This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02013D1313-20190321
Decision No 1313/2013/EU of the European Parliament and of the Council of 17 December 2013 on a Union Civil Protection Mechanism (Text with EEA relevance)Text with EEA relevance
Consolidated text: Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP
Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP
02013D1313 — HR — 21.03.2019 — 002.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
ODLUKA br. 1313/2013/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu ( L 347 20.12.2013, 924) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
UREDBA (EU) 2018/1475 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 2. listopada 2018. |
L 250 |
1 |
4.10.2018 |
|
|
ODLUKA (EU) 2019/420 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 13. ožujka 2019. |
L 77I |
1 |
20.3.2019 |
|
ODLUKA br. 1313/2013/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 17. prosinca 2013.
o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu
(Tekst značajan za EGP)
POGLAVLJE I.
OPĆI I POSEBNI CILJEVI, PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Članak 1.
Opći cilj i predmet
1. Mehanizam Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”), usmjeren je na jačanje suradnje između Unije i država članica i olakšavanje koordinacije u području civilne zaštite kako bi se poboljšala učinkovitost sustavâ za prevenciju, pripremu i odgovor na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.
2. Zaštita koja se osigurava Mehanizmom Unije ponajprije obuhvaća zaštitu stanovništva, ali također i okoliša i imovine, uključujući kulturnu baštinu, od svih vrsta prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, uključujući posljedice terorističkog djelovanja, tehnoloških, radioloških ili ekoloških katastrofa, zagađenja mora i hitnih zdravstvenih situacija, do kojih dolazi unutar ili izvan Unije. U slučaju posljedica terorističkog djelovanja ili radioloških katastrofa, Mehanizam Unije može obuhvaćati samo djelovanja u području pripravnosti i odgovora.
3. Mehanizmom Unije promiče se solidarnost između država članica putem praktične suradnje i koordinacije, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost država članica da na svojem državnom području od katastrofa zaštite stanovništvo, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu, te da svojim sustavima upravljanja katastrofama osiguraju dostatne kapacitete kako bi im se omogućilo da na primjeren i dosljedan način odgovore na katastrofe vrste i razmjera koji se razumno mogu očekivati i za koje se moguće pripremiti.
4. Ovom Odlukom utvrđuju se opća pravila za Mehanizam Unije i pravila za pružanje financijske pomoći u okviru Mehanizma Unije.
5. Mehanizam Unije ne utječe na obveze koje proizlaze iz postojećih relevantnih pravnih akata Unije, iz Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ili iz postojećih međunarodnih sporazuma.
6. Ova se Odluka ne primjenjuje na djelovanja koja se provode u okviru Uredbe (EZ) br. 1257/96, Uredbe (EZ) br. 1406/2002, Uredbe (EZ) br. 1717/2006, Odluke br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) ili zakonodavstva Unije o programima djelovanja iz područja zdravstva, unutarnjih poslova i pravosuđa.
Članak 2.
Područje primjene
1. Ova Odluka primjenjuje se na suradnju u području civilne zaštite. Ta suradnja uključuje:
(a) djelovanja u području prevencije i pripravnosti unutar Unije i, u mjeri u kojoj se to tiče članka 5. stavka 2., članka 13. stavka 2. i članka 28., također i izvan Unije; i
(b) djelovanja u svrhu pomoći pri odgovoru na izravne nepovoljne posljedice katastrofe unutar ili izvan Unije, uključujući u zemljama iz članka 28. stavka 1., nakon zahtjeva za pomoć putem Mehanizma Unije.
2. U ovoj se Odluci uzimaju u obzir posebne potrebe izoliranih, najudaljenijih i drugih regija ili otoka Unije što se tiče prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovora na njih, kao i posebne potrebe prekomorskih zemalja i područja što se tiče odgovora na katastrofe.
Članak 3.
Posebni ciljevi
1. Mehanizmom Unije podupire se, dopunjuje i olakšava koordinacija djelovanja država članica s ciljem postizanja sljedećih zajedničkih posebnih ciljeva:
(a) postizanje visoke razine zaštite od katastrofa prevencijom ili smanjenjem njihovih potencijalnih učinaka, poticanjem kulture prevencije i poboljšanjem suradnje između službi civilne zaštite i drugih mjerodavnih službi;
(b) poboljšanje pripravnosti na razini država članica i na razini Unije za odgovor na katastrofe;
(c) olakšavanje brzog i učinkovitog odgovora u slučaju katastrofa ili neposredne opasnosti od katastrofa, među ostalim poduzimanjem mjera za ublažavanje neposrednih posljedica katastrofa;
(d) podizanje svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe;
(e) povećanje dostupnosti i uporabe znanstvenog znanja o katastrofama; i
(f) povećanje suradnje i aktivnosti koordinacije na prekograničnoj razini i među državama članicama koje su izložene istim vrstama katastrofa.
2. Pokazatelji se prema potrebi upotrebljavaju za praćenje, evaluaciju i preispitivanje primjene ove Odluke. Ti su pokazatelji sljedeći:
(a) napredak u provedbi okvira za prevenciju katastrofa, koji se mjeri brojem država članica koje su Komisiji dostavile informacije navedene u članku 6. stavku 1. točki (d);
(b) napredak u podizanju razine spremnosti za katastrofe, koji se mjeri količinom kapaciteta za odgovor uključenih u ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ u odnosu na ciljeve kapaciteta iz članka 11. i broj modula registriranih u CECIS-u;
(c) napredak u poboljšanju odgovora na katastrofe, koji se mjeri brzinom intervencija u okviru Mehanizma Unije te opsegom u kojem pomoć doprinosi potrebama na terenu; i
(d) napredak u podizanju svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe, koji se mjeri razinom svijesti građana Unije o rizicima u njihovoj regiji.
Članak 4.
Definicije
Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „katastrofa” znači svaka situacija koja ima ili može imati ozbiljne učinke na ljude, okoliš ili imovinu, uključujući kulturnu baštinu;
2. „odgovor” znači svako djelovanje poduzeto na temelju zahtjeva za pomoć u okviru Mehanizma Unije u slučaju neposredne opasnosti od katastrofe, tijekom katastrofe ili nakon nje, radi uklanjanja njezinih neposrednih štetnih posljedica;
3 „pripravnost” znači stanje spremnosti i sposobnosti ljudskih i materijalnih sredstava, struktura, zajednica i organizacija koje im omogućuje osiguravanje učinkovitog i brzog odgovora na katastrofu, postignuto kao rezultat unaprijed poduzetog djelovanja;
4. „prevencija” znači svako djelovanje usmjereno na smanjenje rizika ili ublažavanje nepovoljnih posljedica katastrofe za ljude, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu;
5. „rano upozoravanje” znači pravovremeno i učinkovito pružanje informacija koje omogućuju poduzimanje djelovanja za izbjegavanje ili smanjivanje rizika i nepovoljnih učinaka katastrofe te za olakšavanje pripravnosti za učinkovit odgovor;
6. „modul” znači samodostatna i autonomna, prethodno definirana organizacija sposobnosti država članica potaknuta zadaćom i potrebama, ili mobilna operativna skupina država članica koja predstavlja kombinaciju ljudskih i materijalnih sredstava koja je moguće opisati u smislu kapaciteta za intervenciju ili prema zadaći/zadaćama koje može izvršiti;
7. „procjena rizika” znači cjelokupni međusektorski proces utvrđivanja, analize i evaluacije rizika izvršen na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;
8. „sposobnost upravljanja rizicima” znači sposobnost države članice ili njezinih regija da rizike (učinke i vjerojatnost katastrofe), utvrđene u njezinim procjenama rizika, smanje, da im se prilagode ili da ih ublaže, na razine koje su prihvatljive u toj državi članici. Sposobnost upravljanja rizicima procjenjuje se s obzirom na tehnički, financijski i administrativni kapacitet za provođenje:
(a) odgovarajućih procjena rizika;
(b) odgovarajućeg planiranja upravljanja rizicima za prevenciju i pripravnost; i
(c) odgovarajućih mjera prevencije rizika i pripravnosti;
9. „potpora države domaćina” znači svako djelovanje u fazama pripravnosti i odgovora koje poduzima zemlja koja prima ili šalje pomoć, ili Komisija, radi uklanjanja predvidljivih prepreka međunarodnoj pomoći koja se nudi putem Mehanizma Unije. Uključuje potporu država članica za olakšavanje tranzita te pomoći kroz njihovo državno područje;
10. „kapacitet za odgovor” znači pomoć koja se na zahtjev može pružiti putem Mehanizma Unije;
11. „logistička podrška” znači ključna oprema ili usluge potrebne timovima stručnjaka iz članka 17. stavka 1. za obavljanje njihovih zadaća, između ostaloga komunikacija, privremeni smještaj, hrana ili prijevoz unutar zemlje;
12. „država sudionica” znači treća zemlja koja sudjeluje u Mehanizmu Unije u skladu s člankom 28. stavkom 1.
POGLAVLJE II.
PREVENCIJA
Članak 5.
Djelovanja u području prevencije
1. Za ostvarivanje ciljeva prevencije i provođenje djelovanja u području prevencije Komisija je dužna:
(a) poduzeti mjere za poboljšanje baze znanja o rizicima od katastrofa te za dodatno olakšavanje i promicanje suradnje i razmjene znanja, rezultata znanstvenih istraživanja i inovacija, najboljih praksi i informacija, među ostalim među državama članicama koje se suočavaju sa zajedničkim rizicima;
(b) davati podršku i promicati aktivnost država članica u procjeni i prikazu rizika putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;
(c) uspostaviti i redovno ažurirati međusektorski pregled i prikaz rizika od prirodnih katastrofa i rizika od katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem s kojima se Unija može suočiti, upotrebljavajući koherentni pristup kroz različita područja politika koje mogu riješiti ili utjecati na prevenciju katastrofa i propisno uzimajući u obzir moguće utjecaje klimatskih promjena;
(d) poticati razmjenu dobre prakse o pripremi nacionalnih sustava civilne zaštite za suočavanje s utjecajem klimatskih promjena;
(e) promicati i podupirati razvoj i provedbu aktivnosti država članica u upravljanju rizicima putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;
(f) prikupljati i širiti informacije koje su države članice stavile na raspolaganje; organizirati razmjenu iskustava o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima; i olakšavati razmjenu dobre prakse koja se odnosi na planiranje prevencije i pripravnosti, među ostalim putem dobrovoljnih stručnih provjera;
(g) u skladu s rokovima iz članka 6. točke (c), periodično izvješćivati Europski parlament i Vijeće o napretku postignutom u provedbi članka 6.;
(h) promicati uporabu različitih fondova Unije koji mogu podupirati održivu prevenciju katastrofa te poticati države članice i regije da iskoriste te mogućnosti financiranja;
(i) naglašavati važnost prevencije rizika, podupirati države članice u podizanju svijesti, informiranju javnosti i obrazovanju te podupirati napore država članica u informiranju javnosti o sustavima za uzbunjivanje, davanjem smjernica o takvim sustavima, među ostalim na prekograničnoj razini;
(j) promicati mjere prevencije u državama članicama i trećim zemljama iz članka 28. putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa; i
(k) u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzimati dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području prevencije, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (a).
2. Na zahtjev države članice, treće zemlje ili Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, Komisija može uputiti tim stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama prevencije.
Članak 6.
Upravljanje rizicima
1. S ciljem promicanja učinkovitog i koherentnog pristupa prevenciji katastrofa i pripravnosti za katastrofe putem razmjene neosjetljivih informacija, to jest informacija čije objavljivanje ne bi bilo u suprotnosti s bitnim interesima sigurnosti država članica, te promicanja razmjene najboljih praksi unutar Mehanizma Unije, države članice dužne su:
(a) dodatno razvijati procjene rizika na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;
(b) dodatno razvijati procjenu sposobnosti upravljanja rizicima na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;
(c) dodatno razvijati i usavršavati planiranje upravljanjem rizicima od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;
(d) Komisiji podnositi sažetak relevantnih elemenata procjena iz točaka (a) i (b), s naglaskom na ključnim rizicima. Za ključne rizike s prekograničnim učincima, kao i, prema potrebi, rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, države članice opisuju prioritetne mjere prevencije i pripravnosti. Sažetak se dostavlja Komisiji do 31. prosinca 2020. i svake tri godine nakon toga te kad god dođe do važnih promjena;
(e) sudjelovati, na dobrovoljnoj osnovi, u stručnim provjerama procjene sposobnosti upravljanja rizicima.
2. Komisija u suradnji s državama članicama može uspostaviti i posebne mehanizme savjetovanja za jačanje odgovarajućeg planiranja i koordinacije prevencije i pripravnosti među državama članicama koje su izložene sličnim vrstama katastrofa, među ostalim za prekogranične rizike i rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, utvrđene u skladu sa stavkom 1. točkom (d).
3. Komisija zajedno s državama članicama do 22. prosinca 2019. dodatno razrađuje smjernice za podnošenje sažetka iz stavka 1. točke (d).
4. Ako država članica u okviru Mehanizma Unije učestalo traži istu vrstu pomoći za istu vrstu katastrofe, Komisija nakon pažljive analize razloga i okolnosti aktivacije, te s ciljem pružanja potpore dotičnoj državi članici da ojača svoju razinu prevencije i pripravnosti, može:
(a) zatražiti da ta država članica dostavi dodatne informacije o posebnim mjerama prevencije i pripravnosti povezanima s rizikom koji odgovara toj vrsti katastrofe; i
(b) prema potrebi, na temelju dostavljenih informacija:
i. predložiti upućivanje tima stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama prevencije i pripravnosti; ili
ii. dati preporuke za povećanje razine prevencije i pripravnosti u dotičnoj državi članici. Komisija i ta država članica međusobno se obavješćuju o svim mjerama poduzetima na temelju takvih preporuka.
U slučaju kada država članica u okviru Mehanizma Unije zatraži istu vrstu pomoći za istu vrstu katastrofe tri puta u tri uzastopne godine primjenjuju se točke (a) i (b), osim ako se pažljivom analizom razloga i okolnosti čestih aktivacija pokaže da to nije potrebno.
POGLAVLJE III.
PRIPRAVNOST
Članak 7.
Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije
Uspostavlja se Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije (ERCC). ERCC osigurava operativni kapacitet 24 sata dnevno 7 dana u tjednu te je na raspolaganju državama članicama i Komisiji za ostvarivanje ciljeva Mehanizma Unije.
Članak 8.
Opća djelovanja Komisije u području pripravnosti
Komisija provodi sljedeća djelovanja u području pripravnosti:
(a) upravlja ERCC-om;
(b) upravlja zajedničkim komunikacijskim i informacijskim sustavom za hitne situacije (CECIS) kako bi se omogućila komunikacija i razmjena informacija između ERCC-a i kontaktnih točaka država članica;
(c) doprinosi razvoju i boljoj integraciji transnacionalnih sustava za otkrivanje i rano upozoravanje i uzbunjivanje koji su od europskog interesa, kako bi se omogućio brzi odgovor i promicala međupovezanost između nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te njihova povezanost s ERCC-om i CECIS-om. Ti sustavi uzimaju u obzir i temelje se na postojećim i budućim izvorima i sustavima za informiranje, praćenje i otkrivanje;
(d) uspostavlja i upravlja mogućnošću mobiliziranja i razmještaja timova stručnjaka odgovornih za:
i. procjenu potreba koje se mogu rješavati u okviru Mehanizma Unije u državi koja zahtijeva pomoć,
ii. olakšavanje, ako je potrebno, koordinacije pomoći pri odgovoru na katastrofu na terenu i komunikacije s nadležnim tijelma države koja zahtijeva pomoć,
iii. pružanje potpore državi koja zahtijeva pomoć u obliku stručnog znanja o djelovanjima u području prevencije, pripravnosti ili odgovora;
(e) uspostavlja i održava sposobnost pružanja logističke podrške za te timove stručnjaka;
(f) razvija i održava mrežu osposobljenih stručnjaka država članica, koji mogu biti na raspolaganju u kratkom roku za pomoć u zadaćama ERCC-a u vezi s praćenjem, obavješćivanjem i olakšavanjem koordinacije;
(g) olakšava koordinaciju prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije;
(h) podupire napore za poboljšanje interoperabilnosti modula i ostalih kapaciteta za odgovor, uzimajući u obzir najbolju praksu na razini država članica i međunarodnoj razini;
(i) u okviru svojih nadležnosti, poduzima potrebne mjere za olakšavanje potpore države domaćina, uključujući izradu i ažuriranje, zajedno s državama članicama, smjernica o potpori države domaćina, na temelju operativnog iskustva;
(j) podupire stvaranje programa procjene dobrovoljnih stručnih provjera za strategije pripravnosti država članica, na temelju prethodno definiranih kriterija kojima će se omogućiti da preporuke budu osmišljene tako da se ojača razina pripravnosti Unije; i
(k) u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzima dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području pripravnosti, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (b).
Članak 9.
Opća djelovanja država članica u području pripravnosti
1. Države članice rade, na dobrovoljnoj osnovi, na razvoju modula, osobito u svrhu zadovoljenja prioritetnih potreba intervencije ili potpore u okviru Mehanizma Unije.
Države članice unaprijed utvrđuju module druge kapacitete za odgovor i stručnjake u okviru svojih nadležnih službi, posebno u okviru svoje civilne zaštite ili drugih službi za hitne situacije, koji bi mogli biti stavljeni na raspolaganje za intervencije na zahtjev putem Mehanizma Unije. Države članice uzimaju u obzir da sastav modula ili drugi kapaciteti za odgovor mogu ovisiti o vrsti katastrofe te o konkretnim potrebama povezanima s katastrofom.
2. Moduli se sastoje od resursa jedne ili više država članica i:
(a) mogu obavljati prethodno utvrđene zadaće u područjima odgovora u skladu s uspostavljenim međunarodnim smjernicama te stoga mogu:
i. biti razmješteni u vrlo kratkom roku nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a; i
ii. funkcionirati na samodostatan način i autonomno u zadanom razdoblju;
(b) interoperabilni su s drugim modulima;
(c) provode osposobljavanje i vježbe s ciljem ispunjenja zahtjeva interoperabilnosti;
(d) raspoređeni su pod nadležnost osobe koja je odgovorna za djelovanje modula; i
(e) mogu surađivati s drugim tijelima Unije i/ili međunarodnim institucijama, posebno Ujedinjenim narodima, prema potrebi.
3. Države članice na dobrovoljnoj osnovi unaprijed utvrđuju stručnjake koje je moguće uputiti kao članove timova stručnjaka, kako se navodi u članku 7. točki (d).
4. Države članice razmatraju pružanje, prema potrebi, drugih kapaciteta za odgovor, koje bi nadležne službe mogle staviti na raspolaganje ili bi ih mogle osigurati nevladine organizacije i drugi relevantni subjekti.
Drugi kapaciteti za odgovor mogu sadržavati resurse iz jedne ili više država članica i prema potrebi:
(a) mogu obavljati zadaće u područjima odgovora u skladu s uspostavljenim međunarodnim smjernicama te stoga mogu:
i. biti razmješteni u vrlo kratkom roku nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a; i
ii. funkcionirati na samodostatan način i autonomno, prema potrebi, u zadanom razdoblju;
(b) mogu surađivati s drugim tijelima Unije i/ili međunarodnim institucijama, posebno Ujedinjenim narodima, prema potrebi.
5. Države članice mogu, podložno odgovarajućim sigurnosnim mjerama, pružiti informacije o relevantnim vojnim kapacitetima, kao što su prijevoz i logistička ili medicinska potpora, koji bi se mogli koristiti u krajnjoj nuždi kao dio pomoći kroz Mehanizam Unije.
6. Države članice Komisiji pružaju relevantne informacije o stručnjacima, modulima i drugim kapacitetima za odgovor koje stavljaju na raspolaganje za pomoć putem Mehanizma Unije kako je navedeno u stavcima od 1. do 4. te ažuriraju te informacije, prema potrebi.
7. Države članice određuju kontaktne točke, kako je navedeno u članku 7. točki (b), te o tome obavješćuju Komisiju.
8. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere pripravnosti za olakšavanje potpore države domaćina
9. Države članice, uz potporu Komisije, u skladu s člankom 23., poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osigurao pravovremen prijevoz pomoći koju nude.
Članak 10.
Planiranje operacija
1. Komisija i države članice surađuju kako bi se u okviru Mehanizma Unije poboljšalo planiranje operacija odgovora na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem, među ostalim putem izrade scenarija za odgovor na katastrofe na temelju procjena rizika iz članka 6. stavka 1. točke (a) i pregleda rizika iz članka 5. stavka 1. točke (c), prikaza razmještaja sredstava i izrade planova za raspoređivanje kapaciteta za odgovor.
2. Komisija i države članice utvrđuju i promiču sinergije između pomoći civilne zaštite i humanitarne pomoći koju pružaju Unija i države članice tijekom planiranja operacija odgovora na humanitarne krize izvan Unije.
Članak 11.
Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu
1. Uspostavljaju se Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu. Sastoje se od prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica te uključuju module, druge kapacitete za odgovor i kategorije stručnjaka.
1.a Pomoći koju država članica pruža putem Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu nadopunjuju se postojeći kapaciteti u državi članici koja upućuje zahtjev, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost država članica za prevenciju katastrofa i odgovor na njih na njihovu državnom području.
2. Na temelju utvrđenih rizika, sveukupnih kapaciteta i nedostataka Komisija provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (f) utvrđuje vrste i broj ključnih kapaciteta za odgovor koji su potrebni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu („ciljevi kapaciteta”).
Komisija u suradnji s državama članicama prati napredak u ostvarivanju ciljeva kapaciteta navedenih u provedbenim aktima iz prvog podstavka ovog stavka, te utvrđuje potencijalno znatne nedostatke kapaciteta za odgovor u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu. Ako se utvrde takvi nedostaci, Komisija ispituje jesu li potrebni kapaciteti dostupni državama članicama izvan Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu. Komisija potiče države članice da riješe znatne nedostatke kapaciteta za odgovor u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu te može pružiti potporu državama članicama u skladu s člankom 20., člankom 21. stavkom 1. točkom (i) i člankom 21. stavkom 2.
3. Komisija utvrđuje zahtjeve u pogledu kvalitete kapaciteta za odgovor koje države članice namjenjuju ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -u. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje. Države članice odgovorne su za osiguravanje kvalitete svojih kapaciteta za odgovor.
4. Komisija utvrđuje i upravlja postupkom certifikacije i registracije kapaciteta za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -u.
5. Države članice dobrovoljno utvrđuju i registriraju kapacitete za odgovor koje namijene za ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ . Registraciju višenacionalnih modula koje osiguraju dvije ili više država članica zajednički provode sve uključene države članice.
6. Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -u ostaju dostupni za nacionalne potrebe u svakom trenutku.
7. Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -u dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a. Konačnu odluku o njihovom raspoređivanju donose države članice koje su registrirale dotični kapacitet za odgovor. Kada domaće hitne situacije, viša sila ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljni razlozi spriječe državu članicu da u određenoj situaciji katastrofe stavi na raspolaganje te kapacitete za odgovor, ta država članica što je prije moguće o tome obavješćuje Komisiju upućujući na ovaj članak.
8. U slučaju raspoređivanja, kapaciteti za odgovor država članica ostaju pod njihovim zapovjedništvom i kontrolom i mogu biti povučeni, uz savjetovanje s Komisijom, kada domaće hitne situacije, viša sila ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljni razlozi spriječe državu članicu da drži na raspolaganju svoje kapacitete za odgovor. Komisija putem ERCC-a, prema potrebi, omogućuje koordinaciju među različitim kapacitetima za odgovor, u skladu s člancima 15. i 16.
9. Države članice i Komisija osiguravaju odgovarajuću svijest javnosti o intervencijama koje uključuju ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ .
Članak 12.
rescEU
1. rescEU se uspostavlja se kako bi se pružila pomoć u situacijama s teško savladivim posljedicama u kojima sveukupni postojeći kapaciteti na nacionalnoj razini i kapaciteti koje su države članice prethodno namijenile za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu u takvim okolnostima ne mogu osigurati učinkovit odgovor na različite vrste katastrofa iz članka 1. stavka 2.
Kako bi se zajamčio učinkovit odgovor na katastrofe, Komisija i države članice, prema potrebi, osiguravaju odgovarajuću geografsku rasprostranjenost rescEU kapaciteta.
2. Komisija provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g) utvrđuje kapacitete od kojih se sastoji rescEU, uzimajući u obzir utvrđene i nove rizike, sveukupne kapacitete i nedostatke na razini Unije, posebno u područjima gašenja šumskih požara iz zraka, kemijskih, bioloških, radioloških i nuklearnih incidenata te hitne medicinske pomoći. Tim provedbenima aktima osigurava se dosljednost s drugim primjenjivim pravom Unije. Prvi takav provedbeni akt donosi se do 22. lipnja 2019.
3. Države članice kupuju, unajmljuju ili zakupljuju rescEU kapacitete. U tu svrhu Komisija državama članicama može dodijeliti izravna bespovratna sredstva bez poziva na podnošenje prijedloga. Ako Komisija nabavlja rescEU kapacitete u ime država članica, primjenjuje se postupak zajedničke nabave. Financijska pomoć Unije dodjeljuje se u skladu s financijskim pravilima Unije.
Domaćini rescEU kapaciteta su države članice koje kupe, unajme ili zakupe te kapacitete. U slučaju zajedničke nabave domaćini rescEU kapaciteta su države članice u čije se ime oni nabavljaju.
4. Komisija uz savjetovanje s državama članicama utvrđuje zahtjeve kvalitete za kapacitete za odgovor koji su dio rescEU kapaciteta. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje.
5. Država članica koja rescEU kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje osigurava registraciju tih kapaciteta u CECIS-u, kao i raspoloživost i mogućnost raspoređivanja tih kapaciteta za operacije Mehanizma Unije.
rescEU kapaciteti mogu se upotrebljavati za nacionalne potrebe, kako je navedeno u članku 23. stavku 4.a, samo ako se ne upotrebljavaju odnosno nisu potrebni za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije.
rescEU kapaciteti upotrebljavaju se u skladu s provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g) te operativnim ugovorima između Komisije i države članice koja te kapacitete ima u vlasništvu ili takve kapacitete unajmljuje ili zakupljuje, a kojima se dodatno utvrđuju uvjeti raspoređivanja rescEU kapaciteta, uključujući osoblje koje u tome sudjeluje.
6. rescEU kapaciteti dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a u skladu s člankom 15. ili člankom 16. stavcima od 1. do 9. te 11., 12. i 13. Odluku o njihovu raspoređivanju i demobilizaciji te sve odluke u slučaju proturječnih zahtjeva donosi Komisija u bliskoj suradnji s državom članicom koja upućuje zahtjev i državom članicom koja kapacitet ima u vlasništvu ili taj kapacitet unajmljuje ili zakupljuje, u skladu s operativnim ugovorima kako su utvrđeni u stavku 5. trećem podstavku ovog članka.
Država članica na čijem se državnom području raspoređuju rescEU kapaciteti odgovorna je za upravljanje operacijama odgovora. U slučaju raspoređivanja kapaciteta izvan Unije, države članice koje su domaćini rescEU kapacitetima odgovorne su za osiguravanje potpune integracije rescEU kapaciteta u cjelokupni odgovor.
7. U slučaju raspoređivanja Komisija se putem ERCC-a s državom članicom koja upućuje zahtjev dogovara o operativnom raspoređivanju rescEU kapaciteta. Država članica koja upućuje zahtjev olakšava operativnu koordinaciju svojih kapaciteta i aktivnosti rescEU kapaciteta tijekom operacija.
8. Komisija putem ERCC-a, prema potrebi, omogućuje koordinaciju među različitim kapacitetima za odgovor, u skladu s člancima 15. i 16.
9. Države članice obavješćuju se o operativnom statusu rescEU kapaciteta putem CECIS-a.
10. Ako bi katastrofa izvan Unije mogla znatno utjecati na jednu ili više država članica ili njihove građane, moguće je rasporediti rescEU kapacitete u skladu sa stavcima od 6. do 9. ovog članka.
Pri raspoređivanju rescEU kapaciteta u trećim zemljama države članice u posebnim slučajevima mogu odbiti raspoređivanje vlastitog osoblja, u skladu s provedbenim aktom donesenim u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g) te kako je dodatno utvrđeno u operativnim ugovorima iz stavka 5. trećeg podstavka ovog članka.
Članak 13.
Mreža znanja Unije u području civilne zaštite
1. Komisija uspostavlja mrežu relevantnih dionika i institucija u području civilne zaštite i upravljanja katastrofama, uključujući centre izvrsnosti, sveučilišta i istraživače, koji zajedno s Komisijom čine Mrežu znanja Unije u području civilne zaštite. Komisija pritom uzima u obzir stručno znanje dostupno u državama članicama i organizacije aktivne na terenu.
Mreža, nastojeći postići rodno uravnotežen sastav, prema potrebi u bliskoj koordinaciji s relevantnim centrima znanja, obavlja sljedeće zadaće u području osposobljavanja, vježbi, naučenih lekcija i širenja znanja:
(a) uspostava i upravljanje programom osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih. Programom se olakšava razmjena najboljih praksi u području civilne zaštite te on uključuje zajedničke tečajeve i sustav za razmjenu stručnih znanja u području upravljanja hitnim situacijama, uključujući razmjene mladih profesionalaca i iskusnih volontera te upućivanje stručnjaka iz država članica.
Cilj je programa osposobljavanja poboljšati koordinaciju, kompatibilnost i komplementarnost kapaciteta iz članaka 9., 11. i 12. te povećati osposobljenost stručnjaka iz članka 8. točaka (d) i (f);
(b) uspostava i upravljanje mrežom osposobljavanja otvorenom centrima osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama, kao i ostale dionike i institucije o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih.
Cilj mreže osposobljavanja je:
i. poboljšanje svih faza upravljanja katastrofama, uzimajući u obzir prilagođavanje klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje;
ii. stvaranje sinergija među njezinim članovima putem razmjene iskustava i najbolje prakse, relevantnog istraživanja, naučenih lekcija, tečajeva i radionica, vježbi i pilot projekata; i
iii. izrada smjernica za osposobljavanje u području civilne zaštite u Uniji i na međunarodnoj razini, uključujući osposobljavanje o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i na njih;
(c) izrada strateškog okvira kojim se postavljaju ciljevi i uloga vježbi te dugoročnog sveobuhvatnog plana u kojem se navode prioriteti vježbi, kao i uspostava i upravljanje programom vježbi.
(d) uspostava i upravljanje programom lekcija naučenih iz djelovanja u području civilne zaštite koja su se provodila u okviru Mehanizma Unije, uključujući aspekte iz cjelokupnog ciklusa upravljanja katastrofama, kako bi se osigurala široka osnova za procese učenja i stjecanje znanja. Program uključuje:
i. praćenje, analizu i evaluaciju svih relevantnih djelovanja u području civilne zaštite u okviru Mehanizma Unije;
ii. promicanje provedbe naučenih lekcija kako bi se stvorio temelj na osnovi iskustva za oblikovanje djelovanja unutar ciklusa upravljanja katastrofama; i
iii. izradu metoda i alata za prikupljanje, analizu, promicanje i provedbu naučenih lekcija.
Taj program također uključuje, prema potrebi, lekcije naučene iz intervencija izvan Unije u odnosu na iskorištavanje poveznica i sinergija između pomoći pružene u okviru Mehanizma Unije i humanitarnog odgovora;
(e) izrada smjernica o širenju znanja i provedbi različitih zadaća iz točaka od (a) do (d) na razini država članica; i
(f) poticanje istraživanja i inovacija te promicanje uvođenja i uporabe relevantnih novih tehnologija za potrebe Mehanizma Unije.
2. Prilikom izvršavanja zadaća iz stavka 1., Komisija posebno uzima u obzir potrebu i interes države članice koja je suočena s rizikom od katastrofe slične prirode.
3. Na zahtjev države članice, treće zemlje ili Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, Komisija može uputiti tim stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama pripravnosti.
4. Komisija jača suradnju u pogledu osposobljavanja te jača razmjenu znanja i iskustava između Mreže znanja Unije u području civilne zaštite i međunarodnih organizacija i trećih zemalja kako bi se doprinijelo ispunjenju međunarodnih obveza u pogledu smanjenja rizika od katastrofa, posebno onih iz Okvira iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030., usvojenog 18. ožujka 2015. na Trećoj svjetskoj konferenciji Ujedinjenih naroda o smanjenju rizika od katastrofa održanoj u Sendaiju, u Japanu.
POGLAVLJE IV.
ODGOVOR
Članak 14.
Obavijest o katastrofama unutar Unije
1. U slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe unutar Unije, koja uzrokuje ili može uzrokovati prekogranične posljedice ili utječe ili može utjecati na druge države članice, država članica u kojoj je katastrofa izbila ili je vjerojatno da će izbiti, bez odlaganja obavješćuje države članice koje potencijalno mogu biti pogođene i, kada posljedice mogu biti značajne, Komisiju.
Prvi se podstavak ne primjenjuje ako je obveza obavješćivanja već bila obuhvaćena u skladu s drugim zakonodavstvom Unije, Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ili u skladu s postojećim međunarodnim sporazumima.
2. U slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe unutar Unije, koja će vjerojatno rezultirati zahtjevom za pomoć jedne ili više država članica, država članica u kojoj je katastrofa izbila ili je vjerojatno da će izbiti bez odlaganja obavješćuje Komisiju da se može očekivati mogući zahtjev za pomoć kroz ERCC, kako bi se Komisiji omogućilo, ako je potrebno, da obavijesti druge države članice i pokrene svoje nadležne službe.
3. Obavijesti iz stavaka 1. i 2. prema potrebi se upućuju kroz CECIS.
Članak 15.
Odgovor na katastrofe unutar Unije
1. Kada katastrofa izbije unutar Unije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena država članica može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Zahtjev mora biti što je moguće precizniji. Zahtjev za pomoć istječe nakon najviše 90 dana, osim ako su ERCC-u dostavljeni novi elementi kojima se opravdava potreba za nastavkom pomoći ili dodatnom pomoći.
2. U iznimnim situacijama povećanog rizika država članica također može zatražiti pomoć u obliku privremenog prethodnog razmještaja kapaciteta za odgovor.
3. Po primitku zahtjeva za pomoć Komisija prema potrebi i bez odlaganja:
(a) prosljeđuje zahtjev kontaktnim točkama drugih država članica;
(b) prikuplja potvrđene informacije o situaciji, u vezi s pogođenom državom članicom, i prosljeđuje ih državama članicama;
(c) daje preporuke, uz savjetovanje s državom članicom koja je uputila zahtjev, za pružanje pomoći putem Mehanizma Unije, na temelju potreba na terenu i eventualnih relevantnih prethodno izrađenih planova, kako je navedeno u članku 10. stavku 1., poziva države članice da razmjeste specifične kapacitete i olakšava koordinaciju potrebne pomoći; i
(d) poduzima dodatno djelovanje da olakša koordinaciju odgovora.
4. Svaka država članica kojoj je upućen zahtjev za pomoć putem Mehanizma Unije žurno utvrđuje je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć te obavješćuje državu članicu koja je uputila zahtjev o svojoj odluci kroz CECIS, navodeći opseg, uvjete, i gdje je to primjenjivo, troškove pomoći koje je u mogućnosti pružiti. ERCC obavješćuje države članice.
5. Država članica koja upućuje zahtjev odgovorna je za usmjeravanje intervencija pomoći. Tijela države članice koja upućuje zahtjev utvrđuju smjernice i, ako je potrebno, definiraju ograničenja zadaća povjerenih modulima ili drugim kapacitetima za odgovor. Pojedinosti izvršenja navedenih zadaća prepuštaju se ovlaštenoj osobi koju imenuje država članica koja pruža pomoć. Država članica koja upućuje zahtjev također može zatražiti raspoređivanje tima stručnjaka za potporu svojoj procjeni, olakšavanje koordinacije na terenu između timova država članica ili pružanje tehničkog savjetovanja.
6. Država članica koja upućuje zahtjev poduzima odgovarajuće mjere kako bi se olakšala potpora države domaćina pomoći koja stiže.
7. Uloga Komisije iz ovog članka ne utječe na nadležnosti i odgovornosti država članica za vlastite timove, module i druge kapacitete potpore, uključujući vojne kapacitete. Osobito, potpora koju nudi Komisija ne uključuje izdavanje zapovijedi i kontrolu timova, modula i drugih oblika potpore država članica, koji se raspoređuju dobrovoljno, u skladu s koordinacijom na razini stožera i na terenu.
Članak 16.
Promicanje dosljednosti u odgovoru na katastrofe izvan Unije
1. Kada katastrofa izbije izvan Unije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena zemlja može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Pomoć se također može zatražiti putem ili od strane Ujedinjenih naroda i njegovih agencija ili relevantne međunarodne organizacije. Zahtjev za pomoć istječe nakon najviše 90 dana, osim ako su ERCC-u dostavljeni novi elementi kojima se opravdava potreba za nastavkom pomoći ili dodatnom pomoći.
2. Intervencije na temelju ovog članka mogu se provesti ili kao autonomna intervencija pružanja pomoći ili kao doprinos intervenciji koju vodi neka međunarodna organizacija. Koordinacija Unije u potpunosti je integrirana u cjelokupni sustav koordinacije koji osigurava Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) te se njome poštuje njegova vodeća uloga. U slučaju katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem ili složenih hitnih situacija Komisija osigurava usklađenost s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći ( 2 ) i poštovanje humanitarnih načela.
3. Komisija podupire dosljednost u dostavi pomoći kroz sljedeća djelovanja:
(a) održavanje dijaloga s kontaktnim točkama država članica kako bi se osigurao učinkovit i koherentan doprinos odgovora Unije na katastrofu putem Mehanizma Unije cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći, osobito:
i. obavješćivanjem država članica bez odlaganja o cjelovitim zahtjevima za pomoć;
ii. potporom zajedničkoj ocjeni situacije i potreba, pružanjem tehničkih savjeta i/ili olakšavanjem koordinacije pružanja pomoći na terenu kroz nazočnost tima stručnjaka civilne zaštite na terenu;
iii. razmjenom relevantnih ocjena i analizâ sa svim relevantnim dionicima;
iv. pružanjem pregleda pomoći koju nude države članice i drugi dionici;
v. savjetovanjem o vrsti zatražene pomoći kako bi se osiguralo da je pružena pomoć u skladu s ocjenama potreba; i
vi. pomaganjem u prevladavanju svih praktičnih poteškoća u dostavi pomoći u područjima kao što su tranzit i carina;
(b) trenutačno davanje preporuka, kada je moguće u suradnji s pogođenom zemljom, utemeljenih na potrebama na terenu i eventualnih relevantnih prethodno izrađenih planova, pozivajući države članice da rasporede posebne kapacitete te olakšavajući koordinaciju zatražene pomoći;
(c) povezivanje s pogođenom zemljom u vezi s tehničkim detaljima, kao što su konkretne potrebe za pomoći, prihvaćanje ponuda i praktični dogovori za lokalni prihvat i raspodjelu pomoći;
(d) povezivanje s OCHA-om ili podrška OCHA-e te suradnja s drugim relevantnim dionicima koji doprinose cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći kako bi se postigao maksimalan učinak sinergija, pronašle komplementarnosti i izbjeglo udvostručavanje i nedostaci; i
(e) povezivanje sa svim relevantnim dionicima, osobito u završnoj fazi intervencije pomoći u okviru Mehanizma Unije, kako bi se olakšala nesmetana primopredaja.
4. Ne dovodeći u pitanje ulogu Komisije, kako je utvrđena u stavku 3., i poštujući potrebu za izravnim operativnim odgovorom kroz Mehanizam Unije, Komisija po pokretanju Mehanizma Unije obavješćuje Europsku službu za vanjsko djelovanje kako bi se omogućila dosljednost između operacije civilne zaštite i sveukupnih odnosa Unije s pogođenom zemljom. Komisija u potpunosti obavješćuje države članice u skladu sa stavkom 3.
5. Na terenu se, prema potrebi, osigurava veza s delegacijom Unije kako bi potonja olakšala kontakte s vladom pogođene zemlje. Ako je potrebno, delegacija Unije pruža logističku potporu timovima stručnjaka civilne zaštite iz stavka 3. točke (a) podtočke ii.
6. Svaka država članica kojoj je putem Mehanizma Unije upućen zahtjev za pomoć žurno utvrđuje je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć te o svojoj odluci obavješćuje ERCC putem CECIS-a, navodeći opseg i uvjete pružanja pomoći koje je u mogućnosti pružiti. ERCC obavješćuje države članice.
7. Mehanizam Unije također se može koristiti za pružanje potpore civilne zaštite konzularnoj pomoći građanima Unije u slučaju katastrofa u trećim zemljama ako to zatraže konzularna tijela dotičnih država članica.
8. Na temelju zahtjeva za pomoć Komisija može poduzeti potrebno dodatno djelovanje s ciljem podrške i nadopune kako bi se osigurala dosljednost u pružanju pomoći.
9. Koordinacija putem Mehanizma Unije ne utječe na bilateralne kontakte između država članica i pogođene zemlje niti na suradnju između država članica i Ujedinjenih naroda ili drugih relevantnih međunarodnih organizacija. Takvi bilateralni kontakti također se mogu koristiti za doprinos koordinaciji putem Mehanizma Unije.
10. Uloga Komisije iz ovog članka ne utječe na nadležnosti i odgovornosti država članica za vlastite timove, module i druge vrste potpore, uključujući vojne kapacitete. Osobito, potpora koju nudi Komisija ne uključuje zapovjedništvo i kontrolu timova, modula i drugih oblika potpore država članica, koji se raspoređuju dobrovoljno, u skladu s koordinacijom na razini stožera i na terenu.
11. Traže se sinergije s drugim instrumentima Unije, osobito djelovanjima koja se financiraju na temelju Uredbe (EZ) br. 1257/96. Komisija osigurava koordinaciju između instrumenata i prema potrebi osigurava da djelovanja država članica u području civilne zaštite koja doprinose širem humanitarnom odgovoru budu što je više moguće financirana na temelju ove Odluke.
12. Kad god je Mehanizam Unije aktiviran, države članice koje pružaju pomoć u slučaju katastrofe u potpunosti obavješćuju ERCC o svojim aktivnostima.
13. Timovi i moduli država članica koji sudjeluju na terenu u intervenciji kroz Mehanizam Unije održavaju bliske veze s ERCC-om i timovima stručnjaka na terenu, kako se navodi u stavku 3. točki (a) podtočki ii.
Članak 17.
Podrška na terenu
1. Komisija može odabrati, imenovati i uputiti tim stručnjaka koji se sastoji od stručnjaka koje nude države članice:
(a) u slučaju katastrofe izvan Unije, kako je navedeno u članku 16. stavku 3.;
(b) u slučaju katastrofe unutar Unije, kako je navedeno u članku 15. stavku 5.;
(c) na zahtjev za stručnost u području prevencije, u skladu s člankom 5. stavkom 2.; ili
(d) na zahtjev za stručnost u području pripravnosti, u skladu s člankom 13. stavkom 3.
Stručnjaci iz Komisije i drugih službi Unije mogu biti integrirani u tim s ciljem pružanja podrške timu i olakšavanja uspostave veze s ERCC-om. Stručnjaci koje je uputio OCHA ili druga međunarodna organizacija mogu biti integrirani u tim s ciljem jačanja suradnje i olakšavanja zajedničkih ocjena.
2. Postupak za odabir i imenovanje stručnjaka je sljedeći:
(a) države članice imenuju stručnjake, za koje su nadležne, a koje je moguće rasporediti kao članove timova stručnjaka;
(b) Komisija odabire stručnjake i voditelja tih timova na temelju njihove stručnosti i iskustva, uključujući razinu završenog osposobljavanja u okviru Mehanizma Unije, prethodno iskustvo sudjelovanja u misijama u okviru Mehanizma Unije te u drugim vrstama međunarodnog humanitarnog rada. Odabir se također mora temeljiti na drugim kriterijima, uključujući jezične vještine, kako bi se osiguralo da tim kao cjelina posjeduje vještine potrebne u određenoj situaciji; i
(c) Komisija imenuje stručnjake/voditelje tima za misiju u dogovoru s državom članicom koja ih imenuje.
3. Kada se upućuju, timovi stručnjaka olakšavaju koordinaciju između intervencijskih timova država članica i uspostavljaju vezu s nadležnim tijelima države koja upućuje zahtjev, kako je određeno u članku 8. točki (d). ERCC održava blizak kontakt s timovima stručnjaka te im osigurava vodstvo i logističku potporu.
Članak 18.
Prijevoz i oprema
1. U slučaju katastrofe, unutar ili izvan Unije, Komisija može podržati države članice u dobivanju pristupa opremi ili prijevoznim sredstvima:
(a) pružanjem i razmjenom informacija o opremi i prijevoznim sredstviima koje države članice mogu dati na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih sredstava;
(b) pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju i omogućavanju pristupa prijevoznim sredstviima koji mogu biti raspoloživi iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište; ili
(c) pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju opreme koja može biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište.
2. Komisija može dopuniti prijevozna sredstva koja osiguravaju države članice pružanjem dodatnih prijevoznih sredstava potrebnih za brz odgovor na katastrofe.
POGLAVLJE V.
FINANCIJSKE ODREDBE
Članak 19.
Proračunska sredstva
1. Financijska omotnica za provedbu Mehanizma Unije za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 574 028 000 EUR u tekućim cijenama.
Iznos od 425 172 000 EUR u tekućim cijenama proizlazi iz naslova 3. „Sigurnost i građanstvo” višegodišnjeg financijskog okvira, a iznos od 148 856 000 EUR u tekućim cijenama iz naslova 4. „Globalna Europa”.
2. Odobrena sredstva koja proizlaze iz nadoknade sredstava koju su korisnici izvršili za djelovanja u području odgovora na katastrofe predstavljaju namjenske prihode u smislu članka 18. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
3. Alokacija financijskih sredstava iz stavka 1. također može obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, nadzora, revizije i evaluacije, potrebne za upravljanje Mehanizmom Unije i ostvarivanje njegovih ciljeva.
Takvi troškovi mogu osobito obuhvaćati studije, sastanke stručnjaka, informacijsko-komunikacijska djelovanja, uključujući institucionalno priopćivanje političkih prioriteta Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima Mehanizma Unije, troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije usmjerenima na obradu i razmjenu informacija, uključujući njihovo međusobno povezivanje s postojećim ili budućim sustavima izrađenima za promicanje međusektorske razmjene podataka i povezanu opremu, zajedno sa svim drugim troškovima tehničke i administrativne pomoći koje ima Komisija za upravljanje programom.
4. Financijska omotnica iz stavka 1 dodjeljuje se, tijekom razdoblja 2014. - 2020., u skladu s postocima i načelima utvrđenima u Prilogu I.
5. Komisija preispituje raspodjelu navedenu u Prilogu I. s obzirom na ishod privremene evaluacije iz članka 34. stavka 2. točke (a). Prema potrebi i s obzirom na rezultate te evaluacije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30., kako bi se svaki pojedini iznos iz Priloga I. prilagodio za više od 8 postotnih bodova i do 16 postotnih bodova. Ti delegirani akti donose se do 30. lipnja 2017.
6. Ako, u slučaju nužnog preispitivanja proračunskih sredstava koja su na raspolaganju za djelovanja u području odgovora, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte radi prilagodbe svakog pojedinog iznosa iz Priloga I. za više od 8 postotnih bodova i do 16 postotnih bodova, unutar raspoloživih proračunskih alokacija i u skladu s postupkom predviđenim u članku 31.
Članak 20.
Opća prihvatljiva djelovanja
Sljedeća opća djelovanja prihvatljiva su za financijsku pomoć za unapređenje prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i učinkovitog odgovora na njih:
(a) studije, istraživanja, modeli i izrada scenarija za olakšavanje razmjene znanja, najbolje prakse i informacija;
(b) osposobljavanje, vježbe, radionice, razmjena osoblja i stručnjaka, stvaranje mreža, pokazni projekti i prijenos tehnologije;
(c) praćenje, procjena i evaluacija;
(d) javno informiranje, obrazovanje i razvijanje svijesti i povezana djelovanja u vezi sa širenjem informacija, kako bi se građani uključili u prevenciju i smanjivanje učinaka katastrofa u Uniji i kako bi se građanima Unije omogućila djelotvornija i održivija zaštita;
(e) uspostava i provedba programa naučenih lekcija iz intervencija i vježbi u kontekstu Mehanizma Unije, uključujući i o područjima koja se odnose na prevenciju i pripravnost; i
(f) komunikacijska djelovanja i mjere za podizanje svijesti o radu civilne zaštite država članica i Unije u područjima prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovora na njih.
Članak 20.a
Vidljivost i nagrade
1. Svakom pomoći ili financiranjem koji se pružaju na temelju ove Odluke osigurava se prikladna vidljivost Unije, među ostalim isticanjem simbola Unije za kapacitete iz članaka 11. i 12. te članka 21. stavka 2. točke (c). Komisija izrađuje komunikacijsku strategiju kako bi se građanima predstavili konkretni rezultati mjera poduzetih u okviru Mehanizma Unije.
2. Komisija dodjeljuje medalje kako bi odala priznanje za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose civilnoj zaštiti Unije.
Članak 21.
Prihvatljiva djelovanja u području prevencije i pripravnosti
1. Sljedeća djelovanja u području prevencije i pripravnosti prihvatljiva su za financijsku pomoć:
(a) sufinanciranje projekata, studija, radionica, istraživanja i sličnih djelovanja i aktivnosti iz članka 5.;
(b) sufinanciranje stručnih provjera iz članka 6. točke (d) i članka 8. točke (j);
(c) održavanje funkcija koje pruža ERCC u skladu s člankom 8. točkom (a);
(d) priprema za mobilizaciju i raspoređivanje timova stručnjaka iz članka 8. točke (d) i članka 17. te razvoj i održavanje kapaciteta brzog razmještaja kroz mrežu osposobljenih stručnjaka država članica iz članka 8. točke (f);
(e) uspostava i održavanje CECIS-a i sredstava za omogućavanje komunikacije i razmjenu informacija između ERCC-a i kontaktnih točaka država članica te drugih sudionika u kontekstu Mehanizma Unije;
(f) doprinos razvoju transnacionalnih sustava za otkrivanje, rano upozoravanje i uzbunjivanje koji su od europskog interesa kako bi se omogućio brzi odgovor i promicala međupovezanost nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te njihova povezanost s ERCC-om i CECIS-om. Ti sustavi uzimaju u obzir i temelje se na postojećim i budućim izvorima i sustavima informiranja, praćenja i otkrivanja;
(g) planiranje operacija odgovora u okviru Mehanizma Unije, u skladu s člankom 10.;
(h) podrška djelovanjima u području pripravnosti opisanima u članku 13.;
(i) razvoj ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -a, kako je navedeno u članku 11., u skladu sa stavkom 2. ovog članka.
(j) uspostava rescEU kapaciteta, upravljanje njima i njihovo održavanje u skladu s člankom 12.;
(k) osiguravanje dostupnosti logističke podrške timovima stručnjaka iz članka 17. stavka 1.;
(l) olakšavanje koordinacije prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije u skladu s člankom 8. točkom (g);
(m) potpora pružanju savjeta o mjerama za prevenciju i pripravnost kroz raspoređivanje tima stručnjaka na terenu, na zahtjev države članice, treće zemlje, Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, kako je navedeno u članku 5. stavku 2. i članku 13. stavku 3.
2. Prihvatljivost za financijsku pomoć za djelovanje iz stavka 1. točke (i) ograničuje se na:
(a) troškove na razini Unije za osnivanje i upravljanje ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -om i povezanih procesa utvrđenih u članku 11.;
(b) troškove obveznih tečajeva, vježbi i radionica neophodnih za certificikaciju kapaciteta za odgovor država članica za potrebe ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -a („troškovi certifikacije”). Troškovi certifikacije mogu sadržavati jedinične troškove ili paušalne iznose određene prema vrsti kapaciteta, pokrivajući do 100 % prihvatljivih troškova; i
(c) troškove koji su potrebni za nadogradnju ili popravak kapaciteta za odgovor do stanja spremnosti i raspoloživosti koje omogućuje da budu razmješteni u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu, u skladu sa zahtjevima kvalitete Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu i, ako je to relevantno, preporukama izrađenima u procesu certifikacije („troškovi prilagodbe”). Ti troškovi mogu uključivati troškove koji se odnose na operabilnost, interoperabilnost modula i drugih kapaciteta za odgovor, autonomiju, samodostatnost, prevozivost, troškove pakiranja i druge nužne troškove, pod uvjetom da se ti troškovi posebno odnose na sudjelovanje kapaciteta u Europskim udruženim sredstvima za civilnu zaštitu.
Troškovi prilagodbe mogu obuhvaćati sljedeće:
i. 75 % prihvatljivih troškova u slučaju nadogradnje, ako taj iznos ne prekoračuje 50 % prosječnog troška razvoja kapaciteta; i
ii. 75 % prihvatljivih troškova u slučaju popravka.
Kapaciteti za odgovor koji se financiraju na temelju točaka i. i ii. stavljaju se na raspolaganje u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu tijekom minimalnog razdoblja koje ovisi o primljenim sredstvima, traje od 3 do 10 godina i započinje u trenutku njihove stvarne raspoloživosti u okviru Europskih udruženih sredstava za civilnu zaštitu, osim ako je njihov gospodarski životni vijek kraći.
Troškovi prilagodbe mogu se sastojati od jediničnih troškova ili paušalnih iznosa određenih prema vrsti kapaciteta.
▼M2 —————
3. Financijska pomoć za djelovanje iz stavka 1. točke (j) obuhvaća troškove koji su potrebni kako bi se osigurala raspoloživost i mogućnost raspoređivanja rescEU kapaciteta u okviru Mehanizma Unije u skladu s drugim podstavkom ovog stavka.
Komisija osigurava da financijska pomoć iz ovog stavka odgovara iznosu od najmanje 80 % i ne većem od 90 % ukupnog procijenjenog troška koji je potreban kako bi se osigurala raspoloživost i mogućnost raspoređivanja rescEU kapaciteta u okviru Mehanizma Unije. Preostali iznos snose države članice koje su domaćini rescEU kapaciteta. Ukupni procijenjeni trošak za svaku vrstu rescEU kapaciteta utvrđuje se provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (g). Ukupni procijenjeni troškovi izračunavaju se uzimajući u obzir kategorije prihvatljivih troškova utvrđene u Prilogu I.a.
Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akatae u skladu s člankom 30. radi izmjene Priloga I.a u pogledu kategorija prihvatljivih troškova.
Financijska pomoć iz ovog stavka može se provesti u okviru višegodišnjih programa rada. Proračunske obveze u pogledu djelovanja koja se provode dulje od jedne godine mogu se raščlaniti na godišnje obroke.
4. Za kapacitete koji su uspostavljeni kao odgovor na rizike male vjerojatnosti, ali visokog učinka, kako su utvrđeni provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 32. stavkom 1. točkom (ha), financijskom pomoći Unije pokrivaju se svi troškovi koji su potrebni kako bi se osiguravala raspoloživost i mogućnost raspoređivanja.
5. Troškovi iz stavka 3. mogu se, prema potrebi, sastojati od jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa određenih prema kategoriji ili vrsti kapaciteta.
Članak 22.
Prihvatljiva djelovanja u području odgovora
Sljedeća djelovanja u području odgovora prihvatljiva su za financijsku pomoć:
(a) upućivanje timova stručnjaka iz članka 17. stavka 1. zajedno s logističkom podrškom i raspoređivanjem stručnjaka iz članka 8. točaka (d) i (e);
(b) u slučaju katastrofe, pružanje podrške državama članicama u dobivanju pristupa opremi i prijevoznim sredstvima, kako je određeno u članku 23.; i
(c) na temelju zahtjeva za pomoć, poduzimanje dodatnog potpornog i komplementarnog djelovanja potrebnog kako bi se na najučinkovitiji način olakšala koordinacija odgovora.
Članak 23.
Prihvatljiva djelovanja povezana s opremom i operacijama
1. Sljedeća djelovanja prihvatljiva su za financijsku pomoć s ciljem omogućavanja pristupa opremi i prijevoznim sredstvima u okviru Mehanizma Unije:
(a) pružanje i razmjena informacija o opremi i prijevoznim sredstvima koje države članice odluče staviti na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih sredstava;
(b) pružanje pomoći državama članicama u utvrđivanju prijevoznih sredstava koja mogu biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište, te u omogućavanju njihova pristupa tim resursima;
(c) pružanje pomoći državama članicama u utvrđivanju opreme koja može biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište;
(d) financiranje prijevoznih sredstava potrebnih za osiguravanje brzog odgovora na katastrofe. Takva djelovanja prihvatljiva su za financijsku potporu samo ako su ispunjeni sljedeći kriteriji:
i. zahtjev za pomoć upućen je u okviru Mehanizma Unije, u skladu s člancima 15. i 16.;
ii. dodatna prijevozna sredstva potrebna su za osiguravanje učinkovitosti odgovora na katastrofe u okviru Mehanizma Unije;
iii. pomoć odgovara potrebama koje je utvrdio ERCC te se dostavlja u skladu s preporukama o tehničkim specifikacijama, kvaliteti, rokovima i modalitetima dostave koje izdaje ERCC;
iv. pomoć je prihvatila zemlja koja je uputila zahtjev, neposredno ili preko Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, ili relevantnih međunarodnih organizacija, u okviru Mehanizma Unije; i
v. u slučaju katastrofa u trećim zemljama, pomoć nadopunjuje bilo koji cjelokupni humanitarni odgovor Unije.
1.a Iznos financijske pomoći Unije za prijevoz kapaciteta koji nisu prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu i raspoređeni su u slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe u Uniji ili izvan nje ne premašuje 75 % ukupnog prihvatljivog troška.
2. Iznos financijske pomoći Unije za kapacitete koji su prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ne premašuje 75 % operativnih troškova kapaciteta, uključujući troškove prijevoza, u slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe u Uniji ili državi sudionici.
3. Financijska pomoć Unije za prijevoz ne premašuje 75 % ukupnih prihvatljivih troškova povezanih s prijevozom kapaciteta koji su prethodno namijenjeni za Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu kada se raspoređuju u slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe izvan Unije kako je navedeno u članku 16.
4. Financijskom pomoći Unije za prijevozna sredstva može, uz navedeno, biti pokriveno najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova opisanih u točkama (a), (b), (c) i (d) ako je to potrebno radi operativne učinkovitosti udruživanja pomoći država članica te ako se troškovi odnose na jedno od sljedećeg:
(a) kratkoročni najam skladišnih kapaciteta radi privremene pohrane pomoći država članica s ciljem olakšavanja njihova koordiniranog prijevoza;
(b) prijevoz iz države članice koja nudi pomoć u državu članicu koja olakšava koordinirani prijevoz te pomoći;
(c) prepakiranje pomoći država članica kako bi se u najvećoj mjeri iskoristili raspoloživi prijevozni kapaciteti ili ispunili određeni operativni zahtjevi; ili
(d) lokalni prijevoz, provoz i skladištenje udružene pomoći s ciljem osiguravanja koordinirane isporuke na konačno odredište u zemlji koja upućuje zahtjev.
4.a Ako se rescEU kapaciteti upotrebljavaju za nacionalne potrebe u skladu s člankom 12. stavkom 5., država članica koja upotrebljava kapacitete pokriva sve troškove, uključujući troškove održavanja i popravka.
4.b U slučaju raspoređivanja rescEU kapaciteta u okviru Mehanizma Unije, financijskom pomoći Unije pokriva se 75 % operativnih troškova.
Odstupajući od prvog podstavka, financijskom pomoći Unije pokriva se 100 % operativnih troškova rescEU kapaciteta potrebnih za katastrofe male vjerojatnosti, ali visokog učinka, kada se ti kapaciteti raspoređuju u okviru Mehanizma Unije.
4.c Za raspoređivanja izvan Unije, kako je navedeno u članku 12. stavku 10., financijskom pomoći Unije pokriva se 100 % operativnih troškova.
4.d Ako se financijskom pomoći Unije iz ovog članka ne pokriva 100 % troškova, podnositelj zahtjeva za pomoć snosi preostali iznos troškova, osim ako je drukčije dogovoreno s državom članicom koja nudi pomoć ili s državom članicom koja je domaćin rescEU kapacitetima.
5. U slučaju kada se nekoliko država članica udruži u provedbi prijevoznih operacija, jedna država članica može preuzeti inicijativu i uputiti zahtjev za financijsku potporu Unije za cijelu operaciju.
6. Kada država članica zatraži od Komisije ugovaranje prijevoznih usluga, Komisija traži djelomičnu nadoknadu troškova, u skladu sa stopama financiranja utvrđenima u stavcima 2., 3. i 4.
7. Sljedeći troškovi prihvatljivi su za financijsku potporu Unije za prijevozna sredstva prema ovom članku: svi troškovi koji se odnose na kretanje prijevoznih sredstava, uključujući troškove svih usluga, naknade, logističke troškove i troškove rukovanja, troškove goriva i eventualne troškove smještaja, kao i druge neizravne troškove poput poreza i davanja općenito te troškova tranzita.
8. Troškovi prijevoza mogu se sastojati od jediničnih troškova, jednokratnih iznosa ili paušalnih stopa određenih prema kategoriji troška.
Članak 24.
Korisnici
Bespovratna sredstva koja se dodjeljuju u okviru ove Odluke mogu se dodijeliti pravnim osobama koje podliježu bilo privatnom, bilo javnom pravu.
Članak 25
Vrste financijskih intervencija i provedbeni postupci
1. Komisija provodi financijsku pomoć Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.
2. Financijska pomoć na temelju ove Odluke može biti u svakom od oblika iz Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, osobito u obliku bespovratnih sredstava, nadoknada, javne nabave ili doprinosa u uzajamne fondove.
3. Radi provedbe ove Odluke, Komisija provedbenim aktima donosi godišnje programe rada, osim za djelovanja obuhvaćena odgovorom na katastrofe iz poglavlja IV., koja nije moguće unaprijed predvidjeti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2. Godišnjim programima rada utvrđuju se postavljeni ciljevi, očekivani rezultati, metoda provedbe i njihov ukupan iznos. Oni također sadrže opis djelovanja koja treba financirati, naznaku iznosa raspoređenog za svako djelovanje i indikativne rokove provedbe. U vezi s financijskom pomoći iz članka 28. stavka 2., godišnji programi rada opisuju djelovanja predviđena za zemlje navedene u tim programima.
Članak 26.
Komplementarnost i usklađenost djelovanja Unije
1. Djelovanja za koja se dodjeljuje financijska pomoć na temelju ove Odluke ne primaju pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije. Međutim, u skladu s člankom 191. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 ( 3 ), financijskom pomoći odobrenom na temelju članaka 21., 22. i 23. ove Odluke ne sprječava se financiranje iz drugih instrumenata Unije u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Odluci.
Komisija osigurava da joj podnositelji zahtjeva za financijsku pomoć na temelju ove Odluke i korisnici takve pomoći dostave informacije o financijskoj pomoći primljenoj iz drugih izvora, među ostalim iz općeg proračuna Unije, te o tekućim zahtjevima za takvu pomoć.
2. Razvijaju se sinergije, komplementarnost i veća koordinacija s drugim instrumentima Unije kao što su oni kojima se podupiru područja kohezije, ruralnog razvoja, istraživanja i zdravlja te migracijska i sigurnosna politika, kao i Fond solidarnosti Europske unije. Kada je riječ o odgovoru na humanitarne krize u trećim zemljama, Komisija osigurava komplementarnost i koherentnost djelovanja koja se financiraju na temelju ove Odluke s djelovanjima koja se financiraju na temelju Uredbe (EZ) br. 1257/96. te osigurava da se ta djelovanja provode u skladu s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.
3. Kada pomoć u okviru Mehanizma Unije doprinosi humanitarnom odgovoru Unije, osobito u složenim hitnim situacijama, djelovanja koje primaju financijsku pomoć u okviru ove Odluke temelje se na utvrđenim potrebama i u skladu su s humanitarnim načelima, kao i načelima uporabe civilne zaštite i vojnih resursa, utvrđenima u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći.
Članak 27.
Zaštita financijskih interesa Unije
1. Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Unije pri provedbi djelovanja koja se financiraju u okviru ove Odluke primjenom mjera prevencije prijevare, korupcije i svih drugih protuzakonitih aktivnosti, pomoću učinkovitih provjera te, ukoliko se utvrde nepravilnosti, povratom pogrešno isplaćenih iznosa te, gdje je to primjereno, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.
2. Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provedbu revizije, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije u okviru ove Odluke.
3. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ) i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 ( 5 ) s ciljem utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili druge nezakonite aktivnosti koja šteti financijskim interesima Unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji se financiraju u okviru ove Odluke.
4. Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i s međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, koji su rezultat provedbe ove Odluke, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.
POGLAVLJE VI.
OPĆE ODREDBE
Članak 28.
Treće zemlje i međunarodne organizacije
1. Mehanizam Unije otvoren je za sudjelovanje:
(a) zemljama Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u, i drugim europskim zemljama kada je to predviđeno sporazumima i postupcima;
(b) zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima, u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima.
1.a Sudjelovanje u Mehanizmu Unije uključuje sudjelovanje u njegovim aktivnostima u skladu s ciljevima, zahtjevima, kriterijima, postupcima i rokovima predviđenima u ovoj Odluci te mora biti u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i države sudionice.
2. Financijska pomoć iz članka 20. i članka 21. stavka 1. točaka (a), (b), (f) i (h) također se može dodijeliti zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima koji ne sudjeluju u Mehanizmu Unije, kao i zemljama obuhvaćenima Europskom politikom susjedstva, u mjeri u kojoj ta financijska pomoć dopunjuje financiranje raspoloživo u okviru budućeg zakonodavnog akta Unije o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) i budućeg zakonodavnog akta Unije o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo.
3. Međunarodne ili regionalne organizacije ili zemlje koje su dio europske politike susjedstva mogu surađivati u aktivnostima u okviru Mehanizma Unije ako je to dopušteno relevantnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima između tih organizacija ili zemalja i Unije.
Članak 29.
Nadležna tijela
Za potrebe primjene ove Odluke, države članice imenuju nadležna tijela i o tome na odgovarajući način obavješćuju Komisiju.
Članak 30.
Izvršavanje delegiranja ovlasti
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 19. stavaka 5. i 6. dodjeljuje se Komisiji do 31. prosinca 2020.
3. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 21. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 21. ožujka 2019.
4. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 19. stavaka 5. i 6. te članka 21. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
5. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.
6. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
7. Delegirani akt donesen na temelju članka 19. stavaka 5. i 6. te članka 21. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 31.
Hitni postupak
1. Delegirani akti doneseni prema ovom članku stupaju na snagu bez odlaganja i primjenjuju se sve dok se ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 2. U obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.
2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 30. stavka 5. U tom slučaju, Komisija bez odlaganja stavlja akt izvan snage nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora.
Članak 32.
Provedbeni akti
1. Komisija donosi provedbene akte o sljedećim predmetima:
(a) suradnji ERCC-a s kontaktnim točkama država članica, kako je predviđeno člankom 8. točkom (b), člankom 15. stavkom 3. i člankom 16. stavkom 3. točkom (a); i operativnim postupcima za odgovor na katastrofe unutar Unije, kako je predviđeno člankom 15. kao i izvan Unije, kako je predviđeno člankom 16. uključujući utvrđivanje relevantnih međunarodnih organizacija;
(b) komponentama CECIS-a, kao i organiziranju razmjene informacija preko CECIS-a, kako je predviđeno člankom 8. točkom (b);
(c) procesu rapoređivanja timova stručnjaka, kako je predviđeno člankom 17.;
(d) utvrđivanju modula, drugih kapaciteta za odgovor i stručnjaka, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 1.;
(e) operativnim zahtjevima za funkcioniranje i interoperabilnost modula, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 2., uključujući njihove zadaće, kapacitete, glavne komponente, samodostatnost i raspoređivanje;
(f) ciljevima kapaciteta, zahtjevima u pogledu kvalitete i interoperabilnosti te postupku certifikacije i registracije koji su potrebni za funkcioniranje ►M2 Europska udružena sredstva za civilnu zaštitu ◄ -a, kako je predviđeno člankom 11., kao i financijskim aranžmanima, kako je predviđeno člankom 21. stavkom 2.;
(g) uspostavi rescEU kapaciteta, upravljanju njima i njihovom održavanju, kako je predviđeno člankom 12., uključujući kriterije u pogledu odluka o raspoređivanju, operativne postupke, kao i troškove kako je navedeno u članku 21. stavku 3.;
(h) uspostavi i organizaciji Mreže znanja Unije u području civilne zaštite, kako je predviđeno člankom 13.;
(ha) kategorijama rizika male vjerojatnosti, ali visokog učinka te pripadajućim kapacitetima za upravljanje takvim rizicima, kako je navedeno u članku 21. stavku 4.;
(hb) kriterijima i postupcima za odavanje priznanja za dugotrajnu predanost i izvanredne doprinose civilnoj zaštiti Unije, kako je navedeno u članku 20.a; i
(i) organizaciji potpore za prijevoz pomoći, kako je predviđeno člancima 18. i 23.
2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.
Članak 33.
Postupak odbora
1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.
Članak 34.
Evaluacija
1. Djelovanja koja primaju financijsku pomoć redovito se prate s ciljem nadzora njihove provedbe.
2. Komisija svake dvije godine Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o operacijama i napretku ostvarenom na temelju članaka 11. i 12. U izvješću se navode informacije o napretku u ostvarivanju ciljeva kapaciteta i uklanjanju preostalih nedostataka, kako je navedeno u članku 11. stavku 2., pri čemu su uzima u obzir uspostava rescEU kapaciteta u skladu s člankom 12. U izvješću se ujedno pruža pregled proračunskih i troškovnih kretanja povezanih s kapacitetima za odgovor te procjena potrebe za daljnjim razvojem tih kapaciteta.
3. Komisija provodi evaluaciju primjene ove Odluke te do 31. prosinca 2023. i nakon toga svakih pet godina Europskom parlamentu i Vijeću podnosi komunikaciju o učinkovitosti, troškovnoj učinkovitosti i daljnjoj provedbi ove Odluke, posebice u vezi s člankom 6. stavkom 4., i rescEU kapacitetima. Navedenoj komunikaciji prema potrebi se prilažu prijedlozi izmjena ove Odluke.
Poglavlje VII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 35.
Prijelazne odredbe
Do 1. siječnja 2025. financijskom pomoći Unije može se pokriti 75 % troškova potrebnih za osiguravanje brzog pristupa nacionalnim kapacitetima koji odgovaraju kapacitetima utvrđenima u skladu s člankom 12. stavkom 2. U tu svrhu Komisija državama članicama može dodijeliti izravna bespovratna sredstva bez poziva na podnošenje prijedloga.
Kapaciteti iz prvog stavka određuju se kao rescEU kapaciteti do isteka tog prijelaznog razdoblja.
Odstupajući od članka 12. stavka 6., odluku o raspoređivanju kapaciteta iz prvog stavka donosi država članica koja ih je stavila na raspolaganje kao rescEU kapacitete. Kada je zbog domaćih hitnih situacija, više sile ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljnih razloga država članica spriječena da u određenoj situaciji katastrofe stavi na raspolaganje te kapacitete, ta država članica što je prije moguće o tome obavješćuje Komisiju uz upućivanje na ovaj članak.
Članak 36.
Stavljanje izvan snage
Odluka 2007/162/EZ, Euratom i Odluka 2007/779/EZ, Euratom stavljaju se izvan snage. Upućivanja na odluke stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Odluku i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II. ovoj Odluci.
Članak 37.
Stupanje na snagu
Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.
▼M2 —————
PRILOG I.
Postoci za alokaciju financijske omotnice za provedbuMehanizma Unije iz članka 19. stavka 1.
|
Prevencija |
: |
20 % +/- 8 postotnih bodova |
|
Pripravnost |
: |
50 % +/- 8 postotnih bodova |
|
Odgovor |
: |
30 % +/- 8 postotnih bodova |
Načela
Pri provedbi ove Odluke Komisija daje prednost djelovanjima za koja se ovom Odlukom određuje rok unutar razdoblja koje prethodi isteku tog roka, s ciljem poštovanja predmetnog roka.
PRILOG I.A
Kategorije troškova koji mogu biti prihvatljivi u vezi s izračunom ukupnih procijenjenih troškova u skladu s člankom 21. stavkom 3.
1. Troškovi opreme
2. Troškovi održavanja, uključujući troškove popravka
3. Troškovi osiguranja
4. Troškovi osposobljavanja
5. Troškovi skladištenja
6. Troškovi registracije i certifikacije
7. Troškovi potrošnog materijala
8. Troškovi osoblja potrebni za osiguravanje raspoloživosti i mogućnosti raspoređivanja rescEU kapaciteta.
PRILOG II.
Korelacijska tablica
|
Odluka Vijeća 2007/162 EZ, Euratom |
Odluka Vijeća 2007/779 EZ, Euratom |
Ova Odluka |
|
Članak 1. stavak 1. |
|
— |
|
Članak 1. stavak 2. |
|
Članak 1. stavak 4. |
|
Članak 1. stavak 3. |
|
— |
|
Članak 1. stavak 4. |
Članak 1. stavak 2. |
Članak 2. stavak 2. |
|
|
Članak 1.stavak 1. |
— |
|
|
Članak 1. stavak 2. prvi podstavak |
Članak 1. stavak 2. |
|
|
Članak 1. stavak 2. drugi podstavak |
Članak 1. stavak 5. |
|
Članak 2. stavak 1. |
|
Članak 2. stavak 1. točka (a) |
|
Članak 2. stavak 2. |
|
Članak 2. stavak 1. točka (b) |
|
Članak 2. stavak 3. |
|
Članak 1. stavak 6. |
|
|
Članak 2. točka 1. |
— |
|
|
Članak 2. točka 2. |
Članak 13. stavak 1. točka (a) |
|
|
Članak 2. točka 3. |
Članak 20. točka (b) |
|
|
Članak 2. točka 4. |
Članak 8. točka (d) |
|
|
Članak 2. točka 5. |
Članak 7. i članak 8. točka (a) |
|
|
Članak 2. točka 6. |
Članak 8. točka (b) |
|
|
Članak 2. točka 7. |
Članak 8. točka (c) |
|
|
Članak 2. točka 8. |
Članak 18. stavak 1. |
|
|
Članak 2. točka 9. |
Članak 18. stavak 2. |
|
|
Članak 2. točka 10. |
Članak 16. stavak 7. |
|
|
Članak 2. točka 11. |
— |
|
Članak 3. |
Članak 3. |
Članak 4. |
|
Članak 4. stavak 1. |
|
Članak 20. i članak 21. |
|
Članak 4. stavak 2. točka (a) |
|
Članak 22. točka (a) |
|
Članak 4. stavak 2. točka (b) |
|
Članak 22. točka (b) i članak 23. stavak 1. točke (a), (b) i (c) |
|
Članak 4. stavak 2. točka (c) |
|
Članak 23. stavak 1. točka (d) |
|
Članak 4. stavak 3. |
|
Članak 23. stavci 2. i 4. |
|
Članak 4. stavak 4. |
|
Članak 32. stavak 1. točka (i) |
|
|
Članak 4. stavak 1. |
Članak 9. stavak 1. |
|
|
Članak 4. stavak 2. |
Članak 9. stavak 3. |
|
|
Članak 4. stavak 3. |
Članak 9. stavci 1. i 2. |
|
|
Članak 4. stavak 4. |
Članak 9. stavak 4. |
|
|
Članak 4. stavak 5. |
Članak 9. stavak 5. |
|
|
Članak 4. stavak 6. |
Članak 9. stavak 6. |
|
|
Članak 4. stavak 7. |
Članak 9. stavak 9. |
|
|
Članak 4. stavak 8. |
Članak 9. stavak 7. |
|
Članak 5. |
|
Članak 24. |
|
|
Članak 5. točka 1. |
Članak 8. točka (a) |
|
|
Članak 5. točka 2. |
Članak 8. točka (b) |
|
|
Članak 5. točka 3. |
Članak 8. točka (c) |
|
|
Članak 5. točka 4. |
Članak 8. točka (d) |
|
|
Članak 5. točka 5. |
Članak 13. stavak 1. točka (a) |
|
|
Članak 5. točka 6. |
— |
|
|
Članak 5. točka 7. |
Članak 13. stavak 1. točka (d) |
|
|
Članak 5. točka 8. |
Članak 13. stavak 1. točka (f) |
|
|
Članak 5. točka 9. |
Članak 18. |
|
|
Članak 5. točka 10. |
Članak 8. točka (e) |
|
|
Članak 5. točka 11. |
Članak 8. točka (g) |
|
Članak 6. stavak 1. |
|
Članak 25. stavak 1. |
|
Članak 6. stavak 2. |
|
Članak 25. stavak 2. |
|
Članak 6. stavak 3. |
|
Članak 25. stavak 3. treća i četvrta rečenica |
|
Članak 6. stavak 4. |
|
— |
|
Članak 6. stavak 5. |
|
Članak 25. stavak 3. prva i druga rečenica |
|
Članak 6. stavak 6. |
|
— |
|
|
Članak 6. |
Članak 14. |
|
Članak 7. |
|
Članak 28. stavak 1. |
|
|
Članak 7. stavak 1. |
Članak 15. stavak 1. |
|
|
Članak 7. stavak 2. |
Članak 15. stavak 3. |
|
|
Članak 7. stavak 2. točka (a) |
Članak 15. stavak 3. točka (a) |
|
|
Članak 7. stavak 2. točka (c) |
Članak 15. stavak 3. točka (b) |
|
|
Članak 7. stavak 2. točka (b) |
Članak 15. stavak 3. točka (c) |
|
|
Članak 7. stavak 3. prva i treća rečenica |
Članak 15. stavak 4. i članak 16. stavak 16. |
|
|
Članak 7. stavak 4. |
Članak 15. stavak 5. |
|
|
Članak 7. stavak 5. |
— |
|
|
Članak 7. stavak 6. |
Članak 17. stavak 3. prva rečenica |
|
Članak 8. |
|
Članak 26. |
|
|
Članak 8. stavak 1. prvi podstavak |
Članak 16. stavak 1. |
|
|
Članak 8. stavak 1. drugi podstavak |
Članak 16. stavak 2. prva rečenica |
|
|
Članak 8. stavak 1. treći podstavak |
— |
|
|
Članak 8. stavak 1. četvrti podstavak |
— |
|
|
Članak 8. stavak 2. |
Članak 16. stavak 4. |
|
|
Članak 8. stavak 3. |
— |
|
|
Članak 8. stavak 4. točka (a) |
Članak 16. stavak 3. točka (a) |
|
|
Članak 8. stavak 4. točka (b) |
Članak 16. stavak 3. točka (c) |
|
|
Članak 8. stavak 4. točka (c) |
Članak 16. stavak 3. točka (d) |
|
|
Članak 8. stavak 4. točka (d) |
Članak 16. stavak 3. točka (e) |
|
|
Članak 8. stavak 5. |
Članak 16. stavak 8. |
|
|
Članak 8. stavak 6. prvi podstavak |
Članak 17. stavak 1. i članak 17. stavak 2. točka (b) |
|
|
Članak 8. stavak 6. drugi podstavak |
Članak 17. stavak 3. druga rečenica |
|
|
Članak 8. stavak 7. prvi podstavak |
— |
|
|
Članak 8. stavak 7. drugi podstavak |
Članak 16. stavak 2. druga rečenica |
|
|
Članak 8. stavak 7. treći podstavak |
Članak 16. stavak 9. |
|
|
Članak 8. stavak 7. četvrti podstavak |
Članak 16. stavak 11. |
|
|
Članak 8. stavak 7. peti podstavak |
— |
|
|
Članak 8. stavak 8. |
Članak 16. stavak 10. |
|
|
Članak 8. stavak 9. točka (a) |
Članak 16. stavak 12. |
|
|
Članak 8. stavak 9. točka (b) |
Članak 16. stavak 13. |
|
Članak 9. |
|
Članak 16. stavak 2. |
|
|
Članak 9. |
Članak 18. |
|
Članak 10. |
|
Članak 19. stavak 3. |
|
|
Članak 10. |
Članak 28. |
|
Članak 11. |
|
— |
|
|
Članak 11. |
Članak 29. |
|
Članak 12. stavak 1. |
|
Članak 27. stavak 1. |
|
Članak 12. stavak 2. |
|
— |
|
Članak 12. stavak 3. |
|
— |
|
Članak 12. stavak 4. |
|
— |
|
Članak 12. stavak 5. |
|
— |
|
|
Članak 12. stavak 1. |
Članak 32. stavak 1. točka (e) |
|
|
Članak 12. stavak 2. |
Članak 32. stavak 1. točka (a) |
|
|
Članak 12. stavak 3. |
Članak 32. stavak 1. točka (b) |
|
|
Članak 12. stavak 4. |
Članak 32. stavak 1. točka (c) |
|
|
Članak 12. stavak 5. |
Članak 32. stavak 1. točka (h) |
|
|
Članak 12. stavak 6. |
Članak 32. stavak 1. točka (d) |
|
|
Članak 12. stavak 7. |
— |
|
|
Članak 12. stavak 8. |
— |
|
|
Članak 12. stavak 9. |
Članak 32. stavak 1. drugi dio točke (a) |
|
Članak 13. |
Članak 13. |
Članak 33. |
|
Članak 14. |
|
Članak 19. |
|
Članak 15. |
Članak 14. |
Članak 34. |
|
|
Članak 15. |
Članak 36. |
|
Članak 16. |
|
Članak 37. druga rečenica |
|
Članak 17. |
Članak 16. |
Članak 38. |
( 1 ) Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (SL L 293, 5.11.2013. str., 1.).
( 2 ) SL C 25, 30.1.2008., str. 1.
( 3 ) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).
( 4 ) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).
( 5 ) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).