01999L0062-20220324

EUR-Lex

Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

EUROPA
EUR-Lex home
EUR-Lex - 01999L0062-20220324 - EN

Help

Search tips

Need more search options? Use the Advanced search

Document 01999L0062-20220324

Help

Consolidated text: Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za upotrebu cestovnih infrastruktura za vozila

Access initial legal act

(

Legal status of the document In force

)

24/03/2022

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1999/62/2022-03-24

HTML

PDF

01999L0062 — HR — 24.03.2022 — 009.003

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B	▼M9 DIREKTIVA 1999/62/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za upotrebu cestovnih infrastruktura za vozila ▼B ( L 187 20.7.1999, 42)

Koju je izmijenila:


		br.	stranica	datum
►M1	DIREKTIVA 2006/38/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 17. svibnja 2006.	L 157	8	9.6.2006
►M2	DIREKTIVA VIJEĆA 2006/103/EZ od 20. studenoga 2006.	L 363	344	20.12.2006
►M3	DIREKTIVA 2011/76/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 27. rujna 2011.	L 269	1	14.10.2011
►M4	DIREKTIVA VIJEĆA 2013/22/EU od 13. svibnja 2013.	L 158	356	10.6.2013
M5	Ažuriranje Priloga II. i Tablica 1. i 2. Priloga III.b. u odnosu na primjenjive vrijednosti eura u skladu s člankom 10.a Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena 2014/C 46/05	C 46	3	18.2.2014
M6	Ažuriranje Priloga II. i tablica 1. i 2. Priloga III.b u odnosu na primjenjive vrijednosti eura u skladu s člankom 10.a Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Direktivom 2011/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća 2016/C 101/01	C 101	1	17.3.2016
M7	Ažuriranje Priloga II. i tablica 1. i 2. Priloga III.b u odnosu na primjenjive vrijednosti eura u skladu s člankom 10.a Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Direktivom 2011/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća 2018/C 205/01	C 205	1	14.6.2018
M8	Ažuriranje Priloga II. i tablica 1. i 2. Priloga III.b u pogledu primjenjivih vrijednosti eura u skladu s člankom 10.a Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kako je izmijenjena Direktivom 2011/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća 2020/C 223/01	C 223	1	7.7.2020
►M9	DIREKTIVA (EU) 2022/362 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 24. veljače 2022.	L 69	1	4.3.2022

Koju je izmijenila:

►A1

AKT o uvjetima pristupanja Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike i prilagodbama ugovora na kojima se temelji Europska unija

L 236

23.9.2003

Koju je ispravio:

C1	Ispravak, C 194, 1.6.2016, 15 (2016/C031)
►C2	Ispravak, L 227, 1.9.2022, 133 ((EU) 2022/362)

▼B

▼M9

DIREKTIVA 1999/62/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. lipnja 1999.

o naknadama koje se naplaćuju za upotrebu cestovnih infrastruktura za vozila

▼B

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

▼M9

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na:

(a)

poreze na vozila uvedene na teška teretna vozila;

(b)

cestarine i korisničke naknade uvedene na vozila.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na vozila koja se upotrebljavaju isključivo na neeuropskim državnim područjima država članica.

Direktiva se ne primjenjuje na vozila registrirana na Kanarskim otocima, u Ceuti i Melilli, na Azorima ili Madeiri, koja obavljaju prijevoz isključivo na tim područjima ili između tih područja i matične zemlje Španjolske odnosno Portugala.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

„transeuropska cestovna mreža” znači infrastruktura cestovnog prijevoza iz poglavlja II. odjeljka 3. Uredbe (EU) br. 1315/2013 ( 1 ) Europskog parlamenta i Vijeća kako je prikazana na zemljovidima u Prilogu I. toj uredbi;

„osnovna transeuropska prometna mreža” znači prometna infrastruktura utvrđena u skladu s poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1315/2013;

„troškovi izgradnje” znači troškovi povezani s izgradnjom, uključujući, tamo gdje je to prikladno, troškove financiranja bilo čega od sljedećeg:

(a)

nove infrastrukture ili novih poboljšanja infrastrukture, uključujući znatne konstrukcijske popravke;

(b)

infrastrukture ili poboljšanja infrastrukture, uključujući znatne konstrukcijske popravke, dovršene najviše 30 godina prije 10. lipnja 2008., gdje su režimi naplate cestarina 10. lipnja 2008. već bili na snazi, ili dovršene najviše 30 godina prije uspostavljanja bilo kakvih novih režima naplate cestarina uvedenih nakon 10. lipnja 2008.; ili

(c)

infrastrukture ili poboljšanja infrastrukture dovršenih prije rokova iz točke (b):

ako je država članica uspostavila sustav naplate cestarina koji omogućava povrat tih troškova putem ugovora s operatorom sustava naplate cestarina ili putem drugih pravnih akata s jednakim učinkom koji su stupili na snagu prije 10. lipnja 2008. ili

ii.

ako država članica može pružiti dokaz da je izgradnja dotične infrastrukture bila uvjetovana njezinim predviđenim vijekom trajanja dužim od 30 godina;

„troškovi financiranja” znači kamate na zajmove i povrat na svako financiranje vlasničkim kapitalom koje omogućuju dioničari;

„značajni konstrukcijski popravci” znači konstrukcijski popravci osim onih popravaka koji više nisu ni od kakve koristi za korisnike ceste, osobito kad su popravci zamijenjeni daljnjom zamjenom površinskog sloja ceste ili nekim drugim građevinskim radovima;

„autocesta” znači cesta posebno projektirana i izgrađena za promet motornih vozila koja nema neposredan pristup susjednim zemljištima te koja ispunjava sljedeće kriterije:

(a)

ima, osim na posebnim mjestima ili privremeno, odvojene kolničke trake za promet u dva smjera međusobno odijeljene razdijelnim trakom koji nije namijenjen za promet ili, izuzetno, na neki drugi način;

(b)

ne križa se na istoj razini niti s jednom cestom, željezničkom ili tramvajskom prugom, biciklističkom stazom ili pješačkom stazom; i

(c)

posebno je označena kao autocesta;

„cestarina” znači određeni iznos naplativ u odnosu na vozilo koji se temelji na udaljenosti koju je vozilo prešlo na određenoj infrastrukturi i na tipu vozila, čijim se plaćanjem stječe pravo na upotrebu infrastrukture tim vozilom, a koji obuhvaća jednu ili više sljedećih pristojba i naknada:

(a)

infrastrukturnu pristojbu;

(b)

naknadu zbog zagušenja; ili

(c)

pristojbu za vanjske troškove;

„infrastrukturna pristojba” znači pristojba koja se naplaćuje za nadoknadu troškova gradnje, održavanja, poslovanja i razvoja vezanih uz infrastrukturu, a koji su nastali u državi članici;

„pristojba za vanjske troškove” znači pristojba koja se naplaćuje kako bi se nadoknadili troškovi povezani s jednim ili više od sljedećeg:

(a)

onečišćenjem zraka zbog prometa;

(b)

onečišćenjem bukom zbog prometa; ili

(c)

emisijama CO2 zbog prometa;

10.

„trošak onečišćenja zraka zbog prometa” znači trošak štete za ljudsko zdravlje i štete u okolišu uzrokovane ispuštanjem čestičnih tvari i prekursora ozona, kao što su NOx i hlapivi organski spojevi, za vrijeme rada vozila;

11.

„trošak onečišćenja bukom zbog prometa” znači trošak štete za ljudsko zdravlje i štete u okolišu uzrokovane bukom koju emitiraju vozila ili koja nastaje zbog dodira vozila s površinom ceste;

12.

„trošak emisija CO2 zbog prometa” znači trošak štete uzrokovane ispuštanjem CO2 za vrijeme rada vozila;

13.

„zagušenje” znači situacija u kojoj se opseg prometa približava cestovnom kapacitetu ili ga premašuje;

14.

„naknada zbog zagušenja” znači naknada koja se naplaćuje po vozilu kako bi se nadoknadili troškovi zbog zagušenja nastali u državi članici te kako bi se zagušenje smanjilo;

15.

„ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba” znači ukupan prihod od infrastrukturne pristojbe tijekom određenog razdoblja podijeljen s brojem kilometara koje su teška vozila prešla na dionicama ceste na kojima se naplaćivala ta pristojba tijekom tog razdoblja;

16.

„korisnička naknada” znači plaćanje određenog iznosa čime se stječe pravo da vozilo za određeno razdoblje upotrebljava infrastrukture iz članka 7. stavaka 1. i 2.;

17.

„vozilo” znači motorno vozilo, na četiri ili više kotača, ili kombinacija vozila namijenjena ili korištena za prijevoz putnika ili robe cestom;

18.

„teško vozilo” znači vozilo čija najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila prelazi 3,5 tone;

19.

„teško teretno vozilo” znači teško vozilo namijenjeno prijevozu tereta;

20.

„turistički autobus” i „autobus” znači teško vozilo namijenjeno prijevozu više od osam putnika, uz vozača;

21.

„lako vozilo” znači vozilo čija najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila ne prelazi 3,5 tone;

22.

„osobni automobil” znači lako vozilo namijenjeno prijevozu ne više od osam putnika, uz vozača;

23.

„vozilo od povijesnog interesa” znači vozilo od povijesnog interesa kako je definirano u članku 3. točki 7. Direktive 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 );

24.

„minibus” znači lako vozilo namijenjeno prijevozu više od osam putnika, uz vozača;

25.

„motorno vozilo za stanovanje” znači vozilo s odjeljkom za stanovanje u kojem se nalaze stolice i stol, prostor za spavanje koji je odvojen ili se može razvući iz sjedalâ, oprema za kuhanje i spremište;

26.

„lako gospodarsko vozilo” znači lako vozilo namijenjeno prijevozu robe;

27.

„kombi” znači lako vozilo u smislu dijela C točke 4.2. Priloga I. Uredbi (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 );

28.

„emisije CO2” teškog vozila znači njegove specifične emisije CO2 navedene u točki 2.3. dokumenta s informacijama za kupca, kako je definirano u dijelu II. Priloga IV. Uredbi Komisije (EU) 2017/2400 ( 4 );

29.

„vozilo s nultim emisijama” znači:

(a)

„teško vozilo s nultim emisijama” kako je definirano u članku 3. točki 11. Uredbe (EU) 2019/1242 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ); ili

(b)

osobni automobil, minibus ili lako gospodarsko vozilo bez motora s unutarnjim izgaranjem;

30.

„teško vozilo s niskim emisijama” znači:

(a)

„teško vozilo s niskim emisijama” kako je definirano u članku 3. točki 12. Uredbe (EU) 2019/1242; ili

(b)

teško vozilo koje nije obuhvaćeno člankom 2. stavkom 1. točkama od (a) do (d) te uredbe, a čije su emisije CO2 niže od 50 % referentnih emisija CO2 pripadajuće skupine vozila, osim vozila s nultim emisijama;

31.

„prijevoznik” znači bilo koje poduzeće za prijevoz robe ili putnika cestama;

32.

„vozilo emisijskog razreda „Euro 0”, „Euro I”, „Euro II”, „Euro III”, „Euro IV”, „Euro V”, „EEV”, „Euro VI”” znači teško vozilo koje je u skladu s graničnim vrijednostima emisija navedenima u Prilogu 0.;

33.

„tip teškog vozila” znači kategorija u koju teško vozilo spada s obzirom na broj osovina, njihove dimenzije ili masu, ili druge faktore klasifikacije vozila koji odražavaju oštećivanje ceste, kao što je sustav klasifikacije oštećivanja ceste naveden u Prilogu IV., uz uvjet da se upotrijebljeni sustav klasifikacije temelji na karakteristikama vozila koje se nalaze u dokumentima vozila koji se upotrebljavaju u svim državama članicama ili su vidljive;

34.

„podskupina vozila” znači „podskupina vozila” kako je definirano u članku 3. točki 8. Uredbe (EU) 2019/1242;

35.

„skupina vozila” znači grupiranje vozilâ kako je navedeno u tablici 1. Priloga I. Uredbi (EU) 2017/2400;

36.

„razdoblje izvješćivanja za godinu Y” znači „razdoblje izvješćivanja za godinu Y” kako je definirano u članku 3. točki 3. Uredbe (EU) 2019/1242;

37.

„putanja smanjenja emisija” za razdoblje izvješćivanja za godinu (Y) i podskupinu vozila (sg), odnosno ETY,sg, znači umnožak faktora smanjenja godišnjih emisija CO2 (R-ETY) i referentnih emisija CO2 (rCO2sg) podskupine (sg), odnosno ETY,sg = R-ETY x rCO2sg; za godine Y ≤ 2030, R-ETY i rCO2sg su oboje utvrđeni u skladu s točkom 5.1. Priloga I. Uredbi (EU) 2019/1242; za godine Y > 2030, R-ETY iznosi 0,70; rCO2sg primjenjuje se kako je prilagođen delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EU) 2019/1242 tijekom razdoblja izvješćivanja koja započinju nakon datuma početka primjene delegiranog akta kojim se predviđa prilagodba;

38.

„referentne emisije CO2 skupine vozila” znači:

(a)

za vozila obuhvaćena Uredbom (EU) 2019/1242, iznos izračunan u skladu s formulom u točki 3. Priloga I. te uredbe;

(b)

za vozila koja nisu obuhvaćena Uredbom (EU) 2019/1242, prosječna vrijednost svih emisija CO2 vozila u toj skupini vozila, koja je prijavljena u skladu s Uredbom (EU) 2018/956 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ) za prvo razdoblje izvješćivanja koje će započeti nakon datuma na koji se, u skladu s člankom 24. Uredbe (EU) 2017/2400, zabranjuje registracija, prodaja ili stavljanje u upotrebu vozila iz te skupine vozila koja ne ispunjavaju obveze iz članka 9. Uredbe (EU) 2017/2400;

39.

„ugovor o koncesiji” znači „koncesija radova” ili „koncesija usluga” kako je definirano u članku 5. točki 1. podtočki (a) ili podtočki (b) Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 );

40.

„koncesijska cestarina” znači cestarina koju naplaćuje koncesionar na temelju ugovora o koncesiji;

41.

„bitno izmijenjen režim naplate cestarina ili naknada” znači režim naplate cestarina ili naknada u kojem se očekuje da će izmjena cijena povećati prihode za više od 10 % u usporedbi s prethodnom obračunskom godinom, isključujući učinak povećanja prometa i nakon korekcije za inflaciju mjerenu na temelju promjena u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (HIPC) za cijeli EU, isključujući energiju i neprerađenu hranu, kako ga je objavila Komisija (Eurostat).

Za potrebe stavka 1. točke 2.:

(a)

u svakom slučaju, udio troškova izgradnje koji se uzima u obzir ne smije premašivati udio trenutačnog predviđenog životnog vijeka infrastrukturnih komponenata koji je preostao 10. lipnja 2008. ili na dan uvođenja novih režima naplate cestarina, ako je to kasnije;

(b)

troškovi infrastrukture ili poboljšanja infrastrukture mogu uključivati sve posebne rashode za infrastrukturu predviđenu za smanjivanje smetnji povezanih s bukom, uvođenje inovativnih tehnologija ili poboljšanje sigurnosti na cestama, kao i stvarna plaćanja operatora infrastrukture koja odgovaraju objektivnim elementima u vezi s okolišem poput zaštite od onečišćenja tla.

Ne dovodeći u pitanje članak 7.da stavak 3., države članice mogu smatrati motorno vozilo za stanovanje turističkim ili običnim autobusom ili osobnim automobilom.

▼B

POGLAVLJE II.

Porezi na motorna vozila

Članak 3.

Porezi na motorna vozila na koje se odnosi članak su sljedeći:

—

Belgija:

taxe de circulation sur les véhicules automobiles/verkeersbelasting op de autovoertuigen,

▼M2

—

Bugarska:

данък върху превозните средства,

▼A1

—

Češka Republika:

silniční daň,

▼B

—

Danska:

vaegtafgift of motorkeretrajer m.v.,

—

Njemačka:

Kraftfahrzeugsteuer,

▼A1

—

Estonia:

raskeveokimaks,

▼B

—

Grčka:

Тέλη κυκλοφοριας,

—

Španjolska:

(a)

impuesto sobre vehiculos de traccion mecanica;

(b)

impuesto sobre activitades economicas (samo s obzirom na iznos ubranog poreza za motorna vozila),

—

Francuska:

(a)

taxe spéciale sur certain véhicules routiers;

(b)

taxe différentielle sur le véhicules a moteur,

▼M4

—

Hrvatska:

godišnja naknada za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila,

▼B

—

Irska:

vehicle excise duty,

—

Italija:

(a)

tassa automobilistica;

(b)

addizionale del 5 % sulla tassa automobilistica,

▼A1

—

Cipar:

Τέλη Κυκλοφορίας Οχημάτων,

—

Latvija:

transportlīdzekļa ikgadējā nodeva,

—

Litva:

(a)

Transporto priemonių savininkų ar valdytojų naudotojo mokestis;

(b)

Mokestis už Lietuvoje įregistruotas krovinines transporto priemones,

▼B

—

Luksemburg:

taxe sur les véhicules automoteurs,

▼A1

—

Mađarska:

gépjárműadó,

—

Malta:

liċenzja tat-triq /road licence fee,

▼B

—

Nizozemska:

motorrijtuigenbelasting,

—

Austrija:

Kraftfahrzeugsteuer,

▼A1

—

Poljska:

podatek od środków transportowych,

▼B

—

Portugal:

(a)

imposto de camionagem;

(b)

imposto de circulaçao,

▼M2

—

Rumunjska:

Taxa asupra mijloacelor de transport,

▼A1

—

Slovenija:

letno povračilo za uporabo javnih cest za motorna in priklopna vozila,

—

Slovačka:

cestná daň,

▼B

—

Finska:

varsinainen ajoneuvovero/egentlig fordonsskatt,

—

Švedska:

fordonsskatt,

—

Ujedinjena Kraljevina:

(a)

vehicle excise duty;

(b)

motor vehicle licence.

Države članice koje zamjenjuju bilo koji porez naveden u stavku 1. s drugim porezom iste vrste obavješćuju o tome Komisiju koja donosi potrebne izmjene.

Članak 4.

Postupke naplate i prikupljanja poreza predviđenog člankom 3. određuju države članice.

Članak 5.

Što se tiče vozila registriranih u državama članicama, poreze predviđene člankom 3. ubire isključivo država članica u kojoj je vozilo registrirano.

Članak 6.

Bez obzira na strukturu poreza predviđenog člankom 3., države članice utvrđuju stope tako da osiguraju da porezna stopa za svaku kategoriju ili potkategoriju vozila iz Priloga I. nije niža od najmanjeg iznosa utvrđenog u tom Prilogu.

Tijekom dvije godine nakon stupanja ove Direktive na snagu, Grčka, Italija, Portugal i Španjolska ovlaštene su primijeniti niže stope, ali ne niže od 65 % najmanjeg iznosa utvrđenog u Prilogu I.

Države članice mogu primijeniti niže stope na, ili izuzeti od plaćanja:

(a)

vozila koja se koriste u svrhu nacionalne ili civilne obrane, koja koriste službe protupožarne zaštite ili druge hitne službe i policija, kao i vozila za održavanje cesta;

(b)

vozila koja se samo povremeno kreću javnim prometnicama države članice u kojoj su registrirana i kojima se koriste fizičke i pravne osobe čija osnovna djelatnost nije prijevoz tereta, pod uvjetom da vozila koja obavljaju prijevoz ne narušavaju tržišno natjecanje i pod uvjetima sporazuma s Komisijom.

(a)

Jednoglasnom odlukom o prijedlogu Komisije, Vijeće može ovlastiti državu članicu da zadrži daljnja izuzeća od plaćanja ili sniženja poreza na vozila na temelju određene politike društveno-gospodarske prirode ili uzimajući u obzir infrastrukturu dotične države. Takva izuzeća ili sniženja mogu se primijeniti samo na vozila registrirana u onim državama članicama koja obavljaju prijevoz isključivo unutar točno definiranog dijela svog područja.

(b)

Svaka država članica koja želi zadržati spomenuto izuzeće ili sniženje obavješćuje o tome Komisiju i dostavlja joj sve potrebne informacije. Komisija obavješćuje druge države članice o predloženom izuzeću ili sniženju u roku od mjesec dana.

Smatra se da je Vijeće dopustilo izuzeće od plaćanja ili sniženje ako u roku dva mjeseca od datuma kada su druge države članice obaviještene u skladu s prvim podstavkom, niti Komisija niti bilo koja država članica ne zatraže od Vijeća da preispita taj predmet.

Ne dovodeći u pitanje drugi podstavak stavka 1. i stavke 2. i 3. ovog članka ili članka 6. Direktive Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza tereta među državama članicama ( 8 ), države članice ne smiju odobriti bilo kakvo izuzeće ili sniženje poreza iz članka 3. ako bi njihovom primjenom porez bio niži od najmanjeg iznosa iz stavka 1. ovog članka.

POGLAVLJE III.

Cestarine i korisničke naknade

▼M9

Članak 7.

Ne dovodeći u pitanje članak 9. stavak 1.a, države članice mogu zadržati ili uvesti cestarine i korisničke naknade na transeuropskoj cestovnoj mreži ili na određenim dionicama te mreže te na bilo kojoj dodatnoj dionici njihove mreže autocesta koje nisu dio transeuropske cestovne mreže pod uvjetima utvrđenim u stavcima od 4. do 14. ovog članka i u člancima od 7.a do 7.k.

Stavkom 1. ne dovodi se u pitanje pravo država članica da, u skladu s UFEU-om, naplaćuju cestarine i korisničke naknade na drugim cestama, pod uvjetom da uvođenje cestarina i korisničkih naknada na takvim drugim cestama ne dovodi do diskriminacije međunarodnog prometa i narušavanja tržišnog natjecanja među prijevoznicima. Cestarine i korisničke naknade koje se primjenjuju na cestama osim cesta koje su dio transeuropske cestovne mreže i autocesta moraju ispunjavati uvjete utvrđene u stavcima 4. i 5. ovog članka, u članku 7.a te u članku 7.j stavcima 1., 2. i 4.

Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Direktive, cestarine i korisničke naknade za različite kategorije vozila, kao što su teška vozila, teška teretna vozila, turistički autobusi i obični autobusi, laka vozila, laka gospodarska vozila, minibusi i osobni automobili, mogu se uvesti ili zadržati neovisno jedne od drugih. Međutim, ako države članice naplaćuju naknade za osobne automobile, naplaćuju ih i za laka gospodarska vozila.

Države članice ne smiju ni za jednu kategoriju vozila uvesti i cestarinu i korisničku naknadu za upotrebu iste cestovne dionice. Međutim, država članica koja na svojoj mreži uvodi korisničku naknadu može uvesti i cestarinu za upotrebu mostova, tunela i planinskih prijevoja.

Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati članak 7.ca stavak 3., članak 7.ga stavak 1. i članak 7.gb stavak 2. na takve cestarine za upotrebu mostova, tunela i planinskih prijevoja ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta ili oba:

(a)

primjena članka 7.ca stavka 3., članka 7.ga stavka 1. i članka 7.gb stavka 2. radi uvođenja takve diferencijacije u dotični sustav naplate cestarina ne bi bila tehnički izvediva;

(b)

primjena članka 7.ca stavka 3., članka 7.ga stavka 1. i članka 7.gb stavka 2. dovela bi do preusmjeravanja vozila koja uzrokuju najviše onečišćenja, što bi imalo negativne učinke na sigurnost na cestama i na javno zdravlje.

Država članica koja odluči da neće primjenjivati članak 7.ca stavak 3., članak 7.ga stavak 1. i članak 7.gb stavak 2. u skladu s drugim podstavkom ovog stavka obavješćuje Komisiju o svojoj odluci.

Cestarinama i korisničkim naknadama ne smije se neposredno ili posredno diskriminirati na temelju:

(a)

državljanstva korisnika ceste;

(b)

države članice ili treće zemlje poslovnog nastana prijevoznika;

(c)

države članice ili treće zemlje registracije vozila; ili

(d)

polazišta ili odredišta prijevoza.

Države članice mogu uvesti snižene cestarine ili korisničke naknade na određene cestovne dionice, ili određene cestovne dionice isključiti iz cestovnih naknada osobito gdje je intenzitet prometa nizak u rijetko naseljenim područjima.

U slučaju cestovnih infrastruktura obuhvaćenih ugovorima o koncesiji, ako je ugovor potpisan prije 24. ožujka 2022. ili ako su ponude ili odgovori na pozive za pregovore u okviru pregovaračkog postupka zaprimljeni u skladu s postupkom javne nabave prije 24. ožujka 2022., države članice mogu odlučiti ne primjenjivati članak 7.ca stavak 3., članak 7.g stavke 1. i 2., članak 7.ga i članak 7.gb na cestarine i korisničke naknade na tim infrastrukturama dok se ugovor o koncesiji ne obnovi ili režim naplate cestarina ili naknada bitno ne izmijeni.

Stavak 7. primjenjuje se i na dugoročne ugovore sklopljene između javnog i nejavnog subjekta, potpisane prije 24. ožujka 2022. radi izvođenja radova i/ili upravljanja uslugama, osim izvođenja radova koji ne uključuju prijenos rizika potražnje.

Države članice mogu uvesti snižene cestarine ili korisničke naknade, ili izuzeća od obveze plaćanja cestarina ili korisničkih naknada za:

(a)

teška vozila koja su izuzeta od zahtjeva za ugradnju i upotrebu tahografa na temelju Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 9 );

(b)

teška teretna vozila s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila većom od 3,5 tone i manjom od 7,5 tona koja se upotrebljavaju za prijevoz materijala, opreme ili strojeva za vozačevu upotrebu tijekom vozačeva rada ili za isporuku robe proizvedene u okviru obrta ako se prijevoz ne obavlja za račun drugoga ili za naknadu;

(c)

sva vozila obuhvaćena uvjetima utvrđenima u članku 6. stavku 2. točkama (a) i (b) ili sva vozila kojima se koriste ili koja su u vlasništvu osoba s invaliditetom; te

(d)

vozila s nultim emisijama s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila do 4,25 tona.

10.

Od 25. ožujka 2030. države članice ne primjenjuju korisničke naknade za teška vozila na osnovnoj transeuropskoj prometnoj mreži.

11.

Odstupajući od stavka 10., države članice mogu primjenjivati korisničke naknade za teška vozila na dionicama osnovne transeuropske prometnoj mreže, ali samo u valjano opravdanim slučajevima u kojima bi primjena cestarine:

(a)

uključivala nerazmjerne administrativne, ulagačke i operativne troškove u usporedbi s očekivanim prihodima ili koristima koje bi takva cestarina proizvela, primjerice zbog ograničene duljine dotičnih cestovnih dionica ili relativno niske gustoće naseljenosti ili relativno niskog prometa; ili

(b)

dovela do preusmjeravanja prometa što bi imalo negativne učinke na sigurnost na cestama ili javno zdravlje.

Prije primjene tih korisničkih naknada, države članice o svojoj namjeri da to učine obavješćuju Komisiju. Ta obavijest sadržava razloge kojima se opravdava, s obzirom na prvi podstavak, primjena korisničke naknade na temelju objektivnih kriterija i jasnih informacija o vozilima i cestovnim dionicama obuhvaćenima korisničkom naknadom.

Države članice mogu podnijeti jedinstvenu obavijest za više cestovnih dionica obuhvaćenih izuzećima pod uvjetom da je uključeno obrazloženje za svaku dionicu.

12.

Ako države članice primjenjuju zajednički sustav za korisničke naknade u skladu s člankom 8., te države članice prilagođavaju ili obustavljaju zajednički sustav do 25. ožujka 2032.

13.

Za teška teretna vozila država članica može do 25. ožujka 2027. odlučiti da cestarine ili korisničke naknade primjenjuje samo za teška teretna vozila s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila od najmanje 12 tona ako smatra da bi naplaćivanje cestarina ili korisničkih naknada za teška teretna vozila mase manje od 12 tona:

(a)

stvorilo značajne nepovoljne učinke na slobodan protok prometa, okoliš, razine buke, zagušenje, zdravlje ili sigurnost na cestama zbog preusmjeravanja prometa;

(b)

prouzročilo administrativne troškove u iznosu većem od 15 % dodatnog prihoda koji se ostvaruje tim proširenjem; ili

(c)

odnosilo se na kategoriju vozila koja ne uzrokuje više od 10 % naplativih infrastrukturnih troškova.

Države članice koje odluče primjenjivati cestarinu ili korisničku naknadu ili oboje samo za teška teretna vozila s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila od najmanje 12 tona obavješćuju Komisiju o svojoj odluci zajedno s razlozima na kojima se ta odluka temelji.

14.

Ako se cestarine primjenjuju na sva teška vozila, države članice mogu se odlučiti na povrat različitog postotka troškova od turističkih autobusa i običnih autobusa i motornih vozila za stanovanje, s jedne strane, te teških teretnih vozila, s druge strane.

15.

Do 25. ožujka 2027. Komisija procjenjuje provedbu i učinkovitost ove Direktive u pogledu naplate za laka vozila.

Tom se procjenom uzima u obzir razvoj sustava za naplatu koji se primjenjuju na laka vozila u pogledu vrste naplate koja se primjenjuje na različite kategorije vozila, opsega obuhvaćene mreže, razmjernosti cijena i drugih relevantnih elemenata.

Na temelju te procjene Komisija, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu odgovarajućih odredaba ove Direktive.

Članak 7.a

Korisničke naknade razmjerne su trajanju upotrebe infrastrukture.

Ako se na teška vozila primjenjuju korisničke naknade, upotreba infrastrukture omogućuje se barem za sljedeća razdoblja: dan, tjedan, mjesec i godinu. Mjesečna cijena ne prelazi 10 % godišnje cijene, tjedna cijena ne prelazi 5 % godišnje cijene, a dnevna cijena ne prelazi 2 % godišnje cijene.

Država članica može za vozila registrirana u toj državi članici odlučiti primjenjivati samo godišnje cijene.

Države članice utvrđuju korisničke naknade, uključujući administrativne troškove, za sva teška vozila, na razini koja ne prelazi najviše cijene utvrđene u Prilogu II.

Ako se na osobne automobile primjenjuju korisničke naknade, upotreba infrastrukture mora biti dostupna barem za sljedeća razdoblja: dan, tjedan ili deset dana ili oboje, mjesec ili dva mjeseca ili oboje, te jednu godinu. Dvomjesečna cijena ne prelazi 30 % godišnje cijene, mjesečna cijena ne prelazi 19 % godišnje cijene, desetodnevna cijena ne prelazi 12 % godišnje cijene, tjedna cijena ne prelazi 11 % godišnje cijene, a dnevna cijena ne prelazi 9 % godišnje cijene.

Države članice mogu ograničiti dnevnu korisničku naknadu isključivo u svrhu provoza.

Države članice mogu omogućiti upotrebu infrastrukture i za druga vremenska razdoblja. U takvim slučajevima države članice primjenjuju cijene u skladu s načelom jednakog postupanja prema korisnicima, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike, posebno godišnju cijenu i cijene koje se primjenjuju za druga razdoblja iz prvog podstavka, postojeće obrasce upotrebe te administrativne troškove.

U odnosu na sustave naplate korisničkih naknada donesene prije 24. ožujka 2022. države članice mogu zadržati cijene iznad graničnih vrijednosti utvrđenih u prvom podstavku, pod uvjetom da su stupile na snagu prije tog datuma, te mogu zadržati odgovarajuće više cijene za ostala razdoblja upotrebe, u skladu s načelom jednakog postupanja. ►C2 Međutim, one moraju poštovati granične vrijednosti utvrđene u prvom podstavku, kao i u trećem podstavku, čim bitno izmijenjeni režimi naplate stupe na snagu, a najkasnije do 25. ožujka 2030. ◄

Za minibuse i laka gospodarska vozila države članice usklađuju se ili sa stavkom 2. ili sa stavkom 3. Ako države članice odrede različite korisničke naknade za laka gospodarska vozila u odnosu na osobne automobile, određuju više stope korisničkih naknada za laka gospodarska vozila nego za osobne automobile.

Do 25. ožujka 2027. Komisija procjenjuje tehničku i pravnu izvedivost diferencijacije postupanja s različitim lakim gospodarskim vozilima na temelju toga je li dotično lako gospodarsko vozilo opremljeno tahografom. Na temelju te procjene Komisija, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za odgovarajuću izmjenu ove Direktive.

▼M9

Članak 7.aa

Države članice koje su prije 24. ožujka 2022. primjenjivale cestarine na svojoj osnovnoj transeuropskoj prometnoj mreži ili na njezinu dijelu mogu uspostaviti kombinirani sustav naplate za sva teška vozila ili za neke vrste teških vozila.

U tom kombiniranom sustavu naplate države članice mogu, ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 10., primjenjivati korisničke naknade za sva teška vozila ili za neke vrste teških vozila, među ostalim za neke kategorije teških vozila na osnovnoj transeuropskoj prometnoj mreži ili njezinim dijelovima, u skladu s člankom 7. stavkom 4.

Korisničke naknade iz stavka 2. ovog članka variraju u skladu s člankom 7.ga i prema emisijskom razredu Euro. Uz to, države članice utvrđuju korisničke naknade, uključujući administrativne troškove, za dotična teška vozila, na razini koja ne prelazi najviše cijene utvrđene u Prilogu II.

Države članice koje uspostavljaju kombinirani sustav naplate provode procjenu učinka ili analizu učinka u kojoj objašnjavaju i opravdavaju njegovo uvođenje, o čemu se obavješćuje Komisija najmanje šest mjeseci prije njegova uvođenja.

▼M9

Članak 7.b

Infrastrukturna pristojba za teška vozila temelji se na načelu povrata infrastrukturnih troškova. Ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba za teška vozila ovisna je o troškovima gradnje i troškovima poslovanja, održavanja i razvoja dotične infrastrukturne mreže. Ponderirana prosječna infrastrukturna pristojba može također uključivati povrat na kapital i/ili profitnu maržu na temelju tržišnih uvjeta.

U obzir se uzimaju troškovi koji se odnose na mrežu ili dio mreže na kojoj se naplaćuju infrastrukturne pristojbe za teška vozila te na vozila kojima se naplaćuje ta pristojba. Države članice mogu se odlučiti na povrat samo određenog postotka tih troškova.

Članak 7.c

Države članice mogu zadržati ili uvesti pristojbu za vanjske troškove, povezanu s troškovima onečišćenja zraka zbog prometa, onečišćenja bukom zbog prometa, emisijama CO2 zbog prometa ili bilo kojom njihovom kombinacijom.

Ako se na teška vozila primjenjuje pristojba za vanjske troškove, države članice variraju je i određuju u skladu s minimalnim zahtjevima i metodama iz Priloga III.a, pri čemu se poštuju referentne vrijednosti utvrđene u prilozima III.b i III.c. Države članice mogu se odlučiti na povrat samo određenog postotka tih troškova.

Iznos pristojbe za vanjske troškove određuje dotična država članica. Ako država članica za tu svrhu imenuje tijelo, to tijelo mora biti pravno i financijski neovisno od organizacije koja je zadužena za upravljanje ili ubiranje jednog dijela ili cijele pristojbe.

Države članice mogu primjenjivati iznimke koje omogućuju prilagodbu pristojbi za vanjske troškove za vozila od povijesnog interesa.

▼M9

Članak 7.ca

Kada naplaćuju pristojbu za vanjske troškove za onečišćenje zraka ili onečišćenje bukom, države članice u obzir uzimaju troškove koji se odnose na mrežu ili dio mreže na kojoj se ta pristojba naplaćuje te vozila kojima će se ta pristojba naplaćivati.

Pristojba za vanjske troškove povezana s onečišćenjem zraka zbog prometa ne primjenjuje se na teška vozila koja ispunjavaju najstrože emisijske norme Euro.

Prvi podstavak prestaje se primjenjivati četiri godine nakon datuma početka primjene pravila kojima se te norme uvode.

Počevši od 25. ožujka 2026. države članice primjenjuju pristojbu za vanjske troškove za onečišćenje zraka zbog prometa na teška vozila na mreži s naplatom cestarina iz članka 7. stavka 1.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice mogu odlučiti ne primjenjivati pristojbe za vanjske troškove na one dionice cesta gdje bi to dovelo do preusmjeravanja vozila koja najviše onečišćuju što bi imalo negativne učinke na sigurnost na cestama i javno zdravlje.

Države članice mogu procijeniti mogućnost primjene pristojbe za vanjske troškove za emisije CO2 i za onečišćenje zraka ili popuste povezane s tim emisijama ako koncesijske cestarine ne variraju u skladu s člancima7.g i 7.ga za teška vozila i u skladu s člankom 7.gb za laka vozila.

Komisija se obavješćuje o rezultatu te neobavezne procjene, kao i o razlozima zbog kojih pristojba za vanjske troškove ili popust nisu primijenjeni.

Članak 7.cb

Države članice mogu primjenjivati pristojbe za vanjske troškove za emisije CO2 koje su više od referentnih vrijednosti navedenih u Prilogu III.c pod uvjetom da se primjenjuju na nediskriminirajući način i da najviše dvostruko premašuju vrijednosti navedene u Prilogu III.c. Ako države članice primjenjuju ovaj stavak, one moraju obrazložiti svoju odluku i obavijestiti Komisiju u skladu s Prilogom III.a.

Za obične autobuse i turističke autobuse države članice mogu odabrati primjenu istih ili nižih vrijednosti od onih koje se primjenjuju na teška teretna vozila.

Pristojba za vanjske troškove za emisije CO2 može se kombinirati s infrastrukturnom pristojbom koja je mijenjana u skladu s člankom 7.ga.

Do 25. ožujka 2027. Komisija procjenjuje provedbu i učinkovitost naplate pristojbi za vanjske troškove za emisije CO2 te njezinu usklađenost s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 10 ) i Direktivom Vijeća 2003/96/EZ ( 11 ). Na temelju te procjene Komisija, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu ovog članka. Ako ovaj članak nije izmijenjen na odgovarajući način do 1. siječnja 2027., ali je Direktiva 2003/87/EZ ili Direktiva 2003/96/EZ izmijenjena na način koji je doveo do stvarne internalizacije barem dijela vanjskih troškova emisija CO2 iz cestovnog prijevoza, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 9.d ove Direktive, izmjenjuje Prilog III.c ovoj Direktivi radi prilagodbe referentne vrijednosti pristojbe za vanjske troškove za emisije CO2, uzimajući u obzir stvarnu cijenu ugljika koja se primjenjuje na goriva za cestovni promet u Uniji.

▼M9

Članak 7.d

Najkasnije šest mjeseci nakon donošenja novih i strožih emisijskih normi Euro Komisija, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog radi određivanja pripadajućih referentnih vrijednosti iz Priloga III.b i prilagođavanja najviše cijene korisničkih naknada iz Priloga II.

▼M9

Članak 7.da

Države članice mogu u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu V. uvesti naknadu zbog zagušenja na svakoj dionici njihove cestovne mreže koja je pogođena zagušenjima. Naknada zbog zagušenja može se primjenjivati samo na one cestovne dionice koje su redovito zagušene i samo tijekom razdoblja kada su obično zagušene.

Države članice određuju cestovne dionice i vremenska razdoblja iz stavka 1. na temelju objektivnih kriterija povezanih s razinom na kojoj su ceste i njihove okolice pogođene zagušenjima, mjereno među ostalim prema prosječnim kašnjenjima ili duljinama kolona.

Naknada zbog zagušenja uvedena na bilo kojoj dionici cestovne mreže primjenjuje se na nediskriminirajući način na sve kategorije vozila, u skladu sa standardnim faktorima ekvivalentnosti utvrđenima u Prilogu V. Međutim, države članice mogu djelomično ili u cijelosti od naknade zbog zagušenja izuzeti minibuse, autobuse ili turističke autobuse radi promicanja kolektivnog prijevoza i socioekonomskog razvoja te teritorijalne kohezije. Motorna vozila za stanovanje, bez obzira na njihovu najveću tehnički dopuštenu masu opterećenog vozila, ne smatraju se turističkim autobusima i običnim autobusima za potrebe ovog stavka.

Naknada zbog zagušenja određuje se u skladu s minimalnim zahtjevima iz Priloga V. Ona odražava troškove koje vozilo prouzroči ostalim korisnicima cesta i neizravno društvu te se njome poštuju referentne vrijednosti utvrđene u Prilogu VI. za svaku vrstu ceste. Ako država članica namjerava primjenjivati naknadu zbog zagušenja koja je viša od referentnih vrijednosti utvrđenih u Prilogu VI., o tome obavješćuje Komisiju u skladu sa zahtjevima iz Priloga V.

Prihodi ostvareni naknadama zbog zagušenja ili ekvivalent tih prihoda u financijskoj vrijednosti upotrebljavaju se za rješavanje problema zagušenja ili za razvoj održivog prijevoza i mobilnosti općenito.

Ako se takvi prihodi dodjeljuju općem proračunu, smatra se da je država članica primijenila drugi podstavak ako provodi politike financijske potpore za rješavanje problema zagušenja ili za razvoj održivog prijevoza i mobilnosti čija je vrijednost ekvivalentna prihodima od naknada zbog zagušenja.

Države članice uspostavljaju odgovarajuće mehanizme za praćenje učinka naknade zbog zagušenja te za reviziju njezine razine. Svaka država članica redovito, barem svake tri godine, preispituje razinu naknada kako bi se osiguralo da one ne prelaze troškove zagušenja koji se pojavljuju u toj državi članici na cestovnim dionicama koje su podložne naknadi zbog zagušenja.

▼M3

Članak 7.e

▼M9

Države članice najvišu razinu infrastrukturne pristojbe za teška vozila izračunavaju koristeći se metodologijom koja se zasniva na temeljnim načelima izračuna utvrđenim u članku 7.b i Prilogu III.

Za koncesijske cestarine najviša razina infrastrukturne pristojbe za teška vozila jednakovrijedna je ili manja od razine koja bi proizašla iz primjene metodologije koja se zasniva na temeljnim načelima izračuna utvrđenim u članku 7.b i Prilogu III. Procjena takve jednakovrijednosti provodi se na osnovi razumno dugog referentnog razdoblja koje odgovara prirodi ugovora o koncesiji.

▼M3

Dogovori o ubiranju cestarina koji su već bili na snazi do 10. lipnja 2008. ili za koje su u skladu s postupkom javne nabave primljene ponude ili odgovori na pozive za pregovore u okviru postupka pregovaranja prije 10. lipnja 2008. ne podliježu obavezi utvrđenoj u stavcima 1. i 2. sve dok su ti dogovori na snazi i pod uvjetom da nisu bitno mijenjani.

▼M9

Članak 7.f

Nakon obavješćivanja Komisije država članica može primijeniti dodatak infrastrukturnoj pristojbi koja se naplaćuje na posebnim cestovnim dionicama koje su redovito zagušene ili na kojima vozila uzrokuju znatnu štetu u okolišu, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

prihod ostvaren dodatkom ulaže se u financiranje razvoja usluga prijevoza ili u izgradnju ili održavanje prometne infrastrukture osnovne transeuropske prometne mreže kojima se izravno doprinosi ublažavanju zagušenja ili štete u okolišu i koji se nalaze na istom koridoru kao cestovna dionica na koju se taj dodatak primjenjuje;

(b)

dodatak ne prelazi 15 % ponderirane prosječne infrastrukturne pristojbe izračunane u skladu s člankom 7.b stavkom 1. i člankom 7.e ove Direktive, osim ako se ostvareni prihod ulaže u prekogranične dionice koridora osnovne mreže utvrđenog u skladu s poglavljem IV. Uredbe (EU) br. 1315/2013, u kojem slučaju dodatak ne smije prelaziti 25 % te ponderirane prosječne infrastrukturne pristojbe ili ako dvije ili više država članica primjenjuju dodatak u istom koridoru, u kojem slučaju, uz suglasnost svih država članica koje su dio tog koridora i koje graniče s državama članicama na čijem se državnom području nalazi dionica koridora na koju se primjenjuje dodatak, taj dodatak može prelaziti 25 %, ali ne smije prelaziti 50 % te ponderirane prosječne infrastrukturne pristojbe;

(c)

primjena dodatka ne dovodi do nepravednog postupanja prema komercijalnom prometu u odnosu na ostale korisnike cesta;

(d)

Komisiji se prije početka primjene dodatka predaje opis točne lokacije za koju će se dodatak primjenjivati te dokaz o odluci da se financiraju prometna infrastruktura ili prometne usluge navedene u točki (a);

(e)

razdoblje tijekom kojeg će se dodatak primjenjivati unaprijed je definirano i ograničeno te je, u smislu očekivanog prihoda, to razdoblje u skladu s financijskim planovima i analizama troškova i koristi za projekte koji se sufinanciraju iz prihoda ostvarenog dodatkom.

U slučaju novog prekograničnog projekta, dodatak se smije dodati samo ako su sve države članice uključene u projekt suglasne.

Dodatak se može primjenjivati na infrastrukturnu pristojbu koja je varirana u skladu s člancima 7.g, 7.ga ili 7.gb.

Nakon što od države članice koja namjerava primjenjivati dodatak primi tražene informacije, Komisija te informacije stavlja na raspolaganje članovima Odbora iz članka 9.c. Ako Komisija smatra da planirani dodatak ne ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1. ovog članka ili ako smatra da će planirani dodatak imati znatne negativne učinke na gospodarski razvoj rubnih regija, ona može donijeti provedbene akte kako bi se odbili planovi o naknadama koje je podnijela dotična država članica ili zatražila njihova izmjena. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 9.c stavka 3.

Dodatak se ne primjenjuje na cestovnim dionicama na koje se naplaćuje naknada zbog zagušenja.

Članak 7.g

Infrastrukturna pristojba može varirati u svrhu smanjenja zagušenja, svođenja štete na infrastrukturi na najmanju moguću mjeru te što učinkovitije upotrebe dotične infrastrukture ili promicanja sigurnosti na cestama ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

varijacija je transparentna, javno objavljena i dostupna svim korisnicima pod jednakim uvjetima;

(b)

varijacija se primjenjuje ovisno o dobu dana, danu u tjednu ili godišnjem dobu;

(c)

nijedna infrastrukturna pristojba ne iznosi više od 175 % iznad najviše razine ponderirane prosječne infrastrukturne pristojbe iz članka 7.b;

(d)

vršna razdoblja tijekom kojih se naplaćuje viša infrastrukturna pristojba s ciljem smanjenja zagušenja ne traju dulje od šest sati na dan;

(e)

na cestovnoj dionici zahvaćenoj zagušenjima varijacija infrastrukturne pristojbe oblikuje se i primjenjuje transparentno i neutralno u pogledu prihoda tako da se korisnicima cesta koji putuju tijekom nevršnih razdoblja ponude snižene cijene cestarina, a povišene cijene cestarina korisnicima cesta koji na istoj cestovnoj dionici putuju tijekom vršnih razdoblja;

(f)

na dotičnoj cestovnoj dionici ne naplaćuje se naknada zbog zagušenja.

Država članica koja želi uvesti takve varijacije ili izmijeniti postojeću varijaciju o tome obavješćuje Komisiju i dostavlja joj informacije potrebne kako bi se ocijenilo jesu li uvjeti ispunjeni.

U pogledu teških vozila, do početka primjene varijacije infrastrukturnih pristojbi i korisničkih naknada iz članka 7.g-a države članice variraju infrastrukturnu pristojbu prema emisijskom razredu Euro vozila tako da nijedna infrastrukturna pristojba ne prelazi istu pristojbu za ekvivalentna vozila koja ispunjavaju najstrože emisijske norme Euro za više od 100 %. Nakon što se infrastrukturne pristojbe i korisničke naknade variraju u skladu s člankom 7.ga, države članice mogu ih prestati varirati prema emisijskom razredu Euro.

Odstupajući od prvog podstavka, država članica može odlučiti ne primijeniti zahtjev za variranje infrastrukturne pristojbe ako je primjenjivo jedno od sljedećeg:

(a)

time bi se ozbiljno narušila međusobna povezanost sustava cestarina na njezinu državnom području;

(b)

ne bi bilo tehnički izvedivo uvesti takvu diferencijaciju u dotični sustav cestarina;

(c)

to bi dovelo do preusmjeravanja vozila koja uzrokuju najviše onečišćenja što bi imalo negativne učinke na sigurnost na cestama i na javno zdravlje;

(d)

cestarina uključuje pristojbu za vanjske troškove za onečišćenje zraka.

Komisija se obavješćuje o svim takvim odstupanjima ili izuzećima.

Varijacije iz ovog članka nisu namijenjene ostvarivanju dodatnih prihoda.

▼M9

Članak 7.ga

Države članice u skladu s ovim člankom variraju infrastrukturne pristojbe i korisničke naknade za teška vozila.

Države članice primjenjuju tu varijaciju na podskupine teških vozila obuhvaćene člankom 2. stavkom 1. točkama od (a) do (d) Uredbe (EU) 2019/1242 najkasnije dvije godine nakon objave referentnih emisija CO2 za te podskupine vozila u provedbenim aktima donesenima u skladu s člankom 11. stavkom 1. te uredbe.

Za emisijske razrede CO2 1, 4 i 5, kako je definirano u stavku 2. ovog članka, ta varijacija se primjenjuje se na skupine teških vozila koje nisu obuhvaćene člankom 2. stavkom 1. točkama od (a) do (d) Uredbe (EU) 2019/1242 najkasnije dvije godine nakon objave referentnih emisija CO2 za relevantnu skupinu u provedbenim aktima donesenima na temelju stavka 7. ovog članka. Ako se točka 5.1 Priloga I. Uredbi (EU) 2019/1242 izmijeni zakonodavnim aktom Unije tako da se njome obuhvate referentne emisije CO2 koje su relevantne za skupinu teških vozila, takve referentne emisije CO2 više se ne utvrđuju na temelju stavka 7. ovog članka, već u skladu s točkom 5.1. Priloga I. toj uredbi.

Ako su putanje smanjenja emisija za skupine teških vozila koje nisu obuhvaćene člankom 2. stavkom 1. točkama od (a) do (d) Uredbe (EU) 2019/1242 utvrđene zakonodavnim aktom Unije o izmjeni točke 5.1. Priloga I. toj uredbi, varijacije za emisijske razrede CO2 2 i 3, kako je definirano u stavku 2. ovog članka, primjenjuju se od dana stupanja na snagu novih putanja smanjenja emisija.

Ne dovodeći u pitanje sniženje cijena predviđeno člankom 3., države članice mogu predvidjeti snižene cijene infrastrukturnih pristojbi ili korisničkih naknada, ili izuzeća od plaćanja infrastrukturnih pristojbi ili korisničkih naknada, za vozila s nultim emisijama bilo koje skupine vozila od 24. ožujka 2022. do 31. prosinca 2025. Od 1. siječnja 2026. takva sniženja ograničavaju se na 75 % u odnosu na naknadu primjenjivu na emisijski razred CO2 1, kako je definirano u stavku 2.

Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice utvrđuju sljedeće emisijske razrede CO2 za svaki tip teških vozila:

(a)

emisijski razred CO2 1 – vozila koja ne pripadaju ni jednom od emisijskih razreda CO2 iz točaka od (b) do (e);

(b)

emisijski razred CO2 2 – vozila iz podskupine vozila sg koja su prvi put registrirana tijekom razdoblja izvješćivanja za godinu Y i čije su emisije CO2 za više od 5 % ispod putanje smanjenja emisija za razdoblje izvješćivanja za godinu Y i podskupinu vozila sg, ali koja ne pripadaju nijednom od emisijskih razreda CO2 iz točaka (c), (d) i (e);

(c)

emisijski razred CO2 3 – vozila iz podskupine vozila sg koja su prvi put registrirana tijekom razdoblja izvješćivanja za godinu Y i čije su emisije CO2 za više od 8 % ispod putanje smanjenja emisija za razdoblje izvješćivanja za godinu Y i podskupinu vozila sg, koja ne pripadaju nijednom od emisijskih razreda CO2 iz točaka (d) i (e);

(d)

emisijski razred CO2 4 – teška vozila s niskim emisijama;

(e)

emisijski razred CO2 5 – vozila s nultim emisijama.

Države članice osiguravaju da se klasifikacija vozila koje pripada emisijskim razredima CO2 2 ili 3 ponovno procjenjuje svakih šest godina nakon datuma njegove prve registracije i da se, prema potrebi, vozilo ponovno klasificira u odgovarajući emisijski razred na temelju tada primjenjivih pragova. Ponovna klasifikacija, u pogledu korisničke naknade, počinje proizvoditi učinke najkasnije prvog dana valjanosti na dan ponovne klasifikacije ili nakon tog dana.

Ne dovodeći u pitanje stavak 1., snižene pristojbe primjenjuju se na vozila u emisijskim razredima CO2 2, 3, 4 i 5 kako slijedi:

(a)

emisijski razred CO2 2 – sniženje od 5 % do 15 % u odnosu na pristojbu koja se primjenjuje na emisijski razred CO2 1;

(b)

emisijski razred CO2 3 – sniženje od 15 % do 30 % u odnosu na pristojbu koja se primjenjuje na emisijski razred CO2 1;

(c)

emisijski razred CO2 4 – sniženje od 30 % do 50 % u odnosu na pristojbu koja se primjenjuje na emisijski razred CO2 1;

(d)

emisijski razred CO2 5 – sniženje od 50 % do 75 % u odnosu na pristojbu koja se primjenjuje na emisijski razred CO2 1.

Ako se infrastrukturna pristojba ili korisnička naknada varira i prema emisijskom razredu Euro, sniženja iz prvog podstavka primjenjuju se u odnosu na pristojbu koja se primjenjuje na najstrože emisijske norme Euro.

Varijacije iz ovog članka nisu namijenjene ostvarivanju dodatnih prihoda.

Odstupajući od stavka 1., država članica može odlučiti ne primjenjivati zahtjev za variranje infrastrukturne pristojbe u skladu sa stavkom 2. ako se pristojba za vanjske troškove za emisije CO2 naplaćuje i varira prema referentnim vrijednostima pristojbe za vanjske troškove za emisije CO2 iz Priloga III.c.

Na cestovnim dionicama na kojima vozilo radi bez emisija CO2 na provjerljiv način, države članice mogu na to vozilo primijeniti smanjene naknade u skladu s emisijskim razredom CO2 5. Države članice koje se koriste tom mogućnošću primjenjuju naknade primjenjive na emisijski razred CO2 1 na to vozilo na drugim cestovnim dionicama.

Komisija donosi provedbene akte u svrhu utvrđivanja referentnih emisija CO2 za skupine vozila koje nisu obuhvaćene člankom 2. stavkom 1. točkama od (a) do (d) Uredbe (EU) 2019/1242.

U tim se provedbenim aktima navode podaci relevantni za svaku skupinu vozila koji se objavljuju u izvješću iz članka 10. Uredbe (EU) 2018/956. Komisija te provedbene akte donosi najkasnije šest mjeseci nakon objave relevantnog izvješća iz članka 10. Uredbe (EU) 2018/956.

Do 25. ožujka 2027. Komisija procjenjuje provedbu i učinkovitost varijacije naknada utemeljene na emisijama CO2 iz ovog članka, kao i je li ona još uvijek potrebna te njezinu usklađenost s direktivama 2003/87/EZ i 2003/96/EZ. Komisija na temelju te procjene, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu relevantnih odredaba ove Direktive o varijaciji naknada na temelju emisija CO2.

Komisija svakih pet godina nakon 24. ožujka 2022. preispituje najviše cijene korisničkih naknada iz Priloga II. i razine sniženja iz stavka 3. te, prema potrebi, na osnovi rezultata tog postupka preispitivanja podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu tih odredaba.

10.

Svakih 30 mjeseci nakon 24. ožujka 2022. Komisija sastavlja izvješće u kojem ocjenjuje prikladnost pragova za emisijske razrede CO2 2 i 3 iz članka 7.ga stavka 2. točaka (b) i (c) ove Direktive u vezi s referentnim emisijama objavljenima u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe (EU) 2019/1242 ili emisijama CO2 prijavljenima u skladu s Uredbom (EU) 2018/956, te prema potrebi na osnovi rezultata te procjene podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu tih pragova.

11.

Varijacija naknada na temelju emisija CO2 iz ovog članka nije obvezna ako se primjenjuje druga mjera Unije za određivanje cijene ugljika u cestovnom prijevozu.

Članak 7.gb

Države članice mogu razlikovati cestarine i korisničke naknade za laka vozila prema okolišnoj učinkovitosti vozila, kako je utvrđena specifičnim kombiniranim ili ponderiranim kombiniranim emisijama CO2 koje su zabilježene u unosu 49. certifikata o sukladnosti vozila i emisijskim vrijednostima Euro.

Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, niže cijene cestarina i korisničkih naknada primjenjuju se za osobne automobile, minibuse i laka gospodarska vozila koji ispunjavaju oba sljedeća uvjeta:

(a)

njihove specifične emisije CO2, utvrđene u skladu s Uredbom Komisije (EU) 2017/1151 ( 12 ), jednake su nuli ili su niže od sljedećih vrijednosti:

za razdoblje od 2021. do 2024., ciljnih vrijednosti za cijeli vozni park EU-a2021 utvrđenih u skladu s točkom 6. dijela A i točkom 6. dijela B Priloga I. Uredbi (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća ( 13 );

ii.

za razdoblje od 2025. do 2029., ciljnih vrijednosti za cijeli vozni park EU-a utvrđenih u skladu s točkom 6.1.1. dijela A i točkom 6.1.1. dijela B Priloga I. Uredbi (EU) 2019/631;

iii.

za razdoblje od 2030. nadalje, ciljnih vrijednosti za cijeli vozni park EU-a utvrđenih u skladu s točkom 6.1.2. dijela A i točkom 6.1.2. dijela B Priloga I. Uredbi (EU) 2019/631;

(b)

njihove emisije onečišćujućih tvari, utvrđene u skladu s Uredbom (EU) 2017/1151, u skladu su s vrijednostima utvrđenima u tablici iz Priloga VII. ovoj Direktivi. Države članice mogu primjenjivati sniženje za vozila s nultim emisijama iz Priloga VII. ovoj Direktivi, a da pritom ne primjenjuju sniženja za ostale kategorije vrijednosti emisija iz tog priloga.

Od 1. siječnja 2026., ako je to tehnički izvedivo, države članice variraju cestarine i godišnju cijenu korisničkih naknada za kombije i minibuse prema okolišnoj učinkovitosti vozila, u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu VII. U tu su svrhu odredbe stavka 1. drugog podstavka stavka okvirne.

Ako države članice odaberu primjenjivati kriterije učinkovitosti ili razine sniženja u pogledu emisija različite od onih iz stavka 1., ili ako odluče uključiti različite ili dodatne kriterije, one obavješćuju Komisiju o svojim odabirima i njihovim razlozima najmanje šest mjeseci prije uvođenja bilo koje varijacije.

Međutim, države članice mogu odlučiti primjenjivati smanjenja samo na vozila s nultim emisijama, bez primjene bilo kakvih varijacija na druga vozila i bez obavješćivanja Komisije.

Podložno uvjetima iz stavaka 1. i 2. države članice mogu uzeti u obzir poboljšanje okolišne učinkovitosti vozila povezano s preinakama vozila kojima se omogućuje korištenje alternativnih goriva.

Države članice mogu donijeti posebne mjere u svrhu naknada za vozila od povijesnog interesa.

Varijacije iz ovog članka nisu namijenjene ostvarivanju dodatnih prihoda.

▼M3

Članak 7.h

▼M9

Najmanje šest mjeseci prije provedbe novog ili bitno izmijenjenog režima naplate cestarina temeljenog na infrastrukturnim pristojbama, države članice Komisiji šalju:

▼M3

(a)

za aranžmane cestarina, osim onih koji uključuju koncesijske cestarine:

—

jedinične vrijednosti i ostale parametre korištenih u izračunu različitih elemenata infrastrukturnog troška, i

—

jasnu informaciju o vozilima na koja se odnosi aranžman cestarina, geografski opseg mreže ili dijela mreže, koji se koristi za izračun svakog troška, te postotak troškova koji se namjerava nadomjestiti pristojbama, i

▼M9

—

ako je to primjenjivo, jasne informacije o glavnim značajkama elektroničkog sustava za naplatu cestarine, uključujući informacije o interoperabilnosti.

▼M3

(b)

za aranžmane cestarina koji uključuju koncesijske cestarine:

—

koncesijske ugovore ili značajne izmjene takvih ugovora,

—

bazni slučaj na kojem davatelj koncesije temelji obavijest o koncesiji, kako je navedeno u Prilogu VII. B Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovorima o javnim uslugama ( 14 ); ovaj bazni slučaj uključuje procjenu troškova iz članka 7.b stavka 1. predviđenu u koncesiji, očekivani promet po vrsti vozila, razine predviđenih cestarina i geografski opseg mreže pokrivene ugovorom o koncesiji.

▼M9

1.a

Kada Komisiji šalje informacije u skladu sa stavkom 1., država članica može uključiti informaciju o više od jedne izmjene režima naplate cestarina temeljenog na infrastrukturnim pristojbama. Ako je Komisija već obaviještena o izmjeni, smatra se da je država članica već ispunila zahtjeve za informiranjem iz stavka 1. i da se izmjena može provesti bez daljnjeg informiranja Komisije.

▼M3

U roku od šest mjeseci nakon primitka svih potrebnih informacija u skladu sa stavkom 1., Komisija donosi mišljenje o tome jesu li ispunjene obaveze iz članka 7.e. Mišljenja Komisije stavljaju se na raspolaganje Odboru iz članka 9.c.

▼M9

Prije provedbe novog ili bitno izmijenjenog režima naplate cestarina temeljenog na pristojbama za vanjske troškove ili naknadama zbog zagušenja, države članice obavješćuju Komisiju o dotičnoj mreži, predviđenim cijenama po kategoriji vozila i emisijskom razredu i, ako je to primjenjivo, dostavljaju obavijest Komisiji u skladu s točkom 2. Priloga III.a ili točkom 2. Priloga V.

▼M9 —————

▼M3

Članak 7.i

Države članice nijednoj skupini korisnika ne omogućuju popuste ili sniženja elementa cestarine koji se odnosi na pristojbu za vanjske troškove.

Države članice mogu predvidjeti popuste ili sniženja infrastrukturne pristojbe pod uvjetom da:

(a)

je tako prilagođena tarifna struktura razmjerna, javno objavljena, i dostupna svim korisnicima pod jednakim uvjetima i ne uzrokuje dodatne troškove koji se prenose na ostale korisnike u obliku viših cestarina;

▼M9

(b)

takvi popusti ili sniženja odražavaju stvarne uštede u administrativnim troškovima postupanja prema čestim korisnicima u odnosu na povremene korisnike;

(c)

sniženja ne prelaze 13 % iznosa infrastrukturne pristojbe koju plaćaju jednakovrijedna vozila koja ne ostvaruju pravo na popust ili sniženje.

▼M9

2a.

Države članice mogu predvidjeti popuste ili sniženja infrastrukturnih pristojbi za osobne automobile za česte korisnike, osobito na područjima u kojima su naselja raštrkana i u predgrađu gradova. Smanjenje prihoda koje proizlazi iz popusta koji se odobrava čestim korisnicima ne naplaćuje se manje čestim korisnicima.

▼M9

Podložno uvjetima predviđenima u članku 7.g stavku 1. točki (b) i u članku 7.g stavku 3. ove Direktive, tarife cestarina za velike projekte osnovne transeuropske prometne mreže, čije su karte utvrđene u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1315/2013, mogu podlijegati drugim oblicima varijacije kako bi se osigurala tržišna održivost takvih projekata ako su izloženi izravnom tržišnom natjecanju s drugim oblicima prijevoza. Dobivena tarifna struktura mora biti linearna i razmjerna. Detalji tarifne strukture su javno objavljeni i dostupni svim korisnicima pod jednakim uvjetima. To ne smije dovesti do dodatnih troškova koji bi se prenosili na ostale korisnike u obliku viših cestarina.

▼M3

Članak 7.j

▼M9

Primjena i ubiranje cestarina i pristojba te nadzor njihova plaćanja odvija se tako da se što manje ometa slobodni tijek prometa te da se izbjegnu obavezne kontrole ili provjere na unutarnjim granicama Unije. S tim ciljem države članice surađuju u uspostavi metoda kojima se korisnicima cesta omogućuje plaćanje cestarina i korisničkih naknada 24 sata dnevno uobičajenim sredstvima plaćanja, barem elektronički ili na granici ili glavnim prodajnim mjestima, unutar i izvan država članica u kojima se one primjenjuju. Države članice nisu obvezne osigurati fizička mjesta plaćanja.

▼M3

Način na koji je uređeno ubiranje cestarina i pristojba ne stavlja povremene korisnike cestovne mreže u neopravdano nepovoljan položaj, bilo financijski ili na neki drugi način. Posebno, ako država članica prikuplja cestarine ili pristojbe isključivo uporabom sustava koji zahtijeva uporabu elektroničke naprave za naplatu ugrađene u vozilo, ona osigurava da svi korisnici pod razumnim upravnim i ekonomskim uvjetima mogu nabaviti odgovarajuće elektroničke naprave za naplatu, koje ispunjavaju zahtjeve Direktive 2004/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine u Zajednici ( 15 ).

▼M9

2.a

Ako vozač ili, prema potrebi, prijevoznik ili pružatelj usluge Europske elektroničke naplate cestarine (EENC), ne može predočiti dokaze o emisijskom razredu vozila za potrebe članka 7.g stavka 2., članka 7.ga ili članka 7.gb, države članice mogu primijeniti najvišu naplativu cestarinu ili korisničke naknade.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da korisnik cesta prije upotrebe infrastrukture može prijaviti emisijski razred vozila barem elektroničkim putem. Države članice mogu ponuditi elektronička i neelektronička sredstva kako bi se korisniku omogućilo da dostavi dokaze radi ostvarivanja koristi od sniženja cestarine ili, prema potrebi, u slučaju provjere. Države članice mogu zahtijevati da se dokazi koji se dostavljaju elektroničkim sredstvima dostave prije upotrebe infrastrukture.

Države članice mogu poduzeti mjere koje su potrebne kako bi osigurale da se pružanje dokaza nakon upotrebe infrastrukture prihvati na 30 dana ili duže razdoblje koje odrede države članice nakon upotrebe infrastrukture te kako bi osigurale povrat svih razlika između cestarina ili korisničkih naknada koje se primjenjuju i cestarina ili korisničkih naknada koje odgovaraju emisijskom razredu dotičnog vozila, a koje proizlaze iz dokaza dostavljenih u primjenjivom roku.

▼M9

Ako država članica cestarinu naplaćuje po vozilu, ukupan iznos cestarine, iznos infrastrukturne pristojbe, iznos pristojbe za vanjske troškove i iznos naknade zbog zagušenja, ako se primjenjuju, naznačeni su na računu koji se izdaje korisniku ceste, ako je moguće elektroničkim putem. Korisnik ceste može se složiti da mu se ne izda račun.

Ako je to ekonomski izvedivo, države članice infrastrukturne pristojbe, pristojbe za vanjske troškove i naknade zbog zagušenja naplaćuju i ubiru putem elektroničkog sustava za naplatu cestarine koji je u skladu s odredbama članka 3. stavka 1. Direktive (EU) 2019/520 Europskog parlamenta i Vijeća ( 16 ). Komisija potiče suradnju među državama članicama, koja se pokazuje potrebnom kako bi se osigurala interoperabilnost elektroničkih sustava za naplatu cestarina na europskoj razini.

Članak 7.k

Ne dovodeći u pitanje članke 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ova Direktiva ne utječe na slobodu država članica koje uvedu sustav cestarina da omoguće odgovarajuću nadoknadu.

▼B

Članak 8.

Dvije ili više država članica mogu surađivati na uvođenju zajedničkog sustava korisničkih naknada primjenljivih na njihovim područjima kao cjelini. U tom slučaju, te države članice osiguravaju najužu uključenost Komisije u pripremu predmetnog sustava kao i u njegovu primjenu i moguće izmjene.

Osim uvjeta iz članka 7., zajednički sustav podliježe sljedećim uvjetima:

▼M9

(a)

plaćanje zajedničke korisničke naknade omogućuje pristup mreži prema definiciji država članica sudionica u skladu s člankom 7. stavcima 1. i 2;

(b)

države članice sudionice određuju cijene zajedničkih korisničkih naknada na razinama koje ne prelaze najviše cijene iz članka 7.a;

▼B

(c)

u zajednički sustav mogu se uključiti druge države članice;

(d)

uključene države članice izrađuju skalu koja omogućuje da svaka od njih dobije pravedno raspodijeljen pripadajući dio prihoda koji proizlazi iz naplate korisničkih naknada.

▼M9

U slučaju zajedničkog sustava za korisničke naknade iz stavka 1. ovog članka, konačan datum primjene varijacija iz članka 7.ga stavka 1. drugog i trećeg podstavka produljuje se do 25. ožujka 2025., ili, ako su referentne emisije CO2 objavljene nakon 24. ožujka 2022., tri godine nakon objave referentnih emisija CO2.

▼M1

Članak 8.a

Svaka država članica nadzire sustav cestarina i/ili korisničkih naknada kako bi osigurala njegovo funkcioniranje na transparentan i nediskriminirajući način.

▼M3

Članak 8.b

Dvije ili više država članica mogu surađivati u uvođenju zajedničkog sustava za cestarine koji je primjenjiv na njihova združena državna područja kao cjelinu. U takvom slučaju, te države članice obavješćuju Komisiju o takvoj suradnji te o kasnijem funkcioniranju sustava i njegovim mogućim izmjenama.

Zajednički sustav cestarina mora ispunjavati uvjete iz članka 7. do 7.k. Druge države članice mogu se pridružiti zajedničkom sustavu.

▼B

POGLAVLJE IV.

Završne odredbe

Članak 9.

▼M1

Ova Direktiva ne sprečava države članice da na nediskriminirajući način primjenjuju:

(a)

određena davanja ili naknade:

—

koje se ubiru pri registriranju vozila, ili

—

se naplaćuju za vozila ili terete neuobičajenih težina ili dimenzija;

(b)

parkirališne naknade i posebne urbane prometne naknade.

▼M9

1.a

Ova Direktiva ne sprječava države članice da primjenjuju:

(a)

regulatorne naknade posebno osmišljene za smanjenje prometnog zagušenja ili suzbijanje utjecaja na okoliš, uključujući lošu kvalitetu zraka, na svim cestama koje se nalaze u urbanom području, uključujući ceste transeuropske mreže koje prelaze gradska područja;

(b)

naknade posebno osmišljene za financiranje izgradnje, rada, održavanja i razvoja sustava ugrađenih u ceste ili konstruiranih duž njih ili preko njih, kojima se pruža električna energija vozilima s niskim emisijama i nultim emisijama koja su u pokretu, i koje se naplaćuju za takva vozila.

Te se naknade primjenjuju na nediskriminirajućoj osnovi.

▼M3

Države članice odlučuju o uporabi prihoda ostvarenih na temelju ove Direktive. Kako bi se omogućio razvoj prometne mreže kao cjeline, prihodi ostvareni od pristojba za infrastrukturne i vanjske troškove, ili ekvivalent ovih prihoda u financijskoj vrijednosti, trebali bi se upotrijebiti u korist prometnog sektora i za optimizaciju čitavog prometnog sustava. Posebno, prihodi ostvareni od pristojbi za vanjske troškove ili ekvivalent ovih prihoda u financijskoj vrijednosti, trebali bi se upotrijebiti tako da se prijevoz učini održivijim, uključujući jedno ili više od dolje navedenog:

(a)

omogućavanjem učinkovitijeg oblikovanja cijena;

(b)

smanjenjem onečišćenja zbog cestovnog prometa na izvoru;

(c)

ublažavanjem učinaka onečišćenja zbog cestovnog prometa na izvoru;

(d)

poboljšanjem karakteristika vozila u vezi s emisijom CO2 i iskorištenja energije;

(e)

razvojem drugih oblika infrastrukture za korisnike prijevoza i/ili proširenjem postojećih kapaciteta;

(f)

podupiranjem transeuropske prometne mreže;

(g)

optimiziranjem logistike;

(h)

poboljšanjem sigurnosti u cestovnom prometu; i

(i)

omogućavanjem sigurnih parkirališnih mjesta.

▼M9 —————

▼M1

Članak 9.a

Države članice uspostavljaju odgovarajuće kontrole, te utvrđuju sustav sankcija koje se primjenjuju u slučaju kršenja nacionalnih propisa donesenih na temelju ove Direktive. One poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu. Ove sankcije su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

▼M3

Članak 9.b

Komisija olakšava dijalog i razmjenu tehničkih znanja i iskustava između država članica u vezi s provedbom ove Direktive, a posebno njenih Priloga.

Članak 9.c

Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela o mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije ( 17 ).

Prilikom pozivanja na ovaj članak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

▼M9

Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

▼M9

Članak 9.d

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 9.e za izmjenu ove Direktive u odnosu na Prilog 0., formule u točkama 4.1. i 4.2. Priloga III.a te iznosi navedeni u tablicama u prilozima III.b i III.c radi njihove prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku.

U okolnostima iz članka 7.cb stavka 4. Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 9.e radi izmjene ove Direktive u odnosu na referentne vrijednosti pristojbi za vanjske troškove za emisije CO2 utvrđene u Prilogu III.c, uzimajući u obzir stvarnu cijenu ugljika koja se primjenjuje na goriva za cestovni prijevoz u Uniji. Te su izmjene ograničene na osiguravanje toga da razina pristojbi za vanjske troškove za emisije CO2 ne prelazi ono što je potrebno za internalizaciju tih vanjskih troškova.

Članak 9.e

Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9.d dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 24. ožujka 2022. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9.d. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ( 18 ).

Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

Delegirani akt donesen na temelju članka 9.d stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

▼M9 —————

▼B

Članak 10.

Za potrebe ove Direktive, tečajne stope između eura i nacionalnih valuta država članica koje nisu uvele euro su one koje vrijede prvog radnog dana u listopadu i koje su objavljene u Službenom listu ►M3 Europske unije ◄ ; one proizvode pravne učinke od 1. siječnja sljedeće kalendarske godine.

Države članice koje nisu uvele euro mogu zadržati iznose koji su na snazi u vrijeme godišnjeg podešavanja iz stavka 1., ako konverzija iznosa izraženog u eurima pokazuje promjenu manju od 5 % kada se izrazi u nacionalnim valutama.

▼M9

Članak 10.a

Iznosi u eurima iz Priloga II. te iznosi u centima iz tablica u prilozima III.b i III.c prilagođavaju se svake dvije godine kako bi se u obzir uzele promjene u harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (HIPC) za cijeli EU, osim cijena energije i neprerađene hrane, kako ga je objavila Komisija (Eurostat). Prva prilagodba provodi se do 31. ožujka 2025.

Iznosi se ažuriraju automatski prilagodbom osnovnog iznosa u eurima ili centima za postotak promjene navedenog indeksa. Dobiveni iznosi zaokružuju se naviše na najbliži euro s obzirom na Prilog II., naviše na najbližu desetinu centa s obzirom na priloge III.b i III.c.

Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje prilagođene iznose iz stavka 1. do 31. ožujka 2025. Ti prilagođeni iznosi stupaju na snagu prvog dana sljedećeg mjeseca nakon objave.

Članak 11.

Do 25. ožujka 2025. i svakih pet godina nakon toga države članice objavljuju u zbirnom obliku izvješće o cestarinama i korisničkim naknadama naplaćenima na njihovu državnom području.

Izvješće koje se objavljuje u skladu sa stavkom 1. mora uključivati podatke o:

(a)

razvoju naplate za upotrebu cestovne infrastrukture, odnosno obuhvaćene mreže i kategorije vozila, uključujući sva izuzeća na temelju članaka 7., članka 7.c ili članka 7.gb;

(b)

promjeni infrastrukturnih pristojbi ili korisničkih naknada prema kategoriji vozila i tipu teškog vozila;

(c)

varijaciji infrastrukturnih pristojbi ili korisničkih naknada prema okolišnoj učinkovitosti vozila, na temelju članka 7.g, članka 7.ga ili članka 7.gb;

(d)

prema potrebi, varijaciji infrastrukturnih pristojbi ovisno o dobu dana, danu u tjednu ili godišnjem dobu, na temelju članka 7.g stavka 1.;

(e)

pristojbi za vanjske troškove koja se naplaćuje za svaku kombinaciju razreda vozila, vrste ceste i vremenskog razdoblja;

(f)

ponderiranoj prosječnoj infrastrukturnoj pristojbi i ukupnom prihodu ostvarenom infrastrukturnom pristojbom;

(g)

ukupnom prihodu ostvarenom pristojbama za vanjske troškove;

(h)

ukupnom prihodu ostvarenom naplatom naknada zbog zagušenja po kategoriji vozila;

(i)

ukupnom prihodu ostvarenom putem dodataka i cestovnim dionicama na kojima su naplaćeni;

(j)

ukupnom prihodu ostvarenom cestarinama ili korisničkim naknadama, ili, ako primjenjivo, oboma;

(k)

upotrebi prihoda ostvarenih primjenom ove Direktive i načinu na koji se tom upotrebom državama članicama omogućilo ostvarivanje ciljeva iz članka 9. stavka 2. ili ako su takvi prihodi dodijeljeni općem proračunu, podatke o razini rashoda dodijeljenih za infrastrukturu cestovnog prijevoza i održive prometne projekte; i

(l)

razvoju zajedničkih vozila koja pripadaju različitim emisijskim razredima na cestama na kojima se naplaćuje cestarina.

Države članice koje te informacije stavljaju na raspolaganje javnosti na internetu mogu odlučiti da neće sastaviti izvješće.

▼B

Članak 12.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 1. srpnja 2000. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Države članice Komisiji dostavljaju tekstove glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

Članak 13.

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 14.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

▼M1

PRILOG 0.

GRANIČNE EMISIJE

Vozilo kategorije „EURO 0”

Masa ugljičnog monoksida (CO) g/kWh	Masa ugljikovodika (HC) g/kWh	Masa dušikovih oksida (NOx) g/kWh
12,3	2,6	15,8

Vozila kategorija „EURO I”/„EURO II”

	Masa ugljičnog monoksida (CO) g/kWh	Masa ugljikovodika (HC) g/kWh	Masa dušikovih oksida (NOx) g/kWh	Masa čestica (PT) g/kWh
Vozilo kategorije „EURO I”	4,9	1,23	9,0	0,4 (1)
Vozilo kategorije „EURO II”	4,0	1,1	7,0	0,15
(1) Koeficijent granične vrijednosti emisije čestica za motore snage 85 kW ili manje je 1,7.

Vozila kategorija „EURO III”/„EURO IV”/„EURO V”/„EEV”

Specifične mase ugljičnog monoksida, ukupni ugljikovodici, dušikovi oksidi i čestice utvrđene testom ESC, te neprozirnost ispušnih plinova utvrđena testom ELR, ne smiju prelaziti sljedeće vrijednosti (1):
	Masa ugljičnog monoksida (CO) g/kWh	Masa ugljikovodika (HC) g/kWh	Masa dušikovih oksida (NOx) g/kWh	Masa čestica (PT) g/kWh	Ispušni plinovi-1
Vozilo kategorije „EURO III”	2,1	0,66	5,0	0,10 (2)	0,8
Vozilo kategorije „EURO IV”	1,5	0,46	3,5	0,02	0,5
Vozilo kategorije „EURO V”	1,5	0,46	2,0	0,02	0,5
Vozilo kategorije „EEV”	1,5	0,25	2,0	0,02	0,15
(1) Ciklus provjere sastoji se od niza točaka provjere, s tim da su za svaku točku definirani brzina i obrtni moment koje motor mora imati pri jednakomjernom radu, (test ESC), ili pri promjenjivim uvjetima rada (testovi ETC i ELR). (2) 0,13 za motore s radnim obujmom manjim od 0,7 dm3 i nominalnom brzinom većom od 3 000 min-1.

▼M9

Granične vrijednosti emisija Euro VI

	Granične vrijednosti
	CO (mg/kWh)	THC (mg/kWh)	NMHC (mg/kWh)	CH4 (mg/kWh)	NOx (1) (mg/kWh)	NH3 (ppm)	masa čestica (PM) (mg/kWh)	broj čestica (PM) (#/kWh)
WHSC (CI)	1 500	130			400	10	10	8,0 x 1011
WHTC (CI)	4 000	160			460	10	10	6,0 x 1011
WHTC (PI)	4 000		160	500	460	10	10	6,0 x 1011
Napomena: PI = vanjski izvor paljenja. CI = kompresijsko paljenje. (1) Dopuštena razina komponente NO2 u graničnoj vrijednosti NOx može biti određena naknadno.;

▼M1

Kako je određeno u Direktivi 88/77/EEZ, mogu se uzeti u obzir buduće emisijske kategorije vozila i buduće izmjene.

▼B

PRILOG I.

NAJMANJE POREZNE STOPE PRIMJENLJIVE NA VOZILA

Motorna vozila

Broj osovina i maksimalna dozvoljena bruto nosivost (u tonama)		Najmanja porezna stopa (u eurima/godišnje)
Ne manje od	Manje od	Pogonska(-e) osovina(-e) sa zračnim ovjesom ili priznatim ekvivalentom (1)	Drugi sustavi pogonskog ovjesa
Dvije osovine
12	13	0	31
13	14	31	86
14	15	86	121
15	18	121	274
Tri osovine
15	17	31	54
17	19	54	111
19	21	111	144
21	23	144	222
23	25	222	345
25	26	222	345
Četiri osovine
23	25	144	146
25	27	146	228
27	29	228	362
29	31	362	537
31	32	362	537
(1) Ovjes koji se priznaje kao ekvivalent u skladu s definicijom iz Priloga II. Direktivi Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996., o utvrđivanju, za određena cestovna vozila koja prometuju u Zajednici, najvećih dozvoljenih dimenzija u nacionalnom i međunarodnom prometu i najvećih dozvoljenih težina u međunarodnom prometu (SL L 235, 17.9.1996., str. 59.).

KOMBINIRANA VOZILA (ZGLOBNA VOZILA I CESTOVNI VLAKOVI)

Broj osovina i maksimalna dozvoljena bruto nosivost (u tonama)		Najmanja porezna stopa (u eurima/godišnje)
Ne manje od	Manje od	Pogonska(-e) osovina(-e) sa zračnim ovjesom ili priznatim ekvivalentom (1)	Drugi sustavi pogonskog ovjesa
2 + 1 osovine
12	14	0	0
14	16	0	0
16	18	0	14
18	20	14	32
20	22	32	75
22	23	75	97
23	25	97	175
25	28	175	307
2 + 2 osovine
23	25	30	70
25	26	70	115
26	28	115	169
28	29	169	204
29	31	204	335
31	33	335	465
33	36	465	706
36	38	465	706
2 + 3 osovine
36	38	370	515
38	40	515	700
3 + 2 osovine
36	38	327	454
38	40	454	628
40	44	628	929
3 + 3 osovine
36	38	186	225
38	40	225	336
40	44	336	535
(1) Ovjes koji se priznaje kao ekvivalent u skladu s definicijom u Prilogu II. Direktivi Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996., o utvrđivanju, za određena cestovna vozila koja prometuju u Zajednici, najvećih dozvoljenih dimenzija u nacionalnom i međunarodnom prometu i najvećih dozvoljenih težina u međunarodnom prometu (SL L 235, 17.9.1996., str. 59.).

▼M9

PRILOG II.

NAJVEĆI IZNOSI KORISNIČKIH NAKNADA U EURIMA, UKLJUČUJUĆI ADMINISTRATIVNE TROŠKOVE, IZ ČLANKA 7.a STAVKA 2.

Godišnje

	Najviše tri osovine	Najmanje četiri osovine
Euro 0	1 899	3 185
Euro I	1 651	2 757
Euro II	1 428	2 394
Euro III	1 242	2 073
Euro IV	1 081	1 803
Euro V	940	1 567
Euro VI	855	1 425

Mjesečno, tjedno i dnevno

Najviše mjesečne, tjedne i dnevne cijene razmjerne su trajanju upotrebe infrastrukture.

▼M1

PRILOG III.

TEMELJNA NAČELA ZA RASPODJELU TROŠKOVA I IZRAČUN CESTARINA

▼M3

Ovaj Prilog određuje temeljna načela za izračun ponderirane prosječne infrastrukturne pristojbe u skladu s člankom 7.b stavkom 1. Obveza povezivanja infrastrukturnih pristojbi s troškovima ne dovodi u pitanje slobodu država članica da se, u skladu s člankom 7.b, stavkom 2., odluče ne pokriti sve troškove iz prihoda ostvarenih infrastrukturnim pristojbama, niti njihovu slobodu da, u skladu s člankom 7.f, iznosi specifičnih infrastrukturnih pristojba odstupaju od prosjeka.

▼M1

Primjena ovih načela mora u potpunosti biti u skladu s drugim postojećim obvezama u skladu s pravom ►M3 Unije ◄ , posebno u odnosu na ugovore o koncesiji koji se dodjeljuju u skladu s Direktivom 2004/18/EZ te s drugim instrumentima ►M3 Unije ◄ na području javne nabave.

Kada država članica pregovara s jednom ili više trećih strana radi sklapanja koncesijskog ugovora za izgradnju ili poslovanje dijela njezine infrastrukture, ili ako zbog toga stupi u neki drugi dogovor utemeljen na nacionalnom zakonodavstvu ili na ugovoru koji je sklopila vlada države članice, usklađenost s ovim načelima procjenjuje se na temelju rezultata ovih pregovora.

1. Definicija mreže i relevantnih vozila

—

Kad se na cjelokupnu transeuropsku cestovnu mrežu ne primjenjuje jedinstven režim cestarina, država članica točno određuje onaj dio ili dijelove mreže na kojima se primjenjuje režim cestarine, kao i sustav koji upotrebljava za kategorizaciju vozila u svrhu primjene različitih iznosa cestarina. Države članice također navode obuhvaća li njihov režim cestarina i vozila ispod praga od 12 tona.

—

Kada država članica odluči da za različite dijelove svoje mreže donese različite politike koji se tiču povrata troškova, (kao što je to dopušteno u skladu s ►M3 s člankom 7.b stavkom 2. ◄ ), za svaki jasno definiran dio mreže troškovi se izračunavaju posebno. Država članica može odlučiti podijeliti svoju mrežu na određen broj jasno definiranih dijelova kako bi se za svaki dio sklopili posebni ugovori o koncesiji ili slično.

2. Troškovi infrastrukture

2.1. Investicijski troškovi

—

Investicijski troškovi uključuju troškove izgradnje, (uključujući troškove financiranja), i troškove razvoja infrastrukture, te tamo gdje je to primjenjivo, povrat od investicijskog ulaganja ili stopu dobiti. Također se uključuju troškovi stjecanja zemljišta, planiranja, projektiranja, nadzora građevinskih ugovora i upravljanja projektom, te troškovi za arheološka istraživanja i istraživanja tla, kao i drugi relevantni sporedni troškovi.

—

Povrat troškova izgradnje temelji se ili na vijeku trajanja infrastrukture ili na nekom drugom razdoblju amortizacije, (koje nije kraće od 20 godina), koje se smatra prikladnim zbog financiranja kroz ugovor o koncesiji ili na neki drugi način. Trajanje razdoblja amortizacije može biti ključna varijabla u pregovorima za sklapanje ugovora o koncesiji, posebno ako navedena država članica, kao ugovorna strana, želi postaviti gornju granicu izmjerljive prosječne cestarine koja će se primjenjivati.

—

Ne dovodeći u pitanje izračun investicijskih troškova, povrat troškova može:

—

biti jednakomjerno raspodijeljen tijekom razdoblja amortizacije, ili izmjerljiv u početnim, srednjim ili kasnijim godinama, uz uvjet da se takva izmjerljivost izvodi na transparentan način,

—

predvidjeti indeksaciju cestarina tijekom razdoblja amortizacije.

—

Svi troškovi nastali u proteklom razdoblju temelje se na plaćenim iznosima. Troškovi koji će još nastati u budućnosti, temelje se na razumnim predviđanjima tih troškova.

—

Javne investicije se mogu smatrati zajmovima. Kamatna stopa koja se primjenjuje na troškove nastale u proteklom razdoblju je stopa koja se primjenjivala na javne zajmove tijekom tog razdoblja.

▼M9

—

Troškovi koji se odnose na teška vozila utvrđuju se na pravednoj i transparentnoj osnovi uzimajući u obzir udio prometa teških vozila u cestovnoj mreži i s tim povezane troškove. Kilometri koje prijeđu teška vozila mogu se u tu svrhu prilagoditi primjenom objektivno opravdanih ‚faktora ekvivalentnosti’ poput onih utvrđenih u točki 4. ( 19 ).

▼M1

—

Određivanje procijenjenog povrata od investicijskog ulaganja ili stope dobiti mora biti razumno i odražavati uvjete na tržištu, te se može mijenjati radi poticanja veće učinkovitosti treće ugovorne strane u pogledu zahtjeva koji se postavljaju na kvalitetu usluge. Povrat od investicijskog ulaganja se može proračunati upotrebom gospodarskih pokazatelja, kao što su IRR, (unutarnja stopa povrata investicija), ili WACC (izmjerljiv prosječni trošak kapitala).

2.2. Godišnji troškovi održavanja i troškovi konstrukcijskih popravaka

—

Ovi troškovi uključuju godišnje troškove održavanja mreže i periodične troškove povezane s popravcima, učvršćivanjem i mijenjanjem površinskog sloja ceste, kako bi se osiguralo održavanje operativne funkcionalnosti mreže tijekom vremena.

▼M9

—

Ti se troškovi raspoređuju na teška vozila i ostali promet na temelju stvarnih i predviđenih udjela kilometara vozila i može ih se prilagoditi s pomoću objektivno opravdanih „faktora ekvivalentnosti” poput onih utvrđenih u točki 4.

▼M1

3. Troškovi poslovanja, upravljanja i ubiranja cestarina

Ovi troškovi uključuju sve troškove operatora infrastrukture koji nisu sadržani u odjeljku 2., a koji se odnose na provedbu, rad i upravljanje infrastrukturom i sustavom ubiranja cestarine. Oni posebno uključuju:

—

troškove izgradnje, uspostave i održavanja naplatnih kućica i drugih sustava naplate,

—

svakodnevne troškove rada, upravljanja i provođenja sustava naplate cestarina,

—

upravne naknade i pristojbe povezane s ugovorima o koncesiji,

—

troškove upravljanja, uprave i usluga povezane s poslovanjem infrastrukture.

Troškovi mogu uključivati povrat od investicijskog ulaganja ili stopu dobiti koji odražavaju stupanj prenesenog rizika.

Ovakvi se troškovi na pravičnoj i transparentnoj osnovi raspodjeljuju na sve klase vozila koje podliježu sustavu naplaćivanja cestarina.

▼M9

4. Udio teških vozila u prometu, faktori ekvivalentnosti i korektivni mehanizam

—

Izračun cestarina temelji se na stvarnim ili predviđenim udjelima prijeđenih kilometara teških vozila koji se prema potrebi mogu prilagoditi primjenom faktora ekvivalentnosti kako bi se uvažili povećani troškovi izgradnje i popravaka infrastrukture kojom se koriste teška vozila.

▼M1

—

U sljedećoj tablici je prikazan skup okvirnih čimbenika izjednačenja. Ako država članica koristi čimbenike izjednačenja čiji se omjeri razlikuju od onih prikazanih u ovoj tablici, ti se čimbenici moraju temeljiti na objektivno opravdanim kriterijima i moraju biti dostupni javnosti.

Kategorija vozila (1)	Čimbenici izjednačenja
Kategorija vozila (1)	Konstrukcijski popravak (2)	Investicije	Godišnje održavanje
Između 3,5 t i 7,5 t, kategorija 0	1	1	1
> 7,5 t, kategorija I	1,96	1	1
> 7,5 t, kategorija II	3,47	1	1
> 7,5 t, kategorija III	5,72	1	1
(1) Za određivanje kategorije vozila vidjeti Prilog IV. (2) Kategorije vozila odgovaraju osovinskim težinama od 5,5, 6,5, 7,5 i 8,5 tona.

—

Režimi naplate cestarina koji se temelje na predviđenim razinama prometa moraju imati korektivni mehanizam pomoću kojeg se cestarine povremeno prilagođavaju kako bi se ispravio bilo kakav prenizak ili previsok povrat troškova zbog pogrešaka prognoze.

▼M9

PRILOG III.a

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA NAPLATU PRISTOJBE ZA VANJSKE TROŠKOVE

Ovim Prilogom utvrđuju se minimalni zahtjevi za naplatu pristojbe za vanjske troškove i, prema potrebi, za izračun najviše pristojbe za vanjske troškove.

1. Obuhvaćeni dijelovi cestovne mreže

Država članica točno definira dio ili dijelove svoje cestovne mreže za koje se naplaćuje pristojba za vanjske troškove.

Ako država članica namjerava naplaćivati pristojbu za vanjske troškove samo na dijelu ili dijelovima cestovne mreže koja se sastoji od njezina udjela u transeuropskoj cestovnoj mreži i njezinim autocestama, taj se dio ili dijelovi odabiru nakon procjene kojom se utvrđuje da bi uvođenje pristojbe za vanjske troškove na drugim dijelovima tako sastavljene cestovne mreže moglo negativno utjecati na okoliš, javno zdravlje ili sigurnost na cestama.

Počevši od 25. ožujka 2026., država članica koja ne namjerava naplaćivati pristojbu za vanjske troškove za onečišćenje zraka na određenim dionicama svoje cestovne mreže za koju se naplaćuje cestarina i odabire te određene dionice na temelju takve procjene.

2. Obuhvaćena vozila, ceste i vremenska razdoblja

Ako država članica namjerava primjenjivati pristojbe za vanjske troškove koje su više od referentnih vrijednosti utvrđenih u Prilogu III.b ili Prilogu III.c, ona obavješćuje Komisiju o klasifikaciji vozila prema kojoj će varirati pristojbe za vanjske troškove. Ako je to primjenjivo, ona obavješćuje Komisiju o lokaciji cesta na kojima se naplaćuju više pristojbe za vanjske troškove („prigradske ceste (uključujući autoceste)”) i cesta na kojima se naplaćuju niže pristojbe za vanjske troškove („međugradske ceste (uključujući autoceste)”).

Prema potrebi obavješćuje Komisiju i o točnim vremenskim razdobljima koja odgovaraju noćnom razdoblju tijekom kojeg se može primijeniti viša pristojba za vanjske troškove u vezi s bukom kako bi se uvažile veće smetnje zbog buke.

Klasifikacija cesta na prigradske (uključujući autoceste) i međugradske (uključujući autoceste) te definicija vremenskih razdoblja temelje se na objektivnim kriterijima, povezanima s razinom izloženosti cesta i njihove okoline onečišćenju, kao što su gustoća naseljenosti, godišnji prosjek onečišćenja zraka (posebno za PM10 i NO2) te broj dana (za PM10) i sati (za NO2) tijekom kojih su premašene granične vrijednosti uspostavljene na temelju Direktive 2008/50/EZ. Upotrijebljeni kriteriji uključuju se u obavijest.

3. Iznos pristojbe

Ovaj se odjeljak primjenjuje ako država članica namjerava primjenjivati pristojbe za vanjske troškove koje su više od referentnih vrijednosti utvrđenih u Prilogu III.b ili Prilogu III.c.

Za svaki razred vozila, vrstu ceste i vremensko razdoblje, ovisno o slučaju, država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo određuje jedinstveni specifični iznos. Sustav naplate koji iz toga proizlazi mora biti transparentan, javno objavljen i dostupan svim korisnicima pod jednakim uvjetima. Objava bi se trebala napraviti pravodobno i prije provedbe. Objavljuju se svi parametri, podaci i ostale informacije potrebne kako bi se razumjelo na koji se način izračunavaju razni elementi vanjskih troškova.

Prilikom određivanja pristojbi države članice ili, prema potrebi, neovisno tijelo rukovode se načelom učinkovitog oblikovanja cijena, što znači određivanje cijene koja je blizu graničnih društvenih troškova upotrebe vozila za koje se naplaćuje pristojba.

Pristojba se utvrđuje nakon što se razmotre rizici od preusmjeravanja prometa zajedno sa svim negativnim učincima na sigurnost na cestama, okoliš i zagušenje, kao i sva rješenja kojima bi se moglo ublažiti te rizike.

Država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo nadzire učinkovitost sustava naplate pristojbi na smanjenje štete u okolišu nastale zbog cestovnog prijevoza. Ona svake dvije godine prema potrebi prilagođava strukturu pristojbi i specifični iznos pristojbe utvrđene za dani razred vozila, vrstu ceste i vremensko razdoblje s obzirom na promjene u ponudi i potražnji u području prijevoza.

4. Elementi vanjskih troškova

4.1 Trošak onečišćenja zraka zbog prometa

Ako država članica namjerava primijeniti pristojbe za vanjske troškove koje su više od referentnih vrijednosti navedenih u Prilogu III.b, ta država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo izračunava naplativi trošak onečišćenja zraka zbog prometa primjenom sljedeće formule:

pri čemu je:

— PCVij

trošak onečišćenja zraka vozilom razreda i na cesti vrste j (euro/vozilo-kilometar)

— EFik

faktor emisije onečišćujuće tvari k i vozila razreda i (gram/vozilo-kilometar)

— PCjk

novčani trošak onečišćujuće tvari k za vrstu ceste j (euro/gram)

Faktori emisije isti su kao oni kojima se država članica koristi za utvrđivanje nacionalnih inventara emisija predviđenih u Direktivi (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća ( 20 ) (kojom se zahtijeva upotreba EMEP-ova/EEA-ina Priručnika za inventar emisija onečišćujućih tvari u zraku ( 21 )). Novčani trošak onečišćujućih tvari procjenjuje država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo iz članka 7.c stavka 2. ove Direktive koristeći se znanstveno dokazanim metodama.

Država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo mogu primijeniti znanstveno dokazane alternativne metode za izračun vrijednosti troškova onečišćenja zraka koristeći se podacima iz mjerenja onečišćujućih tvari u zraku i lokalnom vrijednosti novčanog troška onečišćujućih tvari u zraku.

4.2 Trošak onečišćenja bukom zbog prometa

Ako država članica namjerava primijeniti pristojbe za vanjske troškove koje su više od referentnih vrijednosti navedenih u Prilogu III.b ta država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo izračunava naplativi trošak onečišćenja bukom zbog prometa primjenom sljedećih formula:

NCVj (day) = a × NCVj

NCVj (night) = b × NCVj

pri čemu je:

— NCVj

trošak buke jednog teškog teretnog vozila na cesti vrste j (euro/vozilo-kilometar)

— NCjk

trošak buke po osobi izloženoj na cesti vrste j razini buke k (euro/osoba)

— POPk

stanovništvo izloženo dnevnoj buci razine k po kilometru (osoba/kilometar)

— WADT

ponderirani prosječni dnevni promet (sveden na ekvivalentni broj osobnih automobila)

— a i b

su ponderi koje utvrđuje država članica tako da nastali trošak ponderirane prosječne buke po prijeđenom kilometru vozila odgovara NCVj (svakodnevno).

Onečišćenje bukom zbog prometa odnosi se na učinak buke na zdravlje građana u blizini ceste.

Podaci o stanovništvu izloženom razini buke k uzimaju se iz strateških karata buke, sastavljenih na temelju članka 7. Direktive 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 22 ), ili drugog jednakovrijednog izvora podataka.

Trošak po osobi izloženoj razini buke k procjenjuje država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo koristeći se znanstveno dokazanim metodama.

Za ponderirani prosječni dnevni promet primjenjuje se faktor ekvivalentnosti „e” između teških teretnih vozila i osobnih automobila izračunan na osnovi razina emisije buke prosječnog osobnog automobila i prosječnog teškog teretnog vozila uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 540/2014 Europskog parlamenta i Vijeća ( 23 ).

Država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo može uvesti diferencirane pristojbe za buku kako bi nagradili upotrebu tiših vozila pod uvjetom da to ne dovodi do diskriminacije stranih vozila.

4.3 Trošak emisija CO2 zbog prometa

Ako država članica namjerava primjenjivati pristojbu za vanjske troškove za emisije CO2 koja je viša od referentnih vrijednosti utvrđenih u Prilogu III.c, ta država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo izračunava naplativi trošak na osnovi znanstvenih dokaza koristeći se pristupom izbjegavanja troškova, a posebno uzimajući u obzir i objašnjavajući sljedeće aspekte:

(a)

odabir ciljne razine emisija;

(b)

procjenu mogućnosti ublažavanja;

(c)

procjenu osnovnog scenarija;

(d)

nesklonost riziku i gubitku;

(e)

ponderiranje vlasničkog kapitala.

Država članica obavješćuje Komisiju najmanje šest mjeseci prije provedbe takve pristojbe za vanjske troškove za emisije CO2.

PRILOG III.b

REFERENTNE VRIJEDNOSTI PRISTOJBE ZA VANJSKE TROŠKOVE

U ovom se Prilogu utvrđuju referentne vrijednosti pristojbe za vanjske troškove, uključujući troškove onečišćenja zraka i onečišćenja bukom.

Tablica 1.

Referentne vrijednosti za pristojbu za vanjske troškove za teška teretna vozila

Razred vozila	Cent/vozilo-kilometar	Prigradski (1)	Međugradski (2)
Teško teretno vozilo s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila manjom od 12 tona ili s dvije osovine	Euro 0	18,6	9,9
	Euro I	12,6	6,4
	Euro II	12,5	6,3
	Euro III	9,6	4,8
	Euro IV	7,3	3,4
	Euro V	4,4	1,8
	Euro VI	2,3	0,5
	Manje onečišćujuće od Euro VI, uključujući vozila s nultim emisijama	2,0	0,3
Teško teretno vozilo s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila između 12 i 18 tona ili s tri osovine	Euro 0	24,6	13,7
	Euro I	15,8	8,4
	Euro II	15,8	8,4
	Euro III	12,5	6,6
	Euro IV	9,2	4,5
	Euro V	5,6	2,7
	Euro VI	2,8	0,7
	Manje onečišćujuće od Euro VI, uključujući vozila s nultim emisijama	2,3	0,3
Teško teretno vozilo s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila između 18 i 32 tona ili s četiri osovine	Euro 0	27,8	15,8
	Euro I	20,4	11,3
	Euro II	20,4	11,2
	Euro III	16,3	8,9
	Euro IV	11,8	6,0
	Euro V	6,6	3,4
	Euro VI	3,1	0,8
	Manje onečišćujuće od Euro VI, uključujući vozila s nultim emisijama	2,5	0,3
Teško teretno vozilo s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila iznad 32 tone ili s pet ili više osovina	Euro 0	33,5	19,4
	Euro I	25,0	14,1
	Euro II	24,9	13,9
	Euro III	20,1	11,1
	Euro IV	14,2	7,5
	Euro V	7,6	3,8
	Euro VI	3,4	0,8
	Manje onečišćujuće od Euro VI, uključujući vozila s nultim emisijama	2,8	0,3
(1) „Prigradski” znači područja s gustoćom naseljenosti između 150 i 900 stanovnika/km2 (medijan gustoće naseljenosti od 300 stanovnika/km2). (2) „Međugradski” znači područja s gustoćom naseljenosti manjom od 150 stanovnika/km2.

Vrijednosti iz tablice 1. mogu se u planinskim područjima i oko aglomeracija pomnožiti s faktorom do najviše 2, u mjeri u kojoj je to opravdano manjom disperzijom, nagibom cesta, nadmorskom visinom ili temperaturnim inverzijama. Ako postoje znanstveni dokazi za primjenu većeg faktora u planinskim područjima i aglomeracijama, ta se referentna vrijednost može povećati na temelju detaljnog obrazloženja.

▼M9

PRILOG III.c

REFERENTNE VRIJEDNOSTI PRISTOJBE ZA VANJSKE TROŠKOVE ZA EMISIJE CO2

U ovom se Prilogu utvrđuju referentne vrijednosti pristojbe za vanjske troškove, uzimajući u obzir troškove emisija CO2.

Tablica 1.

Referentne vrijednosti pristojbe za vanjske troškove za emisije CO2 za teška teretna vozila

Razred vozila		Cent/vozilo-kilometar	Međugradske ceste (uključujući autoceste)
Teško teretno vozilo s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila manjom od 12 tona ili s dvije osovine	emisijski razred CO2 1	Euro 0	4,5
		Euro I Euro II Euro III Euro IV Euro V Euro VI	4,0
	emisijski razred CO2 2		3,8
	emisijski razred CO2 3		3,6
	Vozilo s niskim emisijama		2,0
	Vozilo s nultim emisijama		0
Teško teretno vozilo s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila između 12 i 18 tona ili s tri osovine	emisijski razred CO2 1	Euro 0	6,0
		Euro I Euro II Euro III	5,2
		Euro IV Euro V Euro VI	5,0
	emisijski razred CO2 2		4,8
	emisijski razred CO2 3		4,5
	Vozilo s niskim emisijama		2,5
	Vozilo s nultim emisijama		0
Teško teretno vozilo s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila između 18 tona i 32 tone ili s četiri osovine	emisijski razred CO2 1	Euro 0	7,9
		Euro I	6,9
		Euro II
		Euro III
		Euro IV	6,7
		EU Euro RO V
		Euro VI
	emisijski razred CO2 2		6,4
	emisijski razred CO2 3		6,0
	Vozilo s niskim emisijama		3,4
	Vozilo s nultim emisijama		0
Teško teretno vozilo s najvećom tehnički dopuštenom masom opterećenog vozila iznad 32 tone ili s pet ili više osovina	emisijski razred CO2 1	Euro 0	9,1
		Euro I	8,1
		Euro II
		Euro III
		Euro IV	8,0
		Euro V
		Euro VI
	emisijski razred CO2 2		7,6
	emisijski razred CO2 3		7,2
	Vozilo s niskim emisijama		4,0
	Vozilo s nultim emisijama		0

▼M1

PRILOG IV.

OKVIRNO UTVRĐIVANJE KATEGORIJE VOZILA

Kategorije vozila su definirane u donjoj tablici.

Vozila se klasificiraju u potkategorije 0, I, II i III u skladu sa štetom koju uzrokuju na površini ceste, uzlaznim slijedom (tako je kategorija III kategorija koja nanosi najveću štetu cestovnoj infrastrukturi). Šteta raste eksponencijalno s porastom osovinske težine.

Sva motorna i kombinirana vozila čija je maksimalna dopuštena težina u natovarenom stanju manja od 7,5 tona, pripadaju u kategoriju štetnosti 0.

Motorna vozila

Pogonske osovine sa zračnim ovjesom ili priznatim ekvivalentom (1)		Drugi sustavi ovjesa pogonske osovine		Kategorija štete
Broj osovina i najveća dopuštena ukupna težina natovarenog vozila (u tonama)		Broj osovina i najveća dopuštena ukupna težina natovarenog vozila (u tonama)
Ne manje od	Manje od	Ne manje od	Manje od
Dvije osovine
7,5	12	7,5	12	I.
12	13	12	13
13	14	13	14
14	15	14	15
15	18	15	18
Tri osovine
15	17	15	17
17	19	17	19
19	21	19	21
21	23	21	23
23	25
25	26
		23	25	II.
		25	26
Četiri osovine
23	25	23	25	I.
25	27	25	27
27	29
		27	29	II.
		29	31
		31	32
29	31
31	32
(1) Ovjes koji se priznaje kao ekvivalentan u skladu s definicijom iz Priloga II. Direktivi Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju, za određena cestovna vozila koja prometuju u Zajednici, najvećih dopuštenih dimenzija u nacionalnom i međunarodnom prometu i najvećih dopuštenih težina u međunarodnom prometu (SL L 235, 17.9.1996., str. 59.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 67, 9.3.2002., str. 47.).

▼M9

Skupovi vozila (zglobna vozila i cestovni vlakovi)

Pogonske osovine sa zračnim ovjesom ili priznate kao ekvivalentne		Drugi sustavi ovjesa pogonskih osovina		Kategorija štetnosti
Broj osovina i najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila (u tonama)		Broj osovina i najveća tehnički dopuštena masa opterećenog vozila (u tonama)
Ne manje od	Manje od	Ne manje od	Manje od
2 + 1 osovina
7,5 12 14 16 18 20 22 23 25	12 14 16 18 20 22 23 25 28	7,5 12 14 16 18 20 22 23 25	12 14 16 18 20 22 23 25 28	I.
2 + 2 osovine
23 25 26 28	25 26 28 29	23 25 26 28	25 26 28 29
29	31	29	31	II.
31	33	31	33
33 36	36 38	33	36	III.
2 + 3 osovine				II.
36 38	38 40	36	38
		38	40	III.
2 + 4 osovine				II.
36 38	38 40	36	38
		38	40	III.
3 + 1 osovina				II.
30 32	32 35	30	32
		32	35	III.
3 + 2 osovine				II.
36 38	38 40	36	38
		38 40	40 44	III.
40	44
3 + 3 osovine
36 38	38 40	36	38	I.
		38	40	II.
40	44	40	44
7 osovina
40	50	40	50	II.
50	60	50	60	III.
60		60
Najmanje 8 osovina
40	50	40	50		I.
50	60	50	60	II.
60		60		III.

▼M9

PRILOG V.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA NAPLATU NAKNADE ZBOG ZAGUŠENJA

U ovom se Prilogu utvrđuju minimalni zahtjevi za naplatu naknade zbog zagušenja.

1. Dijelovi mreže koji podliježu naplati naknada zbog zagušenja, obuhvaćena vozila i vremenska razdoblja

Države članice točno definiraju:

(a)

dio ili dijelove svoje mreže koje čini njihov udio u transeuropskoj cestovnoj mreži i njihove autoceste iz članka 7. stavka 1. na koje će se primjenjivati naknada zbog zagušenja u skladu s člankom 7.da stavcima 1. i 3.;

(b)

klasifikaciju dijelova mreže na koje se primjenjuje naknada zbog zagušenja u „velegradske” i „nevelegradske”. Države članice primjenjuju kriterije navedena u tablici 1. za potrebe klasifikacije svakog cestovnog segmenta.

Tablica 1.

Kriteriji za klasificiranje cesta u mreži iz točke (a) u „velegradske” i „nevelegradske”

Kategorija ceste	Kriterij klasificiranja
„velegradska”	dijelovi mreže koji se nalaze unutar aglomeracije s najmanje 250 000 stanovnika.
„nevelegradska”	dijelovi mreže koji se ne mogu svrstati pod „velegradska”.

(c)

razdoblja tijekom kojih se naknada primjenjuje za svaki pojedini segment. Kad se tijekom razdoblja naplate naknada primjenjuju različite razine naknada, države članice jasno navode početak i kraj svakog razdoblja za vrijeme kojeg se primjenjuje određena naknada.

Države članice koriste se faktorima ekvivalentnosti predviđenima u tablici 2. u svrhu utvrđivanja omjera između razina naknade za različite kategorije vozila:

Tablica 2.

Faktori ekvivalentnosti za utvrđivanje omjera između razina naknade zbog zagušenja za različite kategorije vozila

Kategorija vozila	Faktor ekvivalentnosti
Laka vozila	1
Kruta teška teretna vozila	1,9
Turistički autobusi i obični autobusi	2,5
Zglobna teška teretna vozila	2,9

2. Iznos pristojbe

Za svaki razred vozila, segment ceste i razdoblje država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo određuje specifični pojedinačni iznos utvrđen u skladu s odredbama Odjeljka 1. ovog Priloga uzimajući u obzir odgovarajuće referentne vrijednosti utvrđene u tablici u Prilogu VI. Sustav naplate koji iz toga proizlazi mora biti transparentan, javno objavljen i dostupan svim korisnicima pod jednakim uvjetima.

Prije uvođenja naknade zbog zagušenja država članica pravodobno objavljuje sve sljedeće podatke:

(a)

sve parametre, podatke i druge informacije potrebne da bi se razumjelo kako se klasificiraju ceste i vozila te određuju razdoblja primjene naknade;

(b)

potpun opis naknada zbog zagušenja koje se primjenjuju na svaku kategoriju vozila na svakom cestovnom segmentu i za svako vremensko razdoblje.

Države članice stavljaju na raspolaganje Komisiji sve informacije koje je potrebno objaviti u skladu s točkama (a) i (b).

Naknada se utvrđuje tek nakon što se razmotre rizici od preusmjeravanja prometa zajedno sa svim negativnim učincima na sigurnost na cestama, okoliš i zagušenje, kao i sva rješenja kojima bi se moglo ublažiti te rizike.

Ako država članica namjerava primijeniti naknade zbog zagušenja koje su veće od referentnih vrijednosti utvrđenih u tablici u Prilogu VI., ona obavješćuje Komisiju o sljedećem:

lokaciji cesta na koje se primjenjuju naknade zbog zagušenja;

ii.

klasificiranju cesta u „velegradske” i „nevelegradske”, kako je određeno u odjeljku 1. točki (b);

iii.

razdobljima tijekom kojih se naknada primjenjuje, kako je određeno u odjeljku 1. točki (c);

iv.

svakom djelomičnom ili potpunom izuzeću koje se primjenjuje na minibuse, obične autobuse te turističke autobuse.

3. Praćenje

Država članica ili, prema potrebi, neovisno tijelo nadzire učinkovitost sustava naplate naknada na smanjenje zagušenja. Ona svake tri godine prema potrebi prilagođava strukturu naknada, razdoblje (ili razdoblja) naplate i specifični iznos naknade utvrđen za svaku kategoriju vozila, vrstu ceste i razdoblje u odnosu na promjene u ponudi i potražnji u području prijevoza.

PRILOG VI.

REFERENTNE VRIJEDNOSTI NAKNADE ZBOG ZAGUŠENJA

Ovim se Prilogom utvrđuju referentne vrijednosti naknade zbog zagušenja.

Referentne vrijednosti predviđene u tablici u nastavku primjenjuju se na laka vozila. Naknade zbog zagušenja za druge kategorije vozila utvrđuju se množenjem naknade za laka vozila s faktorima ekvivalentnosti predviđenima u tablici u Prilogu V.

Tablica

Referentne vrijednosti naknade zbog zagušenja za laka vozila

Cent/vozilo-kilometar	Velegradske	Nevelegradske
Autoceste	25,9	23,7
Glavne ceste	61,0	41,5

PRILOG VII.

VRIJEDNOSTI EMISIJA

U ovom se Prilogu utvrđuju vrijednosti emisija za onečišćujuće tvari prema kojima se diferenciraju cestarine i korisničke naknade u skladu s člankom 7.gb stavkom 1. točkom (b).

Tablica

Kriteriji vrijednosti emisija za onečišćujuće tvari za laka vozila

Cestarine i korisničke naknade	5 – 15 % ispod najviše cijene	15 – 25 % ispod najviše cijene	25 – 35 % ispod najviše cijene	Do 75 % ispod najviše cijene
Vrijednosti emisija	Euro-6d-temp-x (1)	Euro-6d-x (1)	Deklarirane najviše vrijednosti RDE-a za emisije onečišćujućih tvari (2) < 80 % primjenjivih graničnih vrijednosti emisija	Vozila s nultim emisijama
(1) gdje x može biti prazan ili jedno od sljedećeg (EVAP, EVAP-ISC, ISC ili ISC-FCM). (2) i za NOx i za PN kako su navedeni u točki 48.2 certifikata o sukladnosti u Dodatku Prilogu VIII. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2020/683 (1) (1) Provedbena uredba Komisije (EU) 2020/683 оd 15. travnja 2020. o provedbi Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na administrativne zahtjeve za homologaciju i nadzor tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 163, 26.5.2020., str. 1.).

( 1 ) Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže (SL L 348, 20.12.2013., str. 1.).

( 2 ) Direktiva 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o periodičnim tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih priključnih vozila te stavljanju izvan snage Direktive 2009/40/EZ (SL L 127, 29.4.2014., str. 51.).

( 3 ) Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.).

( 4 ) Uredba Komisije (EU) 2017/2400 оd 12. prosinca 2017. o provedbi Uredbe (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na utvrđivanje emisija CO2 i potrošnje goriva teških vozila te o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Komisije (EU) br. 582/2011 (SL L 349, 29.12.2017., str. 1.).

( 5 ) Uredba (EU) 2019/1242 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o utvrđivanju emisijskih normi CO2 za nova teška vozila i izmjeni uredbi (EZ) br. 595/2009 i (EU) 2018/956 Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 96/53/EZ (SL L 198, 25.7.2019., str. 202.).

( 6 ) Uredba (EU) 2018/956 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. lipnja 2018. o praćenju emisija CO2 i potrošnje goriva novih teških vozila i o izvješćivanju o tim dvama parametrima (SL L 173, 9.7.2018., str. 1.).

( 7 ) Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).

( 8 ) SL L 368, 17.12.1992., str 38.

( 9 ) Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28.2.2014., str. 1.).

( 10 ) Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

( 11 ) Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.).

( 12 ) Uredba Komisije (EU) 2017/1151 оd 1. lipnja 2017. o dopuni Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila, o izmjeni Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 i Uredbe Komisije (EU) br. 1230/2012 te stavljanju izvan snage Uredbe Komisije (EZ) br. 692/2008 (SL L 175, 7.7.2017., str. 1.).

( 13 ) Uredba (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija CO2 za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila te o stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 443/2009 i (EU) br. 510/2011 (SL L 111, 25.4.2019., str. 13.).

( 14 ) SL L 134, 30.4.2004., str. 114.

( 15 ) SL L 166, 30.4.2004., str. 124.

( 16 ) Direktiva (EU) 2019/520 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o interoperabilnosti elektroničkih sustava za naplatu cestarine i olakšavanju prekogranične razmjene informacija o neplaćanju cestarina u Uniji (SL L 91, 29.3.2019., str. 45.).

( 17 ) SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

( 18 ) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

( 19 ) Prilikom primjene faktora ekvivalentnosti u državama članicama može se uzeti u obzir gradnja cesta koja se odvija u više faza ili za koju se upotrebljava pristup dugog vijeka trajanja.

( 20 ) Direktiva (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (SL L 344, 17.12.2016., str. 1.).

( 21 ) Metodologija Europske agencije za okoliš: Priručnik 2019. EMEP-a/EEA-a za inventar emisija onečišćujućih tvari u zraku – tehničke smjernice za pripremu nacionalnih inventara emisija (http://www.eea.europa.eu//publications/emep-eea-guidebook-2019).

( 22 ) Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.).

( 23 ) Uredba (EU) br. 540/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o razini buke motornih vozila i zamjenskih sustava za prigušivanje te o izmjeni Direktive 2007/46/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 70/157/EEZ (SL L 158, 27.5.2014., str. 131.).

Top

Choose the experimental features you want to try