EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02006R1896-20170714
Regulation (EC) No 1896/2006 of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 creating a European order for payment procedure
Consolidated text: Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog
Uredba (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog
02006R1896 — HR — 14.07.2017 — 003.003
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
UREDBA (EZ) br. 1896/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog ( L 399 30.12.2006, 1) |
Promijenio:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
L 283 |
1 |
16.10.2012 |
||
|
L 158 |
1 |
10.6.2013 |
||
|
UREDBA (EU) 2015/2421 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 16. prosinca 2015. |
L 341 |
1 |
24.12.2015 |
|
|
DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/1260 оd 19. lipnja 2017. |
L 182 |
20 |
13.7.2017 |
|
UREDBA (EZ) br. 1896/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 12. prosinca 2006.
o uvođenju postupka za europski platni nalog
Članak 1.
Predmet
1. Svrha ove Uredbe je:
(a) pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uspostavljanjem postupka europskog platnog naloga;
i
(b) omogućivanje slobodnog protoka europskih platnih naloga u svim državama članicama određivanjem minimalnih standarda čije poštovanje nepotrebnim čini bilo kakve među-postupke u državama članicama izvršenja prije priznavanja i izvršenja.
2. Ova Uredba ne sprečava tužitelja da uloži zahtjev u smislu članka 4. pokretanjem drugog postupka koji ima na raspolaganju u skladu s pravom jedne od država članica ili prava Zajednice.
Članak 2.
Područje primjene
1. Ova Uredba se primjenjuje na građanske i trgovačke stvari u prekograničnim slučajevima, bez obzira na prirodu suda. Uredba ne obuhvaća porezne, carinske i upravne stvari ili odgovornost država za postupke i propuste u provođenju javnih ovlasti (acta iure imperii).
2. Ova se Uredba ne primjenjuje na:
(a) imovinska prava koja proizlaze iz bračne veze, oporuka ili nasljeđivanja;
(b) stečaj, postupke koji se odnose na likvidaciju nelikvidnih društava i drugih pravnih osoba, sudske nagodbe i slične postupke;
(c) socijalnu sigurnost;
(d) tražbine koje proizlaze iz izvanugovornih obveza, osim ako:
i. su one bile predmetom dogovora između strana ili je došlo do priznanja duga;
ili
ii. se odnose na likvidirane dugove koji proizlaze iz zajedničkog vlasništva nad imovinom.
3. U ovoj Uredbi pojam „država članica” znači države članice izuzev Danske.
Članak 3.
Prekogranični slučajevi
1. Za potrebe ove Uredbe prekogranični slučaj je onaj u kojem barem jedna strana ima domicil u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak.
2. Domicil se određuje u skladu s člancima 59. i 60. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima ( 1 ).
3. Mjerodavan trenutak za utvrđivanje radi li se o prekograničnom slučaju je onaj u kojem se zahtjev za europskim platnim nalogom podnese u skladu s ovom Uredbom.
Članak 4.
Postupak za europski platni nalog
Postupak za europski platni nalog uspostavlja se u svrhu naplate novčanih tražbina za specifičan iznos koji je dospio u vrijeme kada je podnesen zahtjev za europski platni nalog.
Članak 5.
Definicije
U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1. „država članica porijekla” znači država članica u kojoj je izdan europski platni nalog;
2. „država članica izvršenja” znači država članica u kojoj se zahtijeva izvršenje europskog platnog naloga;
3. „sud” znači bilo koje tijelo u državi članici koje je nadležno za europske platne naloge ili bilo koje drugo s tim povezano pitanje;
4. „sud porijekla” znači sud koji izdaje europski platni nalog.
Članak 6.
Nadležnost
1. Za potrebe primjene ove Uredbe nadležnost se određuje u skladu s važećim pravilima prava Zajednice, posebno u skladu s Uredbom (EZ) br. 44/2001.
2. Međutim, ako se tražbina odnosi na ugovor koji je sklopila osoba, potrošač, u svrhu za koju se može smatrati da je izvan njegove djelatnosti ili profesije, i ako je tuženik potrošač, nadležnost imaju samo sudovi u državi članici u kojoj tuženik ima domicil, u smislu članka 59. Uredbe (EZ) br. 44/2001.
Članak 7.
Zahtjev za europski platni nalog
1. Zahtjev za europski platni nalog podnosi se na standardnom obrascu A koji je utvrđen u Prilogu I.
2. U zahtjevu se navode:
(a) imena i adrese stranaka i, prema potrebi, njihovih zastupnika, te suda pred kojim je zahtjev podnesen;
(b) iznos tražbine, uključujući glavnicu te, prema potrebi, kamate, ugovorne kazne i troškove;
(c) ako se na tražbine zahtijevaju kamate, kamatna stopa i razdoblje za koje se kamate potražuju, osim u slučaju da se zakonske kamate automatski dodaju glavnici u skladu s pravom države članice porijekla;
(d) temelj zahtjeva, uključujući opis okolnosti na koje se poziva kao osnova za zahtjev i, prema potrebi, kamate koje se potražuju;
(e) opis dokaza koji potkrepljuju tražbinu;
(f) temelj za nadležnost;
i
(g) prekograničnu prirodu slučaja u smislu članka 3.
3. U zahtjevu tužitelj izjavljuje da su predočene informacije prema njegovu saznanju i uvjerenju istinite te da prihvaća da namjerno iznošenje neistine može dovesti do primjerenih sankcija u skladu sa pravom ishodišne države članice.
4. U dodatku zahtjevu tužitelj može sudu naznačiti neki od postupaka navedenih u članku 17. stavku 1. točkama (a) i (b) za koji eventualno traži da se primijeni na njegov tužbeni zahtjev u naknadnom građanskom postupku u slučaju da tuženik uloži prigovor na europski platni nalog.
U dodatku predviđenom u prvom podstavku tužitelj također može sudu naznačiti da se protivi prijenosu na građanski postupak u smislu članka 17. stavka 1. točke (a) ili točke (b) u slučaju prigovora tuženika. To ne sprečava tužitelja da o tome naknadno obavijesti sud, ali u svakom slučaju prije nego što nalog bude izdan.
5. Zahtjev se predaje u papirnatom obliku ili putem bilo kojeg drugog komunikacijskog sredstva, uključujući elektroničkim, koje je prihvatila država članica porijekla i koje je na raspolaganju sudu porijekla.
6. Tužitelj ili, prema potrebi, njegov zastupnik, potpisuje zahtjev. U slučaju kada se zahtjev predaje u elektroničkom obliku u skladu sa stavkom 5., mora biti potpisan u skladu s člankom 2. stavkom 2. Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise ( 2 ). Države članice porijekla priznaju takav potpis te isti ne podliježe dodatnim uvjetima.
Međutim, takav se elektronički potpis ne zahtijeva ako i u onoj mjeri u kojoj u sudovima države članice porijekla postoji alternativni komunikacijski sustav koji je na raspolaganju određenoj grupi unaprijed registriranih ovjerenih korisnika koji omogućuje identifikaciju dotičnih korisnika na siguran način. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim komunikacijskim sustavima.
Članak 8.
Ispitivanje zahtjeva
Sud kojem je podnesen zahtjev za europski platni nalog ispituje čim prije i na temelju obrasca zahtjeva jesu li zadovoljeni uvjeti iz članaka 2., 3., 4., 6. i 7. te je li tražbina osnovana. Ovo ispitivanje može se provesti u obliku automatiziranog postupka.
Članak 9.
Dopune i ispravci
1. Ako zahtjevi iz članka 7. nisu ispunjeni i osim ako je tražbina očito neosnovana ili je zahtjev neprihvatljiv, sud tužitelju pruža priliku da dopuni ili ispravi zahtjev. Sud se koristi se standardnim obrascem B koji je utvrđen u Prilogu II.
2. U slučaju kada sud od tužitelja zatraži da dopuni ili ispravi zahtjev, sud određuje rok koji u danim okolnostima smatra primjerenim. Sud ima diskrecijsko pravo produžiti taj rok.
Članak 10.
Izmjene zahtjeva
1. Ako se zahtjevi iz članka 8. ispune samo za dio tražbine, sud o tome obavještava tužitelja koristeći se standardnim obrascem C koji je utvrđen u Prilogu III. Tužitelju se upućuje poziv da prihvati ili odbije prijedlog za europski platni nalog u iznosu koji je odredio sud te se obavještava o posljedicama svoje odluke. Tužitelj odgovara vraćanjem standardnog obrasca C koji mu je dostavio sud unutar roka koji je utvrdio sud u skladu s člankom 9. stavkom 2.
2. Ako tužitelj prihvati sudski prijedlog, sud izdaje europski platni nalog u skladu s člankom 12. za onaj dio tražbine koji je tužitelj prihvatio. Posljedice s obzirom na preostali dio početne tražbine uređuje nacionalno pravo.
3. Ako tužitelj ne pošalje svoj odgovor u roku koji je odredio sud ili odbije sudski prijedlog, sud u potpunosti odbija zahtjev za europski platni nalog.
Članak 11.
Odbijanje zahtjeva
1. Sud odbija zahtjev, ako:
(a) nisu ispunjeni zahtjevi iz članaka 2., 3., 4., 6. i 7.;
ili
(b) je tražbina očigledno neosnovana;
ili
(c) tužitelj ne pošalje odgovor u roku koji je odredio sud u skladu s člankom 9. stavkom 2.;
ili
(d) tužitelj ne pošalje odgovor u roku koji je odredio sud ili odbije prijedlog suda, u skladu s člankom 10.
Tužitelj se o temeljima za odbijanje obavještava putem standardnog obrasca D koji je utvrđen u Prilogu IV.
2. Protiv odbijanja zahtjeva ne postoji pravo žalbe.
3. Odbijanje zahtjeva ne sprečava tužitelja da nastavi s utjerivanjem tražbine putem novoga zahtjeva za europski platni nalog ili bilo kojeg drugog postupka koji mu je na raspolaganju prema pravu države članice.
Članak 12.
Izdavanje europskog platnog naloga
1. Ako su ispunjeni zahtjevi iz članka 8., sud izdaje, čim prije a obično unutar 30 dana od podnošenja zahtjeva, europski platni nalog na standardnom obrascu E koji je utvrđen u Prilogu V.
Rok od 30 dana ne uključuje vrijeme koje je tužitelju trebalo da dopuni, ispravi ili izmijeni zahtjev.
2. Europski platni nalog izdaje se zajedno s preslikom obrasca zahtjeva. Isti ne sadrži informacije koje je tužitelj priložio obrascu A u dodacima 1. i 2.
3. U europskom platnom nalogu tuženika se poučava o mogućnosti da:
(a) tužitelju plati iznos koji je naveden u nalogu;
ili
(b) ospori nalog tako što na sudu porijekla uloži prigovor, koji mora biti poslan unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.
4. U europskom platnom nalogu tuženik se obavješćuje da:
(a) je nalog izdan isključivo na temelju podataka koje je pružio tužitelj i koje sud nije potvrdio;
(b) je nalog postao izvršiv, osim ako se pred sudom ne uloži prigovor u skladu s člankom 16.;
(c) u slučaju kada je prigovor uložen, postupak se nastavlja na nadležnim sudovima država članica porijekla u skladu s pravilima običnoga građanskog postupka, osim ako tužitelj ne zahtjeva da se u tom slučaju postupak okonča.
5. Sud osigurava dostavu naloga tuženiku u skladu s nacionalnim pravom i na način koji ispunjava minimalne standarde iz članaka 13., 14. i 15.
Članak 13.
Dostava s dokazom o preuzimanju od strane tuženika
Europski platni nalog može se dostaviti tuženiku u skladu s nacionalnim pravom države u kojoj se izvršava dostava na jedan od sljedećih načina:
(a) osobnom dostavom s potvrdom preuzimanja, koja uključuje datum primitka, a koju potpisuje tuženik;
(b) osobnom dostavom koja se potvrđuje ispravom koju potpisuje nadležna osoba koja je izvršila dostavu a u kojoj se navodi da je tuženik preuzeo dokument ili ga je odbio preuzeti bez zakonitog obrazloženja, te datuma dostave;
(c) dostava poštom koja je potvrđena priznanicom koja uključuje datum primitka a koju potpisuje i vraća tuženik;
(d) dostava elektroničkim putem kao što je faks uređaj ili elektronička pošta, koja je potvrđena priznanicom, uključujući datum primitka, a koju potpisuje i vraća tuženik.
Članak 14.
Dostava bez dokaza o preuzimanju od strane tuženika
1. Europski platni nalog također se može dostaviti tuženiku u skladu s nacionalnim pravom države u kojoj se izvršava dostava na jedan od sljedećih načina:
(a) osobnom dostavom na tuženikovu osobnu adresu osobama koje žive u istom kućanstvu kao tuženik ili su u njemu zaposlene;
(b) u slučaju samozaposlenog tuženika ili pravne osobe, osobnom dostavom u tuženikov poslovni prostor osobama koje tuženik zapošljava;
(c) odlaganjem naloga u tuženikov poštanski sandučić;
(d) pohranjivanjem naloga u poštanskom uredu ili kod nadležnog javnog tijela, uz obavijest o tom pohranjivanju koja se dostavlja u tuženikov poštanski sandučić, pod uvjetom da se u pisanoj obavijesti jasno navede da se radi o sudskoj ispravi ili da se navede pravni učinak obavijesti, odnosno da se radi o dostavi sudskih dokumenta te da počinju teći rokovi;
(e) dostava poštom bez dokaza iz stavka 3. u slučaju kada tuženik ima adresu u državi članici porijekla;
(f) dostava elektroničkim putem koja se potvrđuje automatskom potvrdom dostave, pod uvjetom da je tuženik unaprijed izričito prihvatio takav način dostave.
2. Za potrebe ove Uredbe, dostava na temelju stavka 1. nije prihvatljiva ako tuženikova adresa nije sa sigurnošću poznata.
3. Dostava u skladu sa stavkom 1. točkama (a), (b), (c) i (d) potvrđuje se:
(a) dokumentom koji je potpisala nadležna osoba koja je izvršila dostavu, u kojem se navode:
i. način dostave;
i
ii. datum dostave;
i
iii. u slučaju da je nalog dostavljen osobi koja nije tuženik, ime dotične osobe i njezin odnos s tuženikom;
ili
(b) priznanica osobe kojoj je dokument dostavljen, na temelju stavka 1. točke (a) i (b).
Članak 15.
Dostava zastupniku
Dostava u skladu s člancima 13. ili 14. također se može izvršiti tuženikovu zastupniku.
Članak 16.
Osporavanje europskog platnog naloga
1. Tuženik može uložiti prigovor na europski platni nalog pred sudom porijekla koristeći se standardnim obrascem F koji je utvrđen u Prilogu VI., koji mu se dostavlja zajedno s europskim platnim nalogom.
2. Prigovor se šalje unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.
3. Tuženik u prigovoru navodi da osporava tražbinu, ali nije obvezan navesti razloge za to.
4. Prigovor se predaje u papirnatom obliku ili putem bilo kojeg drugog komunikacijskog sredstva, uključujući elektroničkog, koje prihvaća država članica porijekla i koje je na raspolaganju sudu porijekla.
5. Prigovor potpisuje tuženik ili, prema potrebi, njegov zastupnik. U slučaju da se prigovor ulaže u elektroničkom obliku u skladu sa stavkom 4., isti treba biti potpisan u skladu s člankom 2. stavkom 2., Direktive 1999/93/EZ. Potpis se priznaje u državi članici porijekla te isti ne podliježe dodatnim uvjetima.
Međutim, takav se elektronički potpis ne zahtijeva ako i u onoj mjeri u kojoj u sudovima države članice porijekla postoji alternativni komunikacijski sustav koji je na raspolaganju određenoj grupi unaprijed registriranih ovjerenih korisnika koji omogućuje identifikaciju dotičnih korisnika na siguran način. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim komunikacijskim sustavima.
Članak 17.
Učinci ulaganja prigovora
1. Ako se prigovor uloži u roku utvrđenom u članku 16. stavku 2., postupak se nastavlja pred nadležnim sudovima države članice porijekla, osim ako je tužitelj izričito zatražio da se u tom slučaju postupak okonča. Postupak se nastavlja u skladu s pravilima:
(a) europskog postupka za sporove male vrijednosti utvrđenog u Uredbi (EZ) br. 861/2007, ako su primjenjiva; ili
(b) bilo kojeg odgovarajućeg nacionalnog građanskog postupka.
2. Ako tužitelj nije naznačio za koji od postupaka navedenih u stavku 1. točkama (a) i (b) traži da se primijeni na njegov tužbeni zahtjev u postupku koji slijedi u slučaju ulaganja prigovora ili ako je tužitelj zatražio da se na tužbeni zahtjev koji ne ulazi u područje primjene Uredbi (EZ) br. 861/2007 primjeni europski postupak za sporove male vrijednosti utvrđen u toj Uredbi, postupak se prenosi na odgovarajući nacionalni građanski postupak, osim ako je tužitelj izričito zatražio da se takav prijenos ne provede.
3. Ako je tužitelj podnio tužbeni zahtjev putem postupka europskog platnog naloga, ničim se u nacionalnom pravu ne dovodi u pitanje njegov položaj u naknadnom građanskom postupku.
4. Prijenos na građanske postupke u smislu stavka 1. točaka (a) i (b) uređuje pravo države članice porijekla.
5. Tužitelja se obavješćuje o tome je li tuženik uložio prigovor i o svakom prijenosu na građanski postupak u smislu stavka 1.
Članak 18.
Izvršivost
1. Ako u roku iz članka 16. stavka 2., uzimajući u obzir primjereno razdoblje za zaprimanje prigovora, sudu porijekla nije uložen ni jedan prigovor, sud porijekla bez odgađanja proglašava izvršivost europskog platnog naloga koristeći se standardnim obrascem G koji je utvrđen u Prilogu VII. Sud potvrđuje datum dostave.
2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., formalne zahtjeve za izvršivost uređuje pravo države članice porijekla.
3. Sud šalje izvršivi europski nalog za plaćanje tužitelju.
Članak 19.
Ukidanje egzekvature
Europski platni nalog koji je postao izvršiv u državi članici porijekla priznaje se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za proglašavanjem izvršivosti i bez ikakve mogućnosti za osporavanjem priznavanja.
Članak 20.
Preispitivanje u izvanrednim slučajevima
1. Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik ima pravo podnijeti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u državi članici porijekla u slučaju kada:
(a)
i. je platni nalog dostavljen na jedan od načina iz članka 14.;
i
ii. bez tuženikove krivnje dostava nije izvršena u roku koji bi mu omogućio da pripremi obranu;
ili
(b) ne svojom krivnjom, tuženik je bio spriječen uložiti prigovor na tražbinu zbog više sile ili zbog izvanrednih okolnosti,
pod uvjetom da u svakom slučaju postupi bez odgađanja.
2. Nakon isteka roka iz članka 16. stavka 2., tuženik također ima pravo zahtijevati provjeru europskog platnog naloga pred nadležnim sudom u ishodišnoj državi članici gdje je platni nalog očigledno krivo izdan, uzimajući u obzir zahtjeve koje propisuje ova Uredba, ili zbog izvanrednih okolnosti.
3. Ako sud odbije tuženikov zahtjev jer ne postoje temelji za preispitivanje iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog ostaje pravovaljan.
Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano na temelju jednog od razloga iz stavaka 1. i 2., europski platni nalog postaje ništav.
Članak 21.
Izvršenje
1. Ne dovodeći u pitanje odredbe u ovoj Uredbi, izvršenje je uređeno pravom države članice izvršenja.
Europski platni nalog koji je postao izvršiv izvršava se pod istim uvjetima kao i izvršiva odluka koju je donijela država članica izvršenja.
2. Za izvršenje u drugoj državi članici, tužitelj nadležnim tijelima izvršenja te države članice osigurava:
(a) primjerak europskog platnog naloga koji je sud porijekla proglasio izvršivim, koji udovoljava nužnim uvjetima za utvrđivanje njegove vjerodostojnosti;
i
(b) prema potrebi, prijevod europskog platnog naloga na službeni jezik države članice porijekla ili, ako u dotičnoj državi članici postoji nekoliko službenih jezika, službeni jezik ili jedan od službenih jezika koji se koristi u sudskom postupku mjesta gdje se zahtjeva izvršenje, u skladu s pravom dotične države članice, ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja navela da je prihvatljiv. Svaka država članica može navesti službeni jezik ili jezike institucija Europske unije koji nisu materinski i koji država može prihvatiti za europski platni nalog. Prijevod ovjerava za to kvalificirana osoba u jednoj od država članica.
3. Od tuženika koji u jednoj državi članici zatraži izvršenje europskog platnog naloga koji je izdan u drugoj državi članici ne zahtijeva se osiguranje ili polog, bez obzira na opis, na temelju činjenice da je strani državljanin ili da nema domicil ili boravište u državi članici izvršenja.
Članak 22.
Odbijanje izvršenja
1. Nadležni sud u državi članici izvršenja nakon zahtjeva tuženika odbija izvršenje europskog platnog naloga ako je predmetni nalog za plaćanje proturječan ranijoj odluci ili nalogu koji je ranije izdan u bilo kojoj državi članici izvršenja ili trećoj zemlji, pod uvjetom da:
(a) je ranija odluka ili raniji nalog uključivala/o isti temelj za pokretanje postupka između istih strana;
i
(b) ranija odluka ili raniji nalog ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici izvršenja;
i
(c) se proturječnost nije mogla iskoristiti kao prigovor u sudskom postupku u državi članici porijekla.
2. Izvršivost će, nakon podnošenja zahtjeva, također biti odbijena ako i u onoj mjeri u kojoj je tuženik platio iznos dosuđen u europskom platnom nalogu.
3. Europski platni nalog ni pod kojim uvjetima ne smije se preispitivati s obzirom na sadržaj u državi članici izvršenja.
Članak 23.
Obustava ili ograničenje izvršenja
U slučaju kada je tuženik podnio zahtjev za preispitivanje u skladu s člankom 20., nakon podnošenja tuženikova zahtjeva nadležan sud u državi članici izvršenja može:
(a) ograničiti izvršenje postupka na zaštitne mjere;
ili
(b) uvjetovati izvršenje pod uvjetima osiguranja koje sam odredi;
ili
(c) u izvanrednim okolnostima, obustaviti postupak izvršenja.
Članak 24.
Pravno zastupanje
Zastupanje od strane odvjetnika ili drugih pravnih stručnjaka nije obvezno:
(a) za tužitelja u vezi s zahtjevom za europski platni nalog;
(b) za tuženika u vezi s prigovorom na europski platni nalog.
Članak 25.
Sudske takse
1. Ako su u državi članici sudske pristojbe za građanski postupak u smislu članka 17. stavka 1. točke (a) ili točke (b), ovisno o slučaju, jednake ili više od onih za postupak za europski platni nalog, ukupne sudske pristojbe za postupak za europski platni nalog i za građanski postupak koji slijedi u slučaju prigovora u skladu s člankom 17. stavkom 1. ne smiju premašiti iznose pristojbe za one postupke kojima ne prethodi postupak za europski platni nalog u toj državi članici.
Za građanski postupak koji slijedi u slučaju prigovora u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (a) ili točkom (b), ovisno o slučaju, ne smiju se naplatiti dodatne sudske pristojbe u državi članici ako su sudske pristojbe za tu vrstu postupka u toj državi članici niže od onih za postupak za europski platni nalog.
2. U smislu ove Uredbe, sudske takse uključuju pristojbe i naknade koje se moraju platiti sudu, čiji je iznos određuje nacionalno pravo.
Članak 26.
Veza s nacionalnim procesnim pravom
Sva procesna pitanja koja nisu posebno određena ovom Uredbom uređuje nacionalno pravo.
Članak 27.
Odnos s Uredbom (EZ) br. 1348/2000
Ova Uredba ne utječe na primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi, sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima u državama članicama ( 3 ).
Članak 28.
Informacije u vezi troškova dostave i izvršenja
Države članice surađuju kako bi široj javnosti i stručnim krugovima osigurale informacije o:
(a) troškovima dostave dokumenata;
i
(b) tijelima koja su nadležna za izvršenje iz članaka 21., 22. i 23.,
posebno putem Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, koja je utemeljena u skladu s Odlukom Vijeća 2001/470/EZ ( 4 ).
Članak 29.
Informacije u vezi s nadležnošću, postupkom preispitivanja, sredstava komunikacije i jezika
1. Do 12. lipnja 2008. države članice dužne su obavijestiti Komisiju o:
(a) sudovima koji su nadležni za izdavanje europskog platnog naloga;
(b) postupku preispitivanja i nadležnim sudovima u svrhu primjene članka 20.;
(c) sredstvima komunikacije koja su prihvaćena u svrhu postupka europskog naloga za plaćanje i na raspolaganju sudovima;
(d) prihvaćenim jezicima u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b).
Države članice Komisiju obavještavaju o svim naknadnim promjenama tih informacija.
2. Komisija informacije dobivene u skladu sa stavkom 1. stavlja na raspolaganje javnosti objavom u Službenom listu Europske Unije, ili na drugi prikladan način.
Članak 30.
Izmjena prilogâ
Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 31. u vezi s izmjenom priloga od I. do VII.
Članak 31.
Izvršavanje ovlasti
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 30. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 13. siječnja 2016.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 30. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u njoj. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen na temelju članka 30. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 32.
Preispitivanje
Do 12. prosinca 2013. Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom vijeću podnosi detaljan izvještaj o preispitivanju djelovanja postupka europskog platnog naloga. Predmetni izvještaj sadržava ocjenu postupka i načina na koji je proveden, kao i proširenu procjenu utjecaja za svaku državu članicu.
U tu svrhu, i kako bi se osiguralo da se u obzir uzme najbolja praksa u Europskoj uniji koja odražava načela boljeg zakonodavstva, države članice Komisiji dostavljaju informacije koje se odnose na prekogranično funkcioniranje europskog platnog naloga. Te informacije obuhvaćaju sudske takse, brzinu postupka, učinkovitost, jednostavnost korištenja i unutarnje postupke naloga za plaćanje država članica.
Uz izvještaj Komisija, prema potrebi, prilaže prijedloge za prilagodbu.
Članak 33.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 12. prosinca 2008., izuzev članaka 28., 29., 30. i 31. koji se primjenjuju od 12. lipnja 2008.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.
PRILOG I.
PRILOG II.
PRILOG III.
PRILOG IV.
PRILOG V.
PRILOG VI.
PRILOG VII.
( 1 ) SL L 12, 16.1.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2245/2004 (SL L 381, 28.12.2004., str. 10.).
( 2 ) SL L 13, 19.1.2000., str. 12.
( 3 ) SL L 160, 30.6.2000., str. 37.
( 4 ) SL L 174, 27.6.2001., str. 25.