EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 02003L0109-20110520
Council Directive 2003/109/EC of 25 November 2003 concerning the status of third-country nationals who are long-term residents
Consolidated text: Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom
Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom
02003L0109 — HR — 20.05.2011 — 001.006
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
DIREKTIVA VIJEĆA 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom ( L 016 23.1.2004, 44) |
Koju je izmijenila:
|
|
|||
br. |
stranica |
datum |
||
DIREKTIVA 2011/51/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 11. svibnja 2011. |
L 132 |
1 |
19.5.2011 |
Koju je ispravio:
DIREKTIVA VIJEĆA 2003/109/EZ
od 25. studenoga 2003.
o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom
POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Predmet
Ova Direktiva utvrđuje:
uvjete pod kojima država članica odobrava i ukida status ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ i njemu pripadajuća prava državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na njezinu državnom području; i
uvjete boravka za državljane trećih zemalja koji imaju status osobe s dugotrajnim boravkom, u državama članicama koje nisu odobrile taj status.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Direktive:
„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora;
„prva država članica” znači država članica koja je državljaninu treće zemlje po prvi put odobrila status ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ ;
„članovi obitelji” znači državljani trećih zemalja koji borave u dotičnoj državi članici u skladu s Direktivom Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji ( 1 );
„međunarodna zaštita” znači međunarodna zaštita kako je definirana u članku 2. točki (a) Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite ( 2 );
Članak 3.
Područje primjene
borave u svrhu studiranja ili strukovnog osposobljavanja;
je dozvoljeno da borave u državi članici na temelju privremene zaštite ili su zatražili dozvolu da borave na tom temelju i čekaju odluku o svojem statusu;
je dozvoljeno da borave u državi članici na temelju oblika zaštite koji nije međunarodna zaštita ili su zatražili dozvolu da borave na tom temelju i čekaju odluku o svojem statusu;
su zatražili međunarodnu zaštitu i o čijem zahtjevu još nije donesena konačna odluka.
Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje povoljnije odredbe:
bilateralnih i multilateralnih sporazuma između Zajednice ili Zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i trećih zemalja, s druge strane;
bilateralnih sporazuma koji su već sklopljeni između države članice i treće zemlje prije dana stupanja na snagu ove Direktive;
Europske konvencije o poslovnom nastanu od 13. prosinca 1955. Europske socijalne povelje od 18. listopada 1961., izmijenjene Europske socijalne povelje od 3. svibnja 1987., Europske konvencije o pravnom statusu radnika migranata od 24. studenoga 1977., stavka 11. Priloga Konvenciji o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951., kako je izmijenjena Protokolom potpisanim u New Yorku 31. siječnja 1967. i Europskog sporazuma o prijenosu odgovornosti za izbjeglice od 16. listopada 1980.
POGLAVLJE II.
DUGOTRAJNI ►C1 BORAVAK ◄ U DRŽAVI ČLANICI
Članak 4.
Trajanje boravka
Što se tiče slučajeva obuhvaćenih člankom 3. stavkom 2. točkom (a), ►C1 kada je dotični državljanin treće zemlje stekao uvjete za odobrenje boravka koji će mu omogućitiodobravanje statusa osobe s dugotrajnim boravkom, samo polovica razdobljâ boravka za potrebe studiranja ili strukovnog osposobljavanja ◄ može se uzeti u obzir u izračunu razdoblja iz stavka 1.
Kad je riječ o osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita, pri izračunavanju razdoblja iz stavka 1. uzima se u obzir barem polovica razdoblja između datuma podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu na temelju kojeg je ta međunarodna zaštita odobrena i datuma izdavanja boravišne dozvole iz članka 24. Direktive 2004/83/EZ ili cijelo to razdoblje ako ono premašuje 18 mjeseci.
U slučajevima privremenih posebnih ili iznimnih razloga i u skladu s njihovim nacionalnim pravom, države članice mogu prihvatiti da duže razdoblje izbivanja od onog iz prvog podstavka ne prekida razdoblje iz stavka 1. U takvim slučajevima države članice pri izračunu razdoblja iz stavka 1. ne uzimaju u obzir odgovarajuće razdoblje izbivanja.
Odstupajući od drugog podstavka, države članice pri izračunu ukupnog razdoblja iz stavka 1. mogu uzeti u obzir razdoblja izbivanja koja se odnose na upućivanje u drugu državu za potrebe zaposlenja, uključujući pružanje prekograničnih usluga.
Članak 5.
Uvjeti za stjecanje statusa ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄
Države članice zahtijevaju od državljana trećih zemalja ►C1 da im za sebe i članove obitelji koje uzdržavaju osiguraju dokaz da imaju: ◄
sigurne i redovite izvore sredstava koji su dostatni za uzdržavanje njih samih i članova njihove obitelji bez traženja naknade od sustava socijalne pomoći dotične države članice. Države članice ocjenjuju te izvore sredstava s obzirom na njihovu prirodu i redovitost te mogu u obzir uzeti razinu minimalnih plaća i mirovina ►C1 prije podnošenja zahtjeva za odobravanje statusa osobe s dugotrajnim boravkom; ◄
zdravstveno osiguranje protiv svih rizika od kojih su obično osigurani državljani predmetne države članice.
Članak 6.
Javni poredak i javna sigurnost
Pri donošenju odgovarajuće odluke, država članica uzima u obzir ozbiljnost ili vrstu kaznenog djela protiv javnog poretka ili javne sigurnosti ili opasnost koju dotična osoba predstavlja, istodobno uzimajući u obzir trajanje ►C1 boravka ◄ i postojanje veza sa zemljom ►C1 boravka ◄ .
Članak 7.
Stjecanje statusa ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄
Dokazi iz prvog podstavka također mogu uključivati i dokumentaciju o primjerenom smještaju.
U izuzetnim okolnostima vezanima uz složenost razmatranja zahtjeva, vremenski rok iz prvog podstavka može se produžiti.
Nadalje, dotičnu osobu obavješćuje se o njezinim pravima i obvezama na temelju ove Direktive.
Sve posljedice nedonošenja odluke do kraja razdoblja predviđenog u ovoj odredbi utvrđuje se nacionalnim pravom odgovarajuće države članice.
Članak 8.
Boravišna dozvola EZ-a za ►C1 osobu s dugotrajnim boravkom ◄
Prije nego što druga država članica unese napomenu iz stavka 4., od države članice navedene u toj napomeni zahtijeva da pruži informacije o tome je li osoba s dugotrajnim boravkom još uvijek korisnik međunarodne zaštite. Država članica navedena u napomeni mora odgovoriti najkasnije mjesec dana nakon primitka zahtjeva za pružanje informacija. Ako je međunarodna zaštita ukinuta pravomoćnom odlukom, druga država članica ne unosi navedenu napomenu.
Članak 9.
Ukidanje ili gubitak statusa
►C1 Osobe s dugotrajnim boravkom ◄ nemaju pravo zadržati status ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ u sljedećim slučajevima:
otkrivanjem da je status ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ stečen prijevarom;
donošenjem mjera protjerivanja pod uvjetima predviđenima člankom 12.;
u slučaju izbivanja s područja Zajednice u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci.
U svakom slučaju, nakon šest godina izbivanja s državnog područja države članice koja je odobrila status ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ , dotična osoba više nema pravo zadržati svoj status ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ u navedenoj državi članici.
Odstupajući od drugog podstavka, dotična država članica može predvidjeti da zbog posebnih razloga ►C1 Osoba s dugotrajnim boravkom ◄ zadrži svoj status u navedenoj državi članici u slučaju izbivanja tijekom razdoblja dužeg od šest godina.
Navedeni se postupak primjenjuje osobito u slučajevima osoba koje su boravile u drugoj državi članici radi studiranja.
U nacionalnom se pravu određuju uvjeti i postupak za ponovno stjecanje statusa ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ .
Članak 10.
Postupovna jamstva
Članak 11.
Jednaki tretman
►C1 Osobe s dugotrajnim boravkom ◄ uživaju jednaki tretman kao i državljani s obzirom na:
pristup djelatnostima u okviru zaposlenja i samozaposlenja, pod uvjetom da takve djelatnosti ne uključuju ni povremeno sudjelovanje u obavljanju ►C1 javne vlasti, te uvjete zaposlenja i radne uvjete, uključujući uvjete ◄ koji se odnose na otkaz i naknadu;
obrazovanje i strukovno osposobljavanje, uključujući studentske stipendije u skladu s nacionalnim pravom;
priznavanje stručnih diploma, svjedodžbi i drugih kvalifikacija, u skladu s odgovarajućim nacionalnim postupcima;
socijalno osiguranje, socijalnu pomoć i socijalnu zaštitu kako je definirano u nacionalnom pravu;
porezne olakšice;
pristup robi i uslugama i opskrbi robom i uslugama dostupnima javnosti te postupcima za rješavanje stambenog pitanja;
slobode udruživanja i povezivanja te članstva u organizaciji koja zastupa radnike ili poslodavce ili svakoj organizaciji čiji članovi obavljaju određeno zanimanje, uključujući povlastice koje imaju od takvih organizacija, ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe o javnom poretku i javnoj sigurnosti;
slobodan pristup cjelokupnom državnom području predmetne države članice, u okviru ograničenja predviđenih nacionalnim pravom iz sigurnosnih razloga.
Države članice mogu ograničiti jednaki tretman kao prema vlastitim državljanima u sljedećim slučajevima:
države članice mogu zadržati ograničenja pristupa djelatnostima u okviru zaposlenja ili samozaposlenja u slučajevima u kojima su, u skladu s postojećim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Zajednice, te djelatnosti rezervirane za državljane, građane EU-a ili EGP-a;
države članice mogu zahtijevati dokaz o odgovarajućem znanju jezika za pristup obrazovanju i osposobljavanju. Pristup sveučilištu može podlijegati ispunjavanju posebnih obrazovnih preduvjeta.
Države članice također mogu odlučiti odobriti jednak tretman u odnosu na područja koja nisu obuhvaćena stavkom 1.
Članak 12.
Zaštita od protjerivanja
Prije donošenja odluke o protjerivanju ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ , države članice uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:
trajanje ►C1 boravka ◄ na njihovom državnom području;
dob dotične osobe;
posljedice za dotičnu osobu i članove njezine obitelji;
veze sa zemljom ►C1 boravka ◄ ili nepostojanje veza sa zemljom podrijetla.
Članak 13.
Povoljnije nacionalne odredbe
Države članice mogu izdati boravišne dozvole sa stalnim ili neograničenim rokom važenja pod uvjetima koji su povoljniji od onih utvrđenih ovom Direktivom. ►C1 Takvim boravišnim dozvolama ne dodjeljuje se pravo na boravak u drugim državama članicama ◄ kako je predviđeno poglavljem III. ove Direktive.
POGLAVLJE III.
►C1 BORAVAK ◄ U DRUGIM DRŽAVAMA ČLANICAMA
Članak 14.
Načelo
►C1 Osoba s dugotrajnim boravkom ◄ može boraviti u drugoj državi članici iz sljedećih razloga:
obavljanje gospodarske djelatnosti u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe;
studij ili strukovno osposobljavanje;
druge svrhe.
Zbog politike tržišta rada, države članice mogu dati prednost građanima Unije u odnosu na državljane trećih zemalja, ako tako predviđa zakonodavstvo Zajednice, kao i državljanima trećih zemalja koji zakonito borave i primaju naknade za vrijeme nezaposlenosti u dotičnoj državi članici.
Države članice mogu odlučiti, u skladu s nacionalnim pravom, o uvjetima pod kojima ►C1 osoba s dugotrajnim boravkom ◄ , a koje se žele preseliti u drugu državu članicu s ciljem obavljanja gospodarske djelatnosti kao sezonski radnici, mogu boraviti u toj državi članici. Na prekogranične radnike također se mogu primjenjivati posebne odredbe nacionalnog prava.
Članak 15.
Uvjeti za ►C1 boravak ◄ u drugoj državi članici
Države članice mogu prihvatiti da ►C1 osoba s dugotrajnim boravkom ◄ podnese zahtjev za boravišnu dozvolu nadležnim tijelima druge države članice dok još uvijek boravi na državnom području prve države članice.
Države članice mogu od dotičnih osoba zahtijevati da dostave dokaze da imaju:
stabilne i redovite izvore sredstava dostatne za njihovo uzdržavanje i za uzdržavanje članova njihovih obitelji, bez traženja socijalne pomoći od dotične države članice. Za svaku kategoriju iz članka 14. stavka 2. države članice ocjenjuju te izvore sredstava s obzirom na njihovu prirodu i redovitost te mogu uzeti u obzir razinu minimalnih plaća i mirovina;
zdravstveno osiguranje koje obuhvaća sve rizike u drugoj državi članici od kojih su obično osigurani njezini vlastiti državljani u dotičnoj državi članici.
Ovaj se uvjet ne primjenjuje ako se od državljana treće zemlje zahtijevalo da ispune uvjete integracije s ciljem odobrenja statusa ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ u skladu s odredbama članka 5. stavka 2.
Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak, od dotičnih se osoba može zahtijevati pohađanje tečajeva jezika.
Dokazi iz prvog podstavka također mogu uključivati i dokumentaciju o odgovarajućem smještaju.
Osobito:
u slučaju obavljanja gospodarske djelatnosti, druga država članica može od dotičnih osoba zahtijevati dostavljanje sljedećih dokaza:
ako se radi o zaposlenim osobama, da imaju ugovor o radu, izjavu poslodavca da su zaposleni ili prijedlog ugovora o radu, pod uvjetima predviđenima u nacionalnom pravu. Države članice određuju koji se od navedenih oblika dokaza zahtijevaju;
ako se radi o samozaposlenim osobama, da imaju odgovarajuća potrebna sredstva, u skladu s nacionalnim pravom, za obavljanje gospodarske djelatnosti ►C1 u tom svojstvu, pri čemu se dostavljaju potrebni dokumenti i dozvole; ◄
u slučaju studiranja ili strukovnog osposobljavanja, druga država članica može od dotičnih osoba tražiti da dostave dokaze o upisu na akreditiranu ustanovu s ciljem studiranja ili strukovnog osposobljavanja.
Članak 16.
Članovi obitelji
Druga država članica može tražiti da dotični članovi obitelji svom zahtjevu za boravišnu dozvolu prilože:
svoju boravišnu dozvolu EZ-a za ►C1 osobu s dugotrajnim boravkom ◄ ili boravišnu dozvolu i valjanu putnu ispravu ili njihove ovjerene preslike;
dokaz da su boravili kao članovi obitelji ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ u prvoj državi članici;
dokaz da imaju stabilne i redovite izvore sredstava koji su dostatni za njihovo uzdržavanje bez traženja socijalne pomoći dotične države članice ili da ►C1 osoba s dugotrajnim boravkom ◄ ima takve izvore sredstava i osiguranje za njih, kao i zdravstveno osiguranje od svih rizika u drugoj državi članici. Države članice ocjenjuju te izvore s obzirom na njihovu prirodu i redovitost te mogu u obzir uzeti razinu minimalnih plaća i mirovina.
Članak 17.
Javni poredak i javna sigurnost
Pri donošenju odgovarajuće odluke, država članica razmatra ozbiljnost ili vrstu kaznenog djela protiv javnog poretka ili javne sigurnosti ►C1 koje je počinila osoba s dugotrajnim boravkom ili član(-ovi) njezine obitelji ◄ , ili opasnost koju predstavlja dotična osoba.
Članak 18.
Javno zdravlje
Članak 19.
Razmatranje zahtjeva i izdavanje boravišne dozvole
Ako zahtjevu nisu priloženi pisani dokazi navedeni u člancima 15. i 16., ili u iznimnim okolnostima vezanima uz složenost razmatranja zahtjeva, vremenski rok iz prvog stavka može se produžiti za dodatno razdoblje od najviše tri mjeseca. U takvim slučajevima nadležna državna tijela o tome izvješćuju podnositelja zahtjeva.
Članak 19.a
Izmjene boravišne dozvole za osobu s dugotrajnim boravkom
Članak 20.
Postupovna jamstva
Sve posljedice nedonošenja odluke do kraja razdoblja iz članka 19. stavka 1. utvrđuju se nacionalnim zakonodavstvom odgovarajuće države članice.
Članak 21.
Tretman osiguran u drugoj državi članici
Države članice mogu osigurati da osobe iz članka 14. stavka 2. točke (a) imaju ograničen pristup djelatnostima u okviru zaposlenja koje su različite od onih za koje im je izdana boravišna dozvola pod uvjetima utvrđenim nacionalnim pravom za razdoblje od najviše 12 mjeseci.
Države članice mogu u skladu s nacionalnim pravom odlučiti o uvjetima pod kojima osobe iz članka 14. stavka 2. točke (b) ili (c) mogu imati pristup djelatnostima u okviru zaposlenja ili samozaposlenja.
Članak 22.
Ukidanje boravišne dozvole i obveza ponovnog prihvata
Sve dok državljanin treće zemlje nije stekao status ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom, ◄ druga država članica može odlučiti odbiti produženje ili ukinuti boravišnu dozvolu te obvezati dotičnu osobu i članove njezine obitelji, u skladu s postupcima predviđenim nacionalnim pravom, uključujući postupke udaljenja, da napusti njezino državno područje u sljedećim slučajevima:
iz razloga javnog poretka ili javne sigurnosti kako je definirano u članku 17.;
ako uvjeti predviđeni člancima 14., 15. i 16. više nisu ispunjeni;
ako državljanin treće zemlje ne boravi zakonito u dotičnoj državi članici.
U takvim slučajevima, pri donošenju navedene odluka druga država članica savjetuje se s prvom državom članicom.
Kada druga država članica donosi odluku o udaljenju dotičnog ►C1 državljanina treće zemlje, poduzima sve primjerene mjere za učinkovitu provedbu te odluke. U takvim slučajevima druga država članica dostavlja prvoj državi članici ◄ odgovarajuće podatke u pogledu provedbe odluke o udaljenju.
Ovim stavkom ne dovodi se u pitanje članak 21. stavak 1. Direktive 2004/83/EZ.
Članak 23.
Stjecanje statusa ►C1 osobe s dugotrajnim boravkom ◄ u drugoj državi članici
POGLAVLJE IV.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 24.
Odredba o izvješćivanju i provjeravanju
Periodično, i prvi put najkasnije 23. siječnja 2011., Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Direktive u državama članicama te predlaže one izmjene koje bi mogle biti potrebne. Ovi prijedlozi izmjena daju se na ponajprije u odnosu na članke 4., 5., 9. i 11. i poglavlje III.
Članak 25.
Kontaktne točke
Države članice imenuju kontaktne točke koje će biti odgovorne za primanje i prijenos informacija i dokumentacije iz članaka 8., 12., 19., 19.a, 22. i 23.
Države članice osiguravaju odgovarajuću suradnju u razmjeni podataka i dokumentacije iz prvog stavka.
Članak 26.
Prenošenje
Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađenost s ovom Direktivom najkasnije do 23. siječnja 2006. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine takvog upućivanja.
Članak 27.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 28.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.
( 1 ) SL L 251, 3.10.2003., str. 12.
( 2 ) SL L 304, 30.9.2004., str. 12.
( 3 ) SL L 157, 15.6.2002., str. 1.