EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02010R0904-20200101
Council Regulation (EU) No 904/2010 of 7 October 2010 on administrative cooperation and combating fraud in the field of value added tax (recast)
Consolidated text: Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (preinaka)
Uredba Vijeća (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost (preinaka)
02010R0904 — HR — 01.01.2020 — 003.002
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
UREDBA VIJEĆA (EU) br. 904/2010 od 7. listopada 2010. o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost ( L 268 12.10.2010, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
L 158 |
1 |
10.6.2013 |
||
|
L 259 |
1 |
16.10.2018 |
||
|
L 311 |
1 |
7.12.2018 |
||
UREDBA VIJEĆA (EU) br. 904/2010
od 7. listopada 2010.
o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevare u području poreza na dodanu vrijednost
(preinaka)
POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
1. Ovom se Uredbom utvrđuju uvjeti prema kojima nadležna tijela država članica odgovorna za primjenu zakonodavstva o PDV-u trebaju surađivati međusobno i s Komisijom kako bi se osigurala sukladnost s tim zakonodavstvom.
S tim ciljem njome se utvrđuju pravila i postupci kojima se omogućava da nadležna tijela država članica surađuju i međusobno razmjenjuju sve informacije koje mogu pomoći u ispravnom utvrđivanju PDV-a, praćenju ispravne primjene PDV-a, posebno na transakcije unutar Zajednice, i u suzbijanju PDV prijevara. Posebno utvrđuje pravila i postupke za države članice da sakupljaju i razmjenjuju takve informacije elektroničkim putem.
2. Ovom se Uredbom utvrđuju uvjeti prema kojima nadležna tijela navedena u stavku 1. trebaju pomagati u zaštiti prihoda proizašlog iz PDV-a u svim državama članicama.
3. Ova Uredba ne utječe na primjenu pravila o uzajamnoj pomoći u kaznenim stvarima u državama članicama.
4. Ova Uredba također utvrđuje pravila i postupke za elektroničku razmjenu informacija o PDV-u na usluge isporučene elektronički u skladu s posebnim programom predviđenim u poglavlju 6. glave XII. Direktive 2006/112/EZ i za svaku narednu razmjenu informacija i u mjeri u kojoj se to tiče usluga obuhvaćenih tim posebnim programom, za prijenos novca između nadležnih tijela država članica.
Članak 2.
1. Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
„središnji ured za vezu” znači ured određen na temelju članka 4. stavka 1. čija je glavna odgovornost održavanje kontakta s drugim državama članicama u području administrativne suradnje;
„služba za vezu” znači svaki ured osim središnjeg ureda za vezu, koji je kao takav odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 4. stavkom 2. da izravno razmjenjuje informacije na temelju ove Uredbe;
„nadležni službenik” znači svaki službenik koji je u skladu s člankom 4. stavkom 3. ovlašten za izravnu razmjenu informacija na temelju ove Uredbe;
„tijelo koje podnosi zahtjev” znači središnji ured za vezu, ured za vezu ili nadležni službenik države članice koja podnosi zahtjev za pomoć u ime nadležnog tijela;
„tijelo koje prima zahtjev” znači središnji ured za vezu, ured za vezu ili nadležni službenik države članice koja prima zahtjev za pomoć u ime nadležnog tijela;
„transakcije unutar Zajednice” znači isporuka robe ili usluga unutar Zajednice;
„isporuka robe unutar Zajednice” znači svaka isporuka robe koja se mora iskazati u zbirnoj prijavi predviđenoj u članku 262. Direktive 2006/112/EZ;
„isporuka usluga unutar Zajednice” znači svaka isporuka usluga koja se mora iskazati u zbirnoj prijavi predviđenoj u članku 262. Direktive 2006/112/EZ;
„stjecanje robe unutar Zajednice” znači stjecanje prava vlasnika da raspolaže pokretnom materijalnom imovinom u skladu s člankom 20. Direktive 2006/112/EZ;
„identifikacijski broj za PDV” znači broj predviđen člancima 214., 215. i 216. Direktive 2006/112/EZ;
„istražna radnja” znači sve kontrole, provjere i druge radnje koje poduzimaju države članice pri izvršavanju svojih dužnosti radi osiguravanja pravilne primjene zakonodavstva o PDV-u;
„automatska razmjena” znači sustavna komunikacija unaprijed definiranih informacija drugoj državi članici, bez prethodnog zahtjeva;
„spontana razmjena” znači neredovito pružanje informacija drugoj državi članici u svakom trenutku i bez prethodnog zahtjeva za informacije;
„osoba” znači:
fizička osoba;
pravna osoba;
ako važeće zakonodavstvo tako predviđa, udruženje osoba kojima je priznata mogućnost za obavljanje pravnih poslova, iako nemaju zakonski status pravne osobe; ili
svaki drugi pravni aranžman bilo koje prirode i oblika, sa ili bez pravne osobnost koji obavlja transakcije koje podliježu PDV-u;
„automatski pristup” znači mogućnost pristupa bez odgode elektroničkom sustavu kako bi se pristupilo pojedinim informacijama koje on sadrži;
„elektroničkim putem” znači koristeći elektroničku opremu za obradu (uključujući digitalno sažimanje podataka) i pohranu podataka, te uporabu žica, radijskog prijenosa, optičkih tehnologija i drugih elektromagnetskih sredstava;
„mreža CCN/CSI” znači zajednička platforma koja se temelji na zajedničkoj komunikacijskoj mreži (CCN) i zajedničkom sustavu sučelja (CSI) koju je razvila Unija kako bi omogućila sve prijenose elektroničkim putem između nadležnih tijela u području carina i oporezivanja
„usporedni nadzor” znači usklađene provjere o poreznoj situaciji poreznog obveznika ili povezanih oporezivih osoba, koje organiziraju dvije ili više sudjelujućih država članica sa zajedničkim ili dopunjujućim interesima.
2. Od 1. siječnja 2015. definicije sadržane u člancima 358., 358.a i 369.a Direktive 2006/112/EZ također se primjenjuju za potrebe ove Uredbe.
Članak 3.
Nadležna tijela su tijela u čije se ime primjenjuje ova Uredba, izravno ili delegiranjem.
Svaka država članica obavješćuje Komisiju do 1. prosinca 2010. o svojem nadležnom tijelu za potrebe ove Uredbe i naknadno obavješćuje Komisiju bez odgode o svakoj promjeni tog tijela.
Hrvatska obavješćuje Komisiju do 1. srpnja 2013. o svojem nadležnom tijelu za potrebe ove Uredbe i o naknadnim promjenama kako je navedeno u drugom stavku.
Komisija daje državama članicama na raspolaganje popis svih nadležnih tijela i objavljuje tu informaciju u Službenom listu Europske unije.
Članak 4.
1. Svaka država članica određuje jedan središnji ured za vezu koji je nadležan i odgovoran za kontakte s drugim državama članicama na području administrativne suradnje. Ona o tome izvješćuje Komisiju i druge države članice. Središnji ured za vezu može također biti određen kao odgovoran za kontakte s Komisijom.
2. Nadležno tijelo svake države članice može imenovati službe za vezu. Središnji ured za vezu odgovoran je za ažuriranje popisa tih službi i njegovo dostavljanje središnjim uredima za vezu ostalih predmetnih država članica.
3. Pored toga, nadležno tijelo svake države članice može odrediti, pod uvjetima koje propiše, nadležne službenike koji mogu izravno razmijeniti informacije na temelju ove Uredbe. Pri tome ono može ograničiti opseg takvog određivanja. Središnji ured za vezu odgovoran je za ažuriranje popisa tih službenika i njegovo dostavljanje ostalim predmetnim državama članicama.
4. Službenici koji razmjenjuju informacije na temelju članaka 28., 29. i 30. smatraju se u svakom slučaju u tu svrhu nadležnim službenicima, u skladu s uvjetima koje utvrđuju nadležna tijela.
Članak 5.
Ako služba za vezu ili nadležni službenik šalje ili prima zahtjev ili odgovor na zahtjev za pomoć, oni izvješćuju središnji ured za vezu svoje države članice pod uvjetima koje ta država utvrdi.
Članak 6.
Ako služba za vezu ili nadležni službenik primi zahtjev za pomoć kojim se zahtijeva postupanje izvan njegovog teritorijalnog ili operativnog područja, oni prosljeđuju takav zahtjev bez odlaganja središnjem uredu za vezu svoje države članice i o tome izvješćuju tijelo koje podnosi zahtjev. U tom slučaju rok utvrđen u članku. 10. počinje teći dan nakon što je zahtjev za pomoć proslijeđen središnjem uredu za vezu.
POGLAVLJE II.
RAZMJENA INFORMACIJA NA ZAHTJEV
ODJELJAK 1.
Zahtjev za informacije i istražne radnje
Članak 7.
1. Na zahtjev tijela koje podnosi zahtjev, tijelo koje prima zahtjev dostavlja informacije navedene u članku 1., uključujući sve informacije vezane uz poseban slučaj ili slučajeve.
2. U svrhu prosljeđivanja informacija iz stavka 1., tijelo koje je primilo zahtjev provodi potrebne istražne radnje radi dobivanja tih informacija.
▼M2 —————
4. Zahtjev naveden u stavku 1. može sadržavati obrazložen zahtjev za konkretnu administrativnu istražnu radnju. Tijelo koje prima zahtjev provodi istražnu radnju, pri čemu se, ako je to potrebno, savjetuje s tijelom koje podnosi zahtjev. Ako tijelo koje prima zahtjev smatra da istražna radnja nije potrebna, ono odmah obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o razlozima takvog stajališta.
Neovisno o prvom podstavku, provedba istražne radnje u vezi s iznosima koje je prijavio ili ih je trebao prijaviti porezni obveznik s poslovnim nastanom u državi članici tijela koje prima zahtjev u vezi s isporukama robe ili usluga koje je obavio taj porezni obveznik te koji su oporezivi u državi članici tijela koje podnosi zahtjev, može biti odbijena samo zbog:
razloga predviđenih u članku 54. stavku 1. koje ocjenjuje tijelo koje prima zahtjev u skladu s izjavom o najboljim praksama u vezi s međudjelovanjem ovog stavka i članka 54. stavka 1., a koju treba donijeti u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2.;
razloga predviđenih u članku 54. stavcima 2., 3. i 4.;
toga što je tijelo koje prima zahtjev tijelu koje podnosi zahtjev već dostavilo informacije o istom poreznom obvezniku dobivene slijedom istražne radnje provedene prije manje od dvije godine.
Ako tijelo koje prima zahtjev odbije provesti istražnu radnju navedenu u drugom podstavku zbog razloga utvrđenih u točki (a) ili točki (b), ono neovisno o tome dostavlja tijelu koje podnosi zahtjev datume i vrijednosti svih relevantnih isporuka koje je obavio porezni obveznik tijekom prethodne dvije godine u državi članici tijela koje podnosi zahtjev.
4.a Ako nadležna tijela najmanje dvije države članice smatraju da je potrebna istražna radnja u vezi s iznosima iz stavka 4. drugog podstavka ovog članka te podnesu zajednički obrazloženi zahtjev koji sadržava naznake ili dokaze u pogledu rizika od utaje PDV-a ili prijevara u području PDV-a, tijelo koje prima zahtjev ne smije odbiti provesti tu istražnu radnju osim zbog razloga predviđenih u članku 54. stavku 1. točki (b) i članku 54. stavcima 2., 3. ili 4. Ako država članica koja prima zahtjev već posjeduje tražene informacije, ona te informacije daje državama članicama koje podnose zahtjev. Ako države članice koje podnose zahtjev nisu zadovoljne s primljenim informacijama, one obavješćuju državu članicu koja prima zahtjev da nastavi s istražnom radnjom.
Ako država članica koja prima zahtjev to zatraži, službenici koje su ovlastila tijela koja podnose zahtjev sudjeluju u istražnoj radnji. Takva istražna radnja provodi se zajednički te pod vodstvom države članice koja prima zahtjev i u skladu s njezinim zakonodavstvom. Službenici tijela koja podnose zahtjev imaju pristup istim prostorijama i dokumentima kao i službenici tijela koje prima zahtjev te, u mjeri u kojoj se to zakonodavstvom države članice koja prima zahtjev dopušta službenicima te države članice, imaju mogućnost obaviti razgovor s poreznim obveznicima. Inspekcijske ovlasti službenika tijela koja podnose zahtjev izvršavaju se isključivo u svrhu provedbe istražne radnje.
Ako država članica koja prima zahtjev nije zatražila službenike iz država članica koje podnose zahtjev, službenici iz bilo koje od država članica koje podnose zahtjev mogu biti prisutni tijekom istražne radnje te izvršavati ovlasti predviđene u članku 28. stavku 2. ako su ispunjeni uvjeti u skladu s nacionalnim pravom države članice koja prima zahtjev. Službenici iz tih država članica koje podnose zahtjev u svakom slučaju mogu biti prisutni radi savjetovanja.
Ako službenici iz država članica koje podnose moraju sudjelovati ili biti prisutni, istražna radnja provodi se samo ako je osigurano takvo sudjelovanje ili prisutnost za potrebe istražne radnje.
5. Kako bi dobilo tražene informacije ili provelo zatraženu istražnu radnju, tijelo koje je primilo zahtjev ili upravno tijelo na koje se poziva nastavlja kao da postupa za vlastiti račun ili na zahtjev drugog tijela u vlastitoj državi članici.
Članak 8.
Zahtjevi za informacije i za upravne istražne radnje u skladu s člankom 7. šalju se koristeći standardni obrazac prihvaćen u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2., osim u slučajevima navedenim u članku 50. ili u iznimnim slučajevima kada zahtjev uključuje razloge za koje tijelo koje podnosi zahtjev smatra da nisu prikladni za standardni obrazac.
Članak 9.
1. Na zahtjev tijela koje podnosi zahtjev tijelo koje prima zahtjev dostavlja sve korisne informacije koje dobije ili ima u svojem vlasništvu kao i rezultate upravnih istražnih radnji, u obliku izvješća, izjava i ostalih dokumenata ili ovjerenih prijepisa ili izvadaka.
2. Izvorni se dokumenti dostavljaju samo ako nisu u suprotnosti s važećim odredbama u državi članici u kojoj tijelo koje podnosi zahtjev ima poslovni nastan.
ODJELJAK 2.
Rok za dostavu informacija
Članak 10.
Tijelo koje prima zahtjev osigurava informacije navedene u člancima 7. i 9. što je prije moguće a najkasnije tri mjeseca od dana primitka zahtjeva.
Međutim, kada tijelo koje prima zahtjev već posjeduje te informacije rok se smanjuje na najdulje jedan mjesec.
Članak 11.
U pojedinim posebnim kategorijama slučajeva rokovi koji su drukčiji od onih predviđenih člankom 10. mogu se dogovoriti između tijela koje prima i tijela koje podnosi zahtjev.
Članak 12.
Kada tijelo koje prima zahtjev nije u mogućnosti odgovoriti na zahtjev u krajnjem roku, ono mora pismenim putem izvijestiti tijelo koje je podnijelo zahtjev o razlozima i navesti kad će moći odgovoriti na zahtjev.
POGLAVLJE III.
RAZMJENA INFORMACIJA BEZ PRETHODNOG ZAHTJEVA
Članak 13.
1. Nadležno tijelo svake države članice, bez prethodnog zahtjeva, prosljeđuje informacije iz članka 1. nadležnom tijelu neke druge predmetne države članice u sljedećim slučajevima:
ako se smatra da je oporezivanje izvršeno u državi članici odredišta i učinkovitost kontrolnog sustava ovisi o informacijama koja je osigurala država članica podrijetla;
ako država članica ima razloga vjerovati da se kršilo zakonodavstvo o PDV-u u drugoj državi članici ili postoji vjerojatnost za takvo kršenje;
ako postoji rizik poreznog gubitka u drugoj državi članici.
2. Razmjena informacija bez prethodnog zahtjeva obavlja se automatski u skladu s člankom 14. ili spontano u skladu s člankom 15.
3. Informacije se prosljeđuju putem standardnih obrazaca osim u slučajevima iz članka 50. ili u posebnim slučajevima kada odgovarajuća nadležna tijela smatraju druga sigurna sredstva prikladnijima te se dogovore da će ih upotrebljavati.
Komisija provedbenim aktima donosi standardne obrasce. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.
Članak 14.
1. Sljedeće se određuje u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2.:
točne kategorije informacija koje se automatski razmjenjuju;
učestalost automatske razmjene za svaku kategoriju informacija; i
praktični aranžmani za automatsku razmjenu informacija.
Država članica može biti suzdržana od sudjelovanja u automatskoj razmjeni informacija s obzirom na jednu ili više kategorija kada bi prikupljanje informacija za takvu razmjenu zahtijevalo uvođenje novih obveza obveznicima PDV-a ili bi nametnulo nerazmjerno administrativno opterećenje za državu članicu.
Rezultate automatske razmjene informacija za svaku kategoriju jedanput godišnje revidira Odbor naveden u članku 58. stavku 1. kako bi osigurao da se ova vrsta razmjene odvija samo kada je to najučinkovitiji način razmjene informacija.
2. Od 1. siječnja 2015. nadležno tijelo svake države članice razmjenjuje informacije automatski kako bi omogućilo da države članice potrošnje utvrde da li porezni obveznici bez poslovnog nastana na njihovom državnom području prijavljuju i ispravno plaćaju dužan PDV vezano uz telekomunikacijske usluge, usluge odašiljanja i elektronički dostavljene usluge, neovisno o tome koriste li ti porezni obveznici posebni program predviđen u odjeljku 3. poglavlja 6. glave XII. Direktive 2006/112/EZ. Država članica poslovnog nastana obavješćuje državu članicu potrošnje o svim nepravilnostima za koje sazna.
Članak 15.
Nadležna tijela država članica, spontanom razmjenom, prosljeđuju nadležnim tijelima drugih država članica sve informacije navedene u članku 13. stavku 1. koje nisu proslijeđene automatskom razmjenom navedenom u članku 14., za koje znaju i za koje smatraju da bi mogle biti korisne tim nadležnim tijelima.
POGLAVLJE IV.
POVRATNA INFORMACIJA
Članak 16.
Kada nadležno tijelo dostavlja informacije u skladu s člankom 7. ili 15. ono može zatražiti nadležno tijelo koje prima te informacije da o tome pošalje povratnu informaciju. Ako je to zatraženo, nadležno tijelo koje prima informacije, ne dovodeći u pitanje pravila o poreznoj tajni i zaštiti podataka primjenjivoj u svojoj državi članici šalje povratnu informaciju što je prije moguće uz uvjet da mu to ne predstavlja nerazmjerno administrativno opterećenje. Praktični se aranžmani određuju u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2.
POGLAVLJE V.
POHRANA I RAZMJENA POSEBNIH INFORMACIJA
Članak 17.
1. Svaka država članica pohranjuje u elektroničkom obliku sljedeće informacije:
informacije koje prikuplja u skladu s poglavljem 6. glave XI. Direktive 2006/112/EZ;
podatke o identitetu, djelatnosti, pravnom obliku i adresi osoba kojima je izdala identifikacijski broj za PDV, prikupljene u skladu s člankom 213. Direktive 2006/112/EZ, kao i datum kada je taj broj izdan;
podatke o identifikacijskim brojevima za PDV koje je izdala ali su postali nevažeći i datume kada su ti brojevi postale nevažeći; i
informacije koje prikupi u skladu s člancima 360., 361., 364. i 365. Direktive 2006/112/EZ i od 1. siječnja 2015. informacije koje prikupi u skladu s člancima 369.c, 369.f i 369.g navedene Direktive; i
informacije koje prikuplja u skladu s člankom 143. stavkom 2. točkama (a) i (b) Direktive 2006/112/EZ, kao i zemlju podrijetla, zemlju odredišta, tarifnu oznaku, valutu, ukupni iznos, valutni tečaj, cijenu stavke i neto težinu.
2. Komisija provedbenim aktima donosi tehničke pojedinosti o automatskom pretraživanju informacija iz stavka 1. točaka od (a) do (f) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.
3. Komisija provedbenim aktima utvrđuje podatkovne elemente informacija iz stavka 1. točke (f) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.
Članak 18.
Kako bi se omogućilo korištenje informacija navedenih u članku 17. u postupcima predviđenim ovom Uredbom, informacije se pohranjuju najmanje pet godina od kraja kalendarske godine u kojem je pristup informacijama odobren.
Članak 19.
Države članice osiguravaju da su informacije koje su dostupne u elektroničkom sustavu navedenom u članku 17. ažurirane, potpune i točne.
Trebaju odrediti kriterije, u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2. kojima se utvrđuje koje promjene nisu relevantne, ključne ni korisne te stoga nisu potrebne.
Članak 20.
1. Informacije navedene u članku 17. unose se u elektronički sustav bez odgode.
2. Odstupajući od stavka 1., informacije navedene u članku 17. stavku 1. točki (a) unose se u elektronički sustav najkasnije mjesec dana nakon kraja roka na koji se te informacije odnose.
3. Odstupajući od stavaka 1. i 2., kada informacije treba ispraviti u elektroničkom sustavu ili ih u njega dodati, u skladu s člankom 19., informacije se moraju unijeti najkasnije mjesec dana nakon razdoblja kad su prikupljene.
Članak 21.
1. Svaka država članica dodjeljuje nadležnom tijelu svake druge države članice automatski pristup informacijama pohranjenim u skladu s člankom 17.
1.a Svaka država članica svojim službenicima koji provjeravaju poštovanje zahtjeva predviđenih u članku 143. stavku 2. Direktive 2006/112/EZ odobrava pristup informacijama iz članka 17. stavka 1. točaka od (a) do (c) ove Uredbe za koje su druge države članice odobrile automatski pristup.
2. Uzimajući u obzir informacije navedene u članku 17. stavku 1. točki (a), barem sljedeći podaci moraju biti dostupni:
identifikacijski brojevi za PDV koje izdaje država članica koja prima informacije;
ukupna vrijednost svih isporuka robe unutar Zajednice i ukupna vrijednost svih isporuka usluga osobama koje imaju identifikacijski broj PDV-a naveden u točki (a), od strane gospodarskih subjekata koji su dobili identifikacijski broj za PDV u državi članici koja pruža informacije;
identifikacijski brojevi za PDV osoba koje su obavile isporuke robe i usluga navedene u točki (b) i identifikacijski brojevi za PDV osoba koje su dostavile informacije o osobama koje imaju identifikacijski broj za PDV naveden u točki (a) u skladu s člankom 262. stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ;
ukupna vrijednost isporuka robe i usluga navedenih u točki (b) od strane svake osobe navedene u točki (c) za svaku osobu koja ima identifikacijski broj za PDV naveden u točki (a);
ukupna vrijednost isporuka robe i usluga navedenih u točki (b) od strane svake osobe navedene u točki (c) za svaku osobu koja ima identifikacijski broj za PDV koji je izdala druga država članica te, za svaku osobu koja je dostavila informacije u skladu s člankom 262. stavkom 2. Direktive 2006/112/EZ, njezin identifikacijski broj za PDV i informacije koje je ona dostavila o svakoj osobi s identifikacijskim brojem za PDV koji je izdala druga država članica, pod sljedećim uvjetima:
pristup je povezan s istragom zbog sumnje na prijevaru ili ima za cilj otkrivanje prijevare;
pristup se ostvaruje posredovanjem službenika za vezu za Eurofisc, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., koji posjeduje osobnu korisničku identifikaciju za elektroničke sustave kojima se omogućuje pristup tim informacijama.
▼M2 —————
Vrijednosti navedene u točkama (b), (d) i (e) izražavaju se u valuti države članice koja dostavlja informacije i odnose se na razdoblja za podnošenje zbirnih prijava koja su bitna za svakog poreznog obveznika koji ima poslovni nastan u skladu s člankom 263. Direktive 2006/112/EZ.
2.a U odnosu na informacije navedene u članku 17. stavku 1. točki (f), sljedeći podaci moraju biti dostupni:
identifikacijski brojevi za PDV koje izdaje država članica koja prima informacije;
identifikacijski brojevi za PDV uvoznika ili njegova poreznog zastupnika koji isporučuje robu osobama koje posjeduju identifikacijski broj za PDV iz točke (a) ovog stavka;
zemlja podrijetla, zemlja odredišta, tarifna oznaka, ukupni iznos i neto težina uvezene robe, nakon čega slijedi isporuka robe unutar Zajednice koju svaka osoba iz točke (b) ovog stavka obavlja za svaku osobu koja posjeduje identifikacijski broj za PDV iz točke (a) ovog stavka;
zemlja podrijetla, zemlja odredišta, tarifna oznaka, valuta, ukupni iznos, valutni tečaj, cijena stavke i neto težina uvezene robe, nakon čega slijedi isporuka robe unutar Zajednice koju svaka osoba iz točke (b) ovog stavka obavlja za svaku osobu koja posjeduje identifikacijski broj za PDV koji je izdala druga država članica i to pod sljedećim uvjetima:
pristup je povezan s istragom zbog sumnje na prijevaru ili ima za cilj otkrivanje prijevare;
pristup se ostvaruje posredovanjem službenika za vezu za Eurofisc, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., koji posjeduje osobnu korisničku identifikaciju za elektroničke sustave kojima se omogućuje pristup tim informacijama.
Vrijednosti navedene u točkama (c) i (d) prvog podstavka izražavaju se u valuti države članice koja dostavlja informacije i odnose se na svaku robnu stavku iz podnesene carinske deklaracije.
3. Komisija provedbenim aktima utvrđuje praktične aranžmane u pogledu uvjeta predviđenih u stavku 2. točki (e) i u stavku 2.a točki (d) ovog članka kako bi država članica koja je dostavila informacije mogla identificirati službenika za vezu za Eurofisc koji pristupa informacijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.
Članak 21.a
1. Svaka država članica dodjeljuje nadležnom tijelu svake druge države članice automatski pristup sljedećim informacijama koje se odnose na nacionalne registracije vozila:
identifikacijskim podacima koji se odnose na vozila;
identifikacijskim podacima o vlasnicima i imateljima vozila u čije je ime vozilo registrirano, kako je utvrđeno u pravu države članice registracije.
2. Pristup informacijama iz stavka 1. odobrava se pod sljedećim uvjetima:
pristup je povezan s istragom zbog sumnje na prijevaru u području PDV-a ili ima za cilj otkrivanje prijevare u području PDV-a;
pristup se ostvaruje posredovanjem službenika za vezu za Eurofisc, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., koji posjeduje osobnu korisničku identifikaciju za elektroničke sustave kojima se omogućuje pristup tim informacijama.
3. Komisija provedbenim aktima utvrđuje podatkovne elemente i tehničke pojedinosti u vezi s automatskim pretraživanjem informacija iz stavka 1. ovog članka i praktične aranžmane u pogledu uvjeta predviđenih u stavku 2. ovog članka kako bi država članica koja je dostavila informacije mogla identificirat službenika za vezu za Eurofisc koji pristupa informacijama. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.
Članak 22.
1. Kako bi se poreznim upravama pružila razumna razina sigurnosti s obzirom na kakvoću i pouzdanost informacija dostupnih putem elektroničkog sustava navedenog u članku 17., države članice donose mjere potrebne za osiguranje da su podaci koje su dostavili porezni obveznici i neoporezive pravne osobe radi njihove identifikacije u smislu PDV-a, u skladu s člankom 214. Direktive 2006/112/EZ, prema njihovoj procjeni potpuni i točni.
Države članice provode postupke za provjeru tih podataka kako je određeno prema rezultatima njihove ocjene rizika. Provjere se načelno provode prije identifikacije za potrebe PDV-a ili ako se provode samo preliminarne provjere prije takve identifikacije, najkasnije šest mjeseci od takve identifikacije.
2. Države članice obavješćuju Odbor naveden u članku 58. stavku 1. o mjerama provedenim na nacionalnoj razini kako bi se osigurala kakvoća i pouzdanost informacija u skladu sa stavkom 1.
Članak 23.
Države članice osiguravaju da se identifikacijski broj za PDV naveden u stavku 214. Direktive 2006/112/EZ, prikaže nevažećim u elektroničkom sustavu navedenom u članku 17. ove Uredbe barem u sljedećim situacijama:
kada su osobe identificirane u svrhu PDV-a izjavile da je njihova gospodarska djelatnost, kako je definirana u članku 9. Direktive 2006/112/EZ prestala ili ako nadležna porezna uprava smatra da su prestali s obavljanjem takve djelatnosti. Porezna uprava može posebno pretpostaviti da je osoba prestala s obavljanjem gospodarske djelatnosti kada unatoč tome što je bila zatražena, nije podnijela prijave PDV-a i zbirne prijave godinu dana nakon isteka roka za podnošenje prve nedostajuće PDV ili zbirne prijave. Osoba ima pravo dokazati postojanje gospodarske djelatnosti drugim sredstvima;
ako su osobe izjavile lažne podatke kako bi dobile identifikaciju za PDV ili nisu prijavile promjene svojih podataka i, ako je to porezna uprava znala, odbila bi identifikaciju za PDV ili povukla identifikacijski broj za PDV.
Članak 24.
Ako za potrebe članaka od 17. do 21.a nadležna tijela država članica razmjenjuju informacije elektroničkim putem, ona poduzimaju sve mjere potrebne za osiguravanje usklađenosti s člankom 55.
Države članice odgovorne su za sve potrebne prilagodbe svojih sustava kako bi se omogućila razmjena tih informacija s pomoću mreže CCN/CSI ili bilo koje druge slične zaštićene mreže koja se upotrebljava za razmjenu informacija iz članka 21.a elektroničkim putem.
POGLAVLJE VI.
ZAHTJEV ZA PROSLJEĐIVANJE UPRAVNE OBAVIJESTI
Članak 25.
Tijelo koje prima zahtjev, na zahtjev tijela koje podnosi zahtjev i u skladu s pravilima koja uređuju dostavu sličnih instrumenata u državi članici u kojoj tijelo koje prima zahtjev ima poslovni nastan, obavješćuje primatelja o svim instrumentima i odlukama koje proizlaze iz nadležnih tijela i odnose se na primjenu zakonodavstva o PDV-u na državnom području države članice u kojoj tijelo koje podnosi zahtjev ima poslovni nastan.
Članak 26.
Zahtjevi za prosljeđivanje upravne obavijesti koji navode predmet instrumenta ili odluke o kojoj se treba obavijestiti sadrže ime, adresu i sve druge relevantne informacije za identifikaciju primatelja.
Članak 27.
Tijelo koje prima zahtjev odmah obavješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o svom odgovoru na zahtjev za prosljeđivanje obavijesti i obavješćuje ga posebno o datumu dostave odluke ili instrument primatelju.
POGLAVLJE VII.
PRISUTNOST U SLUŽBENIM PROSTORIJAMA I TIJEKOM ISTRAŽNIH RADNJI I ZAJEDNIČKIH ISTRAŽNIH RADNJI
Članak 28.
1. Temeljem sporazuma između tijela koje podnosi zahtjev i tijela koje prima zahtjev, i u skladu s aranžmanima koje utvrđuje tijelo koje prima zahtjev, službenici koje je ovlastilo tijelo koje podnosi zahtjev mogu s ciljem razmjene informacija navedenih u članku 1., biti prisutni u službenim prostorijama upravnih tijela države članice koja prima zahtjev ili na bilo kojem drugom mjestu gdje ta tijela obavljaju svoje dužnosti. Ako su zatražene informacije sadržane u dokumentaciji kojoj službenici tijela koje prima zahtjev imaju pristup, službenicima tijela koje podnosi zahtjev daju se preslike te dokumentacije.
2. Temeljem sporazuma između tijela koje podnosi zahtjev i tijela koje prima zahtjev, i u skladu s aranžmanima koje utvrđuje tijelo koje prima zahtjev, službenici koje je ovlastilo tijelo koje podnosi zahtjev mogu s ciljem razmjene informacija navedenih u članku 1., prisustvovati tijekom istražnih radnji provedenih na državnom području države članice koja prima zahtjev. Istražne radnje obavljaju isključivo službenici tijela koje prima zahtjev. Službenici tijela koje podnosi zahtjev ne koriste se ovlastima inspekcije prenesenima na službenike tijela koje prima zahtjev. Oni međutim mogu imati pristup istim prostorijama i dokumentima tijela koje prima zahtjev, putem posredovanja službenika tijela koje prima zahtjev i isključivo u svrhu provođenja istražne radnje.
2.a Na temelju sporazuma između tijela koja podnose zahtjev i tijela koje prima zahtjev i u skladu s aranžmanima koje utvrđuje tijelo koje prima zahtjev, službenici koje su ovlastila tijela koja podnose zahtjev mogu, s ciljem prikupljanja i razmjene informacija navedenih u članku 1., sudjelovati u istražnim radnjama koje se provode na državnom području države članice koja prima zahtjev. Takve istražne radnje zajednički provode službenici tijela koja podnose zahtjev i tijela koja primaju zahtjev te se provode pod vodstvom države članice koja prima zahtjev i u skladu s njezinim zakonodavstvom. Službenici tijela koja podnose zahtjev imaju pristup istim prostorijama i dokumentima kao i službenici tijela koje prima zahtjev te, u mjeri u kojoj je zakonodavstvom države članice koja prima zahtjev to dopušteno službenicima te države članice, imaju mogućnost obaviti razgovor s poreznim obveznicima.
Ako je to dopušteno zakonodavstvom države članice koja prima zahtjev, službenici država članica koje podnose zahtjev izvršavaju iste inspekcijske ovlasti koje su dodijeljene službenicima države članice koja prima zahtjev.
Inspekcijske ovlasti službenika tijela koja podnose zahtjev izvršavaju se isključivo u svrhu provedbe istražne radnje.
Na temelju sporazuma između tijela koja podnose zahtjev i tijela koje prima zahtjev i u skladu s aranžmanima koje utvrđuje tijelo koje prima zahtjev, sudjelujuća tijela mogu sastaviti zajedničko izvješće o istražnim radnjama.
3. Službenici tijela koje podnosi zahtjev koji su prisutni u drugoj državi članici u skladu sa stavcima 1., 2. i 2.a moraju u svakom trenutku moći predočiti pisano ovlaštenje u kojem su navedeni njihov identitet i službeni položaj.
POGLAVLJE VIII.
USPOREDNI NADZORI
Članak 29.
Države članice mogu se dogovoriti o provođenju usporednih nadzora kad god smatraju da su takve kontrole učinkovitije od kontrola koje provodi samo jedna država članica.
Članak 30.
1. Država članica neovisno utvrđuje porezne obveznike koje namjerava predložiti za usporedni nadzor. Nadležno tijelo te države članice izvještava nadležno tijelo druge države članice o predmetima koji su predloženi za usporedni nadzor. Ono obrazlaže svoj izbor, ako je moguće, pružanjem informacija koje su dovele do te odluke. Ono navodi rok unutar kojeg se takav nadzor treba obaviti.
2. Nadležno tijelo države članice koje primi prijedlog za usporedni nadzor odgovara potvrdno da se slaže ili odbija uz obrazloženje odgovarajućem nadležnom tijelu, načelno u roku dva tjedna od primitka prijedloga, ali najkasnije u roku mjesec dana.
3. Svako nadležno tijelo predmetnih država članica imenuje predstavnika koji je odgovoran za nadgledanje i koordinaciju provođenja nadzora.
POGLAVLJE IX.
PRUŽANJE INFORMACIJA ZA POREZNE OBVEZNIKE
Članak 31.
1. Nadležna tijela svake države članice osiguravaju da osobe uključene u isporuku roba ili usluga unutar Zajednice i porezni obveznici koji nemaju poslovni nastan a isporučuju telekomunikacijske usluge, usluge odašiljanja i elektronički isporučene usluge, posebno one navedene u Prilogu II. Direktivi 2006/112/EZ smiju u svrhu takvih transakcija dobiti potvrdu elektroničkim putem o valjanosti Identifikacijskog broja za PDV konkretne osobe kao i pripadajuće ime i adresu. Ove informacije odgovaraju podacima navedenim u članku 17.
2. Svaka država članica elektroničkim putem osigurava potvrđivanje imena i adrese osobe kojoj je izdan identifikacijski broj za PDV u skladu sa svojim nacionalnim pravilima za zaštitu podataka.
3. Tijekom razdoblja predviđenog u članku 357. Direktive 2006/112/EZ, stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na porezne obveznike bez poslovnog nastana koji isporučuju telekomunikacijske usluge i usluge radijskog i televizijskog odašiljanja.
Članak 32.
1. Komisija na temelju informacija koje su osigurale države članice objavljuje na svojoj internetskoj stranici detalje o odredbama koje je odobrila svaka država članica koji prenose poglavlje 3. glave XI. Direktive 2006/112/EZ.
2. Pojedinosti i oblik informacija koji se podnose određuju se u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2.
POGLAVLJE X.
EUROFISC
Članak 33.
1. Kako bi se promicala i olakšala multilateralna suradnja u borbi protiv prijevara u području PDV-a, ovim se poglavljem uspostavlja mreža za brzu razmjenu, obradu i analizu ciljanih informacija o prekograničnim prijevarama među državama članicama i za koordiniranje eventualnih daljnjih mjera („Eurofisc”).
2. U okviru Eurofisc-a države članice:
uspostavljaju multilateralan mehanizam ranog upozorenja za suzbijanje prijevara u vezi PDV-a;
provode i koordiniraju brzu multilateralnu razmjenu ciljanih informacija o prekograničnim prijevarama te njihovu zajedničku obradu i analizu u područjima u kojima djeluje Eurofisc („područja rada Eurofisca”);
koordiniraju rad službenika za vezu za Eurofisc iz sudjelujućih država članica, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., prilikom postupanja na temelju primljenih upozorenja i informacija;
koordiniraju istražne radnje sudjelujućih država članica u vezi s prijevarama koje su utvrdili službenici za vezu za Eurofisc, kako su navedeni u članku 36. stavku 1., pri čemu nemaju ovlast da od država članica zahtijevaju provedbu istražnih radnji.
Članak 34.
1. Države članice sudjeluju u područjima rada Eurofisc-a po vlastitom izboru i mogu također odlučiti da prekinu svoje sudjelovanje u programu.
2. Države članice koje su odabrale sudjelovati u području rada Eurofisca aktivno sudjeluju u multilateralnoj razmjeni i zajedničkoj obradi i analizi ciljanih informacija o prekograničnim prijevarama među svim sudjelujućim državama članicama kao i u koordiniranju eventualnih daljnjih mjera.
3. Razmijenjene informacije su povjerljive kako je predviđeno u članku 55.
Članak 35.
Komisija osigurava tehničku i logističku potporu za Eurofisc. Komisija nema pristup informacijama iz članka 1. koje se mogu razmjenjivati s pomoću Eurofisca, osim u okolnostima predviđenima u članku 55. stavku 2.
Članak 36.
1. Nadležna tijela svake države članice određuju barem jednog službenika za vezu za Eurofics. Službenici za vezu za Eurofisc su nadležni službenici u smislu članka 2. stavka 1. točke (c) i provode aktivnosti navedene u članku 33. stavku 2. Oni su odgovorni samo svojim nacionalnim upravama.
1.a Službenici za vezu država članica na ograničeno razdoblje imenuju predsjednika Eurofisca među službenicima za vezu za Eurofisc.
Službenici za vezu država članica:
dogovaraju uspostavljanje i ukidanje područjâ rada Eurofisca;
razmatraju sva pitanja koja se odnose na operativno funkcioniranje Eurofisca;
najmanje jednom godišnje procjenjuju djelotvornost i učinkovitost aktivnosti Eurofisca;
odobravaju godišnje izvješće iz članka 37.
2. Službenici za vezu država članica koji sudjeluju u određenom području rada Eurofisca („sudjelujući službenici za vezu za Eurofisc”) na ograničeno razdoblje imenuju koordinatora za područje rada Eurofisca među sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc.
Koordinatori za područje rada Eurofisca:
prikupljaju informacije primljene od sudjelujućih službenika za vezu za Eurofisc, kako je dogovoreno među sudionicima u području rada, i sve informacije stavljaju na raspolaganje ostalim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc; te se informacije razmjenjuju elektroničkim putem;
osiguravaju da se informacije primljene od sudjelujućih službenika za vezu za Eurofisc obrađuju i analiziraju zajedno s relevantnim ciljanim informacijama o prekograničnim prijevarama koje su dostavljene ili prikupljene na temelju ove Uredbe, kako je dogovoreno među sudionicima u području rada, i rezultat stavljaju na raspolaganje svim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc;
pružaju povratne informacije svim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc;
podnose godišnje izvješće o aktivnostima u području rada službenicima za vezu država članica.
3. Koordinatori za područje rada Eurofisca mogu zatražiti relevantne informacije od Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva („Europol”) i Europskog ureda za borbu protiv prijevara („OLAF”). Oni im u tu svrhu i u skladu s dogovorom među sudionicima u području rada mogu poslati onoliko informacija koliko je potrebno kako bi zauzvrat dobili tražene informacije.
4. Koordinatori za područje rada Eurofisca ostalim sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc stavljaju na raspolaganje informacije primljene od Europola i OLAF-a; te se informacije razmjenjuju elektroničkim putem.
5. Koordinatori za područje rada Eurofisca također osiguravaju da se informacije primljene od Europola i OLAF-a obrađuju i analiziraju zajedno s relevantnim ciljanim informacijama dostavljenim ili prikupljenim na temelju ove Uredbe, u skladu s dogovorom među sudionicima u području rada, i rezultate stavljaju na raspolaganje sudjelujućim službenicima za vezu za Eurofisc.
Članak 37.
Predsjednik Eurofisca podnosi godišnje izvješće o aktivnostima u svim područjima rada Odboru iz članka 58. stavka 1.
Komisija provedbenim aktima donosi postupovne aranžmane u pogledu Eurofisca. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 58. stavka 2.
POGLAVLJE XI.
ODREDBE O POSEBNIM PROGRAMIMA U POGLAVLJU 6. GLAVE XII. DIREKTIVE 2006/112/EZ
ODJELJAK 1.
Odredbe primjenjive do 31. prosinca 2014.
Članak 38.
Sljedeće se odredbe primjenjuju u odnosu na posebni program predviđen u poglavlju 6. glave XII. Direktive 2006/112/EZ. Definicije sadržane u članku 358. te Direktive primjenjuju se također u svrhu ovog poglavlja.
Članak 39.
1. Informacije koje porezni obveznik koji nema poslovni nastan u Zajednici šalje državi članici identifikacije kod započinjanja svoje djelatnosti u skladu s člankom 361. Direktive 2006/112/EZ šalju se elektroničkim putem. Tehničke pojedinosti uključujući zajedničku elektroničku poruku utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2. ove Uredbe.
2. Država članica identifikacije šalje te informacije elektroničkim putem nadležnim tijelima druge države članice u roku od 10 dana po isteku mjeseca u kojem su informacije dobivene od poreznog obveznika koji nema poslovni nastan. Na isti se način nadležna tijela drugih država članica obavješćuju o dodijeljenom identifikacijskom broju. Tehničke pojedinosti uključujući zajedničku elektroničku poruku kojom se te informacije šalju, utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2.
3. Država članica identifikacije bez odlaganja obavješćuje elektroničkim putem nadležna tijela drugih država članica o tome kada je porezni obveznik koji nema poslovno sjedište izbrisan iz identifikacijskog registra.
Članak 40.
1. Prijava s pojedinostima iz članka 365. Direktive 2006/112/EZ podnosi se elektroničkim putem. Tehničke pojedinosti uključujući zajedničku elektroničku poruku utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2. ove Uredbe.
2. Država članica identifikacije šalje te informacije elektroničkim putem nadležnim tijelima druge države članice najkasnije 10 dana po isteku kraju mjeseca u kojem je prijava zaprimljena. Države članice koje su zahtijevale izradu porezne prijave u nacionalnoj valuti koja nije euro, pretvaraju iznose u euro po tečaju koji je važeći za zadnji dan izvještajnog razdoblja. Obračun se vrši uporabom tečaja koji Europska središnja banka objavljuje taj dan ili ako tog dana nema objave, primjenjuje se objava od sljedećeg dana. Tehničke pojedinosti o prijenosu ovih informacija utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2.
3. Država članica identifikacije šalje elektroničkim putem državi članici potrošnje informacije potrebne za povezivanje svakog plaćanja s odgovarajućom tromjesečnom poreznom prijavom.
Članak 41.
1. Država članice identifikacije jamči da se iznos koji je porezni obveznik, koji nema poslovno sjedište platio, prenese na bankovni račun denominiran u eurima, koji odredi država članica potrošnje kojoj se plaćanje duguje. Države članice koje su zahtijevale plaćanje u nacionalnoj valuti koja nije euro, pretvaraju iznose u euro po tečaju koji je važeći za zadnji dan izvještajnog razdoblja. Obračun se obavlja uporabom tečaja koji Europska središnja banka objavljuje taj dan ili ako tog dana nema objave, koristi se objava od sljedećeg dana. Prijenos se obavlja najkasnije 10 dana po isteku mjeseca u kojem je plaćanje primljeno.
2. Ako porezni obveznik koji nema poslovni nastan, ne plati ukupni porez koji duguje, država članica identifikacije jamči da se plaćanje prenosi na države članice potrošnje razmjerno porezu koji duguje u svakoj državi članici. Država članica identifikacije izvještava o tome elektroničkim putem nadležna tijela države članice potrošnje.
Članak 42.
Države članice izvještavaju elektroničkim putem nadležna tijela drugih država članica o odgovarajućim brojevima bankovnih računa za primanje plaćanja u skladu s člankom 41.
Države članice bez odlaganja elektroničkim putem obavješćuju nadležna tijela drugih država članica i Komisiju o promjeni standardne porezne stope.
ODJELJAK 2.
Odredbe primjenjive od 1. siječnja 2015.
Članak 43.
Sljedeće se odredbe primjenjuju vezano uz posebne programe predviđene u poglavlju 6. glave XII. Direktive 2006/112/EZ.
Članak 44.
1. Informacije koje porezni obveznik koji nema poslovni nastan u Zajednici šalje državi članici identifikacije prilikom započinjanja svoje djelatnosti u skladu s člankom 361. Direktive 2006/112/EZ šalju se elektroničkim putem. Tehničke pojedinosti uključujući zajedničku elektroničku poruku utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2. ove Uredbe.
2. Država članica identifikacije šalje informacije iz stavka 1. elektroničkim putem nadležnim tijelima druge države članice u roku od 10 dana po isteku mjeseca u kojem su informacije dobivene od poreznog obveznika koji nema poslovni nastan. Slične pojedinosti za identifikaciju poreznog obveznika koji primjenjuje posebni program u skladu s člankom 369.b Direktive 2006/112/EZ šalju se u roku od 10 dana po isteku mjeseca u kojem je porezni obveznik izjavio da je započeo s oporezivim djelatnostima unutar tog programa. Na isti se način nadležna tijela drugih država članica obavješćuju o dodijeljenom identifikacijskom broju.
Tehničke pojedinosti uključujući zajedničku elektroničku poruku kojom se te informacije šalju, utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2. ove Uredbe.
3. Država članica identifikacije bez odlaganja obavješćuje elektroničkim putem nadležna tijela drugih država članica o tome kad je porezni obveznik koji nema poslovni nastan u Zajednici ili porezni obveznik koji nema poslovni nastan u državi članici potrošnje isključen iz posebnog programa.
Članak 45.
1. Prijava poreza s pojedinostima iz članaka 365. i 369.g Direktive 2006/112/EZ podnosi se elektroničkim putem. Tehničke pojedinosti uključujući zajedničku elektroničku poruku utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2. ove Uredbe.
2. Država članica identifikacije šalje te informacije elektroničkim putem nadležnom tijelu predmetne države članice potrošnje najkasnije 10 dana po isteku mjeseca u kojem je prijava zaprimljena. Informacije predviđene drugim stavkom članka 369.g Direktive 2006/112/EZ također se šalju nadležnom tijelu predmetne države članice poslovnog nastana. Države članice koje su zahtijevale izradu porezne prijave u nacionalnoj valuti koja nije euro, pretvaraju iznose u euro po tečaju koji je važeći za zadnji dan izvještajnog razdoblja. Obračun se obavlja uporabom tečaja koji Europska središnja banka objavljuje taj dan ili ako tog dana nema objave, primjenjuje se objava od sljedećeg dana. Tehničke pojedinosti o prijenosu ovih informacija utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2. ove Uredbe.
3. Država članica identifikacije šalje elektroničkim putem državi članici potrošnje informacije potrebne za povezivanje svakog plaćanja s odgovarajućom tromjesečnom prijavom poreza.
Članak 46.
1. Država članice identifikacije jamči da se iznos koji je porezni obveznik, koji nema poslovni nastan platio, prenese na bankovni račun denominiran u eurima, koji odredi država članica potrošnje kojoj se plaćanje duguje. Države članice koje su zahtijevale plaćanje u nacionalnoj valuti koja nije euro, pretvaraju iznose u euro po tečaju koji je važeći za zadnji dan izvještajnog razdoblja. Obračun se obavlja uporabom tečaja koji Europska središnja banka objavljuje taj dan ili ako tog dana nema objave, koristi se objava od sljedećeg dana. Prijenos se obavlja najkasnije 10 dana po isteku mjeseca u kojem je plaćanje primljeno.
2. Ako porezni obveznik koji nema poslovni nastan ne plati ukupni porez koji duguje, država članica identifikacije jamči da se plaćanje prenosi na države članice potrošnje razmjerno porezu koji duguje u svakoj državi članici. Država članica identifikacije izvještava o tome elektroničkim putem nadležna tijela države članice potrošnje.
3. Vezano uz plaćanja koja se prosljeđuju državi članici potrošnje u skladu s posebnim programom predviđenim u odjeljku 3. poglavlja 6. glave XII. Direktive 2006/112/EZ, država članica identifikacije od iznosa navedenih u stavcima 1. i 2. ovog članka ima pravo zadržati:
od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. – 30 %;
od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. – 15 %;
od 1. siječnja 2019. – 0 %.
Članak 47.
Države članice izvještavaju elektroničkim putem nadležna tijela drugih država članica o odgovarajućim brojevima bankovnih računa za primanje plaćanja u skladu s člankom 46.
Države članice bez odlaganja elektroničkim putem obavješćuju nadležna tijela drugih država članica i Komisiju o promjeni porezne stope koja se primjenjuje na isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i isporuke usluga elektroničkim putem.
POGLAVLJE XII.
RAZMJENA I OČUVANJE INFORMACIJA U KONTEKSTU POSTUPKA ZA POVRAT PDV-A POREZNIM OBVEZNICIMA KOJI NEMAJU POSLOVNI NASTAN U DRŽAVI ČLANICI POVRATA ALI IMAJU POSLOVNI NASTAN U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI
Članak 48.
1. Kad nadležno tijelo države članice nastana primi zahtjev za povrat PDV-a u skladu s člankom 5. Direktive 2008/9/EZ, a članak 18. te Direktive nije primjenjiv, ono u roku 15 kalendarskih dana od njegovog primitka elektroničkim putem, prosljeđuje zahtjev nadležnim tijelima svake predmetne države članice povrata poreza s potvrdom da je podnositelj zahtjeva kako je definirano u članku 2. stavku 5. Direktive 2008/9/EZ porezni obveznik u svrhu PDV-a i da je identifikacijski ili registracijski broj koji je ta osoba dala važeći za razdoblje povrata poreza.
Ako država članica poslovnog nastana sazna da porezni obveznik koji podnosi zahtjev za povrat PDV-a u skladu s člankom 5. Direktive 2008/9/EZ ima porezne obveze u toj državi članici poslovnog nastana, ta država članica može od poreznog obveznika zatražiti pristanak za izravan prijenos povrata PDV-a na tu državu članicu radi naplate neplaćenih poreznih obveza. Ako porezni obveznik pristane na taj prijenos, država članica poslovnog nastana državu članicu povrata obavješćuje o iznosu za koji je pristanak dan i država članica povrata taj iznos u ime poreznog obveznika prenosi na državu članicu poslovnog nastana. Država članica poslovnog nastana obavješćuje poreznog obveznika o tome omogućuje li se prenesenim iznosom potpuno ili djelomično namirenje porezne obveze u skladu s njezinim nacionalnim pravom i administrativnim praksama. Međutim, prijenos povrata PDV-a na državu članicu poslovnog nastana ne utječe na pravo države članice povrata da naplati porezne obveze koje taj porezni obveznik ima u potonjoj državi članici.
Ako su porezne obveze osporene u državi članici poslovnog nastana, ta država članica može se, uz pristanak poreznog obveznika, koristiti prijenosom iznosa povrata kao mjerom zadržavanja ako je u toj državi članici osiguran učinkovit sudski nadzor.
2. Nadležna tijela svake države članice povrata poreza obavješćuju elektroničkim putem nadležna tijela drugih država članica o svim primljenim informacijama koja su tražila u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive 2008/9/EZ. Tehničke pojedinosti uključujući zajedničku elektroničku poruku utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim člankom 58. stavkom 2. ove Uredbe.
3. Nadležna tijela svake države članice povrata poreza obavješćuju elektroničkim putem nadležna tijela drugih država članica ako žele iskoristiti mogućnost da zatraže podnositelja zahtjeva da dostavi opis poslovne djelatnosti putem usklađenih kodova kako se navodi u članku 11. Direktive 2008/9/EZ.
Usklađeni kodovi navedeni u prvom podstavku određuju se u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2. ove uredbe na temelju NACE klasifikacije uspostavljene Uredbom (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavljanju statističke klasifikacije gospodarskih djelatnosti NACE revizija 2 ( 1 ).
POGLAVLJE XIII.
ODNOSI S KOMISIJOM I DRUGIM INSTITUCIJAMA, TIJELIMA, UREDIMA I AGENCIJAMA UNIJE
Članak 49.
1. Države članice i Komisija ispituju i ocjenjuju djelovanje aranžmana za administrativnu suradnju predviđenih ovom Uredbom. Komisija objedinjuje iskustvo država članica s ciljem poboljšavanja djelovanja navedenih aranžmana.
2. Države članice Komisiji dostavljaju sve raspoložive informacije potrebne za primjenu ove Uredbe.
2.a Države članice OLAF-u mogu dostaviti relevantne informacije kako bi mu omogućile razmatranje odgovarajućih mjera u skladu s njegovim mandatom. Ako su te informacije primljene od druge države članice, ta država članica može zahtijevati da prijenos informacija podliježe njezinoj prethodnoj suglasnosti.
3. Popis statističkih podataka potrebnih za ocjenu ove Uredbe utvrđuje se u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2. Države članice dostavljaju te podatke Komisiji u mjeri u kojoj su im dostupni, pri čemu to dostavljanje ne bi smjelo prouzročiti neopravdana administrativna opterećenja.
4. Radi ocjene učinkovitosti ovog sustava administrativne suradnje u suzbijanju porezne utaje i izbjegavanja plaćanja poreza, države članice mogu dostaviti Komisiji druge informacije iz članka 1.
5. Komisija prosljeđuje informacije iz stavaka 2., 3. i 4. ostalim dotičnim državama članicama.
6. Kada je potrebno, povrh onoga što se zahtjeva u drugim odredbama ove Uredbe, Komisija šalje nadležnim tijelima svake države članice sve informacije kojima se može omogućiti borba protiv prijevare u području PDV-a čim dobije takve informacije.
7. Komisija može na zahtjev države članice pružiti svoja stručna mišljena, tehničku ili logističku pomoć ili drugu potporu radi ostvarenja ciljeva ove Uredbe.
POGLAVLJE XIV.
ODNOSI S TREĆIM ZEMLJAMA
Članak 50.
1. Kad nadležno tijelo države članice prima informacije iz treće zemlje, to tijelo može prenijeti informacije nadležnim tijelima država članica koje bi te informacije zanimale i u svakom slučaju svima onima koji te informacije zahtijevaju, u onoj mjeri u kojoj je to dozvoljeno aranžmanima o pomoći s tom pojedinom trećom zemljom.
2. Nadležna tijela mogu priopćiti, u skladu sa svojim unutarnjim odredbama o priopćavanju osobnih podataka trećim zemljama, informacije dobivene u skladu s ovom Uredbom, trećoj zemlji, uz uvjet da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
nadležno tijelo države članice iz koje informacija potječe je pristalo na takvo priopćavanje; i
predmetna treća zemlja se obvezala da će surađivati kako bi se prikupili dokazi o nepravilnosti transakcija koje su čine protivnim propisima o PDV-u.
POGLAVLJE XV.
UVJETI KOJI UREĐUJU RAZMJENU INFORMACIJA
Članak 51.
1. Informacije priopćene u skladu s ovom Uredbom dostavljaju se što je više moguće elektroničkim putem na temelju aranžmana koji se donose u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2.
2. Kada zahtjev nije uložen u cijelosti putem elektroničkog sustava navedenog u stavku 1., tijelo koje prima zahtjev potvrđuje primitak zahtjeva elektroničkim putem bez odgode, a u svakom slučaju najkasnije u roku pet radnih dana od primitka.
Ako je neko nadležno tijelo primilo zahtjev ili informacije a nisu bili naslovljeni na njega, ono šalje poruku elektroničkim putem pošiljatelju bez odgode, a svakako najkasnije u roku pet radnih dana od primitka.
Članak 52.
Zahtjevi za pomoć uključujući zahtjeve za prosljeđivanje upravne obavijesti i sve priložene dokumente, mogu se sastaviti na jeziku o kojem se tijelo koje prima zahtjev i tijelo koje podnosi zahtjev dogovore. Uz te se zahtjeve prilaže prijevod na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj tijelo koje prima zahtjev ima sjedište samo u posebnim slučajevima kad tijelo koje prima zahtjev navodi razlog traženja tog prijevoda.
Članak 53.
Komisija i države članice omogućavaju da su takvi postojeći ili novi sustavi komunikacije i razmjene informacija, koji su potrebni za razmjenu informacija opisanu u ovoj Uredbi operativni. Dogovor o razini usluge kojom se osigurava tehnička kakvoća i količina usluga koje isporučuju Komisija i države članice za funkcioniranje sustava komunikacije i razmjene informacija donosi se u skladu s postupkom predviđenim u članku 58. stavku 2. Komisija će biti odgovorna za sav razvoj mreže CCN/CSI, koja je potrebna za omogućavanje razmjene tih informacija između država članica. Države članice bit će odgovorne za sav razvoj svojih sustava koji su potrebni za omogućavanje razmjene informacija uporabom mreže CCN/CSI.
Države članice odriču se svih zahtjeva za nadoknade troškova koji nastaju primjenom ove Uredbe osim, ako je primjereno, u pogledu naknada isplaćenih stručnjacima.
Članak 54.
1. Tijelo koje prima zahtjev u jednoj državi članici pruža tijelu koje podnosi zahtjev u drugoj državi članici informacije iz članka 1. pod uvjetom da:
broj i priroda zahtjeva za informacijama koje je podnijelo tijelo koje podnosi zahtjev u određenom roku ne nameće nerazmjerno administrativno opterećenje tijelu koje prima zahtjev;
tijelo koje podnosi zahtjev je iscrpilo uobičajene izvore informacija koje je u tim okolnostima moglo koristiti za dobivanje potrebnih informacija, bez ugrožavanja postizanja željenog cilja.
2. Ova Uredba ne nameće obvezu obavljanja istražnih radnji ili pružanja informacija ako zakonodavstvo ili upravne prakse država članice, koji bi trebale dostaviti informacije, ne ovlaste državu članicu da obavi te istražne radnje ili prikupi ili koristi navedene informacije u svoje vlastite svrhe.
3. Nadležno tijelo države članice koja prima zahtjev može odbiti pružiti informacije ako država članica koja podnosi zahtjev iz pravnih razloga ne može pružiti slične informacije. Komisija mora biti izviještena o razlozima odbijanja države članice koja je primila zahtjev.
4. Pružanje informacija može se odbiti ako bi prouzročilo objavljivanje komercijalne, industrijske ili poslovne tajne ili poslovnog procesa ili informacija čije bi objavljivanje bilo u suprotnosti s općim interesom.
5. Stavke 2., 3. i 4. nikako ne treba tumačiti kao odobrenje tijelu koje prima zahtjev države članice da odbije priopćiti informacije o poreznom obvezniku identificiranom u svrhu PDV-a u državi članici tijela koje podnosi zahtjev samo zbog toga što te informacije posjeduje banka, druga financijska institucija, ovlašteni zastupnik ili osoba koja nastupa u svojstvu agencije ili fiducijara ili jer se odnosi na vlasničke udjele u pravnoj osobi.
6. Tijelo koje prima zahtjev izvješćuje tijelo koje podnosi zahtjev o razlozima odbijanja zahtjeva za pomoć.
7. Najmanji iznos na temelju kojeg se pokreće zahtjev za pomoć može se odrediti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2.
Članak 55.
1. Informacije priopćene u bilo kojem obliku u skladu s ovom Uredbom, uključujući sve informacije kojima je neki službenik imao pristup u okolnostima određenim u poglavljima VII., VIII. i X. i u slučajevima navedenim u stavku 2. ovog članka podliježu obvezi čuvanja službene tajne i uživaju istu zaštitu kao i slične informacije u skladu s nacionalnim odredbama države članice koja ih prima i odgovarajućim odredbama koje primjenjuju nadležna tijela Unije. Takve se informacije koriste samo u okolnostima predviđenim ovom Uredbom.
Takve se informacije mogu koristiti za utvrđivanje porezne osnovice ili naplate ili poreznog nadzora u svrhe utvrđivanja porezne osnovice.
Informacije se mogu također koristiti za utvrđivanje ostalih davanja, carina i poreza iz stavka 2. Direktive Vijeća 2008/55/EZ od 26. svibnja 2008. o uzajamnoj pomoći kod naplate tražbina u vezi s određenim davanjima, carinskim obvezama, porezima i drugim mjerama ( 2 ).
Pored toga, informacije se mogu koristiti u vezi sa sudskim postupcima koji mogu uključivati kazne, pokrenutima zbog povrede poreznog zakona, bez dovođenja u pitanje općih pravila i zakonskih odredaba kojima se uređuju prava tuženika i svjedoka u takvim postupcima.
2. Osobe koje je za to propisno ovlastio Komisijin Ured za sigurnosnu akreditaciju mogu imati pristup tim informacijama samo u mjeri u kojoj je to potrebno za nadzor, održavanje i razvoj elektroničkih sustava kojima upravlja Komisija i koje države članice upotrebljavaju za provedbu ove Uredbe.
3. Odstupajući od odredaba stavka 1., nadležno tijelo države članice koje pruža informacije dozvoljava njihovo korištenje u državi članice tijela koje podnosi zahtjev u druge svrhe ako se u skladu sa zakonodavstvom države članice tijela koje prima zahtjev informacije mogu koristiti u slične svrhe.
4. Ako tijelo koje podnosi zahtjev smatra da bi informacije koje je primio od tijela koje prima zahtjev bile korisne nadležnom tijelu treće države članice, on ih može poslati dotičnom tijelu. O tome unaprijed izvješćuje tijelo koje je primilo zahtjev. Tijelo koje prima zahtjev može zatražiti da prijenos podataka trećoj osobi podliježe njegovoj prethodnoj suglasnosti.
5. Sva pohrana, obrada ili razmjena informacija iz ove Uredbe podliježe Uredbama (EU) 2016/679 ( 3 ) i (EZ) br. 45/2001 ( 4 ) Europskog parlamenta i Vijeća. Međutim, države članice u svrhu pravilne primjene ove Uredbe ograničavaju područje primjene obveza i prava predviđenih u člancima od 12. do 15. i člancima 17., 21. i 22. Uredbe (EU) 2016/679. Takva ograničenja limitirana su na ono što je nužno kako bi se zaštitili interesi iz članka 23. stavka 1. točke (e) te uredbe, a posebno:
kako bi se nadležnim tijelima država članica omogućilo da pravilno obavljaju svoje zadaće za potrebe ove Uredbe ili
kako bi se izbjeglo ometanje službenih ili pravnih istražnih radnji, analiza, istraga ili postupaka za potrebe ove Uredbe i kako bi se osiguralo da sprečavanje, istraživanje i otkrivanje utaje poreza i poreznih prijevara nisu ugroženi.
Obrada i pohrana informacija iz ove Uredbe provodi se isključivo za potrebe iz članka 1. stavka 1. ove Uredbe i informacije se ne smiju dalje obrađivati na način koji nije u skladu s tim potrebama. Zabranjuje se obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe u sve druge svrhe, kao što su komercijalne svrhe. Razdoblja pohrane tih informacija ograničena su na mjeru koja je potrebna za postizanje tih svrha. Razdoblja pohrane informacija iz članka 17. ove Uredbe utvrđuju se u skladu s rokovima zastare predviđenima u zakonodavstvu dotične države članice, ali ne smiju biti dulja od deset godina.
Članak 56.
Izvješća, izjave i ostale dokumente ili ovjerene preslike ili izvatke koje su dobavili zaposlenici tijela koje prima zahtjev i priopćili tijelu koje podnosi zahtjev u skladu s pomoći predviđenom ovom Uredbom, nadležna tijela države članice koja podnosi zahtjev mogu koristiti kao dokaz na istoj osnovi kao i slične dokumente koje dostavi drugo tijelo te države.
Članak 57.
1. Za potrebe primjene ove Uredbe, države članice poduzimaju sve potrebne mjere radi:
osiguravanja učinkovite interne koordinacije između nadležnih tijela;
utvrđivanja izravne suradnje između nadležnih tijela ovlaštenih za takve koordinacije;
omogućavanja neometanog funkcioniranja aranžmana razmjene informacija predviđenih ovom Uredbom.
2. Komisija dostavlja svakoj državi članici što je prije moguće sve informacije koji primi i koje može osigurati.
POGLAVLJE XVI.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 58.
1. Komisiji pomaže Stalni odbor za administrativnu suradnju.
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ).
Članak 59.
1. Do 1. studenoga 2013. i nakon toga svakih pet godina, Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe.
2. Države članice dostavljaju Komisiji tekst svih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 60.
1. Odredbe ove Uredbe ne dovode u pitanje ispunjavanje širih obveza u pogledu međusobne pomoći koje proizlaze iz ostalih pravnih propisa uključujući bilateralne ili multilateralne sporazume.
2. Osim bavljenja pojedinačnim slučajevima, kad države članice zaključuju bilateralne sporazume o pitanjima koje ova Uredba obuhvaća, posebno u skladu s člankom 11., one o tome bez odlaganja izvješćuju Komisiju. Komisija redom izvješćuje ostale države članice.
Članak 61.
Uredba (EZ) br. 1798/2003 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2012. Međutim učinci članka 2. stavka 1. te Uredbe ostaju na snazi do dana kad Komisija objavi popis nadležnih tijela naveden u članku 3. ove Uredbe.
Poglavlje V. se, uz iznimku članka 27. stavka 4. te Uredbe, primjenjuje do 31. prosinca 2012.
Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu
Članak 62.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2012.
Međutim, članci 33. do 37. se primjenjuju od 1. studenoga 2010.;
Poglavlje V., uz iznimku članaka 22. i 23., primjenjuje se od 1. siječnja 2013.;
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
▼M2 —————
PRILOG II.
Uredba stavljena izvan snage i naknadne izmjene
|
Uredba Vijeća (EZ) br. 1798/2003 |
(SL L 264, 15.10.2003., str. 1.) |
|
Uredba Vijeća (EZ) br. 885/2004 |
(SL L 168, 1.5.2004., str. 1.) |
|
Uredba Vijeća (EZ) br. 1791/2006 |
(SL L 363, 20.12.2006., str. 1.) |
|
Uredba Vijeća (EZ) br. 143/2008 |
(SL L 44, 20.2.2008., str. 1.) |
|
Uredba Vijeća (EZ) br. 37/2009 |
(SL L 14, 20.1.2009., str. 1.) |
PRILOG III.
KORELACIJSKA TABLICA
|
Uredba (EZ) br. 1798/2003 |
Ova Uredba |
|
Prvi i drugi podstavak članka 1. stavka 1. |
Prvi i drugi podstavak članka 1. stavka 1. |
|
Treći podstavak članka 1. stavka 1. |
— |
|
Četvrti podstavak članka 1. stavka 1. |
Članak 1. stavak 4. |
|
Članak 1. stavak 2. |
Članak 1. stavak 3. |
|
Članak 2. stavak 1. točka (1) |
Članak 3. |
|
Članak 2. stavak 1. točka (2) |
Članak 2. stavak 1. točka (a) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (3) |
Članak 2. stavak 1. točka (b) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (4) |
Članak 2. stavak 1. točka (c) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (5) |
Članak 2. stavak 1. točka (d) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (6) |
Članak 2. stavak 1. točka (e) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (7) |
Članak 2. stavak 1. točka (f) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (8) |
Članak 2. stavak 1. točka (g) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (9) |
Članak 2. stavak 1. točka (h) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (10) |
Članak 2. stavak 1. točka (i) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (11) |
Članak 2. stavak 1. točka (j) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (12) |
Članak 2. stavak 1. točka (k) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (13) |
Članak 2. stavak 1. točka (l) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (14) |
— |
|
Članak 2. stavak 1. točka (15) |
Članak 2. stavak 1. točka (m) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (16) |
Članak 2. stavak 1. točka (n) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (17) |
— |
|
Članak 2. stavak 1. točka (18) |
Članak 2. stavak 1. točka (p) |
|
Članak 2. stavak 1. točka (19) |
Članak 2. stavak 1. točka (q) |
|
Članak 2. stavak 2. |
Članak 2. stavak 2. |
|
Članak 3. stavak 1. |
— |
|
Članak 3. stavak 2. |
Članak 4. stavak 1. |
|
Članak 3. stavak 3. |
Članak 4. stavak 2. |
|
Članak 3. stavak 4. |
Članak 4. stavak 3. |
|
Članak 3. stavak 5. |
Članak 4. stavak 4. |
|
Članak 3. stavak 6. |
Članak 5. |
|
Članak 3. stavak 7. |
Članak 6. |
|
Članak 4. |
— |
|
Članak 5. stavak 1. |
Članak 7. stavak 1. |
|
Članak 5. stavak 2. |
Članak 7. stavak 2. |
|
Članak 5. stavak 3. |
Do 31. prosinca 2014.: članak 7. stavak 3. Od 1. siječnja 2015.: članak 7. stavak 4. |
|
Članak 5. stavak 4. |
Članak 7. stavak 5. |
|
Članak 6. |
Članak 8. |
|
Članak 7. |
Članak 9. |
|
Članak 8. |
Članak 10. |
|
Članak 9. |
Članak 11. |
|
Članak 10. |
Članak 12. |
|
Članak 11. |
Članak 28. |
|
Članak 12. |
Članak 29. |
|
Članak 13. |
Članak 30. |
|
Članak 14. |
Članak 25. |
|
Članak 15. |
Članak 26. |
|
Članak 16. |
Članak 27. |
|
Članak 17. prvi podstavak |
Članak 13. stavak 1. |
|
Članak 17. drugi podstavak |
Članak 14. stavak 2. |
|
Članak 18. |
Prvi podstavak članka 14. stavka 1. |
|
Članak 19. |
— |
|
Članak 20. |
— |
|
Članak 21. |
Drugi podstavak članka 14. stavka 1. |
|
Prvi podstavak članka 22. stavka 1. |
Članak 17. stavak 1. točka (a) |
|
Drugi podstavak članka 22. stavka 1. |
Članak 18. |
|
Članak 22. stavak 2. |
Članak 19. |
|
Prvi stavak članka 23. |
Članak 21. stavak 2. točke (a) i (b) |
|
Drugi stavak članka 23. |
Drugi podstavak članka 21. stavka 2. |
|
Prvi stavak članka 24. točka (1) |
Članak 21. stavak 2. točka (c) |
|
Prvi stavak članka 24. točka (2) |
Članak 21. stavak 2. točka (d) |
|
Drugi stavak članka 24 |
Drugi podstavak članka 21. stavka 2. |
|
Članak 25. stavak 1. |
Članak 20. stavak 1. |
|
Članak 25. stavak 2. |
Članak 20. stavak 2. |
|
Članak 25. stavak 3. |
— |
|
Članak 26. |
Članak 24. prvi podstavak |
|
Članak 27. stavak 1. |
Članak 17. stavak 1. točka (b) |
|
Članak 27. stavak 2. |
Članak 17. stavak 1. točka (b) i članak 21. stavak 1. |
|
Članak 27. stavak 3. |
Članak 17. stavak 1. točka (b) i članak 21. stavak 1. |
|
Članak 27. stavak 4. |
Članak 31. |
|
Članak 27. stavak 5. |
Članak 24. |
|
Članak 28. |
Do 31. prosinca 2014.: članak 38. Od 1. siječnja 2015.: članak 43. |
|
Članak 29. |
Do 31. prosinca 2014.: članak 39. Od 1. siječnja 2015.: članak 44. |
|
Članak 30. |
Do 31. prosinca 2014.: članak 40. Od 1. siječnja 2015.: članak 45. |
|
Članak 31. |
Članak 17. stavak 1. točka (d) |
|
Članak 32. |
Do 31. prosinca 2014.: članak 41. Od 1. siječnja 2015.: članak 46. |
|
Članak 33. |
Do 31. prosinca 2014.: članak 42. Od 1. siječnja 2015.: članak 47. |
|
Članak 34. |
— |
|
Članak 34.a |
Članak 48. |
|
Članak 35. |
Članak 49. |
|
Članak 36. |
Članak 50. |
|
Članak 37. |
Članak 51. stavak 1. |
|
Članak 38. |
Članak 52. |
|
Članak 39. |
Članak 53. |
|
Članak 40. |
Članak 54. |
|
Članak 41. |
Članak 55. |
|
Članak 42. |
Članak 56. |
|
Članak 43. |
Članak 57. |
|
Članak 44. |
Članak 58. |
|
Članak 45. |
Članak 59. |
|
Članak 46. |
Članak 60. |
|
Članak 47. |
Članak 61. |
|
Članak 48. |
Članak 62. |
( 1 ) SL L 393, 30.12.2006., str. 1.
( 2 ) SL L 150, 10.6.2008., str. 28.
( 3 ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).
( 4 ) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
( 5 ) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).