EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 02013D1313-20210101

Consolidated text: Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP

ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2013/1313/2021-01-01

02013D1313 — HR — 01.01.2021 — 003.001


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

ODLUKA br. 1313/2013/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu

(Tekst značajan za EGP)

( L 347 20.12.2013, 924)

Koju je izmijenila:

 

 

  br.

stranica

datum

 M1

UREDBA (EU) 2018/1475 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 2. listopada 2018.

  L 250

1

4.10.2018

►M2

ODLUKA (EU) 2019/420 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. ožujka 2019.

  L 77I

1

20.3.2019

►M3

UREDBA (EU) 2021/836 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 20. svibnja 2021.

  L 185

1

26.5.2021




▼B

ODLUKA br. 1313/2013/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu

(Tekst značajan za EGP)



POGLAVLJE I.

OPĆI I POSEBNI CILJEVI, PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Opći cilj i predmet

1.  
Mehanizam Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”), usmjeren je na jačanje suradnje između Unije i država članica i olakšavanje koordinacije u području civilne zaštite kako bi se poboljšala učinkovitost sustavâ za prevenciju, pripremu i odgovor na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

▼M3

2.  
Zaštita koja se osigurava Mehanizmom Unije ponajprije obuhvaća zaštitu stanovništva, ali također i okoliša i imovine, uključujući kulturnu baštinu, od svih vrsta prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, uključujući posljedice terorističkog djelovanja, tehnoloških, radioloških ili ekoloških katastrofa, onečišćenja mora, hidrogeološke nestabilnosti i hitnih zdravstvenih situacija, do kojih dolazi unutar ili izvan Unije. U slučaju posljedica terorističkog djelovanja ili radioloških katastrofa, Mehanizam Unije može obuhvaćati samo djelovanja u području pripravnosti i odgovora.
3.  
Mehanizmom Unije promiče se solidarnost između država članica putem praktične suradnje i koordinacije, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost država članica da na svojem državnom području od katastrofa zaštite stanovništvo, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu, te da svojim sustavima upravljanja katastrofama osiguraju dostatne kapacitete kako bi im se omogućilo da na primjeren i dosljedan način spriječe i prevladaju katastrofe vrste i razmjera koje se razumno mogu očekivati i za koje se moguće pripremiti.

▼B

4.  
Ovom Odlukom utvrđuju se opća pravila za Mehanizam Unije i pravila za pružanje financijske pomoći u okviru Mehanizma Unije.
5.  
Mehanizam Unije ne utječe na obveze koje proizlaze iz postojećih relevantnih pravnih akata Unije, iz Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ili iz postojećih međunarodnih sporazuma.
6.  
Ova se Odluka ne primjenjuje na djelovanja koja se provode u okviru Uredbe (EZ) br. 1257/96, Uredbe (EZ) br. 1406/2002, Uredbe (EZ) br. 1717/2006, Odluke br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) ili zakonodavstva Unije o programima djelovanja iz područja zdravstva, unutarnjih poslova i pravosuđa.

Članak 2.

Područje primjene

1.  

Ova Odluka primjenjuje se na suradnju u području civilne zaštite. Ta suradnja uključuje:

(a) 

djelovanja u području prevencije i pripravnosti unutar Unije i, u mjeri u kojoj se to tiče članka 5. stavka 2., članka 13. stavka 2. i članka 28., također i izvan Unije; i

(b) 

djelovanja u svrhu pomoći pri odgovoru na izravne nepovoljne posljedice katastrofe unutar ili izvan Unije, uključujući u zemljama iz članka 28. stavka 1., nakon zahtjeva za pomoć putem Mehanizma Unije.

2.  
U ovoj se Odluci uzimaju u obzir posebne potrebe izoliranih, najudaljenijih i drugih regija ili otoka Unije što se tiče prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovora na njih, kao i posebne potrebe prekomorskih zemalja i područja što se tiče odgovora na katastrofe.

Članak 3.

Posebni ciljevi

1.  

Mehanizmom Unije podupire se, dopunjuje i olakšava koordinacija djelovanja država članica s ciljem postizanja sljedećih zajedničkih posebnih ciljeva:

(a) 

postizanje visoke razine zaštite od katastrofa prevencijom ili smanjenjem njihovih potencijalnih učinaka, poticanjem kulture prevencije i poboljšanjem suradnje između službi civilne zaštite i drugih mjerodavnih službi;

(b) 

poboljšanje pripravnosti na razini država članica i na razini Unije za odgovor na katastrofe;

▼M3

(c) 

olakšavanje brzog i učinkovitog odgovora u slučaju katastrofa ili neposredne opasnosti od katastrofa, među ostalim poduzimanjem mjera za ublažavanje neposrednih posljedica katastrofa te poticanjem država članica da rade na uklanjanju birokratskih prepreka;

▼B

(d) 

podizanje svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe;

▼M2

(e) 

povećanje dostupnosti i uporabe znanstvenog znanja o katastrofama; i

(f) 

povećanje suradnje i aktivnosti koordinacije na prekograničnoj razini i među državama članicama koje su izložene istim vrstama katastrofa.

▼B

2.  

Pokazatelji se prema potrebi upotrebljavaju za praćenje, evaluaciju i preispitivanje primjene ove Odluke. Ti su pokazatelji sljedeći:

▼M2

(a) 

napredak u provedbi okvira za prevenciju katastrofa, koji se mjeri brojem država članica koje su Komisiji dostavile informacije navedene u članku 6. stavku 1. točki (d);

▼M3

(b) 

napredak u podizanju razine spremnosti za katastrofe: koji se mjeri količinom kapaciteta za odgovor uključenih u Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu u odnosu na ciljeve kapaciteta iz članka 11., broj modula registriranih u zajedničkom komunikacijskom i informacijskom sustavu za hitne situacije (CECIS) i broj rescEU kapaciteta uspostavljenih kako bi se pružila pomoć u situacijama s teško savladivim posljedicama;

▼B

(c) 

napredak u poboljšanju odgovora na katastrofe, koji se mjeri brzinom intervencija u okviru Mehanizma Unije te opsegom u kojem pomoć doprinosi potrebama na terenu; i

(d) 

napredak u podizanju svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe, koji se mjeri razinom svijesti građana Unije o rizicima u njihovoj regiji.

Članak 4.

Definicije

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

1. 

„katastrofa” znači svaka situacija koja ima ili može imati ozbiljne učinke na ljude, okoliš ili imovinu, uključujući kulturnu baštinu;

2. 

„odgovor” znači svako djelovanje poduzeto na temelju zahtjeva za pomoć u okviru Mehanizma Unije u slučaju neposredne opasnosti od katastrofe, tijekom katastrofe ili nakon nje, radi uklanjanja njezinih neposrednih štetnih posljedica;

„pripravnost” znači stanje spremnosti i sposobnosti ljudskih i materijalnih sredstava, struktura, zajednica i organizacija koje im omogućuje osiguravanje učinkovitog i brzog odgovora na katastrofu, postignuto kao rezultat unaprijed poduzetog djelovanja;

4. 

„prevencija” znači svako djelovanje usmjereno na smanjenje rizika ili ublažavanje nepovoljnih posljedica katastrofe za ljude, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu;

▼M3

4a. 

„Ciljevi Unije u pogledu otpornosti na katastrofe” znači ciljevi utvrđeni radi potpore djelovanjima u području prevencije i pripravnosti u svrhu poboljšanja sposobnosti Unije i njezinih država članica da se nose s posljedicama katastrofe koja uzrokuje ili može uzrokovati prekogranične učinke u više zemalja;

▼B

5. 

„rano upozoravanje” znači pravovremeno i učinkovito pružanje informacija koje omogućuju poduzimanje djelovanja za izbjegavanje ili smanjivanje rizika i nepovoljnih učinaka katastrofe te za olakšavanje pripravnosti za učinkovit odgovor;

6. 

„modul” znači samodostatna i autonomna, prethodno definirana organizacija sposobnosti država članica potaknuta zadaćom i potrebama, ili mobilna operativna skupina država članica koja predstavlja kombinaciju ljudskih i materijalnih sredstava koja je moguće opisati u smislu kapaciteta za intervenciju ili prema zadaći/zadaćama koje može izvršiti;

7. 

„procjena rizika” znači cjelokupni međusektorski proces utvrđivanja, analize i evaluacije rizika izvršen na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

8. 

„sposobnost upravljanja rizicima” znači sposobnost države članice ili njezinih regija da rizike (učinke i vjerojatnost katastrofe), utvrđene u njezinim procjenama rizika, smanje, da im se prilagode ili da ih ublaže, na razine koje su prihvatljive u toj državi članici. Sposobnost upravljanja rizicima procjenjuje se s obzirom na tehnički, financijski i administrativni kapacitet za provođenje:

(a) 

odgovarajućih procjena rizika;

(b) 

odgovarajućeg planiranja upravljanja rizicima za prevenciju i pripravnost; i

(c) 

odgovarajućih mjera prevencije rizika i pripravnosti;

9. 

„potpora države domaćina” znači svako djelovanje u fazama pripravnosti i odgovora koje poduzima zemlja koja prima ili šalje pomoć, ili Komisija, radi uklanjanja predvidljivih prepreka međunarodnoj pomoći koja se nudi putem Mehanizma Unije. Uključuje potporu država članica za olakšavanje tranzita te pomoći kroz njihovo državno područje;

10. 

„kapacitet za odgovor” znači pomoć koja se na zahtjev može pružiti putem Mehanizma Unije;

11. 

„logistička podrška” znači ključna oprema ili usluge potrebne timovima stručnjaka iz članka 17. stavka 1. za obavljanje njihovih zadaća, između ostaloga komunikacija, privremeni smještaj, hrana ili prijevoz unutar zemlje;

▼M2

12. 

„država sudionica” znači treća zemlja koja sudjeluje u Mehanizmu Unije u skladu s člankom 28. stavkom 1.

▼B



POGLAVLJE II.

PREVENCIJA

Članak 5.

Djelovanja u području prevencije

1.  

Za ostvarivanje ciljeva prevencije i provođenje djelovanja u području prevencije Komisija je dužna:

▼M2

(a) 

poduzeti mjere za poboljšanje baze znanja o rizicima od katastrofa te za dodatno olakšavanje i promicanje suradnje i razmjene znanja, rezultata znanstvenih istraživanja i inovacija, najboljih praksi i informacija, među ostalim među državama članicama koje se suočavaju sa zajedničkim rizicima;

▼B

(b) 

davati podršku i promicati aktivnost država članica u procjeni i prikazu rizika putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;

▼M3

(c) 

uspostaviti i redovno ažurirati međusektorski pregled i prikaz rizika od prirodnih katastrofa i rizika od katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, uključujući rizike od katastrofa koje uzrokuju ili mogu uzrokovati prekogranične učinke u više zemalja, s kojima se Unija može suočiti, uz dosljedni pristup kroz različita područja politika koja se mogu odnositi ili utjecati na prevenciju katastrofa i uz dužno uzimanje u obzir mogućih utjecaja klimatskih promjena;

▼B

(d) 

poticati razmjenu dobre prakse o pripremi nacionalnih sustava civilne zaštite za suočavanje s utjecajem klimatskih promjena;

(e) 

promicati i podupirati razvoj i provedbu aktivnosti država članica u upravljanju rizicima putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;

▼M2

(f) 

prikupljati i širiti informacije koje su države članice stavile na raspolaganje; organizirati razmjenu iskustava o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima; i olakšavati razmjenu dobre prakse koja se odnosi na planiranje prevencije i pripravnosti, među ostalim putem dobrovoljnih stručnih provjera;

▼M3

(g) 

u skladu s rokovima iz članka 6. stavka 1. točke (d), periodično izvješćivati Europski parlament i Vijeće o napretku postignutom u provedbi članka 6.;

▼B

(h) 

promicati uporabu različitih fondova Unije koji mogu podupirati održivu prevenciju katastrofa te poticati države članice i regije da iskoriste te mogućnosti financiranja;

▼M2

(i) 

naglašavati važnost prevencije rizika, podupirati države članice u podizanju svijesti, informiranju javnosti i obrazovanju te podupirati napore država članica u informiranju javnosti o sustavima za uzbunjivanje, davanjem smjernica o takvim sustavima, među ostalim na prekograničnoj razini;

▼B

(j) 

promicati mjere prevencije u državama članicama i trećim zemljama iz članka 28. putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa; i

(k) 

u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzimati dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području prevencije, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (a).

2.  
Na zahtjev države članice, treće zemlje ili Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, Komisija može uputiti tim stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama prevencije.

▼M2

Članak 6.

Upravljanje rizicima

1.  

S ciljem promicanja učinkovitog i koherentnog pristupa prevenciji katastrofa i pripravnosti za katastrofe putem razmjene neosjetljivih informacija, to jest informacija čije objavljivanje ne bi bilo u suprotnosti s bitnim interesima sigurnosti država članica, te promicanja razmjene najboljih praksi unutar Mehanizma Unije, države članice dužne su:

(a) 

dodatno razvijati procjene rizika na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

(b) 

dodatno razvijati procjenu sposobnosti upravljanja rizicima na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

▼M3

(c) 

dodatno razvijati i usavršavati planiranje upravljanja rizicima od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini, uključujući u pogledu prekogranične suradnje, uzimajući u obzir, po njihovu donošenju, ciljeve Unije u pogledu otpornosti na katastrofe iz stavka 5. i rizike povezane s katastrofama koje uzrokuju ili mogu uzrokovati prekogranične učinke u više zemalja;

(d) 

Komisiji podnositi sažetak relevantnih elemenata procjena iz točaka (a) i (b), s naglaskom na ključnim rizicima. Za ključne rizike s prekograničnim učincima i rizike povezane s katastrofama koje uzrokuju ili mogu uzrokovati prekogranične učinke u više zemalja, kao i, prema potrebi, rizike male vjerojatnosti i velikog učinka, države članice opisuju prioritetne mjere prevencije i pripravnosti. Sažetak se dostavlja Komisiji do 31. prosinca 2020. i svake tri godine nakon toga, kao i kad god dođe do važnih promjena;

(e) 

sudjelovati, na dobrovoljnoj osnovi, u stručnim provjerama procjene sposobnosti upravljanja rizicima;

(f) 

u skladu s međunarodnim obvezama, poboljšati prikupljanje podataka o gubicima nastalima u katastrofama na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini kako bi se osigurala izrada scenarija na temelju dokaza, kako je navedeno u članku 10. stavku 1. i utvrdili nedostaci u kapacitetima za odgovor na katastrofe.

▼M2

2.  
Komisija u suradnji s državama članicama može uspostaviti i posebne mehanizme savjetovanja za jačanje odgovarajućeg planiranja i koordinacije prevencije i pripravnosti među državama članicama koje su izložene sličnim vrstama katastrofa, među ostalim za prekogranične rizike i rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, utvrđene u skladu sa stavkom 1. točkom (d).
3.  
Komisija zajedno s državama članicama do 22. prosinca 2019. dodatno razrađuje smjernice za podnošenje sažetka iz stavka 1. točke (d).
4.  

Ako država članica u okviru Mehanizma Unije učestalo traži istu vrstu pomoći za istu vrstu katastrofe, Komisija nakon pažljive analize razloga i okolnosti aktivacije, te s ciljem pružanja potpore dotičnoj državi članici da ojača svoju razinu prevencije i pripravnosti, može:

(a) 

zatražiti da ta država članica dostavi dodatne informacije o posebnim mjerama prevencije i pripravnosti povezanima s rizikom koji odgovara toj vrsti katastrofe; i

(b) 

prema potrebi, na temelju dostavljenih informacija:

i. 

predložiti upućivanje tima stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama prevencije i pripravnosti; ili

ii. 

dati preporuke za povećanje razine prevencije i pripravnosti u dotičnoj državi članici. Komisija i ta država članica međusobno se obavješćuju o svim mjerama poduzetima na temelju takvih preporuka.

U slučaju kada država članica u okviru Mehanizma Unije zatraži istu vrstu pomoći za istu vrstu katastrofe tri puta u tri uzastopne godine primjenjuju se točke (a) i (b), osim ako se pažljivom analizom razloga i okolnosti čestih aktivacija pokaže da to nije potrebno.

▼M3

5.  
Komisija u suradnji s državama članicama uspostavlja i razrađuje ciljeve Unije u pogledu otpornosti na katastrofe u području civilne zaštite i donosi preporuke za njihovo definiranje kao neobvezujućeg zajedničkog polazišta kako bi se poduprle mjere za prevenciju i pripravnost u slučaju katastrofa koje uzrokuju ili mogu uzrokovati prekogranične učinke u više zemalja. Ti se ciljevi temelje na scenarijima usmjerenima na sadašnjost i na budućnost, uključujući utjecaje klimatskih promjena na rizik od katastrofa, podatke o prošlim događajima i međusektorsku analizu učinka, s posebnim naglaskom na ranjive skupine. Pri razradi ciljeva Unije u pogledu otpornosti na katastrofe Komisija uzima u obzir katastrofe koje opetovano pogađaju države članice te predlaže da nacionalna tijela poduzmu posebne mjere, uključujući sve mjere koje će se provesti sredstvima Unije, kako bi se ojačala otpornost na takve katastrofe.

▼B



POGLAVLJE III.

PRIPRAVNOST

▼M3

Članak 7.

Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije

1.  
Uspostavlja se Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije (ERCC). ERCC osigurava operativni kapacitet 24 sata dnevno 7 dana u tjednu te je na raspolaganju državama članicama i Komisiji za ostvarivanje ciljeva Mehanizma Unije.

Zadaća ERCC-a je ponajprije da u stvarnom vremenu koordinira, nadzire i podupire odgovor na hitne situacije na razini Unije. ERCC djeluje u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima civilne zaštite i nadležnim tijelima Unije radi promicanja međusektorskog pristupa upravljanju katastrofama.

2.  
ERCC ima pristup operativnim, analitičkim, nadzornim, upravljačkim informacijama i komunikacijskim sposobnostima u svrhu rješavanja širokog spektra hitnih situacija u Uniji i izvan nje.

Članak 8.

Opća djelovanja Komisije u području pripravnosti

1.  

Komisija provodi sljedeća djelovanja u području pripravnosti:

(a) 

upravlja ERCC-om;

(b) 

upravlja CECIS-om kako bi se omogućila komunikacija i razmjena informacija između ERCC-a i kontaktnih točaka država članica;

(c) 

surađuje s državama članicama u cilju

i. 

razvoja transnacionalnih sustava za otkrivanje i rano upozoravanje koji su od interesa Unije kako bi se ublažili neposredni učinci katastrofa;

ii. 

bolje integracije postojećih transnacionalnih sustava za otkrivanje i rano upozoravanje na temelju pristupa koji uključuje više opasnosti i radi što većeg skraćenja vremena potrebnog za odgovor na katastrofe;

iii. 

održavanja i daljnjeg razvoja svijesti o situaciji i sposobnosti analize;

iv. 

praćenja katastrofa i, prema potrebi, utjecaja klimatskih promjena, te pružanja savjeta na temelju znanstvenog znanja o njima;

v. 

pretvorbe znanstvenih podataka u operativne informacije;

vi. 

stvaranja, održavanja i razvijanja europskih znanstvenih partnerstava radi obuhvaćanja prirodnih opasnosti i opasnosti uzrokovanih ljudskim djelovanjem, što bi zauzvrat trebalo promicati povezanost nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te povezanost takvih sustava s ERCC-om i CECIS-om;

vii. 

podupiranja nastojanja država članica i međunarodnih organizacija kojima su dodijeljene ovlasti znanstvenim spoznajama, inovativnim tehnologijama i stručnim znanjem kad države članice i takve organizacije budu dalje razvijale svoje sustave za rano upozoravanje, među ostalim i preko Mreže znanja Unije u području civilne zaštite iz članka 13.;

(d) 

uspostavlja i upravlja mogućnošću mobilizacije i razmještaja timova stručnjaka odgovornih za:

i. 

procjenu potreba koje bi se mogle rješavati u okviru Mehanizma Unije u državi članici ili trećoj zemlji koja zahtijeva pomoć;

ii. 

olakšavanje, ako je to potrebno, koordinacije pomoći pri odgovoru na katastrofu na terenu i komunikacije s nadležnim tijelima države članice ili treće zemlje koja zahtijeva pomoć; i

iii. 

pružanje potpore u obliku stručnog znanja o djelovanjima u području prevencije, pripravnosti ili odgovora državi članici ili trećoj zemlji koja traži pomoć;

(e) 

uspostavlja i održava sposobnost pružanja logističke podrške za timove stručnjaka iz točke (d);

(f) 

razvija i održava mrežu osposobljenih stručnjaka država članica, koji mogu biti na raspolaganju u kratkom roku za pomoć u zadaćama ERCC-a u vezi s praćenjem informacija i olakšavanjem koordinacije;

(g) 

olakšava koordinaciju prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije;

(h) 

podupire napore za poboljšanje interoperabilnosti modula i ostalih kapaciteta za odgovor, uzimajući u obzir najbolju praksu na razini država članica i međunarodnoj razini;

(i) 

u okviru svojih nadležnosti, poduzima potrebne mjere za olakšavanje potpore države domaćina, uključujući izradu i ažuriranje, zajedno s državama članicama, smjernica o potpori države domaćina, na temelju operativnog iskustva;

(j) 

podupire stvaranje programa procjene dobrovoljnih stručnih provjera za strategije pripravnosti država članica, na temelju prethodno definiranih kriterija kojima će se omogućiti da preporuke budu osmišljene tako da se ojača razina pripravnosti Unije;

(k) 

u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzima dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području pripravnosti, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (b); i

(l) 

podupire države članice na njihov zahtjev u slučaju katastrofa koje se događaju na njihovom državnom području omogućavanjem uporabe europskih znanstvenih partnerstava za ciljane znanstvene analize. Rezultati tih analiza mogu se razmjenjivati putem CECIS-a, uz suglasnost pogođenih država članica.

2.  
Na zahtjev države članice, treće zemlje ili Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, Komisija može uputiti tim stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama pripravnosti.

▼B

Članak 9.

Opća djelovanja država članica u području pripravnosti

1.  
Države članice rade, na dobrovoljnoj osnovi, na razvoju modula, osobito u svrhu zadovoljenja prioritetnih potreba intervencije ili potpore u okviru Mehanizma Unije.

Države članice unaprijed utvrđuju module druge kapacitete za odgovor i stručnjake u okviru svojih nadležnih službi, posebno u okviru svoje civilne zaštite ili drugih službi za hitne situacije, koji bi mogli biti stavljeni na raspolaganje za intervencije na zahtjev putem Mehanizma Unije. Države članice uzimaju u obzir da sastav modula ili drugi kapaciteti za odgovor mogu ovisiti o vrsti katastrofe te o konkretnim potrebama povezanima s katastrofom.

2.  

Moduli se sastoje od resursa jedne ili više država članica i:

(a) 

mogu obavljati prethodno utvrđene zadaće u područjima odgovora u skladu s uspostavljenim međunarodnim smjernicama te stoga mogu:

i. 

biti razmješteni u vrlo kratkom roku nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a; i

ii. 

funkcionirati na samodostatan način i autonomno u zadanom razdoblju;

(b) 

interoperabilni su s drugim modulima;

(c) 

provode osposobljavanje i vježbe s ciljem ispunjenja zahtjeva interoperabilnosti;

(d) 

raspoređeni su pod nadležnost osobe koja je odgovorna za djelovanje modula; i

(e) 

mogu surađivati s drugim tijelima Unije i/ili međunarodnim institucijama, posebno Ujedinjenim narodima, prema potrebi.

3.  
Države članice na dobrovoljnoj osnovi unaprijed utvrđuju stručnjake koje je moguće uputiti kao članove timova stručnjaka, kako se navodi u članku 7. točki (d).
4.  
Države članice razmatraju pružanje, prema potrebi, drugih kapaciteta za odgovor, koje bi nadležne službe mogle staviti na raspolaganje ili bi ih mogle osigurati nevladine organizacije i drugi relevantni subjekti.

Drugi kapaciteti za odgovor mogu sadržavati resurse iz jedne ili više država članica i prema potrebi:

(a) 

mogu obavljati zadaće u područjima odgovora u skladu s uspostavljenim međunarodnim smjernicama te stoga mogu:

i. 

biti razmješteni u vrlo kratkom roku nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a; i

ii. 

funkcionirati na samodostatan način i autonomno, prema potrebi, u zadanom razdoblju;

(b) 

mogu surađivati s drugim tijelima Unije i/ili međunarodnim institucijama, posebno Ujedinjenim narodima, prema potrebi.

5.  
Države članice mogu, podložno odgovarajućim sigurnosnim mjerama, pružiti informacije o relevantnim vojnim kapacitetima, kao što su prijevoz i logistička ili medicinska potpora, koji bi se mogli koristiti u krajnjoj nuždi kao dio pomoći kroz Mehanizam Unije.
6.  
Države članice Komisiji pružaju relevantne informacije o stručnjacima, modulima i drugim kapacitetima za odgovor koje stavljaju na raspolaganje za pomoć putem Mehanizma Unije kako je navedeno u stavcima od 1. do 4. te ažuriraju te informacije, prema potrebi.
7.  
Države članice određuju kontaktne točke, kako je navedeno u članku 7. točki (b), te o tome obavješćuju Komisiju.
8.  
Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere pripravnosti za olakšavanje potpore države domaćina
9.  
Države članice, uz potporu Komisije, u skladu s člankom 23., poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osigurao pravovremen prijevoz pomoći koju nude.

▼M3

10.  
Kad usluge u hitnim situacijama pružaju Galileo, Copernicus, GOVSATCOM ili druge komponente svemirskog programa uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ), svaka država članica može odlučiti koristiti se njima.

Država članica koja odluči da će se koristiti uslugama u hitnim situacijama iz prvog podstavka koje pruža sustav Galileo utvrđuje nacionalna tijela nadležna za uporabu tih hitnih službi i priopćuje ih Komisiji.

▼M3

Članak 10.

Izrada scenarija i planiranje upravljanja katastrofama

1.  

Komisija i države članice zajedno rade na poboljšanju planiranja međusektorskog upravljanja rizikom od katastrofa na razini Unije, i za prirodne katastrofe i za katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem koje uzrokuju ili mogu uzrokovati prekogranične učinke u više zemalja, uključujući štetne učinke klimatskih promjena. Planiranje uključuje izradu scenarija na razini Unije za prevenciju katastrofa, pripravnost i odgovor na njih, uzimajući u obzir rad na ciljevima Unije u pogledu otpornosti na katastrofe iz članka 6. stavka 5. i rad Mreže znanja Unije u području civilne zaštite iz članka 13., i to na temelju:

i. 

procjena rizika iz članka 6. stavka 1. točke (a);

ii. 

pregleda rizika iz članka 5. stavka 1. točke (c);

iii. 

procjene sposobnosti upravljanja rizicima koju provode države članice iz članka 6. stavka 1. točke (b);

iv. 

dostupnih podataka o gubicima nastalima u katastrofama iz članka 6. stavka 1. točke (f);

v. 

dobrovoljnih razmjena postojećih informacija o planiranju upravljanja rizicima od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

vi. 

mapiranja sredstava; i

vii. 

izrade planova za uporabu kapaciteta za odgovor.

2.  
Komisija i države članice utvrđuju i promiču sinergije između pomoći civilne zaštite i humanitarne pomoći koju pružaju Unija i države članice tijekom planiranja operacija odgovora na humanitarne krize izvan Unije.

▼B

Članak 11.

▼M2

Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu

1.  
Uspostavljaju se Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu. Sastoje se od prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica te uključuju module, druge kapacitete za odgovor i kategorije stručnjaka.
1.a  
Pomoći koju država članica pruža putem Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu nadopunjuju se postojeći kapaciteti u državi članici koja upućuje zahtjev, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost država članica za prevenciju katastrofa i odgovor na njih na njihovu državnom području.

▼M3

2.  
Na temelju utvrđenih rizika, sveukupnih kapaciteta i nedostataka te svake postojeće izrade scenarija iz članka 10. stavka 1., Komisija provedbenim aktima definira vrste i utvrđuje broj ključnih kapaciteta za odgovor koji su potrebni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu („ciljevi kapaciteta”). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.

Komisija u suradnji s državama članicama prati napredak u ostvarivanju ciljeva kapaciteta navedenih u provedbenim aktima iz prvog podstavka ovog stavka, te utvrđuje potencijalno znatne nedostatke kapaciteta za odgovor u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu. Ako se utvrde takvi nedostaci, Komisija ispituje jesu li potrebni kapaciteti dostupni državama članicama izvan Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu. Komisija potiče države članice da riješe znatne nedostatke kapaciteta za odgovor u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu. U vezi s tim može pružiti potporu državama članicama u skladu s člankom 20. i člankom 21. stavkom 1. točkom (i) i člankom 21. stavkom 2.

▼B

3.  
Komisija utvrđuje zahtjeve u pogledu kvalitete kapaciteta za odgovor koje države članice namjenjuju ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -u. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje. Države članice odgovorne su za osiguravanje kvalitete svojih kapaciteta za odgovor.
4.  
Komisija utvrđuje i upravlja postupkom certifikacije i registracije kapaciteta za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -u.
5.  
Države članice dobrovoljno utvrđuju i registriraju kapacitete za odgovor koje namijene za ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ . Registraciju višenacionalnih modula koje osiguraju dvije ili više država članica zajednički provode sve uključene države članice.
6.  
Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -u ostaju dostupni za nacionalne potrebe u svakom trenutku.
7.  
Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -u dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a. Konačnu odluku o njihovom raspoređivanju donose države članice koje su registrirale dotični kapacitet za odgovor. Kada domaće hitne situacije, viša sila ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljni razlozi spriječe državu članicu da u određenoj situaciji katastrofe stavi na raspolaganje te kapacitete za odgovor, ta država članica što je prije moguće o tome obavješćuje Komisiju upućujući na ovaj članak.
8.  
U slučaju raspoređivanja, kapaciteti za odgovor država članica ostaju pod njihovim zapovjedništvom i kontrolom i mogu biti povučeni, uz savjetovanje s Komisijom, kada domaće hitne situacije, viša sila ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljni razlozi spriječe državu članicu da drži na raspolaganju svoje kapacitete za odgovor. Komisija putem ERCC-a, prema potrebi, omogućuje koordinaciju među različitim kapacitetima za odgovor, u skladu s člancima 15. i 16.
9.  
Države članice i Komisija osiguravaju odgovarajuću svijest javnosti o intervencijama koje uključuju ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ .

▼M2

Članak 12.

rescEU

1.  
rescEU se uspostavlja se kako bi se pružila pomoć u situacijama s teško savladivim posljedicama u kojima sveukupni postojeći kapaciteti na nacionalnoj razini i kapaciteti koje su države članice prethodno namijenile za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu u takvim okolnostima ne mogu osigurati učinkovit odgovor na različite vrste katastrofa iz članka 1. stavka 2.

Kako bi se zajamčio učinkovit odgovor na katastrofe, Komisija i države članice, prema potrebi, osiguravaju odgovarajuću geografsku rasprostranjenost rescEU kapaciteta.

▼M3

2.  
Komisija provedbenim aktima utvrđuje kapacitete od kojih se sastoje rescEU kapaciteti, među ostalim na temelju svake postojeće izrade scenarija iz članka 10. stavka 1., uzimajući u obzir utvrđene i nove rizike te sveukupne kapacitete i nedostatke na razini Unije, posebno u područjima gašenja šumskih požara iz zraka, kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih nesreća, hitne medicinske pomoći, kao i prijevoza i logistike. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2. Komisija redovito ažurira informacije o vrsti i broju rescEU kapaciteta i te informacije izravno stavlja na raspolaganje Europskom parlamentu i Vijeću.
3.  
Države članice kupuju, unajmljuju, zakupljuju rescEU kapacitete ili ih na drugi način ugovaraju.
3.a  
RescEU kapacitete, kako su definirani provedbenim aktima donesenima u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2., može unajmljivati, zakupljivati ili na drugi način ugovarati Komisija u mjeri u kojoj je to potrebno za uklanjanje nedostataka u području prijevoza i logistike.
3.b  

U propisno opravdanim hitnim slučajevima Komisija može kupiti, unajmiti, zakupiti ili na drugi način ugovoriti kapacitete utvrđene provedbenim aktima donesenima u skladu s hitnim postupkom iz članka 33. stavka 3. Tim se provedbenim aktima:

i. 

utvrđuju potrebna vrsta i količina materijalnih sredstava i sve potrebne usluge podrške koje su već definirane kao rescEU kapaciteti; i/ili

ii. 

definiraju dodatna materijalna sredstva i sve potrebne usluge podrške kao rescEU kapaciteti te se utvrđuju potrebna vrsta i količina tih kapaciteta.

3.c  
Financijska pravila Unije primjenjuju se kada Komisija kupuje, unajmljuje, zakupljuje ili na drugi način ugovora rescEU kapacitete. Kada države članice kupe, unajme, zakupe ili na drugi način ugovore rescEU kapacitete, Komisija može dodijeliti izravne potpore državama članicama bez poziva na podnošenje prijedloga. Komisija i države članice koje to žele mogu sudjelovati u zajedničkom postupku nabave koji se provodi u skladu s člankom 165. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ) („Financijska uredba“) s ciljem kupnje rescEU kapaciteta.

Domaćini rescEU kapaciteta su države članice koje kupe, unajme, zakupe ili na drugi način ugovore te kapacitete.

▼M2

4.  
Komisija uz savjetovanje s državama članicama utvrđuje zahtjeve kvalitete za kapacitete za odgovor koji su dio rescEU kapaciteta. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje.
5.  
Država članica koja rescEU kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje osigurava registraciju tih kapaciteta u CECIS-u, kao i raspoloživost i mogućnost raspoređivanja tih kapaciteta za operacije Mehanizma Unije.

rescEU kapaciteti mogu se upotrebljavati za nacionalne potrebe, kako je navedeno u članku 23. stavku 4.a, samo ako se ne upotrebljavaju odnosno nisu potrebni za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije.

rescEU kapaciteti upotrebljavaju se u skladu s provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g) te operativnim ugovorima između Komisije i države članice koja te kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje, a kojima se dodatno utvrđuju uvjeti raspoređivanja rescEU kapaciteta, uključujući osoblje koje u tome sudjeluje.

6.  
rescEU kapaciteti dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a u skladu s člankom 15. ili člankom 16. stavcima od 1. do 9. te 11., 12. i 13. Odluku o njihovu raspoređivanju i demobilizaciji te sve odluke u slučaju proturječnih zahtjeva donosi Komisija u bliskoj suradnji s državom članicom koja upućuje zahtjev i državom članicom koja kapacitet ima u vlasništvu ili taj kapacitet unajmljuje ili zakupljuje, u skladu s operativnim ugovorima kako su utvrđeni u stavku 5. trećem podstavku ovog članka.

Država članica na čijem se državnom području raspoređuju rescEU kapaciteti odgovorna je za upravljanje operacijama odgovora. U slučaju raspoređivanja kapaciteta izvan Unije, države članice koje su domaćini rescEU kapacitetima odgovorne su za osiguravanje potpune integracije rescEU kapaciteta u cjelokupni odgovor.

7.  
U slučaju raspoređivanja Komisija se putem ERCC-a s državom članicom koja upućuje zahtjev dogovara o operativnom raspoređivanju rescEU kapaciteta. Država članica koja upućuje zahtjev olakšava operativnu koordinaciju svojih kapaciteta i aktivnosti rescEU kapaciteta tijekom operacija.
8.  
Komisija putem ERCC-a, prema potrebi, omogućuje koordinaciju među različitim kapacitetima za odgovor, u skladu s člancima 15. i 16.
9.  
Države članice obavješćuju se o operativnom statusu rescEU kapaciteta putem CECIS-a.
10.  
Ako bi katastrofa izvan Unije mogla znatno utjecati na jednu ili više država članica ili njihove građane, moguće je rasporediti rescEU kapacitete u skladu sa stavcima od 6. do 9. ovog članka.

Pri raspoređivanju rescEU kapaciteta u trećim zemljama države članice u posebnim slučajevima mogu odbiti raspoređivanje vlastitog osoblja, u skladu s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g) te kako je dodatno utvrđeno u operativnim ugovorima iz stavka 5. trećeg podstavka ovog članka.

▼M3

Članak 13.

Mreža znanja Unije u području civilne zaštite

1.  
Komisija uspostavlja Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite („Mreža”) radi objedinjavanja, obrade i širenja znanja i informacija relevantnih za Mehanizam Unije, utemeljenu na pristupu koji uključuje više opasnosti, a sudjeluju relevantni dionici u području civilne zaštite i upravljanja katastrofama, uključujući centre izvrsnosti, sveučilišta i istraživače.

Komisija putem Mreže vodi računa o stručnom znanju dostupnom u državama članicama, na razini Unije, na razini drugih međunarodnih organizacija i subjekata, na razini trećih zemalja i na razini organizacija aktivnih na terenu.

Komisija i države članice promiču rodno uravnoteženo sudjelovanje u uspostavi i radu Mreže.

Komisija putem Mreže podupire usklađenost postupaka planiranja i donošenja odluka olakšavajući kontinuiranu razmjenu znanja i informacija što uključuje sva područja djelovanja u okviru Mehanizma Unije.

U tu svrhu Komisija putem Mreže među ostalim:

(a) 

uspostavlja program osposobljavanja o prevenciji katastrofa, pripravnosti na katastrofe i odgovoru na njih za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje katastrofama te upravlja tim programom. Programom se u prvi plan stavlja i potiče razmjena najboljih praksi u području civilne zaštite i upravljanja katastrofama, među ostalim u pogledu katastrofa izazvanih klimatskim promjenama, te se on sastoji od zajedničkih tečajeva i sustava za razmjenu stručnih znanja u području upravljanja katastrofama, što obuhvaća i razmjene djelatnika i iskusnih volontera te upućivanje stručnjaka iz država članica.

Cilj je programa osposobljavanja i vježbi poboljšati koordinaciju, kompatibilnost i komplementarnost kapaciteta iz članaka 9., 11. i 12. te povećati osposobljenost stručnjaka iz članka 8. stavka 1. točaka (d) i (f);

(b) 

uspostavlja program lekcija naučenih iz djelovanja u području civilne zaštite koja su se provodila u okviru Mehanizma Unije, uključujući aspekte iz cjelokupnog ciklusa upravljanja katastrofama, kako bi se osigurala široka osnova za procese učenja i stjecanje znanja, te upravlja tim programom. Program obuhvaća:

i. 

praćenje, analizu i evaluaciju svih relevantnih djelovanja u području civilne zaštite u okviru Mehanizma Unije;

ii. 

promicanje provedbe naučenih lekcija kako bi se na osnovi iskustva stvorio temelj za razvoj djelovanja unutar ciklusa upravljanja katastrofama; i

iii. 

izradu metoda i alata za prikupljanje, analizu, promicanje i provedbu naučenih lekcija.

Taj program također uključuje, prema potrebi, lekcije naučene iz intervencija izvan Unije u odnosu na iskorištavanje poveznica i sinergija između pomoći pružene u okviru Mehanizma Unije i humanitarnog odgovora;

(c) 

potiče istraživanje i inovacije te promiče uvođenje i primjenu relevantnih novih pristupa ili tehnologija ili obojega za potrebe Mehanizma Unije;

(d) 

uspostavlja i održava internetsku platformu koja Mreži služi za podržavanje i olakšavanje provedbe različitih zadaća iz točaka (a), (b) i (c).

2.  
Prilikom izvršavanja zadaća iz stavka 1., Komisija posebno uzima u obzir potrebe i interese država članica koje su suočene s rizikom od katastrofe slične prirode, kao i potrebu za jačanjem zaštite bioraznolikosti i kulturne baštine.
3.  
Komisija jača suradnju u pogledu osposobljavanja te promiče razmjenu znanja i iskustava između Mreže te međunarodnih organizacija i trećih zemalja, posebno kako bi se doprinijelo ispunjenju međunarodnih obveza, poglavito onih iz Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030.

▼B



POGLAVLJE IV.

ODGOVOR

Članak 14.

Obavijest o katastrofama unutar Unije

▼M3

1.  
U slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe unutar Unije, koja uzrokuje ili može uzrokovati prekogranične učinke u više zemalja, ili pogađa ili može pogoditi druge države članice, država članica u kojoj se katastrofa događa ili je vjerojatno da će se dogoditi, bez odgode, obavješćuje potencijalno ugrožene države članice i, kada su učinci potencijalno znatni, Komisiju.

▼B

Prvi se podstavak ne primjenjuje ako je obveza obavješćivanja već bila obuhvaćena u skladu s drugim zakonodavstvom Unije, Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ili u skladu s postojećim međunarodnim sporazumima.

2.  
U slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe unutar Unije, koja će vjerojatno rezultirati zahtjevom za pomoć jedne ili više država članica, država članica u kojoj je katastrofa izbila ili je vjerojatno da će izbiti bez odlaganja obavješćuje Komisiju da se može očekivati mogući zahtjev za pomoć kroz ERCC, kako bi se Komisiji omogućilo, ako je potrebno, da obavijesti druge države članice i pokrene svoje nadležne službe.
3.  
Obavijesti iz stavaka 1. i 2. prema potrebi se upućuju kroz CECIS.

Članak 15.

Odgovor na katastrofe unutar Unije

▼M2

1.  
Kada katastrofa izbije unutar Unije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena država članica može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Zahtjev mora biti što je moguće precizniji. Zahtjev za pomoć istječe nakon najviše 90 dana, osim ako su ERCC-u dostavljeni novi elementi kojima se opravdava potreba za nastavkom pomoći ili dodatnom pomoći.

▼B

2.  
U iznimnim situacijama povećanog rizika država članica također može zatražiti pomoć u obliku privremenog prethodnog razmještaja kapaciteta za odgovor.
3.  

Po primitku zahtjeva za pomoć Komisija prema potrebi i bez odlaganja:

(a) 

prosljeđuje zahtjev kontaktnim točkama drugih država članica;

▼M3

(b) 

prikuplja i analizira potvrđene informacije o situaciji, u vezi s pogođenom državom članicom u cilju stvaranja zajedničke svijesti o situaciji i odgovoru na situaciju i prosljeđuje ih izravno državama članicama;

▼B

(c) 

daje preporuke, uz savjetovanje s državom članicom koja je uputila zahtjev, za pružanje pomoći putem Mehanizma Unije, na temelju potreba na terenu i eventualnih relevantnih prethodno izrađenih planova, kako je navedeno u članku 10. stavku 1., poziva države članice da razmjeste specifične kapacitete i olakšava koordinaciju potrebne pomoći; i

(d) 

poduzima dodatno djelovanje da olakša koordinaciju odgovora.

4.  
Svaka država članica kojoj je upućen zahtjev za pomoć putem Mehanizma Unije žurno utvrđuje je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć te obavješćuje državu članicu koja je uputila zahtjev o svojoj odluci kroz CECIS, navodeći opseg, uvjete, i gdje je to primjenjivo, troškove pomoći koje je u mogućnosti pružiti. ERCC obavješćuje države članice.
5.  
Država članica koja upućuje zahtjev odgovorna je za usmjeravanje intervencija pomoći. Tijela države članice koja upućuje zahtjev utvrđuju smjernice i, ako je potrebno, definiraju ograničenja zadaća povjerenih modulima ili drugim kapacitetima za odgovor. Pojedinosti izvršenja navedenih zadaća prepuštaju se ovlaštenoj osobi koju imenuje država članica koja pruža pomoć. Država članica koja upućuje zahtjev također može zatražiti raspoređivanje tima stručnjaka za potporu svojoj procjeni, olakšavanje koordinacije na terenu između timova država članica ili pružanje tehničkog savjetovanja.
6.  
Država članica koja upućuje zahtjev poduzima odgovarajuće mjere kako bi se olakšala potpora države domaćina pomoći koja stiže.
7.  
Uloga Komisije iz ovog članka ne utječe na nadležnosti i odgovornosti država članica za vlastite timove, module i druge kapacitete potpore, uključujući vojne kapacitete. Osobito, potpora koju nudi Komisija ne uključuje izdavanje zapovijedi i kontrolu timova, modula i drugih oblika potpore država članica, koji se raspoređuju dobrovoljno, u skladu s koordinacijom na razini stožera i na terenu.

Članak 16.

Promicanje dosljednosti u odgovoru na katastrofe izvan Unije

▼M2

1.  
Kada katastrofa izbije izvan Unije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena zemlja može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Pomoć se također može zatražiti putem ili od strane Ujedinjenih naroda i njegovih agencija ili relevantne međunarodne organizacije. Zahtjev za pomoć istječe nakon najviše 90 dana, osim ako su ERCC-u dostavljeni novi elementi kojima se opravdava potreba za nastavkom pomoći ili dodatnom pomoći.
2.  
Intervencije na temelju ovog članka mogu se provesti ili kao autonomna intervencija pružanja pomoći ili kao doprinos intervenciji koju vodi neka međunarodna organizacija. Koordinacija Unije u potpunosti je integrirana u cjelokupni sustav koordinacije koji osigurava Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) te se njome poštuje njegova vodeća uloga. U slučaju katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem ili složenih hitnih situacija Komisija osigurava usklađenost s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći ( 4 ) i poštovanje humanitarnih načela.

▼B

3.  

Komisija podupire dosljednost u dostavi pomoći kroz sljedeća djelovanja:

(a) 

održavanje dijaloga s kontaktnim točkama država članica kako bi se osigurao učinkovit i koherentan doprinos odgovora Unije na katastrofu putem Mehanizma Unije cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći, osobito:

i. 

obavješćivanjem država članica bez odlaganja o cjelovitim zahtjevima za pomoć;

ii. 

potporom zajedničkoj ocjeni situacije i potreba, pružanjem tehničkih savjeta i/ili olakšavanjem koordinacije pružanja pomoći na terenu kroz nazočnost tima stručnjaka civilne zaštite na terenu;

iii. 

razmjenom relevantnih ocjena i analizâ sa svim relevantnim dionicima;

iv. 

pružanjem pregleda pomoći koju nude države članice i drugi dionici;

v. 

savjetovanjem o vrsti zatražene pomoći kako bi se osiguralo da je pružena pomoć u skladu s ocjenama potreba; i

vi. 

pomaganjem u prevladavanju svih praktičnih poteškoća u dostavi pomoći u područjima kao što su tranzit i carina;

(b) 

trenutačno davanje preporuka, kada je moguće u suradnji s pogođenom zemljom, utemeljenih na potrebama na terenu i eventualnih relevantnih prethodno izrađenih planova, pozivajući države članice da rasporede posebne kapacitete te olakšavajući koordinaciju zatražene pomoći;

(c) 

povezivanje s pogođenom zemljom u vezi s tehničkim detaljima, kao što su konkretne potrebe za pomoći, prihvaćanje ponuda i praktični dogovori za lokalni prihvat i raspodjelu pomoći;

(d) 

povezivanje s OCHA-om ili podrška OCHA-e te suradnja s drugim relevantnim dionicima koji doprinose cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći kako bi se postigao maksimalan učinak sinergija, pronašle komplementarnosti i izbjeglo udvostručavanje i nedostaci; i

(e) 

povezivanje sa svim relevantnim dionicima, osobito u završnoj fazi intervencije pomoći u okviru Mehanizma Unije, kako bi se olakšala nesmetana primopredaja.

4.  
Ne dovodeći u pitanje ulogu Komisije, kako je utvrđena u stavku 3., i poštujući potrebu za izravnim operativnim odgovorom kroz Mehanizam Unije, Komisija po pokretanju Mehanizma Unije obavješćuje Europsku službu za vanjsko djelovanje kako bi se omogućila dosljednost između operacije civilne zaštite i sveukupnih odnosa Unije s pogođenom zemljom. Komisija u potpunosti obavješćuje države članice u skladu sa stavkom 3.
5.  
Na terenu se, prema potrebi, osigurava veza s delegacijom Unije kako bi potonja olakšala kontakte s vladom pogođene zemlje. Ako je potrebno, delegacija Unije pruža logističku potporu timovima stručnjaka civilne zaštite iz stavka 3. točke (a) podtočke ii.
6.  
Svaka država članica kojoj je putem Mehanizma Unije upućen zahtjev za pomoć žurno utvrđuje je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć te o svojoj odluci obavješćuje ERCC putem CECIS-a, navodeći opseg i uvjete pružanja pomoći koje je u mogućnosti pružiti. ERCC obavješćuje države članice.
7.  
Mehanizam Unije također se može koristiti za pružanje potpore civilne zaštite konzularnoj pomoći građanima Unije u slučaju katastrofa u trećim zemljama ako to zatraže konzularna tijela dotičnih država članica.
8.  
Na temelju zahtjeva za pomoć Komisija može poduzeti potrebno dodatno djelovanje s ciljem podrške i nadopune kako bi se osigurala dosljednost u pružanju pomoći.
9.  
Koordinacija putem Mehanizma Unije ne utječe na bilateralne kontakte između država članica i pogođene zemlje niti na suradnju između država članica i Ujedinjenih naroda ili drugih relevantnih međunarodnih organizacija. Takvi bilateralni kontakti također se mogu koristiti za doprinos koordinaciji putem Mehanizma Unije.
10.  
Uloga Komisije iz ovog članka ne utječe na nadležnosti i odgovornosti država članica za vlastite timove, module i druge vrste potpore, uključujući vojne kapacitete. Osobito, potpora koju nudi Komisija ne uključuje zapovjedništvo i kontrolu timova, modula i drugih oblika potpore država članica, koji se raspoređuju dobrovoljno, u skladu s koordinacijom na razini stožera i na terenu.
11.  
Traže se sinergije s drugim instrumentima Unije, osobito djelovanjima koja se financiraju na temelju Uredbe (EZ) br. 1257/96. Komisija osigurava koordinaciju između instrumenata i prema potrebi osigurava da djelovanja država članica u području civilne zaštite koja doprinose širem humanitarnom odgovoru budu što je više moguće financirana na temelju ove Odluke.
12.  
Kad god je Mehanizam Unije aktiviran, države članice koje pružaju pomoć u slučaju katastrofe u potpunosti obavješćuju ERCC o svojim aktivnostima.
13.  
Timovi i moduli država članica koji sudjeluju na terenu u intervenciji kroz Mehanizam Unije održavaju bliske veze s ERCC-om i timovima stručnjaka na terenu, kako se navodi u stavku 3. točki (a) podtočki ii.

Članak 17.

Podrška na terenu

▼M3

1.  

Komisija može odabrati, imenovati i uputiti tim stručnjaka koji se sastoji od stručnjaka iz država članica:

(a) 

na zahtjev za stručnost u području prevencije, u skladu s člankom 5. stavkom 2.;

(b) 

na zahtjev za stručnost u području pripravnosti, u skladu s člankom 8. stavkom 2.;

(c) 

u slučaju katastrofe unutar Unije, kako je navedeno u članku 15. stavku 5.;

(d) 

u slučaju katastrofe izvan Unije, kako je navedeno u članku 16. stavku 3.

Stručnjaci iz Komisije i drugih službi Unije mogu se pridružiti timu s ciljem pružanja podrške timu i olakšavanja uspostave veze s ERCC-om. Stručnjaci koje su uputile agencije UN-a ili druge međunarodne organizacije mogu se integrirati u tim s ciljem jačanja suradnje i olakšavanja zajedničkih ocjena.

Ako je potrebno radi operativne učinkovitosti, Komisija u bliskoj suradnji s državama članicama može omogućiti uključivanje dodatnih stručnjaka njihovim raspoređivanjem i tehničku i znanstvenu potporu te posegnuti za specijaliziranim znanstvenim stručnim znanjem, stručnim medicinskim znanjem u hitnim situacijama te stručnim sektorskim znanjem.

2.  

Postupak za odabir i imenovanje stručnjaka je sljedeći:

(a) 

države članice imenuju stručnjake za koje su nadležne, a koje je moguće rasporediti kao članove timova stručnjaka;

(b) 

Komisija odabire stručnjake i voditelja tih timova na temelju njihove stručnosti i iskustva, uključujući razinu završenog osposobljavanja u okviru Mehanizma Unije, prethodno iskustvo sudjelovanja u misijama u okviru Mehanizma Unije te u drugim vrstama međunarodnog humanitarnog rada; odabir se također mora temeljiti na drugim kriterijima, uključujući jezične vještine, kako bi se osiguralo da tim kao cjelina posjeduje vještine potrebne u određenoj situaciji;

(c) 

Komisija imenuje stručnjake i voditelje tima za misiju u dogovoru s državom članicom koja ih imenuje.

Komisija obavješćuje države članice o dodatnoj stručnoj potpori pruženoj u skladu sa stavkom 1.

▼B

3.  
Kada se upućuju, timovi stručnjaka olakšavaju koordinaciju između intervencijskih timova država članica i uspostavljaju vezu s nadležnim tijelima države koja upućuje zahtjev, kako je određeno u članku 8. točki (d). ERCC održava blizak kontakt s timovima stručnjaka te im osigurava vodstvo i logističku potporu.

▼M3

Članak 18.

Prijevoz i oprema

1.  

U slučaju katastrofe unutar ili izvan Unije, Komisija može podržati države članice u dobivanju pristupa opremi ili prijevoznim i logističkim resursima:

(a) 

pružanjem i razmjenom informacija o opremi i o prijevoznim i logističkim resursima koje države članice mogu dati na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih i logističkih resursa;

(b) 

izradom kartografskih materijala za brzo raspoređivanje i mobilizaciju resursa, imajući na umu osobito posebnosti prekograničnih regija u pogledu prekograničnih rizika u više zemalja;

(c) 

pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju prijevoznih i logističkih resursa koji mogu biti raspoloživi iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište, te u omogućavanju njihova pristupa tim resursima; ili

(d) 

pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju opreme koja može biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište.

2.  
Komisija može dopuniti prijevozne i logističke resurse koje osiguravaju države članice pružanjem dodatnih resursa potrebnih za brz odgovor na katastrofe.
3.  
Pomoć koju zatraži država članica ili treća zemlja može se sastojati samo od prijevoznih i logističkih resursa za odgovor na katastrofe s opremom za hitnu pomoć ili opremom koju je država članica ili zemlja koja upućuje zahtjev nabavila u trećoj zemlji.

▼B



POGLAVLJE V.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 19.

Proračunska sredstva

▼M2

1.  
Financijska omotnica za provedbu Mehanizma Unije za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 574 028 000  EUR u tekućim cijenama.

Iznos od 425 172 000  EUR u tekućim cijenama proizlazi iz naslova 3. „Sigurnost i građanstvo” višegodišnjeg financijskog okvira, a iznos od 148 856 000  EUR u tekućim cijenama iz naslova 4. „Globalna Europa”.

▼M3

1a.  
Financijska omotnica za provedbu Mehanizma Unije za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. iznosi 1 263 000 000 EUR u tekućim cijenama.

▼M3

2.  
Odobrena sredstva koja proizlaze iz nadoknade sredstava koju su korisnici izvršili za djelovanja u području odgovora na katastrofe predstavljaju namjenske prihode u smislu članka 21. stavka 5. Financijske uredbe.
3.  
Dodjela financijskih sredstava iz stavaka 1. i 1.a ovog članka te članka 19.a također može obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, nadzora, revizije i evaluacije, potrebne za upravljanje Mehanizmom Unije i ostvarivanje njegovih ciljeva.

Takvi troškovi mogu osobito obuhvaćati studije, sastanke stručnjaka, informacijsko-komunikacijska djelovanja, uključujući institucijsko priopćivanje političkih prioriteta Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima Mehanizma Unije, troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije usmjerenima na obradu i razmjenu informacija, uključujući njihovo međusobno povezivanje s postojećim ili budućim sustavima izrađenima za promicanje međusektorske razmjene podataka i povezanu opremu, zajedno sa svim drugim troškovima tehničke i administrativne pomoći koje Komisija ima za upravljanje programom.

4.  
Financijska omotnica iz stavka 1.a ovog članka i iznos iz članka 19.a stavka 1. dodjeljuju se, tijekom razdoblja od 2021. do 2027., u skladu s postocima i načelima utvrđenima u Prilogu I.
5.  
Komisija ocjenjuje raspodjelu navedenu u Prilogu I. s obzirom na ishod evaluacije iz članka 34. stavka 3.
6.  
Kada je to potrebno za krajnje hitan odgovor na katastrofe ili u svjetlu neočekivanih događaja koji utječu na izvršenje proračuna ili uspostavu rescEU kapaciteta, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30. radi izmjene Priloga I. unutar raspoloživih proračunskih sredstava i u skladu s postupkom predviđenim u članku 31.

▼M3

Članak 19.a

Sredstva iz Instrumenta Europske unije za oporavak

1.  
Mjere iz članka 1. stavka 2. točaka (d) i (e) Uredbe Vijeća (EU) 2020/2094 ( 5 ) provode se u skladu s ovom Odlukom rashodima do 2 056 480 000  EUR u tekućim cijenama iz 2018., kao što je navedeno u članku 2. stavku 2. točki (a) podtočki iii. te uredbe, podložno odredbama članka 3. stavaka 3., 4., 7. i 9. te Uredbe.
2.  
Iznos iz stavka 1. ovog članka čini vanjski namjenski prihod kako je utvrđeno u članku 3. stavku 1. Uredbe (EU) 2020/2094.
3.  
Mjere iz stavka 1. ovog članka prihvatljive su za financijsku pomoć u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Odluci i provode se uz potpuno poštovanje ciljeva Uredbe (EU) 2020/2094.
4.  
Ne dovodeći u pitanje uvjete prihvatljivosti djelovanja u korist trećih zemalja utvrđene u ovoj Odluci, financijska pomoć iz ovog članka može se odobriti trećoj zemlji samo ako se ta pomoć provodi uz potpuno poštovanje ciljeva Uredbe (EU) 2020/2094, neovisno o tome sudjeluje li ta treća zemlja u Mehanizmu Unije ili ne.

▼B

Članak 20.

Opća prihvatljiva djelovanja

Sljedeća opća djelovanja prihvatljiva su za financijsku pomoć za unapređenje prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i učinkovitog odgovora na njih:

(a) 

studije, istraživanja, modeli i izrada scenarija za olakšavanje razmjene znanja, najbolje prakse i informacija;

(b) 

osposobljavanje, vježbe, radionice, razmjena osoblja i stručnjaka, stvaranje mreža, pokazni projekti i prijenos tehnologije;

(c) 

praćenje, procjena i evaluacija;

(d) 

javno informiranje, obrazovanje i razvijanje svijesti i povezana djelovanja u vezi sa širenjem informacija, kako bi se građani uključili u prevenciju i smanjivanje učinaka katastrofa u Uniji i kako bi se građanima Unije omogućila djelotvornija i održivija zaštita;

(e) 

uspostava i provedba programa naučenih lekcija iz intervencija i vježbi u kontekstu Mehanizma Unije, uključujući i o područjima koja se odnose na prevenciju i pripravnost; i

(f) 

komunikacijska djelovanja i mjere za podizanje svijesti o radu civilne zaštite država članica i Unije u područjima prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovora na njih.

▼M3

Članak 20.a

Vidljivost i nagrade

1.  
Primatelji sredstava Unije i korisnici isporučene pomoći priznaju podrijetlo i osiguravaju vidljivost tih sredstava, posebice pri promicanju djelovanja i njihovih rezultata, pružanjem koherentnih, djelotvornih i razmjernih ciljanih informacija različitoj publici, među ostalim medijima i javnosti.

Za svako financiranje ili pomoć koji su predviđeni ovom Odlukom osigurava se odgovarajuća vidljivost u skladu s posebnim smjernicama koje je Komisija izdala za konkretne intervencije. Države članice posebno osiguravaju da priopćenja za javnost o aktivnostima koje se financiraju u okviru Mehanizma Unije:

(a) 

sadržavaju odgovarajuća upućivanja na Mehanizam Unije;

(b) 

koriste vizualno brendiranje za kapacitete koji se financiraju ili sufinanciraju u okviru Mehanizma Unije;

(c) 

predstavljaju mjere uz prikaz amblema Unije;

(d) 

o potpori Unije proaktivno izvještavaju nacionalne medije i dionike, kao i putem svojih komunikacijskih kanala; i

(e) 

podupiru aktivnosti komunikacije Komisije o operacijama.

Kada se rescEU kapaciteti upotrebljavaju u nacionalne svrhe, kako je navedeno u članku 12. stavku 5., države članice, na isti način kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka, priznaju porijeklo tih kapaciteta i jamče vidljivost financijskih sredstava Unije upotrijebljenih za kupnju tih kapaciteta.

2.  
Komisija provodi informacijska i komunikacijska djelovanja koja se odnose na ovu Odluku na djelovanja poduzeta na temelju ove Odluke i na postignute rezultate te podupire države članice u njihovim komunikacijskim aktivnostima. Financijska sredstva dodijeljena ovoj Odluci također doprinose institucijskom priopćivanju političkih prioriteta Unije ako se ti prioriteti odnose na ciljeve iz članka 3. stavka 1.
3.  
Komisija dodjeljuje medalje kako bi odala priznanje za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose Mehanizmu Unije.

▼B

Članak 21.

Prihvatljiva djelovanja u području prevencije i pripravnosti

1.  

Sljedeća djelovanja u području prevencije i pripravnosti prihvatljiva su za financijsku pomoć:

(a) 

sufinanciranje projekata, studija, radionica, istraživanja i sličnih djelovanja i aktivnosti iz članka 5.;

(b) 

sufinanciranje stručnih provjera iz članka 6. točke (d) i članka 8. točke (j);

(c) 

održavanje funkcija koje pruža ERCC u skladu s člankom 8. točkom (a);

(d) 

priprema za mobilizaciju i raspoređivanje timova stručnjaka iz članka 8. točke (d) i članka 17. te razvoj i održavanje kapaciteta brzog razmještaja kroz mrežu osposobljenih stručnjaka država članica iz članka 8. točke (f);

(e) 

uspostava i održavanje CECIS-a i sredstava za omogućavanje komunikacije i razmjenu informacija između ERCC-a i kontaktnih točaka država članica te drugih sudionika u kontekstu Mehanizma Unije;

(f) 

doprinos razvoju transnacionalnih sustava za otkrivanje, rano upozoravanje i uzbunjivanje koji su od europskog interesa kako bi se omogućio brzi odgovor i promicala međupovezanost nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te njihova povezanost s ERCC-om i CECIS-om. Ti sustavi uzimaju u obzir i temelje se na postojećim i budućim izvorima i sustavima informiranja, praćenja i otkrivanja;

▼M3

(g) 

razvoj planiranja upravljanja rizicima od katastrofa kako je navedeno u članku 10.;

▼B

(h) 

podrška djelovanjima u području pripravnosti opisanima u članku 13.;

(i) 

razvoj ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -a, kako je navedeno u članku 11., u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

▼M2

(j) 

uspostava rescEU kapaciteta, upravljanje njima i njihovo održavanje u skladu s člankom 12.;

▼B

(k) 

osiguravanje dostupnosti logističke podrške timovima stručnjaka iz članka 17. stavka 1.;

(l) 

olakšavanje koordinacije prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije u skladu s člankom 8. točkom (g);

(m) 

potpora pružanju savjeta o mjerama za prevenciju i pripravnost kroz raspoređivanje tima stručnjaka na terenu, na zahtjev države članice, treće zemlje, Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, kako je navedeno u članku 5. stavku 2. i članku 13. stavku 3.

2.  

Prihvatljivost za financijsku pomoć za djelovanje iz stavka 1. točke (i) ograničuje se na:

(a) 

troškove na razini Unije za osnivanje i upravljanje ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -om i povezanih procesa utvrđenih u članku 11.;

(b) 

troškove obveznih tečajeva, vježbi i radionica neophodnih za certificikaciju kapaciteta za odgovor država članica za potrebe ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -a („troškovi certifikacije”). Troškovi certifikacije mogu sadržavati jedinične troškove ili paušalne iznose određene prema vrsti kapaciteta, pokrivajući do 100 % prihvatljivih troškova; i

▼M2

(c) 

troškove koji su potrebni za nadogradnju ili popravak kapaciteta za odgovor do stanja spremnosti i raspoloživosti koje omogućuje da budu razmješteni u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu, u skladu sa zahtjevima kvalitete Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu i, ako je to relevantno, preporukama izrađenima u procesu certifikacije („troškovi prilagodbe”). Ti troškovi mogu uključivati troškove koji se odnose na operabilnost, interoperabilnost modula i drugih kapaciteta za odgovor, autonomiju, samodostatnost, prevozivost, troškove pakiranja i druge nužne troškove, pod uvjetom da se ti troškovi posebno odnose na sudjelovanje kapaciteta u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu.

Troškovi prilagodbe mogu obuhvaćati sljedeće:

i. 

75 % prihvatljivih troškova u slučaju nadogradnje, ako taj iznos ne prekoračuje 50 % prosječnog troška razvoja kapaciteta; i

ii. 

75 % prihvatljivih troškova u slučaju popravka.

Kapaciteti za odgovor koji se financiraju na temelju točaka i. i ii. stavljaju se na raspolaganje u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu tijekom minimalnog razdoblja koje ovisi o primljenim sredstvima, traje od 3 do 10 godina i započinje u trenutku njihove stvarne raspoloživosti u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu, osim ako je njihov gospodarski životni vijek kraći.

Troškovi prilagodbe mogu se sastojati od jediničnih troškova ili paušalnih iznosa određenih prema vrsti kapaciteta.

▼M2 —————

▼M3

3.  
Financijska pomoć za djelovanje iz stavka 1. točke (j) obuhvaća sve troškove koji su potrebni kako bi se osigurala raspoloživost i mogućnost raspoređivanja rescEU kapaciteta u okviru Mehanizma Unije u skladu s drugim podstavkom ovog stavka. Kategorije prihvatljivih troškova koji su potrebni kako bi se osigurala raspoloživost i mogućnost raspoređivanja rescEU kapaciteta utvrđene su u Prilogu I.a.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 30. radi izmjene Priloga I.a u pogledu kategorija prihvatljivih troškova.

3.a  
Financijska pomoć iz ovog članka može se provesti u okviru višegodišnjih programa rada. Proračunske obveze u pogledu djelovanja koja se provode dulje od godine dana mogu se raščlaniti na godišnje obroke.

▼M3 —————

▼M2

5.  
Troškovi iz stavka 3. mogu se, prema potrebi, sastojati od jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa određenih prema kategoriji ili vrsti kapaciteta.

▼B

Članak 22.

Prihvatljiva djelovanja u području odgovora

Sljedeća djelovanja u području odgovora prihvatljiva su za financijsku pomoć:

(a) 

upućivanje timova stručnjaka iz članka 17. stavka 1. zajedno s logističkom podrškom i raspoređivanjem stručnjaka iz članka 8. točaka (d) i (e);

▼M3

(b) 

u slučaju katastrofe, pružanje podrške državama članicama u dobivanju pristupa opremi i prijevoznim i logističkim resursima, kako je utvrđeno u članku 23.; i

▼B

(c) 

na temelju zahtjeva za pomoć, poduzimanje dodatnog potpornog i komplementarnog djelovanja potrebnog kako bi se na najučinkovitiji način olakšala koordinacija odgovora.

▼M3

Članak 23.

Prihvatljiva djelovanja povezana s opremom i operacijama

1.  

Sljedeća djelovanja prihvatljiva su za financijsku pomoć s ciljem omogućavanja pristupa opremi i prijevoznim i logističkim resursima u okviru Mehanizma Unije:

(a) 

pružanje i razmjena informacija o opremi i o prijevoznim i logističkim resursima koje države članice odluče staviti na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih i logističkih resursa;

(b) 

pružanje pomoći državama članicama u utvrđivanju prijevoznih i logističkih resursa koji mogu biti raspoloživi iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište, te u omogućavanju njihova pristupa tim resursima;

(c) 

pružanje pomoći državama članicama u utvrđivanju opreme koja može biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište;

(d) 

financiranje prijevoznih i logističkih resursa potrebnih za osiguravanje brzog odgovora na katastrofe. Takva djelovanja prihvatljiva su za financijsku potporu samo ako su ispunjeni sljedeći kriteriji:

i. 

zahtjev za pomoć upućen je u okviru Mehanizma Unije, u skladu s člancima 15. i 16.;

ii. 

dodatni prijevozni i logistički resursi potrebni su za osiguravanje učinkovitosti odgovora na katastrofe u okviru Mehanizma Unije;

iii. 

pomoć odgovara potrebama koje je utvrdio ERCC te se dostavlja u skladu s preporukama o tehničkim specifikacijama, kvaliteti, rokovima i modalitetima dostave koje izdaje ERCC;

iv. 

pomoć je prihvatila zemlja koja je uputila zahtjev, neposredno ili preko Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, ili relevantnih međunarodnih organizacija, u okviru Mehanizma Unije; i

v. 

u slučaju katastrofa u trećim zemljama, pomoć nadopunjuje bilo koji cjelokupni humanitarni odgovor Unije.

1.a  
Iznos financijske pomoći Unije za prijevoz kapaciteta koji nisu prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu i raspoređeni su u slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe u Uniji ili izvan nje i za sve druge potpore u obliku prijevoza koje su potrebne kako bi se odgovorilo na katastrofe ne premašuje 75 % ukupnog prihvatljivog troška.
2.  
Iznos financijske pomoći Unije za kapacitete koji su prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ne premašuje 75 % operativnih troškova kapaciteta, uključujući troškove prijevoza, u slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe u Uniji ili izvan nje.
4.  

Financijskom pomoći Unije za prijevozne i logističke resurse može biti pokriveno najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova utvrđenih u točkama od (a) do (d) gdje je to potrebno radi operativne učinkovitosti udruživanja pomoći država članica te ako se troškovi odnose na jedno od sljedećeg:

(a) 

kratkoročni najam skladišnih kapaciteta radi privremene pohrane pomoći država članica s ciljem olakšavanja njihova koordiniranog prijevoza;

(b) 

prijevoz iz države članice koja nudi pomoć u državu članicu koja olakšava koordinirani prijevoz te pomoći;

(c) 

prepakiranje pomoći država članica kako bi se u najvećoj mjeri iskoristili raspoloživi prijevozni kapaciteti ili ispunili određeni operativni zahtjevi; ili

(d) 

lokalni prijevoz, provoz i skladištenje udružene pomoći s ciljem osiguravanja koordinirane isporuke na konačno odredište u zemlji koja upućuje zahtjev.

4.a  
Ako se rescEU kapaciteti upotrebljavaju za nacionalne potrebe u skladu s člankom 12. stavkom 5., država članica koja upotrebljava kapacitete pokriva sve troškove, uključujući troškove održavanja i popravka.
4.b  
U slučaju raspoređivanja rescEU kapaciteta u okviru Mehanizma Unije, financijskom pomoći Unije pokriva se 75 % operativnih troškova.

Odstupajući od prvog podstavka, financijskom pomoći Unije pokriva se 100 % operativnih troškova rescEU kapaciteta potrebnih za katastrofe male vjerojatnosti i velikog učinka, kada se ti kapaciteti raspoređuju u okviru Mehanizma Unije.

4.c  
Za raspoređivanja izvan Unije, kako je navedeno u članku 12. stavku 10., financijskom pomoći Unije pokriva se 100 % operativnih troškova.
4.d  
Ako se financijskom pomoći Unije iz ovog članka ne pokriva 100 % troškova, podnositelj zahtjeva za pomoć snosi preostali iznos troškova, osim ako je drukčije dogovoreno s državom članicom koja nudi pomoć ili s državom članicom koja je domaćin rescEU kapaciteta.
4.e  
Za raspodjelu rescEU kapaciteta financijskom pomoći Unije može se pokriti 100 % svih izravnih troškova potrebnih za prijevoz tereta, logističkih sredstava i usluga unutar Unije i u Uniju iz trećih zemalja.
5.  
U slučaju kada se nekoliko država članica udruži u provedbi prijevoznih operacija, jedna država članica može preuzeti inicijativu i uputiti zahtjev za financijsku potporu Unije za cijelu operaciju.
6.  
Kada država članica zatraži od Komisije ugovaranje prijevoznih usluga, Komisija traži djelomičnu nadoknadu troškova, u skladu sa stopama financiranja utvrđenima u stavcima 1.a, 2. i 4.
6.a  

Ne dovodeći u pitanje stavke 1.a i 2., financijska potpora Unije za prijevoz pomoći, koja je potrebna u ekološkim katastrofama u kojima se primjenjuje načelo „onečišćivač plaća”, može pokriti najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova. Primjenjuju se sljedeći uvjeti:

(a) 

pogođena država članica ili država članica koja pruža pomoć traži financijsku potporu Unije za prijevoz pomoći na temelju valjano obrazložene ocjene potreba;

(b) 

pogođena država članica ili država članica koja pruža pomoć, ovisno o slučaju, poduzima sve potrebne korake da zatraži i dobije naknadu od onečišćivača, u skladu sa svim primjenjivim međunarodnim zakonskim odredbama, propisima Unije ili nacionalnim propisima;

(c) 

nakon što primi naknadu od onečišćivača, pogođena država članica ili država članica koja pruža pomoć, ovisno o slučaju, odmah nadoknađuje iznos Uniji.

U slučaju ekološke katastrofe iz prvog podstavka koja ne pogađa neku od država članica aktivnosti iz točaka (a), (b) i (c) provodi država članica koja pruža pomoć.

7.  
Sljedeći troškovi prihvatljivi su za financijsku pomoć Unije za prijevozne i logističke resurse iz ovog članka: svi troškovi koji se odnose na kretanje prijevoznih i logističkih resursa, uključujući troškove svih usluga, naknade, logističke troškove i troškove rukovanja, troškove goriva i eventualne troškove smještaja, kao i druge neizravne troškove poput poreza i davanja općenito te troškova tranzita.
8.  
Troškovi prijevoza mogu se sastojati od jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa određenih prema kategoriji troška.

▼B

Članak 24.

Korisnici

Bespovratna sredstva koja se dodjeljuju u okviru ove Odluke mogu se dodijeliti pravnim osobama koje podliježu bilo privatnom, bilo javnom pravu.

▼M3

Članak 25.

Vrste financijskih intervencija i provedbeni postupci

1.  
Komisija provodi financijsku pomoć Unije u skladu s Financijskom uredbom.
2.  
Komisija provodi financijsku potporu u okviru izravnog upravljanja u skladu s Financijskom uredbom ili, kada je to opravdano prirodom i sadržajem predmetnog djelovanja, u okviru neizravnog upravljanja s tijelima navedenima u članku 62. stavku 1. točki (c) podtočkama ii., iv., v. i vi. Financijske uredbe.
3.  
Financijska potpora na temelju ove Odluke može biti u svakom od oblika utvrđenih u Financijskoj uredbi, posebice u obliku bespovratnih sredstava, nabave ili doprinosa skrbničkim fondovima.
4.  
U skladu s člankom 193. stavkom 2. drugim podstavkom točkom (a) Financijske uredbe, uzimajući u obzir zakašnjelo stupanje na snagu Uredbe (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ) i kako bi se osigurao kontinuitet, u propisno opravdanim slučajevima navedenima u odluci o financiranju i tijekom ograničenog razdoblja, troškovi nastali u vezi s djelovanjima koja se podupiru na temelju ove Odluke mogu se smatrati prihvatljivima od 1. siječnja 2021. čak i ako su nastali prije podnošenja zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava.
5.  
Radi provedbe ove Odluke, Komisija provedbenim aktima donosi godišnje ili višegodišnje programe rada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2. Godišnjim ili višegodišnjim programima rada utvrđuju se postavljeni ciljevi, očekivani rezultati, metoda provedbe i njihov ukupan iznos. Oni također sadržavaju opis djelovanja koja treba financirati, naznaku iznosa raspoređenog za svako djelovanje i indikativne rokove provedbe. U vezi s financijskom pomoći iz članka 28. stavka 2., godišnji ili višegodišnji programi rada opisuju djelovanja predviđena za zemlje navedene u tim programima.

Godišnji ili višegodišnji program rada ne zahtijeva se za djelovanja obuhvaćena odgovorom na katastrofe utvrđenim u poglavlju IV., koja se ne mogu unaprijed predvidjeti.

6.  
Za potrebe transparentnosti i predvidivosti, izvršavanje proračuna i predviđene buduće dodjele predstavljaju se svake godine te se o njima raspravlja u odboru iz članka 33. O tome se izvješćuje Europski parlament.
7.  
Osim članka 12. stavka 4. Financijske uredbe, odobrena sredstva za preuzete obveze i odobrena sredstva za plaćanje koja nisu iskorištena do kraja financijske godine za koju su unesena u godišnji proračun automatski se prenose te se mogu preuzeti i isplatiti do 31. prosinca sljedeće godine. Prenesena odobrena sredstva koriste se isključivo za djelovanja u području odgovora. Prenesena odobrena sredstva su prva odobrena sredstva koja se troše u sljedećoj financijskoj godini.

▼B

Članak 26.

Komplementarnost i usklađenost djelovanja Unije

▼M2

1.  
Djelovanja za koja se dodjeljuje financijska pomoć na temelju ove Odluke ne primaju pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije. Međutim, u skladu s člankom 191. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 ( 7 ), financijskom pomoći odobrenom na temelju članaka 21., 22. i 23. ove Odluke ne sprječava se financiranje iz drugih instrumenata Unije u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Odluci.

Komisija osigurava da joj podnositelji zahtjeva za financijsku pomoć na temelju ove Odluke i korisnici takve pomoći dostave informacije o financijskoj pomoći primljenoj iz drugih izvora, među ostalim iz općeg proračuna Unije, te o tekućim zahtjevima za takvu pomoć.

2.  
Razvijaju se sinergije, komplementarnost i veća koordinacija s drugim instrumentima Unije kao što su oni kojima se podupiru područja kohezije, ruralnog razvoja, istraživanja i zdravlja te migracijska i sigurnosna politika, kao i Fond solidarnosti Europske unije. Kada je riječ o odgovoru na humanitarne krize u trećim zemljama, Komisija osigurava komplementarnost i koherentnost djelovanja koja se financiraju na temelju ove Odluke s djelovanjima koja se financiraju na temelju Uredbe (EZ) br. 1257/96. te osigurava da se ta djelovanja provode u skladu s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.

▼B

3.  
Kada pomoć u okviru Mehanizma Unije doprinosi humanitarnom odgovoru Unije, osobito u složenim hitnim situacijama, djelovanja koje primaju financijsku pomoć u okviru ove Odluke temelje se na utvrđenim potrebama i u skladu su s humanitarnim načelima, kao i načelima uporabe civilne zaštite i vojnih resursa, utvrđenima u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći.

▼M3

Članak 27.

Zaštita financijskih interesa Unije

Ako treća zemlja sudjeluje u Mehanizmu Unije prema odluci donesenoj na temelju međunarodnog sporazuma ili sudjeluje na temelju bilo kojeg drugog pravnog instrumenta, ta treća zemlja odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu dodjeljuje potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti. Kada je riječ o OLAF-u, takva prava uključuju pravo provedbe istraga, među ostalim provjera i inspekcija na terenu, kako je predviđeno u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ).

▼B



POGLAVLJE VI.

OPĆE ODREDBE

Članak 28.

Treće zemlje i međunarodne organizacije

▼M2

1.  

Mehanizam Unije otvoren je za sudjelovanje:

(a) 

zemljama Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u, i drugim europskim zemljama kada je to predviđeno sporazumima i postupcima;

(b) 

zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima, u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima.

1.a  
Sudjelovanje u Mehanizmu Unije uključuje sudjelovanje u njegovim aktivnostima u skladu s ciljevima, zahtjevima, kriterijima, postupcima i rokovima predviđenima u ovoj Odluci te mora biti u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i države sudionice.

▼B

2.  
Financijska pomoć iz članka 20. i članka 21. stavka 1. točaka (a), (b), (f) i (h) također se može dodijeliti zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima koji ne sudjeluju u Mehanizmu Unije, kao i zemljama obuhvaćenima Europskom politikom susjedstva, u mjeri u kojoj ta financijska pomoć dopunjuje financiranje raspoloživo u okviru budućeg zakonodavnog akta Unije o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) i budućeg zakonodavnog akta Unije o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo.

▼M2

3.  
Međunarodne ili regionalne organizacije ili zemlje koje su dio europske politike susjedstva mogu surađivati u aktivnostima u okviru Mehanizma Unije ako je to dopušteno relevantnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima između tih organizacija ili zemalja i Unije.

▼B

Članak 29.

Nadležna tijela

Za potrebe primjene ove Odluke, države članice imenuju nadležna tijela i o tome na odgovarajući način obavješćuju Komisiju.

▼M2

Članak 30.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  
Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

▼M3

2.  
Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 19. stavka 6. i iz članka 21. stavka 3. drugog podstavka dodjeljuje se Komisiji do 31. prosinca 2027.

▼M3 —————

▼M3

4.  
Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 19. stavka 6. i članka 21. stavka 3. drugog podstavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

▼M2

5.  
Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
6.  
Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

▼M3

7.  
Delegirani akt donesen na temelju članka 19. stavka 6. ili članka 21. stavka 3. drugog podstavka stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

▼B

Članak 31.

Hitni postupak

1.  
Delegirani akti doneseni prema ovom članku stupaju na snagu bez odlaganja i primjenjuju se sve dok se ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 2. U obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.
2.  
Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 30. stavka 5. U tom slučaju, Komisija bez odlaganja stavlja akt izvan snage nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora.

Članak 32.

Provedbeni akti

1.  

Komisija donosi provedbene akte o sljedećim predmetima:

(a) 

suradnji ERCC-a s kontaktnim točkama država članica, kako je predviđeno člankom 8. točkom (b), člankom 15. stavkom 3. i člankom 16. stavkom 3. točkom (a); i operativnim postupcima za odgovor na katastrofe unutar Unije, kako je predviđeno člankom 15. kao i izvan Unije, kako je predviđeno člankom 16. uključujući utvrđivanje relevantnih međunarodnih organizacija;

(b) 

komponentama CECIS-a, kao i organiziranju razmjene informacija preko CECIS-a, kako je predviđeno člankom 8. točkom (b);

(c) 

procesu rapoređivanja timova stručnjaka, kako je predviđeno člankom 17.;

(d) 

utvrđivanju modula, drugih kapaciteta za odgovor i stručnjaka, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 1.;

(e) 

operativnim zahtjevima za funkcioniranje i interoperabilnost modula, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 2., uključujući njihove zadaće, kapacitete, glavne komponente, samodostatnost i raspoređivanje;

(f) 

ciljevima kapaciteta, zahtjevima u pogledu kvalitete i interoperabilnosti te postupku certifikacije i registracije koji su potrebni za funkcioniranje ►M2  Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -a, kako je predviđeno člankom 11., kao i financijskim aranžmanima, kako je predviđeno člankom 21. stavkom 2.;

▼M2

(g) 

uspostavi rescEU kapaciteta, upravljanju njima i njihovom održavanju, kako je predviđeno člankom 12., uključujući kriterije u pogledu odluka o raspoređivanju, operativne postupke, kao i troškove kako je navedeno u članku 21. stavku 3.;

(h) 

uspostavi i organizaciji Mreže znanja Unije u području civilne zaštite, kako je predviđeno člankom 13.;

(ha) 

kategorijama rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka te pripadajućim kapacitetima za upravljanje takvim rizicima, kako je navedeno u članku 21. stavku 4.;

(hb) 

kriterijima i postupcima za odavanje priznanja za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose civilnoj zaštiti Unije, kako je navedeno u članku 20.a; i

▼M3

i. 

organizaciji potpore za prijevozne i logističke resurse, kako je predviđeno člancima 18. i 23.

▼B

2.  
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.

Članak 33.

Postupak odbora

1.  
Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2.  
Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

▼M3

3.  
Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

▼M2

Članak 34.

Evaluacija

1.  
Djelovanja koja primaju financijsku pomoć redovito se prate s ciljem nadzora njihove provedbe.

▼M3

2.  
Komisija svake dvije godine Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o operacijama i ostvarenom napretku na temelju članka 6. stavka 5., članka 11. i članka 12. U izvješću se navode informacije o napretku u ostvarivanju ciljeva Unije u pogledu otpornosti na katastrofe i ciljeva kapaciteta te u uklanjanju preostalih nedostataka, kako je navedeno u članku 11. stavku 2., pri čemu se uzima u obzir uspostava rescEU kapaciteta u skladu s člankom 12. U izvješću se ujedno pruža pregled proračunskih i troškovnih kretanja povezanih s kapacitetima za odgovor te procjena potrebe za daljnjim razvojem tih kapaciteta.
3.  
Komisija ocjenjuje primjenu ove Odluke te do 31. prosinca 2023. i nakon toga svakih pet godina Europskom parlamentu i Vijeću podnosi komunikaciju o učinkovitosti, troškovnoj učinkovitosti i daljnjoj provedbi ove Odluke, posebice u vezi s člankom 6. stavkom 4., rescEU kapacitetima i stupnjem koordinacije i sinergija ostvarenih s drugim politikama, programima i fondovima Unije, uključujući hitne zdravstvene situacije. Navedenoj komunikaciji prema potrebi se prilažu prijedlozi izmjena ove Odluke.

▼B



Poglavlje VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

▼M2

Članak 35.

Prijelazne odredbe

Do 1. siječnja 2025. financijskom pomoći Unije može se pokriti 75 % troškova potrebnih za osiguravanje brzog pristupa nacionalnim kapacitetima koji odgovaraju kapacitetima utvrđenima u skladu s člankom 12. stavkom 2. U tu svrhu Komisija državama članicama može dodijeliti izravna bespovratna sredstva bez poziva na podnošenje prijedloga.

Kapaciteti iz prvog stavka određuju se kao rescEU kapaciteti do isteka tog prijelaznog razdoblja.

Odstupajući od članka 12. stavka 6., odluku o raspoređivanju kapaciteta iz prvog stavka donosi država članica koja ih je stavila na raspolaganje kao rescEU kapacitete. Kada je zbog domaćih hitnih situacija, više sile ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljnih razloga država članica spriječena da u određenoj situaciji katastrofe stavi na raspolaganje te kapacitete, ta država članica što je prije moguće o tome obavješćuje Komisiju uz upućivanje na ovaj članak.

▼B

Članak 36.

Stavljanje izvan snage

Odluka 2007/162/EZ, Euratom i Odluka 2007/779/EZ, Euratom stavljaju se izvan snage. Upućivanja na odluke stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Odluku i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II. ovoj Odluci.

Članak 37.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

▼M2 —————

▼M3




PRILOG I.

Postoci za alokaciju financijske omotnice za provedbu Mehanizma Unije iz članka 19. stavka 1.a i iznos iz članka 19.a za razdoblje od 2021. do 2027.

Prevencija: 5 % +/– 4 postotna boda
Pripravnost: 85 % +/– 10 postotnih bodova
Odgovor: 10 % +/– 9 postotnih bodova

Načela

Pri provedbi ove Odluke uzima se u obzir cilj Unije da doprinese općim klimatskim ciljevima i ambiciji uključivanja djelovanja u području biološke raznolikosti u politike Unije, u mjeri u kojoj to dopuštaju nepredvidivost i posebne okolnosti pripravnosti na katastrofe i odgovora na katastrofe.

▼M2




PRILOG I.A

▼M3

Kategorije prihvatljivih troškova iz članka 21. stavka 3.

▼M2

1. 

Troškovi opreme

2. 

Troškovi održavanja, uključujući troškove popravka

3. 

Troškovi osiguranja

4. 

Troškovi osposobljavanja

5. 

Troškovi skladištenja

6. 

Troškovi registracije i certifikacije

7. 

Troškovi potrošnog materijala

8. 

Troškovi osoblja potrebni za osiguravanje raspoloživosti i mogućnosti raspoređivanja rescEU kapaciteta.

▼B




PRILOG II.



Korelacijska tablica

Odluka Vijeća 2007/162 EZ, Euratom

Odluka Vijeća 2007/779 EZ, Euratom

Ova Odluka

Članak 1. stavak 1.

 

Članak 1. stavak 2.

 

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavak 3.

 

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavak 2.

Članak 2. stavak 2.

 

Članak 1.stavak 1.

 

Članak 1. stavak 2. prvi podstavak

Članak 1. stavak 2.

 

Članak 1. stavak 2. drugi podstavak

Članak 1. stavak 5.

Članak 2. stavak 1.

 

Članak 2. stavak 1. točka (a)

Članak 2. stavak 2.

 

Članak 2. stavak 1. točka (b)

Članak 2. stavak 3.

 

Članak 1. stavak 6.

 

Članak 2. točka 1.

 

Članak 2. točka 2.

Članak 13. stavak 1. točka (a)

 

Članak 2. točka 3.

Članak 20. točka (b)

 

Članak 2. točka 4.

Članak 8. točka (d)

 

Članak 2. točka 5.

Članak 7. i članak 8. točka (a)

 

Članak 2. točka 6.

Članak 8. točka (b)

 

Članak 2. točka 7.

Članak 8. točka (c)

 

Članak 2. točka 8.

Članak 18. stavak 1.

 

Članak 2. točka 9.

Članak 18. stavak 2.

 

Članak 2. točka 10.

Članak 16. stavak 7.

 

Članak 2. točka 11.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4. stavak 1.

 

Članak 20. i članak 21.

Članak 4. stavak 2. točka (a)

 

Članak 22. točka (a)

Članak 4. stavak 2. točka (b)

 

Članak 22. točka (b) i članak 23. stavak 1. točke (a), (b) i (c)

Članak 4. stavak 2. točka (c)

 

Članak 23. stavak 1. točka (d)

Članak 4. stavak 3.

 

Članak 23. stavci 2. i 4.

Članak 4. stavak 4.

 

Članak 32. stavak 1. točka (i)

 

Članak 4. stavak 1.

Članak 9. stavak 1.

 

Članak 4. stavak 2.

Članak 9. stavak 3.

 

Članak 4. stavak 3.

Članak 9. stavci 1. i 2.

 

Članak 4. stavak 4.

Članak 9. stavak 4.

 

Članak 4. stavak 5.

Članak 9. stavak 5.

 

Članak 4. stavak 6.

Članak 9. stavak 6.

 

Članak 4. stavak 7.

Članak 9. stavak 9.

 

Članak 4. stavak 8.

Članak 9. stavak 7.

Članak 5.

 

Članak 24.

 

Članak 5. točka 1.

Članak 8. točka (a)

 

Članak 5. točka 2.

Članak 8. točka (b)

 

Članak 5. točka 3.

Članak 8. točka (c)

 

Članak 5. točka 4.

Članak 8. točka (d)

 

Članak 5. točka 5.

Članak 13. stavak 1. točka (a)

 

Članak 5. točka 6.

 

Članak 5. točka 7.

Članak 13. stavak 1. točka (d)

 

Članak 5. točka 8.

Članak 13. stavak 1. točka (f)

 

Članak 5. točka 9.

Članak 18.

 

Članak 5. točka 10.

Članak 8. točka (e)

 

Članak 5. točka 11.

Članak 8. točka (g)

Članak 6. stavak 1.

 

Članak 25. stavak 1.

Članak 6. stavak 2.

 

Članak 25. stavak 2.

Članak 6. stavak 3.

 

Članak 25. stavak 3. treća i četvrta rečenica

Članak 6. stavak 4.

 

Članak 6. stavak 5.

 

Članak 25. stavak 3. prva i druga rečenica

Članak 6. stavak 6.

 

 

Članak 6.

Članak 14.

Članak 7.

 

Članak 28. stavak 1.

 

Članak 7. stavak 1.

Članak 15. stavak 1.

 

Članak 7. stavak 2.

Članak 15. stavak 3.

 

Članak 7. stavak 2. točka (a)

Članak 15. stavak 3. točka (a)

 

Članak 7. stavak 2. točka (c)

Članak 15. stavak 3. točka (b)

 

Članak 7. stavak 2. točka (b)

Članak 15. stavak 3. točka (c)

 

Članak 7. stavak 3. prva i treća rečenica

Članak 15. stavak 4. i članak 16. stavak 16.

 

Članak 7. stavak 4.

Članak 15. stavak 5.

 

Članak 7. stavak 5.

 

Članak 7. stavak 6.

Članak 17. stavak 3. prva rečenica

Članak 8.

 

Članak 26.

 

Članak 8. stavak 1. prvi podstavak

Članak 16. stavak 1.

 

Članak 8. stavak 1. drugi podstavak

Članak 16. stavak 2. prva rečenica

 

Članak 8. stavak 1. treći podstavak

 

Članak 8. stavak 1. četvrti podstavak

 

Članak 8. stavak 2.

Članak 16. stavak 4.

 

Članak 8. stavak 3.

 

Članak 8. stavak 4. točka (a)

Članak 16. stavak 3. točka (a)

 

Članak 8. stavak 4. točka (b)

Članak 16. stavak 3. točka (c)

 

Članak 8. stavak 4. točka (c)

Članak 16. stavak 3. točka (d)

 

Članak 8. stavak 4. točka (d)

Članak 16. stavak 3. točka (e)

 

Članak 8. stavak 5.

Članak 16. stavak 8.

 

Članak 8. stavak 6. prvi podstavak

Članak 17. stavak 1. i članak 17. stavak 2. točka (b)

 

Članak 8. stavak 6. drugi podstavak

Članak 17. stavak 3. druga rečenica

 

Članak 8. stavak 7. prvi podstavak

 

Članak 8. stavak 7. drugi podstavak

Članak 16. stavak 2. druga rečenica

 

Članak 8. stavak 7. treći podstavak

Članak 16. stavak 9.

 

Članak 8. stavak 7. četvrti podstavak

Članak 16. stavak 11.

 

Članak 8. stavak 7. peti podstavak

 

Članak 8. stavak 8.

Članak 16. stavak 10.

 

Članak 8. stavak 9. točka (a)

Članak 16. stavak 12.

 

Članak 8. stavak 9. točka (b)

Članak 16. stavak 13.

Članak 9.

 

Članak 16. stavak 2.

 

Članak 9.

Članak 18.

Članak 10.

 

Članak 19. stavak 3.

 

Članak 10.

Članak 28.

Članak 11.

 

 

Članak 11.

Članak 29.

Članak 12. stavak 1.

 

Članak 27. stavak 1.

Članak 12. stavak 2.

 

Članak 12. stavak 3.

 

Članak 12. stavak 4.

 

Članak 12. stavak 5.

 

 

Članak 12. stavak 1.

Članak 32. stavak 1. točka (e)

 

Članak 12. stavak 2.

Članak 32. stavak 1. točka (a)

 

Članak 12. stavak 3.

Članak 32. stavak 1. točka (b)

 

Članak 12. stavak 4.

Članak 32. stavak 1. točka (c)

 

Članak 12. stavak 5.

Članak 32. stavak 1. točka (h)

 

Članak 12. stavak 6.

Članak 32. stavak 1. točka (d)

 

Članak 12. stavak 7.

 

Članak 12. stavak 8.

 

Članak 12. stavak 9.

Članak 32. stavak 1. drugi dio točke (a)

Članak 13.

Članak 13.

Članak 33.

Članak 14.

 

Članak 19.

Članak 15.

Članak 14.

Članak 34.

 

Članak 15.

Članak 36.

Članak 16.

 

Članak 37. druga rečenica

Članak 17.

Članak 16.

Članak 38.



( 1 ) Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (SL L 293, 5.11.2013. str., 1.).

( 2 ) Uredba (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Svemirskog programa Unije i osnivanju Agencije Europske unije za svemirski program te o stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 912/2010, (EU) br. 1285/2013 i (EU) br. 377/2014 i Odluke br. 541/2014/EU (SL L 170, 12.5.2021., str. 69.).

( 3 ) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

( 4 ) SL C 25, 30.1.2008., str. 1.

( 5 ) Uredba Vijeća (EU) 2020/2094 od 14. prosinca 2020. o uspostavi Instrumenta Europske unije za oporavak radi potpore oporavku nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (SL L 433I, 22.12.2020., str. 23.).

( 6 ) Uredba (EU) 2021/836 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2021. o izmjeni Direktive br. 1313/2013/EU o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 185, 26.5.2021., str. 1.).

( 7 ) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

( 8 ) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

Top