24.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 218/19

(1)

Dopisom od 16. srpnja 2010. (Dokument br. 565828), trgovačko društvo Míla ehf. (dalje u tekstu „Míla” ili „podnositelj pritužbe”) podnijelo je pritužbu Nadzornom tijelu EFTA-e (dalje u tekstu: „Tijelo”) u vezi s navodnom nezakonitom državnom potporom koju je islandsko Ministarstvo vanjskih poslova dodijelilo davanjem u zakup dvaju optičkih vlakana kojima se prethodno upravljalo u ime Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (dalje u tekstu: „NATO”) u svrhu njihove uporabe i upravljanja njihovim radom. Tijelo je, nakon provedenog istražnog postupka, 21. studenoga 2012. donijelo Odluku br. 410/12/COL u kojoj je zaključilo da ugovor o zakupu za optičko vlakno koji je Obrambena agencija Ministarstva vanjskih poslova 1. veljače 2010. sklopila s društvom Og fjarskipti hf. (trenutačno Fjarskipti hf., ali u daljnjem tekstu „Vodafone Island” ili „Vodafone”) (2) u svrhu njegove uporabe i upravljanja njegovim radom nije uključivao državnu potporu u smislu članka 61. Sporazuma o EGP-u. (3)

(2)

Društvo Míla podnijelo je 19. veljače 2013. zahtjev Sudu EFTA-e za poništaj Odluke br. 410/12/COL. Svojom presudom od 27. siječnja 2014. u predmetu E-1/13 Sud EFTA-e poništio je Odluku Tijela. (4)

(3)

Tijelo je 16. srpnja 2014. donijelo Odluku br. 299/14/COL o pokretanju službenog istražnog postupka predviđenog u dijelu I. članku 1. stavku 2. Protokola 3. i pozvalo je islandska nadležna tijela i zainteresirane stranke da dostave svoje primjedbe.

(4)

Tijelo je zaprimilo primjedbe islandskih nadležnih tijela (dokumenti br. 722921– 722923) te primjedbe trećih stranaka koje su dostavila društva Míla (dokument br. 729699), Vodafone (dokument br. 723556) i jedna privatna osoba (dokument br. 729917). Primjedbe trećih stranaka proslijeđene su islandskim nadležnim tijelima koja su dostavila primjedbe na njih (dokumenti br. 744468-744471 i 753302-753303).

(5)

Islandska vlada je 15. kolovoza 2007. potpuno preuzela upravljanje radom Agencije za radare (Ratsjárstofnun) (5), čiji je rad dotad bio pod nadzorom američkih nadležnih tijela. Agencija za radare prethodno je upravljala trima optičkim vlaknima u optičkom kablu od osam vlakana duljine otprilike 1 850 km koji okružuje Island i njegovu sjeverozapadnu regiju. (6) Time se omogućilo islandskoj vladi da upotrijebi jedno ili više od tri vlakna u druge svrhe.

(6)

Islandska nadležna tijela odlučila su upotrijebiti jedno od vlakana za Islandski zračni obrambeni sustav („IADS”) i za sigurne državne telekomunikacije. Nadležna tijela odlučila su i da bi Državni trgovački centar (Ríkiskaup) trebao provesti natječajni postupak za uporabu i rad dvaju drugih vlakana. (7)

(7)

Pojedinosti poziva na podnošenje ponuda utvrđeni su u opisu projekta koji je izradio Ríkiskaup. (8) U skladu s tim dokumentima, Ríkiskaup je, u ime Obrambene agencije Ministarstva vanjskih poslova, objavio poziv na podnošenje ponuda za uporabu i upravljanje dvama od tri optičkih vlakana koja će se dati u zakup dvama nepovezanim strankama s namjerom pregovaranja o desetogodišnjem zakupu.

(8)

U natječaju je navedeno da je optički kabel duljine otprilike 1 850 km i da se proteže između postojećih 16 priključnih točaka (na dan ponude) te prolazi kroz telefonske centrale i drugu telekomunikacijsku opremu na putu oko Islanda. Telefonske centrale i ostala telekomunikacijska oprema većinom su u vlasništvu i pod nadzorom društva Mila. Prema točki 2.3. natječaja, predloženi zakup neće uključivati objekte za opremu zakupoprimca. Zakupoprimac će biti odgovoran za nabavu odgovarajućih objekata za svoju opremu ili drugih objekata potrebnih za uporabu vlakana. Zakupoprimac je stoga odgovoran za osiguravanje pristupa objektima i priključnim točkama na kojima planira povezati svoju opremu s vlaknom. Ako zakupoprimac mora kupiti ili iznajmiti objekte za svoju opremu, dodatne veze ili druge elemente, on će snositi sve troškove. Zakupoprimac je odgovoran za svu komunikaciju s vlasnicima objekata pri čemu zakupodavac nije ni posrednik ni pružatelj bilo kakve vrste objekata niti će jamčiti da će zakupoprimac imati pristup objektima na točkama sklapanja ili negdje drugdje. Zakupoprimac može na optičko vlakno dodati nove priključne točke, ali to mora učiniti u dogovoru sa zakupodavcem i drugim suvlasnicima vlakna. Zakupoprimac će snositi sve troškove povezane s dodavanjem novih priključnih točaka. Utvrđeni su detaljni zahtjevi kako bi se osiguralo da su pristup zakupoprimca kablovima i dodavanje priključnih točaka pažljivo pripremljeni i da se ostvaruju na profesionalan način kako bi se osiguralo da se drugi mogu nesmetano koristiti kablom.

(9)

U pogledu naknade za zakup, u pozivu na podnošenje ponuda utvrđena je minimalna naknada u iznosu od 19 000 000 ISK godišnje za svako vlakno kako bi se osiguralo pokrivanje troškova rada i održavanja optičkih vlakana. (9) Krajnji datum za podnošenje ponuda i njihovo otvaranje bio je 19. lipnja 2008.

(10)

Ocjenjivanje ponuda temeljilo se na sljedećim kriterijima:

Tablica 1.

Kriteriji za dodjelu u natječaju

(11)

Tijekom natječajnog postupka zaprimljeno je pet ponuda od četiri neovisna poduzetnika kako je sažeto u tablici 2. u nastavku. Dvije ponude sadržavale su varijantna rješenja:

Tablica 2.

Zaprimljene ponude na natječaj

(12)

Evaluaciju zaprimljenih ponuda izvršio je Ríkiskaup nakon ocjenjivanja koje je obavila neovisna konzultantska tvrtka Mannvit. Prema informacijama Ríkiskaupa i Mannvita za sva četiri trgovačka društva koja su podnijela ponude utvrđeno je da imaju potreban tehnički kapacitet za provođenje projekta te da ispunjuju opće zahtjeve utvrđene u pozivu na podnošenje ponuda u pogledu osobnog i financijskog stanja kandidata za provedbu projekta. Međutim, Mannvit je izrazio zadršku u pogledu ponude društva Hringiðan. Prema toj ponudi projekt je trebalo provoditi poduzeće koje će osnovati društvo Hringiðan. Mannvit je smatrao da nije moguće ocijeniti financijsku i tehničku sposobnost tog društva, koje u tom trenutku nije bilo osnovano. U skladu s natječajnim uvjetima ponuda društva Hringiðan stoga se mogla isključiti. Mannvit je simulirao utjecaj isključivanja ponude društva Hringiðan na rezultat natječaja, ali je utvrdio da nema utjecaja jer ponuda društva Hringiðan nije bila među dvije najbolje ponude i stoga bi u svakom slučaju bila neuspješna.

(13)

Kako je prikazano u tablici 2. najviše bodova na temelju kriterija za dodjelu osvojila su društva Fjarski ehf. (92,18 bodova) i Vodafone (89,67 bodova). Započeti su pregovori s ta dva trgovačka društva. Zbog financijske krize na Islandu, koja je počela jačati u jesen 2008. pregovori nisu započeli do kraja 2009. i dovršeni su početkom 2010. Međutim, društvo Fjarski ehf. odlučilo se povući iz projekta. Stoga je sklopljen ugovor o zakupu s društvom Vodafone i to samo za jedno od dva vlakna.

(14)

U ugovoru koji je sklopljen 1. veljače 2010. između društva Vodafone i islandske Obrambene agencije („Varnarmálastofnun”) predviđena je uporaba optičkog vlakna koje je dio optičkog kabla od osam vlakana duljine otprilike 1 850 km koji okružuje Island. Utvrđen je godišnji zakup u iznosu od 19 150 000 ISK (bez PDV-a) koji je indeksiran na temelju indeksa troškova gradnje iz lipnja 2008. Ugovor je sklopljen na deset godina.

(15)

U ugovoru je navedeno da je predmetno vlakno upisano na evidencijski popis NATO-a. U skladu s člankom 16. Zakona o obrani br. 34/2008., zakupodavac je imao pravo sklopiti ugovor o zakupu za uporabu takvih objekata, u ime države i NATO-a. Međutim, s obzirom na međunarodne obveze Islanda, bilo je nužno uključiti klauzulu kojom se zakupodavac ovlašćuje da u slučaju rata bez prethodne obavijesti preuzme upravljanje nad navedenim objektima. Odredbe o tome nalaze se u članku 8. ugovora.

(16)

U ugovoru se ponavlja odredba iz natječaja da on ne uključuje objekte za opremu zakupoprimca. Zakupoprimac će biti odgovoran za nabavu odgovarajućih objekata za svoju opremu ili drugih objekata potrebnih za uporabu vlakana. Zakupoprimac je stoga odgovoran za osiguravanje pristupa objektima i priključnim točkama na kojima planira povezati svoju opremu s vlaknom. Ako zakupoprimac mora kupiti ili iznajmiti objekte za svoju opremu, dodatne veze ili druge stavke, on će snositi sve troškove. Zakupoprimac je odgovoran za komunikaciju s vlasnicima kablova ili objekata.

(17)

Pritužba društva Míla odnosi se na prethodno navedeni ugovor koji je sklopljen na temelju natječaja 1. veljače 2010. između islandske Obrambene agencije i pružatelja telekomunikacijskih usluga društva Vodafone. Podnositelj pritužbe tvrdi da dodijeljeni ugovor čini državnu potporu u obliku zakupa za uporabu optičkog vlakna na razini koja je znatno ispod razine koju bi subjekt u tržišnom gospodarstvu smatrao prihvatljivom.

(18)

Društvo Míla potkrijepilo je svoju tvrdnju sljedećim navodima: (11)

(19)

U dopisu od 19. rujna 2012. podnositelj pritužbe dostavio je dodatne informacije o navodnoj državnoj potpori društvu Vodafone. Podnositelj pritužbe istaknuo je novu tarifu društva Orkufjarskipti  (13) za zakup optičkog kabla. (14) U tarifi je naveden iznos zakupnine svakog vlakna u kablu od šest vlakana na temelju mjesečnog zakupa u ISK po kilometru kabela. (15) Množenjem tarife s duljinom kabela, u skladu s ugovorom o zakupu sklopljenim s društvom Vodafone, od otprilike 1 850 km, podnositelj pritužbe zaključuje da bi iznos zakupnine vlakna takve duljine u skladu s tarifom trebao iznositi 107 137 200 ISK godišnje.

(20)

U svojem odgovoru na pritužbu islandska nadležna tijela tvrdila su da davanje u zakup optičkih vlakana NATO-a ne čini državnu potporu jer zakupoprimac dodjelom ugovora ne ostvaruje gospodarsku korist koja nadilazi tržišne uvjete, jer ne podrazumijeva uporabu državnih sredstava i jer se time ne narušava tržišno natjecanje niti postoji opasnost od njegova narušavanja.

(21)

U tom smislu islandska nadležna tijela upućuju na Memorandum Ministarstva vanjskih poslova od 7. svibnja 2008. o predloženom davanju u zakup optičkih vlakana NATO-a. U memorandumu su objašnjeni opći uvjeti predloženog natječajnog postupka, među ostalim načini poziva na podnošenje ponuda i kriteriji za odabir prihvatljivih zakupoprimaca među ponuditeljima. Projektom su se nastojali sniziti troškovi održavanja i upravljanja optičkim vlaknima NATO-a, povećati pristup javnosti širokopojasnom pristupu i poticati tržišno natjecanje u području prijenosa podataka na domaćem tržištu. Islandska nadležna tijela smatraju da davanje u zakup dvaju vlakana nije bila mjera potpore. Ona dalje napominju da bi se provedbom projekta koristilo provedbi državnih politika u području elektroničkih komunikacijskih usluga i informacijskog društva. Također bi se omogućilo infrastrukturno tržišno natjecanje na tržištu iznajmljenih vodova u područjima u kojima tada nije bilo tržišnog natjecanja, što bi dovelo do više tržišnog natjecanja na maloprodajnim tržištima poput tržišta širokopojasnih veza velike brzine.

(22)

U pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe da je vlakno bilo u vlasništvu islandske države i da bi zakupnina trebala uključivati fiksne troškove povezane s gradnjom, obnovom i amortizacijom kablova, islandska nadležna tijela pojasnila su vlasništvo i troškove izgradnje. Napominju da je kabel financirao NATO, ne islandska država. Nadalje, kabel je upisan u evidenciju organizacije i tri od osam vlakana bilo je rezervirano za uporabu američkih snaga na Islandu. Nakon odlaska američkih snaga s Islanda 2006. i 2007., islandska država preuzela je upravljanje trima vlaknima u skladu s načelom „država domaćin, država korisnik” na temelju pisanog sporazuma s NATO-om. Iako su islandska nadležna tijela preuzela upravljanje radom vlakana, NATO nad njima ostvaruje niz isključivih prava. Islandska država nije vlasnik triju vlakana. Sve dok je na snazi Sporazum o obrani između Islanda i SAD-a, tri vlakna u vlasništvu su NATO-a. NATO ima pravo prednosti pri uporabi vlakana. Prihod od iznajmljivanja vlakana može se upotrijebiti samo za rad NATO-ove imovine i njezino održavanje. (16) To posebno znači da Island ne smije zadržati prihod koji prekoračuje te troškove već se taj prihod mora proslijediti NATO-u.

(23)

NATO je izvorno uložio u optičke kablove i platio je troškove njihova postavljanja. Održavanje vlakana i upravljanje njihovim radom dio su obveza koje Island ima kao član NATO-a i on ih je dužan izvršavati. Islandska nadležna tijela tvrde da podnositelj pritužbe netočno tvrdi da je, budući da su se dva vlakna aktivno upotrebljavala za sustav IADS, država morala uložiti 250 milijuna ISK kako bi jedno od vlakana bilo dostupno za uporabu uspješnom ponuditelju. Izvorna namjera bila je dati dva vlakna u zakup. Procijenilo se da trošak stavljanja obaju vlakana u komercijalnu uporabu iznosi 20 – 65 milijuna ISK. Budući da je jedan od dva uspješna ponuditelja povukao svoju ponudu, trebalo je osloboditi samo jedno vlakno. Trošak je stoga bio mnogo niži nego što je izvorno procijenjeno i znatno ispod cijene koju je društvo Vodafone plaćalo za zakup. Podsjećamo da je u skladu s točkom 1.2.4. poziva na podnošenje ponuda iz travnja 2008. procijenjeni trošak islandske države za rad i održavanje svakog od dvaju vlakana koja su se trebala dati u zakup iznosio otprilike 19 000 000 ISK godišnje. (17)

(24)

Islandska nadležna tijela smatraju da mjera, budući da je rezultat uspješnog poziva na podnošenje ponuda, ne uključuje nikakvu vrstu državnog financiranja. Čak nasuprot, mjerama se državi omogućuje da ostvari prihod od davanja u zakup vlakana koja bi inače morala nastaviti održavati državnim sredstvima. Nadalje, islandska nadležna tijela tvrde da ograničenja koja proizlaze iz NATO-ova vlasništva i prednosti koju NATO ima za uporabu za vrijeme rata upućuju na to je cijena mogla biti niža da nije bilo takvih ograničenja. Taj čimbenik utjecao bi na sve ponuditelje na isti način i stoga je tržišnu cijenu trebalo prilagoditi toj činjenici. (18)

(25)

Islandska nadležna tijela smatrala su da ni primjena kriterija za dodjelu koji se odnosi na poticanje tržišnog natjecanja niti navodno isključivanje poduzeća koje ima monopolistički položaj na tržištu ne mogu dovesti do zaključka da se mjerom narušava tržišno natjecanje ili da se nekom poduzeću dodjeljuje prednost. Islandska nadležna tijela tvrde da je vlada imala ovlasti upotrebljavati višestruke kriterije za dodjelu. Nadalje, kriteriji su bili legitimni i njima su se nastojali ostvariti važni ciljevi usmjereni na jačanje tržišnog natjecanja i osiguravanje pružanja dobrih usluga općoj javnosti.

(26)

Naposljetku, islandska nadležna tijela tvrdila su da bi se, ako bi Tijelo smatralo da mjera čini državnu potporu, takva potpora mogla smatrati spojivom s člankom 61. stavkom 3. Sporazuma o EGP-u upućujući na ciljeve te mjere, uključujući cilj povećanja javnog širokopojasnog pristupa u potpomognutim područjima. U tom smislu islandska nadležna tijela pozvala su Tijelo da ocijeni treba li se smatrati da takva potpora čini financiranje usluga od općeg gospodarskog interesa („SGEI”) kako je navedeno u poglavlju 2.2.2. Smjernica Tijela o širokopojasnim mrežama. (19)

(27)

Tijelo je 21. studenoga 2012. donijelo Odluku br. 410/12/COL u kojoj je zaključilo da mjera ne uključuje državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u. Tijelo je smatralo da zakup optičkog vlakna za uporabu i upravljanje njegovim radom ne uključuje državnu potporu jer je ugovor o zakupu sklopljen na temelju otvorenog natječajnog postupka u kojem su se mogli uspostaviti tržišni uvjeti i stoga se društvu Vodafone nije osigurala gospodarska prednost.

(28)

Sud EFTA-e poništio je 27. siječnja 2014. Odluku Tijela br. 410/12/COL. Sud je zaključio da je Tijelo trebalo pokrenuti službeni istražni postupak jer je imalo na raspolaganju informacije i dokaze koji su trebali dovesti do sumnji ili ozbiljnih poteškoća u vezi s time je li se ugovorom o zakupu osigurala gospodarska prednost društvu Vodafone. (20)

(29)

Sud je smatrao da je Tijelo trebalo sumnjati zasniva li se cijena dogovorena na temelju natječaja na stvarnoj tržišnoj cijeni za zakup takve imovine. Sud je posebno smatrao da se kriteriji za dodjelu u natječaju nisu temeljili na onome što bi privatni ulagatelj smatrao relevantnim kod davanja u zakup te da je očito da Tijelo nije ocijenilo sve okolnosti i posljedice za primjenjivost testa subjekta u tržišnom gospodarstvu. Činilo se da se svi kriteriji za dodjelu osim cijene temelje na javnoj politici ili regulatornim pitanjima, što privatni ulagatelj ne bi smatrao relevantnim. U natječajnom postupku cijena ili naknada za zakup nije se upotrebljavala kao jedini ili glavni kriteriji za dodjelu. Sud EFTA-e dalje je smatrao da Tijelo nije uzelo u obzir vjerojatnost da će NATO iskoristiti svoje pravo prednosti na korištenje vlaknom i vjerojatnost da će NATO iskoristiti svoje pravo raskida ugovora.

(30)

Na temelju navedenog, među ostalim, Sud je zaključio da postoje dosljedni i objektivni dokazi da Tijelo nije potpuno i dovoljno ispitalo uključuje li ugovor o zakupu državnu potporu i, ako uključuje, je li ta potpora spojiva sa Sporazumom o EGP-u.

(31)

Tijelo je 16. srpnja 2014. odlučilo pokrenuti službeni istražni postupak u vezi s mogućom državnom potporom dodijeljenom davanjem u zakup NATO-ovih optičkih vlakana. Tijelo je u svojoj odluci navelo da na temelju informacija koje su dostavili podnositelj pritužbe i islandska nadležna tijela nije moglo isključiti mogućnost da bi ugovor koji je islandska Obrambena agencija sklopila 1. veljače 2010. s društvom Vodafone mogao uključivati državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u. Tijelo je dalje izjavilo da s obzirom na dostupne informacije sumnja u spojivost moguće potpore s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u.

(32)

U svojem odgovoru na odluku o pokretanju službenog istražnog postupka islandska nadležna tijela tvrde da se predmet odnosi na otvaranje sektora u kojem je prethodno vladao monopol poduzeća u državnom vlasništvu a kasnije, nakon privatizacije, društva Míla. Jednaku potrebnu mrežu i infrastrukturu, odnosno, optička vlakna, ne bi mogao izgraditi niti jedan od konkurenata društva Míla. Sektor je od velike važnosti za opću javnost i njezin pristup informacijama. Predmet se odnosi i na pristup uslugama u ruralnim i rijetko naseljenim područjima Islanda te na pružanje tih usluga. Jedinstvene značajke predmeta odnose se na složena pitanja vlasništva i na relevantnost ograničenja zbog uloge vlakna u obrambenom mehanizmu i upravljanju krizom u Islandu i drugim članicama NATO-a.

(33)

Mjere islandskih nadležnih tijela bile su u prvom redu usmjerene na ograničavanje javnih rashoda povezanih s upravljanjem vlaknom. Svi poduzeti koraci bili su usmjereni na povećanje tržišnog natjecanja u sektoru. Mjere su bile uspješne i opća javnost, kao i privatna i javna tijela koja se u velikoj mjeri oslanjaju na telekomunikacijske veze u cijelom Islandu, sada imaju koristi od više tržišnog natjecanja i boljih usluga. Uvedena su određena ograničenja u cilju promicanja tržišnog natjecanja pod jednakim uvjetima čija je krajnja svrha osigurati da se općoj javnosti pružaju najbolje i najjeftinije usluge.

(34)

Islandska nadležna tijela ponavljaju prethodno izraženo stajalište da mjera ne uključuje državnu potporu. Nadalje, ističu argumente opisane u nastavku.

(35)

Dok Island ne osporava da se može smatrati da su državna sredstva prenesena drugim sredstvima koja ne uključuju izravni prijenos državnih sredstava koji je izvršila sama država prema drugim subjektima, ističe da se to mora ocjenjivati za svaki slučaj posebno.

(36)

U tom kontekstu islandska nadležna tijela traže od Tijela da posebno uzme u obzir da „resurs” (tj. vlakno) nije u vlasništvu islandske države ili njezinih subjekata. Resurs je financirala i izgradila treća stranka, odnosno NATO, i on je u njezinu trajnom vlasništvu. Sporazumi između NATO-a i islandskih nadležnih tijela temelje se na načelu bez troška i bez koristi. To znači da će se sav prihod od iznajmljivanja vlakna prvo upotrijebiti za plaćanje operativnih troškova ili manjih popravaka. Članak 16. islandskog Zakona o obrani br. 34/2008 temelji se na tom sporazumu i u njemu je dalje objašnjeno da se na svu imovinu iz te kategorije primjenjuju pravila sigurnosti i pravila o prednosti NATO-a. Nadalje, ako prihodi budu veći od tih troškova, ostatak se vraća vlasniku vlakna, odnosno NATO-u. Ako troškovi budu veći od prihoda, ili u slučaju manjih popravaka ili zamjena zbog više sile, islandska nadležna tijela nisu odgovorna za povezane troškove. Trošak popravka kablova dijele vlasnici vlakana u skladu s brojem vlakana u njihovu vlasništvu, odnosno društvo Míla (5/8) i NATO (3/8). Stoga test privatnog prodavatelja nije izravno primjenjiv na ovaj slučaj jer islandska nadležna tijela nemaju gospodarski interes da ostvare prihod od zakupa koji je veći od troškova rada i održavanja vlakna.

(37)

U natječajnoj dokumentaciji propisano je da je pristup vlaknu ovisio o raznim drugim pitanjima koja nisu povezana sa zakupom i cijenom zakupa. U skladu s odredbom 2.3. zakupoprimac je bio dužan pribaviti nužne objekte i priključne točke na vlakno. Islandska država nije zajamčila da će zakupoprimac imati pristup takvim objektima. Nadalje, u odredbi 2.7. predviđeno je da će zakupoprimac vratiti vlakno u načelu u istom stanju kakvo je bilo kada ga je zaprimio. Međutim, ako je učinio neke izmjene, te izmjene besplatno preuzima zakupodavac na kraju ugovornog razdoblja. O pristupu vlaknu moralo se pregovarati s društvom Míla, koje je bilo vlasnik objekata potrebnih za upravljanje vlaknom. Na kraju je islandska Uprava za poštu i telekomunikacije (dalje u tekstu „PTA”) donijela dvije presude kojima je dala upute društvu Míla, kao vladajućem subjektu na tržištu, da odobri društvu Vodafone pristup priključnim točkama uz razumnu naknadu.

(38)

Islandska nadležna tijela dostavit će dokaze društva Vodafone u vezi s njegovim dodatnim troškovima ostvarivanja pristupa vlaknu. (22) Troškovi ulaganja društva Vodafone u opremu, optičkih prijenosnih kablova i početne naknade društva Míla iznose 130 milijuna ISK. Nadalje, postoje dodatni troškovi dozvola za opremu u iznosu od 7,5 milijuna ISK. To su dodatni troškovi uz godišnje troškove zakupa u iznosu od 19,15 milijuna ISK, što je povezano s cjenovnim indeksom. Nadalje, društvo Vodafone plaća islandskoj obalnoj straži (dalje u tekstu „LHG”) mjesečnu naknadu u iznosu od 15 000 ISK za svaku priključnu točku povrh onih povezanih s postojećim sporazumom s LGH-om.

(39)

To upućuje na to da „resursi” u ovom slučaju nisu u vlasništvu države, da se financijski prihod od zakupa dijeli sa stvarnim vlasnikom u skladu s načelom bez troška i bez koristi te da islandska nadležna tijela nisu imala ovlasti odobriti mogućim ulagateljima potpuni pristup vlaknu. Te su činjenice važne: prvo za ocjenjivanje jesu li prenesena državna sredstva, drugo kada se razmatra natječajni postupak i treće utječu na tržišne čimbenike na temelju kojih se određuje odgovarajuća zakupnina. Naposljetku, činjenice pokazuju da je usporedba između hipotetskog subjekta u tržišnom gospodarstvu i države gotovo nemoguća jer nijedan subjekt u tržišnom gospodarstvu nije mogao biti u sličnoj situaciji. Ograničenja NATO-a opisana u nastavku i složeno vlasništvo i podjela prihoda bili bi potpuno strani uobičajenom subjektu u tržišnom gospodarstvu.

(40)

Islandska nadležna tijela tvrde da se vjerojatnost da će NATO upotrebljavati vlakna ili raskinuti ugovor može mijenjati za vrijeme trajanja ugovora o zakupu te da Island ili NATO na to ne mogu utjecati. Neovisno o tome, ograničenja NATO-a, po svojoj prirodi, imaju znatan i negativan učinak na uporabu vlakna u komercijalne svrhe. Ona imaju negativan učinak na tržišnu cijenu zakupa i islandska nadležna tijela procjenjuju da će negativan učinak na cijenu iznositi 15 – 25 %. Takva ograničenja ne postoje u pogledu vlakana kojima upravlja društvo Míla.

(41)

Islandska nadležna tijela tvrde da je natječajni postupak iz 2008. bio odgovarajuća metoda za utvrđivanje tržišne cijene. S obzirom na vlasničku strukturu, ograničenja u vezi s NATO-ovom obrambenom zadaćom i prirodu predmetne imovine, nijedan privatni prodavatelj koji mora uzeti u obzir sve te relevantne čimbenike ne bi se upustio u postupak u kojem bi jedini kriterij bila cijena zakupa.

(42)

Islandska nadležna tijela tvrde da je šest različitih kriterija za dodjelu iz natječaja potpuno opravdano i ne slažu se sa stajalištem koje je izrazilo Tijelo u svojoj odluci o pokretanju postupka da bi kriterij poticanja tržišnog natjecanja mogao štetiti povijesnom operatoru. Ona posebno napominju da društvo Míla nije imalo tržišni interes za NATO-ovo vlakno. Stoga treba zanemariti svaki argument društva Míla da je ono hipotetski moglo dati veću ponudu. Bilo koja ponuda društva Míla ne bi bila tržišna ponuda u dobroj vjeri. Islandska nadležna tijela tvrde da bi imala pravo isključiti takvu ponudu na temelju presude u predmetu T-244/08 Konsum Nord protiv Komisije. (23)

(43)

Islandska nadležna tijela osporavaju stajalište podnositelja pritužbe da su se utvrđivanjem najniže cijene u natječaju ponuditelji obeshrabrili od cjenovnog tržišnog natjecanja. Kriterijem najniže cijene ne ograničava se tržišno natjecanje u pogledu cijene. Ponuditelji bi ponudili visinu cijene koju smatraju tržišno održivom. Uklanjanjem najniže cijene samo bi se poticale niže cijene od onih koje su izvorno dobivene u postupku i raspon cijena samo bi se povećavao prema dolje. Činjenica da je većina cijena bila u uskom cjenovnom rasponu može samo upućivati da tržište iz tržišnih razloga nije sklono prekoračivati najnižu cijenu.

(44)

Islandska nadležna tijela ističu da je natječaj sadržavao ne jednu već dvije zasebne cjenovne sastavnice. Osim cijene zakupa, ponuditelji su se natjecali i u pogledu broja priključnih točaka mreže koje su se obvezali postaviti. U svaku takvu priključnu točnu potrebna su znatna ulaganja koja zakupoprimac neće uspjeti povratiti u trenutku isteka ugovora o zakupu, već će se njima povećati vrijednost NATO-ova vlakna.

(45)

U stavku 87. Odluke Tijela o pokretanju postupka br. 410/12/COL tražilo se od islandskih nadležnih tijela da dostave neovisnu stručnu evaluaciju tržišne cijene naknade za zakup. Početno shvaćanje islandskih nadležnih tijela bilo je da taj zahtjev ovisi o tome hoće li islandska nadležna tijela povući argumente povezane s natječajnim postupkom i s time je li stvarna naknada za zakup odgovarajuća zamjenska vrijednost za takvu tržišnu cijenu. Budući da su islandska nadležna tijela smatrala da su te tvrdnje dokazane, u izvorne primjedbe islandskih nadležnih tijela nije bila uključena evaluacijska studija. Međutim, kao odgovor na primjedbe treće stranke i posebno argumente društva Míla u pogledu navodne tržišne vrijednosti predmetnog prava zakupa, islandska nadležna tijela zatražila su i dostavila evaluacijsku studiju koju je izvršio stručni konzultant društvo Mannvit. (24) Mannvit je međunarodno konzultantsko poduzeće koje pruža usluge u području inženjeringa, tehničkih usluga i inovacija i ono je već savjetovalo islandska nadležna tijela u natječajnom postupku u ovom slučaju.

(46)

Kao početna točka društvo Mannvit uspoređuje NATO-ova vlakna koja je iznajmilo društvo Vodafone s ponudom proizvoda (prijenosni iznajmljeni vodovi) koju je navelo društvo Míla u svojoj pritužbi (najnoviji izračuni navedeni su u uvodnoj izjavi 56. u nastavku). Društvo Mannvit objašnjava niz relevantnih razlika:

(47)

Društvo Mannvit stoga procjenjuje kao početnu točku da bi se tržišni iznos zakupnine NATO-ova vlakna (prije ulaganja) trebao izračunati na temelju udaljenosti od točke do točke koja iznosi 1 283 km i tarife društva Orkufjarskipti od 5 020 ISK po km/mjesečno s popustom od 25 %, čime se dobiva vrijednost od 57 965 940 ISK godišnje.

(48)

Da bi se navedena vrijednost mogla usporediti s naknadom za zakup koju plaća društvo Vodafone treba uzeti u obzir činjenicu da je društvo Vodafone imalo različite troškove kako bi moglo vlakno staviti u uporabu i ispuniti svoje obveze iz ugovora o zakupu. Društvo Mannvit procjenjuje da ti troškovi iznose 52 milijuna ISK godišnje. Ako se to zbroji s cijenom zakupa koju plaća društvo Vodafone, a koja trenutačno iznosi 28 milijuna ISK godišnje, dobiva se ukupni iznos od 80 milijuna ISK godišnje ili znatno više od cijene od otprilike 58 milijuna ISK procijenjene na temelju tarife društva Orkufjarskipti. Društvo Mannvit stoga zaključuje da je zakupnina za iznajmljivanje NATO-ova vlakna zapravo veća od njegove tržišne vrijednosti.

(49)

Društvo Mannvit nije ocijenilo učinak ograničenja koja proizlaze iz uloge vlakna u obrambenom mehanizmu i upravljanju krizom u Islandu i drugim članicama NATO-a na njegovu tržišnu vrijednost. Međutim, islandska nadležna tijela procjenjuju da su ta ograničenja možda 15 – 25 % negativno utjecala na cijenu.

(50)

Islandska nadležna tijela tvrde da bi se u slučaju da se utvrdi da mjera čini državnu potporu takva potpora trebala smatrati spojivom s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u upućivanjem na članak 59. stavak 2. i/ili članak 61. stavak 3. točku (c).

(51)

Islandska nadležna tijela prethodno su istaknula da bi se moglo smatrati da mjera čini financiranje usluge od općeg gospodarskog interesa u skladu s načelima iz poglavlja 2.2.2. Smjernica Tijela o širokopojasnim mrežama koje su se primjenjivale u trenutku ocjenjivanja mjere.

(52)

Islandska nadležna tijela također tvrde i da bi se mjera mogla proglasiti nespojivom na temelju članka 61. stavka 3. točke (c) Sporazuma o EGP-u. Ona napominju da su islandska nadležna tijela dokazala da su ciljevi mjere, među ostalim i cilj povećanja pristupa širokopojasnim mrežama u potpomognutim područjima, u zajedničkom interesu. Ona predlažu da se na predmetnu mjeru primijene načela trenutačno primjenjivih smjernica o širokopojasnom pristupu te tvrde da mjera ispunjuje sve suštinske uvjete spojivosti.

(53)

U svojim primjedbama na odluku o pokretanju postupka društvo Míla ponavlja i razrađuje već dostavljene tvrdnje u pritužbi i tužbi Sudu EFTA-e.

(54)

U svojem odgovoru na pitanje o državnim sredstvima i vlasništvu nad vlaknima društvo Míla tvrdi, u načelu, da je vlasnik islandska vlada. Kako bi potkrijepilo svoju tvrdnju društvo Míla prvo upućuje na izvješće posebnog odbora za privatizaciju državnog operatora telekomunikacijskih usluga društva Landssími Íslands hf. (kasnije Síminn hf. i Míla ehf.) iz 2001. Drugo, društvo Míla upućuje na sporazum između islandske vlade i društva Síminn hf. od 27. ožujka 2001. u vezi s vlasništvom i upravljanjem vlaknima te s njihovim održavanjem. Društvo Míla smatra da oba dokumenta potvrđuju da je vlasnik vlakana islandska vlada. Međutim, društvo Míla također je izjavilo da je, neovisno o tome je li formalni vlasnik vlakna islandska vlada ili NATO, mjera dodijeljena državnim sredstvima.

(55)

Društvo Míla tvrdi da u postupku javne nabave za zakup vlakana nije utvrđena tržišna cijena čime se društvu Vodafone omogućilo da plaća cijenu zakupa koja je niža od one koju smatra tržišnom vrijednosti. Time je društvo Vodafone ostvarilo prednost u odnosu na svoje konkurente. U skladu s time ugovor s društvom Vodafone uključuje državnu potporu.

(56)

Društvo Míla također je dostavilo ažuriranu procjenu tržišne cijene za NATO-ovo vlakno. Na temelju regulirane tarife (na snazi od 1. kolovoza 2011.) za pristup jedinstvenom vlaknu u iznosu od 7 609 ISK po km/mjesečno i popusta od 15 % za ugovor u trajanju od tri godine tržišna cijena za 1 850 km vlakna trebala bi iznositi 143 589 600 ISK godišnje.

(57)

Kada je riječ o spojivosti, društvo Míla tvrdi da je Tijelo trebalo doći do zaključka da mjera ne ispunjuje relevantne kriterije utvrđene u Smjernicama za širokopojasni pristup i da stoga nije spojiva s člankom 61. stavkom 3. točkom (c) Sporazuma o EGP-u

(58)

U pogledu moguće spojivosti u skladu s člankom 59. stavkom 2. Sporazuma o EGP-u povezane s naknadom za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa, društvo Míla tvrdi da države EFTA-e ne mogu pripisati posebne obveze javne usluge onim uslugama koje već pružaju poduzeća koja posluju u uobičajenim tržišnim uvjetima. Budući da je društvo Míla već pružalo istu uslugu vlakna u Islandu prije sklapanja ugovora s društvom Vodafone, Tijelo bi trebalo zaključiti da se mjera islandske vlade ne može smatrati uslugom od općeg gospodarskog interesa. Stoga se državna potpora u predmetnom slučaju ne može pružati na temelju članka 59. stavka 2. Sporazuma o EGP-u.

(59)

Društvo Vodafone smatra da njegov sporazum s islandskim nadležnim tijelima ne uključuje državnu potporu. Sporazum je u svakom slučaju u skladu s načelima iz predmeta Altmark o usluzi od općeg gospodarskog interesa. Drugo, ako u predmetu bude utvrđen element potpore, društvo Vodafone tvrdi da se primjenjuje izuzeće iz članka 61. stavka 3. točke (c) Sporazuma o EGP-u.

(60)

U pogledu spojivosti, društvo Vodafone smatra da su za ocjenjivanje predmetne mjere mjerodavne Smjernice o širokopojasnim mrežama. Društvo Vodafone ističe da postojanje mrežnog operatora u određenom području ne znači nužno da nema nedostatka na tržištu ili problema s kohezijom. Čak naprotiv, monopol društva Míla na mjerodavnom tržištu utjecao je na kvalitetu usluge i na cijenu po kojoj se usluge nude građanima. Mogućnosti da treće strane izgrade alternativnu infrastrukturu bile su ograničene, ako ih je uopće bilo. Zakup NATO-ovih optičkih kablova stoga je bio primjereni način za nadoknađivanje nepostojanja infrastrukturnog tržišnog natjecanja i smanjenje postojećih problema koji nastaju zbog monopolističkog položaja društva Míla.

(61)

Prethodnom primjenom regulatornih mjera nisu se uspješno osigurali jednaki uvjeti na tržištu. Zbog toga je tržišno natjecanje na tržištu bilo neučinkovito. Posebno se napominje da je društvo Míla uspješno spriječilo ulazak društva Vodafone na mjerodavno tržište onemogućavanjem pristupa nužnoj opremi.

(62)

Sklapanjem spornog ugovora znatno se poboljšalo tržišno natjecanje, posebno u ruralnim područjima, a time se pridonijelo dobrobiti potrošača. Na primjer u općini Öræfasveit Vodafone je uspio udaljena i ruralna područja povezati na internet, dok je podnositelj pritužbe prethodno najavio da neće pružati takve usluge.

(63)

Ugovor o zakupu bio je nužan element na temelju kojeg je društvo Vodafone moglo izgraditi i početi pružati usluge u tom dijelu zemlje. Društvo Míla primijenilo je taktiku odugovlačenja odbijanjem pristupa objektima za dijeljenje opreme. Društvo Vodafone moralo je zatražiti službenu odluku PTA o pitanju pristupa i ta je odluka objavljena 1. studenoga 2010. Na temelju spornog ugovora o zakupu društvo Vodafone moglo je proširiti veleprodajnu ponudu i uključiti više od 30 različitih usluga.

(64)

U primjedbama privatne osobe opisana su iskustva pri radu na uvođenju optičke širokopojasne infrastrukture u tri male i udaljene općine: Öræfasveit, Kirkjubæjarklaustri i Mýrdal. Sva tri sustava povezana su s upravljanjem optičkim kablom koje obavlja društvo Vodafone. Jedino je društvo Vodafone bilo spremno na zahtjev sudjelovati u pružanju tih usluga stanovnicima i poduzećima u tim općinama. Ostali telekomunikacijski operatori nisu odgovorili na upite stanovnika. Kada su u općini Öræfasveit postale dostupne širokopojasne mreže, dvije druge općine odlučile su uložiti u postavljanje optičkih kabela do svih stanovnika, odnosno općine Skeiða- og gnúpverjahreppur i Hvalfjarðarstrandarhreppur. Privatna osoba smatra da bi bio ostvaren znatno manji napredak u pružanju telekomunikacijskih usluga u islandskim udaljenim regijama da društvo Vodafone nije iznajmilo NATO-ova optička vlakna.

(65)

Tijelo će u sljedećim poglavljima ocijeniti uključuje li ugovor između islandske Obrambene agencije i društva Vodafone, na temelju kojeg je potonje zakupilo optičko vlakno, čijim se radom prethodno upravljalo u ime NATO-a, državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.

(66)

Mjera čini državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: mjeru je i. dodijelila država ili se dodjeljuje državnim sredstvima; ii. njome se osigurava gospodarska prednost određenom poduzeću; iii. selektivna je; i iv. njome bi se moglo narušiti tržišno natjecanje i trgovina između ugovornih stranaka.

(67)

U skladu s člankom 61. stavkom 1. Sporazuma o EGP-u, da bi mjera činila državnu potporu mora ju dodijeliti država ili mora biti dodijeljena državnim sredstvima.

(68)

Glavno je stajalište društva Míla da je vlasnik vlakana islandska vlada. Međutim, neovisno o tome je li službeni vlasnik vlakna islandska vlada ili NATO mjera je dodijeljena državnim sredstvima.

(69)

Islandska nadležna tijela objasnila su da je vlasnik vlakana NATO, vidjeti prethodne odjeljke I.4. i I.7. Resurs (tj. tri vlakna) nije u vlasništvu islandske države ili njezinih tijela. Resurs je financirao i izgradio NATO i on je u njegovu potpunom vlasništvu. Sporazumi između NATO-a i islandskih nadležnih tijela temelje se na načelu bez troška i bez koristi kako je potvrđeno u islandskom Zakonu o obrani br. 34/2008, odnosno u njegovim člancima 5., 15. i 16. Islandska vlada svejedno ima opće pravo uporabe i druga prava iskorištavanja, među ostalim i pravo dati vlakna u zakup i upotrijebiti prihod od zakupa za njihovo održavanje i ostale troškove upravljanja vlaknima. (29) Međutim, na to pravo uporabe primjenjuju se pravila sigurnosti i NATO-ovo pravo prednosti pri uporabi. Nadalje, sav prihod koji prekoračuje operativne troškove vlakana prosljeđuje se NATO-u. NATO također plaća sve veće popravke i zamjene potrebne uslijed slučajeva više sile. (30)

(70)

Upućujući na tvrdnju islandskih nadležnih tijela, Tijelo smatra da predmetno vlakno nije u vlasništvu islandske države. Međutim, pitanje vlasništva nad vlaknom nije odlučujuće za ocjenu Tijela. Nije sporno da islandska država ima pravo kontrole koje joj omogućuje iskorištavanje prava davanja u zakup. Da bi bilo riječ o državnim sredstvima dovoljno je, kako je točno istaknulo društvo Míla, da je predmetno sredstvo, odnosno, pravo davanja u zakup, bilo pod kontrolom države i na raspolaganju nacionalnim tijelima (31) iako nije bilo u vlasništvu javnog tijela. (32)

(71)

Kada je riječ o državnim sredstvima, cilj natječajnog postupka i davanja u zakup vlakna iz odjeljka I.2. nije bio pružiti subvencije zainteresiranim zakupoprimcima već, čak nasuprot, smanjiti troškove islandske države koja je dužna pokrivati troškove rada i održavanja NATO-ovih vlakana koja su joj na raspolaganju. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36., islandska nadležna tijela objasnila su da su njihovi sporazumi s NATO-om utemeljeni na načelu bez troška i bez koristi. To znači da će se sav prihod od iznajmljivanja vlakna prvo upotrijebiti za plaćanje operativnih troškova ili manjih popravaka. Ako su prihodi veći od tih troškova, ostatak se vraća vlasniku vlakna, odnosno NATO-u. Ako troškovi budu veći od prihoda, ili u slučaju manjih popravaka ili zamjena zbog više sile, islandska nadležna tijela nisu odgovorna za povezane troškove. Trošak popravka kablova dijele vlasnici vlakana u skladu s brojem vlakana u njihovu vlasništvu. Na temelju tih sporazuma u natječaju je utvrđena najniža cijena koja odgovara platnoj obvezi Islanda u pogledu upravljanja vlaknima i njihova održavanja. Natječaj je stoga sastavljen s ciljem sprječavanja odljeva državnih sredstava zbog iskorištavanja prava davanja u zakup. Tijelo smatra da treba razmotriti može li se u posebnim okolnostima predmetnog slučaja smatrati da ovakva vrsta sporazuma čiji je cilj sprječavanje odljeva državnih sredstava u situaciji kada bi se daljnji prihod morao proslijediti trećoj stranci zbog međunarodne obveze ispunjuje uvjet iz članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u da je mjeru dodijelila država ili da je dodijeljena državnim sredstvima. Međutim, s obzirom na zaključak da mjerom nije ostvarena gospodarska prednost (vidjeti odjeljak 1.3. u nastavku), Tijelo više ne mora ocjenjivati tu točku.

(72)

Da bi činila državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u, mjerom se poduzetniku mora osigurati prednost.

(73)

Poduzetnici su subjekti koji obavljaju gospodarsku djelatnost, bez obzira na njihov pravni položaj i način njihova financiranja. Sve djelatnosti koje se sastoje od nuđenja robe ili usluga na tržištu gospodarske su djelatnosti. Navodni korisnik mjere je Vodafone Island. To je poduzeće aktivno na tržištu elektroničkih komunikacija na kojem pruža telekomunikacijske usluge u nepokretnoj i pokretnoj mreži te usluge prijenosa podataka u Islandu. U skladu s time svaka potpora uključena u davanje u zakup NATO-ovih optičkih vlakana koje je izvršila država dodijelila bi se poduzetniku.

(74)

Prednost, u smislu članka 61. stavka 1. Ugovora svaka je gospodarska korist koju poduzetnik ne bi ostvario u uobičajenima tržišnim uvjetima, odnosno stavljanje poduzetnika u povoljniji položaj u odnosu na njegove konkurente. Da bi mjera činila državnu potporu, njome se društvo Vodafone mora osloboditi plaćanja naknada koje bi inače plaćalo iz svojeg proračuna. Da je transakcija izvršena pod povoljnim uvjetima u smislu da je društvo Vodafone plaćalo cijenu zakupa koja je ispod tržišne cijene, to bi trgovačko društvo ostvarivalo prednost u smislu pravila o državnim potporama.

(75)

Kako bi ocijenilo to pitanje Tijelo primjenjuje „test privatnog prodavatelja” (33) u kojem se postupanje država ili javnih tijela pri prodaji ili iznajmljivanju imovine uspoređuje s postupanjem privatnih gospodarskih subjekata. Tijelo smatra da se, protivno stajalištu islandskih nadležnih tijela, taj test u ovom slučaju može primijeniti iako Island nije vlasnik predmetnog vlakna jer se ugovor s društvom Vodafone odnosi na pravo davanja u zakup koje Island ima pravo iskoristiti. Međutim, u postupku ocjenjivanja treba uzeti u obzir posebne uvjete koji se primjenjuju na to pravo davanja u zakup, posebno činjenicu da su islandska nadležna tijela smjela vlakno dati u zakup samo u stanju u kojem se ono upotrebljavalo u obrambene svrhe sa samo nekoliko dostupnih priključnih točaka za komercijalne svrhe te uz posebno pravo NATO-a da raskine ugovor u slučaju rata. Tijelo također napominje da pravo davanja u zakup kojim Island može raspolagati podliježe ugovornoj obvezi u skladu s kojom se svaki prihod od zakupa koji prekoračuje troškove upravljanja vlaknom i njegovim održavanjem mora proslijediti NATO-u.

(76)

Svrha je testa privatnog prodavatelja ocijeniti uključuje li prodaja ili davanje u zakup imovine koju obavlja javno tijelo državnu potporu ispitujući bi li privatni prodavatelj, u uobičajenim tržišnim uvjetima, postupio na isti način. Javno tijelo mora zanemariti ciljeve javne politike i usredotočiti se umjesto toga na jedinstveni cilj ostvarivanja tržišne stope povrata na ulaganja ili dobiti od ulaganja te na tržišnu cijenu prodaje ili iznajmljivanja imovine. (34) Međutim, Tijelo napominje da se u tom postupku ocjenjivanja moraju uzeti u obzir posebna prava ili obveze povezani s predmetnom imovinom, posebno oni koji bi mogli utjecati na tržišnu cijenu.

(77)

Usklađenost s tržišnim uvjetima te odgovara li dogovorena cijena transakcije tržišnoj cijeni mogu se utvrditi određenim zamjenskim elementima. Organiziranje otvorenog, transparentnog i bezuvjetnog natječajnog postupka općenito je primjereno sredstvo kojim se može osigurati da nacionalna tijela vlasti prodaju ili daju u zakup imovinu u skladu s testom privatnog prodavatelja te da se za predmetnu robu ili usluge plaća poštena tržišna vrijednost. Međutim, to ne znači automatski da je zbog nepostojanja uređenog natječajnog postupka ili mogućeg nedostatka u tom postupku opravdano pretpostaviti postojanje državne potpore. Zakonodavstvo o javnoj nabavi i zakonodavstvo o državnim potporama postoje usporedno i nema razloga zašto bi povreda pravila o javnoj nabavi automatski značila da su povrijeđena pravila o državnim potporama. (35)

(78)

S druge strane, kako je navedeno u predmetu Land Burgenland koji je naveden u stavku 97. presude Suda EFTA-e u predmetu E-1/13, „ako javno tijelo proda poduzeće koje mu pripada u otvorenom, transparentnom i bezuvjetnom natječajnom postupku, može se pretpostaviti da tržišna cijena odgovara najvišoj ponudi ako se utvrdi prvo da je ponuda obvezujuća i vjerodostojna i, drugo, da nije opravdano uzimati u obzir druge čimbenike osim cijene.” (36) Isto načelo mora se primjenjivati u slučaju davanja imovine u zakup. Privatni subjekt koji daje svoju imovinu u zakup pokušao bi u načelu dobiti najbolju ponudu s posebnim naglaskom na cijeni i, na primjer, ne bi uzeo u obzir elemente koji bi se odnosili na planiranu uporabu takve imovine, osim ako bi oni mogli utjecati na vrijednost imovine nakon isteka zakupa. Prema tome, ako su ispunjeni navedeni preduvjeti može se pretpostaviti da je tržišna cijena najviša cijena koju je privatni subjekt spreman platiti za uporabu predmetne imovine u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. (37)

(79)

Iz prethodnog se može zaključiti da prodaja ili iznajmljivanje imovine mogu uključivati državnu potporu čak i kada se provode s pomoću natječajnog postupka. To se može dogoditi posebno kada je niža cijena posljedica obveza koje su određene kupcu. Takav učinak imaju obveze koje se određuju u pogledu ostvarivanja ciljeva javne politike i smanjivanja očekivane dobiti za kupca. Privatni subjekt obično ne bi određivao takve obveze jer se njima smanjuje najveći iznos prihoda koji se može ostvariti prodajom ili iznajmljivanjem imovine.

(80)

U svjetlu navedenih činjenica Tijelo mora ispitati jesu li natječajni postupak i kriteriji za dodjelu bili primjereni i odgovarajući za utvrđivanje tržišne cijene. Da bi to moglo provjeriti Tijelo mora razmotriti je li država, kod pripreme natječaja i utvrđivanja kriterija za dodjelu, djelovala kao privatni subjekt ili su prevladala pitanja javne politike i regulatorna pitanja.

(81)

Natječajni postupak i argumenti u vezi s primjenom odabranih kriterija za dodjelu detaljno su opisani u prethodnom odjeljku I.2.1 i u Odluci br. 299/14/COL. Kako je navedeno u tablici 1., višestruki kriteriji za dodjelu sastojali su se od šest zasebnih stavki koje će se ocjenjivati, a od kojih svaka ima težinu od 10 % ili 15 %, osim kriterija poticanja tržišnog natjecanja čija je težina 40 %.

(82)

Islandska nadležna tijela sada su pojasnila da bi se, osim cijene zakupa (koja čini 15 % kriterija za dodjelu), kao cjenovna sastavnica trebao uzeti u obzir i kriterij povezan s brojem priključnih točaka mreže (dodatnih 15 % kriterija za dodjelu) jer su priključne točke neophodne za pružanje usluge i vrijednost usluge pozitivno je povezana s brojem priključnih točaka. Za svaku priključnu točku potrebna su znatna ulaganja u opremu (vidjeti procjenu iz istraživanja društva Mannvit u prethodnom odjeljku I.7) čije će troškove snositi zakupodavac na kraju ugovora o zakupu što će utjecati na vrijednost predmetnog prava zakupa nakon isteka ugovora o zakupu. (38) Tijelo stoga smatra da su natječajni kriteriji povezani s cijenom ukupno iznosili 30 % kriterija za dodjelu. Međutim, necjenovni elementi povezani s poticanjem tržišnog natjecanja (40 %), jedinstvenom tarifom u cijeloj zemlji (10 %) i ponudom (10 %) i početkom pružanja usluga (10 %) još uvijek premašuju cjenovne sastavnice.

(83)

U trenutku kada je objavljen natječaj većina telekomunikacijskih objekata u različitim područjima Islanda bila je u vlasništvu društva Míla koje je upravljalo njihovim radom. Da bi se NATO-ova vlakna mogla staviti u uporabu, operatori tih vlakana morali bi uložiti u točke spajanja. Tijelo smatra da se čini da bi kriteriji početka pružanja usluga (10 %) i pružanja usluga (10 %) stoga išli u korist društva Míla. Drugim riječima, kriteriji za dodjelu sastojali su se od dvije stavke povezane s cijenom i četiri stavke koje nisu povezane s cijenom. Od stavki koje nisu povezane s cijenom, jednom stavkom, koja ima najveću težinu, vjerojatno se stavljao u nepovoljni položaj povijesni operator društvo Míla, dok su dvije stavke vjerojatno išle u korist društvu Míla, a na štetu mogućih novih sudionika na tržištu.

(84)

U testu privatnog prodavatelja utvrđeno je načelo da je glavno pravilo da tržišna cijena odgovara najvišoj cijeni koju je spreman platiti privatni subjekt koji djeluje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Međutim, postoje iznimke od tog načela. Iznimke se u prvom redu odnose na slučajeve kada se može utvrditi da predmetna ponuda nije obvezujuća ili vjerodostojna i da se ne može usporediti s nižom ponudom. Drugo, kako je navedeno u predmetu Land Burgenland, stavak 94., pretpostavka podliježe rezervi da „nije opravdano uzimanje u obzir drugih gospodarskih čimbenika osim cijene”. Primjer takvog opravdanja naveden je u predmetu T-244/08, Konsum Nord protiv Komisije. (39) U tom slučaju općina u Švedskoj prodala je zemljište lancu supermarketa po cijeni koja je bila ispod cijene koju je ponudio ponuditelj koji je ponudio najvišu cijenu. Opći sud smatrao je da se tržišna vrijednost prodaje predmetnog zemljišta nije mogla utvrditi samo na osnovu toga da postoji viša ponuda bez uzimanja u obzir posebnih okolnosti na koje su se pozivala švedska nadležna tijela. Nadalje, Sud EU-a smatrao je u predmetu C-39/14, BVVG da pravilo iz nacionalnog zakona kojim se javnom tijelu omogućuje da odbije ponudu za poljoprivredno zemljište koja je nerazmjerno visoka ili špekulativne prirode ne čini državnu potporu ako se time može postići cijena koja je najbliža tržišnoj vrijednosti predmetnog zemljišta. (40)

(85)

Ova sudska praksa nije izravno primjenjiva na predmetni slučaj budući da društvo Míla nije dostavilo ponudu. Islandska nadležna tijela svejedno tvrde da je njihov odabir kriterija za dodjelu u ovom slučaju bio opravdan. Tvrde posebno da je sporni kriterij poticanja tržišnog natjecanja bio osmišljen kako bi se uklonila navodna monopolistička značajka mjerodavnog tržišta na kojem vladajući položaj ima povijesni operator, društvo Míla. Tijelo također napominje da je društvo Míla samo izjavilo da nema gospodarski razlog za sudjelovanje u natječaju jer već ima dovoljno prijenosnog kapaciteta na vlastitim vlaknima.

(86)

Međutim, u ovom slučaju posebne okolnosti na koje se pozivaju islandska nadležna tijela nisu dovoljne da bi se moglo pokazati da bi privatni prodavatelj u istoj situaciji oblikovao natječaj na sličan način. Sud EFTA-e smatrao je u predmetu E-1/13 da se čini da se svi kriteriji za dodjelu, osim cijene, temelje na javnoj politici ili regulatornim pitanjima koja privatni ulagatelj ne bi smatrao relevantnima. Tijelo također smatra da su se necjenovni natječajni kriteriji, na primjer poticanje tržišnog natjecanja, poboljšanje pristupa širokopojasnoj mreži i regionalna kohezija, djelomično temeljili na javnoj politici ili regulatornim pitanjima, što privatni ulagatelj ne bi smatrao relevantnim. Ti kriteriji za dodjelu imaju veću težinu od kriterija povezanih s cijenom.

(87)

Tijelo stoga zaključuje da natječajni kriteriji za dodjelu ne ispunjuju zahtjeve iz testa privatnog prodavatelja. U skladu s time, ishod natječaja ne može poslužiti kao pouzdana zamjenska vrijednost za utvrđivanje tržišne cijene predmetnog prava davanja u zakup.

(88)

Kako je prethodno navedeno, nepostojanjem dostatnog natječajnog postupka ne isključuje se mogućnost da Tijelo može primijeniti test privatnog prodavatelja. Međutim, Tijelo će morati preispitati suštinu predmetne transakcije te usporediti dogovorenu cijenu s tržišnom cijenom. U tu svrhu Tijelo upućuje na neovisnu stručnu evaluaciju kao zamjensku vrijednost za tržišnu cijenu. Takvu studiju trebalo bi u idealnom slučaju izraditi u trenutku transakcije. Međutim, Tijelo se u svojoj ocjeni može osloniti i na ex post evaluacijsku studiju. (41)

(89)

Islandska nadležna tijela dostavila su evaluacijsku studiju koju je izradio Mannvit, međunarodna konzultantska tvrtka usmjerena na Island koja redovito daje stručne savjete o infrastrukturnim projektima. Datum studije jest 30. siječnja 2015.

(90)

Tijelo napominje da je društvo Mannvit već savjetovalo islandska nadležna tijela u natječajnom postupku. Nadalje, islandska nadležna tijela zatražila su evaluacijsku studiju kao odgovor na cjenovnu ponudu podnositelja pritužbe. Tijelo nije zaključilo da postoje naznake da su te okolnosti utjecale na objektivnost stručnih konzultanata. Međutim, u tim okolnostima Tijelo smatra da je nužno detaljno pregledati evaluacijsku studiju.

(91)

U tom pogledu Tijelo prvo napominje da je ocjena tržišne vrijednosti prava davanja u zakup posebno složena zbog posebne prirode imovine (uključujući NATO-ovo pravo raskida ugovora) i postojanja regulacije u sektoru. Nadalje, mora se uzeti u obzir postojanje dvaju cjenovnih elemenata, odnosno zakupnine i ulaganja u priključne točke.

(92)

Mannvitova studija temelji se na usporedbi između dvaju različitih scenarija za stjecanje pristupa optičkom kablu oko Islanda: operator je mogao dati u zakup NATO-ovo vlakno (što je učinio Vodafone) ili kupiti pristup od društva Míla koje nudi regulirani veleprodajni proizvod (prijenosni iznajmljeni vodovi) po reguliranoj cijeni. S obzirom na taj izbor, operator na tržištu koji želi ostvariti pristup optičkom kablu ne bi bio spreman platiti više od cijene proizvoda reguliranog veleprodajnog pristupa koji nudi društvo Míla. Regulirana veleprodajna cijena stoga služi kao gornja cjenovna granica za zakup NATO-ova vlakna iako možda neće izravno odražavati tržišnu cijenu prava na zakup zbog elemenata opisanih u sljedećim stavcima. Tijelo ovaj pristup utemeljen na usporedbi cijene smatra razumnim budući da postoje dva različita načina za ostvarivanje pristupa usporednim vlaknima na istom kablu. (42)

(93)

Usporedba cijena u Mannvitovoj studiji te u najnovijoj studiji koju je dostavio podnositelj pritužbe ne temelji se na važećim cijenama u trenutku objave natječaja. Međutim, Tijelo smatra da u posebnim okolnostima predmetnog slučaja navedene cijene još uvijek predstavljaju dobru zamjensku vrijednost za tržišnu cijenu u trenutku transakcije.

(94)

Regulirane veleprodajne cijene koje se upotrebljavaju kao usporedba temelje se na povijesnim troškovima i obično ostaju nepromijenjene niz godina. (43) Na primjer, regulirana tarifa društva Míla u iznosu od 7 609 ISK po km/mjesečno temelji se na analizi troškova koja je izrađena 2010. i dovršena u svibnju 2011. (44) Ista tarifa bila je na snazi od 1. kolovoza 2011. do 2015. To pokazuje da regulirane veleprodajne tarife koje se upotrebljavaju za usporedbu cijena obično tijekom vremena ostaju stabilne i da se tarifa društva Míla posebno temelji na analizi troškova koja je poduzeta otprilike istodobno kada je sklopljen ugovor s društvom Vodafone od 1. veljače 2010. Nadalje, zakupnina koju plaća društvo Vodafone prilagođena je za troškovni indeks gradnje od lipnja 2008. (tj. u trenutku objave natječaja). Kada se uzme u obzir ta indeksacija, izračun utemeljen na današnjim cijenama može stoga biti dobra naznaka je li pravo zakupa odobreno pod tržišnim uvjetima u trenutku transakcije.

(95)

Kako je objašnjeno u odjeljku 1.7., društvo Mannvit ističe niz razlika između reguliranog veleprodajnog proizvoda koji nudi društvo Míla i NATO-ova vlakna koje treba uzeti u obzir pri usporedbi cijena.

(96)

Prvo, Tijelo smatra razumnim to što Mannvit prilagođava duljinu NATO-ova vlakna koju treba uzeti u obzir za izračun cijene jer se cijene obično izračunavaju na temelju udaljenosti od točke do točke (tj. kao izravne veze između mjerodavnih priključnih točaka). Kada se to primijeni na postojeće priključne točke na NATO-ovu vlaknu u trenutku transakcije, društvo Mannvit zaključilo je u svojoj studiji da ukupna udaljenost koju treba uzeti u obzir iznosi 1 283 km.

(97)

Društvo Mannvit potom ocjenjuje koju bi veleprodajnu cijenu i popust bilo najprimjerenije primijeniti u predmetnom slučaju.

(98)

U studiji se ističe da regulirana tarifa društva Míla (7 609 ISK po km/mjesečno) možda nije odgovarajuća referentna vrijednost za utvrđivanje tržišne cijene jer je regulirana tarifa utemeljena na troškovima i stopi iskorištenosti čitave optičke mreže društva Míla, uključujući sve mjerodavne priključne točke društva Míla, a ne na optičkoj mreži koja je usporediva s NATO-ovim vlaknom. Društvo Mannvit ističe da je NATO-ovo vlakno jednostavnije i da ima znatno manji broj priključnih točaka, što znači da bi predmetna troškovna osnova trebala biti niža. Mannvit stoga predlaže da se kao osnova za izračun tržišne cijene radije upotrijebi veleprodajna tarifa drugog operatora, društva Orkufjarskipti. Cijena društva Orkufjarskipti iznosi 5 020 ISK po km/mjesečno.

(99)

U studiji društva Mannvit također se ispituju stope popusta i zaključuje se da bi na veleprodajnu cijenu trebalo primijeniti popust od 25 % umjesto najvećeg popusta od 15 % koji je trenutačno dostupan za trogodišnje ugovore. Mannvit opravdava ovu prilagodbu ističući da je trajanje zakupa deset godina što je znatno više od trajanja predviđenog u reguliranim tarifama društava Míla i Orkufjarskipti. Ona je također opravdana zbog postojanja popusta od 25 % koje je društvo Míla ponudilo korisnicima koji iznajmljuju vlakno slične duljine NATO-ovu vlaknu u trenutku objave natječaja.

(100)

Tijelo se slaže da se reguliranom tarifom društva Míla za prijenosne iznajmljene vodove ne osigurava odgovarajuća usporedba s tržišnom cijenom u predmetnom slučaju. Cijena društva Míla posebno se temelji ne samo na troškovima ulaganja i operativnim troškovima vlakana u istom kablu kao što je NATO-ovo vlakno (koji su već najvjerojatnije amortizirani) već i na novijim ulaganjima u druga vlakna. Međutim, Tijelo napominje da ni tarifa društva Orkufjarskipti koju je predložilo društvo Mannvit nije idealna referentna vrijednost jer se temelji na pojedinačnoj strukturi troškova tog operatora, komunalnog društva. Tijelo potvrđuje da se čini da nije moguća savršena usporedba cijena jer nema dostupnih tržišnih cijena koje se primjenjuju posebno na NATO-ova vlakna te na usporedna vlakna u istom kablu.

(101)

Tijelo je izrazilo sličnu zabrinutost u pogledu popusta koji će se primjenjivati. Trenutačno dostupnim veleprodajnim ponudama predviđen je popust od samo 15 % za trogodišnji ugovor. Međutim, postoji vjerojatnost da bi subjekt u tržišnom gospodarstvu odobrio veće popuste za dugoročni ugovor i za veće količine. Tijelo napominje da je društvo Míla prethodno davalo popust od 25 % za vrlo sličnu svrhu. (45)

(102)

S obzirom na navedeno, Tijelo smatra da je primjereno navesti procjenu tržišne cijene za pravo zakupa NATO-ova vlakna kao cjenovni raspon na temelju veleprodajne cijene pristupa i pretpostavki popusta o kojima se prethodno govorilo.

Tablica 3.

Procijenjeni rasponi tržišnih cijena (godišnja zakupnina) na temelju dostupnih tarifa i pretpostavke u pogledu popusta

(103)

U prethodnoj tablici 3. prikazan je cjenovni raspon od 58 milijuna ISK, što je procjena tržišne cijene iz Mannvitove studije, do najviše cijene od približno 100 milijuna ISK. Prosječna procijenjena tržišna cijena iznosi otprilike 78 milijuna ISK.

(104)

Prema ugovoru od 1. veljače 2010. Vodafone plaća zakupninu od 19 150 000 ISK (bez PDV-a) indeksiranu od 19. lipnja 2008. u skladu s indeksom troškova gradnje, za pravo zakupa, koja dospijeva 1. srpnja svake godine. Tijelo napominje da tarife društava Míla i Orkufjarskipti ne podliježu indeksaciji. U skladu s time, u usporedbi treba uzeti u obzir učinak indeksacije.

(105)

Plaćanja zakupnine društva Vodafone indeksiraju se uporabom indeksa troškova gradnje. (46) Prema statističkim podacima troškovi gradnje znatno su se povećali nakon financijske krize u jesen 2008. i tijekom 2009. do stope od 30 % godišnje, ali su se od tada blago povećavali uz mali porast na kraju 2011. i početku 2012. Od lipnja 2008. do srpnja 2010. kada je dospijevala prva zakupnina, indeks se već povećao za 20,5 %.

(106)

Kretanje indeksa od siječnja 2008. i postotna promjena u odnosu na prethodnu godinu prikazani su na grafikonu u nastavku:

Indeks troškova gradnje od siječnja 2008.

Izvor: Islandski ured za statistiku.

(107)

U ugovoru od 1. veljače 2010. bila je predviđena zakupnina od 19 150 000 ISK prije indeksacije. Do sredine 2010. zbog učinka indeksacije taj se iznos povećao do otprilike 23 milijuna ISK. Danas društvo Vodafone plaća zakupninu od otprilike 28 milijuna ISK što odgovara otprilike srednjem razdoblju desetogodišnjeg ugovora o zakupu. Ako se indeks troškova gradnje nastavi postupno povećavati, kao što je bio slučaj prethodnih 4 – 5 godina, ta cijena predstavlja i razumni prosjek godišnje naknade za zakup ako se promatra u odnosu na trajanje ugovora.

(108)

Tijelo stoga smatra da naknada za zakup od 28 milijuna ISK koju primjenjuje društvo Mannvit predstavlja razumni pristup usporedbi cijena u predmetnom slučaju. Međutim, naknada za zakup za NATO-ovo vlakno može se usporediti samo s tarifama objekata koji se upotrebljavaju u komercijalne svrhe ako se uzmu u obzir znatna ulaganja u prijenosnu opremu koja mora izvršiti operator NATO-ova vlakna, društvo Vodafone, da bi vlakno bilo primjereno za komercijalnu uporabu. Društvo Mannvit procjenjuje da su potrebna godišnja ulaganja u iznosu od 52 milijuna ISK da bi cijena zakupa koju plaća društvo Vodafone bila usporediva s ponudom društva Míla i u skladu s uvjetima iz natječaja, odnosno, za potrebna ulaganja u nove priključne točke. (47) Tijelo napominje da iznos koji procjenjuje društvo Mannvit uključuje tehničku opremu koja je potrebna da bi se NATO-ovo vlakno moglo staviti u uporabu i cjenovni element naveden u natječaju koji je povezan s ulaganjem u nove priključne točke. Tijelo je unakrsno provjerilo procjenu stručnjaka u pogledu troškova ulaganja u priključne točke (ukupno 120 milijuna ISK) u odnosu na stvarna ulaganja koja će izvršiti društvo Vodafone i koja iznose ukupno 130 milijuna ISK. Tijelo napominje da Vodafone mora platiti godišnje naknade za dozvolu za opremu u iznosu od 7,5 milijuna ISK, što društvo Mannvit nije uzelo u obzir.

(109)

Na temelju navedenog može se zaključiti da godišnji financijski doprinosi društva Vodafone u obliku plaćanja zakupnine i troškovi ulaganja iznose otprilike 87,5 milijuna ISK (uključujući troškove godišnje dozvole). U odnosu na procjene tržišne cijene prava zakupa iz tablice 3., financijski doprinosi društva Vodafone prekoračuju ukupnu prosječnu procijenjenu tržišnu cijenu od 78 milijuna ISK te prosječne cijene utemeljene na rabatu od 15 % i 25 %. One su također znatno više od procijenjenih cijena utemeljenih na tarifi društva Orkufjarskipti (popust od 15 % ili 25 %) i vrlo bliske tarifi društva Míla utemeljenoj na popustu od 15 %.

(110)

Tijelo napominje da se u prethodno navedenoj usporedbi tržišne cijene ne uzima u obzir učinak posebnih prava raskida ugovora zbog NATO-ova vlasništva nad vlaknom. Islandska nadležna tijela procijenila su da je učinak tih prava na cijenu u rasponu od 15 % – 25 %. Ako se taj raspon primijeni na financijske doprinose društva Vodafone, tržišna vrijednost doprinosa bez uzimanja u obzir tih NATO-ovih prava iznosila bi 94 do 107 milijuna ISK, što znatno prekoračuje prosječnu procijenjenu tržišnu cijenu iz tablice 3.

(111)

Nadalje, u Mannvitovoj studiji ne uzima se u obzir obveza Islanda da proslijedi NATO-u višak prihoda od zakupa nakon pokrivanja troškova upravljanja i održavanja vlakna. Tijelo smatra da ta obveza, iako bi mogla utjecati na poticaj islandskih nadležnih tijela da ne ostvaruju najveći mogući prihod od zakupa (na primjer, davanjem prednosti drugim kriterijima u natječajnom postupku, vidjeti prethodni tekst), ne utječe na tržišnu vrijednost prava zakupa, koja je procijenjena u prethodnom tekstu upućivanjem na stvarne tarife telekomunikacijskih operatora. Za razliku od posebnih prava na raskid ugovora o kojima je bilo riječ u prethodnom odlomku, sporazum između Islanda i NATO-a o raspodjeli prihoda od prava na davanje u zakup ne utječe na korisnika tog prava (tj. društvo Vodafone).

(112)

Radi potpunosti, Tijelo napominje da na tu procjenu ne utječu tvrdnje društva Míla da je oblikovanje natječajnog postupka utjecalo na cijenu. Tijelu nisu dostavljeni dokazi da se utvrđivanjem rezervne cijene – koja se često javlja u natječajima – mogao smanjiti poticaj za ponuditelje da se natječu cijenom. Tijelo također napominje da su četiri neovisna ponuditelja podnijela pet ponuda na natječaj i da su svi ponuditelji prikupili sve bodove (40 %) u pogledu kriterija poticanja tržišnog natjecanja. U skladu s time, kriteriji povezani s cijenom u praksi su ponuditeljima donosili 50 % bodova (odnosno 30 od preostalih 60 bodova). Slično tomu, nije bilo dokaza da bi se bez kriterija tržišnog natjecanja u natječaju mogućom ponudom društva Míla, koje nije bilo zainteresirano za dodatni prijenosni kapacitet, stvarni ponuditelji potakli da dostave više ponude. Tijelo posebno napominje da je kapacitet društva Míla na NATO-ovu kablu bio javno poznat i da bi se mogućom ponudom društva Míla samo zaštitio njegov tržišni položaj od novih sudionika na tržištu (48).

(113)

Tijelo na temelju navedenog smatra da davanje u zakup društvu Vodafone nije izvršeno ispod tržišne cijene.

(114)

Naposljetku, Tijelo također napominje da je natječajni postupak proveden u lipnju 2008., odnosno neposredno prije početka financijske krize u Islandu. Postupak je zaustavljen tijekom financijske krize. Ugovor s društvom Vodafone sklopljen je tek u veljači 2010. kada društvo Fjarski (ponuditelj s najviše stečenih bodova u natječaju) više nije moglo iznajmiti drugo dostupno vlakno na temelju svoje ponude iz lipnja 2008. ili to nije bilo voljno učiniti. Islandska nadležna tijela tvrde da se početkom 2010. više nisu mogle prihvaćati ponude drugih ponuditelja iz postupka iz 2008. jer su njihove ponude istekle i bilo je očito da su se uvjeti na tržištu naglo promijenili na gore nakon financijske krize. Unatoč financijskoj krizi i promjenama u gospodarskoj situaciji u Islandu, društvo Vodafone bilo je voljno sklopiti ugovor o zakupu pod uvjetima koji su dogovoreni nakon natječaja iz 2008. Tijelo nije zaprimilo informacije da su nakon financijske krize drugi operatori još uvijek bili zainteresirani za stjecanje prava zakupa za bilo koje od dva dostupna vlakna. Tijelo smatra da bi u sličnoj situaciji privatni prodavatelj također sklopio ugovor s društvom Vodafone jer je ono nudilo jedinu priliku za pokrivanje operativnih troškova i stvaranje vrijednosti uporabom imovine koja se ne koristi (tj. nekorištenog vlakna).

(115)

S obzirom na navedeno, Tijelo zaključuje da društvo Vodafone nije ostvarilo gospodarsku prednost na temelju te transakcije.

(116)

Da bi se mogla smatrati državnom potporom u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u, mjera mora biti selektivna i mora postojati mogućnost da će se njome narušiti tržišno natjecanje te da će utjecati na trgovinu između ugovornih stranaka Sporazuma. Međutim, budući da u ovom slučaju nije dodijeljena gospodarska prednost i stoga nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za postojanje državne potpore, Tijelo nije dužno obavljati daljnje ocjenjivanje.

(117)

Na temelju navedenog Tijelo zaključuje da mjera ne uključuje državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.