—

utvrdi i proglasi postojanje izvanugovorne odgovornosti Europske središnje banke (ESB), koju zastupa predsjednica Christine Lagarde:

Posljedično:

—

Podredno, naknadi štetu tužitelju tako da naloži ESB-u, koji predstavlja njegova privremena predsjednica, plaćanje, u pogledu gore navedenih vrsta štete, Aldu D’ Agostina, različite iznose koji će pravično se utvrditi tijekom postupka, uključujući vještačenjem koje će odrediti Opći sud, u smislu članka 70. Poslovnika Općeg suda Europske unije.

—

Sve uvećano za zatezne kamate koje teku od 12. ožujka 2020., kao dana nastanka štetnog događaja do potpune isplate.

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na odgovornosti ESB-a na temelju članka 340. trećeg stavka UFEU-a i članka 2043. talijanskog Codice Civilea (Građanski zakonik), za imovinsku i neimovinsku štetu koja je nastala tužitelju, uz navođenje iznosa pretrpljene štete;

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na važnosti imovinske i neimovinske štete te štete zbog izgubljene prilike, za koje tužitelj tvrdi da ih je pretrpio, uz pojašnjenje načela koja se primjenjuju za njihovo izračunavanje;

3.

Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na načela utvrđena u sudskoj praksi Europske unije, osobito u presudama od 28. listopada 2021., Vialto Consulting/Komisija, C-650/19 P od 9. veljače 2022., QI i dr./Komisija i ESB, T-868/16 i od 21. siječnja 2014., Klein/Komisija, T - 309/10.

Izlažu se pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi nastala izvanugovorna odgovornost europske institucije prema građaninu Europske unije te se ističe da su one ispunjene, što potvrđuje i nalaz vještaka, priložen tužbi, u odnosu na propise Unije koji uređuju ESB, njegova tijela i odgovarajuće funkcije.

Ističe se činjenica da je ESB povrijedio pravila primarnog i sekundarnog prava Europske unije te da je predsjednica ESB-a povrijedila i zlouporabila svoje ovlasti.

Upućuje se na povredu koju je ESB, koji predstavlja njegova predsjednica, počinio 12. ožujka 2020. u odnosu na članak 127. UFEU-a iz poglavlja 2. naslovljenog „Monetarna politika”, i članaka 3., 10., 11., 12., 13. i 38. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, kao i članka 17., točaka 17.2. i 17.3. Poslovnika donesenog Odlukom ESB-a od 19. veljače 2004. (1);

4.

Četvrti tužbeni razlog kvantificira, obrazlaže i dokumentira imovinsku štetu koju je pretrpio tužitelj (obična šteta i izmakla dobit);

5.

Peti tužbeni razlog prikazuje, izlaže i obrazlaže štetu zbog psihološke patnje i povredu ugleda, te osobnog i profesionalnog identiteta;

6.

Šesti tužbeni razlog prikazuje, izlaže te na temelju pretpostavki i izračuna vjerojatnosti dokazuje štetu zbog izgubljene prilike za koju se traži naknada po pravičnosti;

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na načelima izloženim u sudskoj praksi Europske unije u području neimovinske štete koju europske institucije uzrokuju građanima Europske unije, posebno u presudi Općeg suda Europske unije od 12. rujna 2007., Combescot/Komisija, T-250/04.