02007R0861 — HR — 14.07.2017 — 003.004

---

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B	UREDBA (EZ) br. 861/2007 EUROPSKOG PARLEMENTA I VIJEĆA od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti ( L 199 31.7.2007, 1)

Koju je izmijenila:

		br.	stranica	datum
M1	UREDBA VIJEĆA (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013.	L 158	1	10.6.2013
►M2	UREDBA (EU) 2015/2421 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 2015.	L 341	1	24.12.2015
►M3	DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/1259 оd 19. lipnja 2017.	L 182	1	13.7.2017

Koju je ispravio:

►C1	,  L 069, 13.3.2018,  63 ((EU) 2017/1259)

---

▼B

UREDBA (EZ) br. 861/2007 EUROPSKOG PARLEMENTA I VIJEĆA

od 11. srpnja 2007.

o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti

POGLAVLJE I.

PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uvodi europski postupak za sporove male vrijednosti kojim se namjerava pojednostaviti i ubrzati postupak u prekograničnim sporovima male vrijednosti i smanjiti troškove. Europski postupak za sporove male vrijednosti na raspolaganju je strankama u sporu kao alternativa postupku koji postoji u skladu s pravom država članica.

Uredba također uklanja međupostupke potrebne za omogućivanje priznanja i izvršenja u drugim državama članicama odluka donesenih u jednoj državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

▼M2

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Uredba primjenjuje u prekograničnim slučajevima na građanske i trgovačke stvari, kako je definirano u članku 3., bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost tužbenog zahtjeva, bez svih kamata, troškova i izdataka, ne prelazi 5 000 EUR u trenutku kada je nadležni sud zaprimio obrazac tužbenog zahtjeva. Ona ne obuhvaća posebno porezne, carinske ili upravne stvari niti odgovornost države za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta jure imperii).

2.  Ova se Uredba ne primjenjuje na pitanja u vezi:

▼B

Članak 3.

Prekogranični slučajevi

1.  Za potrebe ove Uredbe prekogranični slučaj je slučaj u kojem najmanje jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud.

▼M2

2.  Domicil se utvrđuje u skladu s člancima 62. i 63. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ).

3.  Mjerodavan trenutak za utvrđivanje je li određeni slučaj prekogranični slučaj jest datum primitka obrasca tužbenog zahtjeva od strane nadležnog suda.

▼B

POGLAVLJE II.

EUROPSKI POSTUPAK ZA SPOROVE MALE VRIJEDNOSTI

Članak 4.

Pokretanje postupka

1.  Tužitelj pokreće europski postupak za sporove male vrijednosti ispunjavanjem standardnog obrasca A tužbenog zahtjeva kako je navedeno u Prilogu I., ulaganjem neposredno kod nadležnog suda, poštom ili drugim komunikacijskim sredstvima kao što su telefaks ili elektronska pošta, koji su prihvatljivi državi članici u kojoj se postupak pokreće. Obrazac zahtjeva uključuje opis dokaza koji dokazuju zahtjev i priložene su, ako je potrebno, odgovarajuće dokazne isprave.

2.  Države članice obavješćuju Komisiju koja komunikacijska sredstva prihvaćaju. Komisija objavljuje te podatke.

3.  U slučaju kada je zahtjev izvan područja primjene ove Uredbe, sud o tome obavješćuje tužitelja. Ako tužitelj ne povuče tužbeni zahtjev, sud nastavlja s postupkom u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se postupak vodi.

4.  Kada sud smatra da su podaci koje je podnio tužitelj nedostatni ili nedovoljno jasni, ili ako obrazac zahtjeva nije valjano ispunjen, on će, osim ako zahtjev nije očigledno neosnovan ili nije očigledno nedopušten, tužitelju pružiti mogućnost da dopuni ili ispravi obrazac tužbenog zahtjeva ili dostavi dodatne podatke ili isprave, ili da povuče tužbeni zahtjev u roku koji odredi sud. Sud se u tu svrhu koristi standardnim obrascem B kako je navedeno u Prilogu II.

Kada je zahtjev očigledno neosnovan ili je očigledno nedopušten ili kada tužitelj propusti upotpuniti ili popraviti obrazac tužbenog zahtjeva u navedenom roku, zahtjev se odbacuje. ►M2  Sud obavješćuje tužitelja o takvom odbacivanju i o tome je li protiv takvog odbacivanja dopušten pravni lijek. ◄

▼M2

5.  Države članice osiguravaju da standardni obrazac tužbenog zahtjeva A bude dostupan na svim sudovima pred kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti i da mu se može pristupiti putem odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.

▼B

Članak 5.

Vođenje postupka

▼M2

1.  Europski postupak za sporove male vrijednosti jest pisani postupak.

1.a  Sud održava usmenu raspravu samo ako smatra da nije moguće donijeti odluku na temelju pisanih dokaza ili ako stranka to zahtijeva. Sud može odbiti takav zahtjev ako smatra da s obzirom na okolnosti slučaja usmena rasprava nije potrebna za pravično vođenje postupka. Razlozi tog odbijanja navode se u pisanom obliku. Odbijanje se ne može pobijati odvojeno od ulaganja pravnog lijeka protiv same odluke.

▼B

2.  Nakon zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva, sud ispunjava dio I. standardnog obrasca za odgovore C, kako je navedeno u Prilogu III.

Primjerak obrasca tužbenog zahtjeva i, ako je potrebno, dokaznih isprava zajedno s ispunjenim obrascem za odgovore dostavlja se tuženiku u skladu s člankom 13. Ove se isprave šalju u roku od 14 dana od zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva.

3.  Tuženik dostavlja svoj odgovor u roku od 30 dana od dostave obrasca tužbenog zahtjeva i obrasca za odgovor ispunjavanjem dijela II. standardnog obrasca C za odgovor i, ako je potrebno, važnih dokaznih isprava i vraćanjem sudu ili na drugi primjeren način ne koristeći se obrascem za odgovore.

4.  U roku od 14 dana od zaprimanja odgovora od tuženika, sud šalje jedan primjerak zajedno sa svim važnim dokaznim ispravama tužitelju.

5.  Ako tuženik u odgovoru tvrdi da vrijednost nenovčanog zahtjeva prelazi iznos naveden u članku 2. stavku 1., sud odlučuje u roku od 30 dana od dana dostave odgovora na tužbu tužitelju je li tužbeni zahtjev u području primjene ove Uredbe. Takva se odluka ne može zasebno pobijati.

6.  Svaka protutužba koja se podnosi korištenjem standardnog obrasca A i sve bitne dokazne isprave dostavljaju se tužitelju u skladu s člankom 13. Te se isprave dostavljaju u roku od 14 dana od zaprimanja.

Tužitelj ima 30 dana od dostave za odgovor na protutužbu.

7.  Ako protutužba prelazi vrijednost iz članka 2. stavka 1., tužba i protutužba se neće rješavati u europskom postupku za sporove male vrijednosti, već u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se vodi postupak.

Članci 2. i 4., kao i stavci 3., 4. i 5. ovog članka primjenjuju se na odgovarajući način na protutužbe.

Članak 6.

Jezici

1.  Obrazac tužbenog zahtjev, odgovor, svaka protutužba, svaki odgovor na protutužbu i svaki opis važnih dokaznih isprava dostavljaju se na jeziku, ili jednom od jezika, suda.

2.  Ako je neka druga isprava koji zaprimi sud na jeziku koji nije jezik postupka, sud može tražiti prijevod te isprave samo ako je prijevod potreban za donošenje presude.

3.  Ako stranka odbija zaprimiti ispravu zbog što nije ni na jednom od sljedećih jezika:

sud o tome obavješćuje drugu stranku kako bi ona pribavila prijevod te isprave.

Članak 7.

Završetak postupka

1.  U roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6. sud donosi odluku ili:

2.  Sud donosi odluku u roku od 30 dana po usmenoj raspravi ili nakon primitka svih podataka potrebnih za donošenje presude. Presuda se dostavlja strankama u skladu s člankom 13.

3.  Ako sud nije zaprimio odgovor konkretne stranke u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6., donosi odluku o tužbenom zahtjevu ili protutužbi.

▼M2

Članak 8.

Usmena rasprava

1.  Ako se, u skladu s člankom 5. stavkom 1.a, smatra da je usmena rasprava potrebna, ona se održava korištenjem bilo koje odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu dostupne sudu, kao što je videokonferencija ili telekonferencija, osim ako zbog posebnih okolnosti slučaja korištenje takve tehnologije nije primjereno za pravično vođenje postupka.

Ako osoba koja treba biti saslušana ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak, prisutnost te osobe na usmenoj raspravi putem videokonferencije, telekonferencije ili druge odgovarajuće tehnologije za komunikaciju na daljinu osigurava se primjenom postupaka predviđenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1206/2001 ( 2 ).

2.  Stranka koja je pozvana da bude fizički prisutna na usmenoj raspravi može zahtijevati korištenje tehnologije za komunikaciju na daljinu, pod uvjetom da je takva tehnologija dostupna sudu, uz obrazloženje da bi aranžmani kojima bi se osigurala njezina fizička prisutnost, a posebno u pogledu mogućih troškova koji bi nastali toj stranci, bili nerazmjerni tužbenom zahtjevu.

3.  Stranka koja je pozvana da prisustvuje usmenoj raspravi putem tehnologije za komunikaciju na daljinu može zahtijevati da bude fizički prisutna na toj raspravi. Standardnim obrascem tužbenog zahtjeva A i standardnim obrascem za odgovor C, koji su izrađeni u skladu s postupkom iz članka 27. stavka 2., strankama se pružaju informacije o tome da ostvarivanje naknade bilo kakvih troškova koji su stranci nastali zbog njezine fizičke prisutnosti na usmenoj raspravi, u slučaju kada je ta stranka zahtijevala da bude fizički prisutna, podliježe uvjetima utvrđenima u članku 16.

4.  Odluka suda o zahtjevu predviđenom u stavcima 2. i 3. ne može se pobijati odvojeno od ulaganja pravnog lijeka protiv same odluke.

Članak 9.

Izvođenje dokaza

1.  Sud odlučuje o načinima izvođenja dokaza i opsegu dokaza koji su potrebni za njegovu odluku u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dopuštenost dokaza. Sud se koristi najjednostavnijom i najmanje opterećujućom metodom izvođenja dokaza.

2.  Sud može dopustiti izvođenje dokaza pisanim izjavama svjedoka, vještaka ili stranaka.

3.  Ako izvođenje dokaza uključuje saslušavanje određene osobe, to se saslušanje provodi u skladu s uvjetima navedenima u članku 8.

4.  Sud može izvoditi dokaze vještačenjem ili saslušanjem samo ako odluku nije moguće donijeti na temelju ostalih dokaza.

▼B

Članak 10.

Zastupanje stranaka

Zastupanje po odvjetniku ili drugom pravnom stručnjaku nije obvezno.

▼M2

Članak 11.

Pomoć strankama

1.  Države članice osiguravaju strankama mogućnost primanja i praktične pomoći pri ispunjavanju obrazaca i općih informacija o području primjene europskog postupka za sporove male vrijednosti, kao i opće informacije o tome koji su sudovi u dotičnoj državi članici nadležni za donošenje odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti. Ta se pomoć pruža bez naknade. Ničim u ovom stavku ne zahtijeva se od država članica da pruže pravnu pomoć ili pravno savjetovanje u obliku pravne ocjene konkretnog slučaja.

2.  Države članice osiguravaju da informacije o tijelima ili organizacijama nadležnima za pružanje pomoći u skladu sa stavkom 1. budu dostupne na svim sudovima pred kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti i da im se može pristupiti putem odgovarajućih nacionalnih mrežnih stranica.

▼B

Članak 12.

Zadaće suda

1.  Sud ne zahtijeva od stranaka da daju pravnu ocjenu zahtjeva.

2.  Ako je potrebno, sud obavješćuje stranke o postupovnim pitanjima.

3.  Kadgod je to moguće, sud nastoji postići nagodbu između stranaka.

▼M2

Članak 13.

Dostava pismenâ i ostala pisana komunikacija

1.  Pismena iz članka 5. stavaka 2. i 6. te odluke donesene u skladu s člankom 7. dostavljaju se:

Dostava se dokazuje potvrdom o primitku koja uključuje datum primitka.

2.  Sva pisana komunikacija između suda i stranaka ili drugih osoba koje sudjeluju u postupku, koja nije navedena u stavku 1., odvija se elektroničkim putem i dokazuje se potvrdom o primitku ako su takva sredstva tehnički dostupna i dopuštena u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj se vodi europski postupak za sporove male vrijednosti, pod uvjetom da je stranka ili osoba prethodno prihvatila takva sredstva komunikacije ili kada, u skladu s postupovnim pravilima države članice u kojoj ta stranka ili osoba ima domicil ili uobičajeno boravište, ima pravnu obvezu prihvatiti takva sredstva komunikacije.

3.  Uz sva ostala sredstva koja su u skladu s postupovnima pravilima država članica dostupna za iskazivanje prethodnog prihvaćanja korištenja elektroničke dostave, koje je potrebno u skladu sa stavcima 1. i 2., takvo prihvaćanje moguće je iskazati putem standardnog obrasca tužbenog zahtjeva A i standardnog obrasca odgovora C.

4.  Ako dostava u skladu sa stavkom 1. nije moguća, dostava se može izvršiti bilo kojim od načina predviđenih u članku 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 1896/2006.

Ako komunikacija u skladu sa stavkom 2. nije moguća ili ako zbog posebnih okolnosti slučaja nije primjerena, može se upotrijebiti bilo koji drugi način komunikacije koji je dopušten u skladu s pravom države članice u kojoj se vodi europski postupak za sporove male vrijednosti.

▼B

Članak 14.

Rokovi

1.  Kada sud odredi rok, dotična stranka se obavješćuje o posljedicama njegovog nepoštovanja.

2.  Sud može produžiti rok iz članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 3. i stavka 6., te članka 7. stavka 1. u iznimnim slučajevima, ako je potrebno radi zaštite prava stranaka.

3.  Ako u iznimnim okolnostima sud nije u mogućnosti poštovati rokove iz članka 5. stavaka od 2. do 6. te članka 7., poduzet će korake koji se traže u tim odredbama čim prije.

Članak 15.

Izvršnost odluka

1.  Odluka je izvršna neovisno o mogućim pravnim lijekovima. Polaganje osiguranja se ne zahtijeva.

2.  Članak 23. se također primjenjuje u slučaju kada se odluka izvršava u državi članici u kojoj je donesena.

▼M2

Članak 15.a

Sudske pristojbe i načini plaćanja

1.  Sudske pristojbe naplaćene u državi članici za europski postupak za sporove male vrijednosti ne smiju biti nerazmjerne sudskim pristojbama koje se naplaćuju za nacionalne pojednostavljene sudske postupke u toj državi članici niti više od njih.

2.  Države članice osiguravaju da stranke mogu platiti sudske pristojbe načinima plaćanja na daljinu, koji omogućuju strankama da izvrše uplatu i iz države članice koja nije država članica u kojoj se nalazi sud, nudeći pritom najmanje jedan od sljedećih načina plaćanja:

▼B

Članak 16.

Troškovi

Stranka koja nije uspjela u postupku snosi troškove postupka. Međutim, sud ne dosuđuje troškove stranci koja u sporu uspije ako su ti troškovi neopravdani ili nerazmjerni sa tužebnim zahtjevom.

Članak 17.

Pravni lijekovi

1.  Države članice obavješćuju Komisiju o tome je li pravni lijek dopušten prema njihovom postupovnom pravu protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti te u kojem roku ga se može podnijeti. Komisija te podatke objavljuje.

▼M2

2.  Članci 15.a i 16. primjenjuju se na sve pravne lijekove.

Članak 18.

Preispitivanje odluke u iznimnim slučajevima

1.  Tuženik koji se nije upustio u postupak ima pravo zahtijevati preispitivanje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti pred nadležnim sudom države članice u kojoj je odluka donesena, ako:

ako je tuženik propustio uložiti pravni lijek protiv odluke, iako je to mogao učiniti.

2.  Rok za podnošenje zahtjeva za preispitivanje jest 30 dana. Rok počinje teći od dana kada je tuženik stvarno upoznat sa sadržajem odluke i kada je mogao reagirati, ali najkasnije od dana prve mjere izvršenja koja za ima posljedicu nemogućnost raspolaganja imovinom tuženika u cijelosti ili djelomično. Taj se rok ne može produljiti.

3.  Ako sud odbije zahtjev za preispitivanje iz stavka 1. jer ne postoji nijedan od razloga za preispitivanje navedenih u tom stavku, odluka ostaje na snazi.

Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano zbog bilo kojeg od razloga navedenih u stavku 1., odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti postaje ništava. Međutim, tužitelj ne gubi prednosti koje proizlaze iz bilo kojeg prekida prekluzivnih rokova ili rokova zastare ako se takav prekid primjenjuje u skladu s nacionalnim pravom.

▼B

Članak 19.

Važeće postupovno pravo

U skladu s odredbama ove Uredbe, europski postupak za sporove male vrijednosti uređen je postupovnim pravom države članice u kojoj se postupak vodi.

POGLAVLJE III.

PRIZNANJE I IZVRŠENJE U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI

Članak 20.

Priznanje i izvršenje

1.  Odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti priznaje se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdom o izvršnosti i bez ikakve mogućnosti protivljenja njezinom priznavanju.

▼M2

2.  Na zahtjev jedne od stranaka sud bez dodatnih troškova izdaje potvrdu o odluci donesenoj u europskom postupku za sporove male vrijednosti koristeći se standardnim obrascem D, kako je navedeno u Prilogu IV. Sud toj stranci na zahtjev izdaje potvrdu na bilo kojem drugom službenom jeziku institucija Unije koristeći se višejezičnim dinamičnim standardnim obrascem koji je dostupan na portalu europskog e-pravosuđa. Ničim u ovoj Uredbi ne obvezuje se sud da osigura prijevod i/ili transliteraciju teksta unesenog u slobodna polja te potvrde.

▼B

Članak 21.

Postupak izvršenja

1.  Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog poglavlja, postupak izvršenja je uređen pravom države članice izvršenja.

Svaka odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti izvršava se pod istim uvjetima kao odluka donesena u državi članici izvršenja.

2.  Stranka koja traži izvršenje, podnosi:

▼M2

▼B

3.  Stranka koja zahtijeva izvršenje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti u drugoj državi članici ne mora imati:

u državi članici izvršenja, osim kod zastupnika ovlaštenih za ovršni postupak.

4.  Ne zahtijeva se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se nazivali, od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva izvršenje donesene odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti jer je strani državljanin ili zato što nema domicil ili boravište u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja.

▼M2

Članak 21.a

Jezik potvrde

1.  Svaka država članica može naznačiti službeni jezik ili jezike institucija Unije koji nije/nisu njezin/njezini vlastiti, a koji/koje ona može prihvatiti za potvrdu iz članka 20. stavka 2.

2.  Svaki prijevod informacija o sadržaju odluke predviđenih u potvrdi, kako je navedeno u članku 20. stavku 2., izrađuje osoba koja je ovlaštena za izradu prijevoda u jednoj od država članica.

▼B

Članak 22.

Odbijanje izvršenja

1.  Nadležan sud u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja na zahtjev osobe protiv koje se izvršenje provodi, odbija izvršenje ako je odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti nespojiva s prethodnom odlukom koju je donijela neka država članica ili treća zemlja, ako:

2.  Ni pod kojim uvjetima odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti ne može biti ponovno razmatrana u pogledu materijalnih pitanja u državi članici izvršenja.

Članak 23.

Odgoda ili ograničenje izvršenja

Kada stranka uloži pravni lijek protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti ili kada je ulaganje takvog pravnog lijeka još moguće ili kada stranka koja je podnijela zahtjev za preispitivanje odluke u smislu članka 18., nadležni sud ili tijelo u državi članici izvršenja može, na zahtjev stranke protiv koje se izvršenje provodi:

▼M2

Članak 23.a

Sudske nagodbe

Sudska nagodba koju je odobrio sud ili koja je sklopljena pred sudom u tijeku europskog postupka za sporove male vrijednosti i koja je izvršiva u državi članici u kojoj se vodio postupak priznaje se i izvršava u drugoj državi članici pod istim uvjetima kao odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

Odredbe poglavlja III. primjenjuju se, mutatis mutandis, na sudske nagodbe.

▼B

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

Informacije

Države članice surađuju kako bi obavijestile javnost i stručne krugove o europskom postupku za sporove male vrijednosti, uključujući troškove, posebno preko Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, osnovane u skladu s Odlukom 2001/470/EZ.

▼M2

Članak 25.

Informacije koje moraju pružati države članice

1.  Države članice do 13. siječnja 2017. priopćuju Komisiji informacije o:

Države članice obavješćuju Komisiju o svim naknadnim promjenama tih informacija.

2.  Informacije priopćene u skladu sa stavkom 1. Komisija čini dostupnima javnosti svim prikladnim sredstvima kao što je portal europskog e-pravosuđa.

Članak 26.

Izmjena prilogâ

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 27. u vezi s izmjenom priloga od I. do IV.

Članak 27.

Izvršavanje ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 13. siječnja 2016.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 26. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u njoj. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članka 26. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 28.

Preispitivanje

1.  Komisija do 15. srpnja 2022. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o primjeni ove Uredbe, uključujući ocjenu o tome:

Tom se izvješću prema potrebi prilažu zakonodavni prijedlozi.

Države članice u tu svrhu i to do 15. srpnja 2021. dostavljaju Komisiji informacije o broju zahtjeva u okviru europskog postupka za sporove male vrijednosti i broju zahtjeva za izvršenje odluka donesenih u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

2.  Komisija do 15. srpnja 2019. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o širenju informacija o europskom postupku za sporove male vrijednosti u državama članicama te može izraditi preporuke o tome kako poboljšati prepoznatljivost tog postupka.

▼B

Članak 29.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2009., osim članka 25. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

▼M3

---

PRILOG I.

►(6) C1  
►(6) C1  
►(6) C1  
►(6) C1  
►(6) C1  
►(6) C1  

►(1) C1  

►(2) C1  
►(2) C1  

►(1) C1  

►(1) C1  

---

PRILOG II.

►(2) C1  
►(2) C1  

---

PRILOG III.

---

PRILOG IV.

►(2) C1  
►(2) C1  

---

( 1 ) Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012., str. 1.).

( 2 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.).