EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 01993R2454-20151208

Consolidated text: Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/1993/2454/2015-12-08

1993R2454 — HR — 08.12.2015 — 024.001


Ovaj je dokument samo dokumentacijska pomoć za čiji sadržaj institucije ne preuzimaju odgovornost

►B

UREDBA KOMISIJE (EEZ) br. 2454/93

od 2. srpnja 1993.

o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o

Carinskom zakoniku Zajednice

( L 253 11.10.1993, 1)

 

 

  br.

stranica

datum

►M1

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 3665/93 od 21. prosinca 1993.

  L 335

1

31.12.1993

 M2

COMMISSION REGULATION (EC) No 665/94 of 24 March 1994 (*)

  L 82

15

25.3.1994

 M3

COUNCIL REGULATION (EC) No 1500/94 of 21 June 1994 (*)

  L 162

1

30.6.1994

►M4

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2193/94 od 8. rujna 1994.

  L 235

6

9.9.1994

►M5

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 3254/94 od 19. prosinca 1994.

  L 346

1

31.12.1994

►M6

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1762/95 od 19. srpnja 1995.

  L 171

8

21.7.1995

►M7

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 482/96 od 19. ožujka 1996.

  L 70

4

20.3.1996

►M8

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1676/96 od 30. srpnja 1996.

  L 218

1

28.8.1996

 M9

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 2153/96 od 25. listopada 1996.

  L 289

1

12.11.1996

►M10

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 12/97 od 18. prosinca 1996.

  L 9

1

13.1.1997

 M11

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 89/97 od 20. siječnja 1997.

  L 17

28

21.1.1997

►M12

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1427/97 od 23. srpnja 1997.

  L 196

31

24.7.1997

►M13

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 75/98 od 12. siječnja 1998.

  L 7

3

13.1.1998

►M14

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1677/98 od 29. srpnja 1998.

  L 212

18

30.7.1998

►M15

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 46/1999 od 8. siječnja 1999.

  L 10

1

15.1.1999

►M16

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 502/1999 od 12. veljače 1999.

  L 65

1

12.3.1999

 M17

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1662/1999 od 28. srpnja 1999.

  L 197

25

29.7.1999

►M18

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1602/2000 od 24. srpnja 2000.

  L 188

1

26.7.2000

►M19

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2787/2000 od 15. prosinca 2000.

  L 330

1

27.12.2000

►M20

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 993/2001 od 4. svibnja 2001.

  L 141

1

28.5.2001

►M21

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 444/2002 od 11. ožujka 2002.

  L 68

11

12.3.2002

►M22

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 881/2003 od 21. svibnja 2003.

  L 134

1

29.5.2003

►M23

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1335/2003 od 25. srpnja 2003.

  L 187

16

26.7.2003

►M24

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 2286/2003 od 18. prosinca 2003.

  L 343

1

31.12.2003

►M25

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 837/2005 od 23. svibnja 2005.

  L 139

1

2.6.2005

►M26

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 883/2005 od 10. lipnja 2005.

  L 148

5

11.6.2005

►M27

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 215/2006 od 8. veljače 2006.

  L 38

11

9.2.2006

►M28

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 402/2006 od 8. ožujka 2006.

  L 70

35

9.3.2006

►M29

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1875/2006 od 18. prosinca 2006.

  L 360

64

19.12.2006

►M30

COMMISSION REGULATION (EC) No 1792/2006 of 23 October 2006 (*)

  L 362

1

20.12.2006

►M31

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 214/2007 od 28. veljače 2007.

  L 62

6

1.3.2007

►M32

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1192/2008 od 17. studenoga 2008.

  L 329

1

6.12.2008

►M33

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 312/2009 od 16. travnja 2009.

  L 98

3

17.4.2009

►M34

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 414/2009 od 30. travnja 2009.

  L 125

6

21.5.2009

►M35

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 169/2010 od 1. ožujka 2010.

  L 51

2

2.3.2010

►M36

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 177/2010 od 2. ožujka 2010.

  L 52

28

3.3.2010

►M37

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 197/2010 od 9. ožujka 2010.

  L 60

9

10.3.2010

►M38

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 430/2010 od 20. svibnja 2010.

  L 125

10

21.5.2010

►M39

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1063/2010 od 18. studenoga 2010.

  L 307

1

23.11.2010

►M40

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 756/2012 od 20. kolovoza 2012.

  L 223

8

21.8.2012

►M41

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 1101/2012 od 26. studenoga 2012.

  L 327

18

27.11.2012

►M42

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1159/2012 od 7. prosinca 2012.

  L 336

1

8.12.2012

►M43

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1180/2012 od 10. prosinca 2012.

  L 337

37

11.12.2012

 M44

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 58/2013 od 23. siječnja 2013.

  L 21

19

24.1.2013

►M45

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 519/2013 оd 21. veljače 2013.

  L 158

74

10.6.2013

►M46

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 530/2013 od 10. lipnja 2013.

  L 159

1

11.6.2013

►M47

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1063/2013 оd 30. listopada 2013.

  L 289

44

31.10.2013

►M48

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1076/2013 оd 31. listopada 2013.

  L 292

1

1.11.2013

►M49

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1099/2013 оd 5. studenoga 2013.

  L 294

40

6.11.2013

►M50

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1357/2013 оd 17. prosinca 2013.

  L 341

47

18.12.2013

►M51

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 174/2014 оd 25. veljače 2014.

  L 56

1

26.2.2014

►M52

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 889/2014 оd 14. kolovoza 2014.

  L 243

39

15.8.2014

►M53

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1223/2014 оd 14. studenoga 2014.

  L 330

37

15.11.2014

►M54

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1272/2014 оd 28. studenoga 2014.

  L 344

14

29.11.2014

►M55

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/234 оd 13. veljače 2015.

  L 39

13

14.2.2015

►M56

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/428 оd 10. ožujka 2015.

  L 70

12

14.3.2015

►M57

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/2064 оd 17. studenoga 2015.

  L 301

12

18.11.2015


►A1

AKT o uvjetima pristupanjaRepublike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske i prilagodbama ugovorâ na kojima se temelji Europska unija

  C 241

21

29.8.1994

►A2

AKT o uvjetima pristupanja Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike i prilagodbama ugovora na kojima se temelji Europska unija

  L 236

33

23.9.2003



(*)






▼B

UREDBA KOMISIJE (EEZ) br. 2454/93

od 2. srpnja 1993.

o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o

Carinskom zakoniku Zajednice



KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice ( 1 ), u daljnjem tekstu „Zakonik”, a posebno njezin članak 249.,

budući da je Zakonik skupio sve postojeće carinsko zakonodavstvo u jedinstven pravni instrument; budući da je u isto vrijeme Zakonik prouzročio određene izmjene zakonodavstva da ga učini usklađenijim, da ga pojednostavi i da popuni određene praznine; budući da na taj način predstavlja cjelokupno zakonodavstvo Zajednice u ovom području;

budući da se isti razlozi koji su doveli do usvajanja Zakonika jednako primjenjuju na carinsko provedbeno zakonodavstvo; budući da je stoga navedene carinske provedbene odredbe koje su trenutačno raspršene po mnogim uredbama Zajednice i direktivama poželjno združiti u jedinstvenu uredbu;

budući da bi tako utvrđen provedbeni zakonik za Carinski zakonik Zajednice trebao utvrditi postojeća carinska provedbena pravila; budući da je usprkos tome potrebno, u svjetlu iskustva:

 napraviti neke izmjene kako bi se navedena pravila prilagodila odredbama Zakonika,

 proširiti područje primjene određenih odredaba koje se trenutačno primjenjuju samo na posebne carinske postupke kako bi se uzela u obzir sveobuhvatna primjena Zakonika,

 formulirati određena pravila preciznije kako bi se postigla veća pravna sigurnost u njihovoj primjeni;

budući da se napravljene promjene uglavnom odnose na odredbe u vezi s carinskim dugom;

budući da je primjereno ograničiti primjenu članka 791. stavka 2. do 1. siječnja 1995. i pregledati sadržaj u svjetlu iskustva stečenog prije tog vremena;

budući da su mjere predviđene ovom Uredbom u skladu s mišljenjem Odbora za Carinski zakonik,

DONIJELA JE OVU UREDBU:



DIO I.

OPĆE PROVEDBENE ODREDBE



GLAVA I.

OPĆENITO



POGLAVLJE 1.

Definicije

Članak 1.

U smislu ove Uredbe:

1.

Zakonik znači : Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice;

▼M6

2.

„Karnet ATA” znači : Međunarodna carinska isprava za privremeni uvoz utvrđenu na temelju ATA Konvencije ili Istanbulske konvencije;

▼M21

3.

Odbor znači : Odbor za Carinski zakonik osnovan člancima 247.a i 248.a Zakonika;

▼B

4.

Vijeće za carinsku suradnju znači : organizacija uspostavljena Konvencijom o osnivanju Vijeća za carinsku suradnju, sastavljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950.;

5.

Podaci potrebni za prepoznavanje robe znači : s jedne strane, podaci koji se koriste za prepoznavanje robe u trgovačkom smislu omogućavajući carinskim tijelima da odrede njihovo razvrstavanje u Carinsku tarifu i, s druge strane, da odrede količinu robe;

6.

Roba nekomercijalne naravi znači : roba čije stavljanje u dotični carinski postupak je povremene naravi i čija vrsta i količina ukazuju na to da je namijenjena za vlastitu, osobnu uporabu ili za uporabu u kućanstvu primatelja ili osoba koje je prenose ili je jasno da se radi o poklonima;

7.

Mjere trgovinske politike znači : netarifne mjere utvrđene, kao dio zajedničke trgovinske politike, u obliku odredaba Zajednice koje uređuju uvoz i izvoz robe, kao što su nadzorne i zaštitne mjere, količinska ograničenja ili limiti, te uvozne i izvozne zabrane;

8.

Carinska nomenklatura znači : jednu od nomenklatura iz članka 20. stavka 6. Zakonika;

9.

Harmonizirani sustav znači : Harmonizirani sustav nazivlja i brojčanog označavanja robe;

▼M21

10.

Ugovor znači : Ugovor o osnivanju Europske zajednice;

▼M6

11.

Istanbulska konvencija znači : Konvencija o privremenom uvozu potpisana u Istanbulu, 26. lipnja 1990.;

▼M29

12.

Gospodarski subjekt je : Osoba koja u okviru svojeg poslovanja obavlja djelatnosti koje uređuje carinsko zakonodavstvo;

▼M32

13.

Jedinstveno odobrenje znači :

odobrenje koje obuhvaća carinske uprave u više od jedne države članice za jedan od sljedećih postupaka:

 postupak pojednostavnjene deklaracije na temelju članka 76. stavka 1. Zakonika, ili

 postupak kućnog carinjenja na temelju članka 76. stavka 1. Zakonika, ili

 carinske postupke s gospodarskim učinkom na temelju članka 84. stavka 1. točke (b) Zakonika, ili

 posebne uporabe na temelju članka 21. stavka 1. Zakonika;

14.

Integrirano odobrenje znači : Odobrenje za uporabu više od jednog postupka iz točke 13.; ono može biti u obliku integriranog jedinstvenog odobrenja kada je uključeno više od jedne carinske uprave;

15.

Carinsko tijelo koje izdaje odobrenje znači : Carinsko tijelo koje izdaje odobrenje;

▼M33

16.

Broj EORI (registarski i identifikacijski broj gospodarskih subjekata) znači : Broj, jedinstven u Europskoj zajednici, koji gospodarskim subjektima i drugim osobama dodjeljuje carinsko tijelo ili nadležno tijelo ili tijela države članice u skladu s pravilima utvrđenim u poglavlju 6;

17.

Ulazna skraćena deklaracija znači : Skraćena deklaracija iz članka 36.a Zakonika koja se podnosi za robu unesenu u carinsko područje Zajednice, osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom;

▼M38

18.

Izlazna skraćena deklaracija znači : Skraćena deklaracija iz članka 182.c Zakonika koja se podnosi za robu koja se iznosi iz carinskog područja Zajednice, osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi.

▼M18

Članak 1.a

Za potrebe primjene članaka 291. do 300. zemlje Gospodarske unije Beneluks smatraju se jednom državom članicom.

▼B



POGLAVLJE 2.

Odluke

Članak 2.

Ako osoba koja podnosi zahtjev za donošenje odluke nije u poziciji pribaviti isprave i podatke potrebne za donošenje odluke, carinska tijela osiguravaju isprave i podatke kojima raspolažu.

Članak 3.

Odluka u vezi s osiguranjem, povoljna za osobu koja se potpisom obvezala da će na prvi pisani zahtjev carinskih tijela platiti zahtijevani iznos, ukinut će se ukoliko obveza nije ispunjena.

Članak 4.

Ukidanje ne utječe na robu koja je u trenutku stupanja na snagu ukidanja već bila stavljena u postupak temeljem ukinutog odobrenja.

Međutim, carinska tijela mogu zahtijevati da se takvoj robi odredi carinski dopušteno postupanje ili uporaba u roku koji oni utvrde.

▼M1



POGLAVLJE 3.

Tehnike za obradu podataka

Članak 4.a

1.  Carinska tijela mogu, pod uvjetima i na način koji su utvrdili, te uzimajući u obzir načela utvrđena carinskim propisima, zahtijevati da se formalnosti obavljaju tehnikom za obradu podataka.

U tu svrhu:

 „tehnika za obradu podataka” znači:

 

(a) izmjena standardiziranih poruka s carinskim tijelima putem sustava elektroničke razmjene podataka;

(b) unos podataka potrebnih za ispunjavanje dotičnih formalnosti u carinski sustave za obradu podataka;

 „EDI” (elektronička razmjena podataka) znači prijenos strukturiranih podataka u skladu s dogovorenim standardima prijenosa poruka između jednog i drugog računalnog sustava elektroničkim putem,

 „standardizirana poruka” znači unaprijed utvrđena i dogovorena struktura za elektronički prijenos podataka.

2.  Uvjeti previđeni za obavljanje formalnosti tehnikom za obradu podataka uključuju, između ostalog, mjere za provjeru izvora podataka i njihovu zaštitu od rizika neovlaštenog pristupa, gubitka, preinake ili uništenja.

Članak 4.b

Ako se formalnosti obavljaju tehnikom za obradu podataka, carinska tijela utvrđuju pravila za zamjenu vlastoručnog potpisa nekom drugom tehnikom koja se može temeljiti na korištenju oznaka.

▼M19

Članak 4.c

Za ispitne programe u kojima se koriste tehnike obrade podataka osmišljene za procjenu mogućih pojednostavnjenja carinska tijela mogu se u razdoblju koje je isključivo potrebno za provedbu programa odreći zahtjeva za dostavom sljedećih informacija:

(a) izjava predviđena člankom 178. stavkom 1.;

(b) iznimno od članka 222. stavka 1., pojedinosti koje se odnose na određena polja u jedinstvenoj carinskoj deklaraciji, a koje nisu potrebne za utvrđivanje istovjetnosti robe i koje nisu čimbenici na temelju kojih se primjenjuje uvozna ili izvozna carina.

Međutim, informacije trebaju na zahtjev biti na raspolaganju u okviru kontrolnih aktivnosti.

Iznos uvozne carine koji se naplaćuje u razdoblju na koje se odnosi iznimka koja je odobrena na temelju prvog podstavka ne smije biti niži od iznosa koji bi se odredio da ne postoji iznimka.

Države članice koje žele sudjelovati u ovim ispitnim programima trebaju unaprijed dostaviti Komisiji sve pojedinosti o predloženom ispitnom programu, uključujući planirano trajanje. Osim toga trebaju obavijestiti Komisiju o stvarnoj provedbi i rezultatima. Komisija o tome izvješćuje sve druge države članice.

▼M29



POGLAVLJE 4.

Razmjena podataka između carinskih tijela uporabom informatičke tehnologije i računalnih mreža

Članak 4.d

1.  Ne dovodeći u pitanje posebne okolnosti i odredbe odgovarajućeg postupka, koje se, prema potrebi, primjenjuju na odgovarajući način, kada su države članice u suradnji s Komisijom razvile elektroničke sustave za razmjenu podataka o carinskom postupku ili o gospodarskim subjektima, carinska tijela upotrebljavaju te sustave za razmjenu podataka između odgovarajućih carinarnica.

2.  Kada se carinarnice koje sudjeluju u postupku nalaze u različitim državama članicama, poruke za razmjenu podataka su u skladu sa strukturom i pojedinostima koje su carinska tijela utvrdila međusobnim dogovorom.

Članak 4.e

1.  Pored uvjeta iz članka 4.a stavka 2., carinska tijela utvrđuju i održavaju odgovarajuće dogovore o sigurnosti radi učinkovitog, pouzdanog i sigurnog djelovanja različitih sustava.

2.  Kako bi se osigurala razina sigurnosti sustava iz stavka 1., bilježi se svaki unos, izmjena i brisanje podataka, pri čemu se navode razlozi za postupak, točno vrijeme i osoba koja je postupak izvršila. Izvorni podaci i svi obrađeni podaci čuvaju se najmanje tri kalendarske godine nakon proteka godine na koju se ti podaci odnose, osim ako nije drukčije određeno.

3.  Carinska tijela redovito nadziru sigurnost.

4.  Carinska tijela se međusobno obavješćuju, a prema potrebi obavješćuju i gospodarski subjekt, o svakoj sumnji na kršenje sigurnosti.



POGLAVLJE 5.

Upravljanje rizikom

Članak 4.f

1.  Carinska tijela poduzimaju upravljanje rizikom kako bi razlikovala razine rizika povezane s robom koja podliježe carinskoj kontroli ili nadzoru te kako bi utvrdila hoće li roba biti predmetom posebnih carinskih kontrola, i ako hoće, gdje.

2.  Razina rizika određuje se na temelju ocjene vjerojatnosti nastanka događaja povezanog s rizikom, kao i njegovog utjecaja, u slučaju da do njega doista i dođe. Odabir pošiljaka ili deklaracija, koje su predmet carinskih kontrola, obavlja se nasumično.

Članak 4.g

1.  Upravljanje rizikom na razini Zajednice iz članka 13. stavka 2. Zakonika provodi se u skladu sa zajedničkim elektroničkim okvirom za upravljanje rizikom koji obuhvaća sljedeće elemente:

(a) carinski sustav Zajednice za upravljanje rizikom za provedbu upravljanja rizikom, koji se koristi za razmjenu podataka u vezi s rizikom između carinskih tijela država članica i Komisije koja bi mogla poboljšati carinske kontrole;

(b) zajednička prioritetna kontrolna područja;

(c) zajednička mjerila i standardi rizika za usklađeno provođenje carinskih kontrola u određenim slučajevima.

2.  Carinska tijela, uporabom sustava iz stavka 1. točke (a), razmjenjuju podatke koji se odnose na rizik u sljedećim slučajevima:

(a) carinska tijela ocjenjuju da su rizici značajni i da zahtijevaju carinsku kontrolu, a rezultati kontrole ukazuju na nastanak događaja iz članka 4. stavka 25. Zakonika;

(b) rezultati kontrole ne ukazuju na nastanak događaja iz članka 4. stavka 25. Zakonika, ali carinska tijela smatraju da postoji veliki rizik drugdje u Zajednici.

Članak 4.h

1.  Zajednička prioritetna područja kontrole obuhvaćaju posebna carinski dopuštena postupanja ili uporabe, vrstu robe, prometne putove, načine prijevoza ili gospodarske subjekte za koje će tijekom određenog razdoblja vrijediti povećane razine analize rizika i carinskih kontrola.

2.  Primjena zajedničkih prioritetnih područja kontrole temelji se na zajedničkom pristupu analizi rizika i na zajedničkim mjerilima i standardima za odabir robe ili gospodarskih subjekata za kontrolu radi osiguravanja jednakih razina carinskih kontrola.

3.  Carinske kontrole, koje se provode na zajedničkim prioritetnim područjima kontrole, ne utječu na druge kontrole koje carinska tijela uobičajeno provode.

Članak 4.i

1.  Zajednička mjerila i standardi rizika iz članka 4.g stavka 1. točke (c) obuhvaćaju sljedeće elemente:

(a) opis rizika;

(b) čimbenike ili pokazatelje rizika koji se koriste za odabir robe ili gospodarskih subjekata za carinsku kontrolu;

(c) vrstu carinskih kontrola koje provode carinska tijela;

(d) trajanje primjene carinskih kontrola iz točke (c).

Informacije dobivene primjenom elemenata iz prvog podstavka dostavljaju se putem carinskog sustava Zajednice za upravljanje rizikom iz članka 4.g stavka 1. točke (a). Carinska ih tijela upotrebljavaju u svojim sustavima za upravljanje rizikom.

2.  Carinska tijela obavješćuju Komisiju o rezultatima carinskih kontrola provedenih u skladu sa stavkom 1.

Članak 4.j

Prilikom uspostave zajedničkih prioritetnih područja kontrole i primjene zajedničkih mjerila i standarda rizika, vodi se računa o sljedećim elementima:

(a) proporcionalnost rizika;

(b) hitnosti potrebnog provođenja kontrola;

(c) vjerojatnom učinku na trgovinske tokove, na pojedine države članice te na sredstva predviđena za kontrolu.

▼M33



POGLAVLJE 6.

Sustav registracije i identifikacije

Članak 4.k

1.  Broj EORI koristi se za identifikaciju gospodarskih subjekata i drugih osoba u njihovim odnosima s carinskim tijelima.

Struktura broja EORI je u skladu s kriterijima utvrđenima u Prilogu 38.

2.  Ako tijelo odgovorno za dodjelu broja EORI nije carinsko tijelo, svaka država članica imenuje tijelo ili tijela odgovorna za registraciju gospodarskih subjekata i drugih osoba i dodjelu njihovih brojeva EORI.

Carinska tijela država članica Komisiji šalje naziv i adresu tijela nadležnih za dodjelu broja EORI. Komisija te informacije objavljuje na Internetu.

3.  Podložno stavku 1., države članice mogu kao broj EORI koristiti broj koji je već dodijeljen gospodarskom subjektu ili nekoj drugoj osobi u porezne, statističke ili druge svrhe od strane nadležnih tijela.

Članak 4.l

1.  Registraciju gospodarskog subjekta s poslovnim nastanom u carinskom području Zajednice obavlja carinsko tijelo ili imenovano tijelo države članice u kojoj on ima sjedište ili prebivalište. Gospodarski subjekti podnose zahtjev za registraciju prije nego što počnu s aktivnostima iz članka 1. stavka 12. Međutim, gospodarski subjekti koji nisu podnijeli zahtjev za registraciju to mogu učiniti tijekom svog prvog prijevoza.

2.  U slučajevima iz članka 4.k stavka 3., države članice mogu gospodarski subjekt ili neku drugu osobu osloboditi od obveze za podnošenjem zahtjeva za brojem EORI.

3.  Kada gospodarski subjekt koji nema poslovnog nastana u carinskom području Zajednice nema broj EORI, carinsko tijelo ili imenovano tijelo države članice ga registriraju kada prvi put obavi jednu od sljedećih radnji:

▼M35

(a) podnosi Zajednici skraćenu ili carinsku deklaraciju, osim sljedećih:

i. carinske deklaracije izdane u skladu s člancima 225. do 238.;

ii. carinske deklaracije izdane za privremeni uvoz ili za razrješavanje ovog postupka pri ponovnom izvozu;

iii. carinske deklaracije izdane u okviru zajedničkog postupka provoza od strane gospodarskog subjekta s poslovnim nastanom u ugovornoj stranci Konvencije o zajedničkom provoznom postupku, osim Europske unije, ako se ta deklaracija također ne koristi kao ulazna i izlazna skraćena deklaracija;

iv. carinske deklaracije izdane u okviru postupka provoza Zajednice od strane gospodarskog subjekta s poslovnim nastanom u Andori ili u San Marinu, ako se ta deklaracija također ne koristi kao ulazna i izlazna skraćena deklaracija;

▼M33

(b) u Zajednici polaže izlaznu ili ulaznu skraćenu deklaraciju;

(c) upravlja privremenim skladištem na temelju članka 185. stavka 1;

(d) podnosi zahtjev za odobrenjem na temelju članka 324.a ili 372;

(e) podnosi zahtjev za potvrdom ovlaštenoga gospodarskog subjekta na temelju članka 14.a;

▼M51

(f) u pogledu prijevoza morem, unutarnjim plovnim putovima ili zračnog prijevoza djeluje kao pošiljatelj iz članka 181.b osim ako mu je dodijeljen jedinstveni identifikacijski broj u trećoj zemlji koji je stavljen na raspolaganje u okviru trgovinskog partnerskog programa treće zemlje koji Unija priznaje, što se primjenjuje ne dovodeći u pitanje točku (b);

(g) djeluje kao pošiljatelj povezan s carinskim sustavom i želi primati sve obavijesti iz članka 183. stavaka 6. i 8. ili iz članka 184.d stavka 2.

▼M33

4.  Osobe koje nisu gospodarski subjekti ne registriraju se ako nisu ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) tu registraciju zahtijeva zakonodavstvo države članice;

(b) osobi prije nije dodijeljen broj EORI;

(c) osoba obavlja radnje za koje je potrebno osigurati broj EORI na temelju Priloga 30.A ili Priloga 37. glave I.

5.  U slučaju iz stavka 4.:

(a) osobu s poslovnim nastanom u carinskom području Zajednice, a koja nije gospodarski subjekt iz stavka 1., registrira carinsko tijelo ili imenovano tijelo države članice u kojoj ima poslovni nastan;

(b) osobu koja nema poslovnog nastana na carinskom području Zajednice, osim gospodarskog subjekta iz stavka 3., registrira carinsko tijelo ili imenovano tijelo države članice u kojoj obavlja aktivnosti koje obuhvaća carinsko zakonodavstvo.

6.  Gospodarski subjekti i druge osobe imaju samo jedan broj EORI.

7.  Za potrebe ovog poglavlja, članak 4. stavak 2. Zakonika primjenjuje se mutatis mutandis kada se utvrđuje ima li neka osoba poslovni nastan u državi članici.

Članak 4.m

1.  Podaci o registraciji i identifikaciji gospodarskih subjekata, ili prema potrebi drugih osoba, koji se obrađuju u sustavu iz članka 4.o, obuhvaćaju podatke navedene u Prilogu 38.d podložno uvjetima utvrđenima u članku 4.o stavcima 4. i 5.

2.  Prilikom registracije gospodarskih subjekata i drugih osoba za broj EORI, države članice mogu od njih zahtijevati da dostave podatke koji nisu navedeni u Prilogu 38.d kada je to potrebno za potrebe utvrđene u njihovim nacionalnim zakonima.

3.  Države članice mogu od gospodarskih subjekata, ili prema potrebi drugih osoba, zahtijevati da dostave podatke iz stavaka 1. i 2. elektroničkim putem.

Članak 4.n

Broj EORI se prema potrebi koristi u svakoj komunikaciji gospodarskih subjekata i drugih osoba s carinskim tijelima. Također se koristi za razmjenu informacija između carinskih tijela te između carine i drugih tijela na temelju uvjeta utvrđenih u člancima 4.p i 4.q.

Članak 4.o

1.  Države članice surađuju s Komisijom radi razvoja središnjeg elektroničkog informacijskog i komunikacijskog sustava koji sadrži podatke navedene u Prilogu 38.d koje su dostavile države članice.

2.  Carinska tijela surađuju s Komisijom radi obrade i razmjene podataka o registraciji i identifikaciji navedenih u Prilogu 38.d. o gospodarskim subjektima i drugim osobama između carinskih tijela te između Komisije i carinskih tijela, korištenjem sustava iz stavka 1.

Podaci koji nisu navedeni u Prilogu 38.d ne obrađuju se u središnjem sustavu.

3.  Države članice osiguravaju ažurnost, potpunost i točnost svojih nacionalnih sustava.

4.  Države članice u središnji sustav redovito prenose podatke navedene u točkama 1. do 4. Priloga 38.d o gospodarskim subjektima i drugim osobama svaki puta kada je dodijeljen broj EORI ili je došlo do promjena u podacima.

5.  Države članice u središnji sustav također redovito prenose podatke navedene u točkama 5. do 12. iz Priloga 38.d o gospodarskim subjektima i drugim osobama, kada su ti podaci raspoloživi u nacionalnim sustavima, svaki puta kada je dodijeljen broj EORI ili je došlo do promjena u podacima.

6.  U središnji se sustav prenose samo oni brojevi EORI koji su dodijeljeni u skladu s člankom 4.l stavcima 1. do 5., zajedno s drugim podacima navedenima u Prilogu 38.d.

7.  Kada se utvrdi da gospodarski subjekt ili osoba koja nije gospodarski subjekt prestane obavljati djelatnosti iz članka 1. stavka 12., države članice to navode u podacima iz točke 11. Priloga 38.d.

Članak 4.p

U svakoj državi članici, tijelo imenovano u skladu s člankom 4.k stavkom 2. carinskim tijelima te države članice daje izravan pristup podacima iz Priloga 38.d.

Članak 4.q

1.  U svakoj državi članici, sljedeća tijela mogu jedna drugome za svaki slučaj zasebno dati izravan pristup podacima iz točaka 1. do 4. Priloga 38.d koje posjeduju:

(a) carinskim tijelima;

(b) veterinarskim tijelima;

(c) sanitarnim tijelima;

(d) statističkim tijelima;

(e) poreznim tijelima;

(f) tijelima odgovornima za borbu protiv prijevare;

(g) tijelima odgovornima za trgovinsku politiku, uključujući, prema potrebi, poljoprivredna tijela;

(h) tijelima odgovornima za graničnu kontrolu.

2.  Tijela iz stavka 1. mogu pohraniti podatke iz tog stavka ili među sobom razmijeniti podatke samo ako je ta obrada potrebna u svrhu ispunjavanja njihovih zakonskih obveza u vezi s kretanjem robe uključene u carinski postupak.

3.  Carinska tijela država članica Komisiji šalju adrese tijela iz stavka 1. Komisija te podatke objavljuje na internetu.

Članak 4.r

Broj EORI i podaci iz Priloga 38.d obrađuju se u središnjem sustavu tijekom razdoblja koje iziskuje zakonodavstvo država članica koje su unijele podatke iz članka 4.o stavaka 4. i 5.

Članak 4.s

1.  Ova Uredba ne mijenja i ni na koji način ne utječe na razinu zaštite pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka na temelju odredaba Zajednice i nacionalnog zakonodavstva, te posebno ne mijenja obveze država članica koje se odnose na njihovu obradu osobnih podataka na temelju Direktive 95/46/EZ ili obveze institucija i tijela Zajednice koje se odnose na njihovu obradu osobnih podataka na temelju Uredbe (EZ) br. 45/2001 prilikom ispunjavanja njihovih odgovornosti.

2.  Komisija može na internetu objaviti identifikacijske i registracijske podatke o gospodarskim subjektima i drugim osobama, sastavljene od skupa podataka navedenih u točkama 1., 2. i 3. Priloga 38.d samo ako ima njihov izričit i informiran pristanak u pisanom obliku. Kada ga dobiju, taj se pristanak u skladu s nacionalnim zakonodavstvom država članica šalje tijelu ili tijelima država članica imenovanima u skladu s člankom 4.k stavkom 2. ili carinskim tijelima.

3.  Prava osoba u pogledu njihovih registracijskih podataka navedenih u Prilogu 38.d i obrađenih u nacionalnim sustavima ostvaruju se u skladu sa zakonodavstvom države članice koja je pohranila njihove osobne podatke, a posebno, prema potrebi, odredbama o provedbi Direktive 95/46/EZ.

Članak 4.t

Državna tijela za nadzor zaštite podataka i Europsko nadzorno tijelo za zaštitu podataka, svaki u okviru svojih nadležnosti, aktivno surađuju i osiguravaju koordinirani nadzor sustava iz članka 4.o stavka 1.

▼M10



GLAVA II.

OBVEZUJUĆE INFORMACIJE



POGLAVLJE 1.

Definicije

Članak 5.

Za potrebe ove glave:

1.  obvezujuća informacija:

znači tarifna informacija ili informacija o podrijetlu obvezujuća za uprave svih država članica Zajednice ako su ispunjeni svi uvjeti iz članaka 6. i 7.

2.  podnositelj zahtjeva:

 u pogledu Carinske tarife: znači osoba koja je carinskim tijelima podnijela zahtjev za izdavanje obvezujuće tarifne informacije,

 u pogledu podrijetla robe: znači osoba koja je carinskim tijelima podnijela zahtjev za izdavanje obvezujuće informacije o podrijetlu robe i koja ima opravdan razlog za podnošenje zahtjeva,

3.  korisnik:

znači osoba u čije ime je izdana obvezujuća informacija.



POGLAVLJE 2.

Postupak za dobivanje obvezujuće informacije – Obavještavanje podnositelja zahtjeva o mišljenju i slanje Komisiji

Članak 6.

1.  Zahtjevi za izdavanjem obvezujuće informacije podnose se u pisanom obliku nadležnim carinskim tijelima u državi članici ili državama članicama u kojima će se informacija koristiti ili nadležnim carinskim tijelima u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan.

▼M18

Zahtjevi za izdavanje obvezujuće tarifne informacije podnose se putem obrasca koji odgovara oglednom primjerku prikazanom u Prilogu 1.B.

▼M10

2.  Zahtjev za izdavanjem obvezujuće tarifne informacije odnosi se samo na jednu vrstu robe. Zahtjev za izdavanje obvezujuće informacije o podrijetlu robe odnosi se samo na jednu vrstu robe i na jedan skup okolnosti koje određuju podrijetlo robe.

3.  

(A) Zahtjev za izdavanje obvezujuće tarifne informacije sadrži sljedeće pojedinosti:

(a) ime i adresu korisnika;

(b) ime i adresu podnositelja zahtjeva, ako ta osoba nije korisnik;

(c) carinsku nomenklaturu u koju se roba razvrstava. Ako podnositelj zahtjeva želi da se roba razvrsta u jednu od nomenklatura iz članka 20. stavka 3. točke (b) te stavka 6. točke (b) Zakonika, dotična nomenklatura je izričito navedena u zahtjevu za izdavanje obvezujuće tarifne informacije;

(d) detaljan opis robe koji omogućava njezino prepoznavanje i određivanje njezinog razvrstavanja u carinsku nomenklaturu;

(e) sastav robe i sve metode analize koje se koriste za određivanje sastava robe ako je razvrstavanje ovisno o njemu;

(f) sve uzorke, fotografije, nacrte, kataloge ili druge isprave koje su na raspolaganju i mogu pomoći carinskim tijelima pri određivanju pravilnog razvrstavanja robe u carinsku nomenklaturu, koji se prilažu kao prilozi;

(g) predviđeno razvrstavanje;

(h) suglasnost da se pribavi prijevod na službeni jezik (ili jedan od službenih jezika) predmetne države članice bilo koje priložene isprave, ako to zatraže carinska tijela;

(i) naznaku svih podataka koji se smatraju povjerljivima,

(j) izjavu podnositelja zahtjeva je li, prema njegovom saznanju, obvezujuća tarifna informacija za jednaku ili sličnu robu već bila zatražena ili izdana u Zajednici;

▼M24

(k) suglasnost da se dostavljeni podaci smiju pohraniti u bazu podataka Komisije, kao i da se pojedinosti iz obvezujuće tarifne informacije, uključujući fotografije, skice, prospekte i drugo, mogu učiniti javno dostupnima putem interneta, uz izuzetak podataka koje podnositelj zahtjeva označi povjerljivim; pri tome će se primjenjivati odredbe kojima se uređuje zaštita podataka.

▼M10

(B) Zahtjev za izdavanje obvezujuće informacije o podrijetlu sadrži sljedeće pojedinosti:

(a) ime i adresu korisnika;

(b) ime i adresu podnositelja zahtjeva, ako ta osoba nije korisnik;

(c) primjenjivu pravnu osnovu za potrebe članaka 22. i 27. Zakonika;

(d) detaljan opis robe i njezino razvrstavanje u Carinsku tarifu;

(e) sastav robe i sve metode analize koje se koriste za određivanje sastava robe i prema potrebi cijenu franko tvornice;

(f) okolnosti koje omogućavaju određivanje podrijetla, podatke o uporabljenim materijalima i njihovom podrijetlu, razvrstavanje u Carinsku tarifu, pojedinačne vrijednosti i opis okolnosti (pravila o promjeni tarifnog broja, dodanu vrijednost, opis radnje ili postupka ili bilo koje drugo posebno pravilo) na temelju kojih je moguće utvrditi da su uvjeti za dobivanje podrijetla ispunjeni; posebno mora biti navedeno točno pravilo za dobivanje podrijetla koje je bilo primijenjeno pri utvrđivanju podrijetla.;

(g) sve uzorke, fotografije, nacrte, kataloge i druge raspoložive isprave o sastavu robe i njezinih sastavnica koji mogu pomoći pri opisu proizvodnog postupka ili prerade materijala;

(h) suglasnost da se pribavi prijevod na službeni jezik (ili jedan od službenih jezika) predmetne države članice bilo koje priložene isprave, ako to zatraže carinska tijela;

(i) naznaku svih podataka s kojima treba postupati kao s povjerljivima i koji se odnose na javnost ili uprave;

(j) izjavu podnositelja zahtjeva je li, prema njegovom saznanju, obvezujuća tarifna informacija ili obvezujuća informacija o podrijetlu robe ili materijala jednaka ili slična onima iz točaka (d) ili (f) za koje je već bio podnesen zahtjev ili već izdana u Zajednici;

(k) suglasnost da se dostavljene informacije smiju pohraniti u javno dostupnoj bazi podataka Komisije; međutim, osim članka 15. Zakonika, primjenjuju se i odredbe kojima se uređuje zaštita informacija koje su na snazi u državama članicama.

4.  Ako, nakon primitka zahtjeva, carinska tijela smatraju da zahtjev ne sadrži sve pojedinosti koje su im potrebne za izdavanje utemeljenog mišljenja, mogu zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi potrebne podatke. Rokovi od tri mjeseca i 150 dana iz članka 7. počinju teći od trenutka kada carinska tijela raspolažu svim potrebnim podacima za donošenje odluke; carinska tijela podnositelja zahtjeva obaviješćuju da su zaprimila zahtjev te navode datum kada počinje teći navedeni rok.

5.  Popis carinskih tijela koje države članice imenuju za zaprimanje zahtjeva za obvezujuće informacije ili njihovo izdavanje objavljuju se u seriji „C”Službenog lista Europskih zajednica.

Članak 7.

1.  Obvezujuće informacije se podnositelju zahtjeva izdaju čim je prije moguće.

(a) u pogledu Carinske tarife: ako obvezujuću tarifnu informaciju nije bilo moguće izdati u roku od tri mjeseca po primitku zahtjeva, carinska tijela kontaktiraju podnositelja zahtjeva te mu pojašnjavaju razlog kašnjenja kao i navode kada očekuju da će moći izdati informaciju.

(b) u pogledu podrijetla robe: informacija se izdaje u roku od 150 dana po primitku zahtjeva.

2.  Obvezujuća informacija izdaje se u obliku obrasca koji je u skladu s oglednim primjerkom prikazanim u Prilogu 1. (obvezujuća tarifna informacija) ili Prilogu 1.A (obvezujuća informacija o podrijetlu). Pritom se navodi koje sve podatke treba smatrati povjerljivima. Navodi se pravo na žalbu iz članka 243. Zakonika.

▼M24

Članak 8.

1.  U slučaju obvezujuće tarifne informacije, carinska tijela država članica, bez odlaganja, Komisiji dostavljaju sljedeće:

(a) presliku zahtjeva za izdavanje obvezujuće tarifne informacije (Prilog 1.B);

(b) presliku obvezujuće tarifne informacije (primjerak br. 2 iz Priloga I.);

(c) podatke navedene na primjerku br. 4 iz Priloga I.

Ako je riječ o obvezujućem mišljenju o podrijetlu robe, one moraju bez odlaganja dostaviti Komisiji bitne podatke o izdanom obvezujućem mišljenju o podrijetlu robe.

Slanje se obavlja elektroničkim putem.

2.  Ako to država članica zatraži, Komisija joj bez odlaganja dostavlja podatke dobivene u skladu sa stavkom 1. Slanje se obavlja elektroničkim putem.

3.  Elektroničkim putem dostavljeni podaci iz zahtjeva za izdavanje obvezujuće tarifne informacije, izdana obvezujuća tarifna informacija te podaci navedeni na primjerku br. 4 iz Priloga I. pohranjuju se u bazu podataka Komisije. Podaci iz obvezujuće tarifne informacije, uključujući fotografije, skice, prospekte i drugo, mogu se učiniti javno dostupnim putem interneta, uz izuzetak povjerljivih podataka navedenih u poljima 3. i 8. izdane obvezujuće tarifne informacije.

▼M10



POGLAVLJE 3.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju proturječnosti obvezujućih tarifnih informacija

Članak 9.

1.  Ako postoje različite obvezujuće informacije:

 Komisija, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika države članice, uvrštava predmet na dnevni red Odbora za raspravu na sjednici koja će se održati sljedeći mjesec ili, ako to nije moguće, na idućoj sjednici,

 sukladno postupku Odbora, Komisija donosi mjeru za osiguranje jedinstvene primjene nomenklature ili pravila o podrijetlu, kako je već primjenjivo, što je prije moguće i u roku od šest mjeseci nakon sastanka iz prve alineje.

2.  U smislu primjene stavka 1., obvezujuća informacija o podrijetlu se smatra različitom ako određuje različito podrijetlo robe:

 iz istog tarifnog broja i čije je podrijetlo određeno u skladu s istim pravilima o podrijetlu, i

 koja je dobivena korištenjem istog proizvodnog postupka.



POGLAVLJE 4.

Pravni učinak obvezujućih informacija

Članak 10.

1.  Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 64. Zakonika, na obvezujuće informacije može se pozivati samo korisnik.

2.  

(a) u pogledu Carinske tarife: carinska tijela mogu zahtijevati od korisnika da, pri ispunjavanju carinskih formalnosti, izvijesti carinska tijela o tome da raspolaže obvezujućom tarifnom informacijom za robu koja je u carinskom postupku.

(b) u pogledu podrijetla robe: tijela odgovorna za provjeru primjenjivosti obvezujuće informacije o podrijetlu mogu zahtijevati od korisnika da ih, pri ispunjavanju carinskih formalnosti, izvijesti da raspolaže obvezujućom informacijom o podrijetlu robe u vezi koje se obavljaju formalnosti.

3.  Korisnik obvezujuće informacije može ju koristiti za određenu robu samo ako se:

(a) u pogledu Carinske tarife: carinskim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi da predmetna roba u svakom pogledu odgovara onoj robi opisanoj u podnesenoj informaciji;

(b) u pogledu podrijetla robe: tijelima iz stavka 2. točke (b) pruže zadovoljavajući dokazi da predmetna roba i okolnosti koje određuju njezino podrijetlo u svakom pogledu odgovaraju robi opisanoj u podnesenoj informaciji.

4.  Carinska tijela (za obvezujuću tarifnu informaciju) ili tijela iz stavka 2. točke (b) (za obvezujuću informaciju o podrijetlu robe) mogu zatražiti prijevod informacije na službeni jezik ili jedan od službenih jezika dotične države članice.

Članak 11.

Obvezujuća tarifna informacija koju su izdala carinska tijela države članice od 1. siječnja 1991., postaje obvezujuća za nadležna tijela svih država članica pod istim uvjetima.

Članak 12.

1.  Donošenjem jednog od propisa ili odluka iz članka 12. stavka 5. Zakonika, carinska tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala da se obvezujuća informacija od tog trenutka izdaje samo u skladu s predmetnim propisom ili odlukom.

2.  

(a) Za obvezujuću tarifnu informaciju, u smislu gornjeg stavka 1., datum koji se uzima u obzir je sljedeći:

 za Uredbe iz članka 12. stavka 5. točke (a) alineje i. Zakonika o izmjeni nomenklature Carinske tarife, datum kada se počinju primjenjivati,

 za Uredbe iz članka 12. stavka 5. točke (a) alineje i. Zakonika koje određuju ili utječu na razvrstavanje robe u carinsku nomenklaturu, datum njihove objave u seriji „L”Službenog lista Europskih zajednica,

 za Uredbe iz članka 12. stavka 5. točke (a) alineje ii. Zakonika o izmjeni napomena s objašnjenjem kombinirane nomenklature, datum njihove objave u seriji „C”Službenog lista Europskih zajednica,

 za presude Suda Europskih zajednica iz članka 12. stavka 5. točke (a) alineje ii. Zakonika, datum presude,

 za mjere iz članka 12. stavka 5. točke (a) alineje ii. Zakonika koje se odnose na donošenje mišljenja o razvrstavanju ili izmjene napomena o objašnjenjem Harmoniziranog sustava Svjetske carinske organizacije, datum priopćenja Komisije u seriji „C”Službenog lista Europskih zajednica.

(b) Za obvezujuću informaciju o podrijetlu je u smislu gornjeg stavka 1. datum koji se uzima u obzir sljedeći:

 za Uredbe iz članka 12. stavka 5. točke (b) alineje i. Zakonika o utvrđivanju podrijetla robe i pravilima iz članka 12. stavka 5. točke (b) alineje ii., datum početka njihove primjene,

 za mjere iz članka 12. stavka 5. točke (b) alineje ii. Zakonika koje se odnose na izmjene napomena s objašnjenjem i mišljenja koja su donesena na razini Zajednice, datum njihove objave u seriji „C”Službenog lista Europskih zajednica,

 za presude Suda Europskih zajednica iz članka 12. stavka 5. točke (b) alineje ii. Zakonika, datum presude,

 za mjere iz članka 12. stavka 5. točke (a) alineje ii. Zakonika koje se odnose na mišljenja o podrijetlu ili napomene s objašnjenjem koje je donijela Svjetska trgovinska organizacija, datum priopćenja Komisije u seriji „C”Službenog lista Europskih zajednica.

 za mjere iz članka 12. stavka 5. točke (b) alineje ii. Zakonika koje se odnose na Prilog Sporazumu o pravilima o podrijetlu Svjetske trgovinske organizacije te na ona pravila koja su donijeta na temelju međunarodnih sporazuma, datum početka njihove primjene.

3.  Komisija, što je prije moguće, obavješćuje carinska tijela o datumima donošenja propisa i odluka iz ovog članka.



POGLAVLJE 5.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju isteka obvezujuće informacije

Članak 13.

Ako je sukladno drugoj rečenici članka 12. stavka 4. i članka 12. stavka 5. Zakonika obvezujuća informacija ništava ili prestaje biti valjana, carinska tijela koja su je izdale o tome, što je prije moguće, obavješćuju Komisiju.

Članak 14.

1.  Ako korisnik obvezujuće informacije koja je prestala vrijediti zbog razloga iz članka 12. stavka 5. Zakonika želi iskoristiti mogućnost primjene te informacije u dopuštenom razdoblju sukladno stavku 6. tog članka, o tome obavješćuje carinska tijela i dostavlja sve potrebne prateće isprave kako bi se omogućila provjera jesu li propisani uvjeti ispunjeni.

2.  U izvanrednim slučajevima, ako Komisija u skladu s drugim podstavkom članka 12. stavka 7. Zakonika donese odluku koja odstupa od odredaba stavka 6. tog članka, ili ako uvjeti iz stavka 1. ovog članka koji se odnose na mogućnost nastavka primjene obvezujuće tarifne informacije ili na obvezujuću informaciju o podrijetlu robe nisu ispunjeni, carinska tijela o tome pisanim putem obavješćuju korisnika.

▼M29



GLAVA II.A

OVLAŠTENI GOSPODARSKI SUBJEKTI



POGLAVLJE 1.

Postupak izdavanja potvrda



Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 14.a

1.  Ne dovodeći u pitanje uporabu postojećih pojednostavnjenja predviđenih u carinskim propisima, carinska tijela mogu, nakon podnošenja zahtjeva od strane gospodarskog subjekta i u skladu s člankom 5.a Zakonika, izdati sljedeće potvrde ovlaštenih gospodarskih subjekata (dalje u tekstu „potvrde AEO”):

(a) potvrdu AEO – carinska pojednostavnjenja za gospodarske subjekte koji podnose zahtjev za korištenjem pojednostavnjenja predviđenih carinskim propisima i koji ispunjavaju uvjete iz članaka 14.h, 14.i i 14.j;

(b) potvrda AEO – osiguranje i sigurnost u vezi s gospodarskim subjektima koji podnose zahtjev za korištenjem olakšavanja carinskih kontrola koje se odnose na osiguranje i sigurnost pri unosu roba na carinsko područje Zajednice ili iznosu roba iz carinskog područja Zajednice i koji ispunjavaju uvjete iz članaka od 14.h do 14.k;

(c) potvrda AEO – carinska pojednostavnjenja/osiguranje i sigurnost u vezi s gospodarskim subjektima koji podnose zahtjev za korištenjem pojednostavnjenja opisanih u točki (a) i olakšavanja opisanih u točki (b) te koji ispunjavaju uvjete iz članaka od 14.h do 14.k.

2.  Carinska tijela primjereno vode računa o posebnim značajkama gospodarskih subjekata, posebno malih i srednjih društava.

Članak 14.b

1.  Ako korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a) ili (c) podnosi zahtjev za jedno ili više od odobrenja iz članaka 260., 263., 269., 272., 276., 277., 282., 283., 313.a, 313.b, 324.a, 324.e, 372., 454.a, 912.g, carinska tijela ne provjeravaju ponovno one uvjete koje su već provjerile prilikom izdavanja potvrde AEO.

2.  Kada korisnik potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ili (c) podnosi ulaznu skraćenu deklaraciju, nadležna carinarnica može prije dolaska robe na carinsko područje Zajednice obavijestiti ovlaštenoga gospodarskog subjekta da je pošiljka, na temelju analize rizika za osiguranje i sigurnost, bila odabrana za daljnju fizičku kontrolu. Do tog obavješćivanja dolazi samo ako ono ne ugrožava kontrolu koja će se izvršiti.

Međutim, države članice mogu obaviti fizičku kontrolu prije dolaska robe na carinsko područje Zajednice, čak i kada ovlašteni gospodarski subjekt nije bio obaviješten o odabiru pošiljke za tu kontrolu. Kada roba napušta carinsko područje Zajednice, prvi i drugi podstavak primjenjuju se na odgovarajući način.

3.  Korisnici potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ili (c) koji uvoze ili izvoze robu mogu podnijeti ulazne i izlazne skraćene deklaracije, koje sadrže smanjene zahtjeve za podacima iz odjeljka 2.5 Priloga 30.A.

Prijevoznici, špediteri ili carinski zastupnici, koji su korisnici potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ili (c) i sudjeluju pri uvozu ili izvozu robe u ime korisnika potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ili (c), također mogu podnijeti ulazne i izlazne skraćene deklaracije koje sadrže smanjene zahtjeve za podacima iz odjeljka 2.5 Priloga 30.A.

Od korisnika potvrde AEO, koji imaju pravo na uporabu smanjenih zahtjeva za podacima, može se tražiti da pruže dodatne podatke kako bi se osiguralo pravilno djelovanje sustava utvrđeno u međunarodnim sporazumima s trećim zemljama koji se odnose na međusobno priznavanje potvrda AEO i mjera koje se odnose na osiguranje.

4.  Korisnik potvrde AEO podliježe manjem broju fizičkih kontrola i kontrola isprava u odnosu na ostale gospodarske subjekte. Carinska tijela mogu odlučiti drukčije, zbog uzimanja u obzir posebne nesigurnosti ili obveze u vezi s kontrolama utvrđenih u drugim zakonskim odredbama Zajednice.

Kada se nadležno carinsko tijelo nakon analize rizika ipak odluči za daljnje ispitivanje pošiljke obuhvaćene ulaznom ili izlaznom skraćenom deklaracijom ili carinskom deklaracijom koju je podnio ovlašteni gospodarski subjekt, ono obavlja potrebne kontrole kao prioritetni zadatak. Ako ovlašteni gospodarski subjekt to zatraži, u skladu s dogovorom s nadležnim carinskim tijelom, te se kontrole mogu obaviti na mjestu koje nije odgovarajuća carinarnica.

5.  Povlastice iz stavaka 1. do 4. dodjeljuju se pod uvjetom da gospodarski subjekt dostavi potrebne brojeve potvrde AEO.



Odjeljak 2.

Zahtjev za izdavanjem potvrde AEO

Članak 14.c

1.  Zahtjev za izdavanjem potvrde AEO podnosi se u pisanom ili elektroničkom obliku, u skladu s primjerom iz Priloga 1.C.

2.  Kada nadležno carinsko tijelo utvrdi da zahtjev ne sadrži potrebne podatke, ono u roku od 30 kalendarskih dana od primitka zahtjeva, od gospodarskog subjekta traži da dostavi potrebne podatke, navodeći obrazloženje za taj zahtjev.

Rokovi iz članka 14.l stavka 1. i članka 14.o stavka 2. počinju teći od dana kada nadležno carinsko tijelo primi sve informacije koje su potrebne za prihvaćanje zahtjeva. Carinska tijela obavješćuju gospodarski subjekt o prihvaćanju zahtjeva i datumu od kojeg spomenuti rok počinje teći.

Članak 14.d

1.  Zahtjev se podnosi jednom od sljedećih nadležnih carinskih tijela:

(a) nadležnom carinskom tijelu države članice u kojoj se vodi glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva koje se odnosi na odgovarajuća carinska rješenja i gdje se obavlja barem dio poslovanja obuhvaćenog potvrdom AEO;

(b) nadležnom carinskom tijelu države članice, u kojoj je glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva, koje se odnosi na odgovarajuća carinska rješenja, dostupno nadležnom carinskom tijelu u računalnom sustavu podnositelja zahtjeva uporabom informatičke tehnologije i računalnih mreža te u kojoj se obavljaju opće logističke djelatnosti upravljanja i gdje se obavlja barem dio poslovanja obuhvaćenog potvrdom AEO.

Glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva iz točaka (a) i (b) obuhvaća evidencije i dokumentaciju, koja nadležnom carinskom tijelu omogućava da provjeri i nadzire uvjete i mjerila, potrebne za dobivanje potvrde AEO.

2.  Ako se nadležno carinsko tijelo ne može odrediti na temelju stavka 1., zahtjev se podnosi jednom od sljedećih nadležnih carinskih tijela:

(a) nadležnom carinskom tijelu države članice, u kojoj se vodi glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva koje se odnosi na odgovarajuća carinska rješenja;

(b) nadležnom carinskom tijelu države članice, u kojoj je dostupno glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva koje se odnosi na odgovarajuća carinska rješenja, kao što je navedeno u stavku 1. točki (b) i u kojoj se obavljaju opće logističke djelatnosti upravljanja podnositelja zahtjeva.

3.  Ako se jedan dio odgovarajuće evidencije i dokumentacije vodi u državi članici koja nije država članica nadležnog carinskog tijela kojemu je podnijet zahtjev na temelju stavka 1. ili 2., podnositelj zahtjeva popunjava polja 13, 16, 17 i 18 obrasca zahtjeva iz Priloga 1.C.

4.  Ako podnositelj zahtjeva ima skladište ili druge poslovne prostorije u državi članici koja nije država članica nadležnog carinskog tijela kojemu je podnesen zahtjev u skladu sa stavkom 1. ili 2., podnositelj zahtjeva pruža ove podatke u polju 13 obrasca zahtjeva iz Priloga 1.C, kako bi se carinskim tijelima te države članice olakšao pregled odgovarajućih uvjeta u skladištu ili drugim poslovnim prostorijama.

5.  Postupak savjetovanja iz članka 14.m primjenjuje se u slučajevima iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka.

6.  Podnositelj zahtjeva osigurava lako dostupnu središnju točku ili imenuje osobu za kontakt u upravi podnositelja zahtjeva kako bi carinskim tijelima stavio na raspolaganje sve podatke potrebne za dokazivanje poštivanja zahtjeva za izdavanje potvrde AEO.

7.  Podnositelji zahtjeva carinskim tijelima podnose potrebne podatke elektroničkim putem, ako je to moguće.

Članak 14.e

Države članice Komisiji šalju popis svojih nadležnih tijela kojima se podnose zahtjevi, kao i sve kasnije promjene u vezi s time. Komisija te podatke dostavlja drugim državama članicama ili ih objavljuje na Internetu.

Ta tijela također djeluju kao carinska tijela koja izdaju potvrde AEO.

Članak 14.f

Zahtjev se ne prihvaća u jednom od sljedećih slučajeva:

(a) zahtjev nije u skladu s člancima 14.c i 14.d;

(b) podnositelj zahtjeva je bio osuđen radi ozbiljnog kaznenog djela povezanog s njegovom gospodarskom djelatnošću ili je u trenutku podnošenja zahtjeva u stečajnom postupku;

(c) podnositelj zahtjeva ima zakonskog zastupnika u carinskim pitanjima koji je bio osuđen radi ozbiljnog kaznenog djela u vezi s kršenjem carinskih propisa i njegovom djelatnošću zakonskog zastupnika;

(d) zahtjev se podnosi u roku od tri godine nakon opoziva potvrde AEO, kako predviđa članak 14.v stavak 4.



Odjeljak 3.

Uvjeti i mjerila za izdavanje potvrde AEO

Članak 14.g

Podnositelj zahtjeva ne mora imati poslovni nastan na carinskom području Zajednice u sljedećim slučajevima:

(a) kada međunarodni sporazum između Zajednice i treće zemlje, u kojoj gospodarski subjekt ima poslovni nastan, predviđa uzajamno priznavanje potvrda AEO i određuje upravna rješenja za obavljanje odgovarajućih kontrola od strane nadležnog carinskog tijela države članice, ako je to potrebno;

(b) kada je zahtjev za izdavanjem potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) podnio zračni prijevoznik ili brodarsko društvo koje nema poslovni nastan u Zajednici, ali koje tamo ima regionalni ured i već koristi pojednostavnjenja iz članaka 324.e, 445. i 448.

U slučaju iz točke (b) prvog stavka, smatra se da podnositelj zahtjeva ispunjava zahtjeve iz članaka 14.h, 14.i i 14.j, ali se zahtjeva ispunjavanje uvjeta iz članka 14.k stavka 2.

Članak 14.h

1.  Evidencija o ispunjavanju carinskih zahtjeva iz članka 5.a stavka 2. prve alineje Zakonika smatra se primjerenom ako tijekom tri godine prije podnošenja zahtjeva nijedna od sljedećih osoba nije ozbiljno ili opetovano kršila carinske propise:

(a) podnositelj zahtjeva;

(b) osobe koje upravljaju društvom podnositelja zahtjeva ili koje provode kontrolu nad njegovim upravljanjem;

(c) ako je primjenjivo, zakonski zastupnik podnositelja zahtjeva u carinskim pitanjima;

(d) osoba nadležna za carinska pitanja u društvu podnositelja zahtjeva.

Međutim, evidencija o ispunjavanju carinskih zahtjeva smatra se primjerenom ako nadležno carinsko tijelo smatra da su kršenja od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili opseg carinskih radnji i da ne dovode u pitanje dobru vjeru podnositelja zahtjeva.

2.  Ako osobe koje provode kontrolu nad društvom podnositelja zahtjeva imaju poslovni nastan ili boravište u trećoj zemlji, carinska tijela ocjenjuju njihovo ispunjavanje carinskih zahtjeva na temelju raspoloživih evidencija i podataka.

3.  Ako je od osnutka podnositelja zahtjeva proteklo manje od tri godine, carinska tijela ocjenjuju njegovo ispunjavanje carinskih zahtjeva na temelju raspoloživih evidencija i podataka.

Članak 14.i

Kako bi se carinskim tijelima omogućilo da utvrde da li podnositelj zahtjeva ima zadovoljavajući sustav vođenja poslovnih evidencija i, prema potrebi, evidencija o prijevozu iz članka 5.a stavka 2. druge alineje Zakonika, podnositelj zahtjeva mora ispunjavati sljedeće uvjete:

(a) vodi računovodstveni sustav koji je u skladu s opće prihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se knjigovodstvo vodi i koja će olakšati carinske knjigovodstvene kontrole;

(b) carinskom tijelu omogućava fizički ili elektronički pristup svojim carinskim evidencijama i, prema potrebi, evidencijama o prijevozu;

(c) ima logistički sustav, koji razlikuje između robe iz Zajednice i robe koja nije iz Zajednice;

(d) ima upravnu organizaciju koja odgovara vrsti i opsegu poslovanja i koja je pogodna za upravljanje protokom robe te ima unutarnje kontrole koje mogu otkriti nezakonite ili nepravilne transakcije;

(e) prema potrebi, ima zadovoljavajuće postupke za upravljanje dozvolama i odobrenjima povezanima s mjerama trgovinske politike ili za trgovinu poljoprivrednim proizvodima;

(f) ima zadovoljavajuće postupke za arhiviranje evidencija i podataka društva te za zaštitu od gubitka podataka;

(g) osigurava da su zaposlenici upoznati s time da je potrebno obavijestiti carinska tijela kada se otkriju poteškoće pri ispunjavanju zahtjeva te uspostavi odgovarajuće kontakte za obavješćivanje carinskih tijela o tim događajima;

(h) ima odgovarajuće mjere osiguranja informatičke tehnologije radi zaštite računalnog sustava podnositelja zahtjeva od upada neovlaštenih osoba i radi zaštite dokumentacije podnositelja zahtjeva.

Podnositelj zahtjeva koji zatraži potvrdu AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b) ne treba ispunjavati uvjet iz prvog stavka točke (c) ovog članka.

Članak 14.j

1.  Smatra se da je uvjet o financijskoj solventnosti podnositelja zahtjeva iz članka 5.a stavka 2. treće alineje Zakonika ispunjen ako se njegova solventnost može dokazati za protekle tri godine.

U svrhu ovog članka, financijska solventnost znači dobar financijski položaj koji je dovoljan za ispunjavanje obveza podnositelja zahtjeva, vodeći računa o značajkama vrste poslovne djelatnosti.

2.  Ako je od osnutka podnositelja zahtjeva prošlo manje od tri godine, njegova se financijska solventnost ocjenjuje na temelju raspoloživih evidencija i podataka.

Članak 14.k

1.  Standardi osiguranja i sigurnosti podnositelja zahtjeva iz članka 5.a stavka 2. četvrte alineje Zakonika smatraju se odgovarajućima, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) zgrade, koje se koriste za djelatnosti koje obuhvaća potvrda, izgrađene su od materijala koji ne dopuštaju nezakoniti ulazak i pružaju zaštitu od nezakonitog upada;

(b) postoje odgovarajuće mjere za kontrolu pristupa kako bi se spriječio neovlašteni pristup otpremnim područjima, dokovima za utovar i brodskim skladištima;

(c) mjere za rukovanje robom uključuju zaštitu od unošenja, zamjene ili gubitka materijala ili izmjene jedinica tereta;

(d) prema potrebi, postoje postupci za rukovanje uvoznim i/ili izvoznim dozvolama povezanim sa zabranama i ograničenjima te kako bi se ta roba razlikovala od druge robe;

(e) podnositelj zahtjeva proveo je mjere koje omogućavaju jasno utvrđivanje njegovih poslovnih partnera kako bi se zaštitio međunarodni lanac nabave;

(f) podnositelj zahtjeva obavlja, u mjeri u kojoj to dozvoljava zakonodavstvo, sigurnosne provjere potencijalnih zaposlenika koji će raditi na sigurnosno osjetljivim radnim mjestima i obavlja redovne provjere njihove prošlosti;

(g) podnositelj zahtjeva osigurava da njegovi zaposlenici aktivno sudjeluju u programima podizanja svijesti o osiguranju.

2.  Ako neki zračni prijevoznik ili brodarsko društvo koje nema poslovni nastan u Zajednici, ali tamo ima regionalni ured i koristi pojednostavnjenja iz članaka 324.e, 445. i 448., podnese zahtjev za potvrdu AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (b), ono mora ispunjavati jedan od sljedećih uvjeta:

(a) korisnik je jedne od međunarodno priznatih potvrda o osiguranju i/ili sigurnosti izdane na temelju međunarodnih konvencija koje uređuju odgovarajuće prijevozne sektore;

▼M52

(b) biti regulirani agent kako je definirano u članku 3. Uredbe (EZ) br. 300/2008 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ) („regulirani agent”) i udovoljavati zahtjevima utvrđenima u Uredbi Komisije (EU) br. 185/2010 ( 3 );

▼M29

(c) korisnik je potvrde izdane u državi izvan carinskog područja Zajednice kada bilateralni sporazum sklopljen između Zajednice i treće zemlje predviđa prihvaćanje potvrde, u skladu s uvjetima utvrđenim u tom sporazumu.

Ako je zračni prijevoznik ili brodarsko društvo korisnik potvrde iz točke (a) ovog stavka, ono ispunjava uvjete iz stavka 1. Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu smatra da su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni ako su uvjeti za izdavanje međunarodne potvrde jednaki ili ako odgovaraju uvjetima iz stavka 1.

▼M52

Ako je zračni prijevoznik regulirani agent, uvjeti utvrđeni u stavku 1. smatraju se ispunjenima u pogledu lokacija i djelatnosti za koje je podnositelj zahtjeva stekao status reguliranog agenta ako su uvjeti za izdavanje statusa reguliranog agenta jednaki ili odgovaraju onima utvrđenima u stavku 1.

▼M52

3.  Ako podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan u carinskom području Zajednice i regulirani je agent ili poznati pošiljatelj kako je definirano u članku 3. Uredbe (EZ) br. 300/2008 i ako ispunjava uvjete utvrđene Uredbom (EU) br. 185/2010, uvjeti utvrđeni u stavku 1. smatraju se ispunjenima u pogledu lokacija i djelatnosti za koje je podnositelj zahtjeva stekao status reguliranog agenta ili poznatog pošiljatelja ako su uvjeti za izdavanje statusa reguliranog agenta ili poznatog pošiljatelja jednaki ili odgovaraju onima utvrđenima u stavku 1.

▼M29

4.  Ako je podnositelj zahtjeva s poslovnim nastanom u Zajednici korisnik međunarodno priznate potvrde o osiguranju i/ili sigurnosti izdane na temelju međunarodnih konvencija, europske potvrde o osiguranju i/ili sigurnosti izdane na temelju zakonodavstva Zajednice, međunarodnog standarda Međunarodne organizacije za standardizaciju ili europskog standarda europskih organizacija za standardizaciju, smatra se da su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni ako su uvjeti za izdavanje tih potvrda jednaki ili ako odgovaraju uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi.



Odjeljak 4.

Postupak za izdavanje potvrda AEO

Članak 14.l

1.  Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu u roku od pet radnih dana od dana primitka zahtjeva, u skladu s člankom 14.c, o tome zahtjevu obavještava carinska tijela ostalih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

2.  Kada nadležno carinsko tijelo neke druge države članice posjeduje značajne podatke koji bi mogli utjecati na izdavanje potvrde, te podatke dostavlja nadležnom carinskom tijelu koje izdaje potvrdu u roku od 35 kalendarskih dana od dana obavijesti iz stavka 1., putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

Članak 14.m

1.  Carinska tijela država članica savjetuju se ako nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu ne može provjeriti sukladnost s jednim ili više uvjeta iz članaka od 14.g do 14.k zbog nedostatka podataka ili nemogućnosti njihove provjere. U tim se slučajevima carinska tijela država članica savjetuju u roku od 60 kalendarskih dana od dana slanja podataka od strane nadležnog carinskog tijela koje izdaje potvrdu, kako bi se omogućilo izdavanje potvrde AEO ili odbijanje zahtjeva unutar rokova iz članka 14.o stavka 2.

Ako nadležno carinsko tijelo zamoljeno za savjetovanje ne odgovori u roku od 60 kalendarskih dana, nadležno carinsko tijelo koje je zamolilo za savjetovanje može pretpostaviti, na odgovornost nadležnog carinskog tijela zamoljenog za savjetovanje, da su mjerila, zbog kojih je zamoljeno savjetovanje, ispunjena. Ovo se razdoblje može produljiti ako podnositelj zahtjeva obavi prilagodbe kako bi ispunio ta mjerila i o tome obavijesti tijelo zamoljeno za savjetovanje i tijelo koje je zamolilo za savjetovanje.

2.  Kada nakon pregleda iz članka 14.n nadležno carinsko tijelo zamoljeno za savjetovanje utvrdi da podnositelj zahtjeva ne ispunjava jedno ili više mjerila, uredno dokumentirani rezultati šalju se nadležnom carinskom tijelu koje izdaje potvrdu, koje potom odbija zahtjev. Primjenjuje se članak 14.o stavci 4., 5. i 6.

Članak 14.n

1.  Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu provjerava jesu li ispunjeni uvjeti i mjerila za izdavanje potvrde opisana u člancima od 14.g do 14.k. Provjera sukladnosti s mjerilima iz članka 14.k obavlja se za sve poslovne prostorije koje su povezane s carinskom djelatnosti podnositelja zahtjeva. Nadležno carinsko tijelo dokumentira provjeru, kao i njegove rezultate.

Kada u slučaju velikog broja poslovnih prostorija razdoblje za izdavanje potvrde ne bi dozvoljavalo pregled svih prostorija, ali nadležno carinsko tijelo ne sumnja da podnositelj zahtjeva održava standarde sigurnosti društva koji se uobičajeno koriste u svim njegovim prostorijama, ono može odlučiti da pregleda samo reprezentativni dio tih prostorija.

2.  Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu može prihvatiti zaključke, koje je donio stručnjak u područjima iz članaka 14.i, 14.j i 14.k u vezi s uvjetima i mjerilima iz tih članaka. Stručnjak ne smije biti povezan s podnositeljem zahtjeva.

Članak 14.o

1.  Nadležno carinsko tijelo izdaje potvrdu AEO u skladu s primjerom utvrđenim u Prilogu 1.D.

▼M37

2.  Carinsko tijelo izdaje potvrdu AEO ili odbija zahtjev u roku od 120 kalendarskih dana od dana primitka zahtjeva, u skladu s člankom 14.c. Ako se taj rok ne može ispuniti, to razdoblje se može produljiti za daljnje razdoblje od 60 kalendarskih dana. U takvim slučajevima, carinsko tijelo, prije isteka razdoblja od 120 kalendarskih dana, obavještava podnositelja zahtjeva o razlozima produljenja.

▼M29

3.  Razdoblje iz prve rečenice stavka 2. može se produljiti i ako podnositelj zahtjeva, tijekom pregleda sukladnosti s uvjetima, obavi prilagodbe radi ispunjavanja tih uvjeta i o tome obavijesti nadležno tijelo.

4.  Kada bi rezultati pregleda obavljenog u skladu s člancima 14.l, 14.m i 14.n mogli dovesti do odbijanja zahtjeva, nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu obavještava podnositelja zahtjeva o rezultatima i daje mu mogućnost da u roku od 30 kalendarskih dana odgovori, prije nego odbije zahtjev. Razdoblje iz prve rečenice stavka 2. u skladu s time obustavlja se.

5.  Odbijanje zahtjeva ne dovodi do automatskog opoziva postojećih odobrenja izdanih na temelju carinskih propisa.

6.  Ako je zahtjev odbijen, nadležno carinsko tijelo obavještava podnositelja zahtjeva o razlozima na kojima temelji svoju odluku. Podnositelja zahtjeva obavještava se o odluci o odbijanju zahtjeva unutar rokova utvrđenih u stavcima 2., 3. i 4.

Članak 14.p

Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu, u roku od pet radnih dana obavještava carinska tijela drugih država članica da je izdana potvrda AEO, putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x. Ako je zahtjev odbijen, podaci o tome se pružaju u istom vremenskom roku.



POGLAVLJE 2.

Pravni učinci potvrda AEO



Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 14.q

1.  Potvrda AEO počinje vrijediti desetog radnog dana nakon dana izdavanja.

2.  Potvrda AEO priznaje se u svim državama članicama.

3.  Razdoblje valjanosti potvrde AEO nije ograničeno.

4.  Carinska tijela nadziru poštivanje uvjeta i mjerila koje ovlašteni gospodarski subjekti moraju ispunjavati.

5.  Nadležno carinsko tijelo, koje je izdalo potvrdu, obavlja ponovnu ocjenu uvjeta i mjerila u sljedećim slučajevima:

(a) pri značajnim promjenama odgovarajućeg zakonodavstva Zajednice;

(b) kada postoje utemeljene sumnje da ovlašteni gospodarski subjekt više ne ispunjava odgovarajuće uvjete i mjerila.

U slučaju kada je potvrda AEO izdana podnositelju zahtjeva od čijeg je osnutka proteklo manje od tri godine, tijekom prve godine nakon izdavanja obavlja se pomniji nadzor.

Primjenjuje se članak 14.n stavak 2.

Rezultati ponovne ocjene daju se na raspolaganje carinskim tijelima svih država članica, putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.



Odjeljak 2.

Privremeno ukinuće statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta

Članak 14.r

1.  Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu privremeno ukida status ovlaštenoga gospodarskog subjekta u sljedećim slučajevima:

(a) kada je otkriveno nepoštivanje uvjeta ili mjerila za izdavanje potvrde AEO;

(b) carinska tijela imaju opravdanu sumnju da je ovlašteni gospodarski subjekt počinio djelo koje se kazneno proganja i povezano je s kršenjem carinskih propisa.

Međutim, u slučaju iz prvog podstavka točke (b), nadležno carinsko tijelo može odlučiti da privremeno ne ukine status ovlaštenoga gospodarskog subjekta ako smatra da je kršenje od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili opseg carinskih radnji i ne dovodi u sumnju dobru vjeru ovlaštenoga gospodarskog subjekta.

Prije donošenja takve odluke, carinska tijela obavješćuju odgovarajući gospodarski subjekt o svojim nalazima. Gospodarski subjekt ima pravo popraviti stanje i/ili izraziti svoje stajalište u roku od 30 kalendarskih dana od dana slanja obavijesti.

Međutim, kada to iziskuje vrsta ili razina prijetnje sigurnosti građana, javnom zdravlju ili okolišu, privremeno ukinuće vrijedi odmah. Nadležno carinsko tijelo koje privremeno ukida potvrdu odmah obavještava carinska tijela drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x, kako bi im omogućilo da poduzmu odgovarajuće radnje.

2.  Ako korisnik potvrde AEO ne uredi stanje iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) u roku od 30 kalendarskih dana iz stavka 1. trećeg podstavka, nadležno carinsko tijelo obavještava gospodarski subjekt da se status ovlaštenoga gospodarskog subjekta privremeno ukida na razdoblje od 30 kalendarskih dana, čime mu omogućuje da poduzme potrebe mjere za uređivanje ovog stanja. Obavijest se također šalje carinskim tijelima drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

3.  Ako je korisnik potvrde AEO počinio djelo iz stavka 1. podstavka 1. točke (b), nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu privremeno ukida status ovlaštenoga gospodarskog subjekta za vrijeme trajanja sudskog postupka. O tome obavještava korisnika potvrde. Obavijest se također šalje carinskim tijelima drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

4.  Ako gospodarski subjekt nije bio u mogućnosti urediti stanje u roku od 30 kalendarskih dana, ali može pružiti dokaze da može ispuniti uvjete ako se razdoblje ukinuća produlji, nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu ukida status ovlaštenoga gospodarskog subjekta za daljnjih 30 kalendarskih dana.

Članak 14.s

1.  Privremeno ukinuće ne utječe na carinske postupke koji su već započeli prije datuma privremenog ukinuća i još nisu okončani.

2.  Privremeno ukinuće ne utječe izravno na odobrenja koja su izdana bez obzira na potvrdu AEO, osim ako se razlozi ukinuća također odnose na to odobrenje.

3.  Privremeno ukinuće ne utječe izravno na odobrenja za korištenje carinskog pojednostavnjenja, koje je bilo izdano na temelju potvrde AEO i za koje su uvjeti još uvijek ispunjeni.

4.  U slučaju potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (c), ako gospodarski subjekt ne ispunjava samo uvjete iz članka 14.k, status ovlaštenoga gospodarskog subjekta djelomično se ukida i može mu se, na njegov zahtjev, izdati nova potvrda AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a).

Članak 14.t

1.  Kada se carinska tijela uvjere da je gospodarski subjekt poduzeo potrebne mjere za ispunjavanje uvjeta i mjerila koje ovlašteni gospodarski subjekti moraju ispunjavati, nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu opoziva privremeno ukinuće i o tome obavještava gospodarski subjekt i carinska tijela drugih država članica. Opoziv se može povući prije isteka roka utvrđenog u članku 14.r stavcima 2. ili 4.

U primjeru iz članka 14.s stavka 4., nadležno carinsko tijelo koje opoziva potvrdu obnavlja opozvanu potvrdu. Nakon toga oduzima potvrdu AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a).

2.  Ako gospodarski subjekt ne poduzme potrebne mjere u razdoblju privremenog ukinuća iz članka 14.r stavaka 2. ili 4., nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu oduzima potvrdu AEO i odmah o tome obavještava carinska tijela drugih država članica, putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

U primjeru iz članka 14.s stavka 2., izvorna se potvrda oduzima i vrijedi samo nova potvrda AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a).

Članak 14.u

1.  Kada ovlašteni gospodarski subjekt privremeno ne može ispuniti jedno od mjerila utvrđenih u članku 14.a, može tražiti privremeno ukidanje statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta. U tom slučaju ovlašteni gospodarski subjekt o tome obavještava nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu, pri čemu navodi datum kada će ponovno moći ispunjavati mjerila. Također obavještava nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu o svim planiranim mjerama i njihovom vremenskom okviru.

Obaviješteno nadležno carinsko tijelo šalje obavijest carinskim tijelima drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

2.  Ako ovlašteni gospodarski subjekt ne uredi situaciju u razdoblju navedenom u njegovoj obavijesti, nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu može odobriti razumno produljenje tog roka, pod uvjetom da je ovlašteni gospodarski subjekt djelovao u dobroj vjeri. O tome produljenju obavješćuju se carinska tijela drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

U svim ostalim slučajevima, potvrda AEO se oduzima, a nadležno carinsko tijelo koje je izdaje odmah obavještava carinska tijela drugih država članica putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

3.  Ako se zahtijevane mjere ne poduzmu u razdoblju privremenog ukinuća, primjenjuje se članak 14.v.



Odjeljak 3.

Opoziv potvrde AEO

Članak 14.v

1.  Nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu opoziva potvrdu AEO u sljedećim slučajevima:

(a) kada ovlašteni gospodarski subjekt ne poduzme mjere iz članka 14.t stavka 1.;

(b) kada je ovlašteni gospodarski subjekt ozbiljno prekršio carinske propise i nema daljnjeg prava žalbe;

(c) kada ovlašteni gospodarski subjekt ne poduzme potrebne mjere tijekom razdoblja privremenog ukinuća iz članka 14.u;

(d) na zahtjev ovlaštenoga gospodarskog subjekta.

Ipak, u slučaju iz točke (b), nadležno carinsko tijelo može odlučiti da ne opozove potvrdu AEO ako smatra da su kršenja od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili opseg carinskih radnji i da ne dovode u pitanje dobru vjeru ovlaštenoga gospodarskog subjekta.

2.  Opoziv počinje vrijediti od dana nakon obavijesti o opozivu.

U slučaju potvrde AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (c), kada gospodarski subjekt ne ispunjava uvjete iz članka 14.k, nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu opoziva potvrdu i izdaje novu potvrdu AEO iz članka 14.a stavka 1. točke (a).

3.  Nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu odmah obavještava carinska tijela drugih država članica o opozivu potvrde AEO putem komunikacijskog sustava iz članka 14.x.

4.  Osim u slučajevima opoziva iz stavka 1. točaka (c) i (d), gospodarski subjekt ne smije podnijeti novi zahtjev za potvrdom AEO tijekom razdoblja od tri godine od dana opoziva.



POGLAVLJE 3.

Razmjena podataka

Članak 14.w

1.  Ovlašteni gospodarski subjekt obavještava nadležno carinsko tijelo koje je izdalo potvrdu o svim okolnostima koje su nastale nakon izdavanja potvrde a koje bi mogle utjecati na njenu daljnju valjanost ili sadržaj.

2.  Svi važni podaci koji su dostupni nadležnom carinskom tijelu koje je izdalo potvrdu daju se na raspolaganje carinskim tijelima drugih država članica u kojima ovlašteni gospodarski subjekt obavlja carinske djelatnosti.

3.  Ako nadležno carinsko tijelo opozove posebno odobrenje izdano ovlaštenom gospodarskom subjektu na temelju njegove potvrde AEO za uporabu određenog carinskog pojednostavnjenja predviđenog člancima 260., 263., 269., 272., 276., 277., 282., 283., 313.a i 313.b, 324.a, 324.e, 372, 454.a, 912.g, ono o tome obavještava nadležno carinsko tijelo koja je izdalo potvrdu AEO.

▼M52

4.  Carinsko tijelo izdavatelj mora odmah staviti na raspolaganje odgovarajućem nacionalnom tijelu nadležnom za zaštitu civilnog zračnog prometa sljedeće minimalne podatke koji se odnose na status ovlaštenoga gospodarskog subjekta koji su mu na raspolaganju:

(a) potvrda AEO – zaštita i sigurnost (AEOS) te potvrda AEO – carinska pojednostavnjenja/zaštita i sigurnost (AEOF), uključujući ime vlasnika potvrde i, ako je potrebno, izmjenu, opoziv ili suspenziju statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta te razloge;

(b) informacije o tome jesu li carinska tijela posjetila predmetnu lokaciju, datum zadnjeg posjeta i svrhu posjeta (postupak odobravanja, ponovno ocjenjivanje, praćenje);

(c) ponovno ocjenjivanje potvrda AEOF i AEOS te njegove rezultate.

Nacionalna carinska tijela, u dogovoru s odgovarajućim nacionalnim tijelom nadležnim za zaštitu civilnog zračnog prometa, utvrđuju detaljne postupke za razmjenu svih informacija iz prvog podstavka koje nisu obuhvaćene elektroničkim informacijskim i komunikacijskim sustavom iz članka 14.x, najkasnije do 1. ožujka 2015.

Nacionalna tijela nadležna za zaštitu civilnog zračnog prometa koja na raspolaganju imaju predmetne informacije upotrebljavaju ih isključivo za potrebe odgovarajućih programa za reguliranog agenta ili poznatog pošiljatelja te provode odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi se osigurala zaštita tih informacija.

▼M29

Članak 14.x

1.  Za razmjenu podataka i komunikaciju između carinskih tijela te za obavješćivanje Komisije i gospodarskih subjekata, upotrebljava se elektronički informacijski i komunikacijski sustav koji međusobnim sporazumom uređuju Komisija i carinska tijela.

2.  Putem sustava iz stavka 1., Komisija i carinska tijela pohranjuju i imaju pristup sljedećim podacima:

(a) elektronički poslanim podacima o zahtjevima;

(b) potvrdama AEO i, prema potrebi, njihovim izmjenama, opozivima ili privremenim ukidanjima statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta;

(c) svim drugim važnim podacima.

▼M52

2.a  Prema potrebi, a posebno kada se status ovlaštenoga gospodarskog subjekta smatra osnovom za izdavanje odobrenja, dozvola ili olakšica na temelju ostalog zakonodavstva Unije, pravo na pristup informacijama navedenima u članku 14.w stavku 4. točkama (a) i (c) može se dodijeliti i odgovarajućem nacionalnom tijelu nadležnom za zaštitu civilnog zračnog prometa.

▼M29

3.  Nadležno carinsko tijelo koje izdaje potvrdu obavještava urede za analizu rizika u vlastitoj državi članici o izdavanju, izmjeni, opozivu potvrde AEO ili o privremenim ukidanjima statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta. Ono također obavještava sva tijela izdavatelje iz drugih država članica.

4.  Komisija može objaviti popis ovlaštenih gospodarskih subjekata za javnost putem Interneta, uz prethodnu suglasnost ovlaštenih gospodarskih subjekata na koje se ta odluka odnosi. Taj se popis ažurira.

▼M18 —————

▼B



GLAVA IV.

PODRIJETLO ROBE



POGLAVLJE 1.

Nepovlašteno podrijetlo



Odjeljak 1.

Obrada ili prerada kojom se stječe status podrijetla

Članak 35.

Ovo poglavlje propisuje, za tekstil i tekstilne proizvode iz Odsjeka XI. kombinirane nomenklature te za određene proizvode, osim tekstila i tekstilnih proizvoda, obradu ili preradu za koju se smatra da ispunjava kriterije iz članka 24. Zakonika i kojom predmetni proizvodi stječu podrijetlo zemlje u kojoj je izvršena obrada ili prerada.

„Zemlja” znači treća zemlja ili Zajednica, ovisno o slučaju.



Odsjek 1.

Tekstil i tekstilni proizvodi iz odsjeka XI. kombinirane nomenklature

Članak 36.

Za tekstil i tekstilne proizvode iz odsjeka XI. kombinirane nomenklature potpuni postupak, kako je opisan u članku 37., smatra se obradom ili preradom kojom se stječe podrijetlo u smislu članka 24. Zakonika.

Članak 37.

Obrada ili prerada nakon koje se dobiveni proizvodi razvrstavaju u broj kombinirane nomenklature različit od onoga koji obuhvaća različite materijale bez podrijetla smatraju se potpunim postupcima.

Međutim, za proizvode iz Priloga 10., samo se određeni postupci navedeni u stupcu 3 navedenog Priloga vezani uz pojedini dobiveni proizvod smatraju potpunima, bez obzira uključuju li ili ne promjenu broja.

Način primjene pravila iz Priloga 10. opisan je uvodnim napomenama u Prilogu 9.

Članak 38.

Za potrebe prethodnog članka, sljedeće se u svakom slučaju smatra nedostatnom obradom ili preradom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, bez obzira je li došlo do promjene broja:

(a) postupci kojima se proizvode održava u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja (provjetravanje, prostiranje, sušenje, uklanjanje oštećenih dijelova i slični postupci);

(b) jednostavni postupci koji se sastoje od uklanjanja prašine, prosijavanja, sortiranja, klasificiranja, slaganja (uključujući slaganje kompleta), pranja, rasijecanja;

(c)

 

i. promjena pakiranja te rastavljanje i ponovno sastavljanje pošiljaka;

ii. jednostavno punjenje vreća, sanduka, kutija, pričvršćivanje na kartice ili ploče itd., te svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(d) dodavanje oznaka, natpisa i drugih razlikovnih obilježja na proizvode ili njihova pakiranja;

(e) jednostavno sklapanje dijelova kako bi se izradilo cjelovit proizvod;

(f) kombinacija dvaju ili više postupaka navedenih u točkama (a) do (e).



Odsjek 2.

Proizvodi osim tekstila i tekstilnih proizvoda iz odsjeka XI. kombinirane nomenklature

Članak 39.

U slučaju dobivenih proizvoda navedenih u Prilogu 11., obrada ili prerada iz stupca 3 navedenog Priloga smatra se postupkom kojim se stječe status proizvoda s podrijetlom na temelju članka 24. Zakonika.

Način primjene pravila iz Priloga 11. opisan je u uvodnim napomenama u Prilogu 9.



Odsjek 3.

Zajedničke odredbe za sve proizvode

Članak 40.

Ako popisi u Prilozima 10. i 11. navode da se podrijetlo stječe ako vrijednost uporabljenih materijala bez podrijetla ne premašuje određeni postotak cijene franko tvornice dobivenog proizvoda, taj postotak izračunava se na sljedeći način:

 „vrijednost” znači carinska vrijednost u vrijeme uvoza uporabljenih materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili ga nije moguće utvrditi, prvu cijenu koju je moguće utvrditi, a koja se plaća za takve materijale u zemlji prerade,

 „cijena franko tvornice” znači cijena franko tvornice dobivenog proizvoda umanjena za sve domaće poreze koji se vraćaju ili bi se mogli vratiti nakon izvoza takvog proizvoda,

 „vrijednost ostvarena na temelju postupaka sastavljanja” znači uvećana vrijednost koja proizlazi iz samog sastavljanja, zajedno sa svim postupcima dorade i kontrole, te iz ugrađivanja bilo kojih dijelova podrijetlom iz zemlje u kojoj su predmetni postupci izvršeni, uključujući dobit i opće troškove nastale u toj zemlji kao rezultat postupaka.



Odjeljak 2.

Provedbene odredbe za zamjenske dijelove

Članak 41.

▼M1

1.  Smatra se da pribor, rezervni dijelovi ili alati dostavljeni s bilo kojim dijelom opreme, stroja, uređaja ili vozila koji su dio standardne opreme, imaju isto podrijetlo kao dotični dio opreme, stroja, uređaja ili vozila.

▼B

►M1  2. ◄   Osnovni zamjenski dijelovi za uporabu s bilo kojim komadom opreme, strojem, uređajem ili vozilom puštenim u slobodni promet ili prethodno izvezenim smatraju se proizvodima istog podrijetla kao ta oprema, stroj, uređaj ili vozilo, ako su ispunjeni uvjeti propisani u ovom odjeljku.

Članak 42.

Presumpcija o podrijetlu na način opisan u prethodnom članku prihvaća se samo:

 ako je to neophodno za uvoz u zemlju odredišta,

 ako ugrađivanje navedenih osnovnih zamjenskih dijelova u predmetnu opremu, stroj, uređaj ili vozilo u fazi proizvodnje nije za tu opremu, stroj, uređaj ili vozilo onemogućilo stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom u Zajednici ili zemlji proizvodnje.

Članak 43.

Za potrebe članka 41.:

(a) „oprema, stroj, uređaj ili vozilo” znači roba iz odsjeka XVI., XVII. i XVIII. kombinirane nomenklature;

(b) „osnovni zamjenski dijelovi” znači dijelovi koji su:

 sastavnice bez kojih ispravan rad robe navedene pod (a) koja je puštena u slobodni promet ili je prethodno izvezena ne može biti osiguran, i

 svojstveni toj robi, i

 namijenjeni njezinom redovitom održavanju i zamjeni istovrsnih dijelova koji su se oštetili ili postali neupotrebljivi.

Članak 44.

Ukoliko se nadležnim tijelima ili ovlaštenim agencijama država članica podnese zahtjev za izdavanje potvrde o podrijetlu za osnovne zamjenske dijelove u smislu članka 41., polje 6 (redni broj artikla, oznake, broj i vrste paketa, opis robe) i zahtjev koji se na nju odnosi sadrži izjavu podnositelja zahtjeva da je navedena roba namijenjena za redovito održavanje prethodno izvezene opreme, stroja, uređaja ili vozila, s točnim podacima o navedenoj opremi, stroju, uređaju ili vozilu.

Kad god je moguće, podnositelj zahtjeva također navodi pojedinosti o potvrdi o podrijetlu (broj i datum i naziv tijela koje ju je izdalo) s kojom je izvezena oprema, stroj, uređaj ili vozilo čijem su održavanju dijelovi namijenjeni.

Članak 45.

Kad se podrijetlo osnovnih zamjenskih dijelova u smislu članka 41. mora dokazivati za njihovo puštanje u slobodni promet u Zajednici predočenjem potvrde o podrijetlu, potvrda uključuje pojedinosti navedene u članku 44.

Članak 46.

Kako bi se osigurala primjena pravila propisanih ovim odjeljkom, nadležna tijela država članica mogu zahtijevati dodatni dokaz, posebno:

 predočenje računa ili preslike računa u vezi s opremom, strojem, uređajem ili vozilom puštenim u slobodni promet ili prethodno izvezenim,

 ugovor ili presliku ugovora ili neke druge isprave koja pokazuje da se isporuka vrši kao dio redovite usluge održavanja.



Odjeljak 3.

Provedbene odredbe koje se odnose na potvrde o podrijetlu



Odsjek 1.

Odredbe u vezi s općim potvrdama o podrijetlu

Članak 47.

Kada se prilikom uvoza podrijetlo proizvoda dokazuje ili se mora dokazati predočenjem potvrde o podrijetlu, ta potvrda ispunjava sljedeće uvjete:

(a) izdana je od pouzdanog tijela ili agencije koju je zemlja izdavateljica za to valjano ovlastila;

(b) sadržava sve pojedinosti potrebne za prepoznavanje proizvoda na koji se odnosi, posebno:

 broj i vrstu paketa, oznake i brojeve,

 vrstu proizvoda,

 bruto i neto težinu proizvoda; te se pojedinosti, međutim, mogu zamijeniti drugima, na primjer brojem ili volumenom, u slučaju da je proizvod podložan osjetnim promjenama u težini tijekom prijevoza te u slučaju kada se njegova težina ne može utvrditi ili se i inače utvrđuje na osnovi tih drugih pojedinosti,

 naziv pošiljatelja;

(c) nedvojbeno dokazuje da je proizvod na koji se odnosi podrijetlom iz određene zemlje.

Članak 48.

1.  Potvrda o podrijetlu koju izdaju nadležna tijela ili ovlaštene agencije država članica ispunjava uvjete propisane člankom 47. točkama (a) i (b).

2.  Potvrde i zahtjevi koji se na njih odnose izdaju se na obrascima koji odgovaraju oglednim primjercima u Prilogu 12.

3.  Takve potvrde o podrijetlu potvrđuju da je roba podrijetlom iz Zajednice.

Međutim, kada to zahtijevaju uvjeti izvozne trgovine, njima se može potvrditi da je roba podrijetlom iz određene države članice.

Ako su uvjeti iz članka 24. Zakonika ispunjeni samo kao rezultat niza radnji ili procesa provedenih u različitim državama članicama, može se potvrditi samo da je roba podrijetlom iz Zajednice.

Članak 49.

Potvrde o podrijetlu izdaju se na pismeni zahtjev dotične osobe.

Ako to nalažu okolnosti, posebno ako je podnositelj zahtjeva redovni korisnik postupka izvoza, države članice mogu odlučiti da ne traže zahtjev za svaki izvozni postupak pod uvjetom da se postupa u skladu s propisima koji se odnose na podrijetlo.

Kada to zahtijevaju potrebe trgovine može se izdati jedan ili više dodatnih preslika primjeraka potvrde o podrijetlu.

Takve preslike izdaju se sukladno obrascu koji odgovara oglednom primjerku u Prilogu 12.

Članak 50.

1.  Potvrda je veličine 210 × 297 mm. Obrazac smije biti kraći najviše pet milimetara odnosno smije biti duži najviše osam milimetara. Obrazac je tiskan na bijelom papiru bez mehaničkih dijelova na kojem je moguće pisati, a težina papira je najmanje 64 g/m2 ili između 25 i 30 g/m2 ako se koristi papir za zračnu poštu. Kao podloga u sepiji otisnut je „guilloche” uzorak, što omogućuje primjećivanje svakog pokušaja mehaničkog ili kemijskog krivotvorenja.

2.  Obrazac zahtjeva tiska se na službenom jeziku ili na jednom ili više službenih jezika države članice izvoznice. Obrazac potvrde o podrijetlu tiska se na jednom ili više službenih jezika Zajednice ili, ovisno o običaju i zahtjevima trgovine, na nekom drugom jeziku.

3.  Države članice mogu zadržati pravo tiskanja obrazaca potvrde o podrijetlu ili taj posao povjeriti ovlaštenoj tiskari. U potonjem slučaju, na svakoj potvrdi mora biti navedeno takvo odobrenje. Na svakom obrascu potvrde o podrijetlu mora stajati naziv i adresa tiskare ili znak po kojem je tiskara prepoznatljiva. Osim toga, na obrascu je ispisan ili pečatom otisnut serijski broj po kojem se isti identificira.

Članak 51.

Obrazac zahtjeva i potvrda o podrijetlu popunjavaju se strojno ili vlastoručno, velikim tiskanim slovima, na jednaki način, na jednom od službenih jezika Zajednice ili, ovisno o praksi i zahtjevima trgovine, na nekom drugom jeziku.

Članak 52.

Svaka potvrda o podrijetlu iz članka 48. ima serijski broj po kojem se identificira. Zahtjev za potvrdu i svi primjerci potvrde nose isti broj.

Dodatno, nadležna tijela ili ovlaštene agencije država članica mogu brojčano označiti takve dokumente prema redoslijedu izdavanja.

Članak 53.

Nadležna tijela država članica utvrđuju koje dodatne pojedinosti, ako ih ima, treba navesti u zahtjevu. Takve dodatne pojedinosti se svode na najmanju moguću mjeru.

Svaka država članica Komisiju obavještava o odredbama koje donosi u skladu s odredbama prethodnog stavka. Komisija te informacije odmah šalje ostalim državama članicama.

Članak 54.

Nadležna tijela ili ovlaštene agencije država članica koje su izdale potvrde o podrijetlu čuvaju zahtjeve najmanje dvije godine.

Međutim, zahtjevi se mogu čuvati i u obliku preslika, pod uvjetom da u skladu sa zakonom predmetne države članice imaju istu dokaznu snagu.



Odsjek 2.

Posebne odredbe koje se odnose na potvrde o podrijetlu za određene poljoprivredne proizvode koji podliježu posebnim uvoznim pravilima

Članak 55.

Člancima 56. do 65. utvrđuju se uvjeti za uporabu potvrda o podrijetlu koje se odnose na poljoprivredne proizvode podrijetlom iz trećih zemalja za koje su bila uvedena posebna nepovlaštena uvozna pravila, ukoliko se navedena pravila odnose na sljedeće odredbe.



(a)

Potvrde o podrijetlu

Članak 56.

1.  Potvrde o podrijetlu koje se odnose na poljoprivredne proizvode podrijetlom iz trećih zemalja za koje su uvedena posebna nepovlaštena uvozna pravila izdaju se na obrascu koji odgovara oglednom primjerku iz Priloga 13.

2.  Takve potvrde izdaju nadležna državna tijela predmetnih trećih zemalja, u daljnjem tekstu tijela izdavatelji, ako se proizvodi na koje se potvrde odnose mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz navedenih zemalja u smislu važećih pravila u Zajednici.

3.  Takvim se potvrdama također potvrđuju sve potrebne informacije predviđene zakonodavstvom Zajednice za posebna uvozna pravila iz članka 55.

4.  Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o posebnim uvoznim pravilima iz članka 55., razdoblje valjanosti potvrda o podrijetlu je deset mjeseci od datuma kada su je tijela izdavatelji izdala.

Članak 57.

1.  Potvrde o podrijetlu izdane u skladu s odredbama ovog odsjeka sastoje se od samo jednog izvoda koji je označen kao „izvornik” pored naslova isprave.

Ako su potrebni dodatni primjerci, oni sadrže oznaku „preslika” pored naslova isprave.

2.  Nadležna tijela u Zajednici prihvaćaju kao valjan samo izvornik potvrde o podrijetlu.

Članak 58.

1.  Potvrda o podrijetlu veličine je 210 × 297 mm; smije biti duža najviše osam milimetara odnosno kraća najviše pet milimetara. Tiskana je na bijelom papiru bez mehaničkih dijelova, a težina papira je najmanje 40 g/m2. Naličje izvornika ima otisnut žuti „guilloche” uzorak u pozadini, što omogućuje primjećivanje svakog pokušaja mehaničkog ili kemijskog krivotvorenja.

2.  Potvrde se tiskaju i ispunjavaju na jednom od službenih jezika Zajednice.

Članak 59.

1.  Potvrda se popunjava strojno ili mehanografskim ili sličnim postupkom obrade podataka.

2.  Unosi se ne smiju brisati niti se smije pisati preko njih. Sve promjene unose se precrtavanjem pogrešnog navoda i po potrebi dodavanjem točnih podataka. Takve promjene potvrđuje osoba koja ih je napravila, a ovjeravaju ih tijela izdavatelji.

Članak 60.

1.  Polje 5 potvrde o podrijetlu izdane u skladu s člancima 56. do 59. sadrži sve dodatne pojedinosti koje se mogu zahtijevati za provedbu posebnih uvoznih pravila na koje se odnose kako je navedeno u članku 56. stavku 3.

2.  Neupotrijebljeni prostor u poljima 5, 6 i 7 precrtava se na takav način da se ništa ne može dodati u kasnijoj fazi.

Članak 61.

Svaka potvrda o podrijetlu ima serijski broj, otisnut ili ne, po kojem se može identificirati, a ovjerava je pečatom tijelo izdavatelj i potpisuje osoba ili osobe ovlaštene za to.

Potvrda se izdaje kada se proizvodi na koje se odnosi izvoze, a tijelo izdavatelj zadržava primjerak svake izdane potvrde.

Članak 62.

Iznimno, naprijed navedene potvrde o podrijetlu mogu se izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnose, ako nisu mogle biti izdane u vrijeme izvoza zbog nenamjerne pogreške ili propusta ili posebnih okolnosti.

Tijelo izdavatelj ne može naknadno izdati potvrdu o podrijetlu predviđenu člancima 56. do 61. dok nisu provjerili odgovaraju li svi podaci iz zahtjeva izvoznika onima u odgovarajućem izvoznom spisu.

Naknadno izdane potvrde sadrže jedan od sljedećih navoda:

 expedido a posteriori,

 udstedt efterfølgende,

 Nachträglich ausgestellt,

 Εκδοθέν εκ των υστέρων,

 Issued retrospectively,

 Délivré a posteriori,

 rilasciato a posteriori,

 afgegeven a posteriori,

 emitido a posteriori,

▼A1

 annettu jälkikäteen/utfärdat i efterhand,

 utfärdat i efterhand,

▼A2

 Vystaveno dodatečně,

 Välja antud tagasiulatuvalt,

 Izsniegts retrospektīvi,

 Retrospektyvusis išdavimas,

 Kiadva visszamenőleges hatállyal,

 Maħruġ retrospettivament,

 Wystawione retrospektywnie,

 Izdano naknadno,

▼M26

 Vyhotovené dodatočne,

▼M30

 издаден впоследствие,

 eliberat ulterior,

▼M45

 Izdano naknadno.

▼B

u polju „Napomene”.



(b)

Upravna suradnja

Članak 63.

1.  Ako posebna uvozna pravila za određene poljoprivredne proizvode predviđaju uporabu potvrde o podrijetlu iz članaka 56. do 62., pravo na uporabu takvih pravila podliježe uspostavi postupka upravne suradnje, osim ako nije u predmetnim pravilima naznačeno drugačije.

U tu svrhu, predmetne treće zemlje Komisiji Europskih zajednica šalju:

 imena i adrese tijela izdavatelja potvrda o podrijetlu zajedno s otiscima pečata koje navedena tijela upotrebljavaju,

 imena i adrese državnih tijela kojima trebaju biti poslani zahtjevi za naknadnu provjeru potvrda o podrijetlu predviđenih donjim člankom 64.

Komisija sve naprijed navedene podatke šalje nadležnim tijelima država članica.

2.  Ako predmetne treće zemlje Komisiji ne pošalju podatke navedene u stavku 1., nadležna tijela u Zajednici odbijaju pristup ostvarivanju prava na posebna uvozna pravila.

Članak 64.

1.  Naknadna provjera potvrda o podrijetlu iz članaka 56. do 62. provodi se slučajnim odabirom i kad god se pojavi opravdana sumnja u vjerodostojnost potvrde ili točnost podatka koje sadrži.

U vezi s podrijetlom, provjera se vrši na inicijativu carinskih tijela.

Za potrebe poljoprivrednih pravila, provjeru mogu izvršiti, prema potrebi, ostala nadležna tijela.

2.  Za potrebe stavka 1., nadležna tijela u Zajednici vraćaju potvrdu o podrijetlu ili njezinu presliku državnom tijelu koje je ovlastila zemlja izvoznica, navodeći, prema potrebi, oblikovne ili sadržajne razloge za upit. Ako je podnesen račun, izvorni račun ili njegova preslika prilaže se vraćenoj potvrdi. Tijela također pružaju sve informacije koje su dobivene pretpostavljajući da su podaci navedeni u potvrdama netočni ili da potvrda nije vjerodostojna.

Ako carinska tijela u Zajednici odluče suspendirati primjenu posebnih uvoznih pravila u očekivanju rezultata provjere, odobravaju puštanje proizvoda podložno onim mjerama opreza koje smatraju potrebnima.

Članak 65.

1.  Rezultati naknadnih provjera dostavljaju se nadležnim tijelima u Zajednici što je moguće prije.

Navedeni rezultati moraju omogućiti određivanje odnose li se potvrde o podrijetlu, koje su u skladu s uvjetima iz gornjeg članka 64. bile vraćene, na stvarno izvezenu robu i može li potonja doista dovesti do primjene predmetnih posebnih uvoznih pravila.

2.  Ako na zahtjeve za naknadnu provjeru nema odgovora u najduljem roku od šest mjeseci, nadležna tijela u Zajednici definitivno odbijaju odobriti pravo na posebna uvozna pravila.

▼M18



POGLAVLJE 2.

Povlašteno podrijetlo

▼M39



Odjeljak 1.

Opći sustav povlastica



Pododjeljak 1.

Opće odredbe

▼M46

Članak 66.

Ovim se odjeljkom utvrđuju pravila u vezi definicije pojma „proizvoda s podrijetlom”, uz njega vezani postupci i načini upravne suradnje, za potrebe primjene sustava općih carinskih povlastica (GSP-a) koji je Unija Uredbom (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ) odobrila zemljama u razvoju („sustav”).

▼M56

Članak 66.a

1.  Članci 68. do 71., 90. do 97.j primjenjuju se od datuma primjene sustava samocertifikacije podrijetla registriranih izvoznika („sustav registriranih izvoznika”) u državama korisnicama i državama članicama.

2.  Članci 97.k do 97.w primjenjuju se sve dok države korisnice i države članice izdaju potvrde o podrijetlu obrazac A odnosno potvrde o prometu robe EUR.1 ili njihovi izvoznici sastavljaju izjave na računu u skladu s člancima 91. i 91.a.

▼M39

Članak 67.

1.  Za potrebe ovog odjeljka i odjeljka 1.A ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

▼M46

(a) „zemlja korisnica” znači zemlja ili teritorij kako je definirana u članku 2. točki (d) Uredbe (EU) br. 978/2012;

▼M39

(b) „izrada” znači svaka vrsta obrade ili prerade, uključujući sklapanje;

(c) „materijal” znači svaki sastojak, sirovina, sastavnica ili dio itd., upotrijebljen u izradi proizvoda;

(d) „proizvod” znači proizvod koji se dobiva postupkom izrade, čak i ako je namijenjen za uporabu u nekom drugom proizvodnom postupku;

(e) „roba” znači i materijale i proizvode;

(f) „dvostrana kumulacija” znači sustav koji omogućuje da se proizvodi koji su prema ovoj Uredbi podrijetlom iz Europske unije, smatraju materijalima podrijetlom iz države korisnice kada su dalje prerađeni ili uključeni u taj proizvod u navedenoj državi korisnici;

(g) „kumulacija s Norveškom, Švicarskom i Turskom” znači sustav koji omogućuje da se proizvodi koji su podrijetlom iz Norveška, Švicarske ili Turske smatraju materijalima podrijetlom iz države korisnice kada su dalje prerađeni ili uključeni u proizvod u navedenoj državi korisnici te uvezeni u Europsku uniju;

(h) „regionalna kumulacija” znači sustav u okviru kojega se proizvodi koji su prema ovoj Uredbi podrijetlom iz države koja je članica regionalne skupine smatraju materijalima podrijetlom iz druge države iste regionalne skupine (ili države druge regionalne skupine ako je kumulacija između skupina moguća) kada su dalje prerađeni ili uključeni u tamo izrađen proizvod;

(i) „proširena kumulacija” znači sustav, koji na zahtjev države korisnice odobrava Komisija i u okviru kojega se određeni materijali, podrijetlom iz države s kojom Europska unija ima sklopljen važeći ugovor o slobodnoj trgovini u skladu s člankom XXIV. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT-a), smatraju materijalima podrijetlom iz dotične države korisnice kada su dalje prerađeni ili uključeni u proizvod izrađen u navedenoj državi;

(j) „zamjenjivi materijali” znači materijali koji su iste vrste i tržišne kakvoće, s jednakim tehničkim i fizičkim značajkama, te koji se ne mogu razlikovati jedan od drugoga kada se jednom ugrade u gotovi proizvod;

(k) „regionalna skupina” znači skupina država između kojih se primjenjuje regionalna kumulacija;

(l) „carinska vrijednost” znači vrijednost koja je utvrđena u skladu sa Sporazumom o provedbi članka VII. Općega sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o određivanju carinske vrijednosti);

▼M56

(m) „vrijednost materijala” u popisu iz Priloga 13.a znači carinska vrijednost u trenutku uvoza upotrijebljenih materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili ga je nemoguće utvrditi, prvu utvrdivu cijenu plaćenu za materijale u zemlji proizvodnje; ako je potrebno utvrditi vrijednost upotrijebljenih materijala s podrijetlom, ova se točka primjenjuje mutatis mutandis;

(n) „cijena franko tvornica” znači cijena franko tvornica plaćena za dobiveni proizvod u korist proizvođača u čijem je poduzeću obavljen posljednji postupak obrade ili prerade, pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih materijala korištenih u proizvodnji i sve druge troškove povezane s proizvodnjom, umanjena za sve domaće poreze koji se vraćaju ili bi se mogli vratiti nakon izvoza dobivenog proizvoda.

Ako stvarno plaćena cijena ne odražava sve troškove vezane uz izradu proizvoda, koji su nastali u zemlji proizvodnje, cijena franko tvornica znači zbroj svih navedenih troškova, umanjen za sve domaće poreze koji se vraćaju ili se mogu vratiti, kada se dobiveni proizvod izveze;

▼M39

(o) „najveći dopušteni sadržaj materijala bez podrijetla” znači najveći dopušteni sadržaj materijala bez podrijetla koji je dopušten kako bi se izrada smatrala dostatnom obradom ili preradom da se proizvodu dodijeli status s podrijetlom. Može biti izražen kao postotak cijene franko tvornica proizvoda ili kao postotak neto težine tih upotrijebljenih materijala koji potpadaju pod određenu skupinu poglavlja, poglavlje, tarifni broj ili podbroj;

(p) „neto težina” znači težina same robe bez bilo kakvog ambalažnog materijala ili ambalaže za robu;

(q) „poglavlja”, „tarifni brojevi” i „podbrojevi” znači poglavlja, tarifni brojevi i podbrojevi (četveroznamenkasti ili šesteroznamenkasti) koji se upotrebljavaju u nomenklaturi koja tvori Harmonizirani sustav s promjenama u skladu s Preporukom od 26. lipnja 2004. Carinskog vijeća za suradnju;

(r) „razvrstano” se odnosi na razvrstavanje proizvoda ili materijala u određeni tarifni broj ili podbroj Harmoniziranog sustava;

(s) „pošiljka” znači proizvodi:

 koji se ili otpremaju istodobno od određenog izvoznika do određenoga primatelja, ili

 su obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom koja obuhvaća njihovu otpremu od izvoznika do primatelja ili, ako takva isprava ne postoji, jednim računom;

(t) „izvoznik” znači osoba koja izvozi robu u Europsku uniju ili u državu korisnicu koji može dokazati podrijetlo proizvoda, bez obzira na to je li on proizvođač i bez obzira na to da li on sam obavlja carinske formalnosti ili ne;

▼M56

(u) „registrirani izvoznik” znači:

i. izvoznik s poslovnim nastanom u državi korisnici koji je registriran pri nadležnom tijelu te zemlje korisnice za potrebe izvoza proizvoda u okviru sustava u Uniju ili u drugu državu korisnicu s kojom je moguća regionalna kumulacija; ili

ii. izvoznik s poslovnim nastanom u državi članici koji je registriran pri carinskim tijelima te države članice za potrebe izvoza proizvoda podrijetlom iz Unije namijenjenih uporabi kao materijala u državi korisnici u okviru dvostrane kumulacije; ili

iii. ponovni pošiljatelj robe s poslovnim nastanom u državi članici koji je registriran pri carinskim tijelima te države članice za potrebe sastavljanja zamjenskih izjava o podrijetlu kako bi se proizvode s podrijetlom ponovno poslalo na drugo mjesto na carinskom području Unije ili, prema potrebi, u Norvešku, Švicarsku ili Tursku („registrirani ponovni pošiljatelj”);

(v) „izjava o podrijetlu” znači izjava koju sastavlja izvoznik ili ponovni pošiljatelj robe u kojoj se navodi da proizvodi obuhvaćeni njome zadovoljavaju pravila sustava o podrijetlu.

▼M46

1.a.  Za potrebe stavka 1(a), prilikom pozivanja na „zemlju korisnicu”, taj pojam također obuhvaća i ne može premašivati ograničenja teritorijalnog mora te zemlje ili teritorija u smislu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (Konvencija iz Montago Baya, 10. prosinca 1982.).

▼M39

2.  U smislu točke (n) stavka 1., ako je zadnja obrada ili prerada bila dodijeljena proizvođaču kao podizvođaču, izraz „proizvođač” iz prvoga podstavka stavka 1. točke (n) može se odnositi na poduzeće koje je zaposlilo podizvođača.

▼M56

3.  Za potrebe točke (u) stavka 1., kada je izvoznik zastupan za potrebe obavljanja izvoznih formalnosti, a zastupnik izvoznika također je registrirani izvoznik, taj zastupnik ne upotrebljava vlastiti broj registriranog izvoznika.

▼M39

Članak 68.

1.  Kako bi se osigurala pravilna primjena sustava države korisnice obvezuju se:

(a) uspostaviti i održati odgovarajuće upravne strukture i sustave potrebne za provedbu i upravljanje u navedenoj državi pravilima i postupcima propisanim ovim odjeljkom, uključujući prema potrebi dogovore potrebne za primjenu kumulacije;

(b) da će njihova nadležna tijela surađivati s Komisijom i carinskim tijelima država članica.

2.  Suradnja iz točke (b) stavka 1. sastoji se od:

(a) pružanja sve potrebne potpore u slučaju zahtjeva Komisije da nadgleda pravilno upravljanje sustavom u dotičnoj državi, uključujući posjete radi provjere na licu mjesta od strane Komisije ili carinskih tijela država članica;

(b) ne dirajući u članke 97.g i 97.h, provjere statusa podrijetla proizvoda i ispunjavanja svih ostalih uvjeta iz ovog odjeljka, uključujući posjete na licu mjesta, ako to zahtijeva Komisija ili carinsko tijelo država članica u kontekstu ispitivanja podrijetla.

▼M56

3.  Države korisnice Komisiji podnose obvezujuću izjavu iz stavka 1. najmanje tri mjeseca prije datuma na koji namjeravaju započeti registraciju izvoznika.

Članak 69.

1.  Države korisnice Komisiju obavješćuju o nadležnim tijelima koja se nalaze na njihovom državnom području, a koja su:

(a) dio vladinih tijela predmetne zemlje ili koja djeluju pod nadležnosti vladinih tijela te zemlje i ovlaštena su registrirati izvoznike u sustavu REX, mijenjati i ažurirati podatke registracije i opozvati registraciju;

(b) dio vladinih tijela predmetne zemlje i koja su odgovorna za osiguravanje administrativne suradnje s Komisijom i carinskim tijelima država članica kako je predviđeno u ovom odjeljku.

One obavješćuju Komisiju o imenima i adresama te kontaktnim podacima tih tijela. Obavijest se šalje Komisiji najkasnije tri mjeseca prije datuma na koji države korisnice namjeravaju početi registraciju izvoznika.

Države korisnice bez odlaganja obavješćuju Komisiju o svakoj izmjeni informacija koje su priopćene u skladu s prvim podstavkom.

2.  Države članice obavješćuju Komisiju o imenima i adresama te kontaktnim podacima svojih carinskih tijela koja su:

(a) ovlaštena registrirati izvoznike i ponovne pošiljatelje robe u sustavu REX, mijenjati i ažurirati podatke registracije i opozvati registraciju;

(b) nadležna za osiguravanje administrativne suradnje s nadležnim tijelima država korisnica kako je predviđeno u ovom odjeljku.

Obavijest se Komisiji šalje do 30. rujna 2016.

Države članice bez odlaganja obavješćuju Komisiju o svakoj izmjeni informacija koje su priopćene u skladu s prvim podstavkom.

▼M56

Članak 69.a

1.  Komisija će uspostaviti sustav REX i staviti ga na raspolaganje do 1. siječnja 2017.

2.  Nadležna tijela država korisnica i carinska tijela država članica po primitku cjelokupnog obrasca zahtjeva iz Priloga 13.c bez odgađanja izvozniku ili, prema potrebi, ponovnom pošiljatelju dodjeljuju broj registriranog izvoznika i unose u sustav REX broj registriranog izvoznika, podatke o registraciji i datum od kojeg je registracija važeća u skladu s člankom 92. stavkom 5.

Ako nadležna tijela smatraju da su podaci navedeni u zahtjevu nepotpuni, o tome bez odgađanja obavješćuju predmetnog izvoznika.

Nadležna tijela država korisnica i carinska tijela država članica ažuriraju podatke koje registriraju. Te podatke mijenjaju odmah nakon što ih registrirani izvoznik obavijesti u skladu s člankom 93.

Članak 69.b

1.  Komisija osigurava da se pristup sustavu REX pruža u skladu s ovim člankom.

2.  Komisija ima pristup pretraživanju svih podataka.

3.  Nadležna tijela države korisnice imaju pristup pretraživanju podataka povezanih s izvoznicima koje su registrirali.

4.  Carinska tijela država članica imaju pristup pretraživanju podataka koje su registrirali oni, carinska tijela ostalih država članica i nadležna tijela država korisnica te Norveške, Švicarske i Turske. Taj pristup podacima namijenjen je obavljanju provjera izjava u skladu s člankom 68. Zakonika ili ispitivanja izjava u skladu s člankom 78. stavkom 2. Zakonika.

5.  Komisija nadležnim tijelima država korisnica osigurava siguran pristup sustavu REX.

U mjeri u kojoj se u skladu sa sporazumom iz članka 97.g Norveška i Švicarska dogovore s Unijom o sudjelovanju u sustavu REX Komisija osigurava siguran pristup sustavu REX carinskim tijelima tih zemalja. Siguran pristup sustavu REX osigurat će se i za Tursku kada ta zemlja ispuni određene uvjete.

6.  Ako su zemlja ili područje povučeni iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 978/2012, nadležna tijela države korisnice zadržavaju pristup sustavu REX toliko dugo koliko je potrebno za njihovo ispunjivanje svojih obveza u skladu s člankom 71.

7.  Ako je izvoznik dao suglasnost potpisom polja 6. obrasca utvrđenog u Prilogu 13.c, Komisija stavlja na raspolaganje javnosti sljedeće podatke:

(a) naziv registriranog izvoznika;

(b) adresu mjesta gdje se nalazi poslovni nastan registriranog izvoznika;

(c) kontaktne podatke kako su određeni u polju 2. obrasca utvrđenog u Prilogu 13.c;

(d) okviran opis robe koja ispunjuje uvjete za povlašteno postupanje, uključujući okvirni popis tarifnih brojeva ili poglavlja Harmoniziranog sustava, kako je određeno u polju 4. obrasca utvrđenog u Prilogu 13.c;

(e) broj EORI ili identifikacijski broj subjekta (TIN) registriranog izvoznika.

Odbijanje potpisa polja 6. ne čini osnovu za odbijanje registriranja izvoznika.

8.  Komisija uvijek stavlja sljedeće podatke na raspolaganje javnosti:

(a) broj registriranog izvoznika;

(b) datum od kojeg je registracija važeća;

(c) datum opozivanja registracije, kada je to primjenjivo;

(d) podatke o tome primjenjuje li se registracija i na izvoz u Norvešku, Švicarsku i Tursku, kada ta zemlja ispuni određene uvjete;

(e) datum zadnje sinkronizacije između sustava REX i javnih internetskih stranica.

Članak 69.c

1.  Podaci registrirani u sustavu REX obrađuju se isključivo za potrebe provedbe sustava kako je utvrđeno u ovom odjeljku.

2.  Registriranim izvoznicima pružaju se informacije utvrđene u članku 11. stavku 1. točkama (a) do (e) Uredbe (EZ) br. 45/2001 ili članku 10. Direktive 95/46/EZ. Osim toga, pružaju im se i sljedeće informacije:

(a) informacije o pravnoj osnovi operacija obrade za koje su podaci namijenjeni;

(b) razdoblje čuvanja podataka.

Registriranim izvoznicima te se informacije pružaju putem obavijesti priložene zahtjevu za registraciju izvoznika kako je utvrđen u Prilogu 13.c.

3.  Svako nadležno tijelo u državi korisnici iz članka 69. stavka 1. točke (a) i svako carinsko tijelo u državi članici iz članka 69. stavka 2. točke (a) koje je unijelo podatke u sustav REX smatra se nadzornikom u pogledu obrade tih podataka.

Komisija se smatra zajedničkim nadzornikom u pogledu obrade svih podataka kako bi se osiguralo da registrirani izvoznik stekne svoja prava.

4.  Prava registriranih izvoznika u pogledu obrade podataka pohranjenih u sustavu REX navedena u Prilogu 13.c i obrađena u nacionalnim sustavima ostvaruju se u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti podataka države članice koja pohranjuje njihove podatke kojim se provodi Direktiva 95/46/EZ.

5.  Države članice koje u svojim nacionalnim sustavim repliciraju podatke sustava REX kojemu imaju pristup ažuriraju te replicirane podatke.

6.  Prava registriranih izvoznika u pogledu obrade njihovih registracijskih podataka u Komisiji ostvaruju se u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

7.  Svi zahtjevi registriranih izvoznika za ostvarivanje prava na pristup podacima ili njihovo ispravljanje, brisanje ili blokiranje u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 podnose se nadzorniku podataka koji zahtjeve i obrađuje.

Ako registrirani izvoznik Komisiji podnese takav zahtjev, a da nije pokušao steći svoja prava od nadzornika podataka, Komisija taj zahtjev upućuje nadzorniku podataka registriranog izvoznika.

Ako registrirani izvoznik nije uspio steći svoja prava od nadzornika podataka, registrirani izvoznik podnosi taj zahtjev Komisiji koja djeluje kao nadzornik. Komisija ima pravo ispraviti, izbrisati ili blokirati podatke.

8.  Nacionalna nadzorna tijela za zaštitu podataka i Europski nadzornik za zaštitu podataka, svaki djelujući u okviru svojih nadležnosti, surađuju i osiguravaju koordinirani nadzor registracijskih podataka.

Djelujući u okviru svojih nadležnosti razmjenjuju relevantne informacije, pružaju međusobnu pomoć pri obavljanju revizija i inspekcija, ispituju poteškoće pri tumačenju ili primjeni ove Uredbe, proučavaju probleme pri izvršavanju neovisnog nadzora ili pri ostvarivanju prava subjekata na koje se odnose podaci, izrađuju usklađene prijedloge za zajednička rješenja svih problema i promiču svijest o pravima na zaštitu podataka, prema potrebi.

▼M56

Članak 70.

Komisija na svojim internetskim stranicama objavljuje datume od kojih države korisnice počinju primjenjivati sustav registriranih izvoznika. Komisija informacije redovito ažurira.

Članak 71.

Ako su zemlja ili područje povučeni iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 978/2012, obveza omogućivanja administrativne suradnje utvrđena u člancima 69., 69.a, članku 86. stavku 10. i članku 97.g i dalje se primjenjuje na tu zemlju ili područje tijekom razdoblja od tri godine od datuma njihova povlačenja iz tog Priloga.

▼M39



Pododjeljak 2.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 72.

Smatra se da su sljedeći proizvodi podrijetlom iz države korisnice:

(a) proizvodi koji su u cijelosti dobiveni u toj državi u smislu članka 75.;

(b) proizvodi koji su dobiveni u navedenoj državi i sadrže materijale koji nisu ondje dobiveni u cijelosti, pod uvjetom da su odnosni materijali podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi u smislu članka 76.

Članak 73.

1.  Uvjeti iz ovog pododjeljaka za stjecanje statusa s podrijetlom moraju biti ispunjeni u dotičnoj državi korisnici.

2.  Ako su proizvodi s podrijetlom izvezeni iz države korisnice u drugu državu vraćeni, smatraju se proizvodima bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima može pružiti zadovoljavajući dokaz da:

(a) su vraćeni proizvodi upravo oni proizvodi koji su bili izvezeni; i

(b) nisu bili podvrgnuti nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili prijeko potrebni kako bi se očuvali u dobrom stanju dok su se nalazili u toj državi ili dok su bili izvezeni.

▼M56

Članak 74.

1.  Proizvodi deklarirani za puštanje u slobodan promet u Europskoj uniji isti su kao i proizvodi koji su izvezeni iz države korisnice iz koje se smatra da su podrijetlom. Oni ne smiju biti izmijenjeni, na bilo koji način preoblikovani ili podvrgnuti postupcima, osim postupcima koji su potrebni kako bi se očuvali u dobrom stanju ili onima kojima se, dodavanjem ili stavljanjem oznaka, etiketa, plombi ili bilo koje druge dokumentacije, osigurava sukladnost s posebnim domaćim zahtjevima primjenjivima u Uniji, prije deklariranja za puštanje u slobodan promet.

2.  Proizvodi uvezeni u državu korisnicu za potrebe kumulacije u skladu s člancima 84., 85. ili 86. isti su kao i proizvodi koji su izvezeni iz zemlje iz koje se smatra da su podrijetlom. Oni ne smiju biti izmijenjeni, na bilo koji način preoblikovani ili podvrgnuti postupcima, osim postupcima koji su potrebni kako bi se očuvali u dobrom stanju, prije deklariranja za odgovarajući carinski postupak u zemlji uvoznici.

3.  Skladištenje proizvoda moguće je ako su uvijek pod carinskim nadzorom u zemlji ili zemljama provoza.

4.  Dijeljenje pošiljaka moguće je ako ga obavlja izvoznik ili se obavlja pod njegovom odgovornosti, ako je predmetna roba uvijek pod carinskim nadzorom u zemlji ili zemljama provoza.

5.  Poštovanje stavaka 1. do 4. smatra se zadovoljavajućim osim ako carinska tijela imaju razloga vjerovati suprotno; u takvim slučajevima carinsko tijelo može zahtijevati da deklarant pruži dokaz o usklađenosti, koji se može pružiti bilo kojim putem, uključujući ugovorne isprave o prijevozu kao što su brodski tovarni list ili činjenični ili konkretni dokazi koji se temelje na označivanju ili brojčanom označivanju paketa ili bilo koji dokaz u vezi sa samom robom.

▼M39

Članak 75.

1.  Za sljedeće proizvode se smatra da su dobiveni u cijelosti u državi korisnici:

(a) mineralni proizvodi koji su izvađeni iz njihova tla ili s njihovog morskog dna;

(b) biljke i biljni proizvodi ondje uzgojeni ili požnjeveni;

(c) žive životinje koje su ondje okoćene i uzgojene;

(d) proizvodi od ondje uzgojenih živih životinja;

(e) proizvodi od zaklanih životinja koje su ondje okoćene i uzgojene;

(f) proizvodi koji su dobiveni lovom ili ribolovom ondje obavljenim;

(g) proizvodi akvakulture ako su riba, rakovi i mekušci ondje rođeni ili uzgojeni;

(h) proizvodi morskoga ribolova i drugi proizvodi koje su njihova plovila izvadila iz mora izvan svih teritorijalnih voda;

(i) proizvodi izrađeni na njihovim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda navedenih pod točkom (h);

(j) rabljeni proizvodi ondje prikupljeni namijenjeni samo za recikliranje sirovina;

(k) otpad i otpadni materijal nastali slijedom proizvodnih postupaka ondje obavljenih;

(l) proizvodi koji su izvađeni s morskoga dna ili podzemlja izvan svih teritorijalnih voda, pod uvjetom da imaju isključivo pravo na eksploataciju toga dna ili podzemlja;

(m) roba ondje proizvedena isključivo od proizvoda koji su navedeni pod točkama (a) do (l).

2.  Izrazi „njihova plovila” i „njihovim brodovima tvornicama” iz stavka 1. točaka (h) i (i) primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice koji ispunjavaju svaki od navedenih zahtjeva:

(a) registrirani su u državi korisnici ili u državi članici;

(b) plove pod zastavom države korisnice ili države članice;

(c) ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

i. u omjeru od najmanje 50 % nalaze se u vlasništvu državljana države korisnice ili država članica; ili

ii. u vlasništvu su tvrtki:

 sa sjedištem i glavnim mjestom poslovanja u državi korisnici ili u državama članicama, i

 koje se u omjeru od najmanje 50 % nalaze u vlasništvu države korisnice ili država članica ili javnih tijela ili državljana države korisnice ili država članica.

▼M46

3.  Svaki od uvjeta iz stavka 2. može se ispuniti u državama članicama ili u različitim zemljama korisnicama ako sve uključene zemlje korisnice koriste pogodnosti regionalne kumulacije u skladu s člankom 86. stavcima 1. i 5. U tom slučaju, smatra se da su proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice pod čijom zastavom plovilo ili brod tvornica plovi u skladu s točkom (b) stavka 2.

Prvi podstavak primjenjuje se samo pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 86. stavku 2. točkama (a), (c) i (d).

▼M39

Članak 76.

1.  Ne dirajući u članke 78. i 79., za proizvode koji nisu u cijelosti dobiveni u dotičnoj državi korisnici u smislu članka 75. smatra se da su podrijetlom iz te države, pod uvjetom da su za dotičnu robu ispunjeni uvjeti s popisa u Prilogu 13.a.

2.  Ako je proizvod koji je stekao status proizvoda s podrijetlom u državi u skladu sa stavkom 1. nadalje prerađen u navedenoj državi i upotrijebljen kao materijal u izradi drugoga proizvoda, ne uzimaju se u obzir materijali bez podrijetla koji su mogli biti upotrijebljeni u njegovoj izradi.

Članak 77.

1.  Ispunjavanje zahtjeva iz članka 76. stavka 1. treba provjeriti za svaki proizvod posebno.

Međutim, ako se odgovarajuće pravilo temelji na usklađenosti s najvećim dopuštenim sadržajem materijala bez podrijetla, kako bi se uzele u obzir fluktuacije troškova i valutnih tečaja, vrijednost materijala bez podrijetla može se izračunati na temelju prosječnih vrijednosti, kako je navedeno u stavku 2.

2.  U slučaju navedenom u drugome podstavku stavka 1., prosječna cijena proizvoda franko tvornica i prosječna vrijednost upotrijebljenih materijala bez podrijetla izračunava se na temelju zbroja cijena franko tvornica zaračunatih za sve prodaje proizvoda obavljene tijekom prethodne fiskalne godine i zbroja vrijednosti svih materijala bez podrijetla upotrijebljenih u izradi proizvoda tijekom prethodne fiskalne godine kako je određeno u državi izvoza, ili, kada podaci za čitavu fiskalnu godinu nisu dostupni, u kraćem razdoblju koje ne smije biti kraće od tri mjeseca.

3.  Izvoznici koji su se odlučili za izračune na prosječnoj osnovi moraju tu metodu dosljedno primjenjivati tijekom godine koja slijedi referentnoj fiskalnoj godini, ili, kada je to primjereno, tijekom godine koja slijedi kraćem razdoblju upotrijebljenom kao referentnom. Mogu prestati primjenjivati takvu metodu ako tijekom zadane fiskalne godine, ili kraćeg reprezentativnog razdoblja od najmanje tri mjeseca, ustanove da su prestale navedene fluktuacije troškova ili tečajnih stopa koje su opravdale uporabu takve metode.

4.  Prosječne vrijednosti iz stavka 2. upotrebljavaju se kao cijena franko tvornica i kao vrijednost materijala bez podrijetla, u smislu uspostave usklađenosti s najvećim dopuštenim sadržajem materijala bez podrijetla.

Članak 78.

1.  Ne dirajući u stavak 3., sljedeći postupci smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, bilo da su zahtjevi iz članka 76. ispunjeni ili ne:

(a) postupci kojima se jamči očuvanje robe u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja;

(b) rastavljanje i sastavljanje pošiljaka;

(c) pranje, čišćenje; uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih tvari za prekrivanje;

(d) glačanje ili prešanje tekstila ili tekstilnih proizvoda;

(e) jednostavni postupci bojenja i laštenja;

(f) ljuštenje i djelomično ili potpuno mljevenje riže; poliranje i glaziranje žitarica i riže;

(g) postupci bojenja ili aromatiziranja šećera ili izrade kocki šećera; djelomično ili potpuno mljevenje kristalnoga šećera;

(h) ljuštenje, uklanjanje koštica i guljenje voća, orašastih plodova i povrća;

(i) oštrenje, jednostavno brušenje ili jednostavno rezanje;

(j) sijanje, prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnjevanje, slaganje (uključujući i sastavljanje garniture proizvoda);

(k) jednostavno pakiranje u staklenke, limenke, bočice, vreće, sanduke i kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(l) stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipova i drugih sličnih prepoznatljivih znakova na proizvode ili njihovu ambalažu;

(m) jednostavno miješanje proizvoda, bilo iste ili različite vrste; miješanje šećera s bilo kojim drugim materijalom;

(n) jednostavno dodavanje vode ili otopine ili dehidracija ili denaturacija proizvoda;

(o) jednostavno sastavljanje dijelova proizvoda radi dobivanja proizvoda u cijelosti ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove;

(p) kombinacija dvaju ili više postupaka koji su navedeni pod točkama (a) do (o);

(q) klanje životinja.

2.  U smislu stavka 1., postupci se smatraju jednostavnima ako za njihovo izvođenje nisu potrebne niti posebne vještine niti strojevi, aparati ili alati posebno izrađeni ili instalirani za te postupke.

3.  Svi postupci koji su obavljeni na nekom proizvodu u državi korisnici uzimaju se u obzir pri utvrđivanju da li se obrada ili prerada kojoj je podvrgnut određeni proizvod može smatrati nedostatnom u smislu stavka 1.

Članak 79.

1.  Iznimno od odredaba članka 76. i prema stavcima 2. i 3. ovog članka, materijali bez podrijetla koji se u skladu s uvjetima s popisa iz Priloga 13.a ne smiju upotrebljavati u izradi određenoga proizvoda, mogu se unatoč tome upotrebljavati, pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ili neto težina, ocijenjena za taj proizvod, ne prelazi:

(a) 15 % težine proizvoda za proizvode koji potpadaju pod poglavlja 2. i 4. do 24. Harmoniziranog sustava, osim prerađenih ribljih proizvoda iz poglavlja 16.;

(b) 15 % cijene franko tvornica proizvoda za ostale proizvode, osim za proizvode koji potpadaju pod poglavlja 50. do 63. Harmoniziranog sustava, za koje se primjenjuju odstupanja iz napomena 6. i 7. dijela I. Priloga 13.a.

2.  Stavak 1. ne dopušta da se premaše bilo koji postoci za najveći dopušteni sadržaj materijala bez podrijetla kako je određeno u pravilima na popisu u Prilogu 13.a.

3.  Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na proizvode u cijelosti dobivene u državi korisnici u smislu članka 75. Međutim, ne dirajući u članak 78. i članak 80. stavak 2., odstupanje predviđeno navedenim stavcima unatoč tome primjenjuje se na zbroj svih materijala koji su upotrijebljeni u izradi proizvoda i za koje pravilo s popisa u Prilogu 13.a za taj proizvod zahtijeva da su takvi materijali dobiveni u cijelosti.

Članak 80.

1.  Kvalifikacijska jedinica za primjenu odredaba ovog odjeljka konkretni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri određivanju razvrstavanja uporabom Harmoniziranog sustava.

2.  Kada se pošiljka sastoji od niza jednakih proizvoda razvrstanih u isti tarifni broj Harmoniziranog sustava, svaki pojedinačni proizvod treba uzeti u obzir pri primjeni odredaba ovog odjeljka.

3.  Ako je, u skladu s Općim pravilom 5. za tumačenje Harmoniziranog sustava, ambalaža uključena u proizvod radi razvrstavanja, mora biti uključena u svrhu određivanja podrijetla.

Članak 81.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu franko tvornica, smatraju se sastavnim dijelom predmetne opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 82.

Setovi, kako su određeni Općim pravilom 3. za tumačenje Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodom s podrijetlom kada su sve sastavnice proizvodi s podrijetlom.

Međutim, kada se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, set kao cjelina smatra se proizvodom s podrijetlom, pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene seta franko tvornica.

Članak 83.

Kako bi se utvrdilo da li je određen proizvod s podrijetlom, nije potrebno odrediti podrijetlo sljedećeg što bi moglo biti upotrijebljeno u njegovoj izradi:

(a) energije i goriva;

(b) postrojenja i opreme;

(c) strojeva i alata;

(d) bilo koje druge robe koja nije uključena ili nije namijenjena za uključivanje u konačni sastav proizvoda.



Pododjeljak 3.

Kumulacija

Članak 84.

Dvostrana kumulacija omogućuje da se proizvodi podrijetlom iz Europske unije smatraju materijalima podrijetlom iz države korisnice kada su uključeni u proizvod koji je izrađen u toj državi, pod uvjetom da tamo obavljena obrada ili prerada nadilazi postupke opisane u članku 78. stavku 1.

▼M56

Pododjeljci 2. i 7. primjenjuju se mutatis mutandis na izvoz iz Unije u državu korisnicu u smislu dvostrane kumulacije.

▼M39

Članak 85.

1.  Ako Norveška, Švicarska i Turska proizvodima podrijetlom iz države korisnice odobravaju opće tarifne povlastice i primjenjuju definiciju pojma o podrijetlu koji odgovara onome iz ovog odjeljka, kumulacija s Norveškom, Švicarskom ili Turskom omogućuje proizvodima podrijetlom iz Norveške, Švicarske ili Turske da se smatraju materijalima podrijetlom iz države korisnice pod uvjetom da tamo obavljena obrada ili prerada nadilazi postupke opisane u članku 78. stavku 1.

2.  Stavak 1. primjenjuje pod uvjetom da Turska, Norveška i Švicarska odobravaju, po načelu uzajamnosti, jednako postupanje proizvodima podrijetlom iz države korisnice koji sadrže materijale podrijetlom iz Europske unije.

3.  Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode koji potpadaju pod poglavlja 1. do 24. Harmoniziranog sustava.

4.  Komisija u Službenom listu Europske unije (seriji C) objavljuje datum ispunjavanja uvjeta iz stavaka 1. i 2.

Članak 86.

▼M46

1.  Regionalna kumulacija primjenjuje se na sljedeće četiri zasebne regionalne skupine:

(a) Skupina I.: Brunej, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mjanmar/Burma, Filipini, Tajland, Vijetnam;

(b) Skupina II.: Bolivija, Kolumbija, Kostarika, Ekvador, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva, Panama, Peru, Venezuela;

(c) Skupina III.: Bangladeš, Butan, Indija, Maldivi, Nepal, Pakistan, Šri Lanka;

(d) Skupina IV.: Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj.

2.  Regionalna kumulacija između zemalja u istoj skupini primjenjuje se samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

▼M56

(a) države uključene u kumulaciju u trenutku izvoza proizvoda u Uniju jesu države korisnice za koje povlašteni dogovori nisu bili privremeno opozvani u skladu s Uredbom (EU) br. 978/2012.;

▼M46

(b) za potrebe regionalne kumulacije između zemalja regionalne skupine primjenjuju se pravila o podrijetlu utvrđena u ovom odjeljku;

(c) zemlje regionalne skupine obvezale su se:

i. uskladiti se ili osigurati usklađenost s ovim odjeljkom; i

ii. osigurati upravnu suradnju potrebnu da se osigura pravilna primjena ovog odjeljka kako u odnosu na Uniju tako i između sebe;

(d) o preuzetim obvezama iz točke (c) Komisiju je obavijestilo Tajništvo odnosne regionalne skupine ili drugo nadležno zajedničko tijelo koje predstavlja sve članice odnosne skupine.

Za potrebe točke (b), ako zahtijevani postupak utvrđen u dijelu II. Priloga 13.a nije jednak za sve zemlje uključene u kumulaciju, podrijetlo proizvoda izvezenih iz jedne zemlju u drugu zemlju regionalne skupine u smislu regionalne kumulacije određuje se na temelju pravila koje bi se primjenjivalo da su proizvodi bili izvezeni u Uniju;

Ako su zemlje u regionalnoj skupini već ispunile uvjete iz točaka (c) i (d) prvog podstavka prije 1. siječnja 2011., neće se zahtijevati preuzimanje nove obveze.

▼M39

3.  Materijali navedeni u Prilogu 13.b isključeni su iz regionalne kumulacije predviđene stavkom 2. ako:

(a) carinska povlastica koja se primjenjuje u Europskoj uniji nije jednaka za sve države uključene u kumulaciju; i

(b) bi dotični materijali uživali, putem kumulacije, povoljnije tarifno postupanje od onoga koje bi uživali da su izvezeni izravno u Europsku uniju.

▼M46

4.  Regionalna kumulacija između zemalja korisnica u istoj regionalnoj skupini primjenjuje se pod uvjetom da postupak izrade ili prerade proveden u zemlji korisnici u kojoj se materijali dalje prerađuju ili ugrađuju nadilazi postupke opisane u članku 78. stavku 1. i, u slučaju tekstilnih proizvoda, nadilazi također i postupke iz Priloga 16.

▼M39

Ako uvjet propisan prvim podstavkom nije ispunjen, proizvodi kao državu podrijetla imaju državu regionalne skupine kojoj pripada najveći udio vrijednosti upotrijebljenih materijala podrijetlom iz država regionalne skupine.

▼M56

Sljedeća država navodi se kao država podrijetla na temelju dokaza o podrijetlu koji je sastavio izvoznik proizvoda u Uniju ili, do primjene sustava registriranih izvoznika, koji su izdala nadležna tijela države korisnice izvoznice:

 u slučaju proizvoda koji se izvoze bez daljnje obrade ili prerade, država korisnica koja je navedena na dokazima o podrijetlu iz članka 95.a stavka 1. ili treće alineje članka 97.m stavka 5.,

 u slučaju proizvoda koji se izvoze nakon daljnje obrade ili prerade, država podrijetla kako je utvrđeno u skladu s drugim podstavkom.

▼M39

5.  Na zahtjev tijela države korisnice iz skupine I. ili skupine III., Komisija može odobriti regionalnu kumulaciju između država iz navedenih skupina, pod uvjetom da se Komisiji pruži zadovoljavajući dokaz da je ispunjen svaki od sljedećih uvjeta:

▼M46

(a) ispunjeni su uvjeti utvrđeni u stavku 2. točkama (a) i (b), i;

▼M39

(b) države koje će biti uključene u takvu regionalnu kumulaciju obvezale su se i zajednički obavijestile Komisiju o svojoj obvezi da:

i. poštuju ili osiguraju usklađenost s ovim odjeljkom; i

ii. osiguraju upravnu suradnju potrebnu da se osigura pravilna primjena ovog odjeljka kako s Europskom unijom tako i između njih samih.

Zahtjev naveden u prvome podstavku mora se poduprijeti dokazima da su uvjeti iz navedenoga podstavka ispunjeni. Naslovljava se na Komisiju. Komisija odlučuje o zahtjevima vodeći računa o svim elementima u vezi s kumulacijom koji se smatraju važnima, uključujući materijale koje treba kumulirati.

6.  Ako se proizvodi izrađeni u državi korisnici skupine I. ili skupine III. uporabom materijala podrijetlom iz države koja pripada drugoj skupini trebaju izvesti u Europsku uniju, podrijetlo navedenih proizvoda određuje se kako slijedi:

(a) materijali podrijetlom iz države jedne regionalne skupine smatraju se materijalima podrijetlom iz države druge regionalne skupine ako su uključeni u ondje dobiven proizvod, pod uvjetom da obrada ili prerada obavljena u potonjoj državi korisnici nadilazi postupke opisane u članku 78. stavku 1. i, u slučaju tekstilni proizvoda, da nadilazi također i postupke navedene u Prilogu 16.;

(b) ako uvjet iz točke (a) nije ispunjen, proizvodi kao državu podrijetla imaju državu koja sudjeluje u kumulaciji kojoj pripada najveći udio vrijednosti upotrijebljenog materijala podrijetlom iz država koje sudjeluju u kumulaciji.

Ako se država podrijetla određuje u skladu s točkom (b) prvoga podstavka, ta se država navodi kao država podrijetla na dokazu o podrijetlu koji daje izvoznik proizvoda u Europsku uniju, ili, do primjene sustava registriranih izvoznika, koji izdaju tijela države korisnice izvoznice.

7.  Na zahtjev tijela bilo koje države korisnice, Komisija može odobriti proširenu kumulaciju između države korisnice i države s kojom Europska unija ima sklopljen sporazum o slobodnoj trgovini u skladu s člankom XXIV. važećeg Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT-a), pod uvjetom da je ispunjen svaki od sljedećih uvjeta:

(a) države uključene u kumulaciju obvezale su se poštovati ili osigurati usklađenost s ovim odjeljkom i osigurati administrativnu suradnju potrebnu da se osigura pravilna primjena ovog odjeljka kako s Europskom unijom tako i između njih samih;

(b) dotična država korisnica Komisiju je obavijestila o obvezivanju iz točke (a).

Zahtjev iz prvoga podstavka sadrži popis materijala obuhvaćenih kumulacijom i mora biti poduprt dokazima da su uvjeti iz točaka (a) i (b) prvoga podstavka ispunjeni. On se naslovljava na Komisiju. Ako se dotični materijali promijene, podnosi se drugi zahtjev.

Materijali koji potpadaju pod poglavlja 1. do 24. Harmoniziranog sustava isključeni su iz proširene kumulacije.

8.  U slučajevima proširene kumulacije iz stavka 7., podrijetlo upotrijebljenih materijala i primjenjivi dokumentirani dokaz o podrijetlu određuje se u skladu s pravilima iz odgovarajućega sporazuma o slobodnoj trgovini. Podrijetlo proizvoda koje treba izvesti u Europsku uniju određuje se u skladu s pravilima o podrijetlu iz ovog odjeljka.

Kako bi dobiveni proizvod stekao status s podrijetlom, nije potrebno da materijali podrijetlom iz države s kojom Europska unija ima sklopljen sporazum o slobodnoj trgovini i koji se upotrebljavaju u državi korisnici u izradi proizvoda koje treba izvesti u Europsku uniju budu podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi, pod uvjetom da obrada ili prerada obavljena u dotičnoj državi korisnici nadilazi postupke opisane u članku 78. stavku 1.

9.  Komisija u Službenom listu Europske unije (seriji C) objavljuje sljedeće:

(a) datum početka primjene kumulacije između država skupine I. i skupine III. predviđen stavkom 5., države uključene u tu kumulaciju i, ako je to primjereno, popis materijala u vezi s kojima se kumulacija primjenjuje;

(b) datum početka primjene proširene kumulacije, države uključene u tu kumulaciju i popis materijala u vezi s kojima se kumulacija primjenjuje.

▼M56

10.  Pododjeljak 2., članci 90., 91., 92., 93., 94. i 95. te pododjeljak 7. primjenjuju se mutatis mutandis na izvoz iz jedne države korisnice u drugu u smislu regionalne kumulacije.

▼M39

Članak 87.

Ako se dvostrana kumulacija ili kumulacija s Norveškom, Švicarskom ili Turskom upotrebljava u kombinaciji s regionalnom kumulacijom, dobiveni proizvod stječe podrijetlo iz jedne od država dotične regionalne skupine, određene u skladu s prvim i drugim podstavkom članka 86. stavka 4.

Članak 88.

▼M56 —————

▼M39

2.  Ako su pri obradi ili preradi proizvoda bili upotrijebljeni zamjenjivi materijali s podrijetlom ili bez podrijetla, carinsko tijelo država članica može, na pisani zahtjev gospodarskih subjekata, dozvoliti upravljanje materijalima u Europskoj uniji uporabom metode računovodstvenog razdvajanja u smislu kasnijeg izvoza u državu korisnicu u okviru dvostrane kumulacije, bez da se materijale skladišti odvojeno.

3.  Carinska tijela država članica mogu odobrenje iz stavka 2. dati pod bilo kojim uvjetima koje smatraju primjerenima.

Odobrenje se odobrava samo ako se uporabom metode iz stavka 2. može osigurati da je, u bilo kojem trenutku, broj dobivenih proizvoda koji bi se mogli smatrati „podrijetlom iz Europske unije” jednak broju koji bi se dobio uporabom metode fizičkog odvajanja zaliha.

Ako se odobri, metoda se primjenjuje i njezina primjena evidentira se na temelju općih računovodstvenih načela koja važe u Europskoj uniji.

4.  Korisnik metode iz stavka 2. može izdati, odnosno do primjene sustava registriranih izvoznika, zatražiti dokaze o podrijetlu za one količine proizvoda koji se mogu smatrati podrijetlom iz Europske unije. Na zahtjev carinskog tijela država članica, korisnik daje izjavu o tome kako su količine bile vođene.

5.  Carinska tijela država članica nadziru uporabu odobrenja iz stavka 2.

Ona mogu oduzeti odobrenje u sljedećim slučajevima:

(a) korisnik na bilo koji način neispravno koristi odobrenje; ili

(b) korisnik ne ispunjava ni jedan od ostalih uvjeta propisanih ovim odjeljkom ili odjeljkom 1.A.



Pododjeljak 4.

Odstupanja

Članak 89.

1.  Na inicijativu Komisije ili kao odgovor na zahtjev države korisnice, državi korisnici može se odobriti privremeno odstupanje od odredaba ovog odjeljka ako:

(a) unutarnji ili vanjski čimbenici joj privremeno uskraćuju mogućnost da poštuje pravila za stjecanje podrijetla predviđena člankom 72. ako je ranije to mogla činiti; ili

(b) joj treba vremena da se pripremi za poštivanje pravila za stjecanje podrijetla predviđena člankom 72.

2.  Privremeno odstupanje ograničeno je na trajanje učinaka unutarnjih ili vanjskih čimbenika zbog kojih je odstupanje zahtijevano ili na duljinu vremena potrebnog da država korisnica postigne poštivanje pravila.

3.  Zahtjev za odstupanje Komisiji se podnosi u pisanom obliku. U njemu moraju biti navedeni razlozi, kako je naznačeno u stavku 1., zašto se zahtijeva odstupanje i mora sadržavati odgovarajuće dokazne isprave.

4.  Kada se odstupanje odobri, dotična država korisnica mora ispuniti sve propisane zahtjeve u vezi s informacijama koje treba pružiti Komisiji u vezi s uporabom odstupanja i upravljanjem količinama za koje je odstupanje odobreno.



▼M56

Pododjeljak 5.

Postupci pri izvozu u državi korisnici i u Europskoj uniji primjenjivi od datuma provedbe sustava registriranih izvoznika

Članak 90.

1.  Sustav se primjenjuje u sljedećim slučajevima:

(a) u slučajevima kada robu koja ispunjuje zahtjeve iz ovog odjeljka izvozi registrirani izvoznik;

(b) u slučajevima izvezene pošiljke bilo kojeg izvoznika koja se sastoji od jednog ili više paketa čija ukupna vrijednost poslanih proizvoda s podrijetlom ne premašuje 6 000 EUR.

2.  Vrijednost proizvoda s podrijetlom u pošiljci jest vrijednost svih proizvoda s podrijetlom u jednoj pošiljci obuhvaćenih izjavom o podrijetlu sastavljenom u zemlji izvoznici.

Članak 91.

1.  Države korisnice počinju registrirati izvoznike 1. siječnja 2017.

Međutim, ako država korisnica ne može započeti s registracijom na taj datum, pismeno obavješćuje Komisiju do 1. srpnja 2016. da odgađa registraciju izvoznika do 1. siječnja 2018. ili 1. siječnja 2019.

2.  Tijekom razdoblja od dvanaest mjeseci od datuma od kojeg država korisnica započinje registraciju izvoznika, nadležna tijela te države korisnice nastavljaju izdavati potvrde o podrijetlu obrazac A na zahtjev izvoznika koji u trenutku zahtjeva za potvrdu još nisu registrirani.

Ne dovodeći u pitanje članak 97.k stavak 5., potvrde o podrijetlu obrazac A izdane u skladu s prvim podstavkom ovog stavka prihvatljive su u Uniji kao dokaz o podrijetlu ako su izdane prije datuma registracije predmetnog izvoznika.

Nadležna tijela države korisnice koja imaju poteškoća s dovršavanjem postupka registracije u prethodno navedenom roku od dvanaest mjeseci mogu od Komisije zatražiti produljenje tog roka. To produljenje može trajati najviše šest mjeseci.

3.  Registrirani ili neregistrirani izvoznici u državi korisnici sastavljaju izjave o podrijetlu za poslane proizvode s podrijetlom, čija ukupna vrijednost ne premašuje 6 000 EUR, od datuma od kojeg država korisnica namjerava početi registraciju izvoznika.

Nakon što su registrirani, izvoznici sastavljaju izjave o podrijetlu za poslane proizvode s podrijetlom, čija ukupna vrijednost premašuje 6 000 EUR, od datuma od kojeg je njihova registracija važeća u skladu s člankom 92. stavkom 5.

4.  Sve države korisnice provode sustav registriranih izvoznika najkasnije od 30. lipnja 2020.

Članak 91.a

1.  Dana 1. siječnja 2017. carinska tijela država članica počinju registraciju izvoznika i ponovnih pošiljatelja robe s poslovnim nastanom na svojim državnim područjima.

2.  Od 1. siječnja 2018. carinska tijela u svim državama članicama prestaju izdavati potvrde o prometu robe EUR.1 u smislu kumulacije u skladu s člankom 84.

3.  Do 31. prosinca 2017. carinska tijela država članica izdaju potvrde o prometu robe EUR.1 ili zamjenske potvrde o podrijetlu obrazac A na zahtjev izvoznika ili ponovnih pošiljatelja robe koji još nisu registrirani. To se primjenjuje i ako su proizvodima s podrijetlom poslanima u Uniju priložene izjave o podrijetlu koje je sastavio registrirani izvoznik u državi korisnici.

4.  Registrirani ili neregistrirani izvoznici u Uniji sastavljaju izjave o podrijetlu za poslane proizvode s podrijetlom, čija ukupna vrijednost ne premašuje 6 000 EUR, od 1. siječnja 2017.

Nakon što su registrirani, izvoznici sastavljaju izjave o podrijetlu za poslane proizvode s podrijetlom, čija ukupna vrijednost premašuje 6 000 EUR, od datuma od kojeg je njihova registracija važeća u skladu s člankom 92. stavkom 5.

5.  Ponovni pošiljatelji robe koji su registrirani mogu sastavljati zamjenske izjave o podrijetlu od datuma od kojeg je njihova registracija važeća u skladu s člankom 92. stavkom 5. To se primjenjuje bez obzira na to je li robi priložena potvrda o podrijetlu obrazac A izdana u državi korisnici ili izjava na računu ili izjava o podrijetlu koju je sastavio izvoznik.

Članak 92.

1.  Da bi postao registrirani izvoznik, izvoznik podnosi zahtjev pri nadležnom tijelu države korisnice iz koje se roba namjerava izvoziti i iz koje se smatra da je roba podrijetlom ili u kojoj je roba podvrgnuta postupku obrade za koji se smatra da ne ispunjuje uvjete članka 86. stavka 4. prvog podstavka ili članka 86. stavka 6. točke (a).

Zahtjev se podnosi uporabom obrasca utvrđenog u Prilogu 13.c i sadržava sve informacije zahtijevane u obrascu.

2.  Da bi postao registrirani izvoznik, izvoznik ili ponovni pošiljatelj robe s poslovnim nastanom u državi članici podnosi zahtjev pri carinskim tijelima te države članice uporabom obrasca utvrđenog u Prilogu 13.c.

3.  Izvoznici se zajednički registriraju za potrebe izvoza u okviru općeg sustava povlastica Unije i Norveške, Švicarske i Turske, kada ta zemlja ispuni određene uvjete.

Broj registriranog izvoznika dodjeljuju izvozniku nadležna tijela države korisnice radi izvoza u okviru sustavâ GSP Unije, Norveške i Švicarske te Turske, kada ta zemlja ispuni određene uvjete, u onoj mjeri u kojoj te zemlje priznaju zemlju u kojoj je obavljena registracija kao državu korisnicu.

4.  Zahtjev za registraciju izvoznika sadržava sve podatke iz Priloga 13.c.

5.  Registracija važi od datuma kada nadležna tijela države korisnice ili carinska tijela države članice prime cjelokupan zahtjev za registraciju, u skladu sa stavkom 4.

6.  Nadležna tijela države korisnice ili nadležna carinska tijela države članice obavješćuju izvoznika ili, prema potrebi, ponovnog pošiljatelja robe o broju registriranog izvoznika koji je dodijeljen tom izvozniku ili ponovnom pošiljatelju robe i o datumu od kojeg je registracija važeća.

Članak 92.a

Kada je zemlja uvrštena u popis država korisnica u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 978/2012, Komisija za svoj sustav automatski aktivira registracije svih izvoznika registriranih u toj zemlji ako su registracijski podaci izvoznika dostupni u sustavu REX i važeći su barem u sustavu GSP Norveške, Švicarske ili Turske, kada ta zemlja ispuni određene uvjete.

U tom slučaju izvoznik koji je već registriran barem za sustav GSP Norveške, Švicarske ili Turske, kada ta zemlja ispuni određene uvjete, nije dužan podnijeti zahtjev pri svojim nadležnim tijelima kako bi se registrirao za sustav Unije.

Članak 93.

1.  Registrirani izvoznici bez odgađanja obavješćuju nadležna tijela države korisnice ili nadležna carinska tijela države članice o izmjenama u informacijama koje su dostavili za potrebe svoje registracije.

2.  Registrirani izvoznici koji više ne ispunjuju uvjete za izvoz robe u okviru sustava ili više ne namjeravaju izvoziti robu u okviru sustava obavješćuju nadležna tijela u državi korisnici ili nadležna carinska tijela u državi članici, prema potrebi.

3.  Nadležna tijela u državi korisnici ili nadležna carinska tijela u državi članici opozivaju registraciju ako registrirani izvoznik:

(a) više ne postoji;

(b) više ne ispunjuje uvjete za izvoz robe u okviru sustava;

(c) obavijestio je nadležno tijelo države korisnice ili nadležna carinska tijela države članice da više ne namjerava izvoziti robu u okviru sustava;

(d) namjerno ili nemarno sastavi izjavu o podrijetlu ili uzrokuje sastavljanje izjave o podrijetlu koja sadržava netočne informacije i dovede do protupravnog stjecanja koristi od povlaštenog tarifnog postupanja.

4.  Nadležno tijelo države korisnice ili nadležna carinska tijela u državi članici mogu opozvati registraciju ako registrirani izvoznik ne ažurira podatke koji se odnose na njegovu registraciju.

5.  Opoziv registracija stupa na snagu u budućnosti, tj. u odnosu na izjave o podrijetlu sastavljene nakon datuma opoziva. Opoziv registracije nema učinak na valjanost izjava o podrijetlu sastavljenih prije obavješćivanja registriranog izvoznika o opozivu.

6.  Nadležno tijelo države korisnice ili nadležna carinska tijela države članice obavješćuju registriranog izvoznika o opozivu njegove registracije i datumu od kojeg opoziv stupa na snagu.

7.  Pravni lijek na raspolaganju je izvozniku ili ponovnom pošiljatelju robe u slučaju opoziva njegove registracije.

8.  Opoziv registriranog izvoznika otkazuje se u slučaju neispravnog opoziva. Izvoznik ili ponovni pošiljatelj robe imaju pravo na uporabu broja registriranog izvoznika koji im je dodijeljen u trenutku registracije.

9.  Izvoznici ili ponovni pošiljatelji robe čija je registracija opozvana mogu podnijeti novi zahtjev za registraciju izvoznika u skladu s člankom 92. Izvoznici ili ponovni pošiljatelji robe čija registracija je opozvana u skladu sa stavkom 3. točkom (d) i stavkom 4. mogu se ponovno registrirati samo ako dokažu nadležnom tijelu države korisnice ili nadležnim carinskim tijelima države članice koja ih je registrirala da su ispravili stanje koje je dovelo do opoziva njihove registracije.

10.  Podatke povezane s opozvanom registracijom u sustavu REX pohranjuje nadležno tijelo države korisnice ili nadležna carinska tijela države članice koja je podatke unijela u sustav, najviše deset kalendarskih godina nakon kalendarske godine tijekom koje je došlo do opoziva. Nakon tih deset kalendarskih godina nadležno tijelo države korisnice ili nadležna carinska tijela države članice brišu podatke.

Članak 93.a

1.  Komisija opoziva sve registracije izvoznika registriranih u državi korisnici ako se ta država korisnica ukloni iz popisa država korisnica u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 978/2012 ili ako su carinske povlastice dodijeljene državi korisnici privremeno opozvane u skladu s Uredbom (EU) br. 978/2012.

2.  Kada se zemlja ponovno uvrsti u taj popis ili kada se ukine privremeni opoziv carinskih povlastica dodijeljenih državi korisnici, Komisija ponovno aktivira registracije svih izvoznika registriranih u toj zemlji ako su registracijski podaci izvoznika dostupni u sustavu i ako su i dalje važeći barem u sustavu GSP Norveške, Švicarske ili Turske, kada ta zemlja ispuni određene uvjete. U protivnom, izvoznici se ponovno registriraju u skladu s člankom 92.

3.  U slučaju opoziva registracija svih registriranih izvoznika u državi korisnici u skladu sa stavkom 1., podaci opozvanih registracija pohranjuju se u sustavu REX najmanje deset kalendarskih godina nakon kalendarske godine tijekom koje je došlo do opoziva. Nakon tog razdoblja od deset godina i kada država korisnica više od deset godina nije bila država korisnica sustava GSP Norveške, Švicarske ili Turske, kada ta zemlja ispuni određene uvjete, Komisija briše podatke opozvanih registracija iz sustava REX.

Članak 94.

1.  Registrirani ili neregistrirani izvoznici ispunjuju sljedeće obveze:

(a) održavaju vođenje trgovačke računovodstvene evidencije za proizvodnju i dobavu robe koja ispunjuje uvjete za povlašteno postupanje;

(b) stavljaju na raspolaganje sve dokaze koji se odnose na materijal upotrijebljen u proizvodnji;

(c) pohranjuju svu carinsku dokumentaciju koja se odnosi na materijal upotrijebljen u proizvodnji;

(d) pohranjuju najmanje tri godine od kraja kalendarske godine u kojoj je sastavljena izjava o podrijetlu, ili dulje ako to zahtijeva nacionalno zakonodavstvo, evidenciju o:

i. izjavama o podrijetlu koje su sastavili;

ii. njihovim materijalima s podrijetlom i bez njega, računima proizvodnje i zaliha.

Ta evidencija i izjave o podrijetlu mogu se pohraniti u elektroničkom obliku, ali omogućuju praćenje materijala upotrijebljenih u proizvodnji izvezenih proizvoda i potvrđivanje njihova statusa s podrijetlom.

2.  Obveze predviđene stavkom 1. također se primjenjuju na dobavljače koji izvoznicima podnose izjave dobavljača kojima se potvrđuje da roba koju dobavljaju ima status robe s podrijetlom.

3.  Registrirani ili neregistrirani ponovni pošiljatelji robe koji sastavljaju zamjenske izjave o podrijetlu iz članka 97.d pohranjuju izvorne izjave o podrijetlu koje su zamijenjene najmanje tri godine od kraja kalendarske godine tijekom koje je sastavljena zamjenska izjava o podrijetlu, ili dulje ako se to zahtijeva nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 95.

1.  Izjavu o podrijetlu izvoznik sastavlja pri izvozu proizvoda na koje se odnosi, ako se može smatrati da su predmetni proizvodi podrijetlom iz predmetne države korisnice ili druge države korisnice u skladu s drugim podstavkom članka 86. stavka 4. ili točkom (b) prvog podstavka članka 86. stavka 6.

2.  Izjava o podrijetlu može se sastaviti i nakon izvoza („naknadna izjava”) predmetnih proizvoda. Takva naknadna izjava prihvatljiva je ako se podnese carinskim tijelima u državi članici u kojoj je podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet najkasnije dvije godine nakon uvoza.

Ako je pošiljka podijeljena u skladu s člankom 74. i ako se poštuje rok od dvije godine iz prvog podstavka, izjavu o podrijetlu može naknadno sastaviti izvoznik zemlje izvoza proizvodâ. To se primjenjuje mutatis mutandis ako se pošiljka dijeli u drugoj državi korisnici ili u Norveškoj, Švicarskoj ili, ako je primjenjivo, Turskoj.

3.  Izjavu o podrijetlu izvoznik podnosi svojoj stranci u Uniji, a ona sadržava podatke navedene u Prilogu 13.d. Izjava se sastavlja na engleskom, francuskom ili španjolskom jeziku.

Može se sastaviti na bilo kojoj trgovačkoj ispravi na temelju koje je moguće prepoznati predmetnog izvoznika i robu o kojoj je riječ.

4.  Stavci 1. do 3. primjenjuju se mutatis mutandis na izjave o podrijetlu sastavljene u Uniji za potrebe dvostrane kumulacije.

Članak 95.a

1.  Za potrebe utvrđivanja podrijetla materijala u okviru dvostrane ili regionalne kumulacije, izvoznik proizvoda koji je proizveden uporabom materijala podrijetlom iz zemlje s kojom je dopuštena kumulacija poziva se na izjavu o podrijetlu koju je dostavio dobavljač tih materijala. U tim slučajevima izjava o podrijetlu koju sastavlja izvoznik, ovisno o slučaju, sadržava navode „EU cumulation”, „regional cumulation”, „Cumul UE”, „cumul regional” ili „Acumulación UE”, „Acumulación regional”.

2.  Za potrebe utvrđivanja podrijetla materijala upotrijebljenih u okviru kumulacije u skladu s člankom 85., izvoznik proizvoda proizvedenog uporabom materijala podrijetlom iz stranke s kojom je dopuštena kumulacija poziva se na dokaz podrijetla koji je dostavio dobavljač tih materijala pod uvjetom da je dokaz izdan u skladu s odredbama pravila o podrijetlu sustava GSP Norveške, Švicarske ili Turske. U tom slučaju izjava o podrijetlu koju sastavlja izvoznik sadržava navode „Norway cumulation”, „Switzerland cumulation”, „Turkey cumulation” ili „Cumul Norvège”, „Cumul Suisse”, „Cumul Turquie” ili „Acumulación Noruega”, „Acumulación Suiza”, „Acumulación Turquía”.

3.  Za potrebe utvrđivanja podrijetla materijala upotrijebljenih u okviru proširene kumulacije u skladu s člankom 86. stavcima 7. i 8., izvoznik proizvoda proizvedenog uporabom materijala podrijetlom iz stranke s kojom je dopuštena proširena kumulacija poziva se na dokaz podrijetla koji je dostavio dobavljač tih materijala pod uvjetom da je dokaz izdan u skladu s odredbama odgovarajućeg sporazuma o slobodnoj trgovini između Unije i predmetne stranke.

U tom slučaju izjava o podrijetlu koju sastavlja izvoznik sadržava navod „extended cumulation with country x”, „cumul étendu avec le pays x” ili „Acumulación ampliada con el país x”.

▼M39

Članak 96.

1.  Izjava o podrijetlu daje se za svaku pošiljku.

▼M56

2.  Izjava o podrijetlu vrijedi dvanaest mjeseci od datuma kada je sastavljena.

▼M39

3.  Jedna izjava o podrijetlu može obuhvaćati nekoliko pošiljaka ako roba ispunjava sljedeće uvjete:

(a) radi se o rastavljenim ili nesastavljenim proizvodima u smislu Općeg pravila 2. točka (a) za tumačenje Harmoniziranog sustava;

(b) potpada pod odjeljak XVI. ili XVII. ili tarifne brojeve 7308 ili 9406 Harmoniziranog sustava; i

(c) namijenjena je za uvoz u djelomičnim pošiljkama.



▼M56

Pododjeljak 6.

Postupci pri puštanju u slobodan promet u Europskoj uniji primjenjivi od datuma provedbe sustava registriranih izvoznika

▼M56

Članak 96.a

Kako bi izvoznici imali pravo na ostvarivanje koristi od sustava na temelju izjave o podrijetlu, roba treba biti izvezena na datum kada je država korisnica iz koje se roba izvozi počela registraciju izvoznika u skladu s člankom 91.

▼M56

Članak 97.

1.  Kada deklarant zatraži povlašteno postupanje u okviru sustava, upućuje na izjavu o podrijetlu na carinskoj deklaraciji za puštanje u slobodan promet. Upućivanje na izjavu o podrijetlu jest datum njezina izdavanje u formatu ggggmmdd, pri čemu je gggg godina, mm mjesec i dd dan. Ako je ukupna vrijednost poslanih proizvoda s podrijetlom veća od 6 000 EUR, deklarant navodi i broj registriranog izvoznika.

2.  Kada deklarant zatraži primjenu sustava u skladu sa stavkom 1., a da u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet ne posjeduje izjavu o podrijetlu, ta se deklaracija smatra nepotpunom u smislu članka 253. stavka 1. i s njome se postupa u skladu s time.

3.  Prije deklariranja robe za puštanje u slobodan promet, deklarant vodi računa da roba ispunjuje uvjete iz ovog odjeljka, posebice:

i. provjerom na javnim internetskim stranicama da je izvoznik registriran u sustavu REX, ako je ukupna vrijednost poslanih proizvoda s podrijetlom veća od 6 000 EUR; i

ii. provjerom je li izjava o podrijetlu sastavljena u skladu s Prilogom 13.d.

▼M39

Članak 97.a

1.  Sljedeći proizvodi izuzeti su od obveze davanja i podnošenja izjave o podrijetlu:

(a) proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu, čija ukupna vrijednost ne prelazi 500 eura;

(b) proizvodi koji čine osobnu prtljagu putnika, čija ukupna vrijednost ne prelazi 1 200 eura.

2.  Proizvodi iz stavka 1. moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

(a) ne radi se o uvozu trgovačke naravi;

(b) deklarirani su kao proizvodi koji ispunjavaju uvjete za ostvarivanje pogodnosti u okviru sustava;

(c) nema sumnje u istinitost izjave iz točke (b).

3.  U smislu točke (a) stavka 2., uvoz se ne smatra uvozom trgovačke naravi ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) uvozi su povremeni;

(b) uvozi se sastoje isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji;

(c) iz naravi i količine proizvoda očito je da ne postoji namjera njihove komercijalne uporabe.

Članak 97.b

1.  Pronalaženje manjih razlika između navoda sadržanih u izjavi o podrijetlu i onih u ispravama koje su podnesene carinskom tijelu u smislu provođenja službenog postupka za uvoz proizvoda ipso facto ne čine izjavu o podrijetlu ništavnom ako se valjano utvrdi da se navedena isprava odnosi na dotične proizvode.

2.  Očite formalne pogreške, kao što su pogreške u pisanju na izjavi o podrijetlu ne smiju bit razlog za odbacivanje te isprave, ako te greške ne dovode u sumnju točnost navoda u toj ispravi.

3.  Izjave o podrijetlu koje su podnesene carinskom tijelu države uvoznice nakon razdoblja valjanosti navedenog u članku 96. mogu se prihvatiti radi primjene carinskih povlastica, ako je do nepodnošenja tih isprava prije isteka završnog roka došlo zbog izvanrednih okolnosti. U ostalim slučajevima zakašnjeloga podnošenja isprava, carinsko tijelo države uvoznice može prihvatiti izjave o podrijetlu ako su proizvodi carini bili podneseni prije isteka toga konačnog datuma.

Članak 97.c

1.  Postupak iz članka 96. stavka 3. primjenjuje se u razdoblju koje odrede carinska tijela država članica.

2.  Carinska tijela država članica uvoznica koje nadgledaju uzastopna puštanja u slobodan promet potvrđuju da su uzastopne pošiljke dio rastavljenih ili nesastavljenih proizvoda za koje je bila sastavljena izjava o podrijetlu.

▼M56

Članak 97.d

1.  Ako proizvodi još nisu pušteni u slobodan promet, izjava o podrijetlu može se zamijeniti jednom ili više zamjenskih izjava o podrijetlu koje sastavlja ponovni pošiljatelj robe, za potrebe slanja svih ili nekih proizvoda na drugo odredište na carinskom području Unije ili, prema potrebi, u Norvešku, Švicarsku ili Tursku, kada ta zemlja ispuni određene uvjete.

Zamjenske izjave o podrijetlu mogu se sastaviti samo ako je izvorna izjava o podrijetlu sastavljena u skladu s člancima 95. i 96. i Prilogom 13.d.

2.  Kako bi se proizvodi s podrijetlom poslali na drugo odredište na području Unije, ponovni pošiljatelji registriraju se za potrebe sastavljanja zamjenskih izjava o podrijetlu ako je ukupna vrijednost proizvoda s podrijetlom izvorne pošiljke koju treba podijeliti veća od 6 000 EUR.

Međutim, ponovnim pošiljateljima koji nisu registrirani dopušteno je sastavljati zamjenske izjave o podrijetlu ako je ukupna vrijednost proizvoda s podrijetlom izvorne pošiljke koju treba podijeliti veća od 6 000 EUR, ako prilože presliku izvorne izjave o podrijetlu koja je sastavljena u državi korisnici.

3.  Samo ponovni pošiljatelji koji su registrirani u sustavu REX mogu sastavljati zamjenske izjave o podrijetlu u pogledu proizvoda s podrijetlom koje se šalje u Norvešku, Švicarsku ili Tursku, kada ta zemlja ispuni određene uvjete. To se primjenjuje bez obzira na vrijednost proizvoda s podrijetlom iz izvorne pošiljke i bez obzira na to nalazi li se zemlja podrijetla na popisu u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 978/2012.

4.  Izjava o podrijetlu vrijedi dvanaest mjeseci od datuma sastavljanja izvorne izjave o podrijetlu.

5.  Kada se izjava o podrijetlu zamijeni, ponovni pošiljatelj na izvornoj izjavi o podrijetlu navodi sljedeće:

(a) pojedinosti zamjenske izjave/zamjenskih izjava o podrijetlu;

(b) naziv i adresu ponovnog pošiljatelja;

(c) primatelja ili primatelje u Uniji ili, prema potrebi, u Norveškoj, Švicarskoj ili Turskoj, kada ta zemlja ispuni određene uvjete.

Izvorna izjava o podrijetlu označena je oznakom „Replaced”, „Remplacée” ili „Sustituida”.

6.  Ponovni pošiljatelj na zamjenskoj izjavi o podrijetlu navodi sljedeće:

(a) sve pojedinosti o proizvodima koji se ponovno šalju;

(b) datum sastavljanja izvorne izjave o podrijetlu;

(c) informacije navedene u Prilogu 13.d;

(d) naziv i adresu ponovnog pošiljatelja proizvoda u Uniji i, prema potrebi, njegov broj registriranog izvoznika;

(e) naziv i adresu primatelja u Uniji ili, prema potrebi, u Norveškoj, Švicarskoj ili Turskoj, kada ta zemlja ispuni određene uvjete;

(f) datum i mjesto zamjene.

Zamjenska izjava o podrijetlu označena je oznakom „Replacement statement”, „Attestation de remplacement” ili „Comunicación de sustitución”.

7.  Stavci 1. do 6. primjenjuju se na izjave koje zamjenjuju zamjenske izjave o podrijetlu.

8.  Pododjeljak 7. ovog odjeljka primjenjuje se mutatis mutandis na zamjenske izjave o podrijetlu.

9.  U slučaju proizvoda koji uživaju carinske povlastice na temelju odstupanja odobrenog u skladu s člankom 89., zamjena predviđena ovim člankom može se sastaviti samo kada su takvi proizvodi namijenjeni za Uniju.

▼M39

Članak 97.e

1.  Carinsko tijelo može, ako ima sumnje vezane uz status proizvoda s podrijetlom od deklaranta zahtijevati da predoči, u razumnom roku koji ono odredi, sve raspoložive dokaze u smislu provjere točnosti oznake podrijetla na deklaraciji ili ispunjavanja uvjeta iz članka 74.

2.  Carinsko tijelo može obustaviti primjenu povlaštene tarifne mjere za vrijeme trajanja postupka provjere iz članka 97.h ako:

(a) su informacije koje je pružio deklarant nedostatne za potvrđivanje statusa podrijetla proizvoda ili ispunjavanja uvjeta iz članka 73. ili članka 74.;

(b) deklarant ne odgovara u vremenskom roku dozvoljenom za pružanje informacija iz stavka 1.

3.  Čekajući na informacije koje se zahtijevaju od deklaranta, navedene u stavku 1., ili rezultate postupka provjere iz stavka 2., uvozniku se nudi puštanje proizvoda uz poštivanje svih mjera predostrožnosti koje se smatraju potrebnim.

Članak 97.f

1.  Carinsko tijelo države članice uvoznice odbija pravo na sustav, bez da je obvezno zahtijevati bilo koji dodatni dokaz ili poslati zahtjev za provjeru državi korisnici ako:

(a) roba nije jednaka onoj navedenoj u izjavi o podrijetlu;

(b) deklarant nije podnio izjavu o podrijetlu za dotične proizvode ako se takva izjava zahtijeva;

(c) ne dirajući u točku (b) članka 90. i u članak 97.d stavak 1., izjavu o podrijetlu koju posjeduje deklarant nije sastavio izvoznik registriran u državi korisnici;

(d) izjava o podrijetlu nije sastavljena u skladu s Prilogom 13.d;

(e) uvjeti iz članka 74. nisu ispunjeni.

2.  Carinsko tijelo države članice uvoznice odbija pravo na sustav, nakon što je zahtjev za provjeru u smislu članka 97.h naslovilo na nadležna tijela države korisnice, ako je carinsko tijelo države članice uvoznice:

(a) primilo odgovor u skladu s kojim izvoznik nije imao pravo dati izjavu o podrijetlu;

(b) primilo odgovor u skladu s kojim dotični proizvodi nisu podrijetlom iz države korisnice ili uvjeti iz članka 73. nisu ispunjeni;

(c) imalo opravdanu sumnju u valjanost izjave o podrijetlu ili točnost informacija koje je pružio deklarant u vezi ispravnog podrijetla predmetnih proizvoda kada je podnijelo zahtjev za provjeru; i

i. nije dobilo odgovor u roku dozvoljenom u skladu s člankom 97.h; ili

ii. dobilo odgovor koji ne daje odgovarajuće odgovore na pitanja postavljena u zahtjevu.



▼M56

Pododjeljak 7.

Kontrola podrijetla primjenjiva od datuma primjene sustava registriranih izvoznika

▼M39

Članak 97.g

1.  U smislu osiguranja poštivanja pravila o statusu proizvoda s podrijetlom, nadležna tijela države korisnice obavljaju:

(a) provjere statusa proizvoda s podrijetlom na zahtjev carinskog tijela država članica;

(b) redovite provjere izvoznika na vlastitu inicijativu.

U onoj mjeri u kojoj su Norveška, Švicarska i Turska sklopile sporazum s Europskom unijom navodeći da će jedna drugoj pružiti potrebnu potporu u pitanjima upravne suradnje, prvi podstavak primjenjuje se na odgovarajući način na zahtjeve poslane tijelima Norveške, Švicarske i Turske za provjeru zamjenskih izjava o podrijetlu sastavljenih na njihovom državnom području, da bi od navedenih tijela zatražili da se dodatno udruže s nadležnim tijelima u državi korisnici.

Proširena kumulacija dopuštena je samo na temelju članka 86. stavaka 7. i 8., ako je država s kojom Europska unija ima valjani sporazum o slobodnoj trgovini pristala državi korisnici pružiti svoju potporu u pitanjima upravne suradnje na isti način kako bi tu potporu pružila carinskim tijelima država članica u skladu s odgovarajućim odredbama dotičnog sporazuma o slobodnoj trgovini.

2.  Provjera iz točke (b) stavka 1. osiguravaju da izvoznici neprekidno ispunjavaju svoje obveze. Obavljaju se u razmacima koji se određuju na temelju odgovarajućeg kriterija analize rizika. U tu svrhu, nadležna tijela država korisnica od izvoznika zahtijevaju da predaju preslike ili popis izjava o podrijetlu koje su dali.

3.  Nadležna tijela država korisnica imaju pravo zatražiti bilo kakav dokaz i obaviti bilo kakvu provjeru izvoznikovog knjigovodstva i, prema potrebi, račune proizvođača koji mu dobavljaju proizvode, uključujući u poslovnim prostorima, ili bilo koji drugi pregled koji smatraju primjerenim.

Članak 97.h

1.  Naknadne provjere izjava o podrijetlu obavljaju se nasumično ili kad god carinsko tijelo država članica ima osnovane razloge za sumnju u njihovu vjerodostojnost, u to da su predmetni proizvodi s podrijetlom ili u zadovoljavanje ostalih zahtjeva ovog odjeljka.

Ako carinsko tijelo države članice zatraži suradnju nadležnih tijela države korisnice u obavljanju provjera valjanosti izjava o podrijetlu, statusa podrijetla proizvoda, ili oboje, kad god je to primjereno, u svome će zahtjevu navesti razloge zašto ima opravdanu sumnju u valjanost izjava o podrijetlu ili statusa podrijetla proizvoda.

Preslika izjave o podrijetlu i sve dodatne informacije ili isprave koje upućuju na to da su informacije navedene u izjavi netočne mogu se proslijediti kao prilog zahtjevu za provjeru.

Država članica koja zahtijeva provjeru određuje 6-mjesečni početni rok za dostavljanje rezultata provjere, počevši od datuma zahtjeva za provjeru, osim u slučaju zahtjeva poslanih u Norvešku, Švicarsku ili Tursku u smislu provjere zamjenskih izjava o podrijetlu sastavljenih na njihovom državnom području na temelju izjave o podrijetlu sastavljene u državi korisnici, za koji se taj rok produljuje na osam mjeseci.

2.  Ako se u slučaju opravdane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku iz stavka 1. ili ako u odgovoru nisu sadržane dostatne informacije za utvrđivanje stvarnog podrijetla proizvoda, nadležnim tijelima šalje se druga komunikacija. Tom komunikacijom utvrđuje se daljnji rok koji nije dulji od 6 mjeseci.

▼M56

3.  Ako postupak provjere predviđen u stavku 1. ili bilo koja druga raspoloživa informacija upućuje na to da su pravila o podrijetlu prekršena, država korisnica izvoznica, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev carinskih tijela država članica ili Komisije, obavlja odgovarajuća ispitivanja ili dogovara da se takva ispitivanja žurno obave kako bi se prepoznala i spriječila takva kršenja. U tu svrhu Komisija ili carinska tijela država članica mogu sudjelovati u ispitivanjima.



▼M56

Pododjeljak 8.

Ostale odredbe primjenjive od datuma provedbe sustava registriranih izvoznika

▼M56 —————

▼M39

Članak 97.j

1.  Pododjeljci 1., 2. i 3. primjenjuje se na odgovarajući način pri određivanju da li se proizvodi mogu smatrati podrijetlom iz države korisnice kada se izvoze u Ceutu ili Melillu ili podrijetlom iz Ceute i Melille kada se izvoze u državu korisnicu u smislu dvostrane kumulacije.

2.  Pododjeljci 5., 6. i 7. primjenjuju se na odgovarajući način na proizvode izvezene iz države korisnice u Ceutu ili Melillu i na proizvode izvezene iz Ceute i Melille u državu korisnicu u smislu dvostrane kumulacije.

3.  Španjolsko carinsko tijelo odgovorno je za primjenu pododjeljaka 1., 2., 3., 5., 6. i 7. u Ceuti i Melilli.

4.  U svrhe navedene u stavcima 1. i 2., Ceuta i Melilla smatraju se jednim područjem.



▼M56

Odjeljak 1.A

Postupci i metode administrativne suradnje primjenjivi u pogledu izvoza pri kojima se upotrebljavaju potvrde o podrijetlu obrazac A, izjave na računu i potvrde o prometu robe EUR.1

▼M39



Pododjeljak 1.

Opća načela

Članak 97.k

1.  Svaka država korisnica ispunjava ili osigurava ispunjavanje:

(a) pravila o podrijetlu proizvoda koji se izvoze, iz odjeljka 1.;

(b) pravila za popunjavanje i izdavanje potvrda o podrijetlu obrazac A, čiji se uzorak nalazi u Prilogu 17.;

(c) odredaba za uporabu izjava na računu, čiji se uzorak nalazi u Prilogu 18.;

(d) odredaba o načinima upravne suradnje iz članka 97.s;

(e) odredaba o odobravanju odstupanja iz članka 89.

2.  Nadležna tijela država korisnica surađuju s Komisijom ili državama članicama, prije svega:

(a) pružanjem sve potrebne potpore u slučaju zahtjeva Komisije da nadgleda pravilno upravljanje sustavom u dotičnoj državi, uključujući posjete radi provjere na licu mjesta od strane Komisije ili carinskih tijela država članica;

(b) ne dirajući u članke 97.s i 97.t, provjerom statusa podrijetla proizvoda i ispunjavanjem svih ostalih uvjeta iz ovog odjeljka, uključujući posjete na licu mjesta, ako to zahtijeva Komisija ili carinska tijela država članica u kontekstu istraga vezanih uz podrijetlo.

3.  Gdje je, u državi korisnici, imenovano tijelo nadležno za izdavanje potvrda o podrijetlu obrazac A, provjerava se dokazna dokumentacija o podrijetlu, te se izdaju potvrde o podrijetlu obrazac A za izvoz u Europsku uniju, smatra se da je ta država korisnica prihvatila uvjete utvrđene u stavku 1.

▼M46

4.  Ako je zemlja ili teritorij prihvaćen ili ponovno prihvaćen kao zemlja korisnica u vezi s proizvodima iz Uredbe (EU) br. 978/2012, roba podrijetlom iz te zemlje ili teritorija koristi pogodnosti općeg sustava povlastica pod uvjetom da je bila izvezena iz zemlje korisnice ili teritorija na datum iz članka 97.s ili nakon njega.

▼M39

5.  Dokaz o podrijetlu vrijedi 10 mjeseci od datuma izdavanja u državi izvoznici i mora se u navedenome roku podnijeti carinskom tijelu države uvoznice.

▼M46

6.  Za potrebe pododjeljaka 2. i 3. ovog odjeljka, ako je zemlja ili teritorij uklonjen s popisa zemalja korisnica iz članka 97.s stavka 2., obveze utvrđene u članku 97.k stavku 2., članku 97.l stavku 5., članku 97.t stavcima 3., 4., 6. i 7. i članku 97.u stavku 1. nastavljaju se primjenjivati na tu zemlju ili teritorij u razdoblju od tri godine od datuma njegovog uklanjanja s tog popisa.

7.  Obveze iz stavka 6. primjenjuju se na Singapur u razdoblju od tri godine koji počinje od 1. siječnja 2014.

▼M39



Pododjeljak 2.

Postupci pri uvozu iz države korisnice

Članak 97.l

1.  Potvrde o podrijetlu obrazac A, čiji je uzorak sadržan u Prilogu 17., izdaju se na pisani zahtjev izvoznika ili njegovog ovlaštenog predstavnika, zajedno sa svim ostalim odgovarajućim dokaznim ispravama kojima se dokazuje da proizvodi namijenjeni za izvoz ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A.

▼M56

2.  Nadležna tijela država korisnica izvozniku stavljaju na raspolaganje potvrdu o podrijetlu obrazac A čim je izvoz obavljen ili osiguran. Međutim, nadležna tijela država korisnica mogu izdati i potvrdu o podrijetlu obrazac A nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi, ako:

(a) nije bila izdana u vrijeme izvoza zbog pogrešaka, nenamjernih propusta ili posebnih okolnosti; ili

(b) se nadležnim tijelima pruži zadovoljavajući dokaz da je potvrda o podrijetlu obrazac A bila izdana, ali da pri uvozu nije bila prihvaćena iz tehničkih razloga; ili

(c) konačno odredište predmetnih proizvoda utvrđeno je tijekom njihova prijevoza ili skladištenja i nakon potencijalnog dijeljenja pošiljke, u skladu s člankom 74.

3.  Nadležna tijela država korisnica mogu naknadno izdati potvrdu samo ako su provjerila da su informacije dostavljene u izvoznikovu zahtjevu za naknadno izdanu potvrdu o podrijetlu obrazac A u skladu s informacijama u povezanom izvoznom spisu i da potvrda o podrijetlu obrazac A nije izdana tijekom izvoza predmetnih proizvoda. Oznake „Issued retrospectively”, „Délivré a posteriori” ili „emitido a posteriori” navode se u polju 4. potvrde o podrijetlu obrazac A koja se izdaje naknadno.

4.  U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o podrijetlu obrazac A izvoznik može od nadležnog tijela koje ju je izdalo zatražiti duplikat sastavljen na temelju izvoznih isprava koje izvoznik posjeduje. Oznaka „Duplicate”, „Duplicata” ili „Duplicado”, datum izdavanja i serijski broj izvorne potvrde navode se u polju 4. duplikata potvrde o podrijetlu obrazac A. Duplikat stupa na snagu od datuma izvornika.

▼M39

5.  U smislu provjere da li je proizvod za koji se zahtijeva potvrda o podrijetlu obrazac A u skladu s odgovarajućim pravilima o podrijetlu, nadležna vladina tijela imaju pravo zahtijevati bilo kakve dokazne isprave ili obaviti bilo kakav pregled koji smatraju prikladnim.

▼M56

6.  Ispunjivanje polja 2. i 10. potvrde o podrijetlu obrazac A nije obvezno. Polje 12. mora sadržavati navod „European Union” ili naziv jedne od država članica. Datum izdavanja potvrde o podrijetlu obrazac A navodi se u polju 11. Potpis koji se stavlja u to polje, koje je rezervirano za nadležna vladina tijela koja izdaju potvrdu, i potpis izvoznikova ovlaštenog potpisnika koji se stavlja u rubriku 12. moraju biti vlastoručni.

▼M39

Članak 97.m

▼M46

1.  Izjavu na računu može dati svaki izvoznik koji posluje u zemlji korisnici za svaku pošiljku koja se sastoji od jednog ili više pakiranja koja sadrže proizvode s podrijetlom čija ukupna vrijednost ne prelazi 6 000 eura, i pod uvjetom da se upravna suradnja iz članka 97.k stavka 2. primjenjuje na ovaj postupak.

▼M39

2.  Izvoznik koji daje izjavu na računu u svakom je trenutku spreman, na zahtjev carine ili drugih nadležnih vladinih tijela države izvoznice, podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da dotični proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom.

3.  Izjavu na računu izvoznik sastavlja ili na francuskom ili na engleskom tako što na računu, dostavnici ili bilo kojoj drugoj komercijalnoj ispravi, otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilogu 18. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima. Izjava na računu mora imati izvorni vlastoručni potpis izvoznika.

4.  Uporaba izjave na računu podliježe sljedećim uvjetima:

(a) jedna izjava na računu daje se za svaku pošiljku;

(b) ako je roba sadržana u pošiljci već bila podvrgnuta provjeri u državi izvoznici u vezi s definicijom pojma „proizvoda s podrijetlom”, izvoznik se može pozvati na tu provjeru u izjavi na računu.

5.  Kada se primjenjuje kumulacija na temelju članaka 84., 85. ili 86., nadležna vladina tijela države korisnice od kojih se zahtijeva izdavanje potvrde o podrijetlu obrazac A za proizvode u čijoj se izradi upotrebljavaju materijali podrijetlom iz stranke s kojom je dopuštena kumulacija, oslanjaju se na sljedeće:

 u slučaju dvostrane kumulacije, na dokaz o podrijetlu koji je pružio izvoznikov dobavljač i koji je izdan u skladu s odredbama pododjeljka 5.,

 u slučaju kumulacije s Norveškom, Švicarskom ili Turskom, na dokaz o podrijetlu koji je pružio izvoznikov dobavljač i koji je izdan u skladu s pravilima o GSP podrijetlu koja vrijede za Norvešku, Švicarsku ili Tursku, ovisno o slučaju,

 u slučaju regionalne kumulacije, na dokaz o podrijetlu koji je pružio izvoznikov dobavljač, odnosno potvrdu o podrijetlu obrazac A, čiji se uzorak nalazi u Prilogu 17. ili, ovisno o slučaju, izjavu na računu, čiji se tekst nalazi u Prilogu 18.,

 u slučaju proširene kumulacije, na dokaz o podrijetlu koji je pružio izvoznikov dobavljač i koji je izdan u skladu s odredbama odgovarajućega sporazuma o slobodnoj trgovini između Europske unije i dotične države.

U slučajevima iz prve, druge, treće i četvrte alineje prvoga podstavka, rubrike 4. potvrde o podrijetlu obrazac A, ovisno o slučaju, sadrži navod „EU cumulation”, „Norway cumulation”, „Switzerland cumulation”, „Turkey cumulation”, „regional cumulation”, „extended cumulation with country x” ili „Cumul UE”, „Cumul Norvège”, „Cumul Suisse”, „Cumul Turquie”, „cumul régional”, „cumul étendu avec le pays x”.



Pododjeljak 3.

Postupci pri puštanju u slobodan promet u Europskoj uniji

Članak 97.n

1.  Potvrde o podrijetlu obrazac A ili izjave na računu podnose se carinskom tijelu država članica uvoznica u skladu s postupcima u vezi s carinskom deklaracijom.

2.  Dokazi o podrijetlu koji su carinskom tijelu države članice uvoznice podneseni nakon isteka roka valjanosti navedenog u članku 97.k stavku 5. mogu se prihvatiti u smislu primjene carinskih povlastica, ako je do nepodnošenja tih isprava prije posljednjega roka došlo zbog izvanrednih okolnosti. U ostalim slučajevima zakašnjeloga podnošenja isprava, carinsko tijelo države uvoznice može prihvatiti dokaz o podrijetlu kada su proizvodi carini podneseni prije isteka završnog roka.

Članak 97.o

1.  U slučaju kada se, na zahtjev uvoznika i pod uvjetima koje određuje carinsko tijelo države članice uvoznice, u više pošiljaka uvoze rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a) za tumačenje Harmoniziranog sustava i koji potpadaju pod odjeljak XVI. ili XVII. ili tarifne brojeve 7308 ili 9406 Harmoniziranog sustava, carinskom tijelu može se podnijeti jedan dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

2.  Na zahtjev uvoznika i uzimajući u obzir uvjete koje je odredilo carinsko tijelo države članice uvoznice, carinskom tijelu može se podnijeti jedan dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke ako roba:

(a) se uvozi u okviru čestih i redovitih trgovinskih tokova značajne tržišne vrijednosti;

(b) je predmet istog ugovora o prodaji, a stranke toga ugovora imaju sjedište u državi izvoznici ili državi članici (državama članicama);

(c) je razvrstana pod istu oznaku (osmeroznamenkastu) kombinirane nomenklature;

(d) dolazi isključivo od istog izvoznika, namijenjena je istome uvozniku, te se uvozne formalnosti za nju obavljaju u istoj carinarnici iste države članice.

Ovaj postupak primjenjuje se u razdoblju koje odredi nadležno carinsko tijelo.

Članak 97.p

1.  Ako su proizvodi s podrijetlom stavljeni pod nadzor carinarnice jedne države članice, moguće je zamijeniti izvorni dokaz o podrijetlu jednom ili više potvrda o podrijetlu obrazac A, u smislu slanja svih ili nekih od navedenih proizvoda drugdje unutar Europske unije ili, gdje je to prikladno, u Norvešku, Švicarsku ili Tursku.

2.  Zamjenske potvrde o podrijetlu obrazac A izdaje carinarnica pod čiji nadzor su proizvodi stavljeni. Zamjenska potvrda sastavlja se na temelju pisanog zahtjeva ponovnog izvoznika.

3.  U gornjem desnom polju zamjenske potvrde mora biti naveden naziv države posrednice u kojoj je potvrda izdana. Rubrika 4. sadrži riječi „Replacement certificate” ili „Certificat de remplacement”, kao i datum izdavanja izvorne potvrde o podrijetlu te njezin serijski broj. Ime ponovnog izvoznika upisuje se u rubriku 1. Ime konačnog primatelja može se upisati u rubriku 2. Sve pojedinosti o ponovno izvezenim proizvodima koji se nalaze na izvornoj potvrdi prenose se u rubrike 3. do 9. i pozivanje na račun ponovnog izvoznika upisuje se u rubriku 10.

4.  Carinsko tijelo koja je izdala zamjensku potvrdu ovjerava rubriku 11. Odgovornost tijela ograničena je na izdavanje zamjenske potvrde. Podaci u polju 12. u vezi države podrijetla i odredišne države uzimaju se s izvorne potvrde. Tu rubriku potpisuje ponovni izvoznik. Ponovni izvoznik koji potpisuje tu rubriku u dobroj vjeri nije odgovoran za točnost podataka upisanih na izvornoj potvrdi.

5.  Carinarnica od koje se zahtijeva da obavi postupak iz stavka 1. na izvornoj potvrdi upisuje težinu, brojeve i vrstu proizvoda koje prosljeđuje te na njoj navodi serijske brojeve odgovarajuće zamjenske potvrde ili zamjenskih potvrda. Izvornu potvrdu mora čuvati najmanje tri godine. Preslika izvorne potvrde može se priložiti zamjenskoj potvrdi.

▼M56

6.  U slučaju proizvoda koji uživaju carinske povlastice na temelju odstupanja odobrenog u skladu s člankom 89., postupak iz ovog članka primjenjuje se samo ako su takvi proizvodi namijenjeni za Uniju.

▼M39

Članak 97.q

1.  Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćat će se kao proizvodi s podrijetlom koji uživaju tarifne povlastice iz članka 66. bez da se zahtijeva predočenje potvrde o podrijetlu obrazac A ili izjave na računu, pod uvjetom da:

(a) takvi proizvodi:

i) nisu trgovačke naravi;

ii) deklarirani su kao proizvodi koji ispunjavaju uvjete za ostvarivanje pogodnosti u okviru sustava;

(b) nema sumnje u istinitost izjave iz točke (a) podtočke ii.

2.  Uvoz se ne smatra uvozom trgovačke naravi ako su ispunjeni svi sljedeći uvjet:

(a) uvozi su povremeni;

(b) uvozi se sastoje isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji;

(c) iz naravi i količine proizvoda očito je da ne postoji namjera njihove komercijalne uporabe.

3.  Ukupna vrijednost proizvoda iz stavka 2. ne prelazi 500 eura u slučaju malih paketa ili 1 200 eura u slučaju proizvoda koji čine osobnu prtljagu putnika.

Članak 97.r

1.  Pronalaženje manjih razlika između navoda u potvrdi o podrijetlu obrazac A ili na izjavi na računu i navoda u ispravama koje su podnesene carinarnici u smislu provođenja službenog postupka za uvoz proizvoda ipso facto ne čini dokaz o podrijetlu ništavim ako se valjano utvrdi da se navedena isprava odnosi na podnesene proizvode.

2.  Očite formalne pogreške na potvrdi o podrijetlu obrazac A, potvrdi o prometu robe EUR.1 ili na izjavi na računu ne bi trebale prouzrokovati odbacivanje te isprave ako te greške nisu takve da bi stvorile sumnju u točnost navoda u toj ispravi.



Pododjeljak 4.

Načini upravne suradnje

Članak 97.s

1.  Države korisnice Komisiju obavješćuju o imenima i adresama vladinih tijela koja se nalaze na njihovom državnom području i koja su ovlaštena za izdavanje potvrda o podrijetlu obrazac A, zajedno s oglednim otiscima pečata koje navedena tijela upotrebljavaju, te o imenima i adresama odgovarajućih vladinih tijela odgovornih za provjeru potvrda o podrijetlu obrazac A i izjava na računu.

Komisija te informacije prosljeđuje carinskim tijelima država članica. Kada se te informacije saopće u okviru izmjena prethodnih komunikacija, Komisija navodi datum početka korištenja tih novih pečata prema uputama koje su joj dala nadležna vladina tijela država korisnica. Te su informacije za službenu uporabu; međutim, kada se roba pušta u slobodan promet, predmetna carinska tijela mogu dopustiti uvozniku ili njegovom propisno ovlaštenom predstavniku uvid u ogledne otiske pečata.

Države korisnice koje su već pružile informacije zahtijevane u prvome podstavku nisu obvezne ponovno ih pružiti, osim ako nije došlo do promjene.

▼M46

2.  Za potrebe članka 97.k stavka 4. Komisija će objaviti, u Službenom listu Europske unije (serija C), datum na koji je zemlja ili teritorij priznat ili ponovno priznat kao zemlja korisnica u vezi s proizvodima iz Uredbe (EU) br. 978/2012 ispunila obveze iz stavka 1. ovog članka.

▼M39

3.  Komisija državama korisnicama na zahtjev nadležnih tijela država korisnica šalje ogledne otiske pečata koje upotrebljavaju carinska tijela država članica za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1.

Članak 97.t

1.  Naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A i izjava na računu obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela država članica imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost takvih isprava, u to da su dotični proizvodi s podrijetlom ili u udovoljavanje ostalim zahtjevima iz ovog odjeljka.

2.  Kada zatraže naknadnu provjeru, carinska tijela država članica vraćaju potvrdu o podrijetlu obrazac A i račun, ako je podnesen, izjavu na računu, ili kopiju navedenih isprava, nadležnim vladinim tijela u državi korisnici izvoznici uz navođenje, kad god je to prikladno, razloga za upit. Uz zahtjev za provjeru šalju se i sve dobivene isprave ili informacije koje upućuju na to da su navodi u dokazu o podrijetlu netočni.

Ako carinska tijela država članica odluče obustaviti odobravanje carinskih povlastica dok čekaju rezultate provjere, uvozniku se nudi puštanje proizvoda uz primjenu mjera predostrožnosti koje se drže prijeko potrebnima.

3.  Ako je podnesen zahtjev za naknadnu provjeru, takva se provjera obavlja i njezini rezultati se javljaju carinskom tijelu država članica najkasnije u roku od šest mjeseci ili u slučaju zahtjeva poslanih u Norvešku, Švicarsku ili Tursku u smislu provjere zamjenskih dokaza o podrijetlu pruženih na njihovom državnom području na temelju potvrde o podrijetlu obrazac A ili izjave na računu sastavljene u državi korisnici, najkasnije u roku od osam mjeseci od datuma slanja zahtjeva. Rezultati moraju biti takvi da se iz njih može utvrditi da li se predmetni dokaz o podrijetlu primjenjuje na stvarno izvezene proizvode i da li se ti proizvodi mogu smatrati proizvodi proizvodima podrijetlom iz država korisnica.

4.  U slučaju potvrda o podrijetlu obrazac A izdanih na temelju dvostrane kumulacije, odgovor mora sadržavati kopiju (kopije) potvrde (potvrda) o prometu robe EUR.1 ili, gdje je to potrebno, odgovarajuće izjave (izjava) na računu.

5.  Ako se u slučaju osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od šest mjeseci navedenom u stavku 3. ili ako u odgovoru nisu sadržane dostatne informacije za utvrđivanje vjerodostojnosti dotične isprave ili stvarnoga podrijetla proizvoda, nadležnim tijelima šalje se druga komunikacija. Ako se nakon druge komunikacije rezultati provjere ne dostavi tijelu koje je podnijelo zahtjev u roku od četiri mjeseca od datuma slanja druge komunikacije, ali ako s tim rezultatima nije moguće utvrditi vjerodostojnost predmetne isprave ili stvarnoga podrijetla proizvoda, tijelo koje je podnijelo zahtjev, osim u iznimnim okolnostima, odbija pravo na carinske povlastice.

6.  Ako postupak provjere ili bilo koja druga raspoloživa informacija ukazuje na to da su pravila o podrijetlu prekršena, država korisnica izvoznica, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev carinskih tijela država članica, obavlja odgovarajuća ispitivanja ili dogovara da se takva ispitivanja obave s potrebnom hitnošću kako bi se prepoznala i spriječila takva kršenja. U tom smislu Komisija ili carinska tijela država članica mogu sudjelovati u ispitivanjima.

7.  U smislu naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A, izvoznici moraju čuvati sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje status podrijetla dotičnih proizvoda, a nadležna vladina tijela države korisnice izvoznice moraju čuvati kopije potvrda, kao i sve izvozne isprave koje se odnose na njih. Te se isprave čuvaju najmanje tri godine od kraja godine u kojoj je potvrda o podrijetlu obrazac A bila izdana.

Članak 97.u

1.  Članci 97.s i 97.t također se primjenjuju između država iste regionalne skupine u smislu pružanja informacija Komisiji ili carinskom tijelu država članica te naknadne provjere potvrda o podrijetlu obrazac A ili izjava na računu izdanih u skladu s pravilima o podrijetlu koja vrijede za regionalnu kumulaciju.

2.  U smislu članaka 85., 97.m i 97.p, sporazum sklopljen između Europske unije, Norveške, Švicarske i Turske između ostalog uključuje obvezu pružanja sve potrebne uzajamne potpore u pitanjima upravne suradnje.

U smislu članka 86. stavaka 7. i 8. i članka 97.k, država s kojom je Europska unija sklopila važeći sporazum o slobodnoj trgovini i koja je pristala da bude uključena u proširenu kumulaciju s državom korisnicom također pristaje državi korisnici pružiti potporu u pitanjima upravne suradnje na isti način kako bi tu potporu pružila carinskim tijelima država članica u skladu s odgovarajućim odredbama dotičnog sporazuma o slobodnoj trgovini.



Pododjeljak 5.

Postupci u smislu dvostrane kumulacije

Članak 97.v

1.  Dokaz o statusu proizvodi Europske unije s podrijetlom pruža se ili:

(a) predočenjem potvrde o prometu robe EUR.1, čiji je primjerak sadržan u Prilogu 21.; ili

(b) predočenjem izjave na računu, čiji je tekst sadržan u Prilogu 18. Izjavu na računu može dati bilo koji izvoznik za pošiljke koje sadrže proizvode s podrijetlom čija ukupna vrijednost ne prelazi 6 000 eura ili ovlašteni izvoznik Europske unije.

2.  Izvoznik ili njegov ovlašteni predstavnik u rubriku 2. potvrde o prometu robe EUR.1 upisuje navod „GSP beneficiary countries” i „EU”, ili „Pays bénéficiaires du SPG” i „UE”.

3.  Odredbe ovog odjeljka u vezi s izdavanjem, uporabom i naknadnom provjerom potvrda o podrijetlu obrazac A primjenjuje se na odgovarajući način na potvrde o prometu robe EUR.1 i, izuzimajući odredbe u vezi s njihovim izdavanjem, na izjave na računu.

4.  Carinska tijela država članica mogu ovlastiti izvoznika, dalje u tekstu „ovlašteni izvoznik”, koji često šalje proizvode podrijetlom iz Europske unije u okviru dvostrane kumulacije da daje izjave na računu, bez obzira na vrijednost dotičnog proizvoda, ako taj izvoznik pruža, na zadovoljstvo carinskih tijela, sva jamstva potrebna za provjeru:

(a) statusa podrijetla proizvoda;

(b) ispunjavanja ostalih zahtjeva koji se primjenjuju u navedenoj državi članici.

5.  Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika pod bilo kojim uvjetima koje smatraju primjerenima. Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja koji se navodi na izjavi na računu.

6.  Carinska tijela nadgledaju kako ovlašteni izvoznik upotrebljava ovlaštenje. Carinska tijela mogu povući ovlaštenje u svakome trenutku.

Ona povlače ovlaštenje u svakom od sljedećih slučajeva:

(a) ovlašteni izvoznik više ne pruža jamstva iz stavka 4.;

(b) ovlašteni izvoznik ne ispunjava uvjete iz stavka 5.;

(c) ovlašteni izvoznik na drugi način nepravilno upotrebljava ovlaštenje.

7.  Ovlašteni izvoznik ne mora potpisati izjave na računu pod uvjetom da se ovlašteni izvoznik carinskom tijelu pisanim putem obveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj se ovlašteni izvoznik navodi kao da ju je sam rukom potpisao.



Pododjeljak 6.

Ceuta i Melilla

Članak 97.w

Odredbe ovog odjeljka u vezi s izdavanjem, uporabom i naknadnom provjerom dokaza o podrijetlu primjenjuju se na odgovarajući način na proizvode izvezene iz države korisnice u Ceutu i Melillu i na proizvode izvezene iz Ceute i Melille u državu korisnicu u smislu dvostrane kumulacije.

Ceuta i Melilla smatraju se jednim područjem.

Španjolska carinska tijela odgovorna su za primjenu ovog odjeljka u Ceuti i Melilli.

▼M18



Odjeljak 2.

▼M21

Države korisnice ili državna područja korisnici na koje se primjenjuju povlaštene tarifne mjere koje je jednostrano donijela Zajednica za određene države i državna područja

▼M39

Članak 97.x

1.  Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a) „izrada” znači svaka vrsta obrade ili prerade uključujući sklapanje;

(b) „materijal” znači svaki sastojak, sirovina, sastavnica ili dio itd., upotrijebljen u izradi proizvoda;

(c) „proizvod” znači proizvod koji se dobiva postupkom izrade, čak i ako je namijenjen za uporabu u nekom drugom proizvodnom postupku;

(d) „roba” znači i materijali i proizvodi;

(e) „carinska vrijednost” znači vrijednost koja je utvrđena u skladu s Sporazumom o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o određivanju carinske vrijednosti);

(f) „cijena franko tvornica” na popisu u Prilogu 15. znači cijena koja ja plaćena za proizvod franko tvornica proizvođača u čijoj je tvrtki obavljen posljednji postupak obrade ili prerade, pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih uporabljenih materijala, umanjenu za sve domaće poreze koji podliježu ili bi mogli podlijegati povratu po obavljenom izvozu dobivenoga proizvoda.

Ako stvarno plaćena cijena ne odražava sve troškove vezane uz izradu proizvoda, koji su nastali u državi korisnici, cijena franko tvornica označava zbroj svih navedenih troškova, umanjenu za sve domaće poreze koji se vraćaju ili se mogu vratiti, kada se dobiveni proizvod izveze;

(g) „vrijednost materijala” na popisu u Prilogu 15. znači carinska vrijednost u trenutku uvoza upotrijebljenoga materijala bez podrijetla, ili, ako taj podatak nije poznat ili ga je nemoguće utvrditi, na prvu utvrdivu cijenu plaćenu za materijale u Europskoj uniji ili u državi korisnici u smislu članka 98. stavka 1. Ako vrijednost upotrijebljenih materijala s podrijetlom treba utvrditi, ovaj se podstavak primjenjuje na odgovarajući način;

(h) „poglavlja”, „tarifni brojevi” i „podbrojevi” znači poglavlja, tarifni brojevi i podbrojevi (četveroznamenkasti ili šesteroznamenkasti) koji se upotrebljavaju u nomenklaturi koja tvori Harmonizirani sustav;

(i) „razvrstano” se odnosi na razvrstavanje proizvoda ili materijala u određeni tarifni broj ili podbroj Harmoniziranog sustava;

(j) „pošiljka” znači proizvodi:

 koji se ili otpremaju istodobno od određenog izvoznika do određenoga primatelja, ili

 koji su obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom koja obuhvaća njihovu otpremu od izvoznika do primatelja ili, ako takva isprava ne postoji, jednim računom.

2.  U smislu stavka 1. točke (f), ako je zadnja obrada ili prerada bila dodijeljena proizvođaču kao podizvođaču, izraz „proizvođač” iz prvoga stavka 1. točke (f) može se odnositi na poduzeće koje je zaposlilo podizvođača.

▼M18



Pododjeljak 1.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom

Članak 98.

▼M21

1.  Za potrebe odredaba o povlaštenim carinskim mjerama koje je za određene države, skupine država ili državna područja (dalje u tekstu „države korisnice ili državna područja korisnici”) jednostrano donijela Zajednica, s iznimkom onih iz odjeljka 1. ovog poglavlja i prekomorskih zemalja i državnih područja povezanih sa Zajednicom, sljedeći proizvodi smatraju se proizvodima koji potječu iz države korisnice ili državnih područja korisnika:

▼M18

(a) proizvodi u cijelosti dobiveni u toj ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ u smislu članka 99.;

(b) proizvodi dobiveni u toj ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ , za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim onih iz točke (a), pod uvjetom da su ti proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 100.

2.  Za potrebe ovog odjeljka, proizvodi podrijetlom iz Zajednice, u smislu stavka 3., koji su u ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ obrađeni ili prerađeni više od onog što je opisano u članku 101. smatraju se proizvodima podrijetlom iz te ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ .

3.  Stavak 1. primjenjuje se mutatis mutandis u određivanju podrijetla proizvoda dobivenih u Zajednici.

Članak 99.

1.  Smatra se da su sljedeći proizvodi u cijelosti dobiveni u ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ ili državnom području korisnika ili u Zajednici:

(a) mineralni proizvodi koji su izvađeni iz njihovog tla ili s morskog dna te republike ili državnog područja;

(b) biljni proizvodi ondje ubrani ili požnjeveni;

(c) žive životinje koje su ondje okoćene i uzgojene;

(d) proizvodi proizvedeni od ondje uzgojenih živih životinja;

▼M39

(d)a proizvodi od zaklanih životinja koje su ondje okoćene i uzgojene;

▼M18

(e) proizvodi koji su dobiveni ondje obavljenim lovom ili ribolovom;

(f) proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su njihova plovila izvadila iz mora izvan njihovih teritorijalnih voda;

(g) proizvodi izrađeni na njihovim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda navedenih pod (f);

(h) rabljeni proizvodi ondje prikupljeni namijenjeni samo za recikliranje sirovina;

(i) otpad i otpadni materijal nastao slijedom ondje obavljenih proizvodnih postupaka;

(j) proizvodi koji su izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan njihovih teritorijalnih voda, pod uvjetom da imaju isključivo pravo na eksploataciju tog dna ili podzemlja;

(k) roba ondje proizvedena isključivo od proizvoda koji su navedeni pod točkama (a) do (j).

2.  Izrazi „njihova plovila” i „njihovim brodovima tvornicama” iz stavka 1. točaka (f) i (g) primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice:

 koji su registrirani ili upisani u ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ ili u državi članici,

 koji plove pod zastavom ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili države članice,

 koji se u omjeru od najmanje 50 % nalaze u vlasništvu državljana ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili država članica ili trgovačkog društva sa sjedištem u toj republici ili u jednoj od država članica, čiji su direktor ili direktori, predsjednik uprave ili nadzornog odbora i većina članova te uprave ili odbora državljani te ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili države članice i, pored svega navedenog, čija barem polovica kapitala, u slučaju trgovačkih društava, pripada toj ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ ili državama članicama ili javnim tijelima, odnosno državljanima te ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili država članica,

 čiji su zapovjednik i časnici državljani ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili država članica, i

 čiju posadu čini najmanje 75 % državljana ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili država članica.

3.  Izrazi „ ►M21  zemlja korisnica ili državno područje korisnik ◄ ” i „Zajednica” obuhvaćaju i teritorijalne vode te republike ili država članica.

4.  Plovila koja plove na otvorenom moru, uključujući brodove tvornice na kojima se ulovljena riba obrađuje ili prerađuje, smatraju se dijelom državnog područja ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili države članice kojoj pripadaju, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

Članak 100.

Za potrebe članka 98., proizvodi koji nisu u cijelosti dobiveni u ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ ili u Zajednici smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako su ispunjeni uvjeti koji su navedeni u popisu iz Priloga 15.

U slučaju svih proizvoda koji su obuhvaćeni ovim odjeljkom, naprijed navedeni uvjeti odnose se na vrstu obrade ili prerade kojoj se moraju podvrgnuti materijali bez podrijetla koji su upotrijebljeni u proizvodnji te se primjenjuju isključivo u vezi s takvim materijalom.

Ako se određeni proizvod koji je ispunjavanjem uvjeta koji su navedeni u popisu stekao status proizvoda s podrijetlom upotrebljava u izradi nekog drugog proizvoda, na njega se ne primjenjuju uvjeti koji se primjenjuju na proizvod u koji je ugrađen, a materijal bez podrijetla, koji se možda upotrebljavao u njegovoj proizvodnji, ne uzima se u obzir.

Članak 101.

▼M22

1.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2. sljedeći se postupci smatraju obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, neovisno jesu li zahtjevi iz članka 100. zadovoljeni ili ne:

(a) postupci kojima se robu održava u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja;

(b) rastavljanje i sastavljanje pošiljki;

(c) pranje, čišćenje; uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih tvari za prekrivanje;

(d) glačanje ili prešanje tekstila;

(e) jednostavni postupci bojenja i laštenja;

(f) ljuštenje, djelomično ili potpuno izbjeljivanje, poliranje i glaziranje žitarica i riže;

▼M39

(g) postupci bojenja ili aromatiziranja šećera ili izrade kocki šećera; djelomično ili potpuno mljevenje kristalnoga šećera;

▼M22

(h) ljuštenje, uklanjanje koštica i guljenje voća, orašastih plodova i povrća;

(i) oštrenje, jednostavno brušenje ili jednostavno rezanje;

(j) sijanje, prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnjevanje, slaganje (uključujući i sastavljanje garnitura proizvoda);

(k) jednostavno pakiranje u boce, limenke, bočice, vreće, sanduke i kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(l) stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipa i drugih sličnih razlikovnih obilježja na proizvode ili njihova pakiranja;

▼M39

(m) jednostavno miješanje proizvoda, bilo iste ili različite vrste; miješanje šećera s bilo kojim drugim materijalom;

▼M39

(m)a jednostavno dodavanje vode ili otopine ili dehidracija ili denaturacija proizvoda;

▼M22

(n) jednostavno sklapanje dijelova proizvoda kako bi se izradilo cjelovit proizvod ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove;

(o) kombinacija dvaju ili više postupaka koji su navedeni pod točkama (a) do (n);

(p) klanje životinja.

▼M18

2.  Svi postupci koji se na određenom proizvodu obave u ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ ili u Zajednici zajedno se uzimaju u obzir pri utvrđivanju može li se obrada ili prerada koju je prošao taj proizvod smatrati nedostatnom u smislu stavka 1.

Članak 101.a

1.  Kvalifikacijska jedinica za primjenu odredaba ovog odjeljka određeni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri određivanju razvrstavanja uporabom nomenklature Harmoniziranog sustava.

Iz tog slijedi:

(a) kada se proizvod sastavljen od skupine ili sklopova predmeta razvrstava na temelju uvjeta Harmoniziranog sustava u jedan tarifni broj, cjelina čini kvalifikacijsku jedinicu;

(b) kada se pošiljka sastoji od izvjesnog broja istovjetnih proizvoda razvrstanih u isti tarifni broj Harmoniziranog sustava, pri primjeni odredaba ovog odjeljka svaki se proizvod mora uzeti pojedinačno.

2.  Ako je, u skladu s Općim pravilom 5. Harmoniziranog sustava, pakiranje uključeno uz proizvod radi razvrstavanja, ono se uključuje za potrebe utvrđivanja podrijetla.

Članak 102.

1.  Odstupajući od odredaba članka 100., materijali bez podrijetla mogu se upotrebljavati u proizvodnji određenog proizvoda pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ne prelazi 10 % tvorničke cijene tog proizvoda.

Ako se na popisu navodi jedan ili više postotaka za najveću vrijednost materijala bez podrijetla, ti se postoci ne smiju premašiti primjenom prvog podstavka.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode koji su obuhvaćeni poglavljima 50. do 63. Harmoniziranog sustava.

Članak 103.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom te opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 104.

Setovi, kako su definirani Općim pravilom 3. Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodima s podrijetlom kada su sve njegove komponente proizvodi s podrijetlom. Međutim, ako se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, smatra se proizvodom s podrijetlom pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene franko tvornice.

Članak 105.

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrditi podrijetlo onog što je možebitno uporabljeno u njegovoj izradi, kako slijedi:

(a) energija i gorivo;

(b) postrojenja i oprema;

(c) strojevi i alati;

(d) roba koja ne ulazi i koja nije namijenjena ulasku u konačni sastav proizvoda.

Članak 106.

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su navedeni u ovom odjeljku, moraju se neprekidno ispunjavati u ►M21  zemlji korisnici ili državnom području korisniku ◄ ili u Zajednici.

Ako se proizvodi s podrijetlom, koji su izvezeni iz ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili iz Zajednice u neku drugu zemlju, u njih vrate, oni se moraju smatrati proizvodima bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima ne pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

 da su vraćeni upravo oni proizvodi koji su bili izvezeni, i

 da nisu bili podvrgnuti nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili prijeko potrebni kako bi se proizvodi očuvali u dobrom stanju dok su se nalazili u toj zemlji ili tijekom izvoza.

Članak 107.

1.  Za sljedeće se proizvode smatra da su prevezeni izravno iz ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ u Zajednicu ili iz Zajednice u ►M21  zemlju korisnicu ili državno područje korisnika ◄ :

(a) proizvodi koji se prevoze bez prolaska preko državnog područja neke druge zemlje;

(b) proizvodi koji čine jednu pošiljku i koji se prevoze preko državnog područja zemalja koje nisu ►M21  zemlja korisnica ili državno područje korisnik ◄ ili Zajednica, s, ako do tog dođe, pretovarom ili privremenim skladištenjem u tim zemljama, pod uvjetom da ti proizvodi ostaju pod nadzorom carinskih tijela u zemlji provoza ili skladištenja te da nisu podvrgnuti nikakvim postupcima osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kojeg drugog postupka koji se obavlja kako bi se očuvali u dobrom stanju;

(c) proizvodi koji se prevoze cjevovodima bez prekida preko državnog područja koje nije državno područje ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ koja ih izvozi ili Zajednice.

2.  Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) podnosi se nadležnim carinskim tijelima predočenjem:

(a) jedinstvene prijevozne isprave koja obuhvaća prolazak robe iz zemlje izvoznice kroz zemlju provoza; ili

(b) potvrde koju izdaju carinska tijela zemlje provoza:

 u kojoj se navodi točan opis proizvoda,

 u kojoj se navode datumi istovara i ponovnog utovara proizvoda i, prema potrebi, nazivi brodova ili drugih upotrijebljenih prijevoznih sredstava, i

 kojom se potvrđuju uvjeti pod kojima su proizvodi ostali u zemlji provoza;

(c) ili, u nedostatku navedenoga, bilo kakvih isprava koje mogu poslužiti kao dokaz.

Članak 108.

1.  Proizvodi s podrijetlom koji su poslani iz ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ radi izlaganja u drugoj zemlji i nakon izložbe prodani radi uvoza u Zajednicu, imaju koristi pri uvozu od carinskih povlastica iz članka 98., pod uvjetom da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ovog odjeljku koji im daju pravo da budu priznati kao proizvodi podrijetlom iz ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ te pod uvjetom da se nadležnim carinskim tijelima Zajednice podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

(a) da je izvoznik te proizvode poslao iz ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ izravno u zemlju u kojoj se izložba održava te da ih je tamo izložio;

(b) da je predmetni izvoznik te proizvode prodao ili na koji drugi način ustupio nekoj osobi u Zajednici;

(c) da su proizvodi poslani u Zajednicu za vrijeme izložbe, ili neposredno nakon nje, upravo stanju u kojem su bili upućeni;

(d) da proizvodi, od trenutka kada su poslani na izložbu, nisu upotrijebljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

2.  Potvrda o prometu robe EUR.1 podnosi se na uobičajen način carinskim tijelima Zajednice. Na potvrdi se naznačuje naziv i adresa izložbe. Prema potrebi se može zatražiti dodatna dokumentacija s dokazima o prirodi proizvoda te o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.  Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili javne slične priredbe ili izlaganja koje se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskom kontrolom.



Pododjeljak 2.

Dokaz o podrijetlu

Članak 109.

Proizvodi podrijetlom iz ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ imaju koristi od carinskih povlastica iz članka 98. po predočenju:

(a) potvrde o prometu robe EUR.1 čiji se uzorak nalazi u Prilogu 21.; ili

(b) u slučajevima predviđenim člankom 116. stavkom 1., izjave čiji je tekst naveden u Prilogu 22. i koju izvoznik daje na računu, dostavnici ili kakvoj drugoj komercijalnoj ispravi u kojoj se predmetni proizvodi opisuju dovoljno podrobno da bi se mogli jasno prepoznati (dalje u tekstu „izjava na računu”).

▼M56

Polje 7. potvrde o prometu EUR.1 ili izjava na računu sadržava navod „Autonomous trade measures” ili „Mesures commerciales autonomes”.

▼M18



(a) POTVRDA O PROMETU ROBE EUR.1

Članak 110.

▼M21

1.  Proizvodi s podrijetlom u smislu ovog odjeljka ispunjavaju uvjete da nakon uvoza u Zajednicu koriste carinske povlastice iz članka 98. pod uvjetom da su prevezeni izravno u Zajednicu u smislu članka 107. po predočenju potvrde o prometu robe EUR.1 koju izdaju carinska tijela ili druga nadležna državna tijela zemlje korisnice ili državna područja korisnika, a pod uvjetom da je ta zemlja korisnica ili državno područje korisnik:

▼M18

 Komisiji dostave informacije iz članka 121., i

 pomažu Zajednici tako da dopuštaju carinskim tijelima država članica da provjere vjerodostojnost isprava ili točnost podataka o pravom podrijetlu predmetnih proizvoda.

2.  Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se samo ako može poslužiti kao dokazna isprava za potrebe carinskih povlastica iz članka 98.

3.  Potvrda o prometu robe EUR.1 izdaje se samo na temelju pisanog zahtjeva izvoznika ili njegovog ovlaštenog zastupnika. Taj se zahtjev podnosi na obrascu iz Priloga 21., koji se popunjava u skladu s odredbama ovog pododjeljka.

Nadležna tijela ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ koja izvozi robu ili države članice moraju čuvati zahtjeve za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 najmanje tri godine.

4.  Izvoznik ili njegov ovlašteni zastupnik uz zahtjev prilaže sve odgovarajuće prateće isprave kojima dokazuje da proizvodi koji će se izvoziti ispunjavaju uvjete za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1.

Izvoznik se obvezuje da će na zahtjev nadležnih tijela dostaviti sve dodatne dokaze koje oni budu zahtijevali u svrhu utvrđivanja točnosti statusa podrijetla proizvoda koji ispunjavaju uvjete za povlašteno postupanje, te da će pristati na svaki pregled svojih poslovnih knjiga i omogućiti tim tijelima da provjere okolnosti u kojima su proizvodi dobiveni.

5.  Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaje nadležno državno tijelo ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili carinska tijela države članice izvoznice, ako proizvodi namijenjeni izvozu mogu biti smatrani proizvodima s podrijetlom u smislu ovog odjeljka.

6.  Budući da potvrda o prometu robe EUR.1 čini dokaznu ispravu za primjenu povlaštenih rješenja iz članka 98., nadležna državna tijela ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili carinska tijela države članice izvoznice odgovorna su za poduzimanje svih mjera potrebnih za provjeru podrijetla proizvoda i ostalih navoda na potvrdi.

7.  Za potrebe provjere je li uvjet iz stavka 5. ispunjen, nadležno državno tijelo ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili carinska tijela države članice izvoznice imaju pravo zatražiti bilo koje dokazne isprave ili izvršiti bilo koji pregled koji smatraju primjerenim.

8.  Nadležno državno tijelo ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili carinska tijela države članice izvoznice odgovorno je osigurati da su obrasci iz stavka 1. propisno popunjeni.

9.  Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 navodi se u onom dijelu potvrde namijenjenom carinskim tijelima.

10.  Potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaje nadležno državno tijelo ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili izdaju carinska tijela države članice izvoznice pri izvozu proizvoda na koje se odnosi. Potvrda se stavlja na raspolaganje izvozniku čim se izvoz obavi ili je osiguran.

Članak 111.

Ako se, na zahtjev uvoznika te prema uvjetima koje određuju carinska tijela zemlje uvoznice, rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a) Harmoniziranog sustava iz odjeljka XVI. ili XVII. ili tarifnih brojeva 7308 ili 9406 Harmoniziranog sustava, uvoze u više pošiljki, carinskim se tijelima podnosi jedinstveni dokaz o podrijetlu za te proizvode pri uvozu prve pošiljke.

Članak 112.

Dokazi o podrijetlu podnose se carinskim tijelima države članice uvozna u skladu s postupkom utvrđenim u članku 62. Zakonika. Navedena tijela mogu zatražiti prijevod dokaza o podrijetlu, te može zatražiti da uz uvoznu deklaraciju bude priložena izjava uvoznika o tome da proizvodi zadovoljavaju uvjete potrebne za primjenu ovog odjeljka.

Članak 113.

1.  Odstupajući od članka 110. stavka 10., potvrda o prometu robe EUR.1 može se iznimno izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi ako:

(a) u trenutku izvoza nije izdana zbog greške, nenamjernog propusta ili posebnih okolnosti; ili

(b) se nadležnim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi o tome da je potvrda o prometu robe EUR.1 izdana, ali da prilikom uvoza nije prihvaćena iz tehničkih razloga.

2.  Nadležna tijela mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe EUR.1, ali tek nakon što provjeri odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu onima koji se nalaze u odgovarajućim izvoznim ispravama te da potvrda o prometu robe EUR.1 koja zadovoljava odredbe ovog odjeljka nije bila izdana kada su predmetni proizvodi izvezeni.

3.  Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 sadrže jednu od ovih napomena:

 „EXPEDITO A POSTERIORI”;

 „UDSTEDT EFTERFØLGENDE”;

 „NACHTRÄGLICH AUSGESTELLT”;

 „ΕΚΔΟΘΕΝ ΕΚ ΤΩΝ ΥΣΤΕΡΩΝ”;

 „ISSUED RETROSPECTIVELY”;

 „DÉLIVRÉ A POSTERIORI”;

 „RILASCIATO A POSTERIORI”;

 „AFGEGEVEN A POSTERIORI”;

 „EMITIDO A POSTERIORI”;

 „ANNETTU JÄLKIKÄTEEN”;

 „UTFÄRDAT I EFTERHAND”;

▼A2

 „VYSTAVENO DODATEČNĚ”;

 „VÄLJA ANTUD TAGASIULATUVALT”;

 „IZSNIEGTS RETROSPEKTĪVI”;

 „RETROSPEKTYVUSIS IŠDAVIMAS”;

 „KIADVA VISSZAMENŐLEGES HATÁLLYAL”;

 „MAĦRUĠ RETROSPETTIVAMENT”;

 „WYSTAWIONE RETROSPEKTYWNIE”;

 „IZDANO NAKNADNO”;

▼M26

 „VYHOTOVENÉ DODATOČNE”;

▼M30

 „ИЗДАДЕН ВПОСЛЕДСТВИЕ”;

 „ELIBERAT ULTERIOR”;

▼M45

 „IZDANO NAKNADNO”.

▼M18

4.  Napomena iz stavka 3. unosi se u polje „Napomene” na potvrdi o prometu robe EUR.1.

Članak 114.

1.  U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu robe EUR.1, izvoznik može podnijeti zahtjev za izdavanjem duplikata nadležnom tijelu koje ju je izdalo na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovom posjedu.

2.  Tako izdan duplikat sadrži jednu od ovih oznaka:

 „DUPLICADO”;

 „DUPLIKAT”;

 „DUPLIKAT”;

 „ΑΝΤΙΓΡAΦΟ”;

 „DUPLICATE”;

 „DUPLICATA”;

 „DUPLICATO”;

 „DUPLICAAT”;

 „SEGUNDA VIA”;

 „KAKSOISKAPPALE”;

 „DUPLIKAT”;

▼A2

 „DUPLIKÁT”;

 „DUPLIKAAT”;

 „DUBLIKĀTS”;

 „DUBLIKATAS”;

 „MÁSODLAT”;

 „DUPLIKAT”;

 „DUPLIKAT”;

 „DVOJNIK”;

 „DUPLIKÁT”;

▼M30

 „ДУБЛИКАТ”;

 „DUPLICAT”;

▼M45

 „DUPLIKAT”.

▼M18

3.  Napomena iz stavka 2. unosi se u polje „Napomene” na potvrdi o prometu robe EUR.1.

4.  Duplikat na kojem je naznačen datum izdavanja izvorne potvrde o prometu robe EUR.1, stupa na snagu s tim datumom.

Članak 115.

Kada se proizvodi s podrijetlom stavljaju pod kontrolu carinarnice u Zajednici, moguće je izvorni dokaz o podrijetlu zamijeniti jednom ili više potvrda o prometu robe EUR.1 radi slanja svih ili nekih od predmetnih proizvoda na druga mjesta u Zajednici. Zamjensku potvrdu (potvrde) o prometu robe EUR.1 izdaje carinarnica pod čiju su kontrolu ti proizvodi stavljeni.



(b) IZJAVA NA RAČUNU

Članak 116.

1.  Izjavu na računu smije dati:

(a) ovlašteni izvoznik iz Zajednice u smislu članka 117.; ili

(b) bilo koji izvoznik pošiljke koja se sastoji od jednog ili više pakiranja proizvoda s podrijetlom, čija ukupna vrijednost ne prelazi 6 000 EUR, i pod uvjetom da se pomoć iz članka 110. stavka 1. primjenjuje na taj postupak.

2.  Izjavu na računu je moguće dati ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz Zajednice ili zemlje korisnice, te ako zadovoljavaju ostale zahtjeve ovog odjeljka.

3.  Izvoznik koji izdaje izjavu na računu mora biti u svakom trenutku spreman na zahtjev carinskih ili drugih nadležnih državnih tijela zemlje izvoznice podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetna roba ima status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljava ostale zahtjeve ovog odjeljka.

4.  Izvoznik daje izjavu na računu tako što na računu, otpremnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilogu 22., pri čemu je dužan uporabiti jednu od jezičnih inačica iz tog Priloga, a u skladu s odredbama domaćih zakona zemlje izvoznice. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima.

5.  Izjave na računu moraju imati izvorni vlastoručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik u smislu članka 117. ne mora potpisati takve izjave pod uvjetom da se carinskim tijelima u pisanom obliku obveže da preuzima punu odgovornost za svaku izjavu na računu u kojoj se navodi kao da ju je sam vlastoručno potpisao.

6.  U slučajevima iz stavka 1. točke (b) korištenje izjave na računu podliježe sljedećim posebnim uvjetima:

(a) za svaku pošiljku ispunjava se jedna izjava na računu;

(b) ako je roba u pošiljci već bila predmet provjere u zemlji izvoznici, pozivanjem na određenje pojma „proizvoda s podrijetlom”, izvoznik se može pozvati na tu provjeru u izjavi na računu.

Odredbe prvog podstavka ne oslobađaju izvoznike obveze ispunjavanja svih drugih formalnosti koje proizlaze iz carinskih ili poštanskih uredbi.

Članak 117.

1.  Carinska tijela Zajednice mogu ovlastiti bilo kojega izvoznika, dalje u tekstu „ovlašteni izvoznik”, koji često šalje pošiljke proizvoda podrijetlom iz Zajednice u smislu članka 98. stavka 2. i koji carinskim tijelima pruža sva zadovoljavajuća jamstva koja su potrebna za potvrđivanje da proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da zadovoljavaju ostale zahtjeve ovog odjeljka za davanje izjava na računu bez obzira na vrijednost predmetnih proizvoda.

2.  Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika pod uvjetima koje smatra prikladnima.

3.  Carinska tijela ovlaštenomu izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja koji navodi u izjavi na računu.

4.  Carinska tijela prate i nadziru kako ovlašteni izvoznik koristi svoje ovlaštenje.

5.  Carinska tijela mogu opozvati ovlaštenje u svakom trenutku. Ona to čine kada ovlašteni izvoznik više ne pruža jamstva iz stavka 1., kada više ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili na drugi način nepravilno koristi ovlaštenje.

Članak 118.

1.  Dokaz o podrijetlu vrijedi četiri mjeseci od datuma izdavanja u zemlji izvoznici i u tom se roku mora podnijeti carinskim tijelima zemlje uvoznice.

2.  Dokazi o podrijetlu koji se carinskim tijelima zemlje uvoznice podnesu nakon krajnjeg roka za predočenje iz stavka 1., mogu se prihvatiti za potrebe primjene carinskih povlastica iz članka 98. ako isprave nisu podnesene do krajnjeg roka zbog nepredvidivih okolnosti.

3.  U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja isprava carinska tijela zemlje uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu ako im se proizvodi podnesu prije isteka navedenog krajnjeg roka.

4.  Na zahtjev uvoznika, a imajući u vidu uvjete koje su utvrdila carinska tijela države članice uvoznice, carinskim tijelima može se podnijeti jedinstveni dokaz o podrijetlu pri uvozu prve pošiljke, ako je roba:

(a) uvezena u okviru čestih i stalnih trgovinskih tokova značajne komercijalne vrijednosti;

(b) predmet istog prodajnog ugovora, pri čemu su stranke tog ugovora osnovane u zemlji izvoznici ili u Zajednici;

(c) razvrstana pod istu (osmeroznamenkastu) oznaku kombinirane nomenklature;

(d) došla isključivo od istog izvoznika, namijenjena je istom uvozniku i uvozne se formalnosti za nju obavljaju u istoj carinarnici u Zajednici.

Ovaj se postupak primjenjuje na količine i na rok koji odrede nadležna carinska tijela. Taj rok ni pod kojim okolnostima ne smije biti dulji od tri mjeseca.

Članak 119.

1.  Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom koji imaju koristi od carinskih povlastica iz članka 98. bez podnošenja potvrde o prometu robe EUR.1 ili izjave na računu, pod uvjetom da su takvi uvozi nekomercijalne naravi i da su deklarirani kao proizvodi koji zadovoljavaju uvjete za primjenu ovog odjeljka ako postoji sumnja u istinitost takve izjave.

2.  Povremeni uvozi koji se sastoje isključivo od proizvoda za osobnu uporabu primatelja ili putnika ili članova njihovih obitelji ne smatraju se uvozom nekomercijalne naravi, ako je iz naravi i količine proizvoda očito da se ne uvoze iz komercijalnih razloga.

Nadalje, ukupna vrijednost takvih proizvoda ne smije prelaziti 500 EUR u slučaju malih paketa ili 1 200 EUR u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika.

Članak 120.

Otkriće neznatnih odstupanja između navoda u dokazu o podrijetlu i navoda u ispravama koje su podnesene carinarnici za potrebe obavljanja uvoznih formalnosti za uvoz proizvoda ipso facto ne čine dokaz o podrijetlu ništavnim, ako se uredno utvrdi da se isprava odnosi na podnesene proizvode.

Očite formalne pogreške, kao što su strojopisne pogreške na dokazu o podrijetlu, ne bi trebale prouzrokovati odbacivanje te isprave ako te pogreške nisu takve da stvaraju sumnju u točnost navoda u toj ispravi.



Pododjeljak 3.

Načini upravne suradnje

Članak 121.

1.   ►M21  Zemlje korisnice ili državna područja korisnici ◄ obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama državnih tijela koja se nalaze na njihovom području, a koja su ovlaštena za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1, zajedno s oglednim otiscima pečata koje navedena tijela koriste te nazivima i adresama odgovarajućih državnih tijela koja su odgovorna za kontrolu potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu. Pečati vrijede od datuma kada Komisija primi njihove ogledne otiske. Komisija te podatke prosljeđuje carinskim tijelima država članica. Ako se ti podaci šalju u okviru izmjena ranije dostavljenih podataka, Komisija navodi datum početka korištenja tih novih pečata prema uputama nadležnih tijela ►M21  zemalja korisnica ili državnih područja korisnika ◄ . Ti su podaci namijenjeni službenoj uporabi; međutim, ako se roba podnosi za puštanje u slobodni promet, predmetna carinska tijela mogu uvozniku ili njegovom propisno ovlaštenom zastupniku dopustiti da pogledaju ogledne otiske pečata navedene u ovome stavku.

2.  Komisija ►M21  zemljama korisnicama ili državnim područjima korisnicima ◄ šalje ogledne otiske pečata koje carinskim tijelima država članica koriste prilikom izdavanja potvrda o prometu robe EUR.1.

Članak 122.

1.  Naknadne provjere potvrda o prometu robe EUR.1 i izjava na računu obavljaju se nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela države članice uvoznice ili nadležna državna tijela ►M21  zemalja korisnica ili državnih područja korisnika ◄ imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost tih isprava, status podrijetla tih proizvoda ili ispunjavanje drugih uvjeta iz ovog odjeljka.

2.  Za potrebe provedbe odredaba stavka 1., nadležna tijela države članice uvoznice ili ►M21  zemlje korisnice ili državna područja korisnici ◄ vraćaju nadležnim tijelima ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili države članice koja izvozi predmetne proizvode potvrdu o prometu robe EUR.1 i račun, ako im je dostavljen, izjavu na računu ili kopiju tih isprava te, prema potrebi, navode razloge za provjeru. Uz zahtjev za provjeru šalju se i sve pribavljene isprave i informacije koje ukazuju da su podaci u dokazu o podrijetlu netočni.

Ako carinska tijela države članice uvoznice odluče privremeno suspendirati carinske povlastice iz članka 98. u očekivanju rezultata provjere, nude uvozniku mogućnost puštanja robe u promet vodeći računa o svim zaštitnim mjerama za koje prosudi da su potrebne.

3.  Ako je podnesen zahtjev za naknadnom provjerom sukladno stavku 1., ta se provjera izvršava i njezini se rezultati u roku od najviše šest mjeseci priopćavaju carinskim tijelima države članice uvoznice ili nadležnim državnim tijelima ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ uvoznice. Rezultati moraju biti takvi da se na temelju njih može utvrditi da li se predmetni dokaz o podrijetlu odnosi na stvarno izvezene proizvode i da li se proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ ili iz Zajednice.

4.  Ako se u slučajevima osnovane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od šest mjeseci iz stavka 3. ili ako odgovor ne sadrži dovoljno podataka za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, šalje se drugi upit nadležnim tijelima. Ako se u roku od četiri mjeseca nakon drugog upita rezultati provjere ne priopće tijelima koja su ih zahtijevala ili ako ti rezultati ne omogućuju utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, tijela koja su podnijela zahtjev, osim u nepredvidivim okolnostima, odbijaju pravo na carinske povlastice.

5.  Ako postupak provjere ili bilo koji drugi raspoloživi podatak ukazuje na kršenje odredaba ovog odjeljka, ►M21  zemlja korisnica ili državno područje korisnik ◄ izvoznica, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Zajednice, hitno izvršava odgovarajuće istražne radnje ili osigurava izvođenje tih istražnih radnji kako bi utvrdila i spriječila takva kršenja. U tu svrhu Zajednica smije sudjelovati u istražnim radnjama.

6.  Za potrebe naknadne provjere potvrda o prometu robe EUR.1, nadležna državna tijela ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ izvoznice ili carinska tijela države članice izvoznice najmanje tri godine čuvaju primjerke potvrda i svih izvoznih isprava koje se na njih odnose.



Pododjeljak 4.

Ceuta i Melilla

Članak 123.

1.  Izraz „Zajednica” koji se koristi u ovom odjeljku ne obuhvaća Ceutu i Melillu. Izraz „proizvodi podrijetlom iz Zajednice” ne obuhvaća proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

2.  Ovaj odjeljak primjenjuje se mutatis mutandis pri utvrđivanju mogu li se proizvod prilikom uvoza u Ceutu i Melillu smatrati proizvodima podrijetlom iz ►M21  zemlje korisnice ili državnog područja korisnika ◄ izvoznice koja koristi povlastice ili proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille.

3.  Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim državnim područjem.

4.  Odredbe ovog odjeljka o izdavanju, korištenju i naknadnoj provjeri potvrda o prometu robe EUR.1 primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

5.  Za primjenu ovog odjeljka u Ceuti i Melilli odgovorna su španjolska carinska tijela.

▼B



GLAVA V.

CARINSKA VRIJEDNOST



POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 141.

1.  Za primjenu odredaba članaka 28. do 36. Zakonika i odredaba ove glave, države članice pridržavaju se odredaba iz Priloga 23.

Odredbe iz prvog stupca Priloga 23. primjenjuju se u svjetlu napomene za tumačenje koja se pojavljuje u drugome stupcu.

2.  Ako je potrebno pozvati se na općeprihvaćene računovodstvene standarde pri određivanju carinske vrijednosti, primjenjuju se odredbe Priloga 24.

Članak 142.

1.  Za potrebe ove glave:

(a) „Sporazum” znači Sporazum o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini sklopljenog u okviru višestranih trgovinskih pregovora od 1973. do 1979. i koji je naveden u prvoj alineji članka 31. stavka 1. Zakonika;

(b) „proizvedena roba” uključuje uzgojenu, proizvedenu i miniranjem dobivenu robu;

(c) „istovjetna roba” znači roba proizvedena u istoj zemlji koja je u potpunosti ista, uključujući fizička svojstva, kakvoću i ugled. Manje razlike u izgledu ne isključuju robu koja se po svemu drugome uklapa u određenje istovjetne robe;

(d) „slična roba” znači roba proizvedena u istoj državi koja, premda nije u potpunosti ista, ima slična svojstva i slične sastavne materijale koji joj omogućuju izvršavanje istih funkcija i komercijalnu zamjenjivost; kakvoća robe, njezin ugled i postojanje zaštićenog znaka spadaju među čimbenike koji se uzimaju u obzir pri određivanju je li roba slična;

(e) „roba iste skupine ili vrste” znači roba koja pripada u skupinu ili asortiman robe koju proizvodi određena industrija ili industrijski sektor te koja uključuje istovjetnu ili sličnu robu.

2.  „Istovjetna roba” i „slična roba”, ovisno o slučaju, ne uključuje robu koja sadrži ili odražava inženjerske usluge, razvoj, umjetnički rad, dizajnerski rad te planove i skice za koje nisu izvršena usklađenja na temelju članka 32. stavka 1. točke (b) podtočke iv. Zakonika jer su ti poslovi obavljeni u Zajednici.

Članak 143.

1.   ►M15  U smislu glave II., poglavlja 3. Zakonika i ove glave, smatra se da su osobe srodne samo ako: ◄

(a) je jedna službenik ili direktor poduzeća u vlasništvu druge osobe i obratno;

(b) su pravno priznati partneri u poslu;

(c) su poslodavac i posloprimac;

(d) je jedna od njih izravni ili neizravni vlasnik, nadzire ili posjeduje 5 % ili više posto glavnih dionica s pravom glasa i dionica;

(e) jedna izravno ili neizravno nadzire drugu;

(f) su izravno ili neizravno pod nadzorom treće osobe;

(g) zajedno izravno ili neizravno nadziru treću osobu; ili

(h) su članovi iste obitelji. Osobe će se smatrati članovima iste obitelji samo ako su u jednom od sljedećih odnosa jedan s drugim:

 suprug i supruga,

 roditelj i dijete,

 brat i sestra (i polubrat i polusestra),

 djed ili baka i unuk ili unuka,

 ujak ili ujna i tetak ili tetka i stric ili strina i nećak ili nećakinja,

 roditelj od supružnika, snaha ili zet,

 šurjak i šurjakinja.

2.  Za potrebe ove glave, osobe koje su poslovno međusobno povezane na način da je jedna od njih jedini zastupnik, jedini distributer ili jedini koncesionar drugoga, bez obzira na to kako je odnos opisan, smatraju se međusobno povezanima samo ako su obuhvaćeni kriterijima iz stavka 1.

Članak 144.

1.  Za potrebe određivanja carinske vrijednosti robe na temelju članka 29. Zakonika, za koju cijena još nije bila stvarno plaćena u trenutku koji je odlučan za određivanje vrijednosti u carinske svrhe, cijena koju treba platiti za ispunjenje obveza u navedeno vrijeme, kao opće pravilo, uzima se kao osnova za carinsku vrijednost.

2.  Komisija i države članice savjetuju se s Odborom u vezi s primjenom stavka 1.

▼M21

Članak 145.

1.  Kada roba deklarirana za slobodni promet predstavlja dio veće količine iste robe kupljene u jednoj transakciji, cijena koja je uistinu plaćena ili koja se mora platiti u smislu članka 29. stavka 1. Zakonika je cijena koju predstavlja udio ukupne cijene u prijavljenoj količini u odnosu na ukupnu kupljenu količinu.

Takva raspodjela cijene koja je uistinu plaćena ili koja se mora platiti također se primjenjuje i u slučaju gubitka dijela pošiljke ili kada je roba koja se procjenjuje bila oštećena prije stupanja u slobodni promet.

2.  Nakon puštanja robe u slobodni promet, prilagodba cijene koja je uistinu plaćena ili koja se mora platiti izvršena od strane prodavača u korist kupca može se uzeti u obzir za određivanje carinske vrijednosti u skladu s člankom 29. Zakonika ako se na zadovoljstvo carinskih tijela uspije dokazati da:

(a) je roba bila neispravna u trenutku utvrđenom u članku 67. Zakonika;

(b) je prodavač izvršio prilagodbu cijene u provođenju obveze jamstva predviđene kupoprodajnim ugovorom koji je sklopljen prije puštanja robe u slobodni promet;

(c) neispravnost robe nije već uzeta u obzir u odgovarajućem prodajnom ugovoru.

3.  Cijena koja je uistinu plaćena ili koja se mora platiti za tu robu, prilagođena u skladu sa stavkom 2., može se uzeti u obzir samo ako je ta prilagodba izvršena u roku od 12 mjeseci nakon datuma primitka deklaracije o puštanju robe u slobodni promet.

▼B

Članak 146.

Kada stvarno plaćena ili plativa cijena u smislu članka 29. stavka 1. Zakonika sadrži iznos bilo kojih nacionalnih poreza koji se plaćaju u državi podrijetla ili državi izvoza za određenu robu, taj se iznos ne uračunava u carinsku vrijednost robe ako se carinskim tijelima na koje se to odnosi može dokazati da je predmetna roba bila ili će biti oslobođena tih poreza u korist kupca.

Članak 147.

1.  Za potrebe članka 29. Zakonika, činjenica da je roba koja je predmet prodaje deklarirana za puštanje u slobodni promet smatra se dostatnim pokazateljem da je roba bila prodana za izvoz u carinsko područje Zajednice. ►M6  U slučaju uzastopnih prodaja prije određivanja vrijednosti takav pokazatelj je samo zadnja prodaja koja je dovela do unosa robe na carinsko područje Zajednice ili prodaje koja se dogodila na carinskom području Zajednice prije puštanja robe u slobodan promet.

Kada je prijavljena cijena koja se odnosi na prodaju koja se dogodila prije posljednje prodaje na temelju koje je roba unesena na carinsko područje Zajednice, carinskim tijelima treba na zadovoljavajući način pokazati da se ta prodaja robe dogodila radi izvoza na predmetno carinsko područje.

Primjenjuju se odredbe od članka 178. do članka 181.a. ◄

2.  Međutim, ako se roba koristi u trećoj zemlji od trenutka prodaje do trenutka puštanja robe u slobodni promet carinska vrijednost ne mora biti transakcijska vrijednost.

3.  Kupac ne treba ispunjavati nikakve druge uvjete, osim da je stranka u kupoprodajnom ugovoru.

Članak 148.

Ako se, primjenom članka 29. stavka 1. točke (b) Zakonika, utvrdi da prodaja ili cijena uvezene robe podliježe uvjetu ili isplati za vrijednost koja se može utvditi u pogledu robe koja se procijenjuje, ta se vrijednost smatra neizravnim plaćanjem kupca prodavatelju i time kao dio stvarno plaćene ili plative cijene ukoliko se uvjet ili isplata ne odnose na:

(a) aktivnost na koju se primjenjuje članak 29. stavak 3. točka (b) Zakonika; ili

(b) čimbenik koji se mora dodati u cijenu stvarno plaćenu ili plativu sukladno odredbama članka 32. Zakonika.

Članak 149.

1.  Za potrebe članka 29. stavka 3. točke (b) Zakonika, izraz „tržišne djelatnosti” znači sve djelatnosti koje se odnose na reklamu i pospješivanje prodaje predmetne robe te sve radnje u vezi s jamstvima i garancijama za tu robu.

2.  Takve djelatnosti, koje obavi kupac, smatraju se djelatnostima obavljene za njegov račun, pa i ako su izvršene kao obveza kupca na temelju dogovora s prodavateljem.

Članak 150.

1.  Za primjenu članka 30. stavka 2. točke (a) Zakonika (transakcijska vrijednost istovjetne robe), carinska vrijednost određuje se upućivanjem na transakcijsku vrijednost istovjetne robe, prodane na istoj komercijalnoj razini i u znatno jednakoj količini kao i roba koja se procjenjuje. Ako izostane takva prodaja, upućuje se na transakcijsku vrijednost istovjetne robe koja je bila prodana na drugoj komercijalnoj razini i/ili u drugačijoj količini uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi podnesenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili smanjenja vrijednosti.

2.  U slučaju kada su troškovi i naknade iz članka 32. stavka 1. točke (e) Zakonika uključeni u transakcijsku vrijednost, pri prilagodbi vrijednosti uzimaju se u obzir bitne razlike u tim troškovima i naknadama između, s jedne strane, uvezene robe i, s druge strane, predmetne istovjetne robe koje proizlaze iz razlike u udaljenosti i vrsti prijevoza.

3.  Ako se, primjenom ovog članka, utvrde dvije ili više transakcijskih vrijednosti istovjetne robe, za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža transakcijska vrijednosti.

4.  Primjenom ovog članka uzima se u obzir transakcijska vrijednost robe koju je proizvela druga osoba samo ako se transakcijska vrijednost ne može naći na temelju stavka 1. za istovjetnu robu koju je proizvela ista osoba kao i robu koja se procjenjuje.

5.  Za potrebe ovog članka, transakcijska vrijednost uvezene istovjetne robe znači carinska vrijednost koja je bila prethodno utvrđena na temelju članka 29. Zakonika i koja je usklađena kako je predviđeno stavkom 1. točkom (b) i stavkom 2. ovog članka.

Članak 151.

1.  Primjenom članka 30. stavka 2. točke (b) Zakonika (transakcijska vrijednost slične robe), carinska vrijednost određuje se upućivanjem na transakcijsku vrijednost slične robe, prodane na istoj komercijalnoj razini i u znatno jednakoj količini kao i roba koja se procjenjuje. Ako izostane takva prodaja, upućuje se na transakcijsku vrijednost slične robe koja je bila prodana na drugoj komercijalnoj razini i/ili u drugačijoj količini uz prilagodbe potrebne radi razlika proisteklih iz komercijalne razine i/ili količine, pod uvjetom da se takve prilagodbe mogu provesti na osnovi podnesenih dokaza koji jasno pokazuju primjerenost i točnost prilagodbe, bez obzira na to dovodi li sama prilagodba do porasta ili smanjenja vrijednosti.

2.  U slučaju kada su troškovi i naknade iz članka 32. stavka 1. točke (e) Zakonika uključeni u transakcijsku vrijednost, pri prilagodbi vrijednosti uzimaju se u obzir bitne razlike u tim troškovima i naknadama između, s jedne strane, uvezene robe, i, s druge strane, predmetne slične robe koje proizlaze iz razlike u udaljenosti i vrsti prijevoza.

3.  Ako se, primjenom ovog članka, utvrde dvije ili više transakcijskih vrijednosti slične robe, za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe upotrijebit će se najniža transakcijska vrijednost.

4.  Primjenom ovog članka uzima se u obzir transakcijska vrijednost robe koju je proizvela druga osoba, samo ako se transakcijska vrijednost ne može naći na temelju stavka 1. za sličnu robu koju je proizvela ista osoba kao robu koja se procjenjuje.

5.  Za potrebe ovog članka, transakcijska vrijednost uvezene slične robe znači carinska vrijednost koja je bila prethodno utvrđena na temelju članka 29. Zakonika i koja je usklađena kako je predviđeno stavkom 1. točkom (b) i stavkom 2. ovog članka.

Članak 152.

1.  

(a) Ako se uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba proda u Zajednici u stanju u kojem je bila uvezena, carinska vrijednost uvezene robe, određena u skladu s člankom 30. stavkom 2. točkom (c) Zakonika, temelji se na jediničnoj cijeni po kojoj se takva uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u najvećoj mogućoj ukupnoj količini, u istom ili približno istom trenutku uvoza roba koja se procjenjuje, i to osobama koje nisu povezane s osobama od kojih kupuju tu robu, sukladno umanjenjima za sljedeće iznose:

i. uobičajene provizije plaćene ili koje se trebaju platiti ili uobičajena uvećanja radi ostvarivanja dobiti i općih troškova (uključujući direktne ili indirektne troškove tržišnog oglašavanja predmetne robe) u vezi s prodajom uvezene robe iste vrste ili skupine u Zajednici;

ii. uobičajenih troškova prijevoza i osiguranja i s time povezanih troškova nastalih unutar Zajednice;

iii. uvoznih carina i ostalih davanja koji se u Zajednici plaćaju zbog uvoza ili prodaje robe.

▼M27

(a)a Carinska vrijednost određene pokvarljive robe uvezene radi komisijske prodaje može se neposredno utvrditi u skladu s člankom 30. stavkom 2. točkom (c) Zakonika. Za te potrebe države članice Komisiji priopćuju jedinične cijene koje Komisija objavljuje putem TARIC-a u skladu s člankom 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2658/87 ( 5 ).

Jedinične cijene izračunavaju se i priopćuju na sljedeći način:

i. Nakon odbitaka predviđenih u točki (a), jediničnu cijenu na 100 kg neto za svaku kategoriju robe države članice priopćuju Komisiji. Države članice mogu utvrditi standardne iznose za troškove iz točke (a) podtočke ii. koji se priopćuju Komisiji.

ii. Jedinična cijena može se koristiti za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe za razdoblja od 14 dana, pri čemu svako razdoblje počinje u petak.

iii. Referentno razdoblje za utvrđivanje jediničnih cijena je prethodno razdoblje od 14 dana, koje završava u četvrtak koji prethodi tjednu tijekom kojeg se utvrđuju nove jedinične cijene.

iv. Jedinične cijene države članice priopćuju Komisiji u eurima najkasnije do podneva u ponedjeljak onog tjedna u kojem ih je Komisija objavila. Ako je taj dan neradni dan, obavijest se šalje na radni dan koji mu neposredno prethodi. Jedinične cijene se primjenjuju samo ako Komisija objavi tu obavijest.

Roba iz prvoga podstavka ove točke navedena je u Prilogu 26.

▼B

(b) Ako se niti uvezena roba niti istovjetna niti slična uvezena roba ne prodaju u Zajednici u istom ili približno istom trenutku uvoza robe koja se procjenjuje, carinska vrijednost uvezene robe određena na temelju ovog članka, u suprotnom podložna odredbama stavka 1. točke (a), temelji se na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodaje u Zajednici u stanju u kojem je bila uvezena u najkraćem roku nakon uvoza robe koja se procjenjuje, ali prije isteka od 90 dana od takvog uvoza.

2.  Ako se niti uvezena roba niti istovjetna niti slična uvezena roba ne prodaje u Zajednici u stanju u kojem je bila uvezena, tada se, ako to uvoznik zahtijeva, carinska vrijednost temelji na jediničnoj cijeni po kojoj se uvezena roba, nakon daljnje prerade, prodaje u najvećoj mogućoj ukupnoj količini osobama u Zajednici koje nisu povezane s osobama od kojih kupuju tu robu, vodeći računa o dodanoj vrijednosti nastaloj tom preradom i smanjenjima predviđenima u stavku 1. točki (a).

3.  Za potrebe ovog članka, jedinična cijena po kojoj se roba prodaje u najvećoj mogućoj ukupnoj količini jest cijena po kojoj se najveći broj jedinica prodaje u prodaji osobama koje nisu povezane s osobama od kojih kupuju tu robu na prvoj komercijalnoj razini nakon uvoza tijekom kojeg se dogodila ta prodaja.

4.  Bilo koja prodaja u Zajednici osobi koja izravno ili neizravno, besplatno ili po sniženim cijenama, dobavlja robu ili obavlja usluge u vezi s proizvodnjom ili prodajom za izvoz uvezene robe i bilo kojih elemenata navedenih u članku 32. stavku 1. točki (b) Zakonika, ne treba se uzeti u obzir za određivanje jedinične cijene u smislu ovog članka.

5.  Za potrebe stavka 1. točke (b), „u najkraće vrijeme” smatra se onaj datum do kojeg je uvezena roba ili istovjetna ili slična uvezena roba prodana u dovoljnoj količini za određivanje jedinične cijene.

Članak 153.

1.  Primjenom članka 30. stavka 2. točke (d) Zakonika (izračunana vrijednost), carinska tijela, od osobe koja nije rezident u Zajednici, ne moraju zahtijevati ili ju obvezati da zbog pregleda predoči račune ili dozvoli pristup istima ili drugim ispravama za određivanje te vrijednosti. Međutim, podaci koje dostavi proizvođač robe u svrhu određivanja carinske vrijednosti na temelju ovog članka mogu provjeriti carinska tijela države članice u državi koja nije članica Zajednice uz suglasnost proizvođača i pod uvjetom da navedena tijela pravodobno obavijeste tijela predmetne države i da ona ne osporavaju postupak provjere.

2.  Trošak ili vrijednost materijala i proizvodnje iz prve alineje članka 30. stavka 2. točke (d) Zakonika uključuje trošak elemenata navedenih u članku 32. stavku 1. točki (a) podtočkama ii. i iii. Zakonika.

Također uključuje vrijednost, pravilno raspodijeljenu, bilo kojeg proizvoda ili usluga navedenih u članku 32. stavku 1. točki (b) Zakonika koje je kupac isporučio izravno ili neizravno u vezi s proizvodnjom uvezene robe. Vrijednost radnji navedenih u članku 32. stavku 1. točki (b) podtočki iv. Zakonika koje su bile obavljene u Zajednici uključuju se samo u onoj mjeri ako se zaračunaju proizvođaču.

3.  Ako se, osim podataka koje je naveo proizvođač ili su dostavljeni u njegovo ime, za određivanje izračunane vrijednosti upotrijebe i drugi podaci, carinska tijela obavještavaju deklaranta, ukoliko on to zatraži, o korištenim podacima, njihovom izvoru i o izračunu na njihovoj osnovi, podložno članku 15. Zakonika.

4.  „Opći troškovi” iz druge alineje članka 30. stavka 2. točke (d) Zakonika, obuhvaćaju izravne ili neizravne troškove za proizvodnju i prodaju robe za izvoz koji nisu ubrojeni u prvoj alineji članka 30. stavka 2. točke (d) Zakonika.

Članak 154.

Ako su kontejneri iz članka 32. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Zakonika predmet ponavljajućih uvoza, njihov se trošak, na zahtjev deklaranta, raspodjeljuje, po potrebi, u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim standardima.

Članak 155.

Za potrebe članka 32. stavka 1. točke (b) podtočke (iv.) Zakonika, trošak istraživanja i prethodnih idejnih nacrta ne uključuje se u carinsku vrijednost.

Članak 156.

Članak 33. stavak (c) Zakonika primjenjuje se na odgovarajući način ako se carinska vrijednost određuje primjenom neke druge metode osim transakcijske vrijednosti.

▼M8

Članak 156.a

1.  Carinska tijela mogu, na zahtjev dotične osobe, odobriti da se:

 odstupajući od članka 32. stavka 2. Zakonika, određeni elementi koje treba dodati stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni, iako nisu odredivi u trenutku nastanka carinskog duga,

 odstupajući od članka 33. Zakonika, određeni elementi koje ne treba uključiti u carinsku vrijednost, ako iznosi koji se odnose na te elemente nisu zasebno prikazani u trenutku nastanka carinskog duga,

odrede na temelju odgovarajućih i posebnih kriterija.

U takvim slučajevima, deklarirana carinska vrijednost ne smatra se privremenom u smislu druge alineje članka 254.

2.  Odobrenje se izdaje pod sljedećim uvjetima:

(a) obavljanje postupaka predviđenih u članku 259. bi, u tim okolnostima, stvorilo nerazmjerne administrativne troškove;

(b) pozivanje na primjenu članaka 30. i 31. Zakonika čini se neprikladnim u određenim okolnostima;

(c) postoje valjani razlozi za sumnju da iznos uvoznih carina koje se naplaćaju u razdoblju obuhvaćenom odobrenjem neće biti niži od iznosa koji bi bio naplaćen u nedostatku odobrenja;

(d) ako uvjeti tržišnog nadmetanja među subjektima nisu narušeni.

▼B



POGLAVLJE 2.

Odredbe o tantijemama i licencijskim naknadama

Članak 157.

1.  Za potrebe članka 32. stavka 1. točke (c) Zakonika, tantijeme i licencijske naknade smatraju se prije svega plaćanja za upotrebu prava u vezi s:

 proizvodnjom uvezene robe (posebno patenti, dizajn, modeli i tehnološko znanje i iskustvo), ili

 prodajom za izvoz uvezene robe (posebno žigovi, registrirani dizajn), ili

 uporabom ili daljnjom prodajom uvezene robe (posebno autorsko pravo, tehnološki postupci koji su nedjeljivo uključeni u uvezenu robu).

2.  Ne dovodeći u pitanje članak 32. stavak 5. Zakonika, kada se carinska vrijednost uvezene robe određuje na temelju odredaba članka 29. Zakonika, stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni pribraja se tantijem ili licencijska naknada isključivo ako to plaćanje:

 se odnosi na robu koja je predmet procjene, i

 predstavlja uvjet prodaje te robe.

Članak 158.

1.  Kada je uvezena roba samo dio ili dodatna oprema robi koja se proizvodi u Zajednici, prilagodba stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni za uvezenu robu vrši se samo ako se tantijema ili licencijska naknada odnose na tu robu.

2.  Ako se roba uvozi u rastavljenom stanju ili se prije sljedeće prodaje samo nebitno preradi, na primjer raspakira ili prepakira, to ne sprečava da se tantijema ili licencijska naknada ne odnosi na uvezenu robu.

3.  Ako se tantijeme ili licencijske naknade odnose djelomično na uvezenu robu, a djelomično na druge sastojke ili dodatne dijelove, koji se robi dodaju nakon uvoza, ili na radnje poslije uvoza ili usluge, odgovarajuća raspodjela provodi se na osnovi objektivnih i mjerljivih podataka, u skladu s pojašnjenjem uz članak 32. stavak 2. Zakonika iz Priloga 23.

Članak 159.

Tantijema ili licencijska naknada za pravo uporabe žiga dodaje se stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni samo onda kada:

 se tantijema ili licencijska naknada odnosi na robu koja je nakon uvoza bila prodana u nepromijenjenom stanju ili je nebitno prerađena ili obrađena,

 se ta roba prodaje sa žigom označenim prije ili nakon uvoza i za koju se plaća tantijema ili licencijska naknada, i

 kupac nema mogućnost nabave te robe kod drugih s prodavateljem nepovezanih dobavljača.

Članak 160.

Kada kupac plaća tantijemu ili licencijsku naknadu trećoj stranki, uvjeti predviđeni člankom 157. stavkom 2. ne smatraju se ispunjenima sve dok prodavatelj ili s njim povezana osoba ne zahtijeva od kupca plaćanje toj trećoj osobi.

Članak 161.

Ako način obračuna iznosa tantijeme ili licencijske naknade proizlazi iz cijene uvezene robe, smatra se, sve dok nije dokazano suprotno, da se plaćanje tantijeme ili licencijske naknade odnosi na robu koja se procjenjuje.

Međutim, ako se iznos tantijeme ili licencijske nakande obračunava neovisno od cijene uvezene robe, plaćanje tantijeme ili licencijske naknade se može odnositi na robu koja se procjenjuje.

Članak 162.

Primjenom članka 32. stavka 1. točke (c) Zakonika, ne uzima se u obzir u kojoj državi primatelj naknade za tantijemu ili licencijsku naknadu ima boravište.



POGLAVLJE 3.

Odredbe u vezi s mjestom ulaska u Zajednicu

Članak 163.

1.  Za potrebe članka 32. stavka 1. točke (e) i članka 33. točke (a) Zakonika, kao mjesto ulaska u carinsko područje Zajednice smatra se:

(a) za robu koja se prevozi morem, luka istovara ili luka pretovara, ako su pretovar potvrdila carinska tijela navedene luke;

(b) za robu koja se prevozi morem i potom, bez pretovara, unutarnjim plovnim putovima, prva luka u kojoj se može obaviti istovar ili na ušću rijeke ili kanala ili dublje u unutarnjost, ako se carinarnici pruži dokaz da je tovar do luke istovara veći od tovara do prve luke;

(c) za robu koja se prevozi željeznicom, unutarnjim plovnim putovima ili cestom, mjesto na kojem se nalazi prva carinarnica;

(d) za robu koja se prevozi na drugi način, mjesto gdje roba prijeđe kopnenu granicu carinskog područja Zajednice.

▼M45

2.  Carinska vrijednost robe koja je ušla u carinsko područje Zajednice i potom prevezene do odredišta u drugom dijelu tog područja kroz područje Bjelarusa, Rusije, Švicarske, Bosne i Hercegovine, Savezne Republike Jugoslavije ili bivše jugoslavenske republike Makedonije određuje se upućivanjem na prvo mjesto ulaska u carinsko područje Zajednice, pod uvjetom da se roba prevozi izravno kroz područje tih zemalja uobičajenom rutom preko tog područja do odredišnog mjesta.

▼B

3.  Carinska vrijednost robe koja je ušla u carinsko područje Zajednice i potom prevezene morem do odredišta u drugome dijelu navedenog područja određuje se pozivanjem na prvo mjesto ulaska u carinsko područje Zajednice, pod uvjetom da se roba prevozi izravno uobičajenom rutom do odredišnog mjesta.

▼M45

4.  Stavci 2. i 3. ovog članka također se primjenjuju ako je roba bila istovarena, pretovarena ili je njezin prijevoz privremeno prekinut na područjima Bjelarusa, Rusije, Švicarske, Bosne i Hercegovine, Savezne Republike Jugoslavije ili bivše jugoslavenske republike Makedonije zbog koji se odnose isključivo na njihov prijevoz.

▼B

5.  Za robu koja je ušla u carinsko područje Zajednice i prevezene izravno iz jednog od francuskih prekomorskih odjela u drugi dio carinskog područja Zajednice ili obrnuto, mjesto ulaska koje se uzima u obzir je mjesto navedeno u stavcima 1. i 2. koje se nalazi u onom dijelu carinskog područja Zajednice iz kojega je roba došla, ako je istovarena ili pretovarena tamo i ako su to potvrdila carinska tijela.

6.  Kada uvjeti iz stavaka 2., 3. i 5. nisu ispunjeni, mjesto ulaska koje se uzima u obzir je mjesto navedeno u stavku 1. koje se nalazi u onom dijelu carinskog područja Zajednice u koje je roba poslana.



POGLAVLJE 4.

Odredbe o troškovima prijevoza

Članak 164.

Primjenom članka 32. stavka 1. točke (e) i članka 33. točke (a) Zakonika:

(a) ako se roba prevozi istim prijevoznim sredstvom do mjesta koje je izvan mjesta unosa u carinsko područje Zajednice, troškovi prijevoza procjenjuju se razmjerno prevezenoj udaljenosti izvan i unutar carinskog područja Zajednice, osim ako se carinskim tijelima ne podnesu dokazi kakvi bi troškovi nastali prema općoj obveznoj tarifi za prijevoz robe do mjesta unosa u carinsko područje Zajednice;

(b) ako se roba obračunava po jediničnoj cijeni franko odredišta koja odgovara cijeni na mjestu unosa, troškovi prijevoza unutar Zajednice se ne odbijaju od te cijene. Međutim, takav odbitak se uzima u obzir u slučaju ako se carinskim tijelima dokaže da je cijena franko mjesta unosa u carinsko područje niža od cijene franko odredišta;

(c) ako je prijevoz besplatan ili obavljen od strane kupca, u carinsku se vrijednost ubrajaju troškovi do mjesta unosa određeni na osnovi uobičajene tarife za jednaki način prijevoza.

Članak 165.

1.  Sve se poštanske pristojbe za robu koja se prevozi u poštanskom prometu do mjesta odredišta uračunavaju u carinsku vrijednost navedene robe, uz izuzetak mogućih dodatnih poštanskih pristojbi koje se obračunavaju u zemlji uvoza.

2.  Nijedna se prilagodba deklarirane vrijednosti, međutim, ne vrši za takve pristojbe pri određivanju vrijednosti pošiljaka nekomercijalne naravi.

3.  Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na robu koja se prevozi ekspresnim poštanskim službama poznatim kao EMS-Datapost (u Danskoj, EMS-Jetpost, u Njemačkoj, EMS-Kurierpostsendungen, u Italiji, CAI-Post).

Članak 166.

Troškovi zračnog prijevoza koji se uključuju u carinsku vrijednost robe određuju se primjenom pravila i postotaka prikazanim u Prilogu 25.

▼M21 —————

▼B



POGLAVLJE 6.

Odredbe u vezi s tečajem

Članak 168.

Za potrebe članaka 169. do 171. ovog Poglavlja:

(a) „utvrđen tečaj” znači:

 posljednji prodajni tečaj utvrđen za komercijalne poslove na najreprezentativnijem deviznom tržištu ili tržištima predmetne države članice, ili

 neki drugi opis tako utvrđenog tečaja i kojeg kao „utvrđen tečaj” odredi država članica pod uvjetom da‚ što je učinkovitije moguće, odražava tekuću vrijednost predmetne valute u komercijalnim poslovima;

(b) „objavljen” znači učinjen opće poznatim na način koji odredi predmetna država članica;

(c) „valuta” znači bilo koja novčana jedinica koja se upotrebljava kao sredstvo plaćanja između monetarnih tijela ili na međunarodnom tržištu.

Članak 169.

1.  Ako su čimbenici upotrijebljeni za određivanje carinske vrijednosti robe izraženi u vrijeme kada je vrijednost određena u valuti različitoj od valute države članice u kojoj je izvršena procjena, za određivanje te vrijednosti u valuti predmetne države članice upotrebljava se tečaj utvrđen predzadnje srijede u mjesecu i objavljen tog ili sljedećeg dana.

2.  Tečaj utvrđen predzadnje srijede u mjesecu upotrebljava se tijekom sljedećeg kalendarskog mjeseca osim ako ga ne nadomjesti tečaj koji se određuje na temelju članka 171.

3.  Ako tečaj nije utvrđen predzadnje srijede navedene u stavku 1., ili, ako se utvrdi, a ne objavi tog ili sljedećeg dana, posljednji tečaj utvrđen za predmetnu valutu objavljen u prethodnih 14 dana smatra se tečajem utvrđenim te srijede.

Članak 170.

Ako se tečaj ne može odrediti na temelju odredaba članka 169., tečaj koji se upotrebljava za primjenu članka 35. Zakonika određuje predmetna država članica i održava, što je učinkovitije moguće, tekuću vrijednost predmetne valute u komercijalnim poslovima u smislu valute navedene države članice.

Članak 171.

1.  Ako se tečaj utvrđen predzadnje srijede mjeseca i objavljen tog ili sljedećeg dana razlikuje za 5 % ili više od tečaja utvrđenog u skladu s člankom 169. s početkom valjanosti od sljedećeg mjeseca, zamjenjuje potonji tečaj od prve srijede tog mjeseca kao tečaj koji se upotrebljava zbog primjene članka 35. Zakonika.

2.  Ako se tijekom razdoblja primjene, kako je navedeno u prethodnim odredbama, tečaj određen u srijedu i objavljen tog ili sljedećeg dana razlikuje za 5 % ili više od tečaja koji se upotrebljava u skladu s ovim Poglavljem, taj tečaj zamjenjuje potonji tečaj i počinje važiti u sljedeću srijedu kao tečaj koji se upotrebljava zbog primjene članka 35. Zakonika. Nadomjesni tečaj ostaje valjan ostatak tekućeg mjeseca, pod uvjetom da navedeni tečaj nije zamijenjen zbog provedbe odredaba prve rečenice ovog stavka.

3.  Ako se, u državi članici, tečaj ne utvrdi u srijedu ili, ako se utvrdi, a ne objavi se tog ili sljedećeg dana, utvrđeni tečaj, za primjenu stavaka 1. i 2. u navedenoj državi članici, je zadnje utvrđeni i objavljeni tečaj prije navedene srijede.

Članak 172.

Ako carinska tijela države članice deklarantu odobre da pruži ili podnese na kasniji datum određene pojedinosti u vezi s deklaracijom za slobodni promet robe u obliku periodične deklaracije, tim se odobrenjem može, na zahtjev deklaranta, predvidjeti da se za pretvaranje elemenata koji se upotrjebljavaju za određivanje carinske vrijednosti i izraženi su u određenoj valuti, u valutu navedene države članice, upotrijebi jedinstveni tečaj. U tom slučaju, tečaj koji se upotrebljava je tečaj određen u skladu s ovim Poglavljem koji je primjenjiv prvog dana razdoblja obuhvaćenog predmetnom deklaracijom.



POGLAVLJE 7.

Pojednostavnjeni postupci za određenu kvarljivu robu

▼M27 —————

▼B



POGLAVLJE 8.

Prijava podataka i isprave koje treba priložiti

Članak 178.

1.  Ako je potrebno utvrditi carinsku vrijednost za potrebe članaka 28. do 36. Zakonika, deklaraciju o podacima koji se odnose na carinsku vrijednost (deklaracija o vrijednosti) prilaže se carinskoj deklaraciji izdanoj za uvezenu robu. Deklaracija o vrijednosti podnosi se na obrascu D.V. 1 koji odgovara oglednom primjerku iz Priloga 28., a po potrebi se dopunjava s jednim ili više dodatnih obrazaca D.V. 1 bis koji odgovaraju oglednom primjerku iz Priloga 29.

▼M14

2.  Deklaraciju o vrijednosti predviđenu u stavku 1. podnosi samo osoba s poslovnim nastanom u Zajednici te koja posjeduje odgovarajuće činjenice.

Druga alineja članka 64. stavka 2. točke (b) i članka 64. stavka 3. Zakonika primjenjuje se mutatis mutandis.

▼B

3.  Carinska tijela mogu ne zahtijevati podnošenje deklaracije na obrascu iz stavka 1. ako se carinska vrijednost predmetne robe ne može utvrditi na temelju odredaba članka 29. Zakonika. U tim slučajevima osoba iz stavka 2. podnosi carinskim tijelima sve podatke koji su neophodni za utvrđivanje carinske vrijednosti na temelju nekog drugog članka navedenog Zakonika; a ti se podaci podnose u obliku i na način kako to odluče carinska tijela.

4.  Podnošenje deklaracije carinarnici zahtijevane u stavku 1., i ne dovodeći u pitanje moguću primjenu kaznenih odredaba, jednako je preuzimanju odgovornosti osobe iz stavka 2. s obzirom na:

 točnost i potpunost podataka navedenih u deklaraciji,

 vjerodostojnost isprava kao potpore navedenim činjenicama, i

 sve dodatne podatke ili isprave koje su neophodne za utvrđivanje carinske vrijednosti robe.

5.  Ovaj članak ne primjenjuje se za robu za koju je carinska vrijednost određena na temelju sustava pojednostavnjenog postupka utvrđenog u skladu s odredbama članaka 173. do 177.

Članak 179.

1.  Osim kada je to neophodno za pravilnu primjenu uvozne carine, carinska tijela odobravaju da se deklaracija iz članka 178. stavka 1. u cijelosti ili djelomično ne prilaže kada:

(a) carinska vrijednost uvezene robe u pošiljci ne prelazi ►M21  10 000 EUR ◄ , pod uvjetom da se ne radi o razdvojenim ili uzastopnim pošiljkama od istog pošiljatelja istom primatelju; ili

(b) su obuhvaćeni uvozi nekomercijalne naravi; ili

(c) podnošenje predmetnih podataka nije potrebno za primjenu Carinske tarife Europskih zajednica ili ako se carine predviđene u toj Tarifi ne naplaćuju u skladu s posebnim carinskim odredbama.

2.  Iznos u ECU-ima iz stavka 1. točke (a) preračunava se u skladu s člankom 18. Zakonika. Carinska tijela taj iznos mogu zaokružiti na manji ili veći nakon pretvorbe.

Carinska tijela mogu protuvrijednost u ECU-ima u nacionalnoj valuti ostaviti nepromijenjenu ako, u vrijeme godišnjeg usklađivanja predviđenog člankom 18. Zakonika, konverzija navedenog iznosa, prije zaokruživanja predviđenog ovim stavkom, uzrokuje promjenu od manje od 5 % protuvrijednosti izražene u nacionalnoj valuti ili sniženje te protuvrijednosti.

3.  U slučaju uzastopnih pošiljaka robe od istog prodavatelja istom kupcu na temelju istih trgovačkih uvjeta, carinska tijela mogu odustati od zahtjeva da se uz svaku carinsku deklaraciju navode svi podaci iz članka 178. stavka 1., ali ih zahtijevaju pri svakoj promjeni okolnosti i najmanje jednom u svake tri godine.

4.  Oslobođenje odobreno na temelju ovog članka može biti povučeno i može se zahtijevati podnošenje novog obrasca D.V. 1 ako se ustanovi da uvjet potreban za ostvarivanje prava na oslobođenje nije ispunjen ili se više ne ispunjava.

Članak 180.

Ako se upotrebljavaju računalni sustavi, ili ako predmetna roba podliježe općoj, periodičnoj ili rekapitulativnoj deklaraciji, carinska tijela mogu odobriti odstupanja od načina prikazivanja podataka potrebnih za određivanje carinske vrijednosti.

Članak 181.

1.  Osoba iz članka 178. stavka 2. dostavlja carinskim tijelima primjerak računa na temelju kojega je bila prijavljena vrijednost uvezene robe. Ako se carinska vrijednost deklarira pisanim putem taj primjerak zadržavaju carinska tijela.

2.  U slučaju pisanih prijava carinske vrijednosti, ako se račun za uvezenu robu izda na ime osobe s poslovnim nastanom u državi članici osim u onoj u kojoj je deklarirana carinska vrijednost, deklarant dostavlja carinskim tijelima dva primjerka računa. Jedan od tih primjeraka zadržavaju carinska tijela; drugi, koji nosi pečat predmetne carinarnice i serijski broj deklaracije u navedenoj carinarnici vraća se deklarantu da ga proslijedi osobi na čije ime je račun izdan.

3.  Carinska tijela mogu proširiti primjenu odredaba stavka 2. na slučajeve u kojima osoba na čije ime je račun izdan ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je carinska vrijednost deklarirana.

▼M5

Članak 181.a

1.  Carinska tijela ne trebaju utvrditi carinsku vrijednost uvezene robe na temelju metode transakcijske vrijednosti ako u skladu s postupkom iz stavka 2. zbog osnovane sumnje nisu uvjereni da deklarirana vrijednost odgovara ukupnom plaćenom iznosu ili iznosu koji treba platiti kako je navedeno u članku 29. Zakonika.

2.  Kad carinska tijela imaju sumnje u smislu stavka 1., mogu zatražiti dodatne podatke u skladu s člankom 178. stavkom 4. Ako se te sumnje nastave, carinska tijela moraju prije donošenja konačne odluke obavijestiti dotičnu osobu, ukoliko treba i u pisanom obliku, o razlozima tih sumnji i omogućiti joj mogućnost odgovora. Konačna odluka i obrazloženje razloga priopćavaju se u pisanom obliku dotičnoj osobi.

▼B



GLAVA VI.

ULAZAK ROBE U CARINSKO PODRUČJE



▼M29

POGLAVLJE 1.

Ulazna skraćena deklaracija

▼M29



Odjeljak 1.

Područje primjene

▼M33

Članak 181.b

Za potrebe ovog poglavlja i Priloga 30.A:

Prijevoznik znači :

osoba iz članka 36.b stavka 3. Zakonika koja unosi robu, ili koja preuzima odgovornost za prijevoz robe, u carinsko područje Zajednice. Međutim,

 u slučaju kombiniranog prijevoza iz članka 183.b, prijevoznik znači osoba koja će upravljati prijevoznim sredstvom koje će se, nakon što je uneseno na carinsko područje Zajednice, samo kretati kao aktivno prijevozno sredstvo,

 u slučaju pomorskog ili zračnog prometa u okviru dogovora o dijeljenju plovila ili zrakoplova ili drugih ugovornih odredbi iz članka 183.c, prijevoznik znači osoba koja je sklopila ugovor i izdala teretni list ili manifest u zračnom prijevozu za stvaran prijevoz robe na carinsko područje Zajednice.

▼M29

Članak 181.c

Ulazna skraćena deklaracija nije potrebna za sljedeću robu:

(a) električnu energiju;

(b) robu koja ulazi cjevovodom;

(c) pisma, razglednice i tiskovine, uključujući i na elektroničkome mediju;

(d) robu koja se kreće na temelju pravila Konvencije Svjetskog poštanskog saveza;

▼M38

(e) roba za koju je carinska deklaracija sastavljena nekim drugim aktom dozvoljena je u skladu s člancima 230., 232. i 233., uz izuzetak, ako se prevozi na temelju ugovora o prijevozu, kućanskih predmeta kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 ( 6 ), paleta, kontejnera i cestovnih, željezničkih, zračnih i pomorskih prijevoznih sredstava te sredstava za prijevoz unutarnjim plovnim putovima;

▼M29

(f) robu koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnika;

▼M38

(g) roba za koju je dozvoljena usmena carinska deklaracija u skladu s člancima 225., 227. i 229. stavkom 1. uz izuzetak, ako se prevoze na temelju ugovora o prijevozu, kućanskih predmeta kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1186/2009, paleta, kontejnera i cestovnih, željezničkih, zračnih i pomorskih prijevoznih sredstava te sredstava za prijevoz unutarnjim plovnim putovima;

▼M29

(h) robu obuhvaćenu karnetima ATA i CPD;

(i) robu koja se kreće na temelju obrasca 302 predviđenog Konvencijom između ugovornih strana Sjevernoatlantskog ugovora o statusu njihovih sila, potpisanog u Londonu 19. lipnja 1951.;

▼M33

(j) roba koja se prevozi na plovilima redovnih linijskih brodskih prijevoznika, propisno ovjerena u skladu s člankom 313.b te roba na plovilima ili u zrakoplovima koja se prevozi između luka ili zračnih luka u Zajednici bez pristajanja u lukama ili zračnim lukama izvan carinskog područja Zajednice;

▼M29

(k) robu koja je oslobođena od davanja, u skladu s Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961., Bečkom konvencijom o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963. i drugim konzularnim konvencijama ili u skladu s Njujorškom konvencijom o posebnim misijama od 16. prosinca 1969.;

▼M33

(l) oružje i vojna oprema uneseni na carinsko područje Zajednice od strane tijela zaduženih za vojnu obranu država članica u vojnom prijevozu ili prijevozu izvršenom isključivo radi uporabe od strane vojnih tijela;

▼M38

(m) sljedeća roba unesena na carinsko područje Zajednice izravno s platformi za bušenje ili proizvodnju ili turbina na vjetar kojima upravlja osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Zajednice:

i. roba koja je bila ugrađena u te platforme ili turbine na vjetar radi njihove izgradnje, popravka, održavanja ili pretvorbe;

ii. roba koja se koristila za stavljanje na te platforme ili turbine na vjetar ili njihovo opremanje;

iii. rezerve koje se rabe ili konzumiraju na tim platformama ili turbinama na vjetar; i

iv. neopasni otpaci s navedenih platformi ili turbina na vjetar;

▼M33

(n) roba u pošiljci čija intrinzična vrijednost nije veća od 22 EUR, pod uvjetom da carinska tijela prihvate, uz pristanak gospodarskog subjekta, obaviti analizu rizika koristeći informacije koje se nalaze u sustavu koji koristi gospodarski subjekt ili koje je gospodarski subjekt dao;

▼M38

(o) roba unesena s područja unutar carinskog područja Zajednice na kojima se ne primjenjuju Direktiva Vijeća 2006/112/EZ ( 7 ) ili Direktiva Vijeća 2008/118/EZ ( 8 ) te roba unesena na carinsko područje Zajednice iz Heligolanda, Republike San Marino i Vatikana.

▼M33 —————

▼M29

Članak 181.d

Ako neki međunarodni sporazum između Zajednice i treće zemlje predviđa priznavanje sigurnosnih provjera u državi izvoza, primjenjuju se uvjeti utvrđeni u tom sporazumu.



▼M29

Odjeljak 2.

Podnošenje ulazne skraćene deklaracije

Članak 183.

1.  Ulazna skraćena deklaracija podnosi se elektroničkim putem. Ona sadrži podatke utvrđene za tu deklaraciju u Prilogu 30.A i popunjava se u skladu s napomenama s objašnjenjem u tome Prilogu.

Ulaznu skraćenu deklaraciju ovjerava osoba koja je izdaje.

Članak 199. stavak 1. primjenjuje se na odgovarajući način.

2.   ►M33  Carinska tijela dopuštaju podnošenje papirnate ulazne skraćene deklaracije, ili bilo koji drugi postupak koji ga zamjenjuje u skladu s dogovorom između carinskih tijela, samo u slučaju jedne od sljedećih okolnosti: ◄

(a) računalni sustav carinskih tijela nije u funkciji;

(b) elektronička aplikacija osobe koja podnosi ulaznu skraćenu deklaraciju nije u funkciji.

▼M34

U slučajevima iz točaka (a) i (b) iz prvog podstavka, ulazna skraćena deklaracija u papirnatom obliku sastavlja se korištenjem obrasca isprave osiguranja i sigurnosti, koji odgovara oglednome primjerku iz Priloga 45.i. Kada se pošiljka za koju se podnosi ulazna skraćena deklaracija sastoji od više od jedne stavke robe, isprava osiguranja i sigurnosti dopunjuje se popisom stavki koji odgovara oglednome primjerku iz Priloga 45.j. Popis stavki čini sastavni dio isprave osiguranja i sigurnosti.

▼M34

U slučajevima iz točaka (a) i (b) prvog podstavka, carinska tijela mogu dopustiti da se isprava osiguranja i sigurnosti zamijeni ili nadopuni komercijalnim ispravama pod uvjetom da isprave koje se podnose carinskim tijelima sadrže podatke utvrđene za ulazne skraćene deklaracije u Prilogu 30.A.

▼M29

3.  Carinska tijela sporazumno utvrđuju postupak koji treba slijediti u slučajevima iz stavka 2. prvog podstavka točke (a).

4.  Uporabu ulazne skraćene deklaracije u papirnatom obliku iz stavka 2. prvog podstavka točke (b) odobravaju carinska tijela.

Ulaznu skraćenu deklaraciju u papirnatom obliku potpisuje osoba koja je izdaje.

5.  Carinska tijela upisuju ulaznu skraćenu deklaraciju odmah po primitku.

▼M33

6.  Carinska tijela osobu koja je podnijela ulaznu skraćenu deklaraciju odmah obavješćuju o njezinoj registraciji. Kada ulaznu skraćenu deklaraciju podnosi osoba iz članka 36.b stavka 4. Zakonika, carinska tijela također obavješćuju prijevoznika o registraciji, pod uvjetom da je prijevoznik povezan s carinskim sustavom.

7.  Kada ulaznu skraćenu deklaraciju podnosi osoba iz članka 36.b stavka 4. Zakonika, carinska tijela mogu pretpostaviti, osim kada postoje suprotni dokazi, da je prijevoznik dao svoj pristanak u okviru ugovornih sporazuma i da je svjestan podnošenja deklaracije.

8.  Carinska tijela odmah obavješćuju osobu koja je podnijela izmjene ulazne skraćene deklaracije o registraciji tih izmjena. Kada izmjene ulazne skraćene deklaracije podnosi osoba iz članka 36.b stavka 4. Zakonika, carinska tijela također obavješćuju prijevoznika, pod uvjetom da je prijevoznik od carinskih tijela zatražio slanje tih obavijesti i spojen je s carinskim sustavom.

9.  Ako nakon razdoblja od 200 dana od dana podnošenja ulazne skraćene deklaracije carina nije bila obaviještena o dolasku prijevoznog sredstva u skladu s člankom 184.g ili ako roba nije bila predočena carini u skladu s člankom 186., smatra se da ulazna skraćena deklaracija nije bila podnesena.

▼M29

Članak 183.a

1.  Podaci predviđeni u okviru provoznog postupka mogu se upotrijebiti kao ulazna skraćena deklaracija, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) roba je unesena na carinsko područje Zajednice u okviru provoznog postupka;

(b) podaci o provozu razmjenjuju se uporabom informatičke tehnologije i računalnih mreža;

(c) podaci obuhvaćaju sve pojedinosti potrebne za ulaznu skraćenu deklaraciju.

2.  Ako se podaci o provozu koji obuhvaćaju sve potrebne pojedinosti razmijene do odgovarajućeg roka utvrđenog člankom 184.a, smatra se da su ispunjeni zahtjevi iz članka 183., čak i kada je roba puštena u provoz izvan carinskog područja Zajednice.

▼M33

Članak 183.b

U slučaju kombiniranog prijevoza, kada aktivno prijevozno sredstvo koje ulazi na carinsko područje Zajednice samo prevozi drugo prijevozno sredstvo koje će se nakon ulaska na carinsko područje Zajednice samostalno kretati kao aktivno prijevozno sredstvo, za podnošenje ulazne skraćene deklaracije obvezan je prijevoznik tog prijevoznog sredstva.

Rok za podnošenje ulazne skraćene deklaracije odgovara roku koji vrijedi za aktivno prijevozno sredstvo koje ulazi na carinsko područje Zajednice, kako je utvrđeno u članku 184.a.

▼M29

Članak 183.c

U slučaju pomorskog ili zračnog prometa kada postoji dogovor o dijeljenju plovila ili drugi ugovorni dogovor, za podnošenje ulazne skraćene deklaracije odgovorna je osoba koja je sklopila ugovor i izdala teretnicu ili tovarni list u zračnom prijevozu za stvarni prijevoz robe plovilom ili zrakoplovom, koji je predmet tog dogovora.

▼M33

Članak 183.d

1.  Ako aktivno prijevozno sredstvo koje ulazi na carinsko područje Zajednice prvo dolazi u carinarnicu koja se nalazi u državi članici koja nije bila deklarirana u ulaznoj skraćenoj deklaraciji, prijevoznik tog prijevoznog sredstva ili njegov zastupnik obavještava deklariranu carinarnicu putem poruke „zahtjev za preusmjeravanje”. Ta poruka sadrži podatke utvrđene u Prilogu 30.A i popunjava se u skladu s pojašnjenjima u tome Prilogu. Ovaj se stavak ne primjenjuje u slučajevima iz članka 183.a.

2.  Deklarirana carinarnica ulaza odmah obavješćuje stvarnu ulaznu carinarnicu o preusmjeravanju i o rezultatima analize sigurnosti.

▼B

Članak 184.

1.  Roba navedena u skraćenoj deklaraciji koja nije bila istovarena iz prijevoznog sredstva koje ju prevozi ponovno se podnosi u nepromijenjenom stanju od strane osobe iz ►M29  članak 183. stavci 1. i 2. ◄ uvijek kada carinska tijela to zahtijevaju pa sve dok za predmetnu robu nije određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

2.  Svaka osoba koja raspolaže robom istovarenom radi prijevoza ili skladištenja obvezna je pridržavati se obveze ponovnog podnošenja robe u nepromijenjenom stanju na zahtjev carinskih tijela.

▼M29



Odjeljak 3.

Rokovi

Članak 184.a

1.  U slučaju pomorskog prometa, ulazna skraćena deklaracija podnosi se ulaznoj carinarnici u sljedećim rokovima:

(a) za teret u spremnicima, za koji se ne primjenjuju točka (c) ili (d), najmanje 24 sata prije utovara u otpremnoj luci;

▼M33

(b) za teret u rasutom stanju/generalni teret, osim u slučajevima u kojima se primjenjuje točka (c) ili (d), najmanje četiri sata prije dolaska u prvu luku na carinskom području Zajednice;

▼M29

(c) za promet između Grenlanda, Farskih otoka, Ceute, Melile, Norveške, Islanda ili luka na Baltičkom moru, Sjevernom moru, Crnom moru ili Mediteranu, svih luka u Maroku i carinskog područja Zajednice, s izuzetkom francuskih prekomorskih departmana, Azora, Madeire i Kanarskih otoka, najmanje dva sata prije dolaska u prvu luku na carinskom području Zajednice;

(d) za promet, osim kada se primjenjuje točka (c), između teritorija izvan carinskog područja Zajednice i francuskih prekomorskih departmana, Azora, Madeire i Kanarskih otoka, kada je trajanje putovanja manje od 24 sata, najmanje dva sata prije dolaska u prvu luku na carinskom području Zajednice.

2.  U slučaju zračnog prometa, ulazna skraćena deklaracija podnosi se ulaznoj carinarnici u sljedećim rokovima:

(a) za kratke letove, najmanje do trenutka stvarnog polijetanja zrakoplova;

(b) za duge letove, najmanje četiri sata prije dolaska u prvu zračnu luku na carinskom području Zajednice;

Za potrebe ovog stavka, „kratak let” znači let koji traje manje od četiri sata od posljednje otpremne zračne luke u trećoj zemlji do dolaska u prvu zračnu luku u Zajednici. Svi se drugi letovi smatraju dugim letovima.

3.  U slučaju željezničkog prometa i prometa unutarnjim vodenim putovima, ulazna skraćena deklaracija podnosi se ulaznoj carinarnici najmanje dva sata prije dolaska u ulaznu carinarnicu na carinskom području Zajednice.

4.  U slučaju cestovnog prometa, ulazna skraćena deklaracija se podnosi ulaznoj carinarnici najmanje jedan sat prije dolaska u ulaznu carinarnicu na carinskom području Zajednice.

5.  Kada se ulazna skraćena deklaracija ne podnosi uporabom tehnike za računalnu obradu podataka, rok utvrđen u stavku 1. točkama (c) i (d), stavku 2. točki (a) i u stavcima 3. i 4. je najmanje četiri sata.

6.  Ako računalni sustav carinskih tijela privremeno nije u funkciji, i dalje vrijede rokovi predviđeni u stavcima od 1. do 4.

Članak 184.b

Rokovi iz članka 184.a stavaka od 1. do 4. se ne primjenjuju u sljedećim slučajevima:

(a) kada međunarodni sporazumi između Zajednice i trećih zemalja jamče priznavanje sigurnosnih provjera iz članka 181.d;

(b) kada međunarodni sporazumi između Zajednice i trećih zemalja zahtijevaju razmjenu podataka iz deklaracija u rokovima različitim od onih iz članka 184.a stavaka od 1. do 4.;

(c) u slučaju više sile.

Članak 184.c

Kada se utvrdi da roba podnesena carini za koju je potrebno podnijeti ulaznu skraćenu deklaraciju nije obuhvaćena tom deklaracijom, osoba koja je unijela robu ili preuzela odgovornost za prijevoz robe u carinsko područje Zajednice, odmah podnosi ulaznu skraćenu deklaraciju.

Ako gospodarski subjekt podnosi ulaznu skraćenu deklaraciju nakon proteka rokova iz članka 184.a, to ne isključuje primjenu kazni utvrđenih u nacionalnom zakonodavstvu.



Odjeljak 4.

Analiza rizika

Članak 184.d

1.  Ulazna carinarnica nakon primitka podataka iz ulazne skraćene deklaracije obavlja odgovarajuću analizu rizika, prvenstveno u svrhu osiguranja i sigurnosti, prije dolaska robe na carinsko područje Zajednice. Kada je ulazna skraćena deklaracija bila podnesena u carinarnici, koja nije ulazna carinarnica, a podaci su dani na raspolaganje u skladu s člankom 36.a stavkom 2. i člankom 36.c stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika, carinska tijela ulazne carinarnice prihvaćaju rezultate analize rizika koju je obavila ta druga carinarnica ili uzimaju u obzir te rezultate prilikom obavljanja vlastite analize rizika.

2.  Carinska tijela okončavaju analizu rizika prije dolaska robe, pod uvjetom da je poštovan rok iz članka 184.a.

Međutim, za robu koja se prevozi prijevoznim sredstvom iz članka 184.a stavka 1. točke (a), carinska tijela zaključuju analizu rizika u roku od 24 sata od primitka ulazne skraćene deklaracije. ►M33  Kada carinska tijela na temelju te analize imaju razumnu osnovu da smatraju da bi unošenje robe na carinsko područje Zajednice predstavljalo ozbiljnu prijetnju sigurnosti i osiguranju Zajednice te da je potrebna trenutačna intervencija, obavješćuju osobu koja je podnijela ulaznu skraćenu deklaraciju i, kada nije riječ o istoj osobi, prijevoznika, pod uvjetom da je prijevoznik spojen na carinski sustav, da se roba ne smije utovariti. ◄ Obavijest se šalje u roku od 24 sata od primitka ulazne skraćene deklaracije.

▼M33

3.  Kada se roba koja nije obuhvaćena ulaznom skraćenom deklaracijom, u skladu s ►M38  članak 181.c točke (c) do i., (l) do (o) ◄ , unosi na carinsko područje Zajednice, po predočenju robe se obavlja analiza rizika na temelju skraćene deklaracije za privremeni smještaj ili carinske deklaracije koja pokriva tu robu, ovisno o slučaju.

▼M29

4.  Roba podnesena carini može se pustiti u carinski dopušteno postupanje ili uporabu ili se može upotrebljavati čim rezultati obavljene analize rizika to dopuštaju.

Članak 184.e

Kada plovilo ili zrakoplov pristaje u više od jedne luke ili zračne luke na carinskom području Zajednice, pod uvjetom da se između tih luka kreće bez pristajanja odnosno slijetanja u luci ili zračnoj luci izvan carinskog područja Zajednice, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u prvoj luci ili zračnoj luci u Zajednici za svu robu koja se prevozi. Carinska tijela u prvoj luci ili zračnoj luci obavljaju analizu rizika u svrhe osiguranja i sigurnosti za svu robu koja se prevozi. Za tu se robu može obaviti dodatna analiza rizika u luci ili zračnoj luci istovara.

▼M33

Kada se utvrdi rizik, carinarnica u prvoj ulaznoj luci ili zračnoj luci poduzima mjere zabrane u slučaju pošiljaka za koje se utvrdilo da predstavljaju prijetnju tako ozbiljne naravi da je potrebna trenutačna intervencija te u svakome slučaju šalje rezultate analize rizika u sljedeće luke ili zračne luke.

U sljedećim lukama ili zračnim lukama na carinskom području Zajednice, članak 186. primjenjuje se na robu predočenu carini u toj luci ili zračnoj luci.

▼M33 —————

▼M33



Odjeljak 5.

Obavijest o dolasku

Članak 184.g

Upravitelj aktivnog prijevoznog sredstva koje ulazi na carinsko područje Zajednice ili njegov predstavnik obavješćuje carinska tijela prve ulazne carinarnice o dolasku prijevoznog sredstva. Obavijest o dolasku sadrži podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti ulaznih skraćenih deklaracija podnesenih za svu robu koja se prevozi na tome prijevoznome sredstvu. Kad god je to moguće, koriste se raspoloživi načini obavješćivanja o dolasku.



▼M29

POGLAVLJE 2.

Privremeno čuvanje

▼B

Članak 185.

1.  Ako su mjesta iz članka 51. stavka 1. Zakonika stalno odobrena za privremeni smještaj robe, ta se mjesta nazivaju „skladišta za privremeni smještaj”.

2.  Kako bi se osigurala primjena carinskih propisa, carinska tijela mogu, ako skladištem za privremeni smještaj ne upravljaju sama, zahtijevati:

(a) dvostruko zaključavanje skladišta za privremeni smještaj, pri čemu jedan ključ zadržavaju navedena carinska tijela;

(b) da osoba koja upravlja prostorom za privremeni smještaj vodi takvu evidenciju robe koja omogućava praćenje kretanja robe.

▼M33

Članak 186.

1.  Roba koja nije iz Zajednice predočena carini obuhvaćena je skraćenom deklaracijom za privremeni smještaj kako su odredila carinska tijela.

Skraćenu deklaraciju za privremeni smještaj podnosi osoba koja predočava robu ili u druga osoba u njeno ime najkasnije u trenutku predočenja. Kada skraćenu deklaraciju za privremeni smještaj podnosi osoba koja nije upravitelj objekta za privremeni smještaj, carinska tijela tog upravitelja obavješćuju o deklaraciji, pod uvjetom da je ta osoba navedena u skraćenoj deklaraciji za privremeni smještaj i spojena je na carinski sustav.

2.  Skraćena deklaracija za privremeni smještaj može biti u jednome od sljedećih oblika, kako propisuju carinska tijela:

(a) uputa na ulaznu skraćenu deklaraciju za predmetnu robu, dopunjena podacima iz skraćene deklaracije za privremeni smještaj;

(b) skraćena deklaracija za privremeni smještaj, uključujući uputu na bilo koju ulaznu skraćenu deklaraciju za predmetnu robu;

(c) manifest ili neka druga prijevozna isprava, pod uvjetom da sadrži podatke skraćene deklaracije za privremeni smještaj, uključujući uputu na bilo koju ulaznu skraćenu deklaraciju za predmetnu robu.

3.  Uputa na bilo koju ulaznu skraćenu deklaraciju se ne zahtijeva kada je roba bila u privremenom smještaju ili joj je određeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba, a nije napustila carinsko područje Zajednice.

4.  Komercijalni, pristanišni ili prijevozni sustavi mogu se koristiti pod uvjetom da su ih odobrila carinska tijela.

5.  Skraćena deklaracija za privremeni smještaj može se podnijeti zajedno s obavijesti o dolasku iz članka 184.g ili je može sadržavati.

6.  Za potrebe članka 49. Zakonika, smatra se da je skraćena deklaracija za privremeni smještaj podnesena na dan predočenja robe.

7.  Skraćenu deklaraciju za privremeni smještaj čuvaju carinska tijela u svrhu provjere da je robi na koju se ona odnosi dodijeljeno carinski dopušteno postupanje ili uporaba.

8.  Skraćena deklaracija za privremeni smještaj se ne zahtijeva ako je najkasnije u trenutku predočenja robe carini:

(a) roba deklarirana za carinski postupak ili je na neki drugi način stavljena u carinski dopušteno postupanje ili uporabu; ili

(b) utvrđen dokaz da roba ima status robe iz Zajednice u skladu s člancima 314.b do 336.

9.  Kada je carinska deklaracija podnesena u ulaznoj carinarnici kao ulazna skraćena deklaracija, u skladu s člankom 36.c Zakonika, carinska tijela prihvaćaju deklaraciju odmah nakon predočenja robe, a roba se stavlja izravno u deklarirani postupak, podložno uvjetima utvrđenima za taj postupak.

10.  Za potrebe stavaka 1. do 9., kada se roba koja nije iz Zajednice i kreće se iz polazne carinarnice u okviru provoznog postupka predoči carini u odredišnoj carinarnici unutar carinskog područja Zajednice, smatra se da je provozna deklaracija namijenjena carinskim tijelima u odredišnoj carinarnici skraćena deklaracija za privremeni smještaj.

▼B

Članak 187.

Ne dovodeći u pitanje članak 56. Zakonika ili odredbe koje se primjenjuju na prodaju robe koje su u nadležnosti carinskih tijela, osoba koja je podnijela skraćenu deklaraciju ili, ako takva deklaracija još nije podnesena, osobe iz ►M29  članak 36.b stavak 3. ◄ Zakonika poštuju mjere koje su odredila carinska tijela sukladno članku 53. stavku 1. Zakonika i snose troškove navedenih mjera.

▼M29

Članak 187.a

1.  Carinska tijela mogu osobi koja na temelju carinskih propisa može robi odrediti carinski dopušteno postupanje ili uporabu, na usmeni zahtjev te osobe dati dopuštenje da pregleda tu robu na temelju članka 42. Zakonika. Međutim, carinska tijela mogu, s obzirom na okolnosti, odlučiti da je potreban zahtjev u pisanom obliku.

2.  Carinska tijela mogu dopustiti uzimanje uzoraka samo na pisani zahtjev osobe iz stavka 1.

3.  Pisani zahtjev može biti u papirnatom ili elektroničkom obliku. Potpisuje ga ili ovjerava osoba koja ga podnosi nadležnim carinskim tijelima. Sadrži sljedeće podatke:

(a) ime i adresu podnositelja zahtjeva;

(b) mjesto na kojem se nalazi roba;

(c) podatke o jednom od sljedećeg:

i. ulaznoj skraćenoj deklaraciji;

ii. prethodnom carinskom postupku;

iii. prijevoznom sredstvu;

(d) sve druge podatke potrebne za identifikaciju robe.

4.  Carinska tijela o svojoj odluci obavješćuju osobu na koju se odluka odnosi. Kada je podnesen zahtjev za uzimanjem uzoraka, u odluci se navodi količina robe koja se može uzeti.

5.  Pregled robe i uzimanje uzoraka se obavlja pod nadzorom carinskih tijela koje određuju koji se postupci moraju slijediti.

Osoba na koju se odluka odnosi snosi sve rizike i troškove koji se odnose na pregled, uzimanje rizika i analizu robe.

6.  Uzeti uzorci podliježu formalnostima kako bi im se odredilo carinski dopušteno postupanje ili uporaba. Kada se oduzeti uzorci pri pregledu unište ili nepovratno izgube, smatra se da carinski dug nije nastao.

Otpacima ili ostacima koji su nastali kod pregleda se određuje carinski dopušteno postupanje ili uporaba, propisana za robu koja nije iz Zajednice.



▼M29

POGLAVLJE 3.

Posebne odredbe koje se primjenjuju na robu koja se šalje morem ili zrakom

▼B



Odjeljak 1.

Opća odredba

▼M33

Članak 189.

Roba unesena na carinsko područje Zajednice morem ili zrakom koja ostaje ukrcana na istom prijevoznom sredstvu radi prijevoza bez pretovara predočava se carini u skladu s člankom 40. Zakonika samo u lukama ili zračnim lukama u Zajednici gdje se istovaruje ili pretovaruje.

▼M38

Međutim, roba unesena na carinsko područje Zajednice koja se istovaruje i ponovno utovaruje na isto prijevozno sredstvo tijekom njezinog tekućeg putovanja kako bi se omogućio istovar ili utovar druge robe ne predočuje se carini.

▼B



Odjeljak 2.

Posebne odredbe koje se primjenjuju na ručnu i predanu prtljagu putnika

Članak 190.

Za potrebe ovog odjeljka:

(a)  zračna luka Zajednice znači svaka zračna luka koja se nalazi na carinskom području Zajednice;

(b)  međunarodna zračna luka Zajednice znači svaka zračna luka Zajednice u kojoj je dozvoljeno, uz odobrenje nadležnih tijela, obavljati zračni promet s trećim zemljama;

(c)  let unutar Zajednice znači let zrakoplova između dvije zračne luke Zajednice, bez zaustavljanja, koji ne započinje i ne završava u zračnoj luci izvan Zajednice;

(d)  luka Zajednice znači bilo koja pomorska luka koja se nalazi na carinskom području Zajednice;

(e)  plovidba morem unutar Zajednice znači plovidba između dviju luka Zajednice bez neposrednog zaustavljanja plovila koje redovito ulazi između jedne ili više naznačenih luka Zajednice;

(f)  plovilo za razonodu znači privatni brodovi namijenjeni za putovanja čiji plan puta ovisi o željama korisnika;

(g)  turistički ili poslovni zrakoplov znači privatni zrakoplov namijenjen za putovanja po željama korisnika;

(h)  prtljaga znači svi predmeti koje putnici na bilo koji način nose sa sobom tijekom putovanja.

Članak 191.

Za potrebe ovog odjeljka, prtljaga u zračnom prometu smatra se:

 predana prtljaga ako je predana na prijevoz u polaznoj zračnoj luci i ako osoba nema pristupa do prtljage tijekom leta ili, prema potrebi, tijekom usputnih slijetanja iz članka 192. stavaka 1. i 2. i članka 194. stavaka 1. i 2.ovog poglavlja,

 ručna prtljaga ako je osoba ponese sa sobom u kabinu zrakoplova.

Članak 192.

Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na:

1. ručnu i predanu prtljagu onih osoba koje počinju putovanje zrakoplovom pristiglim iz zračne luke izvan Zajednice i koji nakon pristajanja u zračnoj luci Zajednice nastavlja put do druge zračne luke Zajednice, obavljaju se u zadnjoj zračnoj luci pod uvjetom da je to zračna luka Zajednice za međunarodni promet; u tom se slučaju na prtljagu primjenjuju propisi koji vrijede za prtljagu osoba pristiglih iz treće zemlje ako osoba koja nosi takvu prtljagu ne može dokazati nadležnim tijelima na zadovoljavajući način da roba u prtljazi ima status robe iz Zajednice;

2. ručnu i predanu prtljagu osoba koje počinju putovanje zrakoplovom koji pristaje u zračnoj luci Zajednice prije nastavka puta u zračnu luku izvan Zajednice, obavljaju se u polaznoj zračnoj luci, pod uvjetom da je to zračna luka Zajednice za međunarodni promet; u tom slučaju kontrola ručne prtljage može se obaviti i u zračnoj luci Zajednice u kojoj je zrakoplov pristao, kako bi se utvrdilo da roba u prtljazi odgovara uvjetima za slobodno kretanje unutar Zajednice;

3. prtljagu osoba koje koriste usluge pomorskog plovila ako tu uslugu obavlja isto plovilo i za uzastopne prijevoze koji započinju, zaustavljaju se ili završavaju u luci izvan Zajednice, obavlja se u luci gdje se predmetna prtljaga ukrcava ili iskrcava, ovisno o slučaju.

Članak 193.

Sve kontrole i carinske formalnosti koje se odnose na prtljagu osoba:

1. na plovilu za razonodu, obavljaju se u bilo kojoj zračnoj luci Zajednice, bez obzira na zastavu plovila i bez obzira na odredište;

2. u turističkom ili poslovnom zrakoplovu, obavljaju se:

 pri dolasku u prvu zračnu luku Zajednice za međunarodni promet, za letove koji dolaze iz zračne luke izvan Zajednice, ako zrakoplov nakon tog pristajanja nastavlja put do druge zračne luke Zajednice,

 na zadnjoj zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet, za letove koji dolaze iz zračne luke Zajednice ako zrakoplov nakon tog pristajanja nastavlja put do zračne luke izvan Zajednice.

Članak 194.

1.  Ako se prtljaga pristigla u zračnu luku Zajednice zrakoplovom iz zračne luke izvan Zajednice u navedenoj zračnoj luci pretovaruje u drugi zrakoplov koji nastavlja let unutar Zajednice:

 sve se kontrole i formalnosti koje se odnose na predanu prtljagu izvode u zračnoj luci unutar Zajednice gdje putovanje završava, pod uvjetom da je to zračna luka Zajednice za međunarodni promet,

 sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u prvoj zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet; mogu se obaviti dodatne kontrole ručne prtljage, samo u iznimnim slučajevima ako se nakon kontrole predane prtljage pokaže potreba,

 kontrole predane prtljage mogu se obaviti u prvoj zračnoj luci Zajednice samo u iznimnim slučajevima ako se nakon kontrole ručne prtljage to smatra potrebnim.

2.  Ako se u zračnoj luci Zajednice u zrakoplov koji leti unutar Zajednice utovari prtljaga za pretovar u drugoj zračnoj luci Zajednice, u zrakoplov čije je odredište zračna luka izvan Zajednice:

 sve kontrole i formalnosti koje se odnose na predanu prtljagu obavljaju se u zračnoj luci unutar Zajednice gdje je putovanje započelo, pod uvjetom da je to zračna luka Zajednice za međunarodni promet,

 sve kontrole ručne prtljage obavljaju se u zadnjoj zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet; mogu se obaviti prethodne kontrole takve prtljage u zračnoj luci unutar Zajednice gdje je putovanje započelo, samo u iznimnim slučajevima ako se nakon kontrole predane prtljage to smatra potrebnim,

 dodatne kontrole predane prtljage mogu se obaviti u zadnjoj zračnoj luci Zajednice samo u iznimnim slučajevima ako se nakon kontrole ručne prtljage to smatra potrebnim.

3.  Sve kontrole i formalnosti koje se odnose na prtljagu pristiglu u zračnu luku Zajednice redovnim ili čarter letom iz zračne luke izvan Zajednice koja se u toj zračnoj luci pretovaruje u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu unutar Zajednice, obavljaju se u zračnoj luci u kojoj redovni ili čarter let završava.

4.  Sve kontrole i formalnosti oko prtljage utovarene u zračnoj luci Zajednice u turistički ili poslovni zrakoplov namijenjen letu unutar Zajednice radi pretovara u drugoj zračnoj luci Zajednice u zrakoplov na redovnom ili čarter letu s odredištem u zračnoj luci izvan Zajednice, obavljaju se u zračnoj luci u kojoj taj redovni ili čarter let počinje.

5.  Države članice mogu obavljati kontrole prtljage u zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet gdje se vrši pretovar predane prtljage:

 koja dolazi iz zračne luke izvan Zajednice i pretovaruje se u zračnoj luci Zajednice za međunarodni promet u zrakoplov koji leti u međunarodnu zračnu luku na istom državnom području,

 koja je bila utovarena u zrakoplov u međunarodnoj zračnoj luci za pretovar u drugu međunarodnu zračnu luku na istom državnom području u zrakoplov koji leti u zračnu luku izvan Zajednice.

Članak 195.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da:

 na dolasku, osobe ne mogu pretovariti robu prije obavljenih kontrola ručne prtljage koja nije obuhvaćena člankom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3925/91 ( 9 ),

 na odlasku, osobe ne mogu pretovariti robu nakon obavljenih kontrola ručne prtljage koja nije obuhvaćena člankom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3925/91,

 da su na dolasku poduzete odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo bilo kakav pretovar robe prije obavljanja kontrola predane prtljage koja nije obuhvaćena člankom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3925/91,

 da su na odlasku poduzete odgovarajuće mjere kako bi se spriječio bilo kakav pretovar robe nakon obavljenih kontrola predane prtljage koja nije obuhvaćena člankom 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3925/91.

Članak 196.

Predana prtljaga registrirana u zračnoj luci Zajednice označava se naljepnicom koja se stavlja u predmetnoj zračnoj luci. Ogledni primjerak naljepnice i tehničke značajke nalaze se u Prilogu 30.

Članak 197.

Svaka država članica Komisiji šalje popis zračnih luka koje odgovaraju pojmu „zračna luka Zajednice za međunarodni promet” navedenom u članku 190. stavku (b). Komisija taj popis objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica, seriji C.



GLAVA VII.

CARINSKE DEKLARACIJE - REDOVITI POSTUPAK



POGLAVLJE 1.

Pisane carinske deklaracije



Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 198.

1.  Ako carinska deklaracija obuhvaća dvije ili više stvari, podaci koji se odnose na svaku stvar smatraju se zasebnom deklaracijom.

2.  Sastavni dijelovi industrijskog postrojenja koji spadaju u u jednu oznaku KN smatraju se jednom vrstom robe.

Članak 199.

▼M32

1.  Ne dovodeći u pitanje moguću primjenu kaznenih odredaba, podnošenje carinarnici deklaracije koju je potpisao deklarant ili njegov zastupnik ili deklaracije za provozni postupak podnesene uporabom tehnika za elektroničku obradu podataka na temelju važećih odredaba čini deklaranta ili njegovog zastupnika odgovornim za:

 točnost informacija navedenih u deklaraciji,

 vjerodostojnost podnesenih isprava, i

 poštivanje svih obveza koje se odnose na stavljanje predmetne robe u predmetni postupak.

2.  Ako deklarant koristi sustave za obradu podataka za izradu svojih carinskih deklaracija, uključujući deklaracije za provozni postupak izrađene u skladu s člankom 353. stavkom 2. točkom (b), carinska tijela mogu propisati da se vlastoručni potpis zamijeni nekom drugom identifikacijskom tehnikom koja se može temeljiti na uporabi oznaka. Ta se mogućnost daje samo ako se poštuju tehnički i administrativni uvjeti koje su utvrdila carinska tijela.

Carinska tijela također mogu propisati da deklaracije, uključujući i deklaracije za provozni postupak izrađene u skladu s člankom 353. stavkom 2. točkom (b) uporabom carinskih sustava za obradu podataka, mogu izravno biti ovjerene od strane tih sustava, umjesto ručnog ili mehaničkog otiskivanja pečata carinarnice i potpisa nadležnog službenika.

▼M1

3.  Carinska tijela mogu dopustiti, pod uvjetima i na način koji su utvrdili, da se određene pojedinosti deklaracije iz Priloga 37. nadomjeste elektroničkim prijenosom nadležnoj carinarnici i prema potrebi u šifriranom obliku.

▼B

Članak 200.

Isprave koje se prilažu deklaraciji čuvaju carinska tijela osim ako navedena tijela predvide drugačije ili ako su deklarantu potrebne za druge postupke. U potonjem slučaju, carinska tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurala da se predmetne isprave ne mogu naknadno upotrijebiti osim kao dokaz o količini ili vrijednosti robe na koju se odnose.

▼M29

Članak 201.

1.  Carinska se deklaracija podnosi u jednoj od sljedećih carinarnica:

(a) carinarnici odgovornoj za mjesto gdje je robe bila ili će biti podnesena carini u skladu s carinskim propisima;

(b) carinarnici odgovornoj za nadzor mjesta u kojem izvoznik ima poslovni nastan ili gdje je robe pakirana ili utovarena za izvoznu pošiljku, osim u slučajevima iz članaka 789., 790., 791. i 794.

Carinska se deklaracija može podnijeti čim je roba podnesena ili je na raspolaganju carinskim tijelima za kontrolu.

2.  Carinska tijela mogu dozvoliti podnošenje carinske deklaracije prije nego što je deklarant u položaju da podnese robu ili da je stavi na raspolaganje za kontrolu u carinarnici u kojoj se podnosi carinska deklaracija ili u drugoj carinarnici ili mjestu koje određuju carinska tijela.

Carinska tijela mogu odrediti rok, koji se utvrđuje u skladu s okolnostima, u kojem se roba podnosi ili stavlja na raspolaganje. Ako roba nije podnesena ili stavljena na raspolaganje u tome roku, smatra se da carinska deklaracija nije bila podnesena.

Carinska se deklaracija može prihvatiti samo nakon što je roba na koju se odnosi bila podnesena carinskim tijelima ili im je, na njima zadovoljavajući način, stavljena na raspolaganje za kontrolu.

▼M32

3.  Carinska tijela mogu dopustiti da se carinska deklaracija podnosi carinarnici koja nije carinarnica u kojoj je roba predočena ili će biti predočena ili stavljena na raspolaganje radi kontrole, pod uvjetom da je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a) carinarnice iz uvodnog stavka nalaze se u istoj državi članici;

(b) robu u carinski postupak stavlja korisnik jedinstvenog odobrenja za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja.

▼B

Članak 202.

1.  Deklaracija se podnosi nadležnoj carinarnici tijekom dana i u uredovno vrijeme kada je ista otvorena.

Međutim, carinska tijela mogu, na zahtjev deklaranta i na njegov trošak, odobriti da se deklaracija podnese izvan određenih dana i uredovnog vremena.

2.  Svaka deklaracija koja se podnese službenicima carinarnice na nekom drugom mjestu propisno odobrenom u tu svrhu sporazumom između carinskih tijela i dotične osobe smatra se da je bila podnesena navedenoj carinarnici.

▼M32

3.  Deklaracija za provozni postupak se podnosi i roba predočava u polaznoj carinarnici u uredovno vrijeme koje određuju carinska tijela.

Polazna carinarnica može, na zahtjev i o trošku glavnog obveznika, dopustiti da se roba predoči na nekom drugom mjestu.

▼M32

Članak 203.

1.  Datum prihvaćanja deklaracije se navodi na istoj.

2.  Polazna carinarnica prihvaća i registrira deklaraciju o provozu u Zajednici u uredovno vrijeme koje određuju carinska tijela.

▼B

Članak 204.

Carinska tijelamogu dopustiti ili zahtijevati da se ispravci iz članka 65. Zakonika izvrše podnošenjem nove deklaracije koja će nadomjestiti izvornu deklaraciju. U tom slučaju se kao datum koji je mjerodavan za utvrđivanje bilo kojih plativih carina i primjenu bilo kojih drugih odredaba koje uređuju predmetni carinski postupak smatra datum prihvaćanja izvorne deklaracije.



Odjeljak 2.

Obrasci koji se upotrebljavaju

Članak 205.

1.  Službeni predložak za pisane deklaracije u okviru redovitog postupka, u smislu stavljanja robe u carinski postupak ili ponovni izvoz robe u skladu s člankom 182. stavkom 3. Zakonika, je Jedinstvena carinska deklaracija.

2.  Mogu se upotrijebiti i drugi obrasci u tu svrhu ako to dopuštaju odredbe carinskog postupka.

3.  Odredbe stavaka 1. i 2. ne sprečavaju:

 nepodnošenje pisane deklaracije propisano u člancima 225. do 236. za puštanje robe u slobodni promet, izvoz ili privremeni uvoz,

 da države članice ne podnesu obrazac iz stavka 1. kada se za pošiljke pisama i poštanske pakete primjenjuju posebne odredbe utvrđene u člancima 237. i 238,

 uporabu posebnih obrazaca koji pojednostavnjuju deklaraciju u pojedinim slučajevima, ako to dopuštaju carinska tijela,

 da države članice ne podnesu obrazac iz stavka 1., u slučaju postojećih ili budućih sporazuma ili dogovora sklopljenih između uprava dviju ili više država članica s ciljem većeg pojednostavnjenja formalnosti u cjelokupnoj trgovini ili u dijelu trgovine između tih država članica,

▼M32

 da predmetne osobe upotrijebe popise pošiljaka za okončanje formalnosti provoznog postupka Zajednice u slučaju pošiljki koje se sastoje od više vrsta roba ako se primjenjuje članak 353. stavak 2. i članak 441,

 tiskanje izvoznih, provoznih i uvoznih carinskih deklaracija ako se primjenjuje članak 353. stavak 2. i isprava kojima se dokazuje status robe iz Zajednice koja se ne prevozi u unutarnjem provoznom postupku u Zajednici putem službenih ili privatnih sustava obrade podataka, ako je potrebno na praznom primjerku papira, pod uvjetima koje utvrde države članice,

▼B

 mogućnost za države članice da, u slučaju uporabe računalnog sustava za obradu deklaracija, predvide da isprintana deklaraciji može imati obrazac Jedinstvene carinske deklaracije u smislu stavka 1.

▼M1 —————

▼B

5.  Ukoliko se u zakonodavstvu Zajednice poziva na izvoznu deklaraciju, ponovno izvoznu ili uvoznu deklaraciju, ili deklaraciju za stavljanje robe u drugi carinski postupak, države članice ne mogu zahtijevati nikakve administrativne isprave osim onih koje:

 su bile izričito nastale na temelju propisa Zajednice ili predviđene takvim propisima,

 se zahtijevaju u skladu s međunarodnim konvencijama koje su u skladu s Ugovorom,

 se zahtijevaju od korisnika za dobivanje, na njihov zahtjev, prednosti ili posebne olakšice,

 se zahtijevaju, uzimajući u obzir odredbe Ugovora, za provedbu posebnih uredaba koje se ne mogu provesti samo uporabom isprave iz stavka 1.

Članak 206.

Obrazac Jedinstvene carinske deklaracije se, prema potrebi, također upotrebljava tijekom prijelaznog razdoblja utvrđenog Aktom o pristupanju Španjolske i Portugala u vezi s trgovinom između Zajednice, kako je sačinjen 31. prosinca 1985. i Španjolske ili Portugala te između te dvije zadnje navedene države članice, robom koja još uvijek podliježe određenim carinama i davanjima s istovrsnim učinkom ili koja je i dalje podložna ostalim mjerama utvrđenima Aktom o pristupanju.

Za potrebe prvog stavka, primjerak 2 ili po potrebi primjerak 7 obrazaca koji se upotrebljava za trgovinu sa Španjolskom i Portugalom ili trgovinu između navedenih država članica uništava se.

Također se upotrebljava u trgovini robom Zajednice između dijelova carinskog područja Zajednice na koje se primjenjuju odredbe Direktive Vijeća 77/388/EEZ ( 10 ) i dijelova onog područja na kojemu se navedene odredbe ne primjenjuju, ili u trgovini između dijelova onog područja na kojemu se navedene odredbe ne primjenjuju.

Članak 207.

Ne dovodeći u pitanje članak 205. stavak 3., carinske uprave država članica općenito mogu, za potrebe završetka izvoznih ili uvoznih formalnosti, ne zahtijevati podnošenje jednog ili više primjeraka Jedinstvene carinske deklaracije namijenjene tijelima navedene države članice, pod uvjetom da su predmetni podaci dostupni na drugom nositelju podataka.

Članak 208.

1.  Jedinstvena carinska deklaracija se podnosi u podsetovima koji se sastoje od niza primjeraka potrebnih za dopunu formalnosti koje se odnose na zahtijevani carinski postupak.

▼M32

2.  Ako se prije ili nakon provoznog postupka Zajednice ili zajedničkog provoznog postupka zahtijeva drugi carinski postupak, može se podnijeti set sastavljen od niza primjeraka potrebnih za provedbu formalnosti koje se odnose na provozni postupak i prethodni ili naknadni carinski postupak ako se primjenjuje članak 353. stavak 2.

▼B

3.  Podsetovi iz stavaka 1. i 2. sastavljeni su:

 ili od seta od osam primjeraka, u skladu s oglednim primjerkom sadržanim u Prilogu 31.,

 ili, posebno u slučaju podnošenja putem računalnog sustava za obradu deklaracija, dva uzastopna seta od četiri primjerka, u skladu s oglednim primjerkom sadržanim u Prilogu 32.

4.  Ne dovodeći u pitanje članke 205. stavak 3., 222. do 224. ili 254. do 289., obrasci deklaracija mogu se dopuniti, kada je to potrebno, s jednim ili više dodatnih listova podnesenih u setu koji sadrži primjerke deklaracije potrebne za provedbu zahtijevanog carinskog postupka. Ti primjerci potrebni za izvršenje formalnosti koje se odnose na prethodne ili naknadne carinske postupke mogu se priložiti prema potrebi.

Dodatni setovi sastavljeni su:

 ili od kompleta od osam primjeraka, u skladu s oglednim primjerkom sadržanim u Prilogu 33.,

 ili od dva kompleta od četiri primjerka, u skladu s oglednim primjerkom sadržanim u Prilogu 34.

Dodatni listovi čine sastavni dio Jedinstvene carinske deklaracije na koju se odnose.

5.  Odstupajući od članka 4., carinska tijela mogu odrediti da se dodatni listovi ne smiju upotrebljavati kada se za podnošenje deklaracije upotrebljava računalni sustav.

Članak 209.

1.  Ako se primjenjuje članak 208. stavak 2., svaka je stranka odgovorna samo za one podatke koji se odnose na carinski postupak u kojem ona nastupa kao deklarant, glavni obveznik ili opunomoćenik jedne od njih.

2.  Za potrebe stavka 1., ako deklarant upotrebljava Jedinstvenu carinsku deklaraciju izdanu tijekom prethodnog carinskog postupka, od njega se zahtijeva da, prije podnošenja svoje deklaracije, provjeri točnost postojećih podataka u poljima za koje je on odgovoran, kao i upotrebljivost tih podataka za predmetnu robu i carinski postupak kojeg je zahtijevao, te po potrebi te podatke dopunjuje.

U slučajevima iz prvog podstavka, deklarant odmah izvješćuje carinarnicu kojoj je podnio deklaraciju da je uočio nesklad između predmetne robe i postojećih podataka. U tom slučaju deklarant svoju deklaraciju popunjava na novim primjercima Jedinstvene carinske deklaracije.

Članak 210.

Ako se Jedinstvena carinska deklaracija upotrebljava za više uzastopnih carinskih postupaka, carinska tijela utvrđuju da se svi podaci na deklaracijama za različite predmetne postupke međusobno podudaraju.

Članak 211.

Deklaracija se sastavlja na jednom od službenih jezika Zajednice koji je prihvatljiv carinskim tijelima države članice u kojoj se formalnosti obavljaju.

Ukoliko je potrebno, carinska tijela odredišne države članice od deklaranta ili njegovog zastupnika u toj državi članici mogu zahtijevati prijevod deklaracije na službeni jezik ili jedan od službenih jezika predmetne države članice. Prijevod zamjenjuje odgovarajuće podatke u predmetnoj deklaraciji.

Odstupajući od odredaba prethodnog podstavka, deklaracija se sastavlja na službenom jeziku Zajednice koji je prihvatljiv odredišnoj državi članici u svim slučajevima ako je deklaracija u potonjoj državi članici izdana na drugim primjercima od onih koji su prvotno podneseni carinarnici države članice polaska.

Članak 212.

1.  Jedinstvena carinska deklaracija mora se ispuniti u skladu s pojašnjenjem iz Priloga 37. i svim dodatnim pravilima predviđenima u drugim propisima Zajednice.

▼M29

Kada se carinska deklaracija koristi kao ulazna skraćena deklaracija, u skladu s člankom 36.c stavkom 1. Zakonika, ta deklaracija pored podataka potrebnih za posebni postupak iz Priloga 37. obuhvaća podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju iz Priloga 30.A.

▼B

2.  Carinska tijela osiguravaju da korisnici imaju nesmetan pristup primjercima pojašnjenja navedenim u stavku 1.

3.  Carinske tijela svake države članice mogu, ukoliko je potrebno, dopuniti pojašnjenje.

▼M24

4.  Države članice Komisiji dostavljaju popis podataka koje zahtijevaju za svaki od postupaka iz Priloga 37. Komisija objavljuje popis tih podataka.

▼B

Članak 213.

Oznake koje se koriste za ispunjavanje obrazaca iz članka 205. stavka 1. navedene su u Prilogu 38.

▼M24

Države članice Komisiji dostavljaju popis nacionalnih oznaka koje se koriste za popunjavanje polja 37. (drugo podpolje), 44. i 46. (prvo podpolje). Komisija objavljuje popis tih oznaka.

▼B

Članak 214.

Ukoliko pravila zahtijevaju dodatne primjerke obrasca iz članka 205. stavka 1., deklarant u tu svrhu može upotrijebiti dodatne listove ili preslike navedenog obrasca.

Te dodatne listove ili preslike mora potpisati deklarant, moraju se podnijeti carinskim tijelima koja ih moraju potvrditi pod istim uvjetima kao i Jedinstvenu carinsku deklaraciju. Carinska tijela ih moraju prihvatiti kao da su izvorne isprave pod uvjetom da njihovu kakvoću i čitkost navedena tijela smatraju zadovoljavajućima.

Članak 215.

1.  Obrasci iz članka 205. stavka 1. tiskaju se na samokopirajućem papiru za pisanje i teže najmanje 40 g/m2. Papir mora biti dostatno neproziran da podaci s jedne strane ne utječu na čitkost podataka na drugoj strani i njihova jačina mora biti takva da se pri uobičajenoj uporabi lako ne trga ili gužva.

▼M32

Papir je bijeli za sve primjerke. Međutim, na primjercima koji se upotrebljavaju za provozni postupak Zajednice u skladu s člankom 353. stavkom 2., polja 1. (prvo i treće potpolje), 2., 3., 4., 5., 6., 8., 15., 17., 18., 19., 21., 25., 27., 31., 32., 33. (prvo potpolje na lijevoj strani), 35., 38., 40., 44., 50., 51., 52., 53., 55. i 56. imaju zelenu pozadinu.

Obrasci se tiskaju zelenom tintom.

▼B

2.  Polja su raspoređena u desetinama inča u vodoravnom i šestinama inča u okomitom smjeru. Potpolja su raspoređena u desetinama inča u vodoravnom smjeru.

3.  Različiti primjerci označavaju se bojom na sljedeći način:

(a) na obrascima koji odgovaraju oglednim primjercima prikazanima u Prilozima 31. i 33.:

 primjerci br. 1, 2, 3 i 5 uzduž desnog ruba imaju punu crtu crvene, zelene, žute i plave boje,

 primjerci br. 4, 6, 7 i 8 uzduž desnog ruba imaju isprekidanu crtu plave, crvene, zelene i žute boje;

(b) na obrascima koji odgovaraju oglednim primjercima prikazanima u Prilozima 32. i 34., primjerci br. 1/6, 2/7, 3/8 i 4/5 uzduž desnog ruba imaju punu crtu i desno od tog prekinutu isprekidanu crtu crvene, zelene, žute i plave boje.

Širina tih crta je otprilike 3 mm. Isprekidana crta sastavljena je od niza kvadrata veličine stranice 3 mm i između svake je razmak od 3 mm.

4.  Primjerci na kojima se moraju pojaviti podaci u samokopirajućem obliku sadržani u obrascima prikazanim u Prilozima 31. i 33. prikazani su u Prilogu 35.

Primjerci na kojima se moraju pojaviti podaci u samokopirajućem obliku sadržani u obrascima prikazanim u Prilozima 32. i 34. prikazani su u Prilogu 36.

5.  Obrasci su veličine 210 × 297 mm, s najvećim odstupanjem po duljini od najmanje 5 mm ili najviše 8 mm.

6.  Carinska tijela država članica mogu zahtijevati da se na obrascu upiše naziv tiskare ili druga oznaka koja omogućuje identifikaciju tiskare. Osim toga, tiskanje obrazaca može se uvjetovati prethodnim tehničkim odobrenjem.



Odjeljak 3.

Podaci koji se zahtijevaju u skladu s predmetnim carinskim postupkom

▼M24

Članak 216.

Popis polja koja treba ispuniti za deklaracije za stavljanje robe u određeni carinski postupak uporabom jedinstvene carinske deklaracije naveden je u Prilogu 37.

▼M29

Kada je carinska deklaracija potrebna za robu koja se iznosi iz carinskog područja Zajednice u skladu s člankom 182.b Zakonika, ta deklaracija pored podataka potrebnih za posebni postupak u skladu s Prilogom 37. obuhvaća podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju iz Priloga 30.A.

▼B

Članak 217.

Podaci koji se zahtijevaju kada se upotrebljava jedan od obrazaca iz članka 205. stavka 2. ovisi o predmetnom obrascu. Po potrebi ih se dopunjava odredbama koje se odnose na predmetni carinski postupak.



Odjeljak 4.

Isprave koje se prilažu carinskoj deklaraciji

Članak 218.

1.  Carinskoj deklaraciji za puštanje robe u slobodni promet prilažu se sljedeće isprave:

(a) račun na osnovi kojeg je prijavljena carinska vrijednost robe, kako se zahtijeva na temelju članka 181.;

(b) ako se to zahtijeva na temelju članka 178., deklaracija o podacima za procjenu carinske vrijednosti prijavljene robe, sastavljena je u skladu s uvjetima iz navedenog članka;

(c) isprave potrebne za primjenu povlaštenih tarifnih pravila ili drugih mjera kojima se odstupa od važećih propisa za deklariranu robu;

(d) sve druge isprave potrebne za primjenu odredaba koje uređuju puštanje deklarirane robe u slobodni promet.

2.  Carinska tijela mogu zahtijevati da se pri podnošenju deklaracije prilože prijevozne isprave ili isprave u vezi s prethodnim carinskim postupkom, prema potrebi.

Kada se jedna vrsta robe podnosi u dvije ili više pošiljaka, također se može zahtijevati prilaganje popisa pošiljaka ili jednakovrijedne isprave u kojoj je naveden sadržaj pojedinačne pošiljke.

▼M7

3.  Kad se za robu odobrava paušalni iznos carine iz odjeljka II., točke (D) preliminarnih odredbi kombinirane nomenklature ili kad se za robu odobrava oslobođenje od uvoznih carina, isprave iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) ne trebaju se zahtijevati, osim u slučaju kad carinska tijela smatraju da su te isprave potrebne radi pravilne primjene odredbi koje uređuju puštanje predmetne robe u slobodan promet.

▼B

Članak 219.

▼M32

1.  Roba navedena u deklaraciji za provozni postupak podnosi se zajedno s prijevoznom ispravom.

Polazna carinarnica može ne zahtijevati predočenje te isprave kada su carinske formalnosti ispunjene, pod uvjetom da joj je ta isprava na raspolaganju.

Međutim, na zahtjev carinskih tijela ili drugog nadležnog tijela prijevozna isprava podnosi se tokom prijevoza.

▼B

2.  Ne dovodeći u pitanje bilo koje primjenjive mjere pojednostavnjenja, carinska isprava za izvoz/otpremu ili ponovni izvoz robe iz carinskog područja Zajednice ili bilo koja druga isprava s jednakim učinkom podnosi se polaznoj carinarnici zajedno s provoznom deklaracijom na koju se odnosi.

3.  Carinska tijela mogu, prema potrebi, zahtijevati podnošenje isprave koja se odnosi na prethodni carinski postupak.

▼M10

Članak 220.

1.  Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, deklaraciji za početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom prilažu se sljedeće isprave:

(a) za postupak carinskog skladištenja:

 tipa D; isprave iz članka 218. stavka 1. točki (a) i (b),

 koji nije tipa D; nikakve isprave;

(b) za postupak unutarnje proizvodnje

 sustav povrata; isprave iz članka 218. stavka 1.,

 suspenzivni sustav; isprave iz članka 218. stavka 1. točki (a) i (b),

te, prema potrebi, pisano ovlaštenje za predmetni carinski postupak ili primjerak zahtjeva za ovlaštenje ako se primjenjuje ►M20  članak 508. stavak 1.; ◄

(c) za preradu pod carinom isprave iz članka 218. stavka 1. točki (a) i (b) te, prema potrebi, pisano ovlaštenje za predmetni carinski postupak; ►M20  ili presliku zamolbe za izdavanje odobrenja ako se primjenjuje članak 508. stavak 1.; ◄

(d) za postupak privremenog uvoza:

 s djelomičnim oslobođenjem od uvoznih carina; isprave iz članka 218. stavka 1.,

 s potpunim oslobođenjem od uvoznih carina; isprave iz članka 218. stavka 1. točki (a) i (b),

te, prema potrebi, pisano ovlaštenje za predmetni carinski postupak ►M20  ili presliku zamolbe za izdavanje odobrenja ako se primjenjuje članak 508. stavak 1.; ◄

(e) za postupke vanjske proizvodnje, isprave iz članka 221. stavka 1. te, prema potrebi, pisano ovlaštenje za postupak ili primjerak zahtjeva za ovlaštenje ako se primjenjuje ►M20  članak 508. stavak 1. ◄

2.  Članak 218. stavak 2. primjenjuje se na deklaracije za početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom.

3.  Carinska tijela mogu dopustiti da se pisano odobrenje za postupak ili primjerak zahtjeva za odobrenje čuva tako da im stoji na raspolaganju umjesto da je priloženo uz deklaraciju.

▼B

Članak 221.

1.  Izvoznoj deklaraciji ili ponovno izvoznoj deklaraciji prilažu se sve isprave potrebne za ispravan obračun izvoznih carina i primjenu odredaba koje uređuju izvoz predmetne robe.

2.  Članak 218. stavak 2. primjenjuje se na izvozne i ponovno izvozne deklaracije.

▼M1



POGLAVLJE 2.

Carinske deklaracije sastavljene uporabom tehnike za obradu podataka

Članak 222.

1.  Ako je carinska deklaracija sastavljena tehnikom za obradu podataka, podaci pisane deklaracije iz Priloga 37. zamjenjuju se tako da se carinarnici nadležnoj za taj posao, radi računalne obrade, pošalju podaci u šifriranom obliku ili podaci obrađeni u bilo kojem drugom obliku kojeg su odredila carinska tijela i u skladu s podacima koji se zahtijevaju za pisane deklaracije.

2.  Smatra se da su carinske deklaracije izrađene sustavom EDI podnesene kada carinska tijela zaprime poruku EDI.

Prihvaćanje carinske deklaracije izrađene sustavom EDI priopćava se deklarantu povratnom porukom koja sadrži barem pojedinosti za prepoznavanje iz primljene poruke i/ili serijski broj carinske deklaracije i datum zaprimanja.

3.  Ako se carinska deklaracije izradi sustavom EDI, carinska tijela donose pravila za provedbu odredbi utvrđenih člankom 247.

4.  Ako se carinska deklaracija izradi sustavom EDI, deklaranta se mora izvijestiti o puštanju robe, pri čemu se navode barem pojedinosti za identificiranje deklaracije i datum puštanja.

5.  Ako se podaci carinske deklaracije unose u carinske sustave za obradu podataka, stavci 2., 3. i 4. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 223.

Ako je za ispunjenje ostalih formalnosti potreban primjerak pisane carinske deklaracije, njega, na zahtjev deklaranta, izdaje i ovjerava nadležna carinarnica ili se izdaje i ovjerava u skladu s drugim podstavkom članka 199. stavka 2.

Članak 224.

Carinska tijela mogu dozvoliti, pod uvjetima i na način koji utvrde, da se isprave potrebne za stavljanje robe u carinski postupak podnose ili prenose elektroničkim putem.

▼B



POGLAVLJE 3.

Carinske deklaracije podnesene usmeno ili nekim drugim radnjama



Odjeljak 1.

Usmene deklaracije

Članak 225.

Carinske deklaracije mogu se predati usmeno za puštanje u slobodni promet sljedeće robe:

(a) robe nekomercijalne naravi:

 koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, ili

 koja je poslana fizičkim osobama, ili

 u ostalim slučajevima manjeg značaja, ako carinska tijela to odobre;

(b) robe komercijalne naravi pod uvjetom da:

 ukupna vrijednost po pošiljci i po deklarantu ne prelazi statistički prag koji je utvrđen u važećim odredbama Zajednice, i

 pošiljka nije dio redovitog niza sličnih pošiljki, i

 robu ne prevoze neovisni prijevoznici kao dio većeg komercijalnog prijevoznog postupka;

(c) robe iz članka 229. ako se radi o povratu robe;

(d) robe iz članka 230. stavaka (b) i (c).

Članak 226.

Carinske deklaracije mogu se predati usmeno za izvoz:

(a) robe nekomercijalne naravi:

 koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, ili

 koju šalju fizičke osobe;

(b) robe iz članka 225. stavka (b);

(c) robe iz članka 231. stavaka (b) i (c);

(d) ostale robe u slučajevima manjeg gospodarskog značaja, ako carinska tijela to odobre.

Članak 227.

1.  Carinska tijela mogu odrediti da se članci 225. i 226. ne primjenjuju ako osoba koja započinje postupak carinjenja robe djeluje u ime druge osobe u svojstvu carinskog zastupnika.

2.  Ako carinska tijela sumnjaju u točnost ili potpunost prijavljenih podataka, mogu zahtijevati podnošenje pisane deklaracije.

Članak 228.

Ako roba koja je usmeno deklarirana carini, u skladu s člancima 225. i 226., podliježe uvoznim ili izvoznim carinama, carinska tijela dotičnoj osobi izdaju obračun dugovanih carina.

▼M10

Potvrda o primitku sadrži najmanje sljedeće informacije:

(a) opis robe koji je dovoljno detaljan da omogućava njezino prepoznavanje; to može uključivati i tarifni broj;

(b) vrijednost računa i/ili količinu robe, prema potrebi;

(c) naplaćene naknade iskazane po stavkama;

(d) datum kada je izdana;

(e) naziv tijela koje ju je izdalo.

Države članice obavješćuju Komisiju o svim standardnim potvrdama o primitku koje su uvedene na temelju ovog članka. Komisija sve takve informacije prosljeđuje drugim državama članicama.

▼B

Članak 229.

1.  Carinske deklaracije mogu se podnijeti usmeno za privremeni uvoz sljedeće robe, u skladu s uvjetima utvrđenima u ►M20  članka 497. stavka 3. drugog podstavka ◄ :

(a)

  ►M20

 

 životinje zbog sezonske selidbe ili ispaše ili zbog obavljanja poslova ili prijevoza i druga roba koja udovoljava uvjetima utvrđenima u članku 567. drugom podstavku točki (a),

 ambalaža navedena u članku 571. stavku (a) koja nosi stalne, neizbrisive oznake osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Zajednice,

 ◄

 opremu za radio i televizijsku produkciju i emitiranje te vozila posebno opremljena za radio i televizijsko emitiranje, uključivši i njihovu opremu, koju uvoze javne ili privatne organizacije s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Zajednice te su ih carinska tijela koja su izdala odobrenje za postupak, ovlastile za uvoz te opreme i vozila,

 instrumente i uređaje potrebne liječnicima za pružanje pomoći oboljelima koji čekaju na presađivanje organa u skladu s ►M20  člankom 569. ◄ ;

(b) robe iz članka 232.;

(c) ostale robe, ako carinska tijela to odobre.

2.  Roba iz stavka 1. može također podlijegati usmenoj deklaraciji radi završetka postupka ponovnog izvoza za privremeni uvozni postupak.



Odjeljak 2.

Carinske deklaracije podnesene nekim drugim radnjama

Članak 230.

Ako se podnesena roba izričito ne deklarira carini, sljedeće se smatra deklariranim za puštanje u slobodni promet nekom od radnji iz članka 233.:

(a) roba nekomercijalne naravi koja je u putnikovoj osobnoj prtljazi, a oslobođena je plaćanja carine na temelju poglavlja I., glave XI. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 918/83 ( 11 ), ili kao vraćena roba;

(b) roba oslobođena plaćanja carine na temelju poglavlja I., glava IX. i X. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 918/83;

(c) prijevozna sredstva oslobođena plaćanja carine kao vraćena roba;

(d) roba uvezena u okviru uvoza manjeg značaja i izuzeta od obveze prijevoza do carinarnice u skladu s člankom 38. stavkom 4. Zakonika, pod uvjetom da ne podliježe plaćanju uvozne carine;

▼M48

(e) prijenosni glazbeni instrumenti koje uvoze putnici i koji su oslobođeni plaćanja carine kao vraćena roba.

▼B

Članak 231.

Ako se podnesena roba izričito ne deklarira carini, sljedeće se smatra deklariranim za izvoz nekom od radnji iz članka 233. stavka (b):

(a) roba nekomercijalne naravi u putnikovoj osobnoj prtljazi, ako ne podliježe naplati izvozne carine;

(b) prijevozna sredstva koja su registrirana u carinskom području Zajednice i namijenjena su ponovnom uvozu;

(c) roba iz Poglavlja II. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 918/83;

(d) ostala roba manjeg gospodarskog značenja, ako carinska tijela to odobre;

▼M48

(e) prijenosni glazbeni instrumenti putnika.

▼B

Članak 232.

▼M20

1.  Sljedeće, ako se ne prijavi carini pisanim ili usmenim putem, smatra se prijavljenim za privremeni uvoz postupkom iz članka 233., podložno članku 579.:

(a) osobni predmeti i predmeti namijenjeni sportskim aktivnostima koje uvoze putnici sukladno članku 563.;

(b) prijevozna sredstva navedena u člancima 556. do 561.;

(c) materijali za razonodu pomoraca na plovilima koji sudjeluju u međunarodnom pomorskom prometu sukladno članku 564. stavku (a).;

▼M48

(d) prijenosni glazbeni instrumenti iz članka 569. stavka 1.a.

▼B

2.  Ako roba nije pisano ili usmeno deklarirana carini, smatra se da je roba iz članka 1. bila deklarirana za ponovni izvoz kojim se završava postupak privremenog uvoza nekom od radnji iz članka 233.

Članak 233.

►M6  1. ◄   Za potrebe članaka 230. do 232., sljedeće se radnje smatraju carinskom deklaracijom:

(a) u slučaju kad je roba prevezena do carinarnice ili kojeg drugog mjesta koje je određeno ili odobreno u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a) Zakonika:

 ulazak kroz zelenu ili „ništa za prijaviti” traku u carinarnicama gdje postoji sustav s dvije odvojene trake,

 ulazak kroz carinarnicu koja ne djeluje u sustavu s dvije odvojene trake bez da se spontano ne podnese carinska deklaracija,

 stavljanje naljepnice „ništa za prijaviti” ili vinjete carinske deklaracije na vjetrobransko staklo osobnog automobila ako je ta mogućnost predviđena nacionalnim odredbama;

(b) u slučaju izuzeća obveze prijevoza robe carini u skladu s odredbama za provedbu članka 38. stavka 4. Zakonika, u slučaju izvoza robe u skladu s člankom 231. i u slučaju ponovnog izvoza robe u skladu s člankom 232. stavkom 2.:

 sam čin prelaska granice carinskog područja Zajednice.

▼M6

2.  Kada se roba iz članka 230. točke (a), članka 231. točke (a), članka 232. stavka 1. točke (a) ili članka 232. stavka 2. koja se nalazi u putničkoj prtljazi prevozi željeznicom bez pratnje putnika i prijavljuje carini bez osobnog prisustva putnika, može se koristiti isprava iz Priloga 38.a pod uvjetima i ograničenjima koja su u njoj postavljena.

▼B

Članak 234.

1.  Ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 230. do 232., smatra se da je roba bila podnesena carini u smislu članka 63. Zakonika, da je deklaracija bila prihvaćena, a roba puštena u zahtijevani postupak u onom trenutku kad su izvršene radnje iz članka 233.

2.  Ako se u kontroli utvrdi da je izvršena radnja iz članka 233., ali uvezena ili iznesena roba ne ispunjava uvjete iz članaka 230. do 232., smatra se da je predmetna roba nezakonito uvezena ili izvezena.



Odjeljak 3.

Zajedničke odredbe za odjeljke 1. i 2.

Članak 235.

Odredbe članaka 225. do 232. ne primjenjuju se na robu za koju se zahtijeva isplata subvencija, ili drugih iznosa ili povrat carina, ili koja podliježe zabrani ili ograničenju ili drugoj posebnoj formalnosti.

Članak 236.

Za potrebe odjeljaka 1. i 2., „putnik” znači:

A. pri uvozu:

1. svaka osoba koja privremeno ulazi u carinsko područje Zajednice u kojem nema uobičajeno boravište; i

2. svaka osoba koja se vraća u carinsko područje Zajednice u kojem ima uobičajeno boravište, nakon što je privremeno boravila u trećoj zemlji;

B. pri izvozu:

1. svaka osoba koja privremeno napušta carinsko područje Zajednice u kojem ima uobičajeno boravište; i

2. svaka osoba koja nakon privremenog boravka napušta carinsko područje Zajednice i gdje nema uobičajeno boravište.



Odjeljak 4.

Poštanski promet

Članak 237.

1.  Za sljedeće poštanske pošiljke se smatra da su bile deklarirane carini:

A. za puštanje u slobodni promet:

(a) u trenutku unosa u carinsko područje Zajednice:

 razglednice i pisma, isključivo s osobnim porukama,

 poruke ispisane braillovim pismom,

 tiskovine koje ne podliježu plaćanju uvozne carine, te

 sve pošiljke poslane kao pisma i poštanski paketi koje su izuzete od obveze da budu prevezene do carine u skladu s odredbama članka 38. stavka 4. Zakonika;

(b) u trenutku kada su podnesene carini:

 pošljke poslane kao pisma i poštanski paketi koje nisu navedene pod (a), pod uvjetom da im je priložen obrazac ►M18  CN22 ◄ i/ili deklaracija ►M18  CN23 ◄ ;

B. za izvoz:

(a) trenutku kad ih prihvate poštanska tijela, ako se radi o pošiljkama poslanima kao pisma i poštanski paketi koje ne podliježu plaćanju izvoznih carina;

(b) u trenutku kad su podnesene carini, ako se radi o pošiljkama poslanima kao pisma i poštanski paketi koje podliježu plaćanju izvoznih carina, pod uvjetom da im je priložen obrazac ►M18  CN22 ◄ i/ili deklaracija ►M18  CN23 ◄ .

2.  Primatelj, u slučajevima iz stavka 1.A, i pošiljatelj, u slučajevima iz stavka 1.B, smatraju se deklarantom i, prema potrebi, dužnikom. Carinska tijela mogu propisati da se poštanska uprava smatra deklarantom i, prema potrebi, dužnikom.

3.  Za potrebe stavka 1., za robu koja ne podliježe plaćanju carine smatra se da je bila podnesena carini u smislu članka 63. Zakonika, carinska deklaracija prihvaćena i puštanje robe odobreno:

(a) u slučaju uvoza, u trenutku kada je roba dostavljena primatelju;

(b) u slučaju izvoza, u trenutku kada je roba prihvaćena od strane poštanskih tijela.

4.  Ako uz pošiljku poslanu kao pismo ili poštanski paket koja nije izuzeta od obveze da bude prevezena do carine u skladu s odredbama članka 38. stavka 4. Zakonika nije priložen obrazac ►M18  CN22 ◄ i/ili deklaracija ►M18  CN23 ◄ ili ako ta deklaracija nije potpuna, carinska tijela određuju obrazac na kojem carinsku deklaraciju treba podnijeti ili dopuniti.

Članak 238.

Članak 237. ne primjenjuje se:

 na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi čija ukupna vrijednost prelazi statistički prag koji je utvrđen važećim odredbama Zajednice; carinska tijela mogu odrediti više pragove,

 na pošiljke koje sadrže robu komercijalne naravi koje čine dio uzastopnih pošiljaka istovrsnih postupaka,

 ako je podnesena carinska deklaracija u pisanom obliku, usmeno ili uporabom tehnike za obradu podataka,

 na pošiljke koje sadrže robu iz članka 235.



GLAVA VIII.

PREGLED ROBE, NALAZI CARINARNICE I OSTALE MJERE KOJE PRIMJENJUJE CARINARNICA

Članak 239.

1.  Roba se pregledava na mjestima i u vrijeme koje za to odrede carinska tijela.

2.  Međutim, carinska tijela mogu, na zahtjev deklaranta, dozvoliti da se pregled robe obavi na drugim mjestima ili izvan uredovnog vremena iz stavka 1.

Deklarant snosi sve troškove nastale takvim pregledom.

Članak 240.

1.  Ukoliko carinska tijela odluče obaviti pregled robe o tome obavještavaju deklaranta ili njegovog zastupnika.

2.  Ako se odluče za djelomični pregled robe, carinska tijela obavještavaju deklaranta ili njegovog zastupnika koju robu želi pregledati. Odluka carinskih tijela je konačna.

Članak 241.

1.  Deklarant ili osoba koju on imenuje da bude prisutna pregledu robe pruža carinskim tijelima svu pomoć potrebnu za olakšanje posla. Ako pomoć nije dovoljna carinska tijela mogu zahtijevati da deklarant odredi drugu osobu koja može pružiti potrebnu pomoć.

2.  Ako deklarant odbije sudjelovati u pregledu robe ili ne opunomoći drugu osobu koja bi carinskim tijelima pri pregledu pružila potrebnu pomoć koju oni smatraju potrebnom, navedena tijela određuju rok u kojem deklarant mora ispuniti svoju obvezu, osim ako smatraju da može odustati od takvog pregleda.

Ako, po isteku roka, deklarant nije ispunio zahtjeve carinskih tijela, ona, u smislu primjene članka 75. stavka (a) Zakonika, nastavljaju pregled robe na rizik i trošak deklaranta, tražeći po potrebi usluge stručnjaka ili bilo koje druge osobe određene u skladu s važećim odredbama.

3.  Rezultati koje su carinska tijela dobila tijekom pregleda obavljenog pod uvjetima iz prethodnog stavka imaju jednaku vrijednost kao pregled obavljen u prisustvu deklaranta.

4.  Umjesto mjera utvrđenih u stavcima 2. i 3., carinska tijela imaju mogućnost smatrati deklaraciju ništavom ako deklarantovo odbijanje prisustvovanja pregledu ili imenovanja zastupnika koji bi carinskim tijelima pružio potrebnu pomoć nije spriječilo navedena tijela da utvrde da su pravila koja uređuju stavljanje robe u predmetni carinski postupak bila prekršena i ako takvim postupanjem deklarant ne izigrava ili ne pokušava izigravati odredbe članka 66. stavka 1. ili članka 80. stavka 2. Zakonika.

Članak 242.

1.  Ako carinska tijela odluče uzeti uzorke, o svojoj odluci izvješćuju deklaranta ili njegovog zastupnika.

2.  Carinska tijela sami uzimaju uzorke. Međutim, mogu zatražiti da to pod njihovim nadzorom učini deklarant ili osoba koju on imenuje.

Uzorci se uzimaju u skladu s metodama iz važećih odredaba.

3.  Uzorci se uzimaju u količinanama koje ne premašuju količinu koja je potrebna za analizu ili podrobniji pregled, uključujući moguću superanalizu.

Članak 243.

1.  Deklarant ili osoba koju on imenuje da bude prisutna uzimanju uzoraka pruža carinskim tijelima svu pomoć potrebnu za olakšanje postupka.

▼M7

2.  Kad deklarant odbije prisustvovati uzimanju uzoraka ili odrediti drugu osobu u tu svrhu ili kad carinskim tijelima ne pruži svu pomoć potrebnu radi olakšavanja postupka, primjenjuju se odredbe članka 241. stavka 1. druge rečenice i članka 241. stavaka 2., 3. i 4.

▼B

Članak 244.

Ako carinska tijela uzmu uzorke za analizu ili podrobniji pregled, odobravaju puštanje predmetne robe bez čekanja rezultata analize ili pregleda, osim ako ne postoje drugi razlozi da to ne učine, i pod uvjetom da su, ako je carinski dug nastao ili bi mogao nastati, predmetne carine već proknjižene i plaćene ili osigurane.

Članak 245.

1.  Količine uzoraka koje su uzete od strane carinarnice ne oduzimaju se od prijavljene količine.

2.  Što se tiče izvozne deklaracije ili deklaracije za vanjsku proizvodnju, deklarantu se odobrava, ako to dopuštaju okolnosti, da u svrhu popunjavanja pošiljke nadomjesti količinu robe uzetu za uzorak s istovjetnom robom.

Članak 246.

1.  Osim ako se ne unište tijekom analize ili detaljnijeg ispitivanja, uzeti uzorci vraćaju se deklarantu na njegov zahtjev i trošak kada ih carinska tijela više ne trebaju čuvati, a posebno nakon što su iscrpljena sva pravna sredstva koja je deklarant imao na raspolaganju protiv odluke carinskih tijela donesene na osnovi rezultata navedene analize ili drugog detaljnijeg ispitivanja.

2.  Ako deklarant ne zahtijeva da mu se vrate uzorci, uzorci se mogu uništiti ili pohraniti kod carinskih tijela. U pojedinim slučajevima, međutim, carinska tijela mogu zahtijevati od deklaranta da ukloni ostatak uzoraka.

Članak 247.

1.  Ako carinska tijela provjeravaju deklaracije i priložene isprave ili obave pregled robe, ona bilježe na primjerku deklaracije koju zadržavaju ili na ispravi koja se prilaže, osnove i rezultate bilo koje takve provjere ili pregleda. U slučaju djelomičnog pregleda robe, bilježe se podaci o pregledanoj pošiljci.

Prema potrebi, carinska tijela također navode u deklaraciji da je deklarant ili njegov zastupnik bio odsutan.

2.  Ako rezultati provjere deklaracije i priloženih isprava ili pregleda robe nisu u skladu s podacima navedenim u deklaraciji, carinska tijela navode, barem na preslici deklaracije koju zadržavaju navedena tijela, ili na ispravi koja se prilaže deklaraciji, podatke koje je potrebno uzeti u obzir u smislu obračuna davanja u vezi s predmetnom robom i, prema potrebi, obračuna subvencija ili drugih iznosa plaćenih pri izvozu te primjene ostalih odredaba koje uređuju carinski postupak u koji je roba stavljena.

3.  U rezultatima provjere carinska tijela po potrebi navode načine utvrđivanja identifikacije. Rezultati sadrže datum i potrebne podatke za prepoznavanje službenika koji ih je izdao.

4.  Ako carinska tijela niti provjeravaju deklaraciju niti pregledavaju robu, ne ovjeravaju deklaraciju ili priloženu ispravu iz stavka 1.

▼M32

5.  Za provedbu postupka provoza u Zajednici, polazna carinarnica evidentira rezultate provjere upisujući odgovarajuće podatke u deklaraciju za provozni postupak.

▼B

Članak 248.

1.  Puštanjem robe nastaje obveza knjiženja uvoznih carina utvrđenih na osnovi podataka u deklaraciji. Ako carinska tijela smatraju da bi provjere koje su izvršili mogle prouzročiti viši iznos carina od onoga koji proizlazi iz podataka navedenih u deklaraciji koje će se obračunati, carinska tijela nadalje zahtijevaju polaganje jamstva dovoljnog za pokrivanje razlike između iznosa navedenog o podatcima u deklaraciji i iznosa koji se naposljetku može obračunati za robu. Međutim, deklarant može zahtijevati izravno knjiženje iznosa carina kojem roba može naposljetku podlijegati umjesto polaganja navedenog jamstva.

2.  Ako, na temelju izvršenih provjera, carinska tijela ustanove da se iznos uvoznih carina razlikuje od iznosa koji proizlazi od podataka iz deklaracije, puštanje robe dovodi do neposrednog knjiženja tako procijenjenog iznosa.

3.  Ako carinska tijela sumnjaju primjenjuje li se ili ne zabrana ili ograničenje i to se ne može razriješiti dok rezultati provjere, koju su provodila tijela, nisu poznati, predmetna roba ne može biti puštena.

▼M12

4.  Neovisno o stavku 1., carinska tijela mogu se suzdržati od uzimanja jamstva u pogledu robe koja je podložna zahtjevu za povlačenje carinskih kvota ako u trenutku kada je odobrena deklaracija za puštanje u slobodni promet utvrde da je predmetna carinska kvota nekritična u smislu članka 308.c.

▼B

Članak 249.

1.  Carinska tijela određuju način puštanja robe, vodeći računa o mjestu na kojem se roba nalazi i posebnim načinima na koje se provodi njezin nadzor.

2.  Ako je podnesena deklaracija u pisanom obliku, puštanje robe i datum puštanja robe navodi se na deklaraciji ili, po potrebi, na ispravi koja joj je priložena, a preslika se vraća deklarantu.

▼M32

3.  Za provedbu postupka provoza Zajednice, ako to dozvoljavaju rezultati provjere deklaracije, polazna carinarnica odobrava puštanje robe i unosi datum puštanja u kompjuterizirani sustav.

▼B

Članak 250.

1.  Ako carinska tijela ne mogu odobriti puštanje robe iz jednog od razloga navedenih u drugoj i trećoj alineji članka 75. stavka (a) Zakonika, tijela deklarantu određuju rok za ispunjavanje propisanih obveza.

2.  Ako, u okolnostima iz druge alineje članka 75. stavka (a) Zakonika, deklarant nije predočio zahtijevane isprave u roku iz stavka 1., predmetna deklaracija smatra se nevažećom i carinarnica je poništava. Primjenjuju se odredbe članka 66. stavka 3. Zakonika.

3.  U slučajevima iz treće alineje članka 75. stavka (a) Zakonika, i ne dovodeći u pitanje mjere poduzete na temelju prvog podstavka članka 66. stavka 1. ili članka 182. Zakonika, ako deklarant ne plati nastali carinski dug, odnosno ne položi odgovarajući instrument osiguranja za plaćanje carinskog duga u roku iz stavka 1., carinska tijela mogu započeti pripremne formalnosti za prodaju robe. U tom se slučaju roba prodaje ako u međuvremenu zahtijevani uvjeti nisu bili ispunjeni, po potrebi prisilnom prodajom ako to dozvoljava zakon države članice kojoj predmetna tijela pripadaju. Carinska tijela o tome obavješćuju deklaranta.

Carinska tijela mogu, na rizik i trošak deklaranta, premjestiti robu u poseban prostor koji je pod njihovim nadzorom.

Članak 251.

Odstupajući od članka 66. stavka 2. Zakonika, carinska deklaracija može se poništiti nakon puštanja robe, kako je predviđeno ispod:

1. ako se utvrdi da je roba greškom deklarirana za carinski postupak radi kojeg je nastala obveza plaćanja uvoznih carina umjesto da je bila stavljena u drugi carinski postupak, carinska tijela poništavaju deklaraciju ako je zahtjev podnesen u roku tri mjeseca od dana prihvaćanja carinske deklaracije pod uvjetom da:

 roba nije bila upotrebljavana protivno uvjetima koje predviđa carinski postupak u kojeg je morala biti stavljena,

 je roba u trenutku kad je bila deklarirana za prvi postupak bila namijenjena za stavljanje u drugi carinski postupak, za kojeg je ispunjavala sve zahtijevane uvjete, te

 je roba bez odlaganja stavljena u carinski postupak za koji je stvarno namijenjena.

Deklaracija za stavljanje robe u drugi carinski postupak proizvodi učinke od dana prihvaćanja poništene deklaracije.

U posebno opravdanim, izvanrednim slučajevima, carinska tijela mogu dopustiti protek tromjesečnog roka;

▼M1

1a. Ako se utvrdi da je roba bila pogrešno deklarirana umjesto druge robe, u carinski postupak koji nalaže obvezu plaćanja uvoznih carina, carinska tijela poništavaju deklaraciju ako se zahtjev u tu svrhu podnese u roku od tri mjeseca od datuma zaprimanja deklaracije, pod uvjetom da se:

 izvorno deklarirana roba:

 

i. nije koristila na drugi način osim dozvoljenog prema izvornom statusu; i

ii. da je bila vraćena u svoj izvorni status;

 i da

 se roba, koja se trebala deklarirati za prvobitno namjeravani carinski postupak:

 

i. mogla predati istoj carinarnici u trenutku podnošenja izvorne deklaracije; i

ii. je bila deklarirana za isti carinski postupak kao što je prvobitno predviđeno.

Carinska tijela mogu dozvoliti prekoračenje navedenog roka u propisno utemeljenim iznimnim slučajevima;

▼M12

1.b u slučaju robe naručene poštom koja je vraćena, carinska tijela poništavaju deklaraciju za puštanje u slobodni promet ako je u tu svrhu podnesen zahtjev u roku od tri mjeseca od dana prihvaćanja deklaracije, pod uvjetom da je roba izvezena na adresu izvornog dobavljača ili na drugu adresu koju je naveo dotični dobavljač.

▼M20

1.c Ako je retroaktivno odobrenje izdano u skladu s:

 člankom 294. za puštanje u slobodan promet uz rukovanje po povoljnoj tarifi ili po smanjenoj ili nultoj stopi zbog konačne uporabe robe, ili

 člankom 508. za carinski postupak s gospodarskim učinkom.

▼B

2. ako je roba bila deklarirana za izvoz ili za postupak vanjske proizvodnje, deklaracija se poništava pod uvjetom da:

(a) u slučaju da je roba predmet izvozne carine, zahtjeva za povrat uvozne carine, subvencija ili drugih iznosa pri izvozu ili drugih posebnih izvoznih mjera:

 deklarant podnosi izvoznoj carinarnici dokaz da roba nije napustila carinsko područje Zajednice,

 deklarant navedenoj carinarnici vrati sve preslike carinske deklaracije zajedno sa svim drugim ispravama koje su mu izdane po prihvaćanju deklaracije,

 deklarant podnosi izvoznoj carinarnici dokaz da su vraćene sve subvencije i drugi iznosi odobreni na temelju sadržaja izvozne deklaracije predmetne robe, odnosno da su predmetne uprave poduzele mjere da se ti iznosi ne isplate, te

 deklarant, u skladu s važećim odredbama, ispuni sve druge obveze koje odredi izvozna carinarnica radi uređivanja položaja robe.

Poništavanje carinske deklaracije ima za posljedicu vraćanje u prvotno stanje otpisa količina izvršenog na izvoznoj dozvoli i potvrdi o utvrđenom predujmu.

Ako roba deklarirana za izvoz mora u određenom roku napustiti carinsko područje Zajednice, nepoštivanje tog roka ima za posljedicu poništavanje odnosne deklaracije;

▼M33

(b) u slučaju druge robe, izvozna carinarnica je u skladu s člankom 792.a stavkom 1. bila informirana ili u skladu s člankom 796.e stavkom 2. smatra da deklarirana roba nije napustila carinsko područje Zajednice.

▼B

3. ako je radi ponovnog izvoza robe bila podnesena deklaracija, gornji stavak 2. primjenjuje se na odgovarajući način;

4. ako je roba iz Zajednice bila stavljena u postupak carinskog skladištenja u smislu članka 98. stavka 1. točke (b) Zakonika, poništavanje deklaracije za stavljanje u taj postupak može se zatražiti i obaviti pod uvjetom da su prihvaćene mjere predviđene u odgovarajućim zakonima za slučajeve nepoštivanja nekog od dopuštenih postupanja ili uporabe.

Ako, po isteku roka određenog za ostavljanje robe u postupku carinskog skladištenja nije bio podnesen zahtjev za određivanje nekog od dopuštenih postupanja ili uporabe predviđenog odgovarajućim zakonima, carinska tijela poduzimaju mjere predviđene tim zakonima.

▼M1

Članak 252.

Ako carinska tijela prodaju robu Zajednice u skladu s člankom 75. točkom (b) Zakonika, prodaja se obavlja u skladu s važećim postupcima u državama članicama.

▼B



GLAVA IX.

POJEDNOSTAVNJENI POSTUPCI



▼M1

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe



▼M32

Odjeljak 1.

Općenito

▼B

Članak 253.

1.  Postupak na osnovi nepotpune deklaracije carinskim tijelima dopušta da prihvate, u propisno opravdanom slučaju, deklaraciju koja ne sadrži sve potrebne podatke ili kojoj nisu priložene sve isprave potrebne za predmetni carinski postupak.

2.  Pojednostavnjeni postupak deklariranja omogućava da se za robu započne predmetni carinski postupak po podnošenju pojednostavnjene deklaracije uz obavezu naknadnog podnošenja dopunske deklaracije, koja je s obzirom na okolnosti slučaja opća, periodična ili rekapitulativna.

3.  Postupak kućnog carinjenja omogućuje stavljanje robe u predmetni carinski postupak koji se obavlja u prostorijama osobe na koju se to odnosi ili na drugim mjestima koja odrede ili odobre carinska tijela.

▼M32

4.  Svaka osoba može podnijeti zahtjev za odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja, koje se toj osobi izdaje za vlastitu uporabu ili uporabu kao zastupnik, pod uvjetom da postoje zadovoljavajuće evidencije i postupci koji carinskom tijelu koje izdaje odobrenje omogućuju da identificira zastupane osobe i izvrši odgovarajuće carinske kontrole.

Taj se zahtjev također može odnositi na integrirano odobrenje ne dovodeći u pitanje članak 64. Zakonika.

5.  Uporaba pojednostavnjene deklaracije ili postupka kućnog carinjenja ovisi o predočenju osiguranja za uvozne carine i druge namete.

6.  Korisnik odobrenja poštuje uvjete i kriterije utvrđene u ovom poglavlju i obveze koje proizlaze iz odobrenja, ne dovodeći u pitanje obveze deklaranta te pravila koja uređuju nastanak carinskog duga.

7.  Korisnik odobrenja obavještava carinsko tijelo izdavatelja o svim čimbenicima koji nastaju nakon izdavanja odobrenja koji bi mogli utjecati na njegovo trajanje ili sadržaj.

8.  Carinsko tijelo koje izdaje odobrenje obavlja ponovnu ocjenu odobrenja za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja u sljedećim slučajevima:

(a) većim promjenama odgovarajućeg zakonodavstva Zajednice;

(b) postojanju opravdane sumnje da korisnik odobrenja više ne ispunjava odgovarajuće uvjete.

U slučaju odobrenja za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja izdanog podnositelju zahtjeva od čijeg je osnivanja proteklo manje od tri godine, tijekom prve godine nakon izdavanja obavlja se stroži nadzor.

▼M1

Članak 253.a

Ako se za pojednostavnjeni postupak upotrebljava sustav za obradu podataka radi sastavljanja carinskih deklaracija ili tehnike za obradu podataka, odredbe iz članaka 199. stavka 2. i stavka 3., članaka 222., 223. i 224. primjenjuju se mutatis mutandis.

▼M32

Uporaba pojednostavnjene deklaracije ili postupka kućnog carinjenja ovisi o podnošenju elektroničkih carinskih deklaracija i obavijesti.

▼M38

Međutim, u slučajevima kada računalni sustavi carinskih tijela ili gospodarskih subjekata nisu postavljeni za podnošenje ili primanje pojednostavnjenih carinskih deklaracija ili obavijesti o kućnom carinjenju korištenjem tehnike za obradu podataka, carinska tijela mogu prihvatiti druge oblike deklaracija i obavijesti kako su sama propisala, pod uvjetom da se obavi učinkovita analiza rizika.

▼M32



Odjeljak 2.

Izdavanje, obustava i oduzimanje odobrenja za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja

Članak 253.b

1.  Zahtjevi za odobrenje pojednostavnjene deklaracije ili postupka kućnog carinjenja podnosi se uporabom obrasca zahtjeva iz Priloga 67. ili u odgovarajućem elektroničkom formatu.

2.  Kada carinsko tijelo koje izdaje odobrenje ustanovi da zahtjev ne sadrži sve potrebne podatke, ono u roku od 30 kalendarskih dana od primitka zahtjeva traži od podnositelja zahtjeva da dostavi odgovarajuće podatke, navodeći razloge za svoj zahtjev.

3.  Zahtjev se ne prihvaća ako:

(a) nije u skladu sa stavkom 1.;

(b) nije bio podnesen nadležnim carinskim tijelima;

(c) je podnositelj zahtjeva bio optužen za ozbiljno kazneno djelo povezano s gospodarskom djelatnošću podnositelja zahtjeva;

(d) je podnositelj zahtjeva u trenutku podnošenja zahtjeva u stečajnom postupku.

4.  Prije izdavanja odobrenja za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja, carinska tijela revidiraju evidenciju podnositelja zahtjeva, osim ako se ne mogu koristiti rezultati prethodne revizije.

Članak 253.c

1.  Odobrenje za postupak pojednostavnjene deklaracije izdaje se pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti i kriteriji utvrđeni u članku 14.h, osim stavka 1. točke (c), u članku 14.i točkama (d), (e) i (g) te u članku 14.j.

Odobrenje za postupak kućnog carinjenja izdaje se pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti i kriteriji utvrđeni u članku 14.h, osim stavka 1. točke (c), u članku 14.i te u članku 14.j.

Za izdavanje odobrenja iz prvog i drugog podstavka, carinska tijela primjenjuju članak 14.a stavak 2. i upotrebljava obrazac za odobrenje iz Priloga 67.

2.  Ako je podnositelj zahtjeva korisnik potvrde AEO iz točke (a) ili (c) članka 14.a stavka 1., smatra se da su uvjeti i kriteriji iz stavka 1. ovog članka ispunjeni.

Članak 253.d

1.  Carinsko tijelo koje izdaje odobrenje suspendira odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja:

(a) ako se otkrije da se nisu poštivali uvjeti i kriteriji iz članka 253.c stavka 1.;

(b) ako carinska tijela imaju dovoljno razloga vjerovati da je korisnik odobrenja ili neka druga osoba iz točaka (a), (b) ili (d) članka 14.h stavka 1. počinila neki čin koji je doveo do kaznenog postupka i povezan je s povredom carinskih propisa.

Međutim, u slučajevima iz točke (b) prvog podstavka ovog članka, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje može odlučiti da ne suspendira odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja ako smatra da je povreda propisa od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili veličinu carinskih radnji te kako ne bi stvorila sumnje u pogledu dobre vjere korisnika odobrenja.

Prije donošenja odluke, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje dostavlja svoje rezultate korisniku odobrenja. Korisnik odobrenja ima pravo na ispravak stanja i/ili izražavanje svog mišljenja u roku od 30 kalendarskih dana od dana dostavljanja rezultata.

2.  Ako korisnik odobrenja ne ispravi situaciju iz točke (a) prvog podstavka stavka 1. u roku od 30 kalendarskih dana, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje obavještava korisnika odobrenja da se odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja obustavlja na razdoblje od 30 kalendarskih dana kako bi se korisniku odobrenja omogućilo da poduzme potrebne mjere da ispravi to stanje.

3.  U slučajevima iz točke (b) prvog podstavka stavka 1., carinsko tijelo koje izdaje odobrenje suspendira odobrenje do kraja sudskog postupka. Ono o tome obavješćuje korisnika odobrenja.

4.  Kada korisnik odobrenja ne može ispraviti stanje u roku od 30 kalendarskih dana, ali može predočiti dokaze da se uvjeti mogu ispuniti ako se produlji rok obustave, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje suspendira odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja za daljnjih 30 kalendarskih dana.

5.  Suspenzija odobrenja ne utječe na carinski postupak koji je već započeo prije datuma obustave, ali još nije dovršen.

Članak 253.e

1.  Kada je korisnik odobrenja carinskom tijelu koje izdaje odobrenje pružio zadovoljavajuće dokaze da je poduzeo potrebne mjere radi poštivanja uvjeta i kriterija koji moraju biti ispunjeni u odobrenju za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje povlači suspenziju i obavještava korisnika odobrenja. Suspenzija se mora povući prije isteka roka utvrđenog u članku 253.d stavku 2. ili 4.

2.  Ako korisnik odobrenja ne poduzme odgovarajuće mjere u razdoblju suspenzije predviđenom u članku 253.d stavku 2. ili 4., primjenjuje se članak 253.g.

Članak 253.f

1.  Ako korisnik odobrenja privremeno nije u mogućnosti ispuniti neki od uvjeta i kriterija utvrđenih za odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja, on može zatražiti suspenziju odobrenja. U takvim slučajevima, korisnik odobrenja obavješćuje carinsko tijelo koje izdaje odobrenje, navodeći datum na koji će moći ponovno ispunjavati uvjete i kriterije. On također obavješćuje carinsko tijelo koje izdaje odobrenje o svim planiranim mjerama i datumu njihova provođenja.

2.  Ako korisnik odobrenja ne ispravi situaciju u razdoblju navedenom u svojoj obavijesti, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje može odobriti razumno produljenje, pod uvjetom da je korisnik odobrenja postupao u dobroj vjeri.

Članak 253.g

Ne dovodeći u pitanje članak 9. Zakonika i članak 4. ove Uredbe, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje oduzima odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja u sljedećim slučajevima:

(a) kada korisnik odobrenja ne ispravi situaciju iz članka 253.d stavka 2. i članka 253.f stavka 1.;

(b) kada je korisnik odobrenja ili druga osoba iz točaka (a), (b) ili (d) članka 14.h stavka 1. počinila ozbiljne ili ponovljene povrede carinskih propisa, a nema daljnjeg prava na žalbu;

(c) na zahtjev korisnika odobrenja.

Međutim, u slučaju iz točke (b) prvog podstavka, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje može odlučiti da neće oduzeti odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja ako smatra da su kršenja od zanemarive važnosti u odnosu na broj ili veličinu carinskih radnji te kako se ne bi stvorile sumnje u pogledu dobre vjere korisnika odobrenja.



POGLAVLJE 1.A

Jedinstveno odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja



Odjeljak 1.

Postupak podnošenja zahtjeva

Članak 253.h

1.  Zahtjev za jedinstveno odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja podnosi se jednom od carinskih tijela iz članka 14.d stavaka 1. i 2.

Međutim, kada se zahtjev za odobrenje za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja podnosi u kontekstu zahtjeva za jedinstvenim odobrenjem za posebnu uporabu ili za carinski postupak s gospodarskim učinkom, ili nakon takvog zahtjeva, primjenjuje se članak 292. stavci 5. i 6. ili članci 500. i 501.

2.  Ako se dio odgovarajuće evidencije ili dokumentacije čuva u državi članici koja nije država članica podnošenja zahtjeva, podnositelj zahtjeva uredno popunjava polja 5.a, 5.b i 7. obrasca zahtjeva iz Priloga 67.

3.  Podnositelj zahtjeva osigurava dostupnu središnju točku ili imenuje osobu za kontakt u upravi podnositelja zahtjeva u državi članici podnošenja zahtjeva kako bi se carinskim tijelima na raspolaganje dali svi podaci potrebni za dokazivanje poštivanja zahtjeva za izdavanje jedinstvenog odobrenja.

4.  Podnositelji zahtjeva, koliko je to moguće, carinskim tijelima podnose potrebne podatke elektroničkim putem.

5.  Do uvođenja sustava za elektroničku razmjenu podataka između predmetnih država članica, koji je potreban radi odgovarajućih carinskih postupaka, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje može odbiti zahtjeve podnesene na temelju stavka 1. ako bi jedinstveno odobrenje dovelo do neproporcionalne upravne naknade.

Članak 253.i

1.  Države članice Komisiji dostavljaju popis carinskih tijela iz članka 253.h stavka 1. kojima se moraju podnositi zahtjevi i eventualne naknadne promjene. Komisija te podatke objavljuje na internetu. Ta tijela imaju status carinskih tijela koja izdaju jedinstvena odobrenja za pojednostavnjenu deklaraciju i postupak kućnog carinjenja.

2.  Države članice imenuju središnji ured odgovoran za razmjenu informacija među državama članicama i između država članica i Komisije te Komisiju obavješćuju o tom uredu.



Odjeljak 2.

Postupak izdavanja

Članak 253.j

1.  Kada se podnosi zahtjev za jedinstvenim odobrenjem za pojednostavnjenu deklaraciju ili postupak kućnog carinjenja, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje drugim predmetnim carinskim tijelima daje na raspolaganje sljedeće podatke:

(a) zahtjev;

(b) nacrt odobrenja;

(c) sve podatke potrebne za izdavanje odobrenja.

Podaci se daju na raspolaganje uporabom komunikacijskog sustava iz članka 253.m nakon što je on uveden.

2.  Carinsko tijelo koje izdaje odobrenje u sljedećim rokovima daje na raspolaganje podatke iz točaka (a), (b) i (c) stavka 1.:

(a) 30 kalendarskih dana ako je podnositelju zahtjeva prethodno odobrena pojednostavnjena deklaracija ili postupak kućnog carinjenja ili potvrda AEO iz točke (a) ili (c) članka 14.a stavka 1.;

(b) 90 kalendarskih dana u svim ostalim slučajevima.

Kada carinsko tijelo koje izdaje odobrenje nije u mogućnosti poštivati te rokove, može ih produljiti za 30 kalendarskih dana. U tim slučajevima, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje prije isteka tih rokova obavješćuje podnositelja zahtjeva o razlozima za produljenje.

Rok teče od dana na koji carinsko tijelo koje izdaje odobrenje primi sve potrebne podatke iz točaka (a), (b) ili (c) stavka 1. Carinsko tijelo koje izdaje odobrenje obavješćuje podnositelja zahtjeva da je zahtjev prihvaćen te navodi datum od kojeg počinje teći rok.

3.  Do 31. prosinca 2009., najdulja razdoblja od 30 ili 90 kalendarskih dana predviđena u prvom podstavku stavka 2. zamjenjuje se s 90 ili 210 kalendarskih dana.

Članak 253.k

1.  Carinsko tijelo koje izdaje odobrenje države članice u kojoj je zahtjev podnesen i carinska tijela drugih država članica uključenih u jedinstveno odobrenje za koje je podnesen zahtjev surađuju u uspostavljanju operativnih zahtjeva i zahtjeva u pogledu izvještavanja, uključujući kontrolni plan za nadzor carinskog postupka koji se odvija u okviru jedinstvenog odobrenja. Međutim, podaci koji se razmjenjuju u svrhe carinskog postupka (postupaka) između predmetnih carinskih tijela ne smiju biti opširniji od onih utvrđenih u Prilogu 30.A.

2.  Carinska tijela drugih država članica kojih se tiče jedinstveno odobrenje za koje je podnesen zahtjev obavješćuju carinsko tijelo koje izdaje odobrenje o eventualnim prigovorima u roku od 30 kalendarskih dana od dana primitka nacrta odobrenja. Ako je za obavijest potrebno dodatno vrijeme, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje se obavješćuje čim je prije moguće, a u svakom slučaju u tom roku. Dodatni rok se može produljiti na najviše 30 kalendarskih dana. U slučaju odobrenja produljenja, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje obavješćuje podnositelja zahtjeva o produljenju roka.

Kada je poslana obavijest o prigovorima, a carinska tijela nisu u tome roku došla do sporazuma, zahtjev se odbija na temelju podnesenih prigovora.

Ako konzultirano carinsko tijelo ne odgovori u okviru roka (rokova) utvrđenih u prvom podstavku, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje može pretpostaviti da ne postoje prigovori u pogledu izdavanja tog odobrenja, dok konzultirano carinsko tijelo ostaje odgovorno.

3.  Prije djelomičnog ili potpunog odbijanja nekog zahtjeva, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje obavješćuje podnositelja zahtjeva o razlozima na kojima namjerava temeljiti svoju odluku, a podnositelj zahtjeva ima priliku izraziti svoje mišljenje u roku od 30 kalendarskih dana od dana obavijesti.

Članak 253.l

1.  Ako je zahtjev za jedinstvenim odobrenjem podnio podnositelj koji je posjednik potvrde AEO iz točke (a) ili (c) članka 14.a stavka 1., odobrenje se izdaje ako je dogovorena razmjena potrebnih informacija između:

(a) podnositelja zahtjeva i carinskog tijela koje izdaje odobrenje;

(b) tijela koje izdaje odobrenje i drugih predmetnih carinskih tijela kojih se tiče jedinstveno odobrenje za koje je podnesen zahtjev.

U slučajevima kada podnositelj zahtjeva nije korisnik potvrde AEO iz točke (a) ili (c) članka 14.a stavka 1., odobrenje se izdaje kada se carinsko tijelo koje izdaje odobrenje uvjeri da podnositelj zahtjeva može ispuniti uvjete i kriterije za odobrenje utvrđene u člancima 253., 253.a i 253.c te kada je dogovorena potrebna razmjena informacija iz prvog podstavka ovog stavka.

2.  Nakon što dobije suglasnost ili neutemeljene prigovore od drugih predmetnih carinskih tijela, carinsko tijelo koje izdaje odobrenje izdaje odobrenje u skladu s obrascem odobrenja iz Priloga 67., u roku od 30 kalendarskih dana nakon isteka razdoblja utvrđenih u članku 253.k stavku 2. ili 3.

Carinsko tijelo koje izdaje odobrenje carinskim tijelima u sudjelujućim državama članicama daje na raspolaganje odobrenje, koristeći informacijski i komunikacijski sustav iz članka 253.m nakon što je isti uveden.

3.  Jedinstvena odobrenja za pojednostavnjenu deklaraciju i postupak kućnog carinjenja priznaju se u svim državama članicama navedenim u polju 10. ili polju 11. odobrenja, ili prema potrebi u oba polja.



Odjeljak 3.

Razmjena informacija

Članak 253.m

1.  Elektronički informacijski i komunikacijski sustav koji određuju Komisija i carinska tijela međusobnim dogovorom koristi se, nakon njegove uspostave, za proces informiranja i komuniciranja između carinskih tijela te radi obavješćivanja Komisije i gospodarskih subjekata. Podaci pruženi gospodarskim subjektima ograničavaju se na nepovjerljive podatke određene u glavi II. točki 16. Pojašnjenja zahtjeva za odobrenje za pojednostavnjene postupke utvrđene u Prilogu 67.

2.  Komisija i carinska tijela, koristeći sustav iz stavka 1., razmjenjuju, pohranjuju i imaju pristup sljedećim podacima:

(a) podacima iz zahtjeva;

(b) podacima potrebnim za postupak izdavanja;

(c) jedinstvenim odobrenjima izdanim za postupke iz članka 1. stavaka 13. i 14., i, prema potrebi, njihovim izmjenama, obustavama i opozivima;

(d) rezultatima ponovnih ocjena u skladu s člankom 253. stavkom 8.

3.  Komisija i države članice mogu javnosti putem interneta objaviti popis jedinstvenih odobrenja, kao i nepovjerljive podatke definirane u glavi II. točki 16. Pojašnjenja zahtjeva za odobrenje za pojednostavnjene postupke iz Priloga 67. uz prethodni pristanak korisnika odobrenja. Popis se ažurira.

▼B



POGLAVLJE 2.

Deklaracije za puštanje robe u slobodni promet



Odjeljak 1.

Nepotpune deklaracije

▼M29

Članak 254.

Na zahtjev deklaranta, carinska tijela mogu prihvatiti deklaracije za puštanje u slobodni promet koje ne sadrže sve podatke utvrđene iz Priloga 37.

Međutim, te deklaracije sadrže najmanje podatke za nepotpunu deklaraciju iz Priloga 30.A.

▼B

Članak 255.

1.  Deklaracijama za puštanje robe u slobodni promet koje carinska tijela prihvaćaju na osnovi zahtjeva deklaranta bez da su joj priložene sve propisane isprave, priložene su barem one isprave koje su potrebne da bi se deklarirana roba mogla pustiti u slobodni promet.

2.  Odstupajući od od stavka 1., može se prihvatiti deklaracija kojoj nisu priložene sve isprave koje bi morale biti priložene prije puštanja robe u slobodni promet ako se carinskim tijelima prethodno dokaže:

(a) da predmetna isprava postoji i da je važeća;

(b) da nije mogla biti priložena deklaraciji iz razloga na koje deklarant nije mogao utjecati;

(c) da bi odgađanje prihvaćanja takve deklaracije sprečavalo puštanje robe u slobodni promet ili bi radi odlaganja trebalo obračunati carinu po višoj stopi.

Podaci vezani uz isprave koje nedostaju u svim slučajevima navedeni su na deklaraciji.

Članak 256.

1.  Rok koji carinska tijela dopuštaju deklarantu za slanje podataka ili podnošenje isprava koje nedostaju u trenutku prihvata deklaracije ne smije biti dulji od jednog mjeseca od datuma prihvata deklaracije.

▼M22

U slučajevima u kojima je potrebna isprava za odobravanje smanjene ili nulte stope carine, a carinska tijela osnovano smatraju da bi se za robu deklariranu nepotpunom deklaracijom mogla odobriti smanjena ili nulta stopa carine, na zahtjev deklaranta, može se za podnošenje te isprave odobriti rok koji je duži od roka predviđenog u prvom podstavku, ako to opravdavaju okolnosti. Taj rok ne smije biti duži od četiri mjeseca od dana prihvaćanja deklaracije. On se ne može produžiti.

▼B

Ako se podaci ili isprave koje nedostaju odnose na carinsku vrijednost, carinska tijela mogu, ako je to s obzirom na okolnosti neophodno, odrediti duži rok ili produžiti prvotno određeni rok. Kod ukupno odobrenog razdoblja uzimaju se u obzir važeći propisani rokovi.

▼M12

2.  Ako se smanjena ili nulta stopa uvozne carine primjenjuje na robu puštenu u slobodni promet u okviru carinskih kvota ili, pod uvjetom da nije ponovno uvedena naplata uobičajenih uvoznih carina, u okviru carinskih plafona ili drugih povlaštenih tarifnih mjera, korištenje carinskih kvota ili povlaštenih tarifnih mjera odobrava se samo uz prilaganje carinskim tijelima isprave koja je uvjet za odobravanje smanjene ili nulte stope. Isprava mora biti u svakom slučaju priložena:

 prije nego je carinska kvota iscrpljena, ili

 u drugim slučajevima prije datuma od kojeg se mjerom Zajednice ponovno uvode uobičajene uvozne carine.

▼B

3.  Pridržavajući se stavaka 1. i 2., isprava čije podnošenje uvjetuje odobravanje smanjene ili nulte stope uvozne carine može se podnijeti po isteku roka za razdoblje za koje je bila određena ta smanjena ili nulta stopa carine, pod uvjetom da je deklaracija za odnosnu robu prihvaćena prije isteka tog roka.

Članak 257.

1.  Prihvaćanje nepotpune deklaracije od strane carinskih tijela ne može spriječiti ili odgoditi puštanje tako deklarirane robe, osim ako za to ne postoje drugi razlozi. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 248., roba se pušta u skladu s uvjetima utvrđenima u donjim stavcima 2. do 5.

2.  Ako naknadno prilaganje podataka ili isprava koje nisu bile priložene u trenutku prihvaćanja deklaracije ne utječe na visinu carina kojima roba koju navedena deklaracija obuhvaća podliježe, carinska tijela odmah za tako deklariranu robu obračunava plativi iznos po redovitom postupku.

3.  Ukoliko, sukladno članku 254., deklaracija sadrži privremene podatke o vrijednosti, carinska tijela:

 odmah knjiže iznos carina utvrđenih na osnovi tog navoda,

 zahtijevaju, ukoliko je potrebno, da se položi jamstvo u visini razlike između navedenog iznosa i iznosa kojem roba naposljetku može podlijegati.

4.  Ukoliko, u okolnostima osim onih iz stavka 3., naknadno prilaganje podataka ili isprava koje nisu bile priložene u trenutku prihvaćanja deklaracije može utjecati na visinu carina kojima roba obuhvaćena navedenom deklaracijom podliježe:

(a) ako bi se mogla radi naknadnog prilaganja podatka ili isprave odobriti uporaba smanjene stope carine, carinska tijela:

 odmah knjiže uvozne carine koje se plaćaju po smanjenoj stopi,

 zahtijevaju da deklarant položi jamstvo u visini razlike između navedenog iznosa i iznosa uvoznih carina koju bi trebalo obračunati za tu robu, ako bi se uvozne carine na robu izračunale po uobičajenoj stopi;

(b) ako bi se moglo radi naknadnog prilaganja podataka ili isprava odobriti potpuno oslobođenje od plaćanja carina, carinska tijela zahtijevaju polaganje jamstva u visini iznosa koji bi morao biti plaćen ako bi se carine izračunale po uobičajenoj stopi.

5.  Ne dovodeći u pitanje moguće naknadne izmjene do kojih može doći, posebno kao rezultat konačnog određivanja carinske vrijednosti, deklarant ima mogućnost da, umjesto polaganja jamstva, zahtijeva direktno knjiženje:

 ako se primjenjuje druga alineja stavka 3. ili druga alineja stavka 4. točke (a), iznosa carina kojoj roba naposljetku može podlijegati, ili

 ako se primjenjuje stavak 4. točka (b), iznosa carina izračunane po uobičajenoj stopi.

Članak 258.

Ako do isteka roka iz članka 256. deklarant ne podnese podatke koji su potrebni za konačno utvrđivanje carinske vrijednosti robe ili ne podnese podatke ili isprave koji nedostaju, carinska tijela odmah knjiže, kao carine kojima predmetna roba podliježe, iznos jamstva predviđenog u skladu s odredbama druge alineje članka 257. stavka 3., druge alineje članka 257. stavka 4. točke (a) ili članka 257. stavka 4. točke (b).

Članak 259.

Nepotpunu deklaraciju prihvaćenu na temelju uvjeta iz članaka 254. do 257. može popuniti ili deklarant ili se, uz suglasnost carinskih tijela, može zamijeniti drugom deklaracijom koja udovoljava uvjetima iz članka 62. Zakonika.

U oba slučaja se kao datum utvrđivanja carina i primjenu drugih propisa koji se odnose na puštanje robe u slobodni promet primjenjuje datum prihvaćanja nepotpune deklaracije.



Odjeljak 2.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 260.

1.   ►M32  Podnositelj zahtjeva ◄ je,na osnovi pisanog zahtjeva koji sadrži sve potrebne podatke, ovlašten pod uvjetima i na način propisan u člancima 261. i 262., podnijeti deklaraciju za puštanje robe u slobodni promet u pojednostavnjenom obliku kada se roba podnosi carini.

▼M29

2.  Ta pojednostavnjena deklaracija sadrži najmanje podatke za pojednostavnjenu uvoznu deklaraciju utvrđene u Prilogu 30.A.

▼B

3.  Ako to dopuštaju okolnosti, carinska tijela mogu dozvoliti da se zahtjev za puštanje u slobodni promet iz druge alineje stavka 2. zamijeni općim zahtjevom s obzirom na postupke puštanja robe koji se odvijaju u određenom razdoblju. Upućivanje na izdano odobrenje kao odgovor na takav opći zahtjev naznačeno je na trgovačkoj ili upravnoj ispravi podnesenoj u skladu sa stavkom 1.

4.  Pojednostavnjenoj deklaraciji prilažu se sve isprave čije se podnošenje može zahtijevati radi osiguranja puštanja robe u slobodni promet. Primjenjuje se članak 255. stavak 2.

5.  Ovaj članak ne dovodi u pitanje članak 278.

▼M32

Članak 261.

▼M38

1.  Odobrenje za uporabu postupka pojednostavnjene deklaracije izdaje se podnositelju zahtjeva ako su ispunjeni uvjeti i kriteriji iz članaka 253., 253.a, 253.b i 253.c.

▼M32

2.  Kada je podnositelj zahtjeva korisnik potvrde AEO iz točke (a) ili (c) članka 14. stavka 1., carinsko tijelo koje izdaje odobrenje izdaje odobrenje kada je između podnositelja zahtjeva i carinskog tijela koje izdaje odobrenje dogovorena potrebna razmjena informacija. Smatra se da su ispunjeni svi uvjeti i kriteriji iz stavka 1. ovog članka.

▼B

Članak 262.

▼M29

1.  Odobrenje iz članka 260. sadrži sljedeće podatke:

(a) carinarnicu(-e) nadležnu(e) za prihvaćanje pojednostavnjenih deklaracija;

(b) robu na koju se odnosi; i

(c) uputu na jamstvo koje osoba polaže za pokrivanje carinskog duga koji može nastati.

U odobrenju se također navodi oblik i sadržaj dopunskih deklaracija i određuju rokovi u kojima se moraju podnijeti nadležnom carinskom tijelu imenovanom u tu svrhu.

▼B

2.  Carinska tijela mogu ne zahtijevati podnošenje dopunske deklaracije ako se pojednostavljena deklaracija tiče robe čija je vrijednost ispod statističkog praga utvrđenog važećim odredbama Zajednice i ako pojednostavnjena deklaracija već sadrži sve podatke potrebne za puštanje robe u slobodni promet.



Odjeljak 3.

Postupak kućnog carinjenja

Članak 263.

Odobrenje za uporabu postupka kućnog carinjenja izdaje se u skladu s uvjetima i na način utvrđenima u člancima 264. do 266. svakoj osobi koja zahtijeva da se puštanje robe u slobodni promet izvrši u njezinim prostorima ili na drugim mjestima iz članka 253. i koja carinskim tijeima podnese pisani zahtjev u tu svrhu koji sadrži sve potrebne podatke za izdavanje odobrenja:

 za robu koja je predmet postupka provoza Zajednice ili zajedničkog postupka provoza i za koji je naprijed navedenoj osobi izdano odobrenje za uporabu pojednostavnjenih postupaka pri odredišnoj carinarnici u skladu s ►M19  članci 406., 407. i 408., ◄

 za robu koja je prethodno stavljena u carinski postupak s gospodarskim učinkom, ne dovodeći u pitanje članak 278.,

 za robu koja je, nakon što je podnesena carini sukladno članku 40. Zakonika, prevezena u te prostore ili na mjesta u skladu s postupkom provoza, u drugim slučajevima od onih navedenih u prvoj alineji,

 za robu koja je unesena u carinsko područje Zajednice iako je izuzeta od obveze podnošenja carini sukladno članku 41. točki (b) Zakonika.

▼M32

Članak 264.

▼M38

1.  Odobrenje za uporabu postupka kućnog carinjenja izdaje se podnositelju zahtjeva ako su ispunjeni uvjeti i kriteriji iz članaka 253., 253.a, 253.b, i 253.c.

▼M32

2.  Kada je podnositelj zahtjeva korisnik potvrde AEO iz točke (a) ili (c) članka 14. stavka 1., carinsko tijelo koje izdaje odobrenje izdaje odobrenje kada je između podnositelja zahtjeva i carinskog tijela koje izdaje odobrenje organizirana potrebna razmjena informacija. Smatra se da su ispunjeni svi uvjeti i kriteriji iz stavka 1. ovog članka.

▼M32 —————

▼B

Članak 266.

▼M4

1.  Kako bi carinskim tijelima omogućilo pravilno obavljanje postupaka, korisnik odobrenja iz članka 263.:

(a) u slučajevima iz prve i treće alineje članka 263.:

i. pri puštanju robe u slobodan promet nakon njezina dolaska na mjesto određeno u tu svrhu:

 radi dobivanja odobrenja za puštanje robe u promet, pravovremeno obavješćuje carinska tijela o spomenutom dolasku robe u obliku i na način koji su carinska tijela odredila, i

 upisuje robu u svoju evidenciju;

ii. pri puštanju robe u slobodan promet nakon njezina privremenog skladištenja u smislu članka 50. Zakonika na istom mjestu, prije isteka roka utvrđenog člankom 49. Zakonika:

 radi dobivanja odobrenja za puštanje robe u promet, pravovremeno obavješćuje carinska tijela o svojoj želji da robu pusti u slobodan promet u obliku i na način koji su carinska tijela odredila, i

 upisuje robu u svoju evidenciju;

(b) u slučajevima iz druge alineje članka 263.:

 radi dobivanja odobrenja za puštanje robe u promet, pravovremeno obavješćuje carinska tijela o svojoj želji da robu pusti u slobodan promet u obliku i na način koji su carinska tijela odredila, i

 upisuje robu u svoju evidenciju.

Obavijest iz prve alineje nije potrebna ako je roba, koju treba pustiti u slobodan promet, već stavljena u carinski postupak skladištenja u skladište tipa D;

(c) u slučajevima iz četvrte alineje članka 263., neposredno nakon dolaska robe na za to određeno mjesto:

 upisuje robu u svoju evidenciju;

(d) od trenutka upisivanja u evidenciju iz točaka (a), (b) i (c) carinskim tijelima stavlja na raspolaganje sve isprave čije je predočenje potrebno radi primjene odredbi koje uređuju puštanje u slobodni promet.

▼B

2.  Pod uvjetom da to ne utječe na provjeru pravilnog obavljanja postupaka, carinska tijela mogu:

▼M4

(a) dopustiti da se obavijest iz stavka 1. točaka (a) i (b) dostavi čim dolazak robe postane neizbježan;

▼B

(b) u određenim posebnim okolnostima, ako to opravdava vrsta robe i učestalost prometa, izuzeti korisnika odobrenja od obveze obavješćivanja nadležne carinarnice o svakom prispijeću robe, pod uvjetom da navedenoj carinarnici dostavi sve podatke koje smatra potrebnima za mogući pregled robe ako se stvori potreba za tim.

U tom slučaju, upis robe u evidencije od strane odnosne osobe smatra se puštanjem robe.

▼M29

3.  Upis u evidenciju iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) može se zamijeniti bilo kojom drugom formalnošću koja nudi slična jamstva koju zahtijevaju carinska tijela. Taj upis sadrži datum kada je izvršen i barem podatke za deklaraciju u okviru postupka lokalnog carinjenja iz Priloga 30.A.

▼B

Članak 267.

Odobrenje iz članka 263. sadržava posebna pravila za obavljanje postupka, a posebno utvrđuje:

 robu na koju se odnosi,

 oblik obveza iz članka 266. i pozivanje na osiguranje koje odnosna osoba treba položiti,

 vrijeme puštanja robe,

 rok u kojem treba podnijeti dopunsku deklaraciju i pri kojoj nadležnoj carinarnici,

 uvjete pod kojima treba za robu podnijeti opću, periodičnu ili rekapitulativnu deklaraciju, po potrebi.



POGLAVLJE 3.

Deklaracije za carinski postupak s gospodarskim učinkom



Odjeljak 1.

Početak carinskog postupka s gospodarskim učinkom



Odsjek 1.

Početak postupka carinskog skladištenja



A.

Nepotpune deklaracije

Članak 268.

▼M29

1.  Na zahtjev deklaranta, ulazna carinarnica može prihvatiti deklaracije za postupak carinskog skladištenja koji ne sadrže sve podatke iz Priloga 37.

Međutim, te deklaracije sadrže barem podatke za nepotpunu deklaraciju iz Priloga 30.A.

▼B

2.  Članci 255., 256. i 259. primjenjuju se na odgovarajući način.

3.  Ovaj članak ne primjenjuje se na deklaracije za postupak poljoprivrednih proizvoda Zajednice navedenih u ►M20  članka 524. ◄



B.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 269.

▼M38

1.  Odobrenje za uporabu postupka pojednostavnjene deklaracije izdaje se podnositelju zahtjeva ako su ispunjeni uvjeti i kriteriji iz članaka 253., 253.a, 253.b, 253.c i 270.

▼B

2.  Ako se navedeni postupak koristi za postupak skladištenja u carinskom skladištu tipa D, pojednostavnjena deklaracija također sadrži vrstu predmetne robe, u detaljima koji su dostatni da se omogući neposredno i nedvosmisleno razvrstavanje, te njihovu carinsku vrijednost.

▼M1

3.  Postupak iz stavka 1. ne primjenjuje se na skladište tipa F niti na stavljanje poljoprivrednih proizvoda Zajednice iz ►M20  članka 524. ◄ u postupak u bilo kojoj vrsti skladišta.

▼M24

4.  Postupak iz druge alineje stavka 1. primjenjuje se na skladišta tipa B, osim što pri tome nije moguće koristiti trgovački dokument. Ako upravni dokument ne sadrži sve podatke iz glave I. točke (B) Priloga 37., oni se moraju navesti u pratećem zahtjevu.

▼B

Članak 270.

1.  Zahtjev iz članka 269. stavka 1. podnosi se u pisanom obliku i sadrži sve podatke potrebne za izdavanje odobrenja.

Ako okolnosti slučaja to dopuštaju, zahtjev iz članka 269. stavka 1. može se zamijeniti općim zahtjevom za obavljanje postupaka u određenom vremenskom razdoblju.

U tom slučaju zahtjev se podnosi pod uvjetima iz ►M20  članaka 497., 498. i 499. ◄ i predaje se zajedno sa zahtjevom za upravljanje carinskim skladištem ili kao izmjena prvobitnog odobrenja carinskom tijelu koje je izdalo odobrenje za postupak.

▼M32 —————

▼M32

5.  Kada je podnositelj zahtjeva korisnik potvrde AEO iz točke (a) ili (c) članka 14.a stavka 1., carinsko tijelo koje izdaje odobrenje izdaje odobrenje kada je između podnositelja zahtjeva i carinskog tijela koje izdaje odobrenje organizirana potrebna razmjena informacija. Smatra se da su ispunjeni svi uvjeti i kriteriji iz stavka 1. ovog članka.

▼M29

Članak 271.

Odobrenje iz članka 269. stavka 1. utvrđuje posebna pravila za provođenje postupka, uključujući carinarnicu(-e) početka postupka.

Nije potrebno podnijeti dopunsku deklaraciju.

▼B



C.

Postupak kućnog carinjenja

Članak 272.

▼M38

1.  Odobrenje za uporabu postupka kućnog carinjenja izdaje se podnositelju zahtjeva ako su ispunjeni uvjeti i kriteriji iz stavka 2. i članaka 253., 253.a, 253.b, 253.c i 274.

▼M6

2.  Postupak kućnog carinjenja ne primjenjuje se na skladišta tipa B i F niti na unos poljoprivrednih proizvoda Zajednice iz ►M20  članka 524. ◄ za postupak u bilo kojem tipu skladišta.

3.  Članak 270. primjenjuje se na odgovarajući način.

▼B

Članak 273.

1.  Kako bi se carinskim tijelima omogućilo pravilno obavljanje postupaka, korisnik odobrenja, po prispijeću robe na mjesto određeno u tu svrhu:

(a) propisno izvještava nadzornu carinarnicu o prispijeću robe, u obliku i na način koji odredi carinarnica;

(b) upisuje ju u evidenciju robe;

(c) stavlja nadležnoj carinarnici na raspolaganje sve isprave čije je prilaganje potrebno za puštanje robe u postupak.

Upis u evidenciju robe iz stavka (b) sadrži barem neke podatke koji su potrebni da bi se utvrdio trgovinski opis robe i njezine količine.

2.  Primjenjuje se članak 266. stavak 2.

Članak 274.

Odobrenje iz članka 272. stavka 1. utvrđuje posebna pravila za obavljanje postupka i posebno utvrđuje:

 robu na koju se odnosi,

 oblik obveza iz članka 273.,

 vrijeme puštanja robe,

Ne zahtijeva se dopunska deklaracija.



Odsjek 2.

Početak postupka unutarnje proizvodnje, postupka prerade pod carinom i postupka privremenog uvoza



A.

Nepotpune deklaracije

Članak 275.

▼M29

1.  Na zahtjev deklaranta, ulazna carinarnica može prihvatiti deklaracije za stavljanje robe u carinski postupak s gospodarskim učinkom, osim vanjske proizvodnje ili carinskog skladištenja koji ne sadrže sve podatke iz Priloga 37. ili kojima nisu priložene određene isprave iz članka 220.

Međutim, te deklaracije sadrže barem podatke za nepotpunu deklaraciju iz Priloga 30.A.

▼B

2.  Članci 255., 256. i 259. primjenjuju se na odgovarajući način.

3.  U slučajevima stavljanja robe u postupak unutarnje proizvodnje, sustav povrata, članci 257. i 258. također se primjenjuju na odgovarajući način.



B.

Pojednostavnjena deklaracija i postupci kućnog carinjenja

Članak 276.

Odredbe članaka 260. do 267. i članka 270. primjenjuju se na odgovarajući način na robu deklariranu za carinske postupke s gospodarskim učinkom obuhvaćene ovim odsjekom.



Odsjek 3.

Roba deklarirana za postupak vanjske proizvodnje

Članak 277.

Odredbe članaka 279. do 289. koje se primjenjuju na robu deklariranu za izvoz primjenjuju se na odgovarajući način na robu deklariranu za izvoz u okviru postupka vanjske proizvodnje.

▼M20



Pododjeljak 4.

Zajedničke odredbe

Članak 277.a

Ako su dva ili više odobrenja koja se odnose na carinski postupak s gospodarskim učinkom izdana istoj osobi, a jedan postupak završava ulaskom u drugi postupak prema postupku kućnog carinjenja, ne treba se zahtijevati dodatna deklaracija.

▼B



Odjeljak 2.

Završetak carinskog postupka s gospodarskim učinkom

Članak 278.

1.  U slučajevima završetka carinskog postupka s gospodarskim učinkom, osim postupka vanjske proizvodnje i carinskog skladištenja, može se odobriti uporaba pojednostavnjenih postupaka predviđenih za puštanje u slobodni promet ili ponovni izvoz. U slučaju ponovnog izvoza, odredbe članaka 279. do 289. primjenjuju se na odgovarajući način.

2.  Pojednostavnjeni postupci iz članaka 254. do 267. mogu se odobriti za puštanje robe u slobodni promet u okviru postupka vanjske proizvodnje.

3.  U slučajevima završetka postupka carinskog skladištenja, mogu se odobriti pojednostavnjeni postupci za puštanje u slobodni promet, izvoz ili ponovni izvoz.

Međutim:

(a) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa F nije moguće odobriti niti jedno od predviđenih pojednostavnjenja;

(b) za robu koja je bila unesena u carinsko skladište tipa B može se odobriti upotreba nepotpunih deklaracija i pojednostavnjeni postupak deklariranja;

(c) izdavanje odobrenja za carinsko skladište tipa D zahtijeva automatsku primjenu postupka kućnog carinjenja za puštanje u slobodni promet.

Međutim, ukoliko dotična osoba želi imati koristi od primjene stavaka za izračun nameta koji se ne može provjeriti bez fizičkog pregleda robe, ovaj se postupak ne može odobriti. U tom slučaju mogu se odobriti drugi postupci koji uključuju podnošenje robe carinarnici;

▼M20

(d) ne primjenjuje se niti jedan pojednostavljeni postupak za poljoprivredne proizvode iz Zajednice navedene u članku 524. koji su stavljeni u postupak carinskog skladištenja.

▼B



POGLAVLJE 4.

Izvozne deklaracije

▼M38

Članak 279.

Izvozne formalnosti predviđene u člancima 786. do 796.e mogu se pojednostavniti u skladu s ovim poglavljem.

▼B



Odjeljak 1.

Nepotpune deklaracije

▼M29

Članak 280.

1.  Na zahtjev deklaranta, izvozna carinarnica može prihvatiti izvozne deklaracije koje ne sadrže sve podatke iz Priloga 37.

Međutim, te deklaracije sadrže barem podatke za nepotpunu izvoznu deklaraciju iz Priloga 30.A.

Kada roba podliježe plaćanju izvoznih carina ili nekim drugim mjerama predviđenima na temelju zajedničke poljoprivredne politike, izvozne deklaracije sadrže sve informacije potrebne za primjenu tih carina ili mjera.

2.  Članci 255. do 259. primjenjuju se na izvozne deklaracije na odgovarajući način.

Članak 281.

1.  Kada se primjenjuje članak 789., dopunska se deklaracija može podnijeti u carinarnici u čijoj je nadležnosti mjesto u kojemu izvoznik ima poslovni nastan.

2.  Kada podugovaratelj ima poslovni nastan u državi članici koja nije država članica u kojoj izvoznik ima poslovni nastan, stavak 1. primjenjuje se samo kada se potrebni podaci razmjenjuju elektroničkim putem u skladu s člankom 4.d.

3.  U nepotpunoj izvoznoj deklaraciji navodi se carinarnica u kojoj se podnosi dopunska deklaracija. Carinarnica koja prima nepotpunu izvoznu deklaraciju šalje podatke iz nepotpune izvozne deklaracije carinarnici kojoj se dopunska deklaracija treba podnijeti, kao što je predviđeno u stavku 1.

4.  U slučajevima iz stavka 2., carinarnica koja je primila dopunsku deklaraciju odmah šalje podatke iz dopunske deklaracije carinarnici u kojoj je bila podnesena nepotpuna izvozna deklaracija.

▼B



Odjeljak 2.

Pojednostavnjeni postupak deklariranja

Članak 282.

▼M38

1.  Odobrenje za uporabu postupka pojednostavnjene deklaracije odobrava se u skladu s uvjetima i na način utvrđen u člancima 253., 253.a, 253.b, 253.c, članku 261. stavku 2. i, na odgovarajući način, članku 262.

▼M29

2.  Pojednostavnjena deklaracija sadrži barem podatke za pojednostavnjenu deklaraciju iz Priloga 30.A.

Članci 255. do 259. primjenjuju se na odgovarajući način.

▼B



Odjeljak 3.

Postupak kućnog carinjenja

▼M38

Članak 283.

Odobrenje za uporabu postupka kućnog carinjenja odobrava se pod uvjetima i na način utvrđen u člancima 253., 253.a, 253.b i 253.c svakoj osobi, dalje u tekstu „ovlaštenom izvozniku”, koja želi izvozne postupke obavljati u svojim prostorijama ili na drugim mjestima koja su odredila ili odobrila carinska tijela.

▼M38 —————

▼M29

Članak 285.

1.  Ovlašteni izvoznik prije uklanjanja robe iz mjesta iz članka 283. ispunjava sljedeće obveze:

(a) pravovremeno obavješćuje izvoznu carinarnicu o tome uklanjanju podnošenjem pojednostavnjene izvozne deklaracije iz članka 282.;

(b) carinskim tijelima stavlja na raspolaganje sve isprave potrebne za izvoz robe.

2.  Ovlašteni izvoznik može podnijeti potpunu izvoznu deklaraciju umjesto pojednostavnjene izvozne deklaracije. U tom slučaju dolazi do oslobođenja od zahtjeva za dopunskom deklaracijom iz članka 76. stavka 2. Zakonika.

▼M29

Članak 285.a

1.  Carinska tijela mogu ovlaštenog izvoznika osloboditi od obveze podnošenja pojednostavnjene izvozne deklaracije u izvoznoj carinarnici za svako uklanjanje robe. To se oslobođenje odobrava samo ako ovlašteni izvoznik ispunjava sljedeće uvjete:

(a) ovlašteni izvoznik obavješćuje izvoznu carinarnicu o svakom uklanjanju, na način i u obliku koji ta carinarnica određuje;

(b) ovlašteni izvoznik carinskim tijelima dostavlja ili im stavlja na raspolaganje sve podatke koje one smatraju potrebnima za učinkovitu analizu rizika, prije uklanjanja robe iz mjesta iz članka 283.;

(c) ovlašteni izvoznik upisuje robu u svoju evidenciju.

Unos iz prvog podstavka točke (c) može se zamijeniti nekom drugom formalnošću koju zahtijevaju carinska tijela i koja pruža slična jamstva. U tom se upisu navodi datum na koji je isti izvršen i podaci potrebni za identifikaciju robe.

▼M38

1.a  U slučajevima kada se primjenjuju članak 592.a ili članak 592.d, carinska tijela mogu gospodarskom subjektu odobriti da u svoju evidenciju odmah upiše svaki postupak izvoza i da o svim izvozima izvijesti carinarnicu nadležnu za izdavanje odobrenja u dodatnoj deklaraciji na periodičnoj osnovi do najviše mjesec dana nakon što je roba napustila carinsko područje Zajednice. To se odobrenje može izdati pod sljedećim uvjetima:

(a) gospodarski subjekt koristi odobrenje samo za robu koja ne podliježe zabranama i ograničenjima;

(b) gospodarski subjekt izvoznoj carinarnici pruža sve informacije koje ta carinarnica smatra potrebnim kako bi joj se omogućilo da vrši kontrolu robe;

(c) u slučajevima kada je izvozna carinarnica različita od izlazne carinarnice, carinska tijela moraju dati pristanak na uporabu takvog postupka, a informacije iz točke (b) također su dostupne izlaznoj carinarnici.

Ako se koristi postupak iz prvog podstavka, smatra se da unos robe u evidenciju predstavlja puštanje za izvoz ili izlaz.

▼M29

2.  U određenim posebnim okolnostima, koje opravdava vrsta robe i ubrzani ritam izvoznih djelatnosti, carinska tijela mogu do 30. lipnja 2009. osloboditi ovlaštenog izvoznika od obveza utvrđenih u točkama (a) i (b) prvog podstavka stavka 1., pod uvjetom da izvoznoj carinarici dostavi sve informacije koje smatra potrebnima kako bi mogla izvršiti svoje pravo da provjeri robu, ako to bude potrebno, prije izlaska robe.

U tome je slučaju upis robe u evidenciju ovlaštenog izvoznika jednak puštanju.

Članak 285.b

1.  Podaci iz članka 285.a stavka 1. prvog podstavka točke (a), daju se izvoznoj carinarnici do rokova predviđenih u člancima 592.b i 592.c.

2.  Unos u evidenciju iz članka 285.a stavka 1. prvog podstavka točke (c) sadrži podatke za postupak lokalnog carinjenja iz Priloga 30.A.

3.  Carinska tijela osiguravaju ispunjavanje zahtjeva iz članaka 796.a do 796.e.

▼B

Članak 286.

1.  Za nadzor i kao dokaz da je roba stvarno napustila carinsko područje Zajednice, koristi se primjerak br. 3 Jedinstvene carinske deklaracije.

U odobrenju se određuje da se primjerak br. 3 Jedinstvene carinske deklaracije ovjeri unaprijed.

2.  Prethodna ovjera može se provesti na jedan od sljedećih načina:

(a) polje A može se unaprijed ovjeriti pečatom nadležne carinarnice te ga može potpisati službenik iz navedene carinarnice;

(b) ovlašteni izvoznik može ovjeriti deklaraciju koristeći poseban pečat koji odgovara predlošku prikazanom u Prilogu 62.

Otisak pečata može na propisanom obrascu biti otisnut i unaprijed, ako se tiskanje povjerava tiskaru koji je za to ovlašten.

▼M29

3.  Prije odlaska robe, ovlašteni izvoznik ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a) obavlja postupke iz članka 285. ili 285.a;

(b) na pratećoj ispravi ili nekom drugom mediju koji je zamjenjuje navodi sljedeće podatke:

i. uputu na upis u svojoj evidenciji;

ii. datum upisa iz točke i.;

iii. broj odobrenja;

iv. ime carinarnice koja je izdala potvrdu.

▼B

Članak 287.

▼M29

1.  U odobrenju iz članka 283. navode se detaljna pravila za provođenje postupka, a posebno sljedeće:

(a) roba na koju se primjenjuje;

(b) način na koji se ispunjavaju uvjeti iz članka 285.a stavka 1.;

(c) način i trenutak puštanja robe;

(d) sadržaj bilo koje prateće isprave ili medija koji je zamjenjuju i način njenog potvrđivanja;

(e) postupak za podnošenje dopunske deklaracije i rok u kojemu se mora podnijeti.

Kada se primjenjuju članci 796.a do 796.e, puštanje iz prvog podstavka točke (c) odobrava se u skladu s člankom 796.b.

▼B

2.  Odobrenje uključuje obvezu ovlaštenog izvoznika da poduzme sve potrebne mjere za osiguranje čuvanja posebnog pečata ili obrazaca koji nose otisak pečata izvozne carinarnice ili otisak posebnog pečata.



Odjeljak 4.

Zajedničke odredbe za odjeljke 2. i 3.

▼M32 —————

▼B

Članak 289.

Ako se cjelokupan postupak izvoza obavlja na području jedne države članice, navedena država članica može, pored postupaka iz Odjeljaka 2. i 3. te osiguranjem usklađenosti s politikom Zajednice, predvidjeti druga pojednostavnjenja.

▼M29

Međutim, deklarant carinskim tijelima stavlja na raspolaganje podatke potrebne za učinkovitu analizu rizika i pregled robe prije izlaska te robe.

▼B



DIO II.

CARINSKI DOPUŠTENO POSTUPANJE ILI UPORABA



GLAVA I.

PUŠTANJE ROBE U SLOBODNI PROMET



POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 290.

1.  Ako je roba Zajednice bila izvezena podkarnetom ATA sukladno članku 797., ta se roba može pustiti u slobodni promet na osnovu karneta ATA.

2.  U tom slučaju, carinarnica u kojoj se roba pušta u slobodni promet obavlja sljedeće formalnosti:

(a) provjerava podatke navedene u poljima A do G kupona ponovnog uvoza;

(b) ispunjava talon i polje H kupona ponovnog uvoza;

(c) zadržava kupon ponovnog uvoza.

3.  Ako se formalnosti za završetak postupka privremenog izvoza robe iz Zajednice obavljaju u drugoj carinarnici od one preko koje je roba bila unesena u carinsko područje Zajednice, roba se od navedene carinarnice do carinarnice u kojoj se obavljaju navedene formalnosti prevozi bez dodatnih formalnosti.



▼M28

POGLAVLJE 1.a

Odredbe koje se odnose na banane

▼M28

Članak 290.a

Za potrebe ovog poglavlja i priloga 38.b i 38.c primjenjuju se sljedeće definicije:

(a) „ovlaštena osoba za vaganje” znači svaki gospodarski subjekt ovlašten od strane carinarnice za vaganje svježih banana;

(b) „evidencija podnositelja zahtjeva” znači sve isprave koje se odnose na vaganje svježih banana;

(c) „neto težina svježih banana” znači težina samih banana bez materijala za pakiranje i bilo koje vrste spremnika za pakiranje;

(d) „pošiljka svježih banana” znači pošiljka koja sadrži ukupan iznos svježih banana utovarenih na jedno prijevozno sredstvo koje jedan izvoznik šalje jednom ili više primatelja;

(e) „mjesto istovara” znači svako mjesto na kojem se pošiljka svježih banana može istovariti ili ukloniti u skladu s carinskim postupkom ili, u slučaju prijevoza u kontejnerima, ako se kontejner istovaruje s plovila ili zrakoplova, ili drugoga glavnog prijevoznog sredstva, ili ako je kontejner nepakiran.

▼M28

Članak 290.b

1.  Svaka carinarnica na zahtjev dodjeljuje status ovlaštene osobe za vaganje gospodarskom subjektu uključenom u uvoz, prijevoz, skladištenje ili postupanje sa svježim bananama, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) podnositelj zahtjeva nudi sva potrebna jamstva za pravilno obavljanje vaganja;

(b) podnositelj zahtjeva ima na raspolaganju odgovarajuću opremu za vaganje;

(c) evidencija podnositelja zahtjeva omogućava carinskim tijelima da provedu učinkovite provjere.

Carinarnica odbija priznavanje statusa ovlaštene osobe za vaganje ako je podnositelj zahtjeva ozbiljno ili više puta kršio carinsko zakonodavstvo.

Ovlaštenje je ograničeno na vaganje svježih banana koje se obavlja na mjestu koje je pod nadzorom carinarnice koja daje ovlaštenje.

2.  Carinarnica koja daje ovlaštenje povlači status osobe ovlaštene za vaganje ako korisnik više ne ispunjava uvjete određene u stavku 1.

Članak 290.c

1.  Za potrebe provjere neto težine svježih banana uvezenih u Zajednicu iz oznake KN 0803 00 19 , deklaracije za puštanje u slobodni promet popraćene su potvrdama o težini banana koje navode neto težinu predmetne pošiljke svježih banana, prema vrsti pakiranja i podrijetlu.

Potvrde o težini banana sastavljaju ovlaštene osobe za vaganje u skladu s postupkom određenim u Prilogu 38.b i u obliku koji odgovara oglednom primjerku predviđenom u Prilogu 38.c.

Pod uvjetima koje utvrđuju carinska tijela takve se potvrde carinskim tijelima mogu dostaviti u elektroničkom obliku.

2.  Osoba ovlaštena za vaganje prethodno obavješćuje carinska tijela o vaganju pošiljke svježih banana radi sastavljanja potvrde o težini banana, navodeći podatke o vrsti pakiranja, podrijetlu te vremenu i mjestu vaganja.

3.  Svaka carinarnica provjerava neto težinu svježih banana upisanu na potvrdi o težini banana, na temelju analize rizika, provjeravanjem najmanje 5 % ukupnog broja potvrda o težini banana podnesenih svake godine, bilo nazočnošću pri vaganju reprezentativnih uzoraka banana od strane ovlaštene osobe za vaganje ili vlastitim vaganjem takvih uzoraka u skladu s postupkom određenim u točkama 1., 2. i 3. Priloga 38.b.

Članak 290.d

Države članice Komisiji dostavljaju popis ovlaštenih osoba za vaganje te svaku naknadnu promjenu popisa.

Komisija takve podatke prosljeđuje drugim državama članicama.

▼M18



POGLAVLJE 2.

Posebna uporaba

Članak 291.

1.  Ovo se poglavlje primjenjuje ako je predviđeno da roba koja je puštena u slobodni promet uz povoljnije tarifno postupanje ili po smanjenoj ili nultoj stope carine zbog njezine posebne uporabe u podliježe carinskom nadzoru posebne uporabe.

2.  Za potrebe ovog poglavlja:

▼M32 —————

▼M18

(b) „knjigovodstvo” znači: trgovačke, porezne ili druge računovodstvene isprave korisnika odobrenja ili takve podatke koji se drže u njegovo ime;

(c) „evidencija” znači: dokumentacija koja sadrži sve potrebne podatke i tehničke pojedinosti na bilo kojem mediju, a koja carinskoj tijelima omogućuje nadzor i kontrolu postupaka.

Članak 292.

1.  Odobravanje povoljnijeg tarifnog postupanja u skladu s člankom 21. Zakonika, ako je predviđeno da se roba podvrgne carinskom nadzoru posebne uporabe, podliježe pisanom odobrenju.

Ako se roba pušta u slobodni promet po smanjenoj ili nultoj stopu carine zbog njezine posebne uporabe, a važeće odredbe zahtijevaju da roba ostane pod carinskim nadzorom u skladu s člankom 82. Zakonika, potrebno je pisano odobrenje za potrebe carinskog nadzora posebne uporabe.

2.  Zahtjev se podnosi u pisanom obliku korištenjem obrasca iz Priloga 67. Carinska tijela mogu dopustiti da se zahtjev za produljenje ili izmjenu odobrenja podnese u obliku uobičajenog pisanog zahtjeva.

3.  U posebnim okolnostima carinska tijela mogu odobriti da se deklaracija za puštanje u slobodni promet podnesena u pisanom obliku ili uporabom tehnike za obradu podataka po uobičajenom postupku smatra zahtjevom za izdavanje odobrenja, pod uvjetom da:

 zahtjev uključuje samo jednu carinsku upravu,

 podnositelj zahtjeva za robu u cijelosti zahtjeva propisanu posebnu uporabu, i

 je osigurana pravilna provedba postupka.

4.  Ako carinska tijela smatraju da bilo koji od navedenih podataka iz zahtjevu nije dostatan, može zatražiti dodatne podrobnosti od podnositelja zahtjeva.

Posebno u slučajevima kada se podnesena carinska deklaracija može smatrati zahtjevom, carinska tijela zahtijevaju, ne dovodeći u pitanje članak 218., da se zahtjevu priloži isprava koju je sastavio deklarant i koja sadrži najmanje sljedeće podatke, osim ako se takvi podaci smatraju nepotrebnim ili su već uneseni u carinsku deklaraciju:

(a) ime i adresu podnositelja zahtjeva, deklaranta i subjekta;

(b) vrstu posebne uporabe;

(c) tehnički opis robe, proizvode koji proizlaze iz njezine posebne uporabe i sredstva za njihovu identifikaciju;

(d) predviđeni normativ uporabe ili metodu za njegovo određivanje;

(e) predviđeni rok za stavljanje robe u njezinu posebnu uporabu;

(f) mjesto gdje se roba stavlja u posebnu uporabu.

5.  Ako se podnosi zahtjev za izdavanje jedinstvenog odobrenja, potrebna je prethodna suglasnost nadležnih tijela prema sljedećem postupku.

Zahtjev se dostavlja carinskim tijelima koje su nadležne za mjesto:

 gdje se vodi glavno knjigovodstvo podnositelja zahtjeva koje omogućuje revizijske kontrole i gdje se obavlja barem dio radnji obuhvaćenih odobrenjem, ili

▼M24

 u ostalim slučajevima, gdje se vode glavne poslovne knjige podnositelja zahtjeva koje olakšavaju revizijsku kontrolu postupaka.

▼M18

Ta carinska tijela dostavljaju zahtjev i prijedlog odobrenja drugim carinskim tijelima koje se to tiče, a koja potvrđuju datum primitka u roku od 15 dana.

Ta druga carinska tijela šalju svoje primjedbe u roku od 30 dana od dana primitka prijedloga odobrenja. Ako se primjedbe pošalju u tom roku, a ne postigne se suglasnost, zahtjev se odbija s obzirom na postavljene primjedbe.

Carinska tijela mogu izdati odobrenje ako u roku od 30 dana ne primi nikakve primjedbe na prijedlog odobrenja.

Carinska tijela koja izdaju odobrenje šalju primjerak odobrenja svim carinskim tijelima kojih se to tiče.

6.  Ako se o kriterijima i uvjetima za izdavanje jedinstvenog odobrenja dogovaraju dvije ili više carinskih uprava, predmetne se uprave mogu dogovoriti da se umjesto prethodnih konzultacija šalje uobičajena obavijest. Takva je obavijest uvijek dovoljna kada se jedinstveno odobrenje produljuje ili ukida.

▼M21

7.  Podnositelja zahtjeva se obavještava o odluci o izdavanju odobrenja ili o razlozima zbog kojih je zahtjev odbijen u roku od trideset dana od datuma podnošenja zahtjeva ili od datuma kada su carinska tijela zaprimila bilo koje zatražene nedostajuće ili dodatne informacije.

To se razdoblje ne primjenjuje u slučaju jedinstvenog odobrenja, osim ako ono nije izdano u skladu sa stavkom 6.

▼M18

Članak 293.

1.  Odobrenje prema obrascu iz Priloga 67. izdaje se osobama s poslovnim nastanom u carinskom području Zajednice pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a) predviđene radnje u skladu su s propisanom posebnom uporabom i odredbama za premještanje robe prema članku 296. i zajamčena je pravilna provedba postupka;

(b) podnositelj zahtjeva pruža sva jamstva nužna za pravilnu provedbu postupka i obvezuje se:

 da će u cijelosti ili djelomice dodijeliti robi propisanu posebnu uporabu ili je premjestiti te da će pružiti dokaz o određenju ili premještanju u skladu s važećim odredbama,

 da neće poduzimati radnje koje nisu u skladu sa svrhom propisane posebne uporabe,

 da će nadležna carinska tijela obavijestiti o svim čimbenicima koji mogu utjecati na odobrenje;

(c) osiguran je učinkoviti carinski nadzor, a administrativne mjere koje poduzimaju carinska tijela nisu u suprotnosti s uključenim gospodarskim potrebama;

(d) vode se i čuvaju odgovarajuće evidencije;

(e) pruženo je jamstvo, u onim slučajevima u kojima carinska tijela smatraju da je to potrebno.

2.  Ako se radi o zahtjevu podnesenom prema članku 292. stavku 3., odobrenje se izdaje osobama sa sjedištem ili prebivalištem u carinskom području Zajednice po prihvaćanju carinske deklaracije, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz stavka 1.

3.  Odobrenje sadrži sljedeće podatke, osim ako se ti podaci smatraju nepotrebnima:

(a) podatke o korisniku odobrenja;

(b) kada je to potrebno, oznaku kombinirane nomenklature ili oznaku TARIC, vrstu i opis robe te odredbe o normativu uporabe;

▼M21

(c) sredstva i metode identifikacije i carinskog nadzora, uključujući i mjere za:

 zajedničko skladištenje na koje se članak 534. stavci 2. i 3. primjenjuju mutatis mutandis,

 miješano skladištenje proizvoda podložnih nadzoru krajnje uporabe koji potpadaju pod poglavlja 27. i 29. kombinirane nomenklature ili proizvoda sa sirovim naftnim uljem koji potpadaju pod oznaku KN 2709 00 ;

▼M18

(d) rok u kojemu se roba mora staviti u posebnu uporabu;

(e) carinarnice kod kojih se roba deklarira za puštanje u slobodan promet i carinarnice koje nadziru postupke;

(f) mjesta u kojima se roba mora staviti u posebnu uporabu;

(g) instrument osiguranja koji treba podnijeti, prema potrebi;

(h) razdoblje važenja odobrenja;

(i) prema potrebi, mogućnost premještanja robe u skladu s člankom 296. stavkom 1.;

(j) prema potrebi, pojednostavnjeni postupci za premještanje robe u skladu s i člankom 296. stavkom 2. drugim podstavkom i stavkom 3.;

(k) prema potrebi, pojednostavnjeni postupci odobreni u skladu s člankom 76. Zakonika;

(l) načini komuniciranja.

▼M21

Ako roba iz druge alineje točke (c) prvog podstavka nema istu osmeroznamenkastu oznaku kombinirane nomenklature, istu trgovinsku kakvoću i ista tehnička i fizička svojstva, miješano skladištenje može se dopustiti samo onda kada se cjelokupna mješavina mora podvrgnuti nekoj od obrada iz dodatnih napomena 4. i 5. uz poglavlje 27. kombinirane nomenklature.

▼M18

4.  Ne dovodeći u pitanje članak 294., odobrenje počinje važiti na dan izdavanja ili na bilo koji kasniji datum naveden u odobrenju.

▼M21

Razdoblje valjanosti ne smije premašiti tri godine od dana stupanja odobrenja na snagu, osim ako za to ne postoje propisno potkrijepljeni dobri razlozi.

▼M18

Članak 294.

1.  Carinska tijela mogu izdati retroaktivno odobrenje.

Ne dovodeći u pitanje stavke 2. i 3., retroaktivno odobrenje stupa na snagu na dan podnošenja zahtjeva.

2.  Ako se zahtjev odnosi na produljenje odobrenja za istu vrstu postupka ili robe, može se izdati odobrenje s retroaktivnim djelovanjem od dana kada je prvotno odobrenje prestalo važiti.

3.  U izvanrednim slučajevima, retroaktivno djelovanje odobrenja može se dodatno produljiti, ali ne više od godinu dana prije datuma podnošenja zahtjeva, pod uvjetom da se dokaže da postoji gospodarska potreba i da:

(a) zahtjev nije povezan s pokušajem prijevare ili očitim nemarom;

(b) knjigovodstvo podnositelja zahtjeva potvrđuje da se svi zahtjevi postupka mogu smatrati ispunjenim i da se, prema potrebi, radi sprečavanja zamjene roba može prepoznati za cijelo predmetno razdoblje te da to knjigovodstvo omogućuje kontrolu nad postupkom;

(c) sve formalnosti neophodne za uređenje stanja robe mogu se obaviti, uključujući, ako je potrebno, poništavanje deklaracije.

Članak 295.

Istek razdoblja važenja odobrenja ne utječe na robu koja je bila u slobodnom prometu na temelju tog odobrenja prije njegova isteka.

Članak 296.

1.  Premještanje robe između različitih mjesta navedenih u istom odobrenju može se obaviti bez carinskih formalnosti.

2.  Ako se premještanje robe obavlja između dva korisnika odobrenja sa sjedištem ili prebivalištem u različitim državama članicama, a odnosna carinska tijela nisu dogovorila primjenu pojednostavnjenih postupaka u skladu sa stavkom 3., kontrolni primjerak T5 iz Priloga 63. koristi se u skladu sa sljedećim postupkom:

(a) pošiljatelj popunjava kontrolni primjerak T5 u tri primjerka (jedan izvornik i dva primjerka); ►M21  ————— ◄

(b) kontrolni primjerak T5 sadrži:

 u polju A („Otpremna carinarnica”) adresu nadležnih carinarnica navedenih u odobrenju pošiljatelja,

 u polju 2. ime ili trgovački naziv, punu adresu i broj odobrenja pošiljatelja,

 u polju 8. ime ili trgovački naziv, punu adresu i broj odobrenja primatelja,

 u polju „Važna napomena” i u polju B tekst se precrtava,

 u poljima 31. i 33. opis robe kakav je bio u trenutku premještanja, uključujući broj stavki, te odgovarajuću oznaku KN,

 u polju 38. neto težinu robe,

 u polju 103. neto količinu robe riječima,

 u polju 104. kvačicu u polju „Ostalo (navesti)” i velikim tiskanim slovima jedno od sljedećeg:

 

 DESTINO ESPECIAL: MERCANCÍAS RESPECTO DE LAS CUALES, LAS OBLIGACIONES SE CEDEN AL CESIONARIO (REGLAMENTO (CEE) No 2454/93, ARTÍCULO 296)

 SÆRLIGT ANVENDELSESFORMÅL: VARER, FOR HVILKE FORPLIGTELSERNE OVERDRAGES TIL ERHVERVEREN (FORORDNING (EØF) Nr. 2454/93, ARTIKEL 296)

 BESONDERE VERWENDUNG: WAREN MIT DENEN DIE PFLICHTEN AUF DEN ÜBERNEHMER ÜBERTRAGEN WERDEN (ARTIKEL 296 DER VERORDNUNG (EWG) Nr. 2454/93)

 ΕΙΔΙΚΟΣ ΠΡΟΟΡΙΣΜΟΣ: ΕΜΠΟΡΕΓΜΑΤΑ ΓΙΑ ΤΑ ΟΠΟΙΑ ΟΙ ΥΠΟΧΡΕΩΣΕΙΣ ΕΚΧΩΡΟΥΝΤΑΙ ΣΤΟΝ ΕΚΔΟΧΕΑ (ΑΡΘΡΟ 296 ΚΑΝΟΝΙΣΜΟΣ (ΕΟΚ) αριθ. 2454/93)

 END-USE: GOODS FOR WHICH THE OBLIGATIONS ARE TRANSFERRED TO THE TRANSFEREE (REGULATION (EEC) No 2454/93, ARTICLE 296)

 DESTINATION PARTICULIÈRE: MARCHANDISES POUR LESQUELLES LES OBLIGATIONS SONT TRANSFÉRÉES AU CESSIONNAIRE [RÈGLEMENT (CEE) No 2454/93, ARTICLE 296]

 DESTINAZIONE PARTICOLARE: MERCI PER LE QUALI GLI OBBLIGHI SONO TRASFERITI AL CESSIONARIO (REGOLAMENTO (CEE) N. 2454/93, ARTICOLO 296)

 BIJZONDERE BESTEMMING: GOEDEREN WAARVOOR DE VERPLICHTINGEN AAN DE OVERNEMER WORDEN OVERGEDRAGEN (VERORDENING (EEG) Nr. 2454/93, ARTIKEL 296)

 DESTINO ESPECIAL: MERCADORIAS RELATIVAMENTE ÀS QUAIS AS OBRIGAÇÕES SÃO TRANSFERIDAS PARA O CESSIONÁRIO [REGULAMENTO (CEE) N.o 2454/93, ARTIGO 296.o]

 TIETTY KÄYTTÖTARKOITUS: TAVARAT, JOIHIN LIITTYVÄT VELVOITTEET SIIRRETÄÄN SIIRRONSAAJALLE (ASETUS (ETY) N:o 2454/93, 296 ARTIKLA)

 ANVÄNDNING FÖR SÄRSKILDA ÄNDAMÅL: VAROR FÖR VILKA SKYLDIGHETERNA ÖVERFÖRS TILL DEN MOTTAGANDE PARTEN (ARTIKEL 296 I FÖRORDNING (EEG) nr 2454/93)

▼A2

 KONEČNÉ POUŽITÍ: ZBOŽÍ, U KTERÉHO PŘECHÁZEJÍ POVINNOSTI NA PŘÍJEMCE (ČLÁNEK 296 NAŘÍZENÍ (EHS) č. 2454/93)

 EESMÄRGIPÄRANE KASUTAMINE: KAUP, MILLE KORRAL KOHUSTUSED LÄHEVAD ÜLE KAUBA SAAJALE (MÄÄRUSE ((EMÜ) NR 2454/93 ARTIKKEL 296)

 IZMANTOŠANAS MĒRĶIS: PREČU SAŅĒMĒJS ATBILDĪGS PAR PREČU IZMANTOŠANU (REGULA (EEK) NR.2454/93, 296.PANTS)

 GALUTINIS VARTOJIMAS: PREKĖS, SU KURIOMIS SUSIJUSIOS PRIEVOLĖS PERDUOTOS JŲ PERĖMĖJUI (REGLAMENTAS (EEB) NR. 2454/93, 296 STRAIPSNIS)

 MEGHATÁROZOTT CÉLRA TÖRTÉNŐ FELHASZNÁLÁS: AZ ÁRUKKAL KAPCSOLATOS KÖTELEZETTSÉGEK AZ ÁRUK ÁTVEVŐJÉRE SZÁLLTAK ÁT (A 2454/93/EGK RENDELET 296.CIKKE)

 UŻU AĦĦARI: OĠĠETTI LI GħALIHOM L-OBBLIGI HUMA TRASFERITI LIL MIN ISIR IT-TRASFERIMENT (REGOLAMENT (KEE) 2454/93, ARTIKOLU 296)

 PRZEZNACZENIE SZCZEGÓLNE: TOWARY, W ODNIESIENIU DO KTÓRYCH ZOBOWIĄZANIA SĄ PRZENOSZONE NA OSOBĘ PRZEJMUJĄCĄ (ROZPORZĄDZENIE (EWG) NR 2454/93, ART. 296)

 POSEBEN NAMEN: BLAGO, ZA KATERO SE OBVEZNOSTI PRENESEJO NA PREJEMNIKA (UREDBA (EGS) ŠT. 2454/93, ČLEN 296)

 KONEČNÉ POUŽITIE: TOVAR, S KTORÝM PRECHÁDZAJÚ POVINNOSTI NA PRÍJEMCU (NARIADENIE (EHS) Č. 2454/93, ČLÁNOK 296)

▼M30

 СПЕЦИФИЧНО ПРЕДНАЗНАЧЕНИЕ: СТОКИ, ЗА КОИТО ЗАДЪЛЖЕНИЯТА СА ПРЕХВЪРЛЕНИ НА ЛИЦЕТО, КОЕТО ГИ ПОЛУЧАВА (РЕГЛАМЕНТ (ЕИО) № 2454/93, ЧЛЕН 296)

 DESTINAȚIE FINALĂ: MĂRFURI PENTRU CARE OBLIGAȚIILE SUNT TRANSFERATE CESIONARULUI (REGULAMENTUL (CEE) Nr. 2454/93, ARTICOLUL 296)

▼M45

 POSEBNA UPORABA: ROBA ZA KOJU SU OBVEZE PRENESENE NA PRIMATELJA (UREDBA (EEZ) BR. 2454/93, ČLANAK 296)

▼M18

 u polju 106:

 

▼M21

 elementi oporezivanja robe, osim ako takav zahtjev odbace carinska tijela,

▼M18

 registracijski broj i datum deklaracije za puštanje robe u slobodni promet te naziv i adresu carinarnice koja je izdala deklaraciju;

(c) pošiljatelj robe šalje primatelju popunjeni komplet kontrolnih primjeraka T5;

(d) uz komplet kontrolnih primjeraka T5 primatelj prilaže izvornik komercijalne isprave na kojoj je naveden datum primitka robe te sve isprave podnosi carinarnici određenoj u njegovom odobrenju. On mora odmah obavijestiti tu carinarnicu o svakom višku, manjku, zamjeni ili drugim nepravilnostima;

(e) carinarnica navedena u odobrenju primatelja popunjava polje J, uključujući i datum primitka robe od strane primatelja, na izvorniku kontrolnog primjerka T5 nakon što provjeri pripadajuće komercijalne isprave te stavlja datum i pečat u polje J na izvorniku i u polje E na oba primjerka. Carinarnica zadržava drugi primjerak u svojoj evidenciji, a izvornik i prvi primjerak vraća primatelju;

(f) primatelj zadržava prvi primjerak kontrolnog primjerka T5 u svojoj evidenciji, a izvornik šalje pošiljatelju robe;

(g) pošiljatelj zadržava izvornik u svojoj evidenciji.

Odnosna carinska tijela mogu dogovoriti primjenu pojednostavnjenih postupaka u skladu s odredbama o korištenju kontrolnog primjerka T5.

3.  Ako carinska tijela smatraju da je osigurano pravilno obavljanje postupaka, može se dogovoriti da se premještanje robe između dva korisnika odobrenja sa sjedištem ili prebivalištem u različitim državama članicama obavlja bez korištenja kontrolnog primjerka T5.

4.  Ako se premještanje obavlja između dva korisnika odobrenja sa sjedištem ili prebivalištem u istoj državi članici, ono se obavlja u skladu s nacionalnim propisima.

5.  Preuzimanjem robe primatelj također preuzima i obveze koje proizlaze iz ovog poglavlja za robu koja je predmet premještanja.

6.  Pošiljatelj se oslobađa svojih obveza ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

 primatelj je primio robu i obaviješten je da je roba na koju se odnose obveze koje se prenose predmet carinskog nadzora posebne uporabe,

 carinsku kontrolu preuzela su carinska tijela primatelja; to se događa kada primatelj unese robu u svoju evidenciju, osim ako carinska tijela ne odrede drukčije.

Članak 297.

1.  Ako zrakoplovne tvrtke uključene u međunarodni promet premještaju materijal za održavanje ili popravak zrakoplova pod uvjetima iz sporazuma o razmjeni ili za vlastite potrebe zrakoplovne tvrtke, umjesto kontrolnog primjerka T5 može se koristiti zračni tovarni list ili druga odgovarajuća isprava.

2.  Zračni tovarni list ili druga odgovarajuća isprava sadrži barem sljedeće podatke:

(a) ime otpremne zrakoplovne tvrtke;

(b) ime zračne luke odlaska;

(c) ime primateljske zrakoplovne tvrtke;

(d) ime odredišne zračne luke;

(e) opis materijala;

(f) broj komada materijala.

Podaci iz prvog podstavka mogu se navesti u šifriranom obliku ili upućivanjem na priloženu ispravu.

3.  Zračni tovarni list ili druga odgovarajuća isprava mora na prednjoj strani sadržavati jednu od sljedećih napomena velikim tiskanim slovima:

 DESTINO ESPECIAL

 SÆRLIGT ANVENDELSESFORMÅL

 BESONDERE VERWENDUNG

 ΕΙΔΙΚΟΣ ΠΡΟΟΡΙΣΜΟΣ

 END-USE

 DESTINATION PARTICULIÈRE

 DESTINAZIONE PARTICOLARE

 BIJZONDERE BESTEMMING

 DESTINO ESPECIAL

 TIETTY KÄYTTÖTARKOITUS

 ANVÄNDNING FÖR SÄRSKILDA ÄNDAMÅL

▼A2

 KONEČNÉ POUŽITÍ

 EESMÄRGIPÄRANE KASUTAMINE

 IZMANTOŠANAS MĒRĶIS

 GALUTINIS VARTOJIMAS

 MEGHATÁROZOTT CÉLRA TÖRTÉNŐ FELHASZNÁLÁS

 UŻU AĦĦARI

 PRZEZNACZENIE SZCZEGÓLNE

 POSEBEN NAMEN

 KONEČNÉ POUŽITIE

▼M30

 СПЕЦИФИЧНО ПРЕДНАЗНАЧЕНИЕ

 DESTINAȚIE FINALĂ

▼M45

 POSEBNA UPORABA.

▼M18

4.  Otpremna zrakoplovna tvrtka zadržava jednu presliku zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave u svojoj evidenciji te na način koji propišu carinska tijela države članice odlaska izrađuje dodatnu presliku koju stavlja na raspolaganje nadležnoj carinarnici.

Primateljska zrakoplovna tvrtka zadržava presliku zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave u svojoj evidenciji te na način koji propišu carinska tijela države članice odredišta izrađuje dodatnu presliku koju stavlja na raspolaganje nadležnoj carinarnici.

5.  Materijali u nepromijenjenu stanju te preslike zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave dostavljaju se primateljskoj zrakoplovnoj tvrtki na mjestu koje odrede carinska tijela države članice u kojoj zrakoplovna tvrtka ima sjedište. Primateljska zrakoplovna tvrtka upisuje materijale u svoju evidenciju.

6.  Obveze koje proizlaze iz stavaka 1. do 5. prelaze od otpremne zrakoplovne tvrtke na primateljsku zrakoplovnu tvrtku u trenutku kad se materijali u nepromijenjenu stanju i preslik zračnog tovarnog lista ili druge odgovarajuće isprave isporuče primateljskoj zrakoplovnoj tvrtki.

Članak 298.

1.  Carinska tijela mogu, pod uvjetima koje ona odredi, odobriti izvoz ili uništavanje robe.

2.  Pri izvozu poljoprivrednih proizvoda u polje 44. jedinstvene carinske deklaracije ili druge korištene isprave velikim tiskanim slovima upisuje se jedna od sljedećih napomena:

 ARTÍCULO 298, REGLAMENTO (CEE) No 2454/93, DESTINO ESPECIAL: MERCANCÍAS DESTINADAS A LA EXPORTACIÓN — NO SE APLICAN RESTITUCIONES AGRÍCOLAS

 ART. 298 I FORORDNING (EØF) Nr. 2454/93 SÆRLIGT ANVENDELSESFORMÅL: VARER BESTEMT TIL UDFØRSEL — INGEN RESTITUTION

 ARTIKEL 298 DER VERORDNUNG (EWG) Nr. 2454/93 BESONDERE VERWENDUNG: ZUR AUSFUHR VORGESEHENE WAREN — ANWENDUNG DER LANDWIRTSCHAFTLICHEN AUSFUHRERSTATTUNGEN AUSGESCHLOSSEN

 ΑΡΘΡΟ 298 ΤΟΥ ΚΑΝ. (CEE) αριθ. 2454/93 ΕΙΔΙΚΟΣ ΠΡΟΟΡΙΣΜΟΣ: ΕΜΠΟΡΕΓΜΑΤΑ ΠΡΟΟΡΙΖΟΜΕΝΑ ΓΙΑ ΕΞΑΓΩΓΗ — ΑΠΟΚΛΕΙΟΝΤΑΙ ΟΙ ΓΕΩΡΓΙΚΕΣ ΕΠΙΣΤΡΟΦΕΣ

 ARTICLE 298 REGULATION (EEC) No 2454/93 END-USE: GOODS DESTINED FOR EXPORTATION — AGRICULTURAL REFUNDS NOT APPLICABLE

 ARTICLE 298, RÈGLEMENT (CEE) No 2454/93 DESTINATION PARTICULIÈRE: MARCHANDISES PRÉVUES POUR L'EXPORTATION — APPLICATION DES RESTITUTIONS AGRICOLES EXCLUE

 ARTICOLO 298 (CEE) No 2454/93 DESTINAZIONE PARTICOLARE: MERCI PREVISTE PER L'ESPORTAZIONE — APPLICAZIONE DELLE RESTITUZIONI AGRICOLE ESCLUSA

 ARTIKEL 298, VERORDENING (EEG) Nr. 2454/93 BIJZONDERE BESTEMMING: VOOR UITVOER BESTEMDE GOEDEREN — LANDBOUWRESTITUTIES NIET VAN TOEPASSING<