02011R0282 — HR — 01.01.2019 — 003.001

---

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B	PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (preinaka) ( L 077 23.3.2011, 1)

Koju je izmijenila:

		br.	stranica	datum
►M1	UREDBA VIJEĆA (EU) br. 967/2012 od 9. listopada 2012.	L 290	1	20.10.2012
►M2	PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) br. 1042/2013 od 7. listopada 2013.	L 284	1	26.10.2013
►M3	PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) 2017/2459 od 5. prosinca 2017.	L 348	32	29.12.2017

---

▼B

PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) br. 282/2011

od 15. ožujka 2011.

o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost

(preinaka)

POGLAVLJE I.

PREDMET

Članak 1.

Ovom se Uredbom propisuju mjere za provedbu određenih odredbi glava od I. do V. i glava od VII. do XII. Direktive 2006/112/EZ.

POGLAVLJE II.

PODRUČJE PRIMJENE

(GLAVA I. DIREKTIVE 2006/112/EZ)

Članak 2.

Stjecanjem robe unutar Zajednice za potrebe članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/112/EZ ne smatra se:

Članak 3.

Ne dovodeći u pitanje članak 59.a prvi stavak točku (b) Direktive 2006/112/EZ, isporuka sljedećih usluga ne podliježe plaćanju PDV-a ako isporučitelj dokaže da se mjesto isporuke usluga utvrđeno u skladu s podstavkom 3. i 4. odjeljka 4. Poglavlja V. ove Uredbe nalazi izvan Zajednice:

Članak 4.

Svaki porezni obveznik koji ima pravo na neoporezivanje stjecanja robe unutar Zajednice, u skladu s člankom 3. Direktive 2006/112/EZ, zadržava to pravo ako mu je u skladu s člankom 214. stavkom 1. podstavkom (d) ili (e) te Direktive dodijeljen identifikacijski broj za PDV za isporučene usluge, za koje podliježe obvezi plaćanja PDV-a, ili za usluge koje je isporučio unutar područja druge države članice za koje PDV plaća isključivo primatelj usluga.

Međutim, ako naveden porezni obveznik pošalje svoj identifikacijski broj za PDV isporučitelju usluga u vezi sa stjecanjem robe unutar Zajednice, smatra se da koristi mogućnost iz članka 3. stavka 3. navedene Direktive.

POGLAVLJE III.

POREZNI OBVEZNICI

(GLAVA III. DIREKTIVE 2006/112/EZ)

Članak 5.

Europsko gospodarsko interesno udruženje, (EGIU), utemeljeno u skladu s Uredbom (EEZ) br. 2137/85, koje isporučuje robu ili isporučuje usluge uz naknadu svojim članovima ili trećoj strani, porezni je obveznik u smislu članka 9. stavka 1. Direktive 2006/112/EZ.

POGLAVLJE IV.

OPOREZIVE TRANSAKCIJE

(ČLANCI 24. DO 29. DIREKTIVE 2006/112/EZ)

Članak 6.

1.  Usluge restorana i dostave pripremljene hrane i pića su usluge koje uključuju isporuku pripremljene ili nepripremljene hrane ili pića ili oboje, za prehranu ljudi, popraćene dostatnim popratnim uslugama koje omogućuju njihovu izravnu potrošnju. Isporuka hrane ili pića ili oboje predstavlja samo jednu komponentu cjelovite ponude, pri čemu prevladavaju usluge. Usluge restorana su isporuke takvih usluga u prostorijama isporučitelja, dok usluge dostave pripremljene hrane i pića predstavljaju isporuku takvih usluga izvan prostorija isporučitelja.

2.  Isporuka pripremljene ili nepripremljene hrane ili pića ili oboje, uključujući prijevoz ili bez njega, no bez drugih dodatnih usluga, se ne smatraju uslugama restorana ili opskrbe pripremljenom hranom i pićima u smislu stavka 1.

▼M2

Članak 6.a

1.  Telekomunikacijske usluge u smislu članka 24. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ posebice obuhvaćaju sljedeće:

2.  Telekomunikacijske usluge u smislu članka 24. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ ne obuhvaćaju sljedeće:

Članak 6.b

1.  Usluge emitiranja uključuju usluge koje se sastoje od audiosadržaja i audiovizualnog sadržaja poput radijskih ili televizijskih programa koje isporučitelji medijskih usluga pružaju široj javnosti putem komunikacijskih mreža i u okviru uredničkih odgovornosti, za istodobno slušanje ili gledanje, na osnovi programskog rasporeda.

2.  Stavak 1. posebice obuhvaća sljedeće:

3.  Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:

▼B

Članak 7.

1.  „Elektronički isporučene usluge”, kako je navedeno u Direktivi 2006/112/EZ uključuju usluge koje su dostavljene putem interneta ili putem elektroničke mreže, a čija priroda omogućava da se u velikoj mjeri obavljaju automatizirano i s minimalnim čovjekovim sudjelovanjem, te u odsutnosti informacijske tehnologije ne bi mogle opstati.

2.  Stavak 1. obuhvaća, posebno sljedeće:

▼M2

3.  Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:

▼B

▼M2 —————

▼M2

▼B

Članak 8.

Ako porezni obveznik samo sastavlja različite dijelove stroja koje mu je u cijelosti dostavio naručitelj, ta transakcija predstavlja isporuku usluga u smislu članka 24. stavka 1. Direktive 2006/112/EZ.

Članak 9.

Prodaja opcije, kada takva prodaja predstavlja transakciju u području primjene članka 135. stavka 1. točke (f) Direktive 2006/112/EZ, predstavlja isporuku usluga u smislu članka 24. stavka 1. navedene Direktive. Ta isporuka usluga se razlikuje od osnovnih transakcija na koje se usluga odnosi.

▼M2

Članak 9.a

1.  Za primjenu članka 28. Direktive 2006/112/EZ, ako se elektronički isporučene usluge isporučuju putem telekomunikacijske mreže, sučelja ili portala poput tržišta aplikacija, smatra se da porezni obveznik koji sudjeluje u toj isporuci djeluje u svoje ime, ali za račun pružatelja tih usluga osim ako je taj pružatelj izričito naznačen kao isporučitelj od strane tog poreznog obveznika i ako se to uključi u ugovorne aranžmane između stranaka.

Kako bi se moglo smatrati da je porezni obveznik izričito naveo pružatelja elektronički isporučenih usluga kao isporučitelja tih usluga, moraju se poštovati sljedeći uvjeti:

Za potrebe ovog stavka, porezni obveznik koji, u pogledu isporuke elektronički isporučenih usluga, odobrava naplatu od korisnika usluga ili isporuku usluga ili utvrđuje opće uvjete isporuke, ne smije izričito navesti drugu osobu kao isporučitelja tih usluga.

2.  Stavak 1. primjenjuje se i kada se telefonske usluge koje se isporučuju putem interneta, uključujući govor putem internetskog protokola (VoIP), isporučuju putem telekomunikacijske mreže, sučelja ili portala poput tržišta aplikacija i pod istim uvjetima kako su utvrđeni u tom stavku.

3.  Ovaj članak ne primjenjuje se na poreznog obveznika koji samo osigurava obradu plaćanja za elektronički isporučene usluge ili telefonske usluge koje se isporučuju putem interneta, uključujući govor putem IP mreže (VoIP), i ne sudjeluje u isporuci tih elektronički isporučenih usluga ili telefonskih usluga.

▼B

POGLAVLJE V.

MJESTO OPOREZIVIH TRANSAKCIJA

ODJELJAK 1.

Koncepti

Članak 10.

1.  Za primjenu članaka 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ, mjesto na kojem porezni obveznik ima poslovni nastan je mjesto gdje se obavljaju djelatnosti središnje uprave poduzeća.

2.  Kako bi se utvrdilo mjesto navedeno u stavku 1., potrebno je voditi računa o mjestu na kojem se donose ključne odluke u vezi sa središnjom upravom poduzeća, mjestu na kojem se nalazi sjedište poduzeća i mjestu na kojem se uprava sastaje.

U slučaju kad kriteriji ne dopuštaju da se mjesto poslovnog nastana poduzeća utvrdi sa sigurnošću, mjesto na kojem se donose ključne odluke u vezi sa središnjom upravom poduzeća ima prednost.

3.  Sama prisutnost poštanske adrese ne smije se smatrati mjestom poslovnog nastana poduzeća poreznog obveznika.

Članak 11.

1.  Za primjenu članka 44. Direktive 2006/112/EZ „stalni poslovni nastan” znači svaki poslovni nastan, osim poslovnog nastana poduzeća navedenog u članku 10. ove Uredbe, koji ima dostatan stupanj stalnosti i primjerenu strukturu osoblja i tehničkih sredstava koji mu omogućuju primanje i korištenje usluga koje su mu dostavljene za vlastite potrebe.

2.  Za primjenu sljedećih članaka „stalni poslovni nastan” označava svaki poslovni nastan, osim poslovnog nastana poduzeća navedenog u članku 10. ove Uredbe, koji ima dostatan stupanj stalnosti i primjerenu strukturu osoblja i tehničkih sredstava koji mu omogućuju isporučivanje usluga koje pruža:

3.  Postojanje identifikacijskog broja za PDV samo po sebi nije dostatno da bi se smatralo kako porezni obveznik ima stalni poslovni nastan.

Članak 12.

Za potrebe primjene Direktive 2006/112/EZ, „stalno prebivalište” fizičke osobe, bez obzira je li riječ o poreznom obvezniku, je prebivalište upisano u popis stanovništva ili sličan popis, odnosno prebivalište koje je ta osoba naznačila relevantnim poreznim tijelima, osim ako postoji dokaz da navedeno prebivalište ne odražava stvarno stanje.

Članak 13.

„Uobičajeno boravište” fizičke osobe, bez obzira je li riječ o poreznom obvezniku ili nije, kako je navedeno u Direktivi 2006/112/EZ je mjesto na kojem fizička osoba najčešće boravi kao rezultat osobnih ili poslovnih veza.

U slučaju kad se poslovne veze nalaze u zemlji koja nije zemlja osobnih veza, ili kad poslovne veze ne postoje, mjesto uobičajenog boravišta utvrđuje se osobnim vezama koje ukazuju na usku vezu između fizičke osobe i mjesta u kojem živi.

▼M2

Članak 13.a

Mjesto gdje pravna osoba koja nije porezni obveznik ima poslovni nastan iz prvog podstavka članka 56. stavka 2. i članaka 58. i 59. Direktive 2006/112/EZ je:

Članak 13.b

Za primjenu Direktive 2006/112/EZ, „nepokretnom imovinom” smatra se sljedeće:

▼B

ODJELJAK 2.

Mjesto isporuke robe

(Članci 31. do 39. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 14.

Kad je tijekom kalendarske godine premašen prag koji države članice primjenjuju u skladu s člankom 34. Direktive 2006/112/EZ, člankom 33. navedene Direktive se ne smije izmijeniti mjesto isporuke robe, osim proizvoda podložnih plaćanju trošarine koji su isporučeni tijekom iste kalendarske godine, prije nego je premašen prag, koji države članice primjenjuju u kalendarskoj godini, i pod uvjetom da su ispunjeni svi dolje navedeni uvjeti:

Međutim, člankom 33. Direktive 2006/112/EZ izmjenjuje se mjesto sljedećih isporuka u državi članici u kojoj završava isporuka ili prijevoz:

Članak 15.

Dio putničkog prijevoza koji se vrši unutar Zajednice iz članka 37. Direktive 2006/112/EZ utvrđuje se na temelju izvršenog putovanja prijevoznog sredstva, a ne na temelju izvršenog putovanja pojedinog putnika.

ODJELJAK 3.

Mjesto stjecanja robe unutar Zajednice

(Članci 40., 41. i 42. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 16.

U slučaju stjecanja robe unutar Zajednice u smislu članka 20. Direktive 2006/112/EZ, država članica u kojoj je završila otprema ili prijevoz ostvaruje svoje pravo na oporezivanje bez obzira na tretman PDV-a koji je primijenjen na transakciju u državi članici u kojoj su otprema ili prijevoz započeli.

Svaki zahtjev isporučitelja robe za ispravkom PDV-a koji je zaračunao i prijavio u državi članici u kojoj je otprema ili prijevoz robe započet, navedena država članica obrađuje u skladu sa svojim domaćim propisima.

ODJELJAK 4.

Mjesto isporuke usluga

(Članci od 43. do 59. Direktive 2006/112/EZ)

Odsjek 1.

Status kupca

Članak 17.

1.  Ako mjesto isporuke usluga ovisi o tome je li kupac porezni obveznik ili nije, status kupca se utvrđuje na temelju članaka od 9. do 13. i članka 43. Direktive 2006/112/EZ.

2.  Pravna osoba koja nije porezni obveznik, a koja je u skladu s člankom 214. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2006/112/EZ za potrebe plaćanja PDV-a identificirana kao porezni obveznik ili od koje se zahtijeva da bude identificirana kao porezni obveznik zbog toga što njezina roba stečena unutar Zajednice podliježe PDV-u ili zbog toga što je iskoristila mogućnost da takve aktivnosti učini podložnim plaćanju PDV-a, je porezni obveznik u smislu članka 43. te Direktive.

Članak 18.

1.  Osim ako ne raspolaže sa suprotnom informacijom, isporučitelj smije smatrati da kupac s poslovnim nastanom unutar Zajednice ima status poreznog obveznika:

2.  Osim ako raspolaže suprotnom informacijom, isporučitelj smije smatrati da je kupac s poslovnim nastanom u Zajednici osoba koja nije porezni obveznik, ako dokaže da mu kupac nije dostavio svoj osobni identifikacijski broj za PDV.

▼M2

Međutim, neovisno o tome raspolaže li suprotnim informacijama, isporučitelj telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja ili elektronički isporučenih usluga smije smatrati da je korisnik usluga s poslovnim nastanom na području Zajednice osoba koja nije porezni obveznik dokle god mu taj korisnik usluga ne dostavi svoj osobni identifikacijski broj za PDV.

▼B

3.  Osim ako raspolaže suprotnom informacijom, isporučitelj smije smatrati da je kupac s poslovnim nastanom izvan Zajednice porezni obveznik:

Odsjek 2.

Svojstvo kupca

Članak 19.

Za potrebe primjene pravila o mjestu isporuke usluga navedenih u člancima 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ, porezni obveznici, ili pravne osobe koje nisu porezni obveznici, a za koje se smatra da su porezni obveznici, koji primaju usluge isključivo za osobnu uporabu, uključujući osobnu uporabu svojeg osoblja, smatraju se osobama koje nisu porezni obveznici.

Osim ako raspolaže suprotnom informacijom, kao što je informacija o prirodi isporučenih usluga, isporučitelj može smatrati da su usluge namijenjene gospodarskoj djelatnosti kupca ako za tu transakciju kupac dostavi svoj osobni identifikacijski broj za PDV.

Ako je ista usluga namijenjena i za osobnu uporabu, uključujući osobnu uporabu osoblja kupca, i za gospodarsku djelatnost, tada isporuka navedene usluge mora biti obuhvaćena isključivo člankom 44. Direktive 2006/112/EZ, pod uvjetom da navedeno ne rezultira zlouporabom.

Odsjek 3.

Mjesto kupca

Članak 20.

Ako se isporuka usluga izvršena za potrebe poreznog obveznika, ili pravne osobe koja nije porezni obveznik, ali za koju se smatra da je porezni obveznik, odnosi na područje primjene članka 44. Direktive 2006/112/EZ, te ako navedeni porezni obveznik ima poslovni nastan u jednoj zemlji ili, u odsutnosti poslovnog nastana poduzeća ili stalnog poslovnog nastana, ima stalno prebivalište i uobičajeno boravište u istoj zemlji, tad je navedena isporuka usluga oporeziva u toj zemlji.

Isporučitelj usluga na temelju informacije koju mu dostavi kupac utvrđuje to mjesto, te uobičajenim poslovnim sigurnosnim mjerama, kao što su mjere koje se odnose na provjeru identiteta ili plaćanja, provjerava navedenu informaciju.

Informacije mogu sadržavati identifikacijski broj za PDV koji je dodijelila država članica u kojoj se nalazi poslovni nastan kupca.

Članak 21.

Ako se isporuka usluga poreznom obvezniku, ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, ali koja se smatra poreznim obveznikom, odnosi na područje primjene članka 44. Direktive 2006/112/EZ, te kad porezni obveznik ima poslovni nastan u više zemalja, navedena isporuka usluga je oporeziva u zemlji poslovnog nastana poduzeća.

Međutim, u slučaju kad je usluga isporučena stalnom poslovnom nastanu poreznog obveznika smještenom u mjestu koje nije mjesto poslovnog nastana poduzeća, navedena isporuka je oporeziva u onom mjestu u kojem se nalazi stalni poslovni nastan koji prima navedenu uslugu i koji je koristi za svoje potrebe.

U slučaju kad porezni obveznik nema poslovni nastan niti stalni poslovni nastan, isporuka usluga je oporeziva u njegovom stalnom prebivalištu ili uobičajenom boravištu.

Članak 22.

1.  Za potrebe identifikacije stalnog poslovnog nastana kupca kojem su isporučene usluge, isporučitelj provjerava prirodu i uporabu isporučene usluge.

U slučaju kad zbog prirode i uporabe isporučene usluge nije moguće identificirati stalni poslovni nastan kojem je isporučena usluga, isporučitelj, prilikom identificiranja navedenog stalnog poslovnog nastana, posebnu pažnju mora obratiti na to identificiraju li ugovor, narudžbenica ili identifikacijski broj za PDV, koji je dodijelila država članica kupca, te koji mu je dostavio kupac, stalni poslovni nastan kao kupca navedene usluge i predstavlja li stalni poslovni nastan subjekt koji plaća navedenu uslugu.

Ako stalni poslovni nastan kupca kojem je isporučena usluga ne može biti utvrđen u skladu s prvim i drugim podstavkom ovog stavka, ili u slučaju kad se usluge obuhvaćene člankom 44. Direktive 2006/112/EZ dostavljaju poreznom obvezniku na temelju ugovora kojim je obuhvaćena jedna ili više usluga korištenih na način koji nije moguće identificirati ili količinski izmjeriti, isporučitelj smije s pravom smatrati da su usluge dostavljene na mjesto na kojem kupac ima sjedište poslovanja.

2.  Primjena ovog članka ne dovodi u pitanje obveze kupca.

Članak 23.

1.  Isporuka usluga je od 1. siječnja 2013. u skladu s člankom 56. stavkom 2. prvim podstavkom Direktive 2006/112/EZ, oporeziva na mjestu na kojem kupac ima poslovni nastan ili, ako nema poslovni nastan, na mjestu na kojem kupac ima stalno prebivalište ili uobičajeno boravište, isporučitelj utvrđuje to mjesto na temelju činjenične informacije koju mu je dostavio kupac, te navedenu informaciju provjerava uobičajenim poslovnim sigurnosnim mjerama, kao što su mjere koje se odnose na provjeru identiteta ili plaćanja.

2.  Kad je isporuka usluga u skladu s člancima 58. i 59. Direktive 2006/112/EZ oporeziva na mjestu na kojem kupac ima poslovni nastan ili, ako nema poslovni nastan, na mjestu na kojem ima stalno prebivalište ili uobičajeno boravište, isporučitelj to mjesto utvrđuje na temelju činjenične informacije koju mu je dostavio kupac, te navedenu informaciju provjerava uobičajenim poslovnim sigurnosnim mjerama, kao što su mjere koje se odnose na provjeru identiteta ili plaćanja.

▼M2

Članak 24.

Kada se usluge obuhvaćene prvim podstavkom članka 56. stavka 2. ili člancima 58. i 59. Direktive 2006/112/EZ isporučuju osobi koja nije porezni obveznik s poslovnim nastanom u više od jedne države ili koja ima stalnu adresu u jednoj državi i uobičajeno boravište u drugoj, prednost se daje:

▼M2

Odsjek 3.a

Pretpostavke za mjesto korisnika usluga

Članak 24.a

1.  Za primjenu članaka 44., 58. i 59.a Direktive 2006/112/EZ, ako isporučitelj telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja ili elektronički isporučenih usluga pruža te usluge na mjestu poput telefonske govornice, telefonskog kioska, na mjestu pristupa bežičnom internetu, u kafiću, u restoranu ili predvorju hotela koji pružaju internetsku uslugu gdje je fizička nazočnost primatelja usluge na tom mjestu nužna kako bi mu se od strane isporučitelja ta usluga pružila, pretpostavlja se da korisnik usluga ima nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na tom mjestu i da se usluga uistinu tamo koristi i uživa.

2.  Ako je mjesto iz stavka 1. ovog članka na palubi broda, u zrakoplovu ili u vlaku koji prevozi putnike unutar Zajednice u skladu s člancima 37. i 57. Direktive 2006/112/EZ, država za određivanje mjesta je država polaska putničkog prijevoza.

▼M3

Članak 24.b

Za primjenu članka 58. Direktive 2006/112/EZ, ako su telekomunikacijske usluge, usluge emitiranja ili elektronički isporučene usluge isporučene osobi koja nije porezni obveznik:

Ne dovodeći u pitanje prvi stavak točku (d), za isporuke usluga iz te točke, ako ukupna vrijednost takvih isporuka, bez PDV-a, koje porezni obveznik pruža iz sjedišta svoje poslovne djelatnosti ili stalne poslovne jedinice koje se nalaze u državi članici, ne premašuje 100 000  EUR ili jednak iznos u nacionalnoj valuti, u tekućoj i prethodnoj kalendarskoj godini, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu koje je isporučitelj utvrdio kao takvo na temelju jednog dokaza koji je pružila osoba uključena u isporuku usluga, a koja nije isporučitelj ili korisnik usluga, kako je navedeno u članku 24.f točkama od (a) do (e).

Ako se tijekom kalendarske godine premaši prag predviđen u drugom stavku, taj se stavak ne primjenjuje od tog trenutka sve do trenutka kada uvjeti predviđeni u tom stavku budu ponovno ispunjeni.

Protuvrijednost iznosa u nacionalnoj valuti izračunava se primjenom deviznog tečaja koji je Europska središnja banka objavila na dan donošenja Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2017/2459 ( 3 ).

▼M2

Članak 24.c

Za primjenu članka 56. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ, ako se usluga najma, osim kratkoročnog najma, prijevoznih sredstava isporučuje osobi koja nije porezni obveznik, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu koje je isporučitelj utvrdio kao takvo na osnovi dvaju neproturječnih dokaza iz članka 24.e ove Uredbe.

Odsjek 3.b

Pobijanje pretpostavki

Članak 24.d

1.  Ako isporučitelj isporučuje uslugu navedenu u članku 58. Direktive 2006/112/EZ, on može pobiti pretpostavku iz članka 24.a ili članka 24.b točaka (a), (b) ili (c) ove Uredbe na temelju tri neproturječna dokaza koja dokazuju da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište negdje drugdje.

2.  Porezno tijelo može pobiti pretpostavke učinjene prema člancima 24.a, 24.b ili 24.c ako postoje naznake nepravilnosti ili zloupotrebe od strane isporučitelja.

Odsjek 3.c

Dokazi za utvrđivanje mjesta korisnika usluga i pobijanje pretpostavki

Članak 24.e

U svrhu primjene pravila iz članka 56. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ i ispunjenja zahtjeva iz članka 24.c ove Uredbe, posebice sljedeće služi kao dokaz:

Članak 24.f

U svrhu primjene pravila iz članka 58. Direktive 2006/112/EZ i ispunjenja zahtjeva iz članka 24.b točke (d) ili članka 24.d stavka 1. ove Uredbe, posebice sljedeće služi kao dokaz:

▼B

Odsjek 4.

Zajedničke odredbe o utvrđivanju statusa, svojstva i mjesta kupca

Članak 25.

Za primjenu pravila kojima se uređuje mjesto isporuke usluga u obzir se uzimaju isključivo okolnosti koje postoje u trenutku naplativog događaja. Sve naknadne naplate upotrebe isporučenih usluga ne utječu na utvrđivanje mjesta isporuke, pod uvjetom da navedeno ne rezultira zlouporabom.

Odsjek 5.

Isporuka usluga koje su regulirane općim pravilima

Članak 26.

Transakcija kojom tijelo dodjeljuje prava emitiranja nogometnih utakmica poreznim osobama obuhvaćena je člankom 44. Direktive 2006/112/EZ.

Članak 27.

Isporuka usluga koje se sastoje od podnošenja prijave ili dobivanja povrata PDV-a u skladu s Direktivom Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata već u drugoj državi članici ( 4 ) je obuhvaćena člankom 44. Direktive 2006/112/EZ.

Članak 28.

U onoj mjeri u kojoj tvore pojedinačnu uslugu, isporuka usluga izvršenih u okviru organizacije pogreba spada u područje primjene članaka 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ.

Članak 29.

Ne dovodeći u pitanje članak 41. ove Uredbe, isporuka usluga prijevoda tekstova spada u područje primjene članaka 44. i 45. Direktive 2006/112/EZ.

Odsjek 6.

Isporuka usluga putem posrednika

Članak 30.

Usluge posrednika, kako je navedeno u članku 46. Direktive 2006/112/EZ obuhvaćaju usluge posrednika, koji djeluju u ime i za račun primatelja izvršenih usluga, te također usluge posrednika, koji djeluju u ime i za račun isporučitelja dobivenih usluga.

Članak 31.

Usluge koje isporučuje posrednik koji djeluju u ime i za račun treće osobe, a koje se sastoje od posredovanja tijekom pružanja usluge smještaja u hotelskom sektoru ili u sektorima sa sličnom funkcijom, obuhvaćene su područjem primjene:

▼M2

Odsjek 6.a

Isporuka usluga povezanih s nepokretnom imovinom

Članak 31.a

1.  Usluge povezane s nepokretnom imovinom iz članka 47. Direktive 2006/112/EZ uključuju samo one usluge koje imaju dovoljno izravne veze s tom imovinom. Za usluge se smatra da imaju dovoljno izravne veze s nepokretnom imovinom u sljedećim slučajevima:

2.  Stavak 1. posebice obuhvaća sljedeće:

3.  Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:

Članak 31.b

Ako se oprema stavlja na raspolaganje korisniku usluga radi izvedbe radova na nepokretnoj imovini, ta je transakcija samo pružanje usluga povezanih s nepokretnom imovinom ako isporučitelj preuzima odgovornost za izvršenje radova.

Smatra se da je isporučitelj koji korisniku usluga pruža opremu zajedno s dostatnim brojem osoblja za upravljanje opremom radi izvedbe radova preuzeo odgovornost za izvršenje tih radova. Pretpostavka da isporučitelj snosi odgovornost za izvršenje radova može se pobiti bilo kojim relevantnim činjeničnim ili pravnim sredstvima.

Članak 31.c

U svrhu određivanja mjesta isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga koje pruža osoba koja je porezni obveznik i koja djeluje u svoje ime zajedno s pružanjem usluga smještaja u hotelskom sektoru ili sektorima slične funkcije poput ljetnih kampova, mjesta koja su uređena kao kamp odmarališta, te se usluge smatraju pruženima na tim mjestima.

▼B

Odsjek 7.

Isporuka usluga s područja kulture, umjetnosti, sporta, znanosti, obrazovanja, zabave i sličnih usluga

Članak 32.

1.  Usluge u vezi s pristupom događajima s područja kulture, umjetnosti, sporta, znanosti, obrazovanja, zabave i sličnih usluga, kako je navedeno u članku 53. Direktive 2006/112/EZ, obuhvaćaju pružanje usluga čije su ključne značajke dodjela prava pristupa događaju u zamjenu za ulaznicu ili novčanu naknadu, uključujući plaćanje u obliku pretplate, godišnjih karata ili periodične naknade.

2.  Stavak 1. se posebno primjenjuje na:

3.  Stavak 1. ne obuhvaća uporabu prostorija, kao što su gimnastičke dvorane i slično, u zamjenu za novčanu naknadu.

Članak 33.

Pomoćne usluge navedene u članku 53. Direktive 2006/112/EZ uključuju usluge koje su izravno povezane s pristupom događajima u području kulture, umjetnosti, sporta, znanosti, obrazovanja, zabave ili sličnim događajima te koje su, uz naknadu, zasebno isporučene osobi koja je prisustvovala događaju.

Takve pomoćne usluge posebno uključuju uporabu garderobe ili sanitarnih prostorija, ali ne uključuju same posredničke usluge u vezi s prodajom ulaznica.

▼M2

Članak 33.a

Isporuka ulaznica kojima se jamči pristup kulturnom, umjetničkom, sportskom, znanstvenom, obrazovnom, zabavnom ili sličnom događaju putem posrednika koji djeluje u svoje ime, ali za račun organizatora ili putem osobe koja je porezni obveznik, a nije organizator i koja djeluje u svoje ime obuhvaća se člankom 53. i člankom 54. stavkom 1. Direktive 2006/112/EZ.

▼B

Odsjek 8.

Isporuka pomoćnih usluga prijevoza i usluga vrednovanja pokretne imovine i rada na takvoj imovini

Članak 34.

Mjesto isporuke usluga osobi koja nije porezni obveznik, u slučaju kad porezni obveznik sastavlja razne dijelove stroja, koje mu je u cijelosti isporučio njihov naručitelj, utvrđuje se u skladu s člankom 54. Direktive 2006/112/EZ, osim ako roba koja se sastavlja ne postane dio nepokretne imovine.

Odsjek 9.

Isporuke usluga restorana i dostave pripremljene hrane i pića u sklopu prijevoznih sredstava

Članak 35.

Dio aktivnosti prijevoza putnika izvršen unutar Zajednice, kako je navedeno u članku 57. Direktive 2006/112/EZ utvrđuje se putovanjem prijevoznog sredstva, a ne putovanjem koji je prošao svaki pojedinačni putnik.

Članak 36.

U slučaju kad su usluge restorana i dostave pripremljene hrane i pića isporučene tijekom dijela putničkog prijevoza izvršenog unutar Zajednice, navedena je isporuka obuhvaćena člankom 57. Direktive 2006/112/EZ.

U slučaju kad su usluge restorana i dostave pripremljene hrane i pića isporučene izvan navedenog dijela prijevoza, ali na području države članice ili treće zemlje ili trećeg državnog područja, navedena isporuka mora biti obuhvaćena člankom 55. te Direktive.

Članak 37.

Mjesto isporuke usluga restorana ili dostave pripremljene hrane i pića izvršene unutar Zajednice, i to djelomično tijekom dijela putničkog prijevoza izvršenog unutar Zajednice, a djelomično izvan takvog prijevoza, no i dalje na području države članice, utvrđuje se u cijelosti prema pravilima, kojima se utvrđuje mjesto isporuke usluga, koja se primjenjuju na početku isporuke usluga restorana ili dostave pripremljene hrane i pića.

Odsjek 10.

Najam prijevoznih sredstava

Članak 38.

1.  „Prijevozno sredstvo”, kako je navedeno u članku 56. i članku 59. prvom stavku točki (g) Direktive 2006/112/EZ uključuje vozila, s motorom ili bez, i ostalu opremu i naprave, namijenjene prijevozu osoba ili predmeta s jednog mjesta na drugo, koje mogu vući ili gurati vozila, te koja su uglavnom namijenjena za uporabu i stvarno osposobljena za uporabu u prijevozu.

2.  Prijevozna sredstva navedena u stavku 1. posebno uključuju sljedeća vozila:

3.  Trajno imobilizirana vozila i kontejneri ne smatraju se prijevoznim sredstvima u smislu stavka 1.

Članak 39.

1.  Za potrebe primjene članka 56. Direktive 2006/112/EZ, trajanje trajnog posjeda ili uporabe prijevoznog sredstva koji je predmet najma utvrđuje se na temelju ugovora između uključenih stranaka.

Ugovor predstavlja predmnjevu koju se može oboriti činjeničnim ili pravnim sredstvima kojima se može utvrditi stvarno neprekinuto trajanje tog posjeda ili korištenja.

Činjenica da se ugovoreno razdoblje kratkoročnog najma u smislu članka 56. Direktive 2006/112/EZ premašuje na temelju više sile nema utjecaja na utvrđivanje trajanja trajnog posjeda ili uporabe prijevoznog sredstva.

2.  Ako je isto prijevozno sredstvo uzeto u najam uzastopnim ugovorima zaključenim između istih stranaka, trajanje tog najma je istovjetno trajnom posjedu ili uporabi prijevoznog sredstva isporučenog na temelju svih ugovora kao cjeline.

Za potrebe prvog podstavka, ugovor i njegova produženja smatraju se uzastopnim ugovorima.

Međutim, trajanje jednog ili više kratkoročnih ugovora o najmu koji prethode ugovoru koji se smatra dugoročnim, se ne dovodi u pitanje pod uvjetom da ne postoji zlouporaba.

3.  Osim ako ne postoji zlouporaba, uzastopni ugovori zaključeni između istih stranaka za različita prijevozna sredstva ne smatraju se uzastopnim ugovorima za potrebe stavka 2.

Članak 40.

Mjesto na kojem je prijevozno sredstvo stvarno predano kupcu na raspolaganje, kako je navedeno u članku 56. stavku 1. Direktive 2006/112/EZ, je mjesto u kojem kupac ili treća strana koja djeluje u njegovo ime preuzima fizički posjed prijevoznog sredstva.

Odsjek 11.

Isporuka usluga osobama izvan Zajednice koje nisu porezni obveznici

Članak 41.

Isporuka usluga prijevoda tekstova osobi koja nije porezni obveznik, a koja ima poslovni nastan izvan Zajednice, obuhvaćena je člankom 59. prvim stavkom točkom (c) Direktive 2006/112/EZ.

POGLAVLJE VI.

OPOREZIV IZNOS

(GLAVA VII. DIREKTIVE 2006/112/EZ)

Članak 42.

Kad isporučitelj robe ili usluga kao uvjet prihvaćanja isplate kreditnom ili debitnom karticom zahtijeva da kupac njemu ili drugom poduzeću uplati dogovoren iznos, i kad ukupna cijena koju taj kupac plaća ostane nepromijenjena bez obzira na način plaćanja, taj iznos tvori sastavni dio oporezivog iznosa za isporuku roba ili isporuku usluga, u skladu s člancima od 73. do 80. Direktive 2006/112/EZ.

POGLAVLJE VII.

STOPE

Članak 43.

„Isporuka usluga smještaja za odmor” kako je navedeno u točki 12. Priloga III. Direktive 2006/112/EZ uključuje iznajmljivanje šatora, kamp-prikolica ili pokretnih kuća za stanovanje postavljenih na zemljištu za kampiranje te koji se koriste za potrebe smještaja.

POGLAVLJE VIII.

OSLOBOĐENJA OD POREZA

ODJELJAK 1.

Oslobođenja od poreza za određene aktivnosti od javnog interesa

(Članci 132., 133. i 134. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 44.

Usluge strukovnog osposobljavanja ili prekvalifikacije isporučene pod uvjetima utvrđenim u članku 132. stavku 1. točki (i) uključuju upute koje su u izravnoj vezi sa zanimanjem ili strukom, kao i svaku uputu usmjerenu na stjecanje ili obnavljanje znanja za strukovne potrebe. U smislu ove odredbe, trajanje strukovnog osposobljavanja ili prekvalifikacije nije od značaja.

ODJELJAK 2.

Oslobođenja od poreza za druge aktivnosti

(Članci 135., 136. i 137. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 45.

Oslobođenje od poreza predviđeno člankom 135. stavkom 1. točkom (e) Direktive 2006/112/EZ se ne primjenjuje na platinaste kovanice.

ODJELJAK 3.

Oslobođenja od poreza pri uvozu

(Članci 143., 144. i 145. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 46.

Oslobođenje od poreza predviđeno člankom 144. Direktive 2006/112/EZ se primjenjuje na usluge prijevoza u vezi s uvozom pokretne imovine koji se vrši kao dio promjene boravišta.

ODJELJAK 4.

Oslobođenja pri izvozu

(Članci 146. i 147. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 47.

„Prijevozna sredstva za osobnu upotrebu”, kako je navedeno u članku 146. stavku 1. točki (b) Direktive 2006/112/EZ uključuju prijevozna sredstva koja u neposlovne svrhe koriste osobe koje nisu fizičke osobe, kao na primjer javnopravna tijela u smislu članka 13. navedene Direktive te udruge.

Članak 48.

Kako bi se utvrdilo jesu li, kao uvjet za oslobođenje od poreza za isporuku robe koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika, premašeni pragovi koje je država članica utvrdila u skladu s člankom 147. stavkom 1. podstavkom 1. točkom (c) Direktive 2006/112/EZ, izračun se temelji na iznosu za koji je izdan račun. Ukupna vrijednost različite robe smije se koristiti samo ako je sva ta roba uvrštena u isti račun, koji je izdao isti porezni obveznik koji isporučuje robu istom kupcu.

ODJELJAK 5.

Oslobođenja od poreza u vezi s pojedinim transakcijama koje se smatraju izvozom

(Članci 151. i 152. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 49.

Oslobođenje od poreza navedeno u članku 151. Direktive 2006/112/EZ se također primjenjuje na elektroničke usluge u slučaju kad ih je isporučio porezni obveznik na kojeg se primjenjuje poseban sustav za elektronički isporučene usluge navedene u člancima od 357. do 369. navedene Direktive.

Članak 50.

1.  Da bi bilo priznato kao međunarodno tijelo za primjenu članka 143. stavka 1. točke (g) i članka 151. stavka 1. prvog podstavka točke (b) Direktive 2006/112/EZ, tijelo koje je osnovano kao Konzorcij europskih istraživačkih infrastruktura, (ERIC), kako je navedeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 723/2009 od 25. lipnja 2009. o pravnom okviru Zajednice za Konzorcij europskih istraživačkih infrastruktura (ERIC) ( 5 ), mora ispunjavati sljedeće uvjete:

2.  Oslobođenje od poreza navedeno u članku 143. stavku 1. točki (g) i članku 151. stavku 1. podstavku 1. točki (b) Direktive 2006/112/EZ se primjenjuje na ERIC naveden u stavku 1., ako ga je država članica domaćin priznala kao međunarodno tijelo.

Ograničenja i uvjeti takvog oslobođenja od poreza su propisani sporazumom između članova ERIC-a u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EZ) br. 723/2009. U slučaju kad roba nije otpremljena ili prevezena izvan države članice u kojoj je izvršena isporuka, te u slučaju usluga, oslobođenje se može odobriti kroz prijavu PDV-a u skladu s člankom 151. stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ.

Članak 51.

1.  U slučaju kad primatelj isporučene robe ili isporučenih usluga ima poslovni nastan unutar Zajednice, ali ne u državi članici u kojoj je isporuka izvršena, potvrda o oslobođenju od PDV-a/ili trošarine, utvrđena u Prilogu II. ovoj Uredbi, bez obzira na objašnjenje navedeno u Prilogu toj potvrdi, služi kako bi potvrdilo da transakcija ispunjava uvjete za porezno oslobođenje u skladu s člankom 151. Direktive 2006/112/EZ.

Država članica u kojoj primatelj isporučene robe ili isporučenih usluga ima poslovni nastan može odlučiti, o korištenju za potrebe oslobođenja od plaćanja PDV-a i trošarina, da upotrijebi jednu zajedničku potvrdu ili dvije zasebne potvrde.

2.  Potvrda navedena u stavku 1. mora nositi pečat nadležnih tijela države članice domaćina. Međutim, ako su roba ili usluge namijenjene službenoj uporabi, države članice mogu, u skladu s uvjetima koje propišu, odustati od zahtjeva da primatelj ishodi ovjerenu potvrdu. U slučaju zlouporabe, navedeno se odustajanje može povući.

Države članice obavješćuju Komisiju o službi koja je odgovorna za usluge ovjeravanja, kao i o mjeri u kojoj odustaju od zahtjeva za ovjeravanje potvrda. Komisija je obvezna obavijestiti druge države članice o informaciji koju primi od država članica.

3.  Kad se izravno porezno oslobođenje primjenjuje u državi članici u kojoj je izvršena isporuka, isporučitelj je obvezan ishoditi potvrdu navedenu u stavku 1. ovog članka od primatelja robe ili usluga te je zadržati kao dio svoje evidencije. Ako je oslobođenje od poreza odobreno putem prijave PDV-a, u skladu s člankom 151. stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ, na prijavu podnesenu u navedenoj državi članici potrebno je pričvrstiti potvrdu.

POGLAVLJE IX.

ODBICI

(GLAVA X. DIREKTIVE 2006/112/EZ)

Članak 52.

Ako je država članica uvoza uvela elektronički sustav za dovršenje carinskih formalnosti, pojam „uvozni dokument” u članku 178. točki (e) Direktive 2006/112/EZ mora obuhvaćati elektronički verziju takvih dokumenata, pod uvjetom da omogućuju nadzor nad ostvarivanjem prava na odbitak.

POGLAVLJE X.

OBVEZE POREZNIH OBVEZNIKA I ODREĐENIH OSOBA KOJE NISU POREZNI OBVEZNICI

(GLAVA XI. DIREKTIVE 2006/112/EZ)

ODJELJAK 1.

Osobe koje su obvezne plaćati PDV

(Članci 192.a do 205. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 53.

1.  Za primjenu članka 192.a Direktive 2006/112/EZ, stalni poslovni nastan poreznog obveznika se uzima u obzir samo kad ima dostatan stupanj stalnosti i primjerenu strukturu osoblja i tehničkih sredstava koji mu omogućuju isporučivanje robe i usluga kojima se bavi.

2.  Ako porezni obveznik ima stalni poslovni nastan unutar područja države članice u kojoj je obvezan plaćati PDV, smatra se da naveden poslovni nastan nije sudjelovao u isporuci robe ili usluga u smislu članka 192.a točke (b) Direktive 2006/112/EZ, osim ako je svoja tehnička sredstva i osoblje upotrijebio za transakcije svojstvene izvršavanju oporezive isporuke te robe ili usluga unutar navedene države članice prije ili za vrijeme tih isporuka.

U slučaju kad se sredstva stalnog poslovnog nastana koriste isključivo kao administrativna potpora, kao što su računovodstvo, izdavanje računa i ubiranje dugova, smatra se da nisu korišteni za potrebe isporuke robe ili usluga.

Međutim, ako je račun izdan na temelju identifikacijskog broja za PDV koji je dodijelila država članica u kojoj se nalazi stalni poslovni nastan, smatra se da je stalni poslovni nastan sudjelovao u isporuci robe ili usluga izvršene u toj državi članici, osim ako ne postoji dokaz kojim se dokazuje suprotno.

Članak 54.

Ako porezni obveznik ima poslovni nastan na području države članice u kojoj je obvezan plaćati PDV, članak 192.a Direktive 2006/112/EZ se ne primjenjuje bez obzira na to je li taj poslovni nastan sudjelovao u isporuci robe ili usluga koje porezni obveznik vrši unutar navedene države članice.

ODJELJAK 2.

Razne odredbe

(Članci 272. i 273. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 55.

Prilikom transakcija navedenih u članku 262. Direktive 2006/112/EZ, porezni obveznici kojima je identifikacijski broj za PDV dodijeljen u skladu s člankom 214. te Direktive i pravne osobe koje nisu porezni obveznici, a koje su identificirane za potrebe PDV-a moraju, dok djeluju kao takve, isporučiteljima robe i usluga dostaviti svoj identifikacijski broj za PDV čim ga dobiju.

Porezni obveznici navedeni u članku 3. stavku 1. točki (b) Direktive 2006/112/EZ, koji u skladu s člankom 4. stavkom 1. ove Uredbe imaju pravo na neoporezivanje svog stjecanja robe unutar Zajednice, nisu obvezni isporučiteljima robe dostaviti svoj identifikacijski broj za PDV ako im je naveden identifikacijski broj za PDV dodijeljen u skladu s člankom 214. stavkom 1. podstavcima (d) ili (e) navedene Direktive.

POGLAVLJE XI.

POSEBNI PROGRAMI

ODJELJAK 1.

Posebni program za investicijsko zlato

(Članci 344. do 356. Direktive 2006/112/EZ)

Članak 56.

„Težine prihvaćene na tržištu plemenitih kovina”, kako je navedeno u članku 344. stavku 1. točki (l) Direktive 2006/112/EZ, moraju obuhvaćati barem jedinice i težine kojima se trguje, kako je navedeno u Prilogu III. ovoj Uredbi.

Članak 57.

Za potrebe utvrđivanja popisa zlatnih kovanica iz članka 345. Direktive 2006/112/EZ, „cijena” i „otvorena tržišna vrijednost” iz članka 344. stavka 1. točke 2. te Direktive, je cijena tržišta i cijena otvorenog tržišta na 1. travnja svake godine. Ako 1. travnja ne pada na dan na koji su navedene vrijednosti utvrđene, koriste se vrijednosti prvog sljedećeg dana na koji su utvrđene.

▼M1

ODJELJAK 2.

Posebni programi za porezne obveznike koji nemaju poslovni nastan, a isporučuju telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja ili elektroničke usluge osobama koje nisu porezni obveznici (članci 358. do 369.k Direktive 2006/112/EZ)

Pododjeljak 1.

Definicije

Članak 57.a

Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

Pododjeljak 2.

Primjena programa Unije

Članak 57.b

Kada porezni obveznik koji primjenjuje program Unije ima poslovni nastan unutar Zajednice, tada je država članica identifikacije država članica u kojoj porezni obveznik ima poslovni nastan.

Kada porezni obveznik koji primjenjuje program Unije ima sjedište svoje poslovne djelatnosti izvan Zajednice, ali ima više od jedne stalne poslovne jedinice unutar Zajednice, tada kao državu članicu identifikacije, u skladu s člankom 369.a stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ, može odabrati bilo koju od država članica u kojoj ima stalnu poslovnu jedinicu.

Pododjeljak 3.

Područje primjene programa Unije

Članak 57.c

Program Unije ne primjenjuje se na telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja ili elektroničke usluge koje se isporučuju u državama članicama u kojima porezni obveznik ima sjedište poslovne aktivnosti ili stalnu poslovnu jedinicu. Isporuka takvih usluga prijavljuje se nadležnim poreznim tijelima te države u prijavi PDV-a kako je predviđeno člankom 250. Direktive 2006/112/EZ.

Pododjeljak 4.

Identifikacija

Članak 57.d

Kada porezni obveznik obavijesti državu članicu identifikacije da namjerava primjenjivati jedan od posebnih programa, taj se posebni program primjenjuje od prvog dana narednog kalendarskog tromjesečja.

Kada se, međutim, prva isporuka usluga koje obuhvaća taj posebni program izvrši prije datuma navedenog u prvom stavku, tada se posebni program primjenjuje od datuma te prve isporuke, pod uvjetom da porezni obveznik državu članicu identifikacije obavijesti o početku svojih aktivnosti obuhvaćenih posebnim programom najkasnije deseti dan sljedećeg mjeseca.

Članak 57.e

Država članica identifikacije poreznog obveznika koji primjenjuje program Unije identificira putem njegovog identifikacijskog broja za PDV, kako je navedeno u člancima 214. i 215. Direktive 2006/112/EZ.

Članak 57.f

1.  Kada porezni obveznik koji primjenjuje program Unije prestane ispunjavati uvjete utvrđene člankom 369.a stavkom 1. točkom 2. Direktive 2006/112/EZ, država članica u kojoj je prethodno bio identificiran prestaje biti državom članicom identifikacije. Kada taj porezni obveznik i dalje ispunjava uvjete za primjenu tog posebnog programa, kako bi nastavio primjenjivati taj program kao novu državu članicu identifikacije navodi državu članicu u kojoj ima sjedište svoje poslovne djelatnosti ili, ako se sjedište njegove poslovne djelatnosti ne nalazi unutar zajednice, državu članicu u kojoj ima stalnu poslovnu jedinicu.

2.  U slučaju promjene države članice identifikacije u skladu sa stavkom 1., ta se promjena primjenjuje od datuma s kojim porezni obveznik prestane imati sjedište svoje poslovne djelatnosti ili stalnu poslovnu jedinicu u državi članici koja je prethodno bila navedena kao država članica identifikacije.

Članak 57.g

Porezni obveznik koji primjenjuje posebni program ima pravo prestati primjenjivati taj posebni program bez obzira na to isporučuje li i dalje usluge koje su obuhvaćene tim posebnim programom. Porezni obveznik obavješćuje državu članicu identifikacije najkasnije 15 dana prije isteka kalendarskog tromjesečja prije onog u kojem namjerava prestati primjenjivati program. Prestanak primjene stupa na snagu s prvim danom sljedećeg kalendarskog tromjesečja.

Obveze PDV-a vezane uz isporučene telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektroničke usluge koje nastanu nakon datuma s kojim je prestanak primjene stupio na snagu podmiruju se izravno poreznim tijelima dotične države članice potrošnje.

Kada porezni obveznik prestane primjenjivati posebni program u skladu s prvim stavkom, na dva ga se kalendarska tromjesečja od datuma prestanka isključuje iz sustava primjene tog programa u svim državama članicama.

Pododjeljak 5.

Obveze izvještavanja

Članak 57.h

1.  Najkasnije deseti dan sljedećeg mjeseca porezni obveznik elektroničkim putem obavješćuje državu članicu identifikacije o:

2.  U slučaju promjene države članice identifikacije u skladu s člankom 57.f, porezni obveznik najkasnije deseti dan mjeseca nakon promjene poslovnog nastana o promjeni obavješćuje obje dotične države članice. Novoj državi članici identifikacije dostavlja podatke o registraciji koji se zahtijevaju kada porezni obveznik po prvi put primjenjuje posebni program.

Pododjeljak 6.

Isključenje

Članak 58.

Kada je na poreznog obveznika koji primjenjuje jedan od posebnih programa primjenjiv barem jedan od kriterija propisanih člankom 363. ili 369.e Direktive 2006/112/EZ, država članica identifikacije isključuje tog poreznog obveznika iz primjene predmetnog programa.

Samo država članica identifikacije može isključiti poreznog obveznika iz primjene nekog od posebnih programa.

Država članica identifikacije odluku o isključenju temelji na svim raspoloživim informacijama, uključujući i one koje su joj dostavile druge države članice.

Isključenje stupa na snagu s prvim danom kalendarskog tromjesečja nakon dana slanja elektroničke obavijesti o isključenju poreznom obvezniku.

Kada je, međutim, isključenje posljedica promjene sjedišta poslovne aktivnosti ili stalne poslovne jedinice, ono stupa na snagu s datumom navedene promjene.

Članak 58.a

Za poreznog obveznika koji primjenjuje posebni program, a u razdoblju od osam uzastopnih kalendarskih tromjesečja u nijednoj državi članici potrošnje nije isporučio nikakve usluge obuhvaćene tim programom, smatra se da su njegove oporezive djelatnosti u smislu članka 363. točke (b) odnosno članka 369.e točke (b) Direktive 2006/112/EZ prestale. Taj prestanak ga ne sprječava da u slučaju ponovnog pokretanja djelatnosti obuhvaćenih bilo kojim od posebnih programa ponovno primijeni posebni program.

Članak 58.b

1.  U slučaju isključenja poreznog obveznika iz primjene jednog od posebnih programa zbog neprekidnog kršenja pravila koja se odnose na taj program, navedeni porezni obveznik ostaje isključen iz primjene bilo kojeg od posebnih programa u bilo kojoj državi članici u razdoblju od osam kalendarskih tromjesečja nakon kalendarskog tromjesečja u kojem je isključenje nastupilo.

2.  Smatra se da porezni obveznik neprekidno krši pravila koja se odnose na neki od posebnih programa u smislu članka 363. točke (d) odnosno članka 369.e točke (d) Direktive 2006/112/EZ barem u sljedećim slučajevima:

Članak 58.c

Porezni obveznik koji je isključen iz primjene jednog od posebnih programa sve obveze PDV-a vezane uz isporučene telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektroničke usluge koje nastanu nakon datuma s kojim je isključenje stupilo na snagu podmiruje izravno poreznim tijelima dotične države članice potrošnje.

Pododjeljak 7.

Prijava PDV-a

Članak 59.

1.  Svako porezno razdoblje u smislu članka 364. ili članka 369.f Direktive 2006/112/EZ smatra se zasebnim poreznim razdobljem.

2.  Kada se, u skladu s člankom 57.d stavkom 2., posebni program primjenjuje od datuma prve isporuke, porezni obveznik podnosi zasebnu prijavu PDV-a za kalendarsko tromjesečje u kojem je izvršena prva isporuka.

3.  Kada je porezni obveznik tijekom poreznog razdoblja registriran u okviru oba posebna programa, podnosi prijavu PDV-a i vrši odgovarajuća plaćanja državi članici identifikacije prema svakom od programa za isporučene usluge i razdoblja obuhvaćena pojedinim programom.

4.  Kada se, u skladu s člankom 57.f, država članica identifikacije promijeni nakon prvog dana predmetnog kalendarskog tromjesečja, porezni obveznik podnosi prijavu PDV-a i vrši odgovarajuća plaćanja i prethodnoj i novoj državi članici identifikacije za usluge isporučene tijekom odgovarajućih razdoblja u kojima su te države članice bile države članice identifikacije.

Članak 59.a

Kada porezni obveznik koji primjenjuje posebni program tijekom poreznog razdoblja u nijednoj državi članici potrošnje nije isporučio nikakve usluge obuhvaćene tim programom, podnosi prijavu PDV-a u kojoj navodi da tijekom predmetnog razdoblja nisu obavljene nikakve isporuke (prijava nultog PDV-a).

Članak 60.

Iznosi u prijavama PDV-a koje se podnose u okviru posebnih programa ne zaokružuju se na najbližu višu ili nižu cijelu novčanu jedinicu. Prijavljuje se i doznačuje točan iznos PDV-a.

Članak 60.a

Poreznim obveznicima koji nisu podnijeli poreznu prijavu u skladu s člankom 364. ili člankom 369.f Direktive 2006/112/EZ država članica identifikacije elektroničkim putem dostavlja opomenu o obvezi da podnesu takvu prijavu. Država članica identifikacije opomenu izdaje deseti dan od dana s kojim je prijava trebala biti podnesena te elektroničkim putem obavješćuje druge države članice o izdanoj opomeni.

Za sve daljnje opomene i korake poduzete s ciljem utvrđivanja i ubiranja PDV-a odgovorna je pojedina država članica potrošnje.

Neovisno o svim izdanim opomenama i poduzetim koracima pojedine države članice potrošnje, porezni obveznik prijavu PDV-a podnosi državi članici identifikacije.

Članak 61.

1.  Promjene iznosa u prijavi PDV-a se, nakon njezinog podnošenja, vrše isključivo putem izmjena predmetne prijave, a ne prilagodbama naknadnih prijava.

2.  Izmjene iz stavka 1. podnose se elektroničkim putem državi članici identifikacije u roku od tri godine od datuma s kojim je trebala biti podnesena prvotna prijava.

To, međutim, ne utječe na pravila države članice potrošnje koja se odnose na utvrđivanje i izmjene.

Članak 61.a

Ako porezni obveznik:

konačnu prijavu PDV-a i odgovarajuća plaćanja, kao i sve ispravke ili zakašnjele podneske ranijih prijava i odgovarajuća plaćanja, izvršava državi članici koja je bila država članica identifikacije u trenutku prestanka, isključenja ili promjene.

Pododjeljak 8.

Valuta

Članak 61.b

Kada država članica identifikacije koja nije usvojila euro odluči da se prijave PDV-a podnose u njezinoj nacionalnoj valuti, ta se odluka odnosi na sve prijave PDV-a svih poreznih obveznika koji primjenjuju posebne programe.

Pododjeljak 9.

Plaćanja

Članak 62.

Ne dovodeći u pitanje članak 63.a stavak 3. te članak 63.b, porezni obveznik sva plaćanja izvršava državi članici identifikacije.

Plaćanja PDV-a koja porezni obveznik izvrši u skladu s člankom 367. ili člankom 369.i Direktive 2006/112/EZ odnose se isključivo na prijavu PDV-a podnesenu u skladu s člankom 364. ili člankom 369.f navedene Direktive. Sve naknadne prilagodbe plaćenih iznosa porezni obveznik izvršava isključivo pozivanjem na predmetnu prijavu i ne može ih prikazati u drugoj prijavi niti prilagoditi u nekoj od naknadnih prijava. Pri svakom se plaćanju navodi poziv na broj predmetne prijave.

Članak 63.

Država članica identifikacije koja zaprimi iznos veći od iznosa koji je prikazan u prijavi PDV-a podnesenoj u skladu s člankom 364. ili člankom 369.f Direktive 2006/112/EZ izvršava izravan povrat preplaćenog iznosa dotičnom poreznom obvezniku.

Kada država članica identifikacije zaprimi iznos na temelju porezne prijave za koju se naknadno utvrdi da je netočna, a ta je država članica već raspodijelila navedeni iznos državama članicama potrošnje, svaka od tih država članica potrošnje izvršava izravan povrat odgovarajućeg dijela preplaćenog iznosa poreznom obvezniku.

Kada se, međutim, preplate odnose na razdoblja zaključno s posljednjim poreznim razdobljem 2018., država članica identifikacije izvršava povrat odgovarajućeg dijela iznosa koji je zadržala u skladu s člankom 46. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 904/2010, dok država članica potrošnje izvršava povrat iznosa preplate umanjen za iznos povrata države članice identifikacije.

Država članica potrošnje elektroničkim putem obavješćuje državu članicu o iznosu navedenih povrata.

Članak 63.a

Kada porezni obveznik podnese prijavu PDV-a u skladu s člankom 364. ili člankom 369.f Direktive 2006/112/EZ, ali ne izvrši plaćanje ili plati manji iznos od onoga koji je utvrđen prijavom, država članica identifikacije poreznom obvezniku, deseti dan nakon dana do kojeg je plaćanje trebalo biti izvršeno u skladu s člankom 367. ili člankom 369.i Direktive 2006/112/EZ, elektroničkim putem dostavlja opomenu o dospjelom iznosu PDV-a.

Država članica identifikacije elektroničkim putem obavješćuje države članice potrošnje o poslanoj opomeni.

Za sve daljnje opomene i korake poduzete s ciljem ubiranja PDV-a odgovorna je pojedina država članica potrošnje. Kada država članica potrošnje izda takve naknadne opomene, odgovarajući iznosi PDV-a plaćaju se toj državi članici.

Država članica potrošnje elektroničkim putem obavješćuje državu članicu identifikacije o izdanoj opomeni.

Članak 63.b

U slučaju nepodnošenja prijave PDV-a, zakašnjelog podnošenja ili podnošenja nepotpune ili netočne prijave te kašnjenja u plaćanju PDV-a, sve kamate, novčane kazne ili druge troškove obračunava i utvrđuje država članica potrošnje. Porezni obveznik takve kamate, novčane kazne ili druge troškove plaća izravno državi članici potrošnje.

Pododjeljak 10.

Evidencije

Članak 63.c

1.  Da bi ih se smatralo dovoljno detaljnima u smislu članaka 369. i 369.k Direktive 2006/112/EZ, evidencije koje porezni obveznik vodi moraju sadržavati sljedeće informacije:

2.  Porezni obveznik informacije iz stavka 1. evidentira tako da ih bez odgađanja može elektroničkim putem učiniti dostupnima te za svaku pojedinu isporučenu uslugu zasebno.

▼B

POGLAVLJE XII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 64.

Uredba (EZ) br. 1777/2005 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu IV.

Članak 65.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. srpnja 2011.

Međutim:

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

---

PRILOG I.

Članak 7. ove Uredbe

▼M2

▼B

---

PRILOG II.

Članak 51. ove Uredbe

Pojašnjenja

---

PRILOG III.

---

PRILOG IV.

---

( 1 ) SL L 268, 12.10.2010., str. 1.

( 2 ) SL L 326, 21.11.1986., str. 40.

( 3 ) Provedbena uredba Vijeća (EU) 2017/2459 od 5. prosinca 2017. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 348, 29.12.2017., str. 32.).

( 4 ) SL L 44, 20.2.2008., str. 23.

( 5 ) SL L 206, 8.8.2009., str. 1.

( 6 ) Neke oznake valuta koje su trenutačno u uporabi: EUR (euro), BGN (bugarski lev), CZK (češka kruna), DKK (danska kruna), GBP (britanska funta), HUF (mađarska forinta), LTL (litavski litas), PLN (poljski zlot), RON (rumunjski leu), SEK (švedska kruna), USD (američki dolar).