucija može primjenjivati vlastitu procjenu LGD-a.

2.  Institucija može priznati nematerijalnu kreditnu zaštitu tako da prilagodi procjene PD-a ili LGD-a, pri čemu mora ispuniti zahtjeve iz članka 183. stavaka 1., 2. i 3. te dobiti odobrenje nadležnih tijela, bilo za pojedinačnu izloženost ili skup izloženosti. Institucija ne smije izloženostima osiguranima jamstvima dodijeliti prilagođeni PD ili LGD takav da prilagođeni ponder rizika bude niži od onog za usporedivu izravnu izloženost prema davatelju jamstva.

3.  Za potrebe članka 154. stavka 2., LGD za usporedivu izravnu izloženost prema pružatelju zaštite iz članka 153. stavka 3. jest LGD neosigurane izloženosti prema davatelju jamstva ili LGD neosigurane izloženosti prema dužniku, ovisno o tome, u slučaju da i za davatelja jamstva i za dužnika nastane status neispunjavanja obveza za trajanja osigurane transakcije, upućuju li dostupni dokazi i struktura jamstva na to da će naplaćeni iznos ovisiti o financijskom stanju davatelja jamstva, odnosno dužnika.

4.  Prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti za sve izloženosti prema stanovništvu osigurane stambenim nekretninama koje ne ostvaruju korist od jamstava središnjih država ne smije biti niži od 10 %.

Prosječni LGD ponderiran visinom izloženosti za sve izloženosti prema stanovništvu osigurane poslovnim nekretninama koje ne ostvaruju korist od jamstava središnjih država ne smije biti niži od 15 %.

5.  Na osnovi podataka prikupljenih u skladu s člankom 101. i uzimajući u obzir buduća kretanja na tržištu nekretnina i druge relevantne pokazatelje, nadležna tijela redovito, a najmanje jednom godišnje, procjenjuju jesu li minimalne vrijednosti LGD-a iz stavka 4. ovog članka primjerene za izloženosti osigurane stambenim ili poslovnim nekretninama koje se nalaze na njihovom državnom području. Nadležna tijela mogu, vodeći računa o pitanjima financijske stabilnosti, odrediti više minimalne vrijednosti prosječnog LGD-a ponderiranog visinom izloženosti za izloženosti osigurane nekretninama na njihovom državnom području.

Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svim promjenama minimalnog LGD-a koje donesu u skladu s prvim podstavkom, a EBA objavljuje te vrijednosti LGD-a.

6.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti koje nadležna tijela uzimaju u obzir pri određivanju viših minimalnih vrijednosti LGD-a.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7.  Institucije jedne države članice primjenjuju više minimalne vrijednosti LGD-a koje su odredila nadležna tijela druge države članice na izloženosti osigurane nekretninama koje se nalaze u toj državi članici.

Pododjeljak 3.

Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja na koje se primjenjuje PD/LGD metoda

Članak 165.

Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja na koje se primjenjuje PD/LGD metoda

1.  PD se utvrđuje u skladu s metodama koje se primjenjuju na izloženosti prema trgovačkim društvima.

PD iznosi najmanje:

2.  Izloženostima na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi u dostatno diversificiranom portfelju može se dodijeliti LGD u iznosu od 65 %. Svim ostalim takvim izloženostima dodjeljuje se LGD u iznosu od 90 %.

3.  Svim izloženostima dodjeljuje se M od 5 godina.

Odjeljak 5.

Iznos izloženosti

Članak 166.

Izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti prema stanovništvu

1.  Ako nije određeno drukčije, vrijednost izloženosti bilančnih pozicija jednaka je računovodstvenoj vrijednosti određenoj bez uzimanja u obzir bilo kojih izvršenih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.

Ovo se pravilo primjenjuje i na imovinu kupljenu po cijeni različitoj od iznosa koji se duguje.

Za kupljenu se imovinu razlika između iznosa koji se duguje i računovodstvene vrijednosti preostale nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik koja je evidentirana u bilanci institucija označuje kao diskont ako je iznos koji se duguje veći, odnosno kao premija, ako je taj iznos manji.

2.  Ako institucije primjenjuju standardizirani sporazum o netiranju za repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, vrijednost izloženosti izračunava se u skladu s poglavljem 4 ili 6.

3.  Institucije su dužne za potrebe izračuna vrijednosti izloženosti bilančnim netiranjem kredita i depozita iskazanih u bilanci institucije postupati u skladu s metodama navedenim u poglavlju 4.

4.  Vrijednost izloženosti za najam diskontirana je vrijednost minimalnih plaćanja najma. Minimalna plaćanja najma obuhvaćaju plaćanja tijekom razdoblja najma koja je najmoprimac dužan ili bi mogao biti dužan izvršiti, uključujući i opcije kupnje predmeta najma za koje se već pri sklapanju ugovora o najmu može zaključiti da će se realizirati. Ako se od neke druge osobe, a ne od najmoprimca može zahtijevati plaćanje u vezi s ostatkom vrijednosti imovine dane u najam i ako ta obveza plaćanja ispunjava niz uvjeta iz članka 201. u vezi s priznavanjem pružatelja zaštite, kao i zahtjeve za priznavanje ostalih vrsta jamstava iz članka 213., obveza plaćanja može se uzeti u obzir kao nematerijalna kreditna zaštita u skladu s poglavljem 4.

5.  U slučaju ugovora navedenog u Prilogu II., vrijednost izloženosti određuje se metodama navedenima u poglavlju 6. i ne uzima u obzir izvršene ispravke vrijednosti za kreditni rizik.

6.  Vrijednost izloženosti za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za otkupljena potraživanja vrijednost je izloženosti utvrđena u skladu sa stavkom 1. umanjena za kapitalne zahtjeve za razrjeđivački rizik prije primjene tehnika smanjenja kreditnog rizika.

7.  U slučajevima kada je izloženost u obliku vrijednosnih papira ili robe, prodanih, ponuđenih kao kolateral ili danih u zajam na temelju repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire i maržnih kredita, vrijednost izloženosti jest vrijednost vrijednosnih papira ili robe utvrđena u skladu s člankom 24. Ako se primjenjuje složena metoda financijskoga kolaterala iz članka 223., vrijednost izloženosti povećava se za korektivni faktor za vrijednosne papire odnosno robu koji je naveden u članku 223. Vrijednost izloženosti repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire te maržnih kredita može se odrediti u skladu s poglavljem 6. ili člankom 220. stavkom 2.

8.  Za sljedeće stavke vrijednost izloženosti izračunava se kao odobreni, a neiskorišteni iznos pomnožen s konverzijskim faktorom. Institucije su dužne koristiti se sljedećim konverzijskim faktorima u skladu s člankom 151. stavkom 8. za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama:

9.  Ako se institucija ugovorom kojim je preuzela izvanbilančnu obvezu obvezala na preuzimanje nove izvanbilančne obveze, dužna je primjenjivati niži od dva konverzijska faktora primjenjiva na pojedinačnu izvanbilančnu obvezu.

10.  Za sve izvanbilančne stavke osim onih iz stavaka od 1. do 8., vrijednost izloženosti jest sljedeći postotak njihove vrijednosti:

Za potrebe ovog stavka izvanbilančne se stavke svrstavaju u kategoriju rizika u skladu s Prilogom I.

Članak 167.

Izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja

1.  Vrijednost izloženosti za kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja jest računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.

2.  Vrijednost izloženosti za kategoriju izvanbilančnih izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja jest njihova nominalna vrijednost umanjena za specifične ispravke vrijednosti za kreditni rizik za te izloženosti.

Članak 168.

Ostala imovina

Vrijednost izloženosti za kategoriju izloženosti po ostaloj imovini jest računovodstvena vrijednost preostala nakon primjene specifičnih ispravaka vrijednosti za kreditni rizik.

Odjeljak 6.

Zahtjevi za primjenu IRB pristupa

Pododjeljak 1.

Rejting-sustavi

Članak 169.

Opća načela

1.  Ako institucija primjenjuje više rejting-sustava, dužna je dokumentirati kriterije za raspoređivanje dužnika ili proizvoda u pojedini rejting-sustav i primjenjivati ih na način koji adekvatno odražava razinu rizika.

2.  Institucija je dužna periodično provjeravati kriterije i procese za raspoređivanje dužnika ili proizvoda u pojedini rejting-sustav radi utvrđivanja njihove prikladnosti s obzirom na postojeći portfelj institucije i vanjske okolnosti.

3.  Kada institucija dužnicima ili proizvodima dodjeljuje izravne procjene parametara rizika, oni se mogu smatrati procjenama za rejting-kategorije na kontinuiranoj rejting-skali.

Članak 170.

Struktura rejting-sustava

1.  Struktura rejting-sustava za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama mora ispuniti sljedeće uvjete:

2.  Institucije koje primjenjuju metode iz članka 153. stavka 5. za ponderiranje izloženosti u obliku specijaliziranog financiranja nisu dužne imati rejting-skalu za dužnike koja odražava isključivo kvantifikaciju rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza za te izloženosti. Za navedene izloženosti te su institucije dužne imati najmanje četiri kategorije za dužnike koji nisu u statusu neispunjavanja obveza i najmanje jednu kategoriju za dužnike u statusu neispunjavanja obveza.

3.  Struktura rejting-sustava za izloženosti prema stanovništvu mora ispuniti sljedeće uvjete:

4.  Institucije su dužne pri raspoređivanju izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti uzeti u obzir sljedeće činitelje rizika:

Članak 171.

Raspoređivanje u rejting-kategorije ili skupove izloženosti

1.  Institucija je dužna imati posebne definicije, procese i kriterije raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

2.  Pri raspoređivanju dužnika i proizvoda u rejting-kategorije ili skupove izloženosti institucija je dužna uzeti u obzir sve značajne informacije. Informacije moraju biti ažurne i instituciji omogućiti predviđanje budućih performansi izloženosti. Stupanj konzervativnosti institucije pri raspoređivanju izloženosti u rejting-kategorije dužnika i proizvoda ili u skupove izloženosti ovisi o količini informacija kojima institucija raspolaže tako da je stupanj konzervativnosti to veći što je količina informacija kojom institucija raspolaže manja. Ako se institucija služi vanjskim rejtingom kao primarnim činiteljem pri utvrđivanju internog rejtinga, dužna je uzeti u obzir i druge značajne informacije.

Članak 172.

Raspoređivanje izloženosti

1.  Raspoređivanje izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje institucija koristi PD/LGD pristup iz članka 155. stavka 3. obavlja se u skladu sa sljedećim kriterijima:

2.  Svaka izloženost iz kategorije izloženosti prema stanovništvu mora se u procesu odobravanja plasmana rasporediti u rejting-kategoriju ili u skup izloženosti.

3.  Za potrebe raspoređivanja u rejting-kategorije i skupove izloženosti institucije su dužne dokumentirati slučajeve u kojima se mogu izmijeniti ulazni podaci ili rezultat procesa raspoređivanja na temelju ljudske prosudbe te dokumentirati osoblje odgovorno za odobravanje takvih korekcija. Institucije su dužne dokumentirati podatke o izvršenim korekcijama i odgovornom osoblju. Institucije su dužne analizirati performanse izloženosti kod kojih je u procesu dodjele rejtinga izvršena korekcija. Navedena analiza mora uključivati procjenu performansi izloženosti koje je korigirao pojedini zaposlenik odgovoran za odobravanje korekcija.

Članak 173.

Cjelovitost procesa dodjele rejtinga

1.  Proces dodjele rejtinga za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje institucija primjenjuje PD/LGD pristup iz članka 155. stavka 3. mora ispunjavati sljedeće uvjete u vezi s cjelovitošću:

2.  Za izloženosti prema stanovništvu institucija je dužna najmanje jednom godišnje obnoviti rejting dodijeljen dužnicima i proizvodima i prilagoditi ga kada postupak obnove rejtinga pokazuje da više nije opravdano upotrebljavati trenutačni rejting ili provjeriti karakteristike gubitka i dospjela nenaplaćena potraživanja za svaki skup izloženosti, ovisno o tome što je primjenjivo. Institucija je dužna najmanje jednom godišnje na temelju reprezentativnog uzorka za svaki skup izloženosti provjeriti status pojedinačnih izloženosti iz uzorka da bi osigurala ispravnost raspoređivanja izloženosti u odgovarajući skup izloženosti te prilagoditi dodijeljeni rejting kada provjera pokazuje da više nije opravdano upotrebljavati trenutačni rejting.

3.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda za metodologije nadležnih tijela za procjenu cjelovitosti procesa dodjele rejtinga i redovitu te neovisnu procjenu rizika.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 174.

Primjena modela

Ako institucija primjenjuje statističke modele i druge mehaničke metode za raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije dužnika i proizvoda ili skupove izloženosti, tada je dužna ispuniti sljedeće uvjete:

Članak 175.

Dokumentacija rejting-sustava

1.  Institucije su dužne dokumentirati dizajn i operativne detalje svojih rejting-sustava. Dokumentacija služi za dokazivanje usklađenosti sa zahtjevima iz ovog odjeljka te uključuje kategorizaciju izloženosti, kriterije za dodjelu rejtinga, opseg odgovornosti zaposlenika koji dodjeljuju rejting dužnicima i izloženostima, učestalost obnove dodijeljenog rejtinga te nadzor uprave i rukovodstva nad rejting-procesom.

2.  Institucija je dužna analizirati te dokumentirati razloge za vlastiti izbor rejting-kriterija. Institucija je dužna dokumentirati sve veće izmjene rejting-procesa. Ta dokumentacija mora podržavati utvrđivanje promjena u procesu dodjele rejtinga nakon posljednje provjere od strane nadležnih tijela. Također je potrebno dokumentirati organizaciju dodjele rejtinga, uključujući proces dodjele rejtinga te strukturu interne kontrole.

3.  Institucije su dužne dokumentirati posebne definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza i gubitka kojima se koriste te dokazati njihovu usklađenost s definicijama iz ove Uredbe.

4.  Ako institucija u rejting-procesu primjenjuje statističke modele, dužna je dokumentirati njihovu metodologiju. Navedena dokumentacija mora:

5.  Institucija mora nadležnom tijelu dokazati da ispunjava uvjete iz ovog članka ako je rejting-sustav ili model koji se upotrebljava u sklopu rejting-sustava nabavila od vanjskog prodavatelja, a taj prodavatelj na osnovi autorskih prava odbija instituciji dati pristup ili joj ograničava pristup informacijama koje se odnose na metodologiju tog rejting-sustava ili modela, odnosno pristup osnovnim podacima koji su upotrijebljeni u razvoju te metodologije ili modela.

Članak 176.

Upravljanje podacima

1.  Institucije su dužne prikupljati i pohranjivati podatke o internim rejting-sustavima u skladu s odredbama dijela 8.

2.  Za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje institucija koristi PD/LGD pristup iz članka 155. stavka 3., institucija je dužna prikupljati i pohranjivati:

3.  Institucije koje ne primjenjuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora dužne su prikupljati i pohranjivati podatke o usporedbama ostvarenih LGD-a u odnosu na vrijednosti propisane u članku 161. stavku 1. i konverzijskih faktora u odnosu na vrijednosti propisane u članku 166. stavku 8.

4.  Institucije koje primjenjuju vlastite procjene LGD-a i konverzijskih faktora dužne su prikupljati i pohranjivati:

5.  Za kategoriju izloženosti prema stanovništvu institucija je dužna prikupljati i pohranjivati:

Članak 177.

Testiranja otpornosti na stres koja se primjenjuju pri procjeni adekvatnosti kapitala

1.  Institucija je dužna imati odgovarajuće postupke testiranja otpornosti na stres koje će primijeniti pri procjeni vlastite adekvatnosti kapitala. Testiranje otpornosti na stres treba obuhvatiti i identificiranje mogućih događaja ili budućih promjena ekonomskih uvjeta koji bi mogli imati nepovoljan učinak na kreditne izloženosti institucije te njezinu sposobnost da izdrži takve promjene.

2.  Institucija je dužna redovito provoditi testiranje otpornosti na stres kreditnog rizika radi procjene učinka specifičnih uvjeta na kapitalne zahtjeve za kreditni rizik. O testovima odlučuje institucija, a podliježu nadzornoj provjeri. Testovi koji će se primjenjivati moraju biti smisleni i obuhvatiti učinke ozbiljne, ali moguće ekonomske recesije. Institucija je dužna u sklopu testiranja procijeniti i migraciju rejtinga u testnim scenarijima. Testiranje otpornosti na stres mora se provoditi na velikoj većini ukupnih izloženosti institucije.

3.  Institucije koje primjenjuju tretman određen u članku 153. stavku 3. u sklopu procesa testiranja otpornosti na stres dužne su razmotriti utjecaj pogoršanja kreditne kvalitete pružatelja zaštite, posebno utjecaj prestanka ispunjavanja kriterija priznavanja od strane pružatelja zaštite.

Pododjeljak 2.

Kvantifikacija rizika

Članak 178.

Stupanje dužnika u status neispunjavanja obveza

1.  Smatra se da je status neispunjavanja obveza pojedinog dužnika nastao kada je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta ili oba sljedeća uvjeta:

U slučaju izloženosti prema stanovništvu institucije mogu primjenjivati definiciju nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenu u točkama (a) i (b) prvog podstavka na razini pojedinog kreditnog proizvoda, a ne u odnosu na ukupne obveze dužnika.

2.  Za potrebe točke (b) stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

3.  Za potrebe stavka 1. točke (a) institucija je pri procjeni vjerojatnosti da dužnik neće uredno ispuniti svoje obveze dužna uzeti u obzir sljedeće elemente:

4.  Institucije koje se koriste eksternim podacima koji nisu usklađeni s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenom u stavku 1. dužne su na odgovarajući način prilagoditi te podatke da bi oni bili većinom usklađeni s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza.

5.  Ako institucija smatra da izloženost koja je prethodno bila u statusu neispunjavanja obveza više ne ispunjava ni jedan od uvjeta iz definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza, institucija je dužna dodijeliti rejting dužniku ili proizvodu kao da se radi o izloženosti koja nije u statusu neispunjavanja obveza. Ako se naknadno ispuni neki od uvjeta iz definicije nastanka statusa neispunjavanja obveza, smatrat će se da je došlo do nastanka novog statusa neispunjavanja obveza.

6.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti po kojima nadležno tijelo utvrđuje prag iz stavka 2. točke (d).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7.  EBA izdaje smjernice o primjeni ovog članka. Smjernice se donose u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 179.

Opći zahtjevi za procjenu

1.  U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima institucije su dužne primjenjivati sljedeće uvjete:

Ako institucije primjenjuju različite procjene za izračun pondera rizika i za interne potrebe, dužne su ih dokumentirati i dokazati opravdanost njihove primjene. Ako institucije mogu dokazati svojim nadležnim tijelima da su podaci prikupljeni prije 1. siječnja 2007. prilagođeni na odgovarajući način da bi bili većinom usklađeni s definicijom nastanka statusa neispunjavanja obveza utvrđenom u članku 178. ili s definicijom gubitka, nadležna tijela mogu instituciji dopustiti određenu fleksibilnost u primjeni zahtijevanih standarda koji se odnose na te podatke.

2.  Ako se institucija koristi podacima iz zajedničkog skupa podataka više institucija, dužna je ispuniti sljedeće uvjete:

Članak 180.

Posebni zahtjevi za procjenu PD-a

1.  U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za procjenu PD-a za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama, središnjim državama i središnjim bankama te izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja za koje institucija koristi PD/LGD pristup iz članka 155. stavka 3.:

2.  Sljedeći se uvjeti primjenjuju za izloženosti prema stanovništvu:

Za izloženosti prema stanovništvu s osnove otkupljenih potraživanja institucija se može koristiti referentnim podacima iz vanjskih izvora te vlastitim referentnim podacima. Institucija je dužna upotrebljavati sve relevantne izvore podataka radi usporedbe.

3.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 181.

Posebni zahtjevi za vlastitu procjenu LGD-a

1.  U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za vlastitu procjenu LGD-a:

2.  Za izloženosti prema stanovništvu institucije mogu:

Za izloženosti prema stanovništvu procjene LGD-a moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Institucija nije dužna pridavati jednaku važnost podacima za prethodna razdoblja ako noviji podaci bolje predviđaju stope gubitka. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina.

3.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 182.

Posebni zahtjevi za vlastitu procjenu konverzijskih faktora

1.  U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama ili skupovima izloženosti institucije su dužne primjenjivati sljedeće posebne zahtjeve za vlastitu procjenu konverzijskih faktora:

2.  Za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama procjene konverzijskih faktora moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se, od trenutka uvođenja IRB pristupa, za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od minimalno sedam godina za barem jedan izvor podataka. Ako raspoloživi podaci iz bilo kojeg izvora obuhvaćaju duže razdoblje i ako su relevantni, institucija je dužna koristiti to duže razdoblje.

3.  Za izloženosti prema stanovništvu institucije mogu iskazati buduća povlačenja sredstava ili u konverzijskim faktorima ili u svojim procjenama LGD-a.

Za izloženosti prema stanovništvu procjene konverzijskih faktora moraju se temeljiti na podacima za razdoblje od najmanje pet godina. Odstupajući od točke (a) stavka 1., institucija nije dužna pridavati jednaku važnost podacima za prethodna razdoblja ako noviji podaci bolje predviđaju stope gubitka. Uz odobrenje nadležnih tijela, institucije mogu, u trenutku uvođenja IRB pristupa, upotrebljavati relevantne podatke koji obuhvaćaju razdoblje od dvije godine. Razdoblje koje podaci trebaju obuhvatiti povećavat će se za jednu godinu svake godine sve dok relevantni podaci ne obuhvate razdoblje od pet godina.

4.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 183.

Zahtjevi za procjenu utjecaja jamstava ili kreditnih izvedenica za izloženosti prema trgovačkim društvima, institucijama te središnjim državama i središnjim bankama kada se primjenjuju vlastite procjene LGD-a i za izloženosti prema stanovništvu

1.  Sljedeći uvjeti primjenjuju se na priznate davatelje jamstava te na jamstva:

2.  Institucija je dužna jasno propisati kriterije za prilagodbu rejting-kategorija, skupova izloženosti ili vlastitih procjena LGD-a i, u slučaju izloženosti prema stanovništvu i priznatih izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja, kriterije za proces raspoređivanja izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti da bi se odrazio utjecaj jamstava na izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom. Kriteriji moraju biti usklađeni s uvjetima navedenim u člancima 171., 172. i 173.

Kriteriji moraju biti vjerodostojni i smisleni. Kriteriji moraju odražavati sposobnost i spremnost davatelja jamstva da ispuni obvezu iz jamstva, vjerojatnu vremensku dinamiku plaćanja od strane davatelja jamstva, stupanj u kojem je sposobnost davatelja jamstva da ispuni obvezu iz jamstva u korelaciji sa sposobnošću dužnika da plaća dug i stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.

3.  Zahtjevi za jamstva iz ovog članka primjenjuju se i na kreditne izvedenice kod kojih je referentni subjekt jedna osoba (engl. single-name credit derivatives). Ako postoji neusklađenost između odnosne obveze i referentne obveze po kreditnoj izvedenici ili obveze na temelju koje se utvrđuje je li se kreditni događaj dogodio, primjenjuju se uvjeti iz članka 216. stavka 2. Institucija je dužna primjenjivati odredbe ovog stavka i na proces raspoređivanja izloženosti prema stanovništvu i priznatih izloženosti s osnove otkupljenih potraživanja u rejting-kategorije ili skupove izloženosti.

Kriteriji moraju uzeti u obzir vrstu namire po kreditnoj izvedenici i konzervativno procijeniti njezin utjecaj na razinu i vremensku dinamiku naplate sredstava. Institucija je dužna uzeti u obzir stupanj u kojem je rezidualni rizik još uvijek prisutan.

4.  Zahtjevi iz stavaka od 1. do 3. ne primjenjuju se na jamstva dana od strane institucija, središnjih država i središnjih banaka te trgovačkih društava koja ispunjavaju zahtjeve iz članka 201. stavka 1. točke (g) ako je institucija dobila odobrenje za primjenu standardiziranog pristupa za izloženosti tim subjektima u skladu s člancima 148. i 150. U tom se slučaju primjenjuju zahtjevi iz poglavlja 4.

5.  Za jamstva dana za izloženosti prema stanovništvu zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. primjenjuju se i na raspoređivanje izloženosti u rejting-kategorije ili skupove izloženosti te na procjenu PD-a.

6.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima nadležna tijela mogu odobriti priznavanje uvjetnih jamstava.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 184.

Zahtjevi za otkupljena potraživanja

1.  U kvantificiranju parametara rizika koji se povezuju s rejting-kategorijama i skupovima izloženosti za otkupljena potraživanja institucije su dužne osigurati da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavcima od 2. do 6.

2.  Ugovor o otkupu potraživanja mora osigurati da u svim predvidivim situacijama institucija ima vlasništvo i kontrolu nad svim novčanim primicima koji proizlaze iz otkupljenih potraživanja. Kada dužnik svoju obvezu podmiruje prodavatelju ili serviseru, institucija je dužna redovito provjeravati jesu li plaćanja proslijeđena u cijelosti i u skladu s odredbama iz ugovora. Institucije su dužne imati procedure kojima osiguravaju da vlasništvo nad potraživanjima i novčanim primicima bude zaštićeno od stečaja ili pravnih postupaka koji bi mogli značajno odgoditi mogućnost namire ili asignacije potraživanja ili zadržavanje kontrole nad novčanim tokovima.

3.  Institucija je dužna pratiti kvalitetu otkupljenih potraživanja te financijsko stanje prodavatelja i servisera. Primjenjuje se sljedeće:

4.  Institucija je dužna imati sustave i procedure za rano otkrivanje pogoršanja financijskog stanja prodavatelja potraživanja i kvalitete otkupljenih potraživanja te za brzo i učinkovito rješavanje nastalih problema. Institucija je posebno dužna imati jasne i učinkovite politike, procedure i informacijske sustave za praćenje kršenja odredaba ugovora, kao i jasne te učinkovite politike i procedure za pokretanje pravnih radnji i postupanje s problematičnim otkupljenim potraživanjima.

5.  Institucija je dužna imati jasne i učinkovite politike i procedure kojima se uređuje upravljanje otkupljenim potraživanjima, kreditima i gotovinom. Institucija je dužna svojim politikama propisati sve bitne elemente programa otkupa potraživanja, uključujući stope predujmova, priznate kolaterale, potrebnu dokumentaciju, limite koncentracije i način na koji će se postupati s primljenim gotovinskim uplatama. Ti elementi moraju uzeti u obzir sve relevantne i značajne činitelje kao što su financijsko stanje prodavatelja i servisera, koncentracije rizika i trendovi kvalitete otkupljenih potraživanja i prodavateljeve baze klijenata. Internim sustavima potrebno je osigurati da se sredstva odobravaju samo ako je dostavljen potreban kolateral i ako je priložena sva potrebna dokumentacija.

6.  Institucija je dužna imati učinkovit interni proces za procjenu usklađenosti sa svim internim politikama i procedurama. Taj proces mora uključivati redovite revizije svih ključnih faza programa otkupa potraživanja koji institucija provodi, potvrđivanje odvojenosti dužnosti, prvo, između procjene prodavatelja i servisera te procjene dužnika i drugo, između procjene prodavatelja i servisera i nadzora prodavatelja i servisera te ocjenu operacija koje se provode u jedinicama za podršku poslovanju (engl. back office), a posebno stručnosti, iskustva i broja zaposlenika te opsega i kvalitete sustava koji podržavaju automatizaciju procesa otkupa potraživanja.

Pododjeljak 3.

Validacija internih procjena

Članak 185.

Validacija internih procjena

Institucija je dužna provesti validaciju svojih internih procjena prema sljedećim zahtjevima:

Pododjeljak 4.

Zahtjevi za primjenu pristupa internih modela za kategoriju izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja

Članak 186.

Kapitalni zahtjev i kvantifikacija rizika

Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva institucije moraju ispuniti sljedeće uvjete:

Članak 187.

Proces upravljanja rizikom i kontrola rizika

Institucije su dužne za potrebe razvoja i primjene internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva donijeti politike i procedure te uvesti odgovarajuće kontrolne mehanizme da bi osigurale integritet modela i procesa modeliranja. Te politike, procedure i kontrolni mehanizmi moraju uključiti sljedeće:

Članak 188.

Validacija i dokumentacija

Institucije su dužne imati robusne sustave validacije točnosti i dosljednosti svojih internih modela i procesa modeliranja. Svi bitni elementi internih modela i procesa modeliranja i validacije moraju biti dokumentirani.

Validacija i dokumentacija internih modela i procesa modeliranja institucija podliježu sljedećim zahtjevima:

Pododjeljak 5.

Interno upravljanje i nadzor

Članak 189.

Korporativno upravljanje

1.  Upravljačko tijelo institucije ili odgovarajući odbor imenovan od strane upravljačkog tijela te više rukovodstvo dužni su odobriti sve važne karakteristike rejting-procesa i procesa procjene, poznavati i razumjeti funkcioniranje rejting-sustava institucije te dobro razumjeti izvještaje koji uključuju informacije povezane s rejting-sustavima.

2.  Više rukovodstvo mora ispuniti sljedeće zahtjeve:

Jedinice za kontrolu kreditnog rizika dužne su redovito izvješćuje više rukovodstvo o učinkovitosti rejting-procesa, područjima koja je potrebno poboljšati te statusu svih aktivnosti poduzetih za otklanjanje prethodno identificiranih nedostataka.

3.  Obvezni dio izvješćivanja rukovodstva čine analize profila rizičnosti institucije zasnovane na internim rejtinzima. Izvješćivanje obvezno uključuje najmanje: profil rizičnosti po rejting-kategorijama, migracije između rejting-kategorija, procjene relevantnih parametara rizika po rejting-kategorijama, usporedbe ostvarenih stopa nastanka statusa neispunjavanja obveza i, ako institucija primjenjuje vlastite procjene, ostvarenih LGD-a i konverzijskih faktora s procijenjenim vrijednostima, te rezultate testiranja otpornosti na stres. Učestalost izvješćivanja ovisi o važnosti i vrsti informacija te razini korisnika izvještaja.

Članak 190.

Kontrola kreditnog rizika

1.  Jedinica za kontrolu kreditnog rizika mora biti neovisna o osoblju i upravljačkim funkcijama odgovornima za odobravanje ili obnavljanje plasmana te odgovarati izravno višem rukovodstvu. Navedena je jedinica odgovorna za dizajn ili odabir, primjenu, nadzor i funkcioniranje rejting-sustava te je dužna redovito izrađivati i analizirati izvještaje vezane uz rezultate rejting-sustava.

2.  Odgovornosti jedinice ili jedinica za kontrolu kreditnog rizika uključuju sljedeće:

3.  Institucije koje se koriste podacima iz zajedničkih skupova podataka u skladu s člankom 179. stavkom 2. mogu eksternalizirati sljedeće zadatke:

4.  Institucije koje primjenjuju stavak 3. dužne su nadležnim tijelima osigurati pristup svim relevantnim informacijama treće osobe koje su potrebne za utvrđivanje usklađenosti sa zahtjevima, uključujući i obavljanje izravnog nadzora u istom opsegu u kojem bi se nadzor na licu mjesta obavio u instituciji.

Članak 191.

Unutarnja revizija

Unutarnja revizija ili druga usporediva neovisna jedinica koja obavlja poslove revizije dužna je najmanje jednom godišnje revidirati rejting-sustave institucije i njihovo funkcioniranje, uključujući funkcioniranje kreditnog procesa te procjene PD-a, LGD-a, EL-a i konverzijskih faktora. Revizija mora uključivati poštivanje svih primjenjivih zahtjeva.

POGLAVLJE 4.

Smanjenje kreditnog rizika

Odjeljak 1.

Definicije i opći zahtjevi

Članak 192.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 193.

Načela za priznavanje učinka tehnika smanjenja kreditnog rizika

1.  Nijedna izloženost na koju je primijenjeno smanjenje kreditnog rizika ne smije rezultirati većim iznosom izloženosti ponderiranim rizikom ili iznosom očekivanoga gubitka od identične izloženosti na koju nije primijenjeno smanjenje kreditnog rizika.

2.  Ako iznos izloženosti ponderiran rizikom već uzima u obzir kreditnu zaštitu prema poglavlju 2. ili poglavlju 3., institucije ne smiju tu kreditnu zaštitu uzeti u obzir u izračunima prema ovom poglavlju.

3.  Ako su zadovoljeni zahtjevi iz odjeljaka 2. i 3., institucije mogu prilagoditi izračun iznosa izloženosti ponderiranoga rizikom prema standardiziranom pristupu te izračun iznosa izloženosti ponderiranoga rizikom i iznosa očekivanoga gubitka prema IRB pristupu u skladu s odredbama odjeljaka 4., 5. i 6.

4.  Institucije su dužne gotovinu, vrijednosne papire ili robu kupljene, pozajmljene ili primljene na temelju repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane smatrati kolateralom.

5.  Ako institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom prema standardiziranom pristupu upotrebljava više vrsta smanjenja kreditnog rizika koje pokrivaju jednu izloženost dužna je učiniti sljedeće:

6.  Ako institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom prema standardiziranom pristupu pokriva jednu izloženost kreditnom zaštitom jednog pružatelja zaštite, a ta zaštita ima različita dospijeća, dužna je učiniti sljedeće:

Članak 194.

Načela za priznavanje učinka tehnika smanjenja kreditnog rizika

1.  Tehnika koja se koristi za pribavljanje kreditne zaštite, zajedno s poduzetim aktivnostima i postupcima te procedurama i politikama koje provodi institucija kreditor mora osiguravati pravno učinkovite aranžmane kreditne zaštite koji su provedivi u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti.

Institucija kreditor dužna je na zahtjev nadležnog tijela dostaviti ažurno, pisano, obrazloženo i neovisno pravno mišljenje ili više njih kojima se koristila kako bi utvrdila zadovoljava li aranžman kreditne zaštite odnosno aranžmani kreditne zaštite uvjete utvrđene u prvom podstavku.

2.  Institucija kreditor dužna je poduzeti sve odgovarajuće mjere da bi osigurala učinkovitost aranžmana kreditne zaštite i upravljala rizicima povezanim s tim aranžmanom.

3.  Institucije mogu priznati materijalnu kreditnu zaštitu pri izračunu učinka smanjenja kreditnog rizika samo ako imovina koja predstavlja zaštitu ispunjava oba sljedeća zahtjeva:

4.  Institucije mogu priznati materijalnu kreditnu zaštitu pri izračunu učinka smanjenja kreditnog rizika samo ako institucija kreditor ima pravo da pravodobno unovči ili zadrži imovinu koja predstavlja kreditnu zaštitu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, insolventnosti ili stečaja, odnosno u slučaju nastanka drugog kreditnog događaja navedenog u dokumentaciji o transakciji, dužnika i, kada je to primjenjivo, osobe kod koje se nalazi kolateral. Stupanj korelacije između vrijednosti imovine koja predstavlja materijalnu kreditnu zaštitu i kreditne sposobnosti dužnika ne smije biti previsok.

5.  U slučaju nematerijalne kreditne zaštite pružatelj zaštite priznaje se samo ako je kao priznati pružatelj zaštite naveden u članku 201. ili 202., ovisno o tome što je primjenjivo.

6.  U slučaju nematerijalne kreditne zaštite ugovor o zaštiti priznaje se samo ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

7.  Kreditna zaštita mora ispunjavati uvjete iz odjeljka 3. koji se na nju odnose.

8.  Institucija mora moći dokazati nadležnim tijelima da ima adekvatne procese upravljanja rizikom kako bi kontrolirala rizike kojima može biti izložena zbog provedbe postupaka smanjenja kreditnog rizika.

9.  Neovisno o priznatom smanjenju kreditnog rizika pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i, kada je to primjenjivo, iznosa očekivanih gubitaka, institucije su dužne nastaviti provoditi potpunu procjenu kreditnog rizika osnovne izloženosti i moći da nadležnim tijelima dokažu da ispunjavaju taj zahtjev. Za potrebe ovog stavka, za repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane osnovnom izloženošću smatra se neto iznos izloženosti.

10.  EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje koja je imovina dovoljno likvidna i kada se vrijednost imovine može smatrati stabilnom za potrebe stavka 3.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Odjeljak 2.

Priznati oblici smanjenja kreditnog rizika

Pododjeljak 1.

Materijalna kreditna zaštita

Članak 195.

Bilančno netiranje

Institucija može primijeniti bilančno netiranje međusobnih potraživanja s drugom ugovornom stranom kao priznati oblik smanjenja kreditnog rizika.

Ne dovodeći u pitanje članak 196., priznavanje je ograničeno na međusobna novčana potraživanja i obveze između institucije i druge ugovorne strane.Institucije mogu prilagoditi iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanoga gubitka samo za kredite i depozite koje su same primile i koji su predmet sporazuma o bilančnom netiranju.

Članak 196.

Standardizirani sporazumi o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije ili transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala

Institucije koje primjenjuju složenu metodu financijskoga kolaterala iz članka 223. mogu uzeti u obzir učinke dvostranih ugovora o netiranju, pri čemu ti ugovori obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala. Ne dovodeći u pitanje članak 299., primljeni kolateral i vrijednosni papiri ili roba koji su pozajmljeni od druge ugovorne strane na temelju takvih sporazuma ili transakcija moraju ispuniti zahtjeve za priznavanje kolaterala navedene u člancima 197. i 198.

Članak 197.

Priznavanje kolaterala prema svim pristupima i metodama

1.  Institucije mogu upotrebljavati sljedeće stavke kao priznati kolateral prema svim pristupima i metodama:

2.  Za potrebe stavka 1. točke (b), „dužnički vrijednosni papiri središnjih država ili središnjih banaka” uključuju:

3.  Za potrebe stavka 1. točke (c), „dužnički vrijednosni papiri institucija” uključuju:

4.  Institucija može dužničke vrijednosne papire drugih institucija koje nemaju kreditnu procjenu VIPKR-a upotrebljavati kao priznati kolateral ako ti dužnički vrijednosni papiri ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

5.  Institucija može upotrebljavati udjele ili dionice u CIU kao priznati kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Ako CIU ulaže u dionice ili udjele drugog CIU-a, na svaki takav odnosni CIU primjenjuju se uvjeti jednaki onima iz prvog podstavka točaka od (a) do (c).

Ako CIU koristi izvedene instrumente za zaštitu dopuštenih ulaganja, to ne sprječava da udjeli i dionice u takvim CIU budu priznati kao kolateral.

6.  Za potrebe stavka 5., ako CIU („izvorni CIU”) ili neki od njegovih odnosnih CIU ulaže i u instrumente koji se ne mogu priznati prema stavcima 1. i 4., institucije mogu koristiti udjele ili dionice u tom CIU-u kao kolateral do iznosa koji je jednak vrijednosti priznate imovine koju drži CIU, pod pretpostavkom da je taj CIU ili neki od njegovih odnosnih CIU do maksimalnog dopuštenog iznosa iskoristio mogućnost ulaganja u imovinu koja se ne priznaje.

Kada odnosni CIU i sam ima odnosne CIU, institucije mogu upotrebljavati udjele ili dionice u izvornom CIU-u kao priznati kolateral pod uvjetom da primjenjuju metodologiju iz prvog podstavka.

U slučajevima kada imovina koja se ne priznaje ima negativnu vrijednost zbog obveza ili potencijalnih obveza proizašlih iz vlasništva, institucija je dužna učiniti sljedeće:

7.  U vezi sa stavkom 1. točkama od (b) do (e), ako vrijednosni papiri imaju dvije kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, institucija je dužna primijeniti manje povoljnu procjenu. Ako vrijednosni papiri imaju više od dvije kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, institucija je dužna primijeniti dvije najpovoljnije procjene. Ako su dvije najpovoljnije kreditne procjene različite, institucija je dužna primijeniti onu koja je manje povoljna.

8.  ESMA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sljedeće:

ESMA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 31. prosinca 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 198.

Dodatno priznavanje kolaterala prema složenoj metodi financijskoga kolaterala

1.  Institucija koja primjenjuje složenu metodu financijskoga kolaterala iz članka 223., osim kolaterala navedenih u članku 197., može kao kolateral priznati i sljedeće stavke:

Ako CIU ulaže u udjele ili dionice drugog CIU-a, na takav odnosni CIU primjenjuju se uvjeti jednaki onima iz točaka (a) i (b) ovog stavka.

Ako CIU koristi izvedene instrumente za zaštitu dopuštenih ulaganja, to ne sprječava da udjeli i dionice u takvim CIU budu priznati kao kolateral.

2.  Ako CIU ili neki od njegovih odnosnih CIU ulaže i u instrumente koji se ne mogu priznati prema članku 197. stavcima 1. i 4. i instrumente iz točke (a) stavka 1. ovog članka, institucija može priznati udjele ili dionice u tom CIU-u kao kolateral do iznosa koji je jednak vrijednosti priznate imovine koju drži CIU, pod pretpostavkom da je CIU ili neki od njegovih odnosnih CIU do maksimalnog dopuštenog iznosa iskoristio mogućnost ulaganja u imovinu koja se ne priznaje.

U slučajevima kada imovina koja se ne priznaje ima negativnu vrijednost zbog obveza ili potencijalnih obveza koje proizlaze iz vlasništva, institucija je dužna:

Članak 199.

Dodatno priznavanje kolaterala za izračun prema IRB pristupu

1.  Institucija koja izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka primjenom IRB pristupa, osim kolaterala navedenih u člancima 197. i 198. može upotrebljavati i sljedeće oblike kolaterala:

2.  Osim ako je odredbama članka 124. stavka 2. drukčije određeno, institucije mogu upotrebljavati kao kolateral stambenu nekretninu u kojoj vlasnik nekretnine ili, u slučaju osobnih investicijskih društava, stvarni vlasnik stanuje ili će stanovati, odnosno koju daje u najam te poslovnu nekretninu, uključujući urede i ostale poslovne prostore ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

3.  Institucije mogu odstupiti od stavka 2. točke (b) za izloženosti osigurane stambenom nekretninom koja se nalazi na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište stambenih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze ni jedan od sljedećih limita:

Ako bilo koji od uvjeta iz točaka (a) i (b) prvog podstavka u određenoj godini nije ispunjen, institucije ne smiju primjenjivati tretman iz tog podstavka dok se ne udovolji uvjetima iz tog podstavka tijekom jedne od sljedećih godina.

4.  Institucije mogu odstupiti od točke (b) stavka 2. za poslovne nekretnine na području države članice ako je nadležno tijelo te države članice objavilo dokaze da na njezinom području postoji dobro razvijeno tržište poslovnih nekretnina na kojem stope gubitka ne prelaze ni jedan od sljedećih limita:

Ako bilo koji od uvjeta iz točaka (a) i (b) prvog podstavka u određenoj godini nije ispunjen, institucije ne smiju primjenjivati tretman iz tog podstavka dok se ne udovolji uvjetima iz tog podstavka tijekom jedne od sljedećih godina.

5.  Institucije mogu kao kolateral priznati potraživanja povezana s komercijalnom transakcijom, odnosno komercijalnim transakcijama s izvornim rokom dospijeća do najviše jedne godine. Kao kolateral ne mogu se priznati potraživanja koja su povezana sa sekuritizacijom, podsudjelovanjima ili kreditnim izvedenicama i iznosima koje duguju osobe povezane s institucijom.

6.  Nadležna tijela dopuštaju instituciji da priznaje kao kolateral materijalnu imovinu koja nije navedena u stavcima 2., 3. i 4. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Institucije su dužne dokumentirati ispunjavanje uvjeta iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) i uvjeta iz članka 210.

7.  Pridržavajući se odredaba članka 230. stavka 2., kad su ispunjeni zahtjevi iz članka 211., s izloženostima koje proizlaze iz transakcija u kojima institucija daje nekretninu u najam trećoj osobi može se postupati kao s kreditima osiguranim vrstom nekretnine koja je dana u najam.

8.  EBA je dužna objaviti popis vrsta kolaterala u obliku materijalne imovine za koje institucije mogu pretpostaviti da ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) stavka 6.

Članak 200.

Ostala materijalna kreditna zaštita

Institucije mogu koristiti sljedeću ostalu materijalnu kreditnu zaštitu kao priznati kolateral:

Pododjeljak 2.

Nematerijalna kreditna zaštita

Članak 201.

Priznavanje pružatelja zaštite prema svim pristupima

1.  Institucije mogu sljedeće subjekte smatrati priznatim pružateljima nematerijalne kreditne zaštite:

2.  Ako institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanoga gubitka prema IRB pristupu, institucija mora interno rangirati davatelja jamstva da bi on bio priznat kao pružatelj nematerijalne kreditne zaštite u skladu s odredbama poglavlja 3. odjeljka 6.

Nadležna tijela objavljuju i održavaju popis tih financijskih institucija koje su priznati pružatelji nematerijalne kreditne zaštite u skladu s točkom (f) stavka 1. ili smjernice za određivanje takvih priznatih pružatelja nematerijalne kreditne zaštite, zajedno s opisom primjenjivih bonitetnih zahtjeva, te dijele svoj popis s ostalim nadležnim tijelima u skladu s člankom 117. Direktive 2013/36/EU.

Članak 202.

Priznavanje pružatelja zaštite prema IRB pristupu za primjenu tretmana određenog člankom 153. stavkom 3.

Institucije mogu smatrati institucije, društva za osiguranje i reosiguranje te agencije za kreditiranje izvoza priznatim pružateljima nematerijalne kreditne zaštite na koje se može primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Za potrebe ovog članka, kreditna zaštita koju pruža agencija za kreditiranje izvoza ne smije biti pokrivena direktnim kontrajamstvom središnje države.

Članak 203.

Priznavanje jamstava kao nematerijalne kreditne zaštite

Institucije mogu upotrebljavati jamstva kao priznatu nematerijalnu kreditnu zaštitu.

Pododjeljak 3.

Vrste izvedenica

Članak 204.

Priznate vrste kreditnih izvedenica

1.  Institucije mogu koristiti sljedeće vrste kreditnih izvedenica i instrumenata koji mogu biti sastavljeni od takvih kreditnih izvedenica ili instrumenata čiji su ekonomski učinci slični kreditnim izvedenicama kao priznatu kreditnu zaštitu:

Kreditna se zaštita neće smatrati priznatom ako institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena ili umanjivanjem fer vrijednosti ili izdvajanjem dodatnih ispravaka vrijednosti.

2.  Ako institucija provodi internu zaštitu (engl. hedge) koristeći se kreditnom izvedenicom, takva se izvedenica za potrebe ovog poglavlja može priznati kao kreditna zaštita samo onda kada je kreditni rizik koji je prenesen u knjigu trgovanja, prenesen na treću osobu ili treće osobe.

Ako je interna zaštita provedena u skladu s prvim podstavkom i ako su ispunjeni zahtjevi iz ovog poglavlja, institucije koje su kupile nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenjuju pravila iz odjeljaka od 4. do 6. za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanoga gubitka.

Odjeljak 3.

Zahtjevi

Pododjeljak 1.

Materijalna kreditna zaštita

Članak 205.

Zahtjevi za sporazume o bilančnom netiranju koji nisu standardizirani sporazumi o netiranju iz članka 206.

Sporazumi o bilančnom netiranju koji nisu standardizirani sporazumi o netiranju iz članka 206. smatraju se priznatim oblikom smanjenja kreditnog rizika ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Članak 206.

Zahtjevi za standardizirane sporazume o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala

Standardizirani sporazumi o netiranju koji obuhvaćaju repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostale transakcije ovisne o kretanju na tržištu kapitala mogu se smatrati priznatim oblikom smanjenja kreditnog rizika ako kolateral dan u sklopu tih sporazuma ispunjava sve zahtjeve iz članka 207. stavaka od 2. do 4. i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Članak 207.

Zahtjevi za financijski kolateral

1.  Financijski kolateral i zlato mogu se upotrebljavati kao priznati kolateral prema svim pristupima i metodama, ako su ispunjeni svi zahtjevi iz stavaka od 2. do 4.

2.  Kreditna kvaliteta dužnika i vrijednost kolaterala ne smiju biti značajno pozitivno korelirane. Ako se vrijednost kolaterala značajno smanji, to samo po sebi ne znači da je došlo do značajnog pogoršanja kreditne kvalitete dužnika. Ako se kreditna kvaliteta dužnika značajno pogorša, to samo po sebi ne znači da je došlo do značajnog smanjenja vrijednosti kolaterala.

Vrijednosni papiri dužnika ili bilo koje druge osobe iz grupe povezane s dužnikom ne mogu se upotrebljavati kao priznati kolateral. Neovisno o tome, u priznati kolateral mogu se uključiti vlastita izdanja pokrivenih obveznica dužnika prema uvjetima iz članka 129., ako su založene za repo transakciju, uz ispunjenje uvjeta iz prvog podstavka.

3.  Institucije su dužne ispuniti sve ugovorne i zakonske obveze te poduzeti sve potrebne aktivnosti da bi se osigurala provedivost ugovora o kolateralu prema propisima koji se primjenjuju na takve ugovore.

Institucije su dužne osigurati dostatnu pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost ugovora o kolateralu u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti. Prema potrebi, institucije su dužne provesti naknadnu pravnu ocjenu kako bi se osigurala kontinuirana provedivost tog ugovora.

4.  Institucije su dužne ispuniti sve sljedeće operativne zahtjeve:

5.  Osim što moraju biti ispunjeni svi zahtjevi iz stavaka od 2. do 4. da bi se financijski kolateral mogao upotrebljavati kao priznati kolateral prema jednostavnoj metodi financijskoga kolaterala, preostali rok do dospijeća zaštite mora biti najmanje jednak preostalom roku do dospijeća izloženosti.

Članak 208.

Zahtjevi za priznavanje nekretnina kao kolaterala

1.  Nekretnine se mogu upotrebljavati kao priznati kolateral samo ako su ispunjeni svi zahtjevi iz stavaka od 2. do 5.

2.  Za pravnu sigurnost moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

3.  Moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti za praćenje vrijednosti i procjenu vrijednosti nekretnine:

Za praćenje vrijednosti nekretnina i utvrđivanje nekretnine za koju je potrebna revalorizacija, institucije se mogu koristiti statističkim metodama.

4.  Institucije su dužne jasno dokumentirati vrste stambenih i poslovnih nekretnina koje prihvaćaju i s tim povezane politike kreditiranja.

5.  Institucije su dužne imati postupke kojima će pratiti je li nekretnina koja služi kao kreditna zaštita adekvatno osigurana od nastupanja štetnog događaja.

Članak 209.

Zahtjevi za potraživanja

1.  Potraživanja se mogu upotrebljavati kao priznati kolateral samo ako su ispunjeni zahtjevi iz stavaka 2. i 3.

2.  Za pravnu sigurnost moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.  Za upravljanje rizicima moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

Članak 210.

Zahtjevi za kolateral u obliku ostale materijalne imovine

Materijalna imovina koja nije kolateral u obliku nekretnine može se upotrebljavati kao priznati kolateral prema IRB pristupu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Članak 211.

Zahtjevi za tretiranje izloženosti na osnovi najma kao da su osigurane kolateralom

Institucije tretiraju izloženosti koje nastaju na temelju transakcija najma kao da su osigurane imovinom koja je dana u najam ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Članak 212.

Zahtjevi za ostalu materijalnu kreditnu zaštitu

1.  Tretman iz članka 232. stavka 1. može se primijeniti na gotovinske pologe položene kod treće institucije ili na instrumente koji se mogu smatrati gotovinom koje drži treća institucija, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.  Police životnog osiguranja založene kod institucije kreditora mogu se upotrebljavati kao priznati kolateral ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Pododjeljak 2.

Nematerijalna kreditna zaštita i kreditni zapisi

Članak 213.

Zahtjevi u vezi s jamstvima i kreditnim izvedenicama

1.  Uvažavajući uvjete iz članka 214. stavka 1., kreditna zaštita koja proizlazi iz jamstva ili kreditne izvedenice može se upotrebljavati kao nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.  Institucija je dužna dokazati nadležnim tijelima da ima uspostavljene sustave za upravljanje potencijalnom koncentracijom rizika koja proizlazi iz korištenja jamstava i kreditnih izvedenica. Institucija je dužna dokazati nadležnim tijelima kako je njezina strategija korištenja kreditnih izvedenica i jamstava povezana s njezinim upravljanjem cjelokupnim profilom rizičnosti.

3.  Institucija je dužna ispuniti sve ugovorne i zakonske obveze te poduzeti sve potrebne aktivnosti da bi se osigurala provedivost nematerijalne kreditne zaštite prema propisima koji se primjenjuju na takve ugovore.

Institucija je dužna osigurati pravnu ocjenu kojom se potvrđuje provedivost nematerijalne kreditne zaštite u svim relevantnim područjima sudske nadležnosti. Institucija je, prema potrebi, dužna provesti naknadnu pravnu ocjenu kako bi se osigurala kontinuirana provedivost.

Članak 214.

Zahtjevi za kontrajamstva države i drugih subjekata iz javnog sektora

1.  Institucije mogu tretirati izloženosti navedene u stavku 2. kao da su zaštićene jamstvom subjekata navedenih u tom stavku, pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.  Tretman naveden u stavku 1. primjenjuje se na izloženosti koje su zaštićene jamstvom za koje postoji kontrajamstvo nekog od sljedećih subjekata:

3.  Institucije primjenjuju tretman iz stavka 1. i na izloženost za koju je izdano kontrajamstvo drugih osoba osim subjekata iz stavka 2. ako je to kontrajamstvo pokriveno izravnim jamstvom nekog od tih subjekata i ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1.

Članak 215.

Dodatni zahtjevi za jamstva

1.  Jamstva se mogu upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 213. i svi sljedeći uvjeti:

U slučaju nematerijalne kreditne zaštite koja pokriva kredite osigurane stambenim nekretninama, obveza ispunjavanja uvjeta iz članka 213. stavka 1. točke (c) podtočke iii. i prvog podstavka ove točke ograničena je na 24 mjeseca;

2.  U slučaju jamstava danih u sklopu zajedničkih sustava osiguranja ili jamstava odnosno kontrajamstava subjekata navedenih u članku 214. stavku 2., smatra se da je zahtjev iz točke (a) stavka 1. ovog članka ispunjen ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

Članak 216.

Dodatni zahtjevi za kreditne izvedenice

1.  Kreditne izvedenice upotrebljavaju se kao priznata nematerijalna kreditna zaštita ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 213. i svi sljedeći uvjeti:

Ako kreditni događaji ne uključuju restrukturiranje odnosne obveze na način iz točke (a) podtočke iii., kreditna se zaštita može priznati pod uvjetom da se umanji vrijednost na način iz članka 233. stavka 2.

2.  Neusklađenost između odnosne obveze i referentne obveze ugovorene kreditnom izvedenicom ili neusklađenost između odnosne obveze i obveze koja se upotrebljava za utvrđivanje nastanka kreditnog događaja dopuštena je samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

Članak 217.

Zahtjevi potrebni za primjenu tretmana iz članka 153. stavka 3.

1.  Tretman iz članka 153. stavka 3. može se primijeniti na kreditnu zaštitu koja proizlazi iz jamstva ili kreditne izvedenice ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.  Za potrebe stavka 1. točke (c) podtočke ii. institucije su dužne primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. na onu imovinu unutar košarice koja ima najniži iznos izloženosti ponderiran rizikom.

3.  Za potrebe stavka 1. točke (c) podtočke iii., dobivena zaštita priznaje se na ovaj način samo ako je također dobivena priznata (n–1)-ta zaštita od neispunjavanja obveza ili ako je kod (n–1) imovine unutar košarice već nastupio status neispunjavanja obveza. U tim su slučajevima institucije dužne primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. na onu imovinu unutar košarice koja ima najniži iznos izloženosti ponderiran rizikom.

Odjeljak 4.

Izračun učinaka smanjenja kreditnog rizika

Pododjeljak 1.

Materijalna kreditna zaštita

Članak 218.

Kreditni zapisi

Ulaganja u kreditne zapise koje je izdala institucija kreditor mogu se tretirati kao gotovinski kolateral za potrebe izračuna učinka materijalne kreditne zaštite u skladu s ovim pododjeljkom, pod uvjetom da se ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza koji je ugrađen u kreditni zapis može upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita. Za potrebe određivanja činjenice može li se ugovor o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza koji je ugrađen u kreditni zapis upotrebljavati kao priznata nematerijalna kreditna zaštita institucija može smatrati da je ispunjen uvjet iz točke (c) stavka 6. članka 194.

Članak 219.

Bilančno netiranje

Kredite instituciji kreditoru i depozite kod institucije kreditora koji su predmet bilančnog netiranja institucija kreditor tretira kao gotovinski kolateral za potrebe izračuna učinka materijalne kreditne zaštite za one kredite i depozite institucije kreditora koji su predmet bilančnog netiranja, a nominirani su u istoj valuti.

Članak 220.

Primjena pristupa regulatornih korektivnih faktora ili pristupa vlastitih procjena korektivnih faktora za standardizirane sporazume o netiranju

1.  Pri izračunu „potpuno prilagođene vrijednosti izloženosti” (E*) koja proizlazi iz repo transakcija ili transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili ostalih transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala koje su obuhvaćene priznatim standardiziranim sporazumom o netiranju, institucije su dužne primjenjivati korektivne faktore utvrđene primjenom pristupa regulatornih korektivnih faktora ili pristupa vlastitih procjena korektivnih faktora („pristup vlastitih procjena”) na način propisan člancima od 223. do 226. za složenu metodu financijskoga kolaterala.

Primjena pristupa vlastitih procjena podliježe istim uvjetima i zahtjevima koji se primjenjuju za složenu metodu financijskoga kolaterala.

2.  Za potrebe izračuna E* institucije su dužne: