Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 02006L0043-20240109

Consolidated text: Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ (Tekst značajan za EGP)Tekst značajan za EGP

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2006/43/2024-01-09

02006L0043 — HR — 09.01.2024 — 005.001


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

DIREKTIVA 2006/43/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. svibnja 2006.

o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ

(Tekst značajan za EGP)

( L 157 9.6.2006, 87)

Koju je izmijenila:

 

 

  br.

stranica

datum

►M1

DIREKTIVA 2008/30/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA  od 11. ožujka 2008.

  L 81

53

20.3.2008

 M2

DIREKTIVA 2013/34/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA  od 26. lipnja 2013.

  L 182

19

29.6.2013

►M3

DIREKTIVA 2014/56/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA  od 16. travnja 2014.

  L 158

196

27.5.2014

►M4

DIREKTIVA (EU) 2022/2464 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA  od 14. prosinca 2022.

  L 322

15

16.12.2022

►M5

DIREKTIVA (EU) 2023/2864 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA  od 13. prosinca 2023.

  L 

1

20.12.2023




▼B

DIREKTIVA 2006/43/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. svibnja 2006.

o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, kojom se mijenjaju direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavlja izvan snage Direktiva Vijeća 84/253/EEZ

(Tekst značajan za EGP)



POGLAVLJE I.

SADRŽAJ I DEFINICIJE

▼M4

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju pravila o zakonskoj reviziji godišnjih i konsolidiranih financijskih izvještaja te provjeri godišnjeg i konsolidiranog izvješćivanja o održivosti.

▼B

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

▼M3

1. 

„zakonska revizija” znači revizija godišnjih financijskih izvještaja ili konsolidiranih financijskih izvještaja u onoj mjeri u kojoj se:

(a) 

to zahtijeva na temelju prava Unije;

(b) 

to zahtijeva na temelju nacionalnog prava s obzirom na male poduzetnike;

(c) 

ona dobrovoljno obavlja na zahtjeva malih poduzetnika koji ispunjavaju nacionalne zakonske zahtjeve koji su jednakovrijedni zahtjevima u vezi s revizijom na temelju točke (b), ako su nacionalnim zakonodavstvom takve revizije definirane kao zakonske revizije;

▼M4

2. 

„ovlašteni revizor” znači fizička osoba kojoj je u skladu s ovom Direktivom izdano odobrenje nadležnih tijela države članice za obavljanje zakonskih revizija i, ako je primjenjivo, provjere izvješćivanja o održivosti;

3. 

„revizorsko društvo” znači pravna osoba ili neki drugi subjekt, bez obzira na njegov pravni oblik, kojem je u skladu s ovom Direktivom izdano odobrenje nadležnih tijela države članice za obavljanje zakonskih revizija i, ako je primjenjivo, provjere izvješćivanja o održivosti;

4. 

„subjekt za obavljanje revizije u trećim zemljama” znači subjekt, bez obzira na njegov pravni oblik, koji obavlja revizije godišnjih ili konsolidiranih financijskih izvještaja ili, ako je primjenjivo, provjeru izvješćivanja o održivosti poduzeća osnovanog u trećoj zemlji, osim subjekta koji je registriran kao revizorsko društvo u bilo kojoj državi članici kao rezultat odobrenja u skladu s člankom 3.;

5. 

„revizor iz treće zemlje” znači fizička osoba koja obavlja revizije godišnjih ili konsolidiranih financijskih izvještaja ili, ako je primjenjivo, provjeru izvješćivanja o održivosti poduzeća osnovanog u trećoj zemlji, osim osobe koja je registrirana kao ovlašteni revizor u bilo kojoj državi članici kao rezultat odobrenja u skladu s člancima 3. i 44.;

6. 

„revizor grupe” znači ovlašteni revizor ili revizori odnosno revizorsko društvo ili revizorska društva koji obavljaju zakonsku reviziju konsolidiranih financijskih izvještaja ili, ako je primjenjivo, provjeru konsolidiranog izvješćivanja o održivosti;

▼B

7. 

„mreža” znači šira struktura:

— 
koja je usmjerena na suradnju i kojoj pripada ovlašteni revizor ili revizorsko društvo, te
— 
koja je jasno usmjerena na podjelu dobiti i troškova ili podjelu zajedničkog vlasništva, nadzora ili uprave, zajedničke politike i postupaka za kontrolu kvalitete, zajedničke poslovne strategije, korištenje zajedničkog zaštićenog imena ili značajnog dijela stručnih resursa;
8. 

„povezano društvo revizorskog društva” znači poduzeće bez obzira na njegov pravni oblik koje je povezano s revizorskim društvom putem zajedničkog vlasništva, nadzora ili uprave;

9. 

„revizorsko izvješće” znači izvješće iz članka 51.a Direktive 78/660/EEZ i članka 37. Direktive 83/349/EEZ, a izdaje ga ovlašteni revizor ili revizorsko društvo;

▼M3

10. 

„nadležna tijela” znači zakonom određena tijela koja su nadležna za reguliranje i/ili nadzor ovlaštenih revizora ili revizorskih društava ili posebne vidove njihovog reguliranja i/ili nadzora; izraz „nadležno tijelo” u konkretnom članku znači tijelo koje je odgovorno za funkcije iz tog članka.;

▼M3 —————

▼B

12. 

„međunarodni računovodstveni standardi” znače Međunarodni računovodstveni standardi (MRS), Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja (MSFI) i povezana Tumačenja (Odbor za tumačenje standarda i Odbor za tumačenje međunarodnog računovodstvenog izvješćivanja), naknadne izmjene tih standarda i povezana tumačenja te buduće standarde i povezana tumačenja koje izda ili usvoji Međunarodni odbor za računovodstvene standarde (IASB);

▼M3

13. 

„subjekti od javnog interesa” znači:

(a) 

subjekti koje regulira zakonodavstvo države članice i čijim se prenosivim vrijednosnicama trguje na reguliranom tržištu bilo koje države članice u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ;

(b) 

kreditne ustanove kako su definirane u članku 3. točki 1. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) osim onih navedenih u članku 2. te Direktive;

(c) 

osiguravajuća društva u smislu članka 2. stavka 1. Direktive 91/674/EEZ; ili

(d) 

subjekti koje su države članice odredile kao subjekte od javnog interesa, primjerice poduzeća koja su zbog prirode svojeg poslovanja, svoje veličine ili broja zaposlenika od velikog javnog značaja;

▼B

14. 

„zadruga” znači Europska zadruga kako je određeno člankom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o Statutu Europske zadruge (SCE) ( 2 ) ili neka druga zadruga za koju zakonodavstvo Zajednice predviđa zakonsku reviziju, primjerice kreditne ustanove kako je određeno točkom 1. članka 1. Direktive 2000/12/EZ i osiguravajuća društva u smislu članka 2. stavka 1. Direktive 91/674/EEZ;

▼M3

15. 

„subjekt koji ne obavlja revizijsku djelatnost” znači fizička osoba koja tijekom svojeg angažmana u upravljanju sustavom javnog nadzora te tijekom razdoblja od tri godine neposredno prije tog angažmana nije provodila zakonske revizije, nije imala glasačka prava u revizorskom društvu, nije bila član upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela revizorskog društva te nije bila zaposlena ili na neki drugi način povezana s revizorskim društvom;

▼B

16. 

„glavni revizijski partner(i)” znači (znače):

(a) 

ovlašteni revizor(i) koje(g) revizorsko društvo odredi za sudjelovanje u obavljanju određene revizije kao glavnu odgovornu osobu/glavne odgovorne osobe za obavljanje zakonske revizije u ime revizorskog društva; ili

(b) 

u slučaju revizije grupe, barem ovlašteni revizor(i) koje(g) revizorsko društvo odredi glavnom odgovornom osobom (glavnim odgovornim osobama) za izvođenje zakonske revizije na razini grupe te ovlašteni revizor(i) određen(i) glavnim odgovornim osobama na razini glavnih ovisnih društava; ili

(c) 

ovlašteni revizor(i) koji potpisuje (potpisuju) revizorsko izvješće;

▼M4

16.a 

„glavni partner(i) za održivost” znači:

(a) 

ovlašteni revizor(i) koje(g) revizorsko društvo odredi za sudjelovanje u obavljanju određenog postupka provjere u pogledu izvješćivanja o održivosti kao glavnu odgovornu osobu za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti u ime revizorskog društva; ili

(b) 

u slučaju provjere konsolidiranog izvješćivanja o održivosti, barem ovlašteni revizor(i) koje(g) revizorsko društvo odredi kao glavne odgovorne za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti na razini grupe i ovlašteni revizor(i) koji su određeni kao glavni odgovorni na razini glavnih ovisnih društava; ili

(c) 

ovlašteni revizor(i) koji potpisuje (potpisuju) izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti iz članka 28.a;

▼M3

17. 

„srednji poduzetnici” znači poduzetnici iz članka 1. stavka 1. i članka 3. stavka 3. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 );

18. 

„mali poduzetnici” znači poduzetnici iz članka 1. stavka 1. i članka 3. stavka 2. Direktive 2013/34/EU;

19. 

„matična država članica” znači država članica u kojoj je ovlaštenom revizoru ili revizorskom društvu izdano ovlaštenje za rad u skladu s člankom 3. stavkom 1.;

20. 

„država članica domaćin” znači država članica u kojoj ovlašteni revizor, ovlašten u svojoj matičnoj državi članici, također traži ovlaštenje u skladu s člankom 14. ili država članica u kojoj revizorsko društvo ovlašteno od matične države članice također traži da bude registrirano ili je registrirano u skladu s člankom 3.a;

▼M4

21. 

„izvješćivanje o održivosti” znači izvješćivanje o održivosti kako je definirano u članku 2. točki 18. Direktive 2013/34/EU;

22. 

„provjera izvješćivanja o održivosti” znači provođenje postupaka čiji je rezultat mišljenje koje daje ovlašteni revizor ili revizorsko društvo u skladu s člankom 34. stavkom 1. drugim podstavkom točkom (aa) i člankom 34. stavkom 2. Direktive 2013/34/EU;

23. 

„neovisni pružatelj usluga provjere” znači tijelo za ocjenjivanje sukladnosti akreditirano u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 )za određenu djelatnost ocjene sukladnosti iz članka 34. stavka 1. drugog podstavka točke (aa) Direktive 2013/34/EU.

▼B

POGLAVLJE II.

ODOBRAVANJE, STALNA IZOBRAZBA I UZAJAMNO PRIZNAVANJE

Članak 3.

Odobravanje ovlaštenih revizora i revizorskih društava

1.  
Zakonsku reviziju obavljaju isključivo ovlašteni revizori i revizorska društva koji imaju odobrenje države članice koja zahtijeva obavljanje zakonske revizije.

▼M3

2.  
Svaka država članica određuje nadležno tijelo kao tijelo odgovorno za izdavanje odobrenja ovlaštenim revizorima i revizorskim društvima.

▼M3 —————

▼B

3.  
Ne dovodeći u pitanje članak 11., nadležna tijela država članica mogu izdati odobrenje za ovlaštene revizore isključivo fizičkim osobama koje ispunjavaju barem uvjete propisane člankom 4. te člancima od 6. do 10.
4.  

Nadležna tijela država članica odobrenje za revizorska društva mogu izdati isključivo onim subjektima koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a) 

fizičke osobe koje obavljaju zakonske revizije u ime revizorskog društva moraju ispunjavati barem uvjete propisane člankom 4. te člancima od 6. do 12. te ih kao ovlaštene revizore mora odobriti odnosna država članica;

▼M3

(b) 

većinsko pravo glasa u subjektu moraju imati revizorska društva s odobrenjem bilo koje od država članica ili fizičke osobe koje ispunjavaju barem uvjete propisane člankom 4. te člancima od 6. do 12. Države članice mogu propisati da takve fizičke osobe moraju imati odobrenje i u nekoj drugoj državi članici. Za potrebe zakonske revizije zadruga, štednih banaka i sličnih subjekata kako su navedeni u članku 45. Direktive 86/635/EEZ, društva-kćeri ili pravnog sljednika zadruge, štedne banke ili sličnog subjekta kako su navedeni u članku 45. Direktive 86/635/EEZ, države članice mogu utvrditi druge posebne odredbe u vezi s glasačkim pravima;

▼B

(c) 

većina – a najviše 75 % – članova upravnog ili rukovodećeg tijela subjekta moraju biti revizorska društva s odobrenjem u nekoj od država članica ili fizičke osobe koje ispunjavaju barem uvjete propisane člankom 4. te člancima od 6. do 12. Države članice mogu propisati da takve fizičke osobe također moraju imati odobrenje i u nekoj drugoj državi članici. Kada navedena tijela nemaju više od dva člana, jedan član mora ispunjavati bar uvjete propisane ovom točkom;

(d) 

društvo mora ispunjavati uvjet propisan člankom 4.

Države članice dodatne uvjete mogu propisati isključivo u vezi točke (c). Takvi su uvjeti razmjerni ciljevima koji se žele postići i ne smiju prelaziti okvire nužno potrebnoga.

▼M3

Članak 3.a

Priznavanje revizorskih društava

1.  
Odstupajući od članka 3. stavka 1., revizorsko društvo s ovlaštenjem jedne države članice ima pravo obavljati zakonske revizije u drugoj državi članici pod uvjetom da glavni partner za reviziju koji provodi zakonsku reviziju u ime revizorskog društva postupa u skladu s člankom 3. stavkom 4. točkom (a) u državi članici domaćinu.
2.  
Revizorsko društvo koje želi obavljati zakonske revizije u državi članici koja nije njegova matična država članica, mora se registrirati kod nadležnog tijela u državi članici domaćinu u skladu s člancima 15. i 17.
3.  
Nadležno tijelo u državi članici domaćinu dužno je registrirati revizorsko društvo ako se uvjerilo da je revizorsko društvo registrirano kod nadležnog tijela u matičnoj državi članici. Ako se država članica domaćin namjerava osloniti na potvrdu kojom se dokazuje registracija revizorskog društva u matičnoj državi članici, nadležno tijelo u državi članici domaćinu može zahtijevati da potvrda izdana od nadležnog tijela u matičnoj državi članici ne bude biti starija od tri mjeseca. Nadležno tijelo u državi članici domaćinu obavješćuje nadležno tijelo u matičnoj državi članici o registraciji revizorskog društva.

▼B

Članak 4.

Dobar ugled

Nadležna tijela države članice odobrenje smiju izdati isključivo fizičkim osobama ili društvima dobrog ugleda.

Članak 5.

Povlačenje odobrenja

1.  
Odobrenje izdano ovlaštenom revizoru ili revizijskom društvu povlači se ako dođe do ozbiljnog narušavanja dobrog ugleda te osobe ili društva. Međutim, države članice mogu utvrditi razumno razdoblje za ispunjavanje uvjeta o dobrom ugledu.
2.  
Odobrenje revizorskog društva povlači se ako više nije ispunjen bilo koji od uvjeta iz članka 3. stavka 4. točaka (b) i (c). Međutim, države članice mogu utvrditi razumno razdoblje za ispunjavanje navedenih uvjeta.

▼M3

3.  
Kada je odobrenje izdano ovlaštenom revizoru ili revizorskom društvu povučeno iz bilo kojeg razloga, nadležno tijelo matične države članice u kojoj je ovlaštenje povučeno priopćuje tu činjenicu i navodi razloge za povlačenje odgovarajućim nadležnim tijelima država članica domaćina u kojima su ovlašteni revizor ili revizorsko društvo također registrirani u skladu s člankom 3.a, člankom 16. stavkom 1. točkom (c) i člankom 17. stavkom 1. točkom (i).

▼M4

Članak 6.

Obrazovne kvalifikacije

1.  
Ne dovodeći u pitanje članak 11., fizičkoj se osobi može odobriti obavljanje zakonske revizije samo ako je završila stupanj obrazovanja potreban za upis na sveučilište ili postigla ekvivalentnu razinu obrazovanja, a potom završila tečaj teorijskog osposobljavanja, zaključila praktično osposobljavanje i položila stručni ispit koji odgovara završnom ispitu na sveučilištu ili ispitu ekvivalentne razine, a koji je organizirala ili koji priznaje država članica o kojoj je riječ.
2.  
Fizička osoba može, uz odobrenje za obavljanje zakonskih revizija iz stavka 1. ovog članka, dobiti odobrenje i za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti ako su ispunjeni dodatni posebni zahtjevi iz članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 3., članka 10. stavka 1. drugog podstavka i članka 14. stavka 2. četvrtog podstavka ove Direktive.
3.  
Nadležna tijela iz članka 32. međusobno surađuju s ciljem postizanja usklađenja zahtjeva određenih u ovom članku. Pri takvoj suradnji nadležna tijela uzimaju u obzir kretanja u obavljanju revizije i revizorskoj struci te posebno usklađenje koje je već postignuto u struci. Ona surađuju s Odborom europskih tijela za nadzor revizije (CEAOB) i nadležnim tijelima iz članka 20. Uredbe (EU) br. 537/2014 ako je takvo usklađenje povezano sa zakonskom revizijom i provjerom izvješćivanja o održivosti subjekata od javnog interesa.

Članak 7.

Stručni ispit

1.  
Stručni ispit iz članka 6. jamči potrebnu razinu teorijskog znanja o područjima relevantnim za zakonsku reviziju te sposobnost primjene tog znanja u praksi. Barem dio tog ispita provodi se u pisanom obliku.
2.  
Kako bi ovlašteni revizor dobio odobrenje i za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti, stručni ispit iz članka 6. jamči potrebnu razinu teorijskog znanja o područjima relevantnima za provjeru izvješćivanja o održivosti te sposobnost primjene tog znanja u praksi. Barem dio tog ispita provodi se u pisanom obliku.

▼B

Članak 8.

Provjera teorijskog znanja

1.  

Provjera teorijskog znanja iz ispita obuhvaća posebno sljedeća područja:

(a) 

opću računovodstvenu teoriju i načela;

(b) 

pravne propise i standarde vezane uz pripremu godišnjih i konsolidiranih financijskih izvještaja;

(c) 

međunarodne računovodstvene standarde;

(d) 

financijsku analizu;

(e) 

računovodstvo troškova i upravljačko računovodstvo;

(f) 

upravljanje rizikom i unutarnju kontrolu;

(g) 

reviziju i stručne vještine;

(h) 

pravne propise i profesionalne standarde vezane uz zakonsku reviziju i ovlaštene revizore;

▼M3

(i) 

međunarodni revizijski standardi iz članka 26.;

▼B

(j) 

profesionalnu etiku i neovisnost.

2.  

Provjera obuhvaća i sljedeća područja u mjeri u kojoj su ona relevantna za reviziju:

(a) 

pravo društava i upravljanje društvima;

(b) 

stečajno pravo i slične postupke;

(c) 

porezno pravo;

(d) 

građansko i trgovačko pravo;

(e) 

socijalno pravo i pravo zapošljavanja;

(f) 

informatiku i računalne sustave;

(g) 

poslovnu, opću i financijsku ekonomiju;

(h) 

matematiku i statistiku;

(i) 

osnovna načela financijskog upravljanja društvima.

▼M3 —————

▼M4

3.  

Kako bi ovlašteni revizor dobio odobrenje i za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti, provjera teorijskog znanja iz stavka 1. također obuhvaća barem sljedeća područja:

(a) 

pravne zahtjeve i standarde izvješćivanja vezane uz pripremu godišnjeg i konsolidiranog izvješćivanja o održivosti;

(b) 

analizu održivosti;

(c) 

postupke dubinske analize u pogledu pitanjâ održivosti;

(d) 

pravne zahtjeve i standarde provjere za izvješćivanje o održivosti iz članka 26.a.

▼B

Članak 9.

Izuzeća

1.  
Iznimno od odredbi članaka 7. i 8., država članica može odrediti da se osoba koja je položila sveučilišni ili ekvivalentni ispit ili koja je stekla sveučilišnu diplomu ili ekvivalentnu stručnu spremu u jednom ili više područja iz članka 8. može izuzeti od provjere teorijskog znanja o područjima obuhvaćenima spomenutim ispitom ili diplomom.
2.  
Iznimno od odredbi članka 7., država članica može odrediti da se osoba koja je stekla sveučilišnu diplomu ili ekvivalentnu stručnu spremu iz jednog ili više područja iz članka 8. može izuzeti od provjere sposobnosti da svoje teorijsko znanje o tim područjima primijeni u praksi, ako je ista završila praktično osposobljavanje iz tih područja te je to osposobljavanje potvrđeno ispitom ili diplomom koju država članica priznaje.

Članak 10.

Praktično osposobljavanje

▼M3

1.  
Da bi se osigurala sposobnost primjene teorijskog znanja u praksi, čija se provjera provodi u okviru ispita, polaznik mora završiti najmanje trogodišnje praktično osposobljavanje, između ostalog, u reviziji godišnjih financijskih izvještaja, konsolidiranih financijskih izvještaja ili sličnih financijskih izvještaja. Najmanje dvije trećine tog praktičnog osposobljavanja polaznik obavlja kod ovlaštenog revizora ili revizorskog društva ovlaštenih u bilo kojoj državi članici.

▼M4

Kako bi ovlašteni revizor ili polaznik dobio odobrenje i za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti, najmanje osam mjeseci praktičnog osposobljavanja navedenog u prvom podstavku mora biti u području provjere godišnjeg i konsolidiranog izvješćivanja o održivosti ili drugih usluga povezanih s održivosti.

▼B

2.  
Države članice dužne su osigurati da ukupno osposobljavanje provode osobe s odgovarajućim jamstvima u pogledu njihove sposobnosti za izvođenje praktičnog osposobljavanja.

Članak 11.

Kvalifikacije kroz dugoročno praktično iskustvo

Država članica odobrenje za ovlaštenog revizora može izdati osobi koja ne ispunjava uvjete propisane člankom 6. ako ta osoba može dokazati:

(a) 

da je 15 godina radila u struci, što joj je omogućilo da prikupi dovoljno iskustva na području financija, prava i računovodstva te da je položila stručni ispit iz članka 7.; ili

(b) 

da je sedam godina radila u struci u navedenim područjima te je uz to završila praktično osposobljavanje iz članka 10. i položila stručni ispit iz članka 7.

▼M4

Članak 12.

Kombinacija praktičnog osposobljavanja i teorijske izobrazbe

1.  
Države članice mogu predvidjeti da se vrijeme teorijske izobrazbe u područjima iz članka 8. stavaka 1. i 2. smatra razdobljem rada u struci iz članka 11. pod uvjetom da je takva izobrazba potvrđena ispitom koji država članica priznaje. Takva izobrazba ne smije trajati kraće od jedne godine te se na istoj osnovi razdoblju rada u struci smiju pribrojiti najviše četiri godine rada.
2.  
Razdoblje rada u struci i praktičnog osposobljavanja ne smije biti kraće od trajanja tečaja teorijske izobrazbe zajedno s praktičnim osposobljavanjem iz članka 10. stavka 1. prvog podstavka.

▼M3

Članak 13.

Stalno obrazovanje

Države članice dužne su osigurati da ovlašteni revizori pohađaju prikladan program stalnog obrazovanja radi održavanja teorijskog znanja, stručnih vještina i vrijednosti na dovoljno visokoj razini te da je nepridržavanje zahtjeva o stalnom obrazovanju podložno primjerenim sankcijama iz članka 30.

Članak 14.

Izdavanje ovlaštenja ovlaštenim revizorima iz druge države članice

1.  
Nadležna tijela utvrđuju postupke za izdavanje odobrenja ovlaštenim revizorima kojima je izdano odobrenje za obavljanje usluga revizije u drugim državama članicama. Ti postupci ne prelaze zahtjev proteka razdoblja prilagodbe kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki (g) Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ) ili polaganja provjere osposobljenosti kako je definirana u točki (h) te odredbe.
2.  
Država članica domaćin odlučuje hoće li podnositelj zahtjeva koji traži ovlaštenje podlijegati razdoblju prilagodbe kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki (g) Direktive 2005/36/EZ ili provjeri osposobljenosti kako je definirana u točki (h) te odredbe.

Razdoblje prilagodbe ne prelazi tri godine, a podnositelj zahtjeva podliježe procjeni.

Provjera osposobljenosti koja se provodi na jednom od jezika dopuštenih jezičnim propisima koji se primjenjuju u dotičnoj državi članici domaćinu. Provjerom se provjerava samo odgovarajuće znanje ovlaštenog revizora o zakonima i propisima te države članice domaćina u mjeri u kojoj je ono relevantno za zakonske revizije.

▼M4

Kako bi ovlašteni revizor dobio odobrenje i za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti, provjera osposobljenosti iz prvog podstavka obuhvaća odgovarajuće znanje ovlaštenog revizora o zakonima i propisima države članice domaćina u mjeri u kojoj je to relevantno za provjeru izvješćivanja o održivosti.

▼M3

3.  
Nadležna tijela međusobno surađuju u okviru CEAOB-a s ciljem usklađivanja zahtjeva u vezi s razdobljem prilagodbe i provjerom sposobnosti. Nadležna tijela dužna su povećati transparentnost i predvidljivost zahtjeva. Ona surađuju s CEAOB-om i nadležnim tijelima iz članka 20. Uredbe br. 537/2014 ako je to usklađenje povezano sa zakonskim revizijama subjekata od javnog interesa.

▼M4

Članak 14.a

Ovlašteni revizori kojima je izdano odobrenje ili su priznati prije 1. siječnja 2024. i osobe koje prolaze postupak odobrenja za ovlaštene revizore 1. siječnja 2024.

Države članice osiguravaju da ovlašteni revizori kojima je izdano odobrenje ili su priznati za obavljanje zakonskih revizija prije 1. siječnja 2024. ne podliježu zahtjevima iz članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 3., članka 10. stavka 1. drugog podstavka i članka 14. stavka 2. četvrtog podstavka.

Države članice osiguravaju da osobe u odnosu na koje je 1. siječnja 2024. u tijeku postupak odobravanja koji je predviđen u člancima od 6. do 14. ne podliježu zahtjevima iz članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 3., članka 10. stavka 1. drugog podstavka i članka 14. stavka 2. četvrtog podstavka, pod uvjetom da taj postupak dovrše do 1. siječnja 2026.

Države članice osiguravaju da ovlašteni revizori kojima je odobrenje izdano prije 1. siječnja 2026., a koji žele obavljati provjere izvješćivanja o održivosti, steknu potrebno znanje o izvješćivanju o održivosti i provjeri izvješćivanja o održivosti, uključujući područja navedena u članku 8. stavku 3., primjenom zahtjeva o stalnom obrazovanju iz članka 13.

▼B

POGLAVLJE III.

REGISTRACIJA

Članak 15.

Javni registar

▼M3

1.  
Svaka država članica dužna je osigurati da su ovlašteni revizori i revizorska društva upisani u javni registar u skladu s člancima 16. i 17. U iznimnim situacijama države članice mogu odstupiti od zahtjeva utvrđenih u ovom članku i članku 16. u vezi s otkrivanjem samo u onoj mjeri koja je potrebna za ublažavanje neposrednih i značajnih prijetnji osobnoj sigurnosti osoba.

▼B

2.  
Države članice osiguravaju identifikaciju svakog ovlaštenog revizora i svakog revizorskog društva pomoću zasebnog broja. Podaci o registraciji čuvaju se u registru u elektroničkom obliku i dostupni su javnosti elektroničkim putem.
3.  
Javni registar također sadržava ime i adresu nadležnih tijela odgovornih za dozvolu iz članka 3., osiguranje kvalitete iz članka 29., za istražne radnje i sankcije za ovlaštene revizore i revizorska društva iz članka 30. i za javni nadzor iz članka 32.
4.  
Države članice osiguravaju potpunu operativnost javnog registra do 29. lipnja 2009.

Članak 16.

Registracija ovlaštenih revizora

▼M4

1.  

Što se tiče ovlaštenih revizora, javni registar, kao minimum, mora sadržavati sljedeće informacije:

(a) 

ime, adresu i broj registracije;

(b) 

ako je primjenjivo, ime, adresu, adresu internetske stranice i broj registracije revizorskog društva (društava) kod koje (kojih) je zaposlen ovlašteni revizor ili s kojim (kojima) je povezan partnerskim odnosom ili na neki drugi način;

(c) 

je li ovlaštenom revizoru izdano odobrenje i za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti;

(d) 

sve ostale registracije kao ovlašteni revizor pri nadležnim tijelima drugih država članica i kao revizor u trećim zemljama, uključujući naziv (nazive) tijela (tijelâ) za registraciju i, ako je primjenjivo, broj (brojeve) registracije, te naznaku odnosi li se dotična registracija na financijsku reviziju, provjeru izvješćivanja o održivosti ili oboje.

▼B

2.  
Revizori trećih zemalja koji su registrirani u skladu s člankom 45. jasno su navedeni u registru kao takvi, a ne kao ovlašteni revizori.

▼M4

U registru se navodi jesu li revizori iz trećih zemalja navedeni u prvom podstavku registrirani za obavljanje financijske revizije, provjeru izvješćivanja o održivosti ili oboje.

▼B

Članak 17.

Registracija revizorskih društava

1.  

Što se tiče revizorskih društava, javni registar, kao minimum, mora sadržavati sljedeće informacije:

(a) 

ime, adresu i broj registracije;

(b) 

pravni oblik;

(c) 

kontaktne informacije, glavnu osobu za kontakt i, ako je potrebno, adresu internetske stranice;

(d) 

adresu svakog ureda u državi članici;

▼M4

(e) 

ime i broj registracije svih ovlaštenih revizora koji su zaposleni u revizorskom društvu ili povezani partnerskim odnosom ili na neki drugi način s revizorskim društvom te naznaku je li im izdano i odobrenje za obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti;

▼B

(f) 

imena i poslovne adrese svih vlasnika i dioničara;

(g) 

imena i poslovne adrese svih članova upravnog ili poslovodnog tijela;

(h) 

ako je potrebno, članstvo u mreži i popis imena i adresa društava članova i povezanih društava ili naznaku mjesta gdje su takve informacije dostupne javnosti;

▼M4

(i) 

sve ostale registracije kao revizorsko društvo pri nadležnim tijelima drugih država članica i kao subjekt za obavljanje revizije u trećim zemljama, uključujući naziv (nazive) tijela (tijelâ) za registraciju i, ako je primjenjivo, broj (brojeve) registracije, te naznaku odnosi li se dotična registracija na financijsku reviziju, provjeru izvješćivanja o održivosti ili oboje.

▼M3

(j) 

ako je to primjenjivo, je li revizorsko društvo registrirano u skladu s člankom 3.a stavkom 3.

▼B

2.  
Revizorski subjekti trećih zemalja koji su registrirani u skladu s člankom 45. jasno su navedeni u registru kao takvi, a ne kao revizorska društva.

▼M4

U registru se navodi jesu li subjekti za obavljanje revizije u trećim zemljama koji su navedeni u prvom podstavku registrirani za obavljanje zakonske revizije, provjeru izvješćivanja o održivosti ili oboje.

▼B

Članak 18.

Ažuriranje informacija o registraciji

Države članice osiguravaju da ovlašteni revizori i revizorska društva obavješćuju nadležna tijela odgovorna za javni registar bez nepotrebnog zastoja o svim promjenama informacija koje se nalaze u javnom registru. Registar se nakon obavijesti ažurira bez nepotrebnog odlaganja.

Članak 19.

Odgovornost za informacije o registraciji

Informacije koje se pružaju mjerodavnim nadležnim tijelima u skladu s člancima 16., 17. i 18. potpisane su od strane ovlaštenog revizora ili revizorskog društva. Ako nadležno tijelo propiše da se informacije stavljaju na raspolaganje elektroničkim putem, to se, primjerice, može izvršiti pomoću elektroničkog potpisa definiranog u točki 1. članka 2. Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise ( 6 ).

Članak 20.

Jezik

1.  
Informacije koje se unose u javni registar sastavljene su na jednom od jezika koje dopuštaju važeća jezična pravila predmetne države članice.
2.  
Države članice mogu dodatno dopustiti unošenje informacija u javni registar u bilo kojem drugom službenom jeziku/jezicima Zajednice. Države članice mogu zahtijevati da se izvrši ovjera prijevoda predmetnih informacija.

U svim slučajevima predmetna država članica osigurava naznaku u registru radi li se o ovjerenom ili neovjerenom prijevodu.

▼M5

Članak 20.a

Dostupnost informacija na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki

1.  
Od 10. siječnja 2030. države članice osiguravaju da informacije iz članka 30.c ove Direktive budu dostupne na jedinstvenoj europskoj pristupnoj točki (ESAP) uspostavljenoj na temelju Uredbe (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ). U tu svrhu nadležno tijelo u skladu s ovom Direktivom je tijelo za prikupljanje kako je definirano u članku 2. točki 2. te uredbe.

Države članice osiguravaju da te informacije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a) 

dostavljaju se u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci kako je definirano u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2859;

(b) 

priloženi su im sljedeći metapodaci:

i. 

sva imena ovlaštenog revizora ili revizorskog društva na kojeg odnosno na koje se informacije odnose;

ii. 

ako postoji, identifikacijska oznaka pravne osobe revizorskog društva kako je utvrđena u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (b) Uredbe (EU) 2023/2859;

iii. 

vrsta informacija kako je klasificirana u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (c) te uredbe;

iv. 

naznaka o tome sadržavaju li informacije osobne podatke.

2.  
Države članice osiguravaju dostupnost informacija iz članka 15. ove Direktive na ESAP-u od 10. siječnja 2030. U tu svrhu javni registar je tijelo za prikupljanje kako je definirano u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2023/2859.

Države članice osiguravaju da te informacije ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a) 

dostavljaju se u formatu iz kojeg se mogu izdvojiti podaci kako je definirano u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) 2023/2859;

(b) 

priloženi su im sljedeći metapodaci:

i. 

sva imena ovlaštenog revizora ili revizorskog društva na kojeg odnosno na koje se informacije odnose;

ii. 

ako postoji, identifikacijska oznaka pravne osobe revizorskog društva kako je utvrđena u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (b) Uredbe (EU) 2023/2859;

iii. 

vrsta informacija kako je klasificirana u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (c) te uredbe;

iv. 

naznaka o tome sadržavaju li informacije osobne podatke.

▼B

POGLAVLJE IV.

PROFESIONALNA ETIKA, NEOVISNOST, OBJEKTIVNOST, POVJERLJIVOST I SLUŽBENA TAJNA

Članak 21.

▼M3

Profesionalna etika i skeptičnost

▼B

1.  
Države članice osiguravaju da svi ovlašteni revizori i revizorska društva podliježu načelima profesionalne etike, pokrivajući, kao minimum, njihovu funkciju od javnog interesa, njihov integritet i objektivnost te njihovu profesionalnu kompetenciju i dužnu pažnju.

▼M3

2.  
Države članice dužne su osigurati da se pri obavljanju zakonske revizije ovlašteni revizor ili revizorsko društvo pridržavaju profesionalne skeptičnosti tijekom revizije te da su svjesni mogućnosti postojanja bitno pogrešnog prikazivanja zbog činjenica ili ponašanja koji ukazuju na nepravilnosti, uključujući prijevaru ili pogreške, neovisno o tome ukazuje li proteklo iskustvo ovlaštenog revizora ili revizorskog društva na iskrenost i integritet uprave subjekta koji je predmet revizije i osoba zaduženih za vođenje tog subjekta.

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo pridržavaju se profesionalne skeptičnosti, posebno pri provjeravanju procjena upravljačkih struktura u vezi s poštenim vrijednostima, umanjenjem imovine, sredstvima i budućim tokom novca relevantnim za sposobnost subjekta za redovno poslovanje.

Za potrebe ovog članka, „profesionalna skeptičnost” znači pristup koji podrazumijeva pronicljivost, spremnost na prepoznavanje stanja koje može ukazivati na moguće pogrešno prikazivanje zbog pogreške ili prijevare te pažljivu procjenu dokaza prikupljenih tijekom revizije.

▼B

Članak 22.

Neovisnost i objektivnost

▼M3

1.  
Države članice dužne su osigurati da su pri obavljanju zakonske revizije ovlašteni revizor ili revizorsko društvo i svaka fizička osoba u položaju da izravno ili neizravno utječu na rezultat zakonske revizije neovisni o subjektu koji je predmet revizije i da ne sudjeluju u donošenju odluka subjekta koji je predmet revizije.

Neovisnost je obvezna barem tijekom razdoblja koje obuhvaćaju financijski izvještaji koji su predmet revizije i tijekom razdoblja obavljanja zakonske revizije.

Države članice dužne su osigurati da ovlašteni revizor ili revizorsko društvo poduzimaju sve potrebne korake kako bi osigurali da pri obavljanju zakonske revizije na njihovu neovisnost ne utječe ni jedan postojeći ili mogući sukob interesa ili poslovanje ili drugi izravni ili neizravni odnosi u koje su uključeni ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji provode zakonsku reviziju te, ako je primjenjivo, njihova mreža, upravitelji, revizori, zaposlenici i druge fizičke osobe čije su usluge stavljene na raspolaganje ili ih nadzire ovlašteni revizor ili revizorsko društvo ili bio koja osoba izravno ili neizravno povezana s ovlaštenim revizorom ili revizorskim društvom u vezi s nadzorom.

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo ne provode zakonsku reviziju ako postoji prijetnja samopregleda, koristoljublja, zagovaranja, familijarnosti ili zastrašivanja koja proizlazi iz financijskih, osobnih, poslovnih odnosa, odnosa u vezi sa zaposlenjem ili drugih odnosa između:

— 
ovlaštenog revizora, revizorskog društva, njegove mreže i bilo koje fizičke osobe u položaju da utječe na rezultat zakonske revizije, i
— 
subjekta koji je predmet revizije.

zbog koje bi objektivna, razumna i informirana treća strana, uzimajući u obzir primijenjene zaštitne mehanizme, zaključila da je neovisnost ovlaštenog revizora ili revizorskog društva ugrožena.

2.  
Države članice dužne su osigurati da ovlašteni revizor, revizorsko društvo, njihovi glavni partneri za reviziju, njihovi zaposlenici i bilo koja druga fizička osoba čije su usluge stavljene na raspolaganje ili koju nadzire takav ovlašteni revizor ili revizorsko društvo, a koja je izravno uključena u aktivnosti zakonske revizije, te osobe koje su usko povezane s njima u smislu članka 1. stavka 2. Direktive Komisije 2004/72/EZ ( 8 ) ne ostvaruju i nemaju materijalne i izravne koristi ili da nisu uključeni ni u jednu transakciju u vezi s bilo kojim financijskim instrumentom koji je izdao, za koji jamči ili koji na drugi način podržava bilo koji subjekt koji je predmet revizije u okviru njihova raspona aktivnosti zakonske revizije osim interesa koje neizravno ostvaruju putem diversificiranih subjekata za zajednička ulaganja, uključujući upravljane fondove poput mirovinskih fondova ili životnog osiguranja.

▼B

3.  
Države članice osiguravaju da ovlašteni revizor ili revizorsko društvo u revizorskim radnim materijalima dokumentira sve značajne prijetnje neovisnosti ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, kao i zaštitne mehanizme koji su korišteni za ublažavanje tih prijetnji.

▼M3

4.  

Države članice dužne su osigurati da osobe ili društva iz stavka 2. ne sudjeluju ili na neki drugi način utječu na rezultate zakonske revizije bilo kojeg pojedinog subjekta koji je predmet revizije ako:

(a) 

posjeduju financijske instrumente subjekta koji je predmet revizije, osim interesa koji se neizravno ostvaruju putem diversificiranih subjekata za zajednička ulaganja;

(b) 

posjeduju financijske instrumente bilo kojeg subjekta povezanog sa subjektom koji je predmet revizije, čije vlasništvo može uzrokovati ili se može općenito smatrati da uzrokuje sukob interesa, izuzimajući interese koji se neizravno ostvaruju putem diversificiranih subjekata za zajednička ulaganja;

(c) 

su nedavno bile zaposlene u subjektu koji je predmet revizije ili imaju poslovne ili neke druge odnose sa subjektom koji je predmet revizije tijekom razdoblja iz stavka 1. koji mogu prouzročiti ili se za njih općenito može smatrati da uzrokuju sukob interesa.

▼M3

5.  
Osobe ili društva iz stavka 2. ne smiju tražiti ili primati novčane i nematerijalne darove ili usluge od subjekta koji je predmet revizije ili bilo kojeg subjekta koji je povezan sa subjekta koji je predmet revizije osim ako bi objektivna, razumna i informirana treća strana zaključila da je njihova vrijednost zanemariva ili neznačajna.
6.  
Ako je drugi subjekt kupio, pripojio ili stekao subjekt koji je predmet revizije tijekom razdoblja koje obuhvaćaju financijski izvještaji, ovlašteni revizor ili revizorsko društvo dužni su otkriti i ocijeniti bilo koje postojeće ili nedavne interese ili odnose, uključujući nerevizorske usluge pružene tom subjektu koje bi, uzimajući u obzir dostupne zaštitne mehanizme, mogle ugroziti neovisnost ili sposobnost revizora da nastave s obavljanjem zakonske revizije nakon stupanja na snagu spajanja ili stjecanja.

Što je prije moguće, a u svakom slučaju u roku od tri mjeseca, ovlašteni revizor ili revizorsko društvo poduzimaju sve korake koji mogu biti potrebni za uklanjanje svih postojećih interesa ili prestanak odnosa koji bi predstavljali prijetnju njihovoj neovisnosti te su dužni, ako je to moguće, usvojiti zaštitne mehanizme kako bi minimizirali bilo kakvu prijetnju njihovoj neovisnosti koja proizlazi iz prethodnih ili postojećih interesa i odnosa.

Članak 22.a

Zapošljavanje bivših ovlaštenih revizora ili zaposlenika ovlaštenih revizora ili revizorskih društava od strane subjekata koji su predmet revizije

1.  

Države članice dužne su osigurati da ovlašteni revizor ili glavni partner za reviziju koji provodi zakonsku reviziju u ime revizorskog društva prije razdoblja od najmanje jedne godine ili, u slučaju zakonske revizije subjekata od javnog interesa, razdoblja od najmanje dvije godine nakon što su prestali obavljati dužnost ovlaštenog revizora ili glavnog partnera za reviziju u vezi s revizijskim angažmanom:

(a) 

ne prihvate ključni rukovodeći položaj u subjektu koji je predmet revizije;

(b) 

ako je to primjenjivo, ne postanu članovi revizorskog odbora subjekta koji je predmet revizije ili, ako takav revizorski odbor ne postoji, ne postanu članovi tijela koje obavlja funkciju istovjetnu onoj revizorskog odbora;

(c) 

ne postanu neizvršni članovi upravnog tijela ili članovi nadzornog tijela subjekta koji je predmet revizije.

2.  
Države članice osiguravaju da zaposlenici i partneri osim glavnih partnera za reviziju ovlaštenog revizora ili revizorskog društva koji obavljaju zakonsku reviziju, kao i bilo koja druga fizička osoba čije su usluge stavljene na raspolaganje ili koju nadzire takav ovlašteni revizor ili revizorsko društvo ne smiju, ako su takvi zaposlenici, partneri ili druge fizičke osobe osobno ovlašteni za obavljanje djelatnosti ovlaštenih revizora, preuzeti bilo koju dužnost iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) prije razdoblja od najmanje godine dana od razdoblja u kojem su bili izravno uključeni u zakonsku reviziju.

Članak 22.b

Priprema zakonske revizije i procjena prijetnji neovisnosti

Države članice dužne su osigurati da prije prihvaćanja ili nastavka sudjelovanja u zakonskoj reviziji ovlašteni revizor ili revizorsko društvo procijene i dokumentiraju sljedeće:

— 
ispunjavaju li zahtjeve iz članka 22. ove Direktive,
— 
postoje li prijetnje njihovoj neovisnosti i zaštitne mehanizme primijenjene kako bi se ublažile te prijetnje,
— 
imaju li stručne zaposlenika, vrijeme i resurse potrebne za obavljanje zakonske revizije na primjeren način,
— 
je li, u slučaju revizorskog društva, glavni partner za reviziju odobren kao ovlašteni revizor u državi članici koja traži zakonsku reviziju,

Države članice mogu predvidjeti pojednostavljene zahtjeve za revizije iz članka 2. stavka 1. točaka (b) i (c).

▼B

Članak 23.

Povjerljivost i službena tajna

1.  
Države članice osiguravaju da su sve informacije i dokumenti kojima ovlašteni revizor ili revizorsko društvo imaju pristup prilikom provođenja zakonske revizije zaštićeni primjerenim pravilima o povjerljivosti i službenoj tajni.

▼M3

2.  
Pravila o povjerljivosti i čuvanju poslovne tajne koja se odnose na ovlaštene revizore ili revizorska društva ne smiju ometati provedbu odredaba ove Direktive ili Uredbe (EU) br. 537/2014.
3.  
Kada dođe do zamjene jednog ovlaštenog revizora ili revizorskog društva drugim ovlaštenim revizorom ili revizorskim društvom, prethodni ovlašteni revizor ili revizorsko društvo dužni su osigurati novom ovlaštenom revizoru ili revizorskom društvu pristup svim relevantnim informacijama koje se odnose na subjekt koji je bio predmet revizije i na posljednju reviziju tog subjekta.

▼B

4.  
Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koje više nije angažirano na određenom revizorskom zadatku, kao i prethodni ovlašteni revizor ili revizorsko društvo, i nadalje podliježu odredbama stavaka 1. i 2. vezano uz dotični revizorski zadatak.

▼M3

5.  
Ako ovlašteni revizor ili revizorsko društvo obavljaju zakonsku reviziju poduzetnika koji je dio grupe čije se matično društvo nalazi u trećoj zemlji, pravila povjerljivosti i čuvanja poslovne tajne iz ovog članka stavka 1. ne utječu na prenošenje, od strane ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, relevantne dokumentacije o obavljenoj reviziji skupnom revizoru koji se nalazi u trećoj zemlji ako je takva dokumentacija potrebna za obavljanje revizije konsolidiranih financijskih izvještaja matičnog društva.

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji provode zakonsku reviziju poduzetnika koji je izdao vrijednosne papire u trećoj zemlji ili koji su dio grupe koja izdaje zakonske konsolidirane financijske izvještaje u trećoj zemlji mogu prosljeđivati radnu dokumentaciju revizije ili druge dokumente u vezi s revizijom tog subjekta koje posjeduju samo nadležnim tijelima u relevantnim trećim zemljama pod uvjetima određenim u članku 47.

Prosljeđivanje podataka skupnom revizoru koji se nalazi u trećoj zemlji u skladu je s poglavljem IV. Direktive 95/46/EZ i primjenjivim nacionalnim pravilima o zaštiti osobnih podataka.

▼B

Članak 24.

Neovisnost i objektivnost ovlaštenih revizora koji obavljaju zakonsku reviziju u ime revizorskih društava

Države članice osiguravaju da se vlasnici ili dioničari revizorskog društva kao i članovi upravnih, poslovodnih i nadzornih tijela tog društva ili povezanog društva ne miješaju u provođenje zakonske revizije na bilo koji način kojim se dovodi u opasnost neovisnost i objektivnost ovlaštenog revizora koji provodi zakonsku reviziju u ime revizorskog društva.

▼M3

Članak 24.a

Unutarnja organizacija revizora i revizorskih društava

1.  

Države članice dužne su osigurati da se ovlašteni revizor ili revizorsko društvo pridržavaju sljedećih organizacijskih zahtjeva:

(a) 

revizorsko društvo dužno je uspostaviti primjerene politike i postupke kako bi osiguralo da se vlasnici ili dioničari, kao i članovi upravnih, upravljačkih i nadležnih tijela društva ili povezanog društva ne miješaju u obavljanje zakonske revizije na bilo koji način kojim se dovodi u opasnost neovisnost i objektivnost ovlaštenog revizora koji provodi zakonsku reviziju u ime revizorskog društva;

(b) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo dužni su raspolagati odgovarajućim administrativnim i računovodstvenim postupcima, mehanizmima unutarnje kontrole kvalitete, djelotvornim postupcima procjene rizika te djelotvornim mjerama nadzora i zaštite sustava za obradu podataka.

Ti mehanizmi unutarnje kontrole kvalitete osmišljeni su kako bi osigurali poštovanje odluka i postupaka na svim razinama revizorskog društva ili radne strukture ovlaštenog revizora.

(c) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo uspostavljaju odgovarajuće politike i postupke kako bi osigurali da njihovi zaposlenici i druge fizičke osobe čije usluge im se stavljaju na raspolaganje ili su pod njihovim nadzorom i koji su direktno uključeni u aktivnosti zakonske revizije posjeduju primjereno znanje i iskustvo za dužnosti koje su im dodijeljene;

(d) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo uspostavljaju odgovarajuće politike i postupke kako bi osigurali da povjeravanje važnih revizorskih funkcija vanjskim izvršiteljima nije provedeno na takav način da umanji kvalitetu unutarnje kontrole kvalitete ovlaštenog revizora ili revizorskog društva te sposobnost nadležnih tijela da nadziru ispunjavanje, od strane ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, obveza utvrđenih u ovoj Direktivi i, ako je to primjenjivo, u Uredbi (EU) 537/2014;

(e) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo uspostavljaju odgovarajuće i djelotvorne organizacijske i administrativne mehanizme za sprečavanje, identifikaciju, uklanjanje ili upravljanje i otkrivanje prijetnji njihovoj neovisnosti iz članaka 22., 22.a i 22.b;

(f) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo uspostavljaju odgovarajuće politike i postupke za obavljanje zakonskih revizija, obuku, nadzor i kontrolu aktivnosti zaposlenika te organizaciju strukture revizorskih spisa iz članka 24.b stavka 5.;

(g) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo uspostavljaju sustav unutarnje kontrole kvalitete kako bi se zajamčila kvaliteta zakonske revizije.

Sustav kontrole kvalitete obuhvaća barem politike i postupke opisane u točki (f). U slučaju revizorskog društva, za sustav unutarnje kontrole kvalitete odgovorna je osoba koja ima kvalifikaciju ovlaštenog revizora;

(h) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koriste odgovarajuće sustave, resurse i postupke kako bi osigurali kontinuitet i pravilnost u obavljanju aktivnosti zakonske revizije;

(i) 

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo također uspostavljaju primjerene i djelotvorne organizacijske i administrativne mehanizme za rješavanje i bilježenje incidenata koji imaju ili mogu imati ozbiljne posljedice za integritet njihovih aktivnosti zakonske revizije;

(j) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo imaju uspostavljene odgovarajuće politike naknade, uključujući podjelu dobiti, koje omogućuju dovoljno poticaja za učinak kako bi se osigurala kvaliteta revizije. Iznos prihoda koji ovlašteni revizor ili revizorsko društvo ostvaruju od pružanja nerevizorskih usluga subjektu koji je predmet revizije nije predmetom ocjene učinka i isplate naknade bilo kojoj osobi koja je uključena u obavljanje revizije ili na nju može utjecati.

(k) 

ovlašteni revizor ili revizorsko društvo prate i ocjenjuju prikladnost i djelotvornost svojih sustava, mehanizama unutarnje kontrole kvalitete te postupaka uspostavljenih u skladu s ovom Direktivom i, ako je to primjenjivo, Uredbom (EU) br. 537/2014, te poduzimaju primjerene mjere za otklanjanje eventualnih nedostataka. Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo posebno provode godišnje ocjenjivanje sustava unutarnje kontrole kvalitete iz točke (g). Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo vode evidenciju nalaza dobivenih tim ocjenjivanjem, kao i mjera predloženih za izmjenu sustava unutarnje kontrole kvalitete.

Politike i postupci iz prvog podstavka dokumentiraju se i priopćuju zaposlenicima ovlaštenih revizora ili revizorskog društva.

Države članice mogu predvidjeti pojednostavljene zahtjeve za revizije iz članka 2. točke 1. točaka (b) i (c).

Povjeravanje revizorskih funkcija vanjskim izvršiteljima kao što je navedeno u točki (d) ovog stavka ne utječe na obveze ovlaštenog revizora ili revizorskog društva prema subjektu koji je predmet revizije.

2.  
Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo razmatraju dimenziju i složenost svojih aktivnosti pri ispunjavanju zahtjeva u vezi s obvezama iz ovog članka stavka 1.

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo moraju moći pokazati nadležnom tijelu da su politike i postupci, osmišljeni u svrhu ostvarivanja takve usklađenosti, primjereni u odnosu na dimenziju i složenost aktivnosti ovlaštenog revizora ili revizorskog društva.

Članak 24.b

Organizacija posla

▼M4

1.  
Države članice dužne su osigurati da revizorsko društvo pri obavljanju zakonske revizije odredi barem jednog glavnog partnera za reviziju. Revizorsko društvo glavnom partneru ili partnerima za reviziju stavlja na raspolaganje dostatne resurse i osoblje koje posjeduje potrebnu stručnosti i vještine kako bi na primjeren način moglo obavljati svoje dužnosti.

Države članice osiguravaju da revizorsko društvo koje obavlja provjeru izvješćivanja o održivosti odredi najmanje jednog glavnog partnera za održivost, koji smije biti glavni partner za reviziju ili jedan od tih partnera. Revizorsko društvo glavnom partneru ili partnerima za održivost stavlja na raspolaganje dostatne resurse i osoblje koje posjeduje potrebnu stručnost i vještine kako bi na primjeren način moglo obavljati svoje dužnosti.

Osiguranje kvalitete revizije i kvalitete provjere, neovisnost i stručnost glavni su kriteriji na temelju kojih revizorsko društvo bira glavnog partnera ili partnere za reviziju i, ako je to primjenjivo, glavnog partnera ili partnere za održivost koje treba odrediti.

Glavni partner ili partneri za reviziju aktivno sudjeluju u obavljanju zakonske revizije. Glavni partner za održivost aktivno sudjeluje u obavljanju provjere izvješćivanja o održivosti.

▼M3

2.  
Pri obavljanju zakonske revizije ovlašteni revizor posvećuje dovoljno vremena svom angažmanu te je dužan angažirati dovoljno resursa kako bi na primjeren način mogao obavljati svoje dužnosti.

▼M4

2.a  
Pri obavljanju provjere izvješćivanja o održivosti ovlašteni revizor dužan je tome posvetiti dovoljno vremena i angažirati dovoljno resursa za omogućavanje primjerenog obavljanja dužnosti.

▼M3

3.  
Države članice dužne su osigurati da ovlašteni revizor ili revizorsko društvo vode evidenciju o bilo kakvom kršenju odredaba ove Direktive i, ako je to primjenjivo, Uredbe (EU) br. 537/2014. Države članice mogu izuzeti ovlaštene revizore i revizorska društva od te obveze kada se radi o manjim kršenjima. Ovlašteni revizori i revizorska društva također vode evidenciju svih posljedica takvog kršenja, uključujući mjere poduzete kako bi se pristupilo rješavanju tih kršenja te u svrhu izmjene njihova sustava unutarnje kontrole kvalitete. Oni su dužni pripremiti godišnje izvješće koje sadrži pregled svih poduzetih mjera te to izvješće dostaviti zaposlenicima.

Ako ovlašteni revizor ili revizorsko društvo traže savjet od vanjskih stručnjaka, dužni su dokumentirati taj zahtjev i primljeni savjet.

4.  

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo dužni su voditi evidenciju klijenata. Takva evidencija sadrži sljedeće podatke za svakog klijenta revizije:

(a) 

ime, adresu i mjesto poslovanja;

▼M4

(b) 

u slučaju revizorskog društva, ime odnosno imena glavnog partnera ili partnerâ za reviziju i, ako je to primjenjivo, ime odnosno imena glavnog partnera ili partnerâ za održivost;

(c) 

naknade zaračunate za usluge zakonske revizije, naknade zaračunate za provjeru izvješćivanja o održivosti te naknade zaračunate za druge usluge u svakoj financijskoj godini.

▼M3

5.  
Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo otvaraju revizorski spis za svaku zakonsku reviziju.

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo moraju dokumentirati barem podatke zabilježene u skladu s člankom 22.b stavkom 1. ove Direktive, i, ako je to primjenjivo, člancima od 6. do 8. Uredbe (EU) br. 537/2014.

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo zadržavaju sve druge podatke i dokumente koji su važni za izvješće iz članka 28. ove Direktive te, ako je to primjenjivo, članaka 10. i 11. Uredbe (EU) 537/2014 te za praćenje usklađenosti s ovom Direktivom i drugim primjenjivim pravnim zahtjevima.

Revizorski spis zatvara se najkasnije 60 dana nakon datuma potpisivanja revizorskog izvješća iz članka 28. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, članka 10. Uredbe (EU) 537/2014.

▼M4

5.a  
Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo otvaraju spis o provjeri za svaki postupak provjere u pogledu izvješćivanja o održivosti.

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo evidentiraju barem podatke zabilježene na temelju članka 22.b u pogledu provjere izvješćivanja o održivosti.

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo zadržavaju sve druge podatke i dokumente koji su važni za izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti iz članka 28.a i za praćenje usklađenosti s ovom Direktivom i drugim primjenjivim pravnim zahtjevima u pogledu provjere izvješćivanja o održivosti.

Spis o provjeri zatvara se najkasnije 60 dana nakon datuma potpisivanja izvješća o provjeri izvješćivanja o održivosti iz članka 28.a.

Ako isti ovlašteni revizor obavlja zakonsku reviziju godišnjih financijskih izvještaja i provjeru izvješćivanja o održivosti, spis o provjeri može se uključiti u revizorski spis.

▼M3

6.  
►M4  Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo vode evidenciju o svim pisanim pritužbama o obavljanju provedenih zakonskih revizija i o obavljanju angažmana provjere u pogledu izvješćivanja o održivosti. ◄
7.  
Države članice mogu utvrditi pojednostavljene zahtjeve s obzirom na stavke 3. i 6. u vezi s revizijama iz članka 2. točke 1. točaka (b) i (c).

▼M4

Članak 25.

Naknade za reviziju i provjeru

Države članice osiguravaju primjerena pravila kojima se za naknade za zakonske revizije i provjeru izvješćivanja o održivosti predviđa da:

(a) 

na njih ne utječe niti ih određuje pružanje dodatnih usluga subjektu koji je predmet zakonske revizije ili provjere izvješćivanja o održivosti; i

(b) 

ne smiju biti ničim uvjetovane.

▼M3

Članak 25.a

Opseg zakonske revizije

Ne dovodeći u pitanje zahtjeve izvješćivanja kako je navedeno u članku 28. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, člancima 10. i 11. Uredbe (EU) br. 537/2014, opseg zakonske revizije ne obuhvaća jamčenje buduće održivosti subjekta koji je predmet revizije ili učinkovitosti ili djelotvornosti upravljačkog ili upravnog tijela pri dotadašnjem ili budućem vođenju poslova subjekta.

▼M4

Članak 25.b

Profesionalna etika, neovisnost, objektivnost, povjerljivost i službena tajna pri provjeri izvješćivanja o održivosti

Zahtjevi iz članaka od 21. do 24.a koji se odnose na zakonsku reviziju financijskih izvještaja primjenjuju se mutatis mutandis na provjeru izvješćivanja o održivosti.

Članak 25.c

Zabranjene nerevizorske usluge u slučajevima u kojima ovlašteni revizor obavlja provjeru izvješćivanja o održivosti subjekta od javnog interesa

1.  

Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji obavljaju provjeru izvješćivanja o održivosti subjekta od javnog interesa ili bilo koji član mreže kojoj ovlašteni revizor ili revizorsko društvo pripadaju, ne smiju pružati izravno ili neizravno subjektu od javnog interesa koji je predmet provjere izvješćivanja o održivosti, njegovu matičnom poduzeću ili poduzećima koja su pod njegovom kontrolom unutar Unije zabranjene nerevizorske usluge navedene u članku 5. stavku 1. drugom podstavku točkama (b) i (c) i od (e) do (k) Uredbe (EU) br. 537/2014 u:

(a) 

razdoblju između početka razdoblja koje je podliježe provjeri izvješćivanja o održivosti i izdavanja izvješća o provjeri izvješćivanja o održivosti; i

(b) 

financijskoj godini koja neposredno prethodi razdoblju iz točke (a) ovog stavka u vezi s uslugama iz članka 5. stavka 1. drugog podstavka točke (e) Uredbe (EU) br. 537/2014.

2.  
Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji obavljaju provjeru izvješćivanja o održivosti subjekata od javnog interesa i, ako ovlašteni revizor ili revizorsko društvo pripadaju mreži, svi članovi takve mreže, mogu subjektu od javnog interesa koji je predmet izvješćivanja o održivosti, njegovu matičnom poduzeću ili poduzećima koja su pod njegovom kontrolom pružati nerevizorske usluge osim zabranjenih nerevizorskih usluga iz stavka 1. ovog članka, ili ako je to primjenjivo, zabranjene nerevizorske usluge iz članka 5. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 537/2014 ili usluge koje države članice smatraju prijetnjom za neovisnost iz članka 5. stavka 2. te uredbe, podložno odobrenju revizorskog odbora nakon što je on adekvatno procijenio prijetnje neovisnosti i primijenjene zaštitne mehanizme u skladu s člankom 22.b ove Direktive.
3.  
Ako član mreže kojoj pripada ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji obavlja provjeru izvješćivanja o održivosti subjekta od javnog interesa pruža zabranjene nerevizorske usluge iz stavka 1. ovog članka poduzeću osnovanom u trećoj zemlji koje kontrolira subjekt od javnog interesa koji je predmet izvješćivanja o održivosti, dotični ovlašteni revizor ili revizorsko društvo procjenjuju bi li njihova neovisnost bila dovedena u pitanje time što član mreže pruža takve usluge.

Ako postoji utjecaj na njihovu neovisnost, ovlašteni revizor ili revizorsko društvo upotrebljavaju zaštitne mehanizme kako bi se ublažile prijetnje uzrokovane pružanjem zabranjenih nerevizorskih usluga iz stavka 1. ovog članka u trećoj zemlji. Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo mogu nastaviti obavljati provjeru izvješćivanja o održivosti subjekta od javnog interesa samo ako mogu opravdati, u skladu s člankom 22.b, da pružanje takvih usluga ne utječe na njihovu stručnu prosudbu i izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti.

Članak 25.d

Nepravilnosti

Članak 7. Uredbe (EU) br. 537/2014 primjenjuje se mutatis mutandis na ovlaštenog revizora ili revizorsko društvo koji obavlja provjeru izvješćivanja o održivosti subjekta od javnog interesa.

▼B

POGLAVLJE V.

REVIZORSKI STANDARDI I REVIZORSKA IZVJEŠĆA

▼M3

Članak 26.

Revizijski standardi

1.  
Države članice od ovlaštenih revizora i revizorskih društava zahtijevaju da provode zakonske revizije u skladu s međunarodnim revizijskim standardima koje je donijela Komisija u skladu sa stavkom 3.

Države članice mogu primjenjivati nacionalne revizijske standarde, postupke ili zahtjeve pod uvjetom da Komisija nije donijela međunarodni revizijski standard kojim se uređuje isto pitanje.

2.  
Za potrebe stavka 1. pojam „međunarodni revizijski standardi” znači Međunarodni revizijski standardi (ISA), Međunarodni standard o kontroli kvalitete (ISQC 1) i drugi povezani standardi koje je izdala Međunarodna federacija računovođa (IFAC) putem Odbora za međunarodne standarde revidiranja i izražavanja uvjerenja (IAASB), u mjeri u kojoj su oni relevantni za zakonsku reviziju.
3.  
Komisija je ovlaštena putem delegiranih akata u skladu s člankom 48.a donijeti međunarodne revizijske standarde iz stavka 1. u području revizijske prakse, neovisnosti i unutarnjih kontrola kvalitete ovlaštenih revizora i revizorskih društava za potrebe primjene tih standarda u Uniji.

Komisija može usvojiti međunarodne revizijske standarde samo ako:

(a) 

su oni izrađeni u skladu s propisanim postupcima, pod javnim nadzorom i zadovoljavaju uvjet transparentnosti te su općenito međunarodno prihvaćeni;

(b) 

oni pridonose visokoj razini vjerodostojnosti i kvalitete godišnjih ili konsolidiranih financijskih izvještaja u skladu s načelima određenima u članku 4. stavku 3. Direktive 2013/34/EU;

(c) 

oni doprinose javnom dobru Unije; i

(d) 

se njima ne mijenjaju bilo koji zahtjevi iz ove Direktive ili ako oni ne nadopunjuju te zahtjeve, osim onih određenih u poglavlju IV. i člancima 27. i 28.

4.  

Ne dovodeći u pitanje stavak 1. drugi podstavak, države članice mogu uvesti revizijske postupke ili zahtjeve uz međunarodne revizijske standarde koje je usvojila Komisija samo

(a) 

ako su ti revizijski postupci ili zahtjevi potrebni kako bi se omogućio učinak nacionalnih pravnih zahtjeva povezanih s opsegom zakonskih revizija; ili

(b) 

u mjeri potrebnoj kako bi se doprinijelo vjerodostojnosti i kvaliteti financijskih izvještaja.

Države članice o njima obavještavaju Komisiju o postupcima ili zahtjevima revizije najmanje tri mjeseca prije njihova stupanja na snagu ili, u slučaju već postojećih zahtjeva u trenutku donošenja međunarodnog revizijskog standarda, najmanje u roku od tri mjeseca od donošenja relevantnog međunarodnog revizijskog standarda.

5.  
Ako država članica zahtijeva zakonsku reviziju malih poduzetnika, ona može predvidjeti da primjena revizijskih standarda iz stavka 1. bude proporcionalna rasponu i složenosti aktivnosti takvih poduzetnika. Države članice mogu poduzeti mjere kako bi osigurale da se revizijski standardi proporcionalno primjenjuju na zakonske revizije malih poduzetnika.

▼M4

Članak 26.a

Standardi provjere u pogledu izvješćivanja o održivosti

1.  
Države članice zahtijevaju da ovlašteni revizori i revizorska društva obavljaju provjeru izvješćivanja o održivosti u skladu sa standardima provjere koje Komisija donese u skladu sa stavkom 3.
2.  
Države članice mogu primjenjivati nacionalne standarde provjere, postupke ili zahtjeve dok Komisija ne donese standard provjere kojim se uređuje isti predmet.

Države članice priopćuju Komisiji nacionalne standarde provjere, postupke ili zahtjeve najmanje tri mjeseca prije njihova stupanja na snagu.

3.  
Komisija najkasnije do 1. listopada 2026. donosi delegirane akte u skladu s člankom 48.a radi dopune ove Direktive kako bi se predvidjeli standardi ograničene provjere koji utvrđuju postupke koje revizor ili revizori i revizorsko društvo ili društva provode kako bi donijeli svoje zaključke o provjeri izvješćivanja o održivosti, uključujući planiranje angažmana, razmatranje rizika i odgovor na rizike, te vrste zaključaka koje treba uključiti u izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti ili, ako je relevantno, u revizorsko izvješće.

Komisija najkasnije do 1. listopada 2028. donosi delegirane akte u skladu s člankom 48.a radi dopune ove Direktive kako bi se predvidjeli standardi razumne provjere, nakon procjene kojom se utvrđuje je li razumna provjera izvediva za revizore i poduzeća. Uzimajući u obzir rezultate te procjene i, ako je stoga to primjereno, u tim delegiranim aktima navodi se datum od kojeg se mišljenje iz članka 34. stavka 1. drugog podstavka točke (aa) temelji na angažmanu razumne provjere koji se temelji na tim standardima razumne provjere.

Komisija može donijeti standarde provjere iz prvog i drugog podstavka samo ako:

(a) 

su razvijeni u odgovarajućem propisnom postupku, uz javni nadzor i transparentnost;

(b) 

doprinose visokoj razini vjerodostojnosti i kvalitete godišnjem ili konsolidiranom izvješćivanju o održivosti; i

(c) 

pridonose javnom dobru Unije.

▼M3

Članak 27.

Zakonske revizije konsolidiranih financijskih izvještaja

1.  

Države članice osiguravaju da u slučaju zakonske revizije konsolidiranih financijskih izvještaja grupe poduzetnika:

(a) 

u odnosu na konsolidirane financijske izvještaje skupni revizor snosi punu odgovornost za revizorsko izvješće iz članka 28. ove Direktive i, ako je to primjenjivo, članka 10. Uredbe (EU) br. 537/2014 te za, ako je to primjenjivo, dodatno izvješće revizorskom odboru kako je navedeno u članku 11. te Uredbe;

(b) 

skupni revizor ocijeni reviziju koju je proveo (su proveli) revizor (ili revizori) iz trećih zemalja ili ovlašteni revizor (ili revizori) i revizorsko tijelo (ili tijela) iz trećih zemalja ili revizorsko društvo (ili društva) za potrebe skupne revizije i bilježi prirodu, vrijeme i opseg posla koji su obavili ti revizori, uključujući, ako je to primjenjivo, pregled relevantnih dijelova revizorske dokumentacije tih revizora od strane skupnog revizora;

(c) 

skupni revizor pregleda reviziju koju je proveo (su proveli) revizor (ili revizori) iz trećih zemalja ili ovlašteni revizor (ili revizori) i revizorsko tijelo (ili tijela) ili revizorsko društvo (ili društva) iz trećih zemalja za potrebe revizije skupine te da to zabilježi.

Dokumentacija koju zadržava skupni revizor mora biti takve prirode da omogućava relevantnom nadležnom tijelu da pregleda rad skupnog revizora.

Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (c), skupni revizor traži suglasnost revizora(-â) iz treće zemlje, ovlaštenog (ili ovlaštenih) revizora, revizorskog (ili revizorskih) tijela iz trećih zemalja ili revizorskog društva (ili društava) o kojima je riječ za prosljeđivanje relevantne dokumentacije tijekom obavljanja revizije konsolidiranih financijskih izvještaja, kao uvjet za oslanjanje skupnog revizora na rad tih revizora iz trećih zemalja, ovlaštenog (ili ovlaštenih) revizora, revizorskog (ili revizorskih) tijela iz trećih zemalja ili revizorskog društva (ili društava).

2.  
Ako skupni revizor ne može poštovati stavak 1. prvi podstavak točku (c), on poduzima prikladne mjere i obavješćuje relevantno nadležno tijelo.

Takve mjere prema potrebi uključuju obavljanje dodatnih zakonskih revizija, izravnim putem ili povjeravanjem takvih zadaća vanjskim izvršiteljima, u odgovarajućem društvu-kćeri.

3.  
Ako skupni revizor podliježe provjeri osiguranja kvalitete ili istrazi u vezi sa zakonskom revizijom konsolidiranih financijskih izvještaja grupe poduzetnika, skupni revizor dužan je, na zahtjev, nadležnom tijelu staviti na raspolaganje relevantnu dokumentaciju koju posjeduje u vezi s revizijom koju su proveli revizor (ili revizori) iz odnosnih trećih zemalja, ovlašteni revizor (ili revizori), revizorsko tijelo (ili tijela) iz trećih zemalja ili revizorsko društvo (ili društva) za potrebe revizije skupine, uključujući svu radnu dokumentaciju relevantnu za reviziju skupine.

Nadležno tijelo može za potrebe revizije skupine, u skladu s člankom 36., od relevantnih nadležnih tijela zatražiti dodatnu dokumentaciju o reviziji koju su proveli ovlašteni revizor (ili revizori) ili revizorsko društvo (ili društva).

Ako reviziju matičnog društva ili društva-kćeri koje čini dio određene grupe poduzetnika obavlja/obavljaju revizor (ili revizori) ili revizorsko tijelo (ili tijela) iz treće zemlje, nadležno tijelo može, od relevantnih nadležnih tijela trećih zemalja putem dogovora o suradnji iz članka 47., zatražiti dodatnu dokumentaciju o reviziji koju su obavili revizor (ili revizori) iz trećih zemalja ili revizorsko tijelo (ili tijela) iz trećih zemalja.

Odstupajući od trećeg podstavka, ako reviziju matičnog društva ili društva-kćeri koje čini dio određene grupe poduzetnika obavljaju revizor ili revizori ili revizorska tijela iz trećih zemalja koji nemaju dogovore o suradnji iz članka 47., skupni revizor također je odgovoran, ako se to od njega zahtijeva, za osiguravanje primjerene dostave dodatne dokumentacije o reviziji koju je obavi/su obavili revizor (ili revizori) iz trećih zemalja ili revizorsko tijelo (ili tijela), uključujući radnu dokumentaciju relevantnu za reviziju skupine. Kako bi se osigurala takva isporuka, skupni revizor dužan je zadržati primjerak takve dokumentacije ili dogovoriti s revizorima ili revizorskim tijelima iz trećih zemalja njihov dozvoljen i neograničen pristup takvoj dokumentaciji na zahtjev ili poduzeti bilo koju drugu primjerenu mjeru. Ako zakonski ili neki drugi razlozi onemogućuju da se radna dokumentacija revizije iz treće zemlje prenese skupnom revizoru, dokumentacija koju zadržava skupni revizor mora sadržavati dokaz da je on ili ona poduzeo/poduzela primjerene postupke za ostvarivanje pristupa dokumentaciji revizije i, u slučaju ograničenja koja nisu pravna ograničenja utemeljena na zakonodavstvu treće zemlje, dokaze kojima se podupire postojanje takvih ograničenja.

▼M4

Članak 27.a

Provjera konsolidiranog izvješćivanja o održivosti

1.  

Države članice osiguravaju da u slučaju provjere konsolidiranog izvješćivanja o održivosti grupe poduzeća:

(a) 

u vezi s konsolidiranim izvješćivanjem o održivosti revizor grupe snosi punu odgovornost za izvješće o provjeri iz članka 28.a;

(b) 

revizor grupe evaluira rad na provjeri koju obavljaju neovisni pružatelj ili pružatelji usluga provjere, revizor ili revizori iz trećih zemalja, ovlašteni revizor ili revizori, subjekt ili subjekti za obavljanje revizije u trećim zemljama ili revizorsko društvo ili društva za potrebe provjere konsolidiranog izvješćivanja o održivosti i bilježi prirodu, vrijeme i opseg posla koji su obavili ti revizori, uključujući, ako je primjenjivo, preispitivanje relevantnih dijelova dokumentacije o provjeri tih revizora koje obavlja revizor grupe; i

(c) 

revizor grupe preispita rad na provjeri koji obavljaju neovisni pružatelj ili pružatelji usluga provjere, revizor ili revizori iz trećih zemalja, ovlašteni revizor ili revizori, subjekt ili subjekti za obavljanje revizije u trećim zemljama odnosno revizorsko društvo ili društva za potrebe provjere konsolidiranih izvješćivanja o održivosti te to bilježi.

Dokumentacija koju zadržava revizor grupe mora biti takva da omogućava relevantnom nadležnom tijelu da preispita rad revizora grupe.

Za potrebe ovog stavka prvog podstavka točke (c), revizor grupe traži suglasnost dotičnog neovisnog pružatelja ili pružateljâ usluga provjere, revizora ili revizorâ iz treće zemlje, ovlaštenog revizora ili revizorâ, subjekta ili subjekata za obavljanje revizije u trećim zemljama odnosno revizorskog društva ili društava za prosljeđivanje relevantne dokumentacije tijekom provođenja provjere konsolidiranog izvješćivanja o održivosti, kao uvjet za oslanjanje revizora grupe na rad tog neovisnog pružatelja ili pružateljâ usluga provjere, revizora ili revizorâ iz trećih zemalja, ovlaštenog revizora ili revizorâ, subjekta ili subjekata za obavljanje revizije u trećim zemljama odnosno revizorskog društva ili društava.

2.  
Ako revizor grupe ne može poštovati stavak 1. prvi podstavak točku (c), on poduzima primjerene mjere i obavješćuje relevantno nadležno tijelo.

Takve mjere prema potrebi uključuju obavljanje dodatnog rada na provjeri, izravno ili povjeravanjem takvih zadaća vanjskim izvršiteljima, u relevantnom poduzeću kćeri.

3.  
Ako revizor grupe podliježe ispitivanju osiguranja kvalitete ili istrazi u vezi s provjerom konsolidiranog izvješćivanja o održivosti grupe poduzeća, revizor grupe, na zahtjev, nadležnom tijelu stavlja na raspolaganje relevantnu dokumentaciju koju posjeduje u vezi s radom na provjeri koji su obavili dotični neovisni pružatelj ili pružatelji usluga provjere, revizor ili revizori iz trećih zemalja, ovlašteni revizor ili revizori, subjekt ili subjekti za obavljanje revizije u trećim zemljama odnosno revizorsko društvo ili društva za potrebe provjere konsolidiranog izvješćivanja o održivosti, uključujući sve radne dokumente relevantne za provjeru konsolidiranog izvješćivanja o održivosti.

Nadležno tijelo može od relevantnih nadležnih tijela na temelju članka 36. zatražiti dodatnu dokumentaciju o radu na provjeri koji su obavili ovlašteni revizor ili revizori odnosno revizorsko društvo ili društva u svrhu provjere konsolidiranog izvješćivanja o održivosti.

Ako provjeru izvješćivanja o održivosti matičnog poduzeća ili poduzeća kćeri grupe poduzeća obavlja bilo koji revizor ili revizori odnosno subjekt ili subjekti za obavljanje revizije iz treće zemlje, nadležno tijelo može, od relevantnih nadležnih tijela trećih zemalja putem praktičnih dogovora, zatražiti dodatnu dokumentaciju o radu na provjeri koji su obavili revizor ili revizori iz trećih zemalja odnosno subjekt ili subjekti za obavljanje revizije u trećim zemljama.

Odstupajući od trećeg podstavka, ako bilo koji neovisni pružatelj ili pružatelji usluga provjere, revizor ili revizori, subjekt ili subjekti za obavljanje revizije iz trećih zemalja koje nemaju praktične dogovore obavi provjeru izvješćivanja o održivosti matičnog poduzeća ili poduzeća kćeri grupe poduzeća, revizor grupe odgovoran je, na zahtjev, i za osiguravanje pravilne dostave dodatne dokumentacije o radu na provjeri koji su obavili takvi neovisni pružatelj ili pružatelji usluga provjere, revizor ili revizori odnosno subjekt ili subjekti za obavljanje revizije u trećim zemljama, uključujući radne dokumente relevantne za provjeru konsolidiranog izvješćivanja o održivosti. Kako bi se osigurala takva dostava, revizor grupe zadržava primjerak takve dokumentacije ili, alternativno, dogovara s neovisnim pružateljem ili pružateljima usluga provjere, revizorom ili revizorima iz trećih zemalja odnosno subjektom ili subjektima za obavljanje revizije u trećim zemljama da mu se na zahtjev dozvoli neograničen pristup takvoj dokumentaciji ili poduzima bilo koju drugu primjerenu mjeru. Ako pravni ili neki drugi razlozi onemogućuju da se radna dokumentacija za provjeru prenese iz treće zemlje revizoru grupe, dokumentacija koju zadržava revizor grupe sadržava dokaz da je on poduzeo primjerene postupke za ostvarivanje pristupa dokumentaciji provjere i, u slučaju prepreka koje nisu pravne prepreke koje proizlaze iz zakonodavstva dotične treće zemlje, dokaze kojima se podupire postojanje takvih prepreka.

▼M3

Članak 28.

Revizorsko izvješćivanje

1.  
Ovlašteni revizor (ili revizori) ili revizorsko društvo (ili društva) predstavljaju rezultate zakonske revizije u revizorskom izvješću. Izvješće se priprema u skladu sa zahtjevima revizijskih standarda koji su doneseni na razini Unije ili države članice o kojima je riječ, kako je navedeno u članku 26.
2.  

Revizorsko izvješće mora biti u pisanom obliku te:

(a) 

u njemu mora biti naveden subjekt čiji su godišnji ili konsolidirani financijski izvještaji predmet zakonske revizije; u njemu moraju biti navedeni godišnji ili konsolidirani financijski izvještaji i datum te razdoblje koje oni obuhvaćaju; u njemu mora biti naveden okvir financijskog izvještavanja koji je primijenjen prilikom njihove pripreme;

(b) 

mora sadržavati opis opsega zakonske revizije koji mora najmanje sadržavati revizijske standarde koji su se primjenjivali tijekom zakonske revizije;

(c) 

mora sadržavati revizorsko mišljenje koje je pozitivno, uvjetno ili negativno te u njemu mora jasno biti navedeno mišljenje ovlaštenog (ili ovlaštenih) revizora ili revizorskog društva (ili društava) o sljedećem:

i. 

pružaju li godišnji financijski izvještaji istinit i pravedan pregled u skladu s relevantnim okvirom financijskog izvještavanja; i

ii. 

prema potrebi, jesu li financijski izvještaji u skladu sa zakonskim propisima.

Ako ovlašteni revizor (ili revizori) ili revizorsko društvo (ili društva) nisu u mogućnosti dati revizorsko mišljenje, izvješće sadrži uskraćeno mišljenje;

(d) 

mora upućivati na sva pitanja na koja su ovlašteni revizor (ili revizori) ili revizorsko društvo (ili društva) upozorili bez davanja kvalificiranog revizorskog mišljenja;

▼M4

(e) 

mora sadržavati mišljenje i izjavu koji moraju biti utemeljeni na poduzetim aktivnostima tijekom revizije, u skladu s člankom 34. stavkom 1. drugim podstavkom točkama (a) i (b) Direktive 2013/34/EU;

▼M3

(f) 

mora sadržavati izjavu u vezi s bilo kakvom značajnom neizvjesnošću u vezi s događajima ili okolnostima koji značajno mogu dovesti u pitanje sposobnost subjekta da nastavi s trajnim poslovanjem;

(g) 

mora utvrditi mjesto poslovnog nastana ovlaštenog(-ih) revizora(-â) ili revizorskog(-ih) društva(-ava).

Države članice mogu utvrditi dodatne zahtjeve u odnosu na sadržaj revizorskog izvješća.

3.  
Ako je zakonsku reviziju obavljalo više od jednog ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, ovlašteni revizor (ili revizori) ili revizorsko društvo (ili društva) dužni su usuglasiti se oko rezultata zakonske revizije te podnijeti zajedničko izvješće i mišljenje. U slučaju neslaganja, svaki ovlašteni revizor ili revizorsko društvo iskazuju svoje mišljenje u zasebnom stavku revizorskog izvješća i navode razlog neslaganju.
4.  
Ovlašteni revizor potpisuje revizorsko izvješće i na njemu navodi datum. Ako revizorsko društvo provodi zakonsku reviziju, revizorsko izvješće mora potpisati barem ovlašteni revizor (ili revizori) koji provodi zakonsku reviziju u ime revizorskog društva. Ako reviziju istodobno obavlja više od jednog ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, revizorsko izvješće moraju potpisati svi ovlašteni revizori ili barem ovlašteni revizori koji su proveli zakonsku reviziju u ime svakog revizorskog društva. U iznimnim slučajevima države članice mogu predvidjeti da takav potpis (ili potpisi) ne mora biti otkriven javnosti ako bi takvo otkrivanje moglo prouzročiti neposrednu i značajnu prijetnju osobnoj sigurnosti bilo koje osobe.

U svakom slučaju, ime te osobe (ili tih osoba) mora biti poznato nadležnim tijelima.

5.  
Izvješće ovlaštenog revizora ili revizorskog društva o konsolidiranim financijskim izvještajima mora biti u skladu sa zahtjevima određenima u stavcima od 1. do 4. Pri izvješćivanju o usklađenosti izvješća uprave i financijskih izvještaja kako je propisano u stavku 2. točki (e), ovlašteni revizor ili revizorsko društvo uzimaju u obzir konsolidirane financijske izvještaje i konsolidirano izvješće uprave. Ako su godišnji financijski izvještaji matičnog društva priloženi konsolidiranim financijskim izvještajima, izvješća ovlaštenih revizora ili revizorskih društava, koja su obvezna na temelju ovog članka, mogu se kombinirati.

▼M4

Članak 28.a

Izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti

1.  
Ovlašteni revizor ili revizori odnosno revizorsko društvo ili društva u izvješću o provjeri izvješćivanja o održivosti predstavljaju rezultate provjere izvješćivanja o održivosti. To izvješće se priprema u skladu sa zahtjevima standarda provjere koje je Komisija donijela delegiranim aktima donesenim na temelju članka 26.a stavka 3. ili, dok Komisija ne donese te standarde, u skladu s nacionalnim standardima provjere kako je navedeno u članku 26.a stavku 2.
2.  

Izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti u pisanom je obliku i u njemu se:

(a) 

utvrđuje subjekt čije je godišnje ili konsolidirano izvješćivanje o održivosti predmet postupka provjere; pobliže navodi godišnje ili konsolidirano izvješćivanje o održivosti te datum i razdoblje koje obuhvaćaju; te se utvrđuje okvir za izvješćivanje o održivosti koji je primijenjen u njegovoj pripremi;

(b) 

navodi opis područja primjene provjere izvješćivanja o održivosti u kojem se utvrđuju barem standardi provjere u skladu s kojima je provedena provjera izvješćivanja o održivosti;

(c) 

uključuje mišljenje iz članka 34. stavka 1. drugog podstavka točke (aa) Direktive 2013/34/EU.

3.  
Ako je provjeru izvješćivanja o održivosti obavilo više ovlaštenih revizora ili revizorskih društava, ovlašteni revizor ili revizori odnosno revizorsko društvo ili društva usuglašavaju se o rezultatima provjere izvješćivanja o održivosti te podnose zajedničko izvješće i mišljenje. U slučaju neslaganja svaki ovlašteni revizor ili revizorsko društvo podnosi svoje mišljenje u zasebnom stavku izvješća o provjeri izvješćivanja o održivosti i navodi razlog neslaganja.
4.  
Ovlašteni revizor koji obavlja provjeru izvješćivanja o održivosti potpisuje i datira izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti. Ako revizorsko društvo obavlja provjeru izvješćivanja o održivosti, izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti sadržava potpis barem ovlaštenog revizora ili revizorâ koji obavljaju provjeru izvješćivanja o održivosti u ime revizorskog društva. Ako je istodobno angažirano više ovlaštenih revizora ili revizorskih društava, izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti potpisuju svi ovlašteni revizori ili barem ovlašteni revizori koji provode provjeru izvješćivanja o održivosti u ime svakog revizorskog društva. U iznimnim okolnostima države članice mogu predvidjeti da taj potpis odnosno potpise ne treba javno objaviti ako bi takva objava mogla dovesti do neposredne i znatne prijetnje za osobnu sigurnost bilo koje osobe.

U svakom slučaju, ime te osobe ili imena tih osoba moraju biti poznata relevantnim nadležnim tijelima.

5.  
Ako isti ovlašteni revizor provodi zakonsku reviziju godišnjih financijskih izvještaja i provjeru izvješćivanja o održivosti, države članice mogu zahtijevati da se izvješće o provjeri može uključiti u zaseban odjeljak u revizorskom izvješću.
6.  
Izvješće ovlaštenog revizora ili revizorskog društva o konsolidiranom izvješćivanju o održivosti u skladu je sa zahtjevima određenima u stavcima od 1. do 5.

▼B

POGLAVLJE VI.

OSIGURANJE KVALITETE

Članak 29.

Sustavi osiguranja kvalitete

1.  

Sve države članice osiguravaju da svi ovlašteni revizori i revizorska društva podliježu sustavu osiguranja kvalitete koji, kao minimum, zadovoljava sljedeće kriterije:

▼M3

(a) 

sustav osiguranja kvalitete organiziran je na način da je neovisan o ovlaštenim revizorima i revizorskim društvima koji su predmet provjere te je podložan javnom nadzoru;

▼B

(b) 

financiranje sustava osiguranja kvalitete je sigurno i ne smije biti ni pod kakvim neprimjerenim utjecajem ovlaštenih revizora ili revizorskih društava;

(c) 

sustav osiguranja kvalitete ima primjerena sredstva;

▼M4

(d) 

osobe koje provode ispitivanje osiguranja kvalitete posjeduju odgovarajuću stručnu naobrazbu i relevantno iskustvo u području zakonske revizije i financijskog izvještavanja te, ako je to primjenjivo, u području provjere izvješćivanja o održivosti i izvješćivanja o održivosti ili drugih usluga povezanih s održivosti, zajedno s posebnim osposobljavanjem za ispitivanje osiguranja kvalitete;

▼B

(e) 

odabir ispitivača za specifične zadatke ispitivanja osiguranja kvalitete provodi se u skladu s objektivnim postupkom koji je oblikovan tako da osigurava nepostojanje sukoba interesa između ispitivača i ovlaštenog revizora ili revizorskog društva koji se ispituju;

▼M4

(f) 

opseg ispitivanja osiguranja kvalitete, potkrijepljen odgovarajućim testiranjem odabranih revizorskih spisa i, ako je to primjenjivo, spisa o provjeri, uključuje procjenu usklađenosti s primjenjivim revizijskim standardima i zahtjevima neovisnosti i, ako je to primjenjivo, standardima provjere, te procjenu kvantitete i kvalitete utrošenih resursa, procjenu naknada za reviziju i naknada zaračunatih za provjeru izvješćivanja o održivosti te procjenu unutarnjeg sustava kontrole kvalitete revizorskog društva;

▼B

(g) 

ispitivanje osiguranja kvalitete predmetom je izvješća koje sadrži glavne zaključke ispitivanja osiguranja kvalitete;

▼M4

(h) 

provjere osiguranja kvalitete provode se na temelju analize rizika, a u slučaju ovlaštenih revizora i revizorskih društava koji obavljaju zakonske revizije kako je definirano u članku 2. točki 1. podtočki (a) i, ovisno o slučaju, provjere izvješćivanja o održivosti, provode se najmanje svakih šest godina;

▼B

(i) 

ukupni rezultati sustava osiguranja kvalitete objavljuju se jednom godišnje;

(j) 

preporuke ispitivanja kvalitete ovlašteni revizor ili revizorsko društvo primjenjuju u prihvatljivom roku;

▼M3

(k) 

provjere osiguranja kvalitete primjerena su i razmjerna u odnosu na opseg i složenost aktivnosti ovlaštenog revizora ili revizorskog društva koji su predmet provjere.

▼B

U slučaju neprimjene preporuka iz točke (j), ovlašteni revizor ili revizorsko društvo podliježu, prema potrebi, sustavu disciplinskih mjera ili sankcija iz članka 30.

▼M3

2.  

Za potrebe stavka 1. točke (e) pri izboru nadzornika primjenjuju se najmanje sljedeći kriteriji:

▼M4

(a) 

nadzornici posjeduju odgovarajuću stručnu naobrazbu i relevantno iskustvo u području zakonske revizije i financijskog izvještavanja te, ako je to primjenjivo, u području provjere izvješćivanja o održivosti i izvješćivanja o održivosti te drugih usluga povezanih s održivosti, zajedno s posebnim osposobljavanjem za ispitivanje osiguranja kvalitete;

▼M3

(b) 

osoba ne smije obavljati posao nadzornika u provjeri osiguranja kvalitete ovlaštenog revizora ili revizorskog društva dok ne isteknu najmanje tri godine od trenutka kada je ta osoba prestala biti partner ili zaposlenik ili na neki drugi način povezana s tim ovlaštenim revizorom ili revizorskim društvom;

(c) 

nadzornici izjavljuju da ne postoji sukob interesa između njih i ovlaštenog revizora i revizorskog društva koji su predmet provjere.

▼M4

2.a  
Države članice mogu do 31. prosinca 2025. izuzeti osobe koje obavljaju ispitivanja osiguranja kvalitete povezana s provjerom izvješćivanja o održivosti od zahtjeva da posjeduju relevantno iskustvo u području provjere izvješćivanja o održivosti i izvješćivanja o održivosti ili drugih usluga povezanih s održivosti.

▼M3

3.  
Za potrebe stavka 1. točke (k), države članice zahtijevaju od nadležnih tijela da pri provjeri osiguranja kvalitete zakonskih revizija godišnjih ili konsolidiranih financijskih izvještaja srednjih i malih poduzetnika uzmu u obzir činjenicu da su revizijski standardi, doneseni u skladu s člankom 26., osmišljeni da se primjenjuju na način koji je proporcionalan opsegu i složenosti poslovanja subjekta koji je predmet revizije.

▼M3

POGLAVLJE VII.

ISTRAŽNE RADNJE I SANKCIJE

Članak 30.

Sustav istražnih radnji i sankcija

▼M4

1.  
Države članice osiguravaju postojanje djelotvornih sustava istraga i sankcija za otkrivanje, ispravljanje i sprečavanje neodgovarajućeg izvršavanja zakonske revizije i provjere izvješćivanja o održivosti.
2.  
Ne dovodeći u pitanje svoje sustave građanskopravne odgovornosti, države članice predviđaju učinkovite, razmjerne i odvraćajuće sankcije u pogledu ovlaštenih revizora i revizorskih društava ako se zakonske revizije i provjere izvješćivanja o održivosti ne obavljaju u skladu s odredbama donesenima u provedbi ove Direktive i, ako je to primjenjivo, u skladu s Uredbom (EU) br. 537/2014.

Države članice mogu odlučiti da neće utvrditi pravila za administrativne sankcije u slučaju kršenja koja već podliježu nacionalnom kaznenom pravu. U tom slučaju one dostavljaju Komisiji relevantne odredbe kaznenog prava.

▼M3

3.  
Države članice osiguravaju da se poduzete mjere i sankcije izrečene ovlaštenim revizorima i revizorskim društvima objavljuju na primjeren način. Sankcije uključuju mogućnost oduzimanja ovlaštenja. Države članice mogu odlučiti da takvo otkrivanje ne sadrži osobne podatke u smislu članka 2. točke (a) Direktive 95/46/EZ.
4.  
Države članice do 17. lipnja 2016. obavješćuju Komisiju o pravilima iz stavka 2. One su dužne bez odlaganja obavijestiti Komisiju o svakoj njihovoj daljnjoj izmjeni.

Članak 30.a

Ovlasti sankcioniranja

1.  

Države članice osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast poduzimanja i/ili izricanja barem sljedećih administrativnih mjera i sankcija u slučaju kršenja odredaba ove Direktive i, ako je to primjenjivo, Uredbe (EU) br. 537/2014:

(a) 

slanje obavijesti kojom se od fizičke ili pravne osobe odgovorne za kršenje zahtijeva da se suzdrži od svakog ponavljanja takvog postupanja;

(b) 

sastavljanje javne izjave, u kojoj je naznačena osoba odgovorna za kršenje i priroda kršenja, koja se objavljuje na web-mjestu nadležnih tijela;

(c) 

uvođenje privremene zabrane obavljanja zakonskih revizija i/ili potpisivanja revizorskih izvješća, u trajanju do tri godine, ovlaštenom revizoru, revizorskom društvu ili glavnom partneru za reviziju.

▼M4

(ca) 

privremena zabrana, u trajanju do tri godine, kojom se ovlaštenom revizoru, revizorskom društvu ili glavnom partneru za održivost zabranjuje obavljanje provjere izvješćivanja o održivosti i/ili potpisivanje izvješća o provjeri izvješćivanja o održivosti;

▼M3

(d) 

sastavljanje izjave da revizorsko izvješće ne zadovoljava zahtjeve iz članka 28. Direktive ili, ako je to primjenjivo, članka 10. Uredbe (EU) br. 537/2014;

▼M4

(da) 

izjava da izvješće o provjeri izvješćivanja o održivosti ne zadovoljava zahtjeve iz članka 28.a ove Direktive;

▼M3

(e) 

uvođenje privremene zabrane do tri godine kojom se članu revizorskog društva ili članu upravnog ili upravljačkog tijela subjekta od javnog interesa zabranjuje obavljanje funkcija u revizorskim društvima ili subjektima od javnog interesa;

(f) 

izricanje upravnih novčanih kazni protiv fizičkih i pravnih osoba.

2.  

Države članice dužne su osigurati da nadležna tijela mogu provoditi svoje ovlasti sankcioniranja u skladu s ovom Direktivom i nacionalnim pravom na bilo koji od sljedećih načina:

(a) 

izravno;

(b) 

u suradnji s drugim tijelima;

(c) 

podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

3.  
Države članice mogu dodijeliti nadležnim tijelima druge ovlasti za izricanje sankcija osim onih iz stavka 1.
4.  
Odstupajući od stavka 1., države članice mogu tijelima koja nadziru subjekte od javnog interesa, kada ona nisu određena kao nadležna tijela na temelju članka 20. stavka 2. Uredbe (EU) br. 537/2014, dodijeliti ovlasti za izricanje sankcija u slučaju kršenja obveze izvješćivanja predviđene tom Uredbom.

Članak 30.b

Djelotvorna primjena sankcija

Pri utvrđivanju pravila na temelju članka 30. države članice zahtijevaju da pri određivanju vrste i razine administrativnih sankcija i mjera nadležna tijela moraju u obzir uzeti sve relevantne okolnosti, uključujući, prema potrebi:

(a) 

ozbiljnost i trajanje kršenja;

(b) 

stupanj odgovornosti odgovorne osobe;

(c) 

financijsku snagu odgovorne osobe, na koju primjerice ukazuje ukupni promet odgovornog poduzetnika ili godišnji prihod odgovorne osobe, ako se radi o fizičkoj osobi;

(d) 

iznos ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(e) 

stupanj suradnje odgovorne osobe s nadležnim tijelom;

(f) 

prethodna kršenja odgovorne pravne ili fizičke osobe.

Nadležna tijela mogu uzeti u obzir dodatne čimbenike ako su ti čimbenici navedeni u nacionalnom pravu.

Članak 30.c

Objavljivanje sankcija i mjera

1.  
Nadležna tijela, čim je to moguće, na svojem službenom internetskom mjestu objavljuju barem sve administrativne sankcije izrečene zbog kršenja odredaba ove Direktive ili Uredbe (EU) br. 537/2014 s obzirom na koje su sva prava na žalbu iscrpljena ili su istekla, neposredno nakon što je sankcionirana osoba obaviještena o takvoj odluci, uključujući informacije o vrsti i prirodi kršenja i identitetu fizičke ili pravne osobe protiv koje je izrečena sankcija.

Ako države članice dozvoljavaju objavu sankcija protiv kojih je moguće uložiti žalbu, nadležna su tijela također dužna čim je to moguće na svojem službenom internetskom mjestu objaviti informacije o statusu i ishodu žalbe.

2.  

Nadležna tijela izrečene sankcije objavljuju anonimno i na način koji je u skladu s nacionalnim pravom, u bilo kojoj od sljedećih okolnosti:

(a) 

kada je, u slučaju da je sankcija izrečena protiv fizičke osobe, objava osobnih podataka nerazmjerna s obvezatnom ranijom procjenom razmjernosti takve objave;

(b) 

kada bi objava ugrozila stabilnost financijskih tržišta ili kaznenu istragu koja je u tijeku;

(c) 

kada bi objava prouzročila nerazmjernu štetu uključenim institucijama ili pojedincima.

3.  
Nadležna tijela dužna su osigurati da je bilo kakva objava u skladu sa stavkom 1. proporcionalnog trajanja te ostaje na njihovom službenom internetskom mjestu najkraće pet godina nakon što su prava na žalbu iskorištena ili istekla.

Kod objavljivanja sankcija i mjera i bilo kakvih javnih izjava moraju se poštovati temeljna prava kako su utvrđena u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka. Države članice mogu odlučiti da takvo objavljivanje ili bilo kakva javna izjava ne smiju sadržavati osobne podatke u smislu članka 2. točke (a) Direktive 95/46/EZ.

Članak 30.d

Žalba

Države članice dužne su osigurati da protiv odluka koje je donijelo nadležno tijelo u skladu s ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 537/2014 postoji pravo na žalbu.

Članak 30.e

Prijavljivanje kršenja

1.  
Države članice dužne su osigurati da budu uspostavljeni djelotvorni mehanizmi kako bi se potaklo prijavljivanje kršenja ove Direktive ili Uredbe (EU) br. 537/2014 nadležnim tijelima.
2.  

Mehanizmi iz stavka 1. uključuju najmanje sljedeće:

(a) 

posebne postupke za primanje prijava kršenja i daljnje aktivnosti u vezi s njima;

(b) 

zaštitu osobnih podataka u vezi s osobom koja prijavljuje moguća ili stvarna kršenja te osobom za koju se sumnja da je počinila ili koja je navodno počinila kršenje, u skladu s načelima utvrđenim u Direktivi 95/46/EZ;

(c) 

odgovarajuće postupke kako bi se osiguralo pravo okrivljenika na obranu i saslušanje prije donošenja odluke koja se odnosi na njega te pravo da traži djelotvoran pravni lijek pred sudom protiv bilo koje odluke ili mjere koja se odnosi na njega.

3.  
Države članice dužne su osigurati da revizorska društva uspostave odgovarajuće postupke kako bi njihovi zaposlenici mogli interno i putem posebnog kanala prijaviti potencijalna ili stvarna kršenja ove Direktive ili Uredbe (EU) br. 537/2014.

Članak 30.f

Razmjena informacija

1.  
Nadležna tijela na godišnjoj osnovi dostavljaju CEAOB-u skupne informacije o svim administrativnim mjerama i svim sankcijama određenima u skladu s ovim poglavljem. CEAOB objavljuje te informacije u godišnjem izvješću.
2.  
Nadležna tijela odmah obavješćuju CEAOB o svim privremenim zabranama iz članka 30.a stavka 1. točaka (c) i (e).

▼B

POGLAVLJE VIII.

JAVNI NADZOR I REGULATORNI ARANŽMANI MEĐU DRŽAVAMA ČLANICAMA

Članak 32.

Načela javnog nadzora

▼M3

1.  
Države članice organiziraju djelotvoran sustav javnog nadzora ovlaštenih revizora i revizorskih društava koji se temelji na načelima iz stavaka od 2. do 7. te određuju nadležno tijelo odgovorno za takav nadzor.

▼B

2.  
Svi ovlašteni revizori i revizorska društva podliježu javnom nadzoru.

▼M4

3.  
Nadležnim tijelom upravljaju osobe koji ne obavljaju revizorsku djelatnost, a koje raspolažu znanjem u područjima relevantnima za zakonsku reviziju i, ako je primjenjivo, za provjeru izvješćivanja o održivosti. Oni se biraju u skladu s neovisnim i transparentnim postupkom imenovanja.

▼M3

Nadležno tijelo može angažirati revizore da obave određene zadaće te mu mogu pomoći i stručnjaci ako je to važno za pravilno ispunjavanje njegovih zadaća. U takvim slučajevima, i revizori i stručnjaci ne smiju biti uključeni u donošenje bilo kakvih odluka nadležnog tijela.

4.  

Nadležno tijelo ima krajnju odgovornost za nadzor:

(a) 

dozvola i registracije ovlaštenih revizora i revizorskih društava;

▼M4

(b) 

donošenja standarda o profesionalnoj etici, unutarnjem nadzoru kontrole kvalitete revizorskih društava, reviziji i provjeri izvješćivanja o održivosti, osim ako su te standarde donijela ili odobrila tijela druge države članice;

▼M3

(c) 

stalnog obrazovanja;

(d) 

sustava osiguranja kvalitete;

(e) 

istražnih sustava i administrativnih stegovnih sustava.

▼M3

4.a  
Države članice određuju jedno ili više nadležnih tijela radi obavljanja zadaća predviđenih ovom Direktivom. Države članice imenuju samo jedno nadležno tijelo koje ima krajnju odgovornost za zadaće iz ovog članka, osim za potrebe zakonske revizije zadruga, štednih banaka ili sličnih subjekata kako je navedeno u članku 45. Direktive 86/635/EEZ, ili društva-kćeri ili pravnog sljednika zadruge, štedne banke ili sličnog subjekta kako je navedeno u članku 45. Direktive 86/635/EEZ.

Države članice obavješćuju Komisiju o imenovanju.

Nadležna tijela moraju se organizirati na način kojim se izbjegava sukob interesa.

4.b  
Države članice mogu delegirati ili dozvoliti nadležnom tijelu da delegira bilo koju od svojih zadaća drugim tijelima ili organima određenima ili na drugi način zakonom ovlaštenima za obavljanje takvih zadaća.

Delegiranjem se utvrđuju delegirane zadaće i uvjeti pod kojima ih treba obavljati. Tijela ili organi organizirani su na način kojim se izbjegava sukoba interesa.

Ako nadležno tijelo delegira zadaće drugim tijelima ili organima, ono može, ovisno o konkretnom slučaju, ponovno preuzeti te nadležnosti.

▼M3

5.  
Nadležno tijelo ima pravo, prema potrebi, pokrenuti i provoditi istražne radnje u vezi s ovlaštenim revizorima i revizorskim društvima te ima pravo na poduzimanje primjerenih mjera.

Ako nadležno tijelo angažira stručnjake za obavljanje posebnih zadataka, to tijelo dužno je osigurati da ne postoje sukobi interesa između tih stručnjaka i dotičnog ovlaštenog revizora ili revizorskog društva. Ti stručnjaci moraju ispunjavati iste zahtjeve kao što su oni koji su predviđeni u članku 29. stavku 2. točki (a).

Nadležno tijelo raspolaže potrebnim ovlastima za obavljanje svojih zadaća i odgovornosti na temelju ove Direktive.

6.  
Nadležno tijelo mora biti transparentno. To uključuje objavljivanje godišnjih programa rada i izvješća o radu.
7.  
Sustav javnog nadzora na odgovarajući se način financira te su mu na raspolaganju odgovarajući resursi za pokretanje i obavljanje istraga, kako je navedeno u stavku 5. Financiranje sustava javnog nadzora sigurno je i ne ovisi ni o kakvim neprimjerenim utjecajima od strane ovlaštenih revizora ili revizorskih društava.

▼B

Članak 33.

Suradnja između sustava javnog nadzora na razini Zajednice

Države članice osiguravaju da regulatorni aranžmani za sustave javnog nadzora omogućavaju djelotvornu suradnju na razini Zajednice vezano uz aktivnosti nadzora država članica. U tom smislu sve države članice određuju jedno tijelo sa specifičnom odgovornošću osiguranja navedene suradnje.

Članak 34.

Međusobno priznavanje regulatornih aranžmana među državama članicama

1.  
Regulatorni aranžmani država članica poštuju načelo zakonodavstva matične države i nadzora države članice u kojoj ovlašteni revizor ili revizorsko društvo ima dozvolu, a subjekt nad kojim se provodi revizija sjedište.

▼M3

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, revizorska društva ovlaštena u jednoj državi članici koja pružaju usluge revizije u drugoj državi članici u na temelju članka 3.a podliježu provjeri osiguranja kvalitete u matičnoj državi članici i nadzoru u državi članici domaćinu u pogledu svake revizije koja se tamo provodi.

▼M3

2.  
U slučaju zakonske revizije konsolidiranih financijskih izvještaja, država članica koja traži zakonsku reviziju ne može u vezi sa zakonskom revizijom postaviti dodatne zahtjeve u pogledu registracije, provjere osiguranja kvalitete, revizijskih standarda, profesionalne etike i neovisnosti ovlaštenom revizoru ili revizorskom društvu koji provode zakonsku reviziju društva-kćeri osnovanog u drugoj državi članici.
3.  
U slučaju društva čijim se vrijednosnim papirima trguje na uređenom tržištu u određenoj državi članici koja nije ona u kojoj to društvo ima sjedište, država članica u kojoj se trguje tim vrijednosnim papirima ne može nametati bilo kakve dodatne zahtjeve u vezi sa zakonskom revizijom po pitanju registracije, provjere osiguranja kvalitete, revizorskih standarda, profesionalne etike i neovisnosti ovlaštenom revizoru ili revizorskom društvu koje provodi zakonsku reviziju godišnjih ili konsolidiranih financijskih izvještaja tog društva.

▼M3

4.  
Ako su ovlašteni revizor ili revizorsko društvo registrirani u bilo kojoj državi članici jer im je dodijeljeno ovlaštenje u skladu s člankom 3. ili člankom 44. i taj ovlašteni revizor ili revizorsko društvo dostavlja revizorska izvješća u vezi s godišnjim financijskim izvještajima ili konsolidiranim financijskim izvještajima kako je navedeno u članku 45. stavku 1., država članica u kojoj su ovlašteni revizor ili revizorsko društvo registrirani podvrgava tog ovlaštenog revizora ili revizorsko društvo svojim sustavima nadzora, sustavima osiguranja kvalitete te istražnim sustavima i sustavima sankcija.

▼M3 —————

▼B

Članak 36.

Službena tajna i regulatorna suradnja među državama članicama

▼M3

1.  
Nadležna tijela država članica odgovorna za ovlaštenje, registraciju, osiguranje kvalitete, inspekcije i disciplinu, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) br. 537/2014 te relevantna europska tijela za nadzor međusobno surađuju kad god je to potrebno u svrhu izvršavanja svojih odgovornosti i zadaća na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 537/2014. Nadležna tijela u državi članici pružaju pomoć nadležnim tijelima u drugim državama članicama i relevantnim europskim tijelima za nadzor. Nadležna tijela posebno razmjenjuju informacije i surađuju u slučaju istraga u vezi s obavljanjem zakonskih revizija.

▼B

2.  
Obveza službene tajne odnosi se na sve osobe koje zapošljavaju ili koje su zapošljavala nadležna tijela. Informacije koje su obuhvaćene službenom tajnom ne smiju se objavljivati ni jednoj drugoj osobi ili tijelu vlasti osim na temelju zakona ili drugih propisa određene države članice.

▼M3

3.  
Stavak 2. ne sprečava razmjenu povjerljivih informacija između nadležnih tijela. Informacije razmijenjene na taj način obuhvaćene su obvezom čuvanja poslovne tajne kojoj podliježu zaposlenici ili bivši zaposlenici nadležnih tijela. Obveza čuvanja poslovne tajne također se primjenjuje na sve druge osobe kojima su nadležna tijela delegirala zadaće za potrebe određene u ovoj Direktivi.

▼B

4.  
Nadležna tijela, na zahtjev i bez neprimjerenog odlaganja, dostavljaju sve informacije potrebne u svrhu iz stavka 1. Prema potrebi, nadležna tijela koja primaju takav zahtjev bez neprimjerenog odlaganja, poduzimaju potrebne mjere kako bi prikupile potrebne informacije. Informacije dostavljene na taj način obuhvaćene su obvezom službene tajne kojoj podliježu osobe koje su zaposlene ili su bile zaposlene kod nadležnih tijela koja su primila te informacije.

Ako nadležno tijelo od kojeg se traži da dostavi informacije ne može dostaviti iste bez neprimjerenog odlaganja, ono obavješćuje nadležno tijelo koje traži informacije o razlozima za to.

Nadležna tijela mogu odbiti djelovati u skladu sa zahtjevom za informacijama kada:

(a) 

dostava informacija može negativno utjecati na suverenitet, sigurnost ili javni red države članice od koje se traže informacije ili dostava informacija krši propise kojima se regulira nacionalna sigurnost; ili

▼M3

(b) 

ako je već započeo sudski postupak u pogledu istih djelovanja i protiv istih osoba pred tijelima države članice od koje se traže informacije; ili

(c) 

ako su nadležna tijela države članice od koje se traže informacije već donijela pravomoćnu presudu u pogledu istih djelovanja i istih osoba.

Ne dovodeći u pitanje obveze kojima podliježu u sudskom postupku, nadležna tijela ili europska nadzorna tijela koja primaju informacije na temelju stavka 1. te informacije mogu koristiti samo za izvršavanje svojih zadaća u okviru ove Direktive ili Uredbe (EU) br. 537/2014 te u kontekstu administrativnih ili sudskih postupaka koji se posebno odnose na izvršavanje tih zadaća.

▼M3

4.a  
Države članice mogu dozvoliti nadležnim tijelima da prosljeđuju povjerljive informacije namijenjene izvršenju njihovih zadaća nadležnim tijelima odgovornim za nadzor subjekata od javnog interesa, središnjim bankama, Europskom sustavu središnjih banaka i Europskoj središnjoj banci, u njihovom svojstvu monetarnih vlasti, te Europskom odboru za sistemske rizike. Takva tijela ili organe ne smije se sprečavati da priopćavaju nadležnim tijelima informacije koje nadležnim tijelima mogu biti potrebne za obavljanje njihovih dužnosti u okviru Uredbe (EU) br. 537/2014.

▼B

5.  
Kada nadležno tijelo zaključi da se na državnom području druge države članice provode, ili su se provodile, aktivnosti koje su u suprotnosti s odredbama ove Direktive, ono obavješćuje nadležno tijelo druge države članice o tom zaključku što je detaljnije moguće. Nadležno tijelo druge države članice poduzima primjerene mjere. Ono obavješćuje nadležno tijelo koje mu je dalo tu informaciju o rezultatu, i, u mjeri u kojoj je to moguće, o značajnom privremenom razvoju situacije.
6.  
Nadležno tijelo jedne države članice može također tražiti da nadležno tijelo druge države članice provede istragu na državnom području druge države članice.

Ono, nadalje, može tražiti da se određenom broju njegovih službenika dopusti da prati službenike nadležnog tijela druge države članice za vrijeme provođenja istrage.

Istraga u cijelosti podliježe cjelokupnoj kontroli od strane države članice na čijem se državnom području provodi.

Nadležna tijela mogu odbiti djelovati u skladu sa zahtjevom za provođenjem istrage iz prvog podstavka, ili mogu odbiti zahtjev kojim se traži da njihove službenike prate službenici nadležnog tijela druge države članice iz drugog podstavka, u slučaju kada:

▼M3

(a) 

takva istraga može negativno utjecati na suverenitet, sigurnost ili javni red države članice od koje se traže informacije ili kršiti nacionalne sigurnosne propise; ili;

▼B

(b) 

su već započeli sudski postupci vezano uz ista djelovanja i protiv istih osoba pred nadležnim tijelima države članice od koje se traže informacije; ili

(c) 

su nadležna tijela države članice od koje se traže informacije već donijela pravomoćnu presudu vezano uz ista djelovanja tih osoba.

▼M3 —————

▼M4

Članak 36.a

Regulatorni aranžmani među državama članicama u pogledu provjere izvješćivanja o održivosti

Zahtjevi iz članaka 34. i 36. u pogledu zakonske revizije financijskih izvještaja primjenjuju se mutatis mutandis na provjeru izvješćivanja o održivosti.

▼B

POGLAVLJE IX.

POSTAVLJANJE I RAZRJEŠAVANJE

Članak 37.

Postavljanje ovlaštenih revizora ili revizorskih društava

1.  
Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo postavljaju se na glavnoj skupštini dioničara ili članova subjekta nad kojim se provodi revizija.

▼M4

Prvi podstavak primjenjuje se na postavljanje ovlaštenog revizora ili revizorskog društva za potrebe provjere izvješćivanja o održivosti.

▼B

2.  
Države članice mogu dopustiti alternativne sustave ili modalitete za postavljanje ovlaštenog revizora ili revizorskog društva, pod uvjetom da ti sustavi ili modaliteti imaju za cilj osigurati neovisnost ovlaštenog revizora ili revizorskog društva od izvršnih članova upravnog tijela ili upravljačkog tijela subjekta nad kojim se provodi revizija.

▼M4

Prvi podstavak primjenjuje se na postavljanje ovlaštenog revizora ili revizorskog društva za potrebe provjere izvješćivanja o održivosti.

▼M4

3.  
Zabranjuje se svaka ugovorna klauzula kojom se glavnu skupštinu dioničara ili članove subjekta koji je predmet revizije na temelju stavka 1. ograničava na određene kategorije ili popise ovlaštenih revizora ili revizorskih društava u pogledu postavljanja određenog ovlaštenog revizora ili revizorskog društva za obavljanje zakonske revizije i, ako je to primjenjivo, provjere izvješćivanja o održivosti tog subjekta. Sve takve postojeće klauzule ništavne su.

Države članice osiguravaju da dioničari ili članovi velikih poduzeća koja podliježu člancima 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU, osim poduzeća navedenih u članku 2. točki 1. podtočki (a) te direktive, i koji predstavljaju više od 5 % glasačkih prava ili 5 % kapitala poduzeća, djelujući pojedinačno ili skupno, imaju pravo na dnevni red glavne skupštine dioničara ili članova podnijeti prijedlog odluke za usvajanje kojim se zahtijeva da akreditirana treća strana koja ne pripada istom revizorskom društvu ili mreži kao ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji obavljaju zakonsku reviziju pripremi izvješće o određenim elementima izvješćivanja o održivosti i da se takvo izvješće stavi na raspolaganje glavnoj skupštini dioničara ili članova.

▼B

Članak 38.

Razrješenje i ostavka ovlaštenih revizora ili revizorskih društava

▼M4

1.  
Države članice osiguravaju da ovlašteni revizori ili revizorska društva mogu biti razriješeni samo u slučaju opravdanih razloga. Razilaženja u mišljenjima o računovodstvenom postupanju, postupcima revizije ili, ako je primjenjivo, izvješćivanju o održivosti ili postupcima provjere nisu opravdani razlozi za razrješenje.

▼B

2.  
Države članice osiguravaju da subjekt nad kojim se provodi revizija i ovlašteni revizor ili revizorsko društvo obavijeste nadležno tijelo ili tijela odgovorna za javni nadzor vezano uz razrješenje ili otkaz ovlaštenog revizora ili revizorskog društva tijekom njegova mandata te da navedu primjereno objašnjenje razloga za to.

▼M4

Obveza obavješćivanja iz prvog podstavka primjenjuje se i na provjeru izvješćivanja o održivosti.

▼M3

3.  

U slučaju zakonske revizije subjekta od javnog interesa, države članice osiguravaju da bude dozvoljeno:

(a) 

dioničarima, koji predstavljaju 5 % ili više glasačkih prava ili udjela u kapitalu;

(b) 

drugim tijelima subjekata koji su predmet revizije ako su određena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; ili

(c) 

nadležnim tijelima iz članka 32. ove Direktive ili tijelima određenima u skladu s člankom 20. stavkom 1.Uredbe (EU) br. 537/2014 ili, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, u skladu s člankom 20. stavkom 2. te,

da pred nacionalnim sudom zatraže razrješenje ovlaštenog (ili ovlaštenih) revizora ili revizorskog društva (ili društava) ako za to postoje opravdani razlozi.

▼M4

Prvi podstavak primjenjuje se i na provjeru izvješćivanja o održivosti.

▼M3

POGLAVLJE X.

REVIZORSKI ODBOR

Članak 39.

Revizorski odbor

1.  
Države članice dužne su osigurati da svaki subjekt od javnog interesa ima revizorski odbor. Revizorski odbor jest samostalan odbor ili odbor upravnog ili nadzornog tijela subjekta koji je predmet revizije. Čine ga neizvršni članovi upravnog tijela i/ili članovi nadzornog tijela subjekta koji je predmet revizije i/ili članovi koje je imenovala glavna skupština dioničara subjekta koji je predmet revizije ili, u slučaju subjekata bez dioničara, ili koje je imenovalo istovjetno tijelo.

Najmanje jedan član revizorskog odbora mora biti stručan u računovodstvu i/ili reviziji.

Članovi odbora kao cjelina moraju posjedovati znanje o sektoru u kojem posluje subjekt koji je predmet revizije.

Većina članova revizorskog odbora neovisna je u odnosu na subjekt koji je predmet revizije. Predsjednika revizorskog odbora imenuju njegovi članovi ili nadzorno tijelo subjekta koji je predmet revizije te je on neovisan od subjekta koji je predmet revizije. Države članice mogu zahtijevati da se predsjednik revizorskog odbora bira godišnje na glavnoj skupštini dioničara subjekta koji je predmet revizije.

2.  
Odstupajući od stavka 1.ovog članka, države članice mogu odlučiti da u slučaju subjekata od javnog interesa koji zadovoljavaju kriterije određene u članku 2. stavku 1. točkama (f) i (t) Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 ) funkcije dodijeljene revizorskom odboru može obavljati upravno ili nadzorno tijelo kao cjelina, pod uvjetom da, u slučaju da je predsjednik takvog tijela izvršni član, on ili ona ne smije obnašati funkciju predsjednika dok takvo tijelo obnaša funkciju revizorskog odbora.

Ako je revizorski odbor dio upravnog ili nadzornog tijela subjekta koji je predmet revizije u skladu sa stavkom 1., države članice mogu dozvoliti ili zahtijevati da upravno ili nadzorno tijelo prema potrebi obnaša funkciju revizorskog odbora za potrebe obveza određenih u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 537/2014.

3.  

Odstupajući od stavka 1., države članice mogu odlučiti da sljedeći subjekti od javnog interesa nisu obvezni imati revizorski odbor:

(a) 

svaki subjekt od javnog interesa koji je društvo-kći u smislu članka 2. točke 10. Direktive 2013/34/EU ako taj subjekt ispunjava zahtjeve određene u stavcima 1., 2. i 5. ovog članka, članka 11. stavaka 1. i 2. te članka 16. stavka 5. Uredbe (EU) br. 537/2014 na razini skupine;

(b) 

svaki subjekt od javnog interesa koji je UCITS kako je definiran u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 10 ) ili koji je alternativni investicijski fond (AIF) kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 11 );

(c) 

svaki subjekt od javnog interesa čija se jedina djelatnost sastoji od izdavanja vrijednosnih papira koje su osigurani imovinom kako je definirano u članku 2. točki 5. Uredbe Komisije (EZ) br. 809/2004 ( 12 );

(d) 

svaka kreditna institucija u smislu članka 3. stavka 1. točke 1. Direktive 2013/36/EU, čije dionice nisu uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu bilo koje države članice u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ i koja je, kontinuirano i opetovano, izdavala samo dužničke vrijednosne papire uvrštene za trgovanje na uređenom tržištu, pod uvjetom da ukupni nominalni iznos tih vrijednosnih papira ne prelazi iznos od 100 000 000 EUR i da ona nije izdala prospekt na temelju Direktive 2003/71/EZ.

Subjekti od javnog interesa iz točke (c) javnosti objašnjavaju razloge zbog kojih smatraju da nije primjereno da oni imaju bilo revizorski odbor ili upravno ili nadzorno tijelo kojem je povjerena zadaća obavljanja funkcija revizorskog odbora.

4.  
Odstupajući od stavka 1., države članice mogu zahtijevati od subjekta od javnog interesa da nema revizorski odbor ili mu dopustiti da ga nema pod uvjetom da subjekt ima tijelo ili tijela koja obavljaju jednake funkcije kao revizorski odbor, a koje/koja je osnovan/su osnovana i djeluje/djeluju u skladu s odredbama na snazi u državi članici u kojoj je registriran subjekt koji je predmet revizije. U takvom slučaju subjekt objavljuje koje tijelo obavlja te funkcije i koji je sastav tog tijela.

▼M4

4.a  
Države članice mogu dopustiti da funkcije dodijeljene revizorskom odboru koje se odnose na izvješćivanje o održivosti i koje se odnose na provjeru izvješćivanja o održivosti obavlja upravno ili nadzorno tijelo kao cjelina ili posebno tijelo koje je osnovalo upravno ili nadzorno tijelo.

▼M3

5.  
Ako su svi članovi revizorskog odbora članovi upravnog ili nadzornog tijela subjekta koji je predmet revizije, država članica može predvidjeti da se revizorski odbor izuzima od zahtjeva neovisnosti utvrđenog u stavku 1.četvrtom podstavku.
6.  

Ne dovodeći u pitanje odgovornost članova upravnih, upravljačkih ili nadzornih tijela ili drugih članova koji su postavljeni na glavnoj skupštini dioničara subjekta koji je predmet revizije, revizorski odbor, između ostalog:

▼M4

(a) 

obavješćuje upravno ili nadzorno tijelo subjekta koji je predmet revizije o ishodu zakonske revizije i, ako je to primjenjivo, ishodu provjere izvješćivanja o održivosti i objašnjava na koji su način zakonska revizija i provjera izvješćivanja o održivosti doprinijele integritetu financijskog izvještavanja odnosno izvješćivanja o održivosti te koja je bila uloga revizorskog odbora u tom postupku;

(b) 

prati postupak financijskog izvještavanja i, ako je to primjenjivo, izvješćivanja o održivosti, uključujući postupak elektroničkog izvješćivanja iz članka 29.d Direktive 2013/34/EU i postupak koji provodi poduzeće radi utvrđivanja informacija o kojima izvještava u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti donesenima na temelju članka 29.b te direktive te daje preporuke ili prijedloge za osiguravanje njihova integriteta;

(c) 

prati djelotvornost unutarnjih sustava kontrole kvalitete i upravljanja rizicima poduzeća te, ako je to primjenjivo, njegovu unutarnju reviziju, u pogledu financijskog izvještavanja i, ako je to primjenjivo, izvješćivanja o održivosti poduzeća, uključujući postupak elektroničkog izvješćivanja iz članka 29.d Direktive 2013/34/EU, bez narušavanja svoje neovisnosti;

(d) 

prati zakonsku reviziju godišnjih i konsolidiranih financijskih izvještaja te, ako je to primjenjivo, provjeru godišnjeg i konsolidiranog izvješćivanja o održivosti, a posebno njezino obavljanje, uzimajući u obzir sve nalaze i zaključke nadležnog tijela na temelju članka 26. stavka 6. Uredbe (EU) br. 537/2014;

(e) 

preispituje i prati neovisnost ovlaštenih revizora ili revizorskih društava u skladu s člancima 22., 22.a, 22.b, 24.a, 24.b, 25.b, 25.c i 25.d ove Direktive te s člankom 6. Uredbe (EU) br. 537/2014, a posebno primjerenost pružanja nerevizorskih usluga subjektu koji je predmet revizije u skladu s člankom 5. te uredbe;

▼M3

(f) 

odgovoran je za postupak izbora ovlaštenog (ili ovlaštenih) revizora ili revizorskog društva (ili društava) te predlaže imenovanje ovlaštenog (ili ovlaštenih) revizora ili revizorskog društva (ili društava) u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 537/2014, osim ako se primjenjuje članak 16. stavak 8. Uredbe (EU) br. 537/2014.

▼B

POGLAVLJE XI.

MEĐUNARODNI ASPEKTI

Članak 44.

Odobrenje revizora iz trećih zemalja

1.  
Na osnovi uzajamnog reciprociteta, nadležna tijela države članice mogu odobriti revizora iz treće zemlje ovlaštenog revizora ako je dotična osoba podnijela dokaz da ispunjava uvjete ekvivalentne onima koji su utvrđeni u članku 4. i člancima 6. do 13. ove Direktive.
2.  
Prije izdavanja odobrenja revizoru iz treće zemlje koji ispunjava uvjete iz stavka 1. ovog članka, nadležna tijela države članice primjenjuju uvjete utvrđene u članku 14. ove Direktive.

Članak 45.

Registracija i nadzor nad samostalnim revizorima i revizorskim subjektima iz trećih zemalja

▼M4

1.  

Nadležna tijela države članice, u skladu s člancima 15., 16. i 17. ove Direktive, registriraju svakog revizora iz treće zemlje i subjekta za obavljanje revizije u trećim zemljama ako taj revizor ili subjekt za obavljanje revizije u trećim zemljama dostavljaju revizorsko izvješće o godišnjim ili konsolidiranim financijskim izvještajima ili, ako je to primjenjivo, izvješću o provjeri u vezi s godišnjim ili konsolidiranim izvješćivanjem o održivosti poduzeća osnovanog izvan Unije, čiji su prenosivi vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu te države članice, kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 21. Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 13 ) osim ako je dotično poduzeće samo izdavatelj dužničkih vrijednosnih papira na koje se primjenjuje jedno od sljedećeg:

(a) 

takvi su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u državi članici, definiranom člankom 4. stavkom 1. točkom 21. Direktive 2014/65/EU prije 31. prosinca 2010. s jediničnom denominacijom od najmanje 50 000  EUR na dan izdavanja ili, u slučaju dužničkih vrijednosnih papira u drugoj valuti, čiji je ekvivalent, na dan izdavanja, najmanje 50 000  EUR;

(b) 

takvi su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u državi članici, definiranom u članku 4. stavku 1. točki 21. Direktive 2014/65/EU od 31. prosinca 2010. s jediničnom denominacijom od najmanje 100 000  EUR na dan izdavanja ili, u slučaju dužničkih vrijednosnih papira u drugoj valuti, čiji je ekvivalent, na dan izdavanja, najmanje 100 000  EUR.

▼B

2.  
Primjenjuju se članci 18. i 19.
3.  
Registrirani samostalni revizori i revizorski subjekti iz trećih zemalja podliježu sustavu nadzora u državama članicama, njihovim sustavima provjere kvalitete rada i njihovim istražnim i kaznenim postupcima. Država članica može izuzeti registriranog samostalnog revizora ili revizorski subjekt iz treće zemlje iz svog sustava provjere kvalitete rada ako su tijekom protekle tri godine tijela provjere kvalitete rada neke druge države članice ili te treće zemlje koja su, sukladno članku 46. ove Direktive, ocijenjena kao ekvivalentna, provela provjeru kvalitete rada dotičnog samostalnog revizora ili revizorskog subjekta iz treće zemlje.

▼M4

4.  
Ne dovodeći u pitanje članak 46., revizorska izvješća koja se odnose na godišnje financijske izvještaje ili konsolidirane financijske izvještaje ili, ako je to primjenjivo, izvješća o provjeri godišnjih ili konsolidiranih izvješćivanja o održivosti iz stavka 1. ovog članka koja izdaju revizori ili subjekti za obavljanje revizije iz trećih zemalja koji nisu registrirani u državi članici nemaju pravni učinak u toj državi članici.
5.  

Država članica može registrirati subjekt za obavljanje revizije u trećim zemljama za potrebe revizije financijskih izvještaja samo ako:

(a) 

većina članova upravnog ili upravljačkog tijela subjekta za obavljanje revizije u trećim zemljama ispunjava zahtjeve koji su ekvivalentni onima utvrđenim u člancima od 4. do 10. ove Direktive, uz iznimku članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 3. i članka 10. stavka 1. drugog podstavka;

(b) 

revizor iz treće zemlje koji obavlja reviziju u ime subjekta za obavljanje revizije u trećim zemljama ispunjava zahtjeve koji su ekvivalentni onima utvrđenim u člancima od 4. do 10. ove Direktive, uz iznimku članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 3. i članka 10. stavka 1. drugog podstavka;

(c) 

revizije godišnjih ili konsolidiranih financijskih izvještaja iz stavka 1. ovog članka obavljaju se u skladu s međunarodnim revizijskim standardima, kako su navedeni u članku 26., te u skladu sa zahtjevima utvrđenima u člancima 22., 22.b i 25. ili u skladu s ekvivalentnim standardima i zahtjevima;

(d) 

subjekt za obavljanje revizije u trećim zemljama na svojim internetskim stranicama objavljuje godišnje izvješće o transparentnosti koje obuhvaća informacije iz članka 13. Uredbe (EU) br. 537/2014 ili se pridržava ekvivalentnih zahtjeva za objavu.

Država članica može registrirati subjekt za obavljanje revizije u trećim zemljama za potrebe provjere izvješćivanja o održivosti samo ako:

(a) 

većina članova upravnog ili upravljačkog tijela subjekta za obavljanje revizije u trećim zemljama ispunjava zahtjeve koji su ekvivalentni onima utvrđenima u člancima od 4. do 10.;

(b) 

revizor iz treće zemlje koji obavlja provjeru u ime subjekta za obavljanje revizije u trećim zemljama ispunjava zahtjeve koji su ekvivalentni onima utvrđenima u člancima od 4. do 10.;

(c) 

provjera godišnjeg ili konsolidiranog izvješćivanja o održivosti iz stavka 1. obavlja se u skladu sa standardima provjere iz članka 26.a, te sa zahtjevima iz članaka 22., 22.b, 25. i 25.b ili s ekvivalentnim standardima i zahtjevima;

(d) 

subjekt za obavljanje revizije u trećim zemljama na svojim internetskim stranicama objavljuje godišnje izvješće o transparentnosti koje obuhvaća informacije iz članka 13. Uredbe (EU) br. 537/2014 ili se pridržava ekvivalentnih zahtjeva za objavu.

5.a  
Država članica može registrirati revizora iz treće zemlje za potrebe revizije financijskih izvještaja samo ako taj revizor ispunjava zahtjeve određene u stavku 5. prvom podstavku točkama (b), (c) i (d) ovog članka.

Država članica može registrirati revizora iz treće zemlje za potrebe provjere izvješćivanja o održivosti samo ako taj revizor ispunjava zahtjeve iz stavka 5. drugog podstavka točaka (b), (c) i (d) ovog članka.

6.  
Kako bi se osigurali jednaki uvjeti primjene stavka 5. prvog podstavka točke (d) i stavka 5. drugog podstavka točke (d) ovog članka, Komisija je ovlaštena provedbenim aktima odlučiti o ekvivalentnosti koja se u tim točkama navodi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2.

Države članice mogu procjenjivati ekvivalentnost iz stavka 5. prvog podstavka točke (c) i stavka 5. drugog podstavka točke (d) ovog članka sve dok Komisija ne donese takvu odluku.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 48.a radi dopune ove Direktive u svrhu utvrđivanja općih kriterija ekvivalentnosti koji se upotrebljavaju pri procjeni provode li se revizije financijskih izvještaja i, ako je to primjenjivo, provjere izvješćivanja o održivosti iz stavka 1. ovog članka u skladu s međunarodnim revizijskim standardima definiranim u članku 26. odnosno standardima provjere u pogledu izvješćivanja o održivosti iz članka 26.a te u skladu sa zahtjevima utvrđenima u člancima 22., 24. i 25. Pri procjeni ekvivalentnosti na nacionalnoj razini države članice upotrebljavaju takve kriterije koji su primjenjivi na sve treće zemlje.

▼B

Članak 46.

Izuzeće u slučaju ekvivalentnosti

1.  
Države članice mogu prestati primjenjivati ili izmijeniti zahtjeve iz članka 45. stavaka 1. i 3. ove Direktive na temelju uzajamnog reciprociteta samo ako samostalni revizori ili revizorski subjekti iz trećih zemalja podliježu sustavima javnog nadzora, provjere kvalitete rada te istražnim i kaznenim postupcima u toj trećoj zemlji koji ispunjavaju zahtjeve ekvivalentne onima iz članaka 29., 30. i 32. ove Direktive.

▼M3

2.  
Kako bi se osigurali jednaki uvjeti primjene stavka 1. ovog članka, Komisija je ovlaštena donijeti odluku o jednakovrijednosti koja se u njemu navodi putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2. Nakon što Komisija utvrdi jednakovrijednost iz stavka 1. ovog članka, države članice mogu odlučiti o djelomičnoj ili potpunoj primjeni te jednakovrijednosti i na taj način odbiti primjenu ili izmijeniti zahtjeve iz članka 45. stavaka 1. i 3. djelomično ili u potpunosti. Države članice mogu procjenjivati jednakovrijednost iz stavka 1. ovog članka ili se osloniti na procjene koje su donijele druge države članice dok Komisija ne donese takvu odluku. Ako Komisija zaključi da uvjet jednakovrijednosti iz stavka 1. ovog članka nije zadovoljen, može dopustiti revizorima iz trećih zemalja i subjektima koji su predmet revizije iz trećih zemalja da nastave sa svojim revizorskim aktivnostima u skladu sa zahtjevima relevantne države članice tijekom odgovarajućeg prijelaznog razdoblja.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 48.a u svrhu utvrđivanja općih kriterija jednakovrijednosti na temelju zahtjeva iz članaka 29., 30. i 32. koji se moraju primjenjivati pri procjeni jesu li sustavi javnog nadzora, osiguranja kvalitete, istražnih radnji i sankcija u trećim zemljama jednakovrijedni sustavima Unije. Države članice koriste takve opće kriterije pri procjeni jednakovrijednosti na nacionalnoj razini u nedostatku odluke Komisije u vezi s predmetnom trećom zemljom.

▼B

3.  

Države članice obavješćuju Komisiju:

(a) 

o svojim ocjenama ekvivalentnosti iz stavka 2.; te

(b) 

o osnovnim elementima svojih dogovora o suradnji s tijelima javnog nadzora, provjere kvalitete rada te tijelima za provođenje istražnih i kaznenih postupaka u trećim zemljama, na temelju stavka 1.

Članak 47.

Suradnja s nadležnim tijelima iz trećih zemalja

▼M3

1.  

Države članice mogu dozvoliti da se nadležnim tijelima iz treće zemlje proslijedi radna dokumentacija revizije ili drugi dokumenti koje posjeduju ovlašteni revizori ili revizorska društva koje su ona ovlastila te izvješća o inspekciji ili istrazi u vezi s predmetnim revizijama, pod uvjetom da:

(a) 

se ta radna dokumentacija revizije ili drugi dokumenti odnose na revizije u društvima koja su izdala vrijednosne papire u toj trećoj zemlji ili su dio grupe koja izdaje zakonom propisane konsolidirane financijske izvještaje u toj trećoj zemlji;

▼B

(b) 

dostava dokumentacije provodi se preko domaćih nadležnih tijela nadležnim tijelima te treće zemlje na njihov zahtjev;

(c) 

nadležna tijela dotične treće zemlje udovoljavaju zahtjevima koji su ocijenjeni primjerenima sukladno stavku 3. ovog članka;

(d) 

na temelju uzajamnog reciprociteta, postignuti su praktični dogovori među dotičnim nadležnim tijelima;

(e) 

prijenos osobnih podataka u treću zemlju obavlja se sukladno Poglavlju IV. Direktive 95/46/EZ.

2.  

Praktični dogovori iz stavka 1. točke (d) osiguravaju sljedeće:

(a) 

nadležna tijela dokazala su opravdanost zahtjeva za revizorskom radnom dokumentacijom i drugim ispravama;

(b) 

osobe koje su trenutačno u radnom odnosu, ili su ranije bile u radnom odnosu, pri nadležnim tijelima treće zemlje, a koje primaju predmetne informacije podliježu obvezi čuvanja profesionalne tajne;

▼M3

(ba) 

zaštita trgovinskih interesa subjekta koji je predmet revizije, uključujući pravo na industrijsko i intelektualno vlasništvo, nije ugrožena;

▼B

(c) 

nadležna tijela treće zemlje smiju koristiti radnu dokumentaciju i druge isprave samo s ciljem obavljanja svojih zadaća javnog nadzora, kontrole kvalitete rada te istražnih i kaznenih postupaka koji udovoljavaju zahtjevima koji su ekvivalentni onima iz članaka 29., 30. i 32. ove Direktive;

(d) 

zahtjev nadležnog tijela treće zemlje za radnom dokumentacijom ili drugim ispravama u posjedu samostalnog revizora ili revizorskog društva može biti odbijen:

— 
ako bi dostava radne dokumentacije ili drugih isprava imala negativan učinak na suverenitet, sigurnost ili javni poredak Zajednice ili države članice kojoj je upućen zahtjev, ili

▼M3

— 
ako je već započeo sudski postupak u pogledu istih djelovanja i protiv istih osoba pred tijelima države članice od koje se traže informacije, ili
— 
nadležna tijela države članice od koje se traže informacije već su donijela pravomoćnu presudu u vezi s istim djelovanjima i istim ovlaštenim revizorima ili revizorskim društvima.
3.  
Kako bi se olakšala suradnja, Komisija je ovlaštena donijeti odluku o primjerenosti iz ovog članka stavka 1. točke (c) putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 2. Države članice donose mjere potrebne za usklađenje s odlukom Komisije.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 48.a u svrhu utvrđivanja općih kriterija primjerenosti, u skladu s kojima Komisija procjenjuje mogu li se nadležna tijela trećih zemalja smatrati prikladnima za suradnju s nadležnim tijelima država članica na razmjeni radne dokumentacije revizije ili drugih dokumenata u posjedu ovlaštenih revizora i revizorskih društava. Opći kriteriji prikladnosti temelje se na zahtjevima iz članka 36. ili temeljno jednakim funkcionalnim rezultatima povezanima s izravnom razmjenom radne dokumentacije revizije ili drugih dokumenata u posjedu ovlaštenih revizora ili revizorskih društava.

▼B

4.  

U iznimnim slučajevima, te iznimno od odredbi stavka 1., države članice mogu samostalnim revizorima i revizorskim društvima kojima su izdale dozvolu za obavljanje usluga revizije dopustiti izravnu dostavu radne dokumentacije i drugih isprava nadležnim tijelima neke treće zemlje pod sljedećim uvjetima:

(a) 

nadležna tijela u toj trećoj zemlji pokrenula su istragu;

(b) 

dostava nije u suprotnosti s obvezama koje su samostalni revizori i revizorska društva dužni ispuniti, a odnose se na dostavu radne dokumentacije i drugih isprava nadležnim tijelima u njihovoj matičnoj državi;

(c) 

s nadležnim tijelima u toj trećoj zemlji postignuti su praktični dogovori koji nadležnim tijelima u državama članicama omogućuju izravan pristup, po načelu uzajamnog reciprociteta, radnoj dokumentaciji i drugim ispravama koje posjeduju revizori iz dotične treće zemlje;

(d) 

nadležno tijelo treće zemlje koje upućuje zahtjev unaprijed obavještava nadležno tijelo matične države samostalnog revizora ili revizorskog društva o svakom izravnom zahtjevu za informacijama, uključujući i razloge za takav zahtjev;

(e) 

poštuju se uvjeti iz stavka 2.

▼M3 —————

▼B

6.  
Države članice obavješćuju Komisiju o praktičnim dogovorima iz stavaka 1. do 4. ovog članka.

POGLAVLJE XII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 48.

Odborski postupak

▼M3

1.  
Komisiji u radu pomaže odbor („Odbor”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 14 ).
2.  
Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

▼M1

2a.  
Kada se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

▼M1

3.  
Do 31. prosinca 2010. i nakon toga najmanje tri godine, Komisija revidira odredbe vezane uz njezine provedbene ovlasti i podnosi izvješće Europskome parlamentu i Vijeću o funkcioniranju tih ovlasti. Izvješćem se posebno ispituje potreba Komisije da predloži izmjene ove Direktive kako bi se osiguralo odgovarajuće područje djelovanja provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji. Zaključku o tome je li izmjena potrebna prilaže se detaljno navođenje razloga. Prema potrebi, izvješću treba priložiti i zakonodavni prijedlog za izmjenu odredaba o dodjeli provedbenih ovlasti Komisiji.

▼M3

Članak 48.a

Izvršavanje ovlasti

1.  
Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2.  
Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26. stavka 3, članka 45. stavka 6., članka 46. stavka 2. i članka 47. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 16. lipnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

▼M4

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26.a stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme.

▼M4

3.  
Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 26. stavka 3., članka 26.a stavka 3., članka 45. stavka 6., članka 46. stavka 2. i članka 47. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

▼M3

4.  
Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

▼M4

5.  
Delegirani akt donesen na temelju članka 26. stavka 3., članka 26.a stavka 3., članka 45. stavka 6., članka 46. stavka 2. i članka 47. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od četiri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

▼M3 —————

▼B

Članak 50.

Stavljanje izvan snage Direktive 84/253/EEZ

Direktiva 84/253/EEZ stavlja se izvan snage s 29. lipnjem 2006. Upućivanja na tu Direktivu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Direktivu.

Članak 51.

Prijelazne odredbe

Dozvole za rad samostalnih revizora ili revizorskih društava koje su izdala nadležna tijela država članica sukladno odredbama Direktive 84/253/EEZ prije stupanja na snagu propisa iz članka 53. stavka 1. ove Direktive smatraju se izdanima sukladno odredbama ove Direktive.

Članak 52.

Minimalna usklađenost

Države članice koje propisuju obvezu provođenja revizije mogu odrediti strože zahtjeve, osim ako ovom Direktivom nije drukčije predviđeno.

Članak 53.

Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

1.  
Države članice donose i objavljuju propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 29. lipnja 2008. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
2.  
Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
3.  
Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 54.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 55.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.



( 1 ) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176., 27.6.2013., str. 338.).

( 2 )  SL L 207, 18.8.2003., str. 1.

( 3 ) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima o određenim vrstama obveza o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

( 4 ) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

( 5 ) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22).

( 6 )  SL L 13, 19.1.2000., str. 12.

( 7 ) Uredba (EU) 2023/2859 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2023. o uspostavi jedinstvene europske pristupne točke za centralizirani pristup javno dostupnim informacijama koje su od važnosti za financijske usluge, tržišta kapitala i održivost (SL L, 2023/2859, 20.12.2023., ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2023/2859/oj).

( 8 ) Direktiva Komisije 2004/72/EZ od 29. travnja 2004. o provedbi Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prihvaćenih tržišnih praksi, definicije povlaštene informacije u odnosu na izvedenice na robu, izrade popisa upućenih osoba, obavještavanja o transakcijama upravitelja i obavještavanja o sumnjivim transakcijama (SL L 162, 30.4.2004., str. 70.).

( 9 ) Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 345, 31.12.2003., str. 64.).

( 10 ) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

( 11 ) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i izmjenama Direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te Uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

( 12 ) Uredba Komisije (EZ) br. 809/2004 od 29. travnja 2004. o provedbi Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu informacija koje sadrže prospekti te o njihovu obliku, upućivanju na informacije i objavljivanju takvih prospekata i distribuciji oglasa (SL L 149, 30.4.2004., str. 1.).

( 13 ) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

( 14 ) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije, (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

Top