1.

Protivi li se članku 62. [točki 2.], člancima 63., 167., 206., 250. i 273. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) i načelu proporcionalnosti, kako se tumači, među ostalim, u presudi Suda od 8. svibnja 2019., EN.SA (C-712/17), u vezi s načelom neutralnosti, nacionalni propis kao što su članak 70. [stavak 1.] Zakonika o PDV-u, članak 1. i rubrika V. tablice G Priloga Kraljevskoj uredbi br. 41 o određivanju iznosa proporcionalnih poreznih novčanih kazni u području poreza na dodanu vrijednost, na temelju kojeg se u slučaju nepravilnosti utvrđenih prilikom računovodstvene kontrole u pogledu sadržaja, kako bi se sankcionirale oporezive transakcije koje nisu upisane, u cijelosti ili djelomično i u iznosu većem od 1 250 eura, povreda sankcionira nižom paušalnom novčanom kaznom po stopi od 20 % dugovanog poreza, a da se pritom plaćeni pretporez, koji nije odbijen zbog toga što nije podnesena prijava, ne može odbiti za potrebe izračuna novčane kazne i iako se na temelju [članka 1. drugog stavka] Kraljevske uredbe br. 41 ljestvica smanjenja predviđena u tablicama A do J Priloga predmetnoj uredbi može primijeniti samo pod uvjetom da su sankcionirane povrede počinjene bez namjere da se izbjegne ili omogući izbjegavanje poreza?

2.

Utječe li na odgovor na to pitanje okolnost da je porezni obveznik dobrovoljno platio iznos poreza za koji je nastala obveza obračuna nakon kontrole kako bi se ispravilo nedovoljno plaćanje poreza i, slijedom toga, postigao cilj osiguravanja pravilne naplate tog poreza?