–

za DISA Suministros y Trading SLU (DISA), J. C. García Muñoz, abogado,

–

za španjolsku vladu, A. Gavela Llopis i M. Morales Puerta, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Armenia i C. Urraca Caviedes, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL 2003., L 283, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75. i ispravak SL 2019., L 33, str. 37.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2004/74/EZ od 29. travnja 2004. (SL 2004., L 157, str. 87.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 98.) i Direktivom Vijeća 2004/75/EZ od 29. travnja 2004. (SL 2004., L 157, str. 100.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 103.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/96), osobito njezina članka 5.

2

Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između društva DISA Suministros y Trading SLU i Agencije Estatal de Administración Tributaria (Državna agencija za poreznu upravu, Španjolska) slijedom zahtjevâ za povrat poreza koji je društvo DISA platilo na ime dodatne porezne stope autonomne zajednice, a koja se primjenjuje na trošarinu na mineralna ulja.

3

Uvodne izjave 2. do 5., 9., 11., 15. i 24. Direktive 2003/96 glase:

[…]

[…]

[…]

[…]

4

Člankom 1. te direktive određuje se:

„Države članice uvode poreze na energente i električnu energiju u skladu s ovom direktivom.”

5

Članak 2. navedene direktive glasi kako slijedi:

„1.   Za potrebe ove direktive, pojam,energenti’ primjenjuje se na proizvode koji su:

[…]

[…]”

6

Člankom 3. Direktive 2003/96 propisuje se:

„Upućivanja u Direktivi [Vijeća] 92/12/EEZ [od 25. veljače 1992. o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama te o držanju i prometu tih proizvoda i njihovu praćenju (SL 1992., L 76, str. 1.)] na,mineralna ulja’ i,trošarine’, ako se ta direktiva primjenjuje na mineralna ulja, tumače se kao da obuhvaćaju sve energente, električnu energiju i sve nacionalne neizravne poreze koji su navedeni u članku 2. i članku 4. stavku 2. ove direktive.”

7

Člankom 5. Direktive 2003/96 određuje se:

„Pod uvjetom da poštuju najniže razine oporezivanja koje su propisane ovom direktivom i ako su usklađene s pravom Zajednice, države članice mogu uz poreznu kontrolu primjenjivati diferencirane stope poreza u sljedećim slučajevima:

8

Člankom 6. te direktive predviđa se:

„Države članice mogu slobodno odobravati oslobođenje od poreza ili snižene razine oporezivanja, kako je propisano ovom direktivom:

9

Članak 7. stavak 2. i članci 15. do 18.b navedene direktive predviđaju, među ostalim, mogućnost da države članice, pod određenim uvjetima, uvedu diferencirane stope, potpuna ili djelomična oslobođenja, sniženja razine oporezivanja ili prijelazna razdoblja kako bi se tim državama članicama omogućilo da postignu najniže razine oporezivanja predviđene tom direktivom.

10

Člankom 18. stavkom 1. Direktive 2003/96 određuje se:

„Odstupajući od odredaba ove direktive, državama članicama navedenima u Prilogu II. odobrava se da nastave primjenjivati snižene razine oporezivanja ili oslobođenja navedenih u tom prilogu.

Ovisno o prethodnom preispitivanju od strane Vijeća [Europske unije] na temelju prijedloga [Europske] Komisije, ovo ovlaštenje prestaje vrijediti 31. prosinca 2006. ili na dan kako je navedeno u Prilogu II.”

11

Članak 18. te direktive u stavcima 7. i 8. određuje:

„7.   Portugalska Republika može primjenjivati niže razine oporezivanja na energente i električnu energiju koji se troše u autonomnim područjima Azora i Madeire od najnižih razina oporezivanja kako je predviđeno u ovoj direktivi, kako bi se nadoknadili troškovi prijevoza nastali zbog otočne i raspršene prirode ovog područja.

[…]

8.   Helenska Republika može primjenjivati razine oporezivanja do EUR 22 na 1000 l ispod najnižih stopa koje su predviđene u ovoj direktivi, na plinsko ulje koje se koristi kao pogonsko gorivo i na benzin, a troši u departmanima Lezbos, Hios, Samos, Dodekanskom otočju i Cikladima i na sljedećim otocima u Egejskome moru: Tasos, Sjeverni Sporadi, Samotraka i Skiros.

[…]”

12

Članak 19. navedene direktive glasi kako slijedi:

„1.   Dodatno odredbama u prethodnim člancima, posebno člancima 5., 15. i 17., djelujući jednoglasno na prijedlog Komisije, Vijeće može ovlastiti bilo koju državu članicu da uvede daljnja oslobođenja ili sniženja radi provođenja pojedinih politika.

Država članica koja želi uvesti takve mjere o tome obavješćuje Komisiju te dostavlja Komisiji sve relevantne i potrebne podatke.

Komisija preispituje zahtjev uzimajući u obzir, između ostalog, i ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, potrebu osiguranja pravednog natjecanja, kao i aspekte politike Zajednice u vezi sa zdravstvom, okolišem, energetikom i prometom.

[…]

3.   Ako Komisija smatra da oslobođenja ili sniženja predviđena u stavku 1. više nisu održiva, posebno u vezi s pravednim tržišnim natjecanjem ili zbog narušavanja funkcioniranja unutarnjeg tržišta, ili u vezi s politikom Zajednice na području zdravstva, zaštite okoliša, energetike i prometa, ona će podnijeti Vijeću odgovarajuće prijedloge. Vijeće donosi jednoglasne odluke o tim prijedlozima.”

13

Prilog II. toj direktivi, naslovljen „Snižene stope poreza i oslobađanja od takvog oporezivanja, kako je navedeno u članku 18. stavku 1.”, u točki 6. trećoj alineji i točki 8., desetoj, dvanaestoj, trinaestoj i petnaestoj alineji određuje:

„6.   Francuska:

[…]

8.   Italija:

[…]

[…]”

14

Članak 1. Direktive Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ (SL 2009., L 9, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 174.) u stavcima 1. i 2. određuje:

„1.   Ovom se direktivom utvrđuju opća pravila u odnosu na trošarine, koje se ubiru neposredno ili posredno na potrošnju sljedeće robe (dalje u tekstu ‚trošarinska roba’):

[…]

2.   Države članice mogu ubirati druge neizravne poreze na trošarinsku robu za posebne namjene, ako su ti porezi sukladni poreznim pravilima Zajednice koja se primjenjuju na trošarinu ili porez na dodanu vrijednost [(PDV)], vezano uz utvrđivanje porezne osnovice, izračunavanje poreza, nastanak obveze obračuna i nadzor poreza koji su u pitanju, ali ne uključuju odredbe o oslobođenjima.”

15

Člankom 50.ter Leya 38/1992 de Impuestos Especiales (Zakon br. 38/1992 o trošarinama) od 28. prosinca 1992. (u daljnjem tekstu: Zakon o trošarinama), naslovljenim „Porezna stopa autonomne zajednice”, u verziji primjenjivoj na glavni postupak, određuje se:

„1.   Autonomne zajednice mogu utvrditi regionalnu stopu trošarina na mineralna ulja radi dodatnog oporezivanja proizvoda na koje se primjenjuju porezne stope navedene u točkama […], a koji se troše na njihovu području. Regionalna stopa primjenjuje se u skladu s odredbama ovog zakona te s ograničenjima i uvjetima iz propisa o financiranju autonomnih zajednica.

2.   Primjenjuje se regionalna porezna stopa one autonomne zajednice na čijem području dolazi do krajnje potrošnje proizvoda koji se oporezuju. […]”

16

Članak 50.ter Zakona o trošarinama bio je na snazi od 2013. do 2018. Stavljen je izvan snage 1. siječnja 2019. Leyom 6/2018 de Presupuestos Generales del Estado para 2018 (Zakon br. 6/2018 o općem državnom proračunu za 2018.) od 3. srpnja 2018., u čijem se obrazloženju među ostalim navodi:

„U području trošarina, regionalna stopa trošarine na mineralna ulja postala je dio posebne državne stope kako bi se osiguralo jedinstveno tržište u području goriva i pogonskih goriva, pri čemu se tom mjerom autonomnim zajednicama ne uskraćuju sredstva te se poštuje zakonodavni okvir Zajednice.”

17

Nekoliko gospodarskih subjekata koji podliježu trošarinama na mineralna ulja podnijelo je prijave za prijenos porezne obveze za razdoblja između 2013. i 2015. i prevalilo je iznos te trošarine na društvo DISA, čija je djelatnost kupovina, prodaja, uvoz i veleprodaja naftnih proizvoda.

18

Tijekom tog razdoblja nacionalni propisi omogućavali su, kao što to proizlazi iz točke 15. ove presude, uz državni porez čija je stopa bila jedinstvena na cijelom državnom području, dodatni regionalni porez, čiju je stopu odredila svaka autonomna zajednica za mineralna ulja koja se troše na njezinu području (u daljnjem tekstu: regionalna stopa trošarine na mineralna ulja). Kao što to proizlazi iz točke 16. ove presude, ta regionalna stopa trošarine na mineralna ulja ukinuta je 1. siječnja 2019. Od njezina ukidanja Kraljevina Španjolska uspostavila je drugi sustav koji predviđa jedinstvenu stopu na čitavom državnom području.

19

Budući da je platilo trošarine na mineralna ulja, društvo DISA je od porezne uprave zatražilo da ispravi prijave prijenosa porezne obveze predmetnih gospodarskih subjekata te je zahtijevalo povrat iznosa koji odgovaraju primijenjenoj regionalnoj stopi trošarina na mineralna ulja.

20

U potporu tim zahtjevima društvo DISA istaknulo je da je regionalna stopa trošarina na mineralna ulja koju autonomne zajednice mogu odrediti na temelju članka 50.ter Zakona o trošarinama, koji je na snazi od 1. siječnja 2013., protivna pravu Unije jer povređuje određene odredbe Direktive 2003/96, osobito njezin članak 5., zbog toga što ne odgovara odstupanjima propisanima tom odredbom za primjenu diferenciranih poreznih stopa te je protivna cilju ujednačenog oporezivanja energenata i električne energije koji se želi postići tom direktivom.

21

Oficina Gestora de Impuestos Especiales de Santa Cruz de Tenerife (Ured za upravljanje trošarinama, Santa Cruz de Tenerife, Španjolska) odbila je te zahtjeve uz obrazloženje da nije na tom uredu da odluči o tome povređuje li nacionalna zakonska odredba pravo Unije.

22

Društvo DISA podnijelo je žalbe protiv odluka o odbijanju navedenih zahtjeva. Tribunal Económico‑Administrativo Central (Središnji porezni sud, Španjolska) odbio je te žalbe.

23

Društvo DISA je potom protiv tih odluka Tribunala Económico‑Administrativo Central (Središnji porezni sud) podnijelo tužbu pred vijećem za upravne sporove Audiencije Nacional (Visoki nacionalni sud, Španjolska).

24

Taj je sud presudom od 25. studenog 2020. odbio tu tužbu. Iako je napomenuo da su ga pravne dvojbe u pogledu tumačenja Direktive 2003/96 mogle navesti na podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku, navedeni sud odbio je zahtjev za povrat plaćenih iznosa s obrazloženjem da društvo DISA nije dokazalo da te iznose nije prenijelo na treće osobe, zbog čega je, da je odobren povrat, moglo doći do stjecanja bez osnove u njegovu korist.

25

Društvo DISA podnijelo je žalbu protiv presude Audiencije Nacional (Visoki nacionalni sud) od 25. studenoga 2020. u kasacijskom postupku pred Tribunalom Supremo (Vrhovni sud, Španjolska), sudom koji je uputio zahtjev.

26

Taj sud naglašava da ishod postupka koji se pred njim vodi ovisi o tumačenju Direktive 2003/96 i učinku tog tumačenja o usklađenosti regionalne stope trošarina na mineralna ulja s tom direktivom.

27

Međutim, smatra da ni Direktiva 2003/96 ni sudska praksa Suda ne omogućuju da se pruži jasno tumačenje te direktive, osobito njezina članka 5., na temelju kojeg bi se moglo utvrditi protivi li se navedenoj direktivi i, ovisno o slučaju, pod kojim uvjetima, to da se unutar države članice za određena područja uvedu, u odnosu na isti proizvod, diferencirane porezne stope za energente i električnu energiju.

28

U tim je okolnostima Tribunal Supremo (Vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li Direktivu [2003/96], osobito njezin članak 5., tumačiti na način da joj se protivi nacionalno pravilo poput članka 50.ter [Zakona o trošarinama], kojim se autonomnim zajednicama omogućava da za isti proizvod utvrde diferencirane stope trošarina na mineralna ulja ovisno o području?”

29

Španjolska vlada tvrdi da prethodno pitanje treba proglasiti nedopuštenim jer je hipotetsko. Prema njezinu mišljenju, o pitanju usklađenosti nacionalne odredbe o kojoj je riječ s pravom Unije nije se nikad raspravljalo pred sudovima koji su odlučivali u glavnom postupku, pa čak ni u okviru žalbe pred sudom koji je uputio zahtjev jer je ta žalba bila ograničena na pitanje ima li društvo DISA aktivnu procesnu legitimaciju za pokretanje postupka za povrat stečenog bez osnove.

30

Prema ustaljenoj praksi, pitanja o tumačenju prava Unije koja uputi nacionalni sud unutar pravnog i činjeničnog okvira koji sam definira – i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati – uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odlučivati o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja (presuda od 12. siječnja 2023., DOBELES HES, C‑702/20 i C‑17/21, EU:C:2023:1, t. 47. i navedena sudska praksa).

31

Međutim, u ovom je slučaju pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev u izravnoj vezi sa stvarnošću ili predmetom glavnog postupka jer se potonji odnosi na zahtjeve za povrat iznosa koji odgovaraju primijenjenoj regionalnoj stopi trošarina na mineralna ulja koju je plaćalo društvo DISA, zato što je ta stopa protivna Direktivi 2003/96, osobito njezinu članku 5.

32

Stoga je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.

33

Uvodno valja napomenuti da ovaj predmet obilježava činjenica da se nacionalnom odredbom o kojoj je riječ svakoj španjolskoj autonomnoj zajednici omogućavalo da odredi regionalnu stopu trošarina na mineralna ulja koja se pribrajala državnoj stopi trošarina. Tako su nacionalnim propisom koji je bio na snazi bila propisana dva poreza, odnosno, s jedne strane, državni porez, čija je stopa bila jedinstvena na čitavom državnom području, i, s druge strane, dodatni regionalni porez, čiju je stopu određivala svaka autonomna zajednica za mineralna ulja koja se troše na njezinu području.

34

Svojim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Direktivu 2003/96, a osobito njezin članak 5., tumačiti na način da joj se protivi nacionalno zakonodavstvo koje regijama ili autonomnim zajednicama omogućava da utvrde diferencirane stope trošarina za isti proizvod i istu potrošnju ovisno o području na kojem se proizvod koristi.

35

Cilj Direktive 2003/96, kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 3. do 5. i članka 1., jest utvrđivanje usklađenog sustava oporezivanja energenata i električne energije (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2021., Hauptzollamt B (Fakultativno smanjenje poreza), C‑100/20, EU:C:2021:716, t. 29. i navedenu sudsku praksu).

36

U okviru tog sustava ta direktiva sadržava, među ostalim, u svojim člancima 5., 7. i 15. do 19., niz odredaba koje državama članicama daju skup ovlasti za uvođenje diferenciranih poreznih stopa, oslobođenja od poreza ili sniženja trošarina, koje su sastavni dio usklađenog sustava oporezivanja uspostavljenog navedenom direktivom (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2021., Hauptzollamt B (Fakultativno smanjenje poreza), C‑100/20, EU:C:2021:716, t. 30.). Te odredbe svjedoče o činjenici da je zakonodavac Unije državama članicama ostavio određenu marginu prosudbe u području trošarina, u skladu s uvodnim izjavama 9. i 11. navedene direktive (vidjeti u tom smislu presudu od 30. siječnja 2020., Autoservizi Giordano, C‑513/18, EU:C:2020:59, t. 26. i 28.).

37

Na prvom mjestu, članak 5. Direktive 2003/96 predviđa da pod uvjetom da poštuju najniže razine oporezivanja koje su propisane tom direktivom i ako su usklađene s pravom Zajednice, države članice mogu uz poreznu kontrolu primjenjivati diferencirane stope poreza u sljedećim slučajevima, odnosno, prvo, kad su diferencirane stope izravno povezane s kvalitetom proizvoda, drugo, kad diferencirane stope ovise o količinskim razinama potrošnje električne energije ili energenta koji se koriste za grijanje, treće, za sljedeće uporabe: lokalni javni putnički prijevoz (uključujući taksije), skupljanje otpada, oružane snage i javnu upravu, invalide, sanitetska vozila i, četvrto, između korištenja u poslovne i neposlovne svrhe, za energente i električnu energiju, kako je navedeno u člancima 9. i 10. navedene direktive.

38

Valja utvrditi da taj članak 5. ne predviđa mogućnost za državu članicu da utvrdi stope trošarine za isti proizvod i istu namjenu koje su različite ovisno o regijama ili područjima te države članice u kojima se taj proizvod koristi, kao što je bilo predviđeno zakonodavstvom o kojem je riječ u glavnom postupku.

39

Nadalje, uporaba, u članku 5. Direktive 2003/96 izraza „u sljedećim slučajevima” kako bi se odredila četiri slučaja u kojima se mogu primjenjivati diferencirane porezne stope, navodi na zaključak da je popis iz te odredbe iscrpan (vidjeti u tom smislu presudu od 2. lipnja 2016., ROZ-ŚWIT, C‑418/14, EU:C:2016:400, t. 29.).

40

U tom pogledu, Sud je pojasnio da volja zakonodavca Unije da strogo ograniči mogućnost predviđanja diferenciranih stopa za isti proizvod proizlazi iz pripremnih radova koji su prethodili donošenju Direktive 2003/96. Dok članak 5. stavak 1. Prijedloga direktive Vijeća o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata (SL 1997., C 139, str. 14.), u skladu s kojim „[d]ržave članice mogu primjenjivati diferencirane porezne stope ovisno o korištenju ili kvaliteti proizvoda, pod uvjetom da te stope poštuju najniže razine oporezivanja predviđene ovom direktivom i ako su usklađene s pravom Zajednice”, državama članicama daje relativno široku diskrecijsku ovlast pri određivanju stopa oporezivanja energenata, ta je ovlast tijekom zakonodavnog postupka znatno smanjena. Naime, članak 5. Direktive 2003/96 dopušta državama članicama da, poštujući najniže razine oporezivanja predviđene tom direktivom i u skladu s pravom Unije, predvide diferencirane porezne stope samo u slučajevima taksativno navedenima u tom članku (presuda od 16. studenoga 2023., Tüke Busz, C‑391/22, EU:C:2023:892, t. 46. i 47.).

41

Takvo tumačenje usto proizlazi, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 37. svojeg mišljenja, i iz uvodne izjave 15. Direktive 2003/96, u kojoj se predviđa da bi se „[m]ogućnost primjene diferenciranih nacionalnih stopa oporezivanja za isti proizvod trebala dopustiti u određenim okolnostima ili [s] čvrstim preduvjetima pod uvjetom da se poštuju najniže razine oporezivanja Zajednice i pravila unutarnjega tržišta i tržišnog natjecanja”.

42

Kao drugo, opća struktura Direktive 2003/96 potvrđuje usko tumačenje mogućnosti koje ta direktiva nudi državama članicama prilikom primjene diferenciranih stopa, uključujući u slučajevima kad se poštuju najniže razine oporezivanja.

43

Kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 36. ove presude, članak 5. Direktive 2003/96 dio je skupa odredaba predviđenih tom direktivom kojima se državama članicama ili nekima od njih pod određenim uvjetima dopušta da primjenjuju diferencirane stope, oslobođenja od poreza ili sniženja razine oporezivanja. Te su druge odredbe, među ostalim, članci 6., 7. i 15. do 19. navedene direktive.

44

Kao prvo, članak 6. Direktive 2003/96 predviđa oblike u kojima države članice mogu odobriti oslobođenja od poreza ili sniženja razine oporezivanja i u točki (b) određuje da ona mogu biti u obliku diferenciranih poreznih stopa.

45

Kao drugo, člancima 7. i 15. do 18.b Direktive 2003/96 predviđa se mogućnost za države članice da primjenjuju diferencirane stope, oslobođenja od poreza ili posebna sniženja oporezivanja, pod uvjetom da poštuju precizne uvjete predviđene tim odredbama.

46

Međutim, valja primijetiti da neke od navedenih odredbi dopuštaju ili su dopuštale da države članice koje su poimence navedene primjenjuju snižene stope trošarina ili oslobođenja ovisno o području na kojem se proizvod koristi.

47

Tako članak 18. stavak 7. prvi podstavak Direktive 2003/96 predviđa da Portugalska Republika na energente i električnu energiju koji se troše u autonomnim regijama Azora i Madeire može primijeniti razine oporezivanja niže od najnižih razina oporezivanja predviđenih tom direktivom. Članak 18. stavak 8. prvi podstavak navedene direktive pak navodi da Helenska Republika može na različite energente primijeniti razine oporezivanja niže od najnižih stopa predviđenih tom direktivom, u određenim departmanima i na određenim otocima u Egejskom moru.

48

Također valja istaknuti da mogućnost primjene diferenciranih regionalnih stopa treba biti predviđena Direktivom 2003/96 neovisno o poštovanju najnižih razina oporezivanja utvrđenih tom direktivom. U tom pogledu valja primijetiti da je članak 18. stavak 1. navedene direktive, u vezi s, među ostalim, Prilogom II. točkom 6. trećom alinejom točkom 8., desetom, dvanaestom, trinaestom i petnaestom alinejom iste direktive, omogućavao uvođenje sniženih razina oporezivanja ili oslobođenja od poreza u određenim posebno navedenim regijama u Francuskoj i Italiji, pod uvjetom da se poštuju najniže razine oporezivanja.

49

Naposljetku, članak 19. stavak 1. Direktive 2003/96 predviđa da Vijeće, djelujući jednoglasno na prijedlog Komisije, može ovlastiti bilo koju državu članicu koja u tom smislu podnese zahtjev da uvede diferencirane stope trošarina posredstvom daljnjih oslobođenja ili sniženja radi provođenja pojedinih politika.

50

Iz prethodno navedenog proizlazi da je, suprotno onomu što tvrdi španjolska vlada, za primjenu diferenciranih stopa na državnom području države članice za isti proizvod i za istu uporabu, kada takva mogućnost nije predviđena samim odredbama Direktive 2003/96, uvijek potrebno ovlaštenje na temelju te direktive, neovisno o poštovanju najnižih razina oporezivanja.

51

Slijedom toga, kako iz članka 5. tako i iz analize svih odredbi Direktive 2003/96 koje predviđaju sniženja ili oslobođenja od poreza proizlazi da je, iako je područje oporezivanja energenata i električne energije samo djelomično usklađeno te se tom direktivom državama članicama priznaje određeni manevarski prostor kako bi mogle provoditi politike prilagođene nacionalnim kontekstima, taj manevarski prostor ipak ograničen. Iz toga slijedi da se, neovisno o poštovanju najnižih razina oporezivanja propisanih navedenom direktivom, mogućnost ponuđena državama članicama da uvedu diferencirane porezne stope, oslobođenja od poreza ili sniženja trošarina može provesti samo uz strogo poštovanje uvjeta postavljenih relevantnim odredbama Direktive 2003/96.

52

Suprotno tumačenje lišilo bi svakog korisnog učinka kako članak 5. Direktive 2003/96 tako i sve odredbe te direktive koje državama članicama omogućuju da, pod uvjetom da poštuju njome utvrđene uvjete, primijene diferencirane porezne stope.

53

U ovom slučaju valja utvrditi da nijedno od odstupanja predviđenih Direktivom 2003/96 izričito ne ovlašćuje Kraljevinu Španjolsku da za isti proizvod i istu uporabu primijeni različite stope trošarina ovisno o autonomnim zajednicama u kojima se ti proizvodi koriste. Španjolska vlada to ne osporava, kao što ne osporava ni to da nije ishodila posebno odstupanje na temelju članka 19. te direktive kako bi se tim autonomnim zajednicama omogućilo da odrede diferencirane regionalne stope trošarina na mineralna ulja.

54

Kao treće, tumačenje iz točke 51. ove presude u skladu je s ciljevima Direktive 2003/96 navedenima u njezinim uvodnim izjavama 2. do 5. i 24., a kojima se nastoji potaknuti dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta u energetskom sektoru, izbjegavanjem, među ostalim, narušavanja tržišnog natjecanja (presuda od 30. siječnja 2020., Autoservizi Giordano, C‑513/18, EU:C:2020:59, t. 30. i navedena sudska praksa).

55

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 51. svojeg mišljenja, ta direktiva u načelu nudi mogućnost utvrđivanja različitih stopa trošarina među državama članicama, pod uvjetom da se poštuju najniže stope predviđene navedenom direktivom. Međutim, priznavanje svakoj državi članici mogućnosti da za isti proizvod i istu uporabu primijeni različite stope u svojim regijama, i to bez ikakvog okvira ili mehanizma kontrole, moglo bi ugroziti dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta na način da ga dodatno rascjepkava i tako ugroziti slobodno kretanje robe. Naime, iako se, u skladu s uvodnom izjavom 4. iste direktive, znatne razlike među nacionalnim razinama oporezivanja energije koje primjenjuju države članice mogu pokazati štetnima za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, isto vrijedi a fortiori kad je riječ o razlikama između regionalnih razina oporezivanja energije koje se primjenjuju u istoj državi članici.

56

Što se tiče ostalih argumenata španjolske vlade kojima se opravdava regionalna stopa trošarine na mineralna ulja, oni ne mogu dovesti u pitanje prethodno navedeno tumačenje.

57

Kao prvo, kad je riječ o argumentu prema kojem je takva stopa izraz političke autonomije autonomnih zajednica, koja je priznata španjolskim Ustavom i zaštićena člankom 4. stavkom 2. UEU‑a, valja podsjetiti na to da je podjela nadležnosti unutar države članice zaštićena tom odredbom prema kojoj je Europska unija dužna poštovati nacionalni identitet država članica, koji je neodvojivo povezan s njihovim temeljnim političkim i ustavnim strukturama, uključujući regionalnu i lokalnu samoupravu (presuda od 21. prosinca 2016., Remondis, C‑51/15, EU:C:2016:985, t. 40. i navedena sudska praksa). Međutim, u tom pogledu dovoljno je podsjetiti na to da, kao što je to utvrđeno u točki 51. ove presude, Direktiva 2003/96 dopušta uvođenje diferenciranih stopa oporezivanja, osobito na temelju geografskih kriterija, pod uvjetom da se poštuju uvjeti predviđeni tom direktivom u tu svrhu.

58

Kao drugo, čini se da španjolska vlada smatra da se regionalna stopa trošarine na mineralna ulja može kvalificirati kao dodatni neizravni porez u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2008/118.

59

Ipak, u skladu s tom odredbom, države članice mogu ubirati druge neizravne poreze na trošarinsku robu ako su ispunjena dva uvjeta. S jedne strane, takve poreze treba ubirati za posebne namjene, a s druge strane, ti porezi moraju biti u skladu s pravilima Unije o oporezivanju koja se primjenjuju na trošarine ili na PDV za potrebe određivanja porezne osnovice, izračunavanja poreza, nastanka obveze obračuna i nadzora poreza, pri čemu ta pravila ne uključuju odredbe koje se odnose na oslobođenja.

60

Što se tiče prvog od tih uvjeta, iz sudske prakse Suda proizlazi da pod posebne namjene, u skladu s člankom 1. stavkom 2. Direktive 2008/118, potpada svaka namjena koja nije isključivo proračunska (presuda od 22. lipnja 2023., Endesa Generación, C‑833/21, EU:C:2023:516, t. 38. i navedena sudska praksa).

61

Međutim, s obzirom na to da svaki porez nužno ima proračunsku svrhu, sama okolnost da porez slijedi proračunski cilj ne bi kao takva mogla biti dovoljna, osim kada bi se članku 1. stavku 2. Direktive 2008/118 oduzeo korisni učinak, da se isključi mogućnost da se za takav porez smatra da isto tako ima i posebnu svrhu u smislu te odredbe (presuda od 22. lipnja 2023., Endesa Generación, C‑833/21, EU:C:2023:516, t. 39. i navedena sudska praksa).

62

Osim toga, iako bi unaprijed određena namjena prihoda od poreza za financiranje izvršavanja nadležnosti tijela države članice koje su im prenesene mogla biti element koji treba uzeti u obzir pri utvrđivanju postojanja posebne namjene, takva namjena, koja je zapravo stvar unutarnje organizacije proračuna države članice, sama po sebi ne može biti dovoljan uvjet, s obzirom na to da svaka država članica u tom pogledu, bez obzira na ciljanu svrhu, može odlučiti da se prihodi od određenog poreza koriste za financiranje određenih troškova. U suprotnom bi se svaku namjenu moglo smatrati posebnom u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2008/118, što bi usklađenu trošarinu ustanovljenu tom direktivom lišilo svakog korisnog učinka i bilo protivno načelu prema kojem se odredba kojom se propisuju iznimke kao što je taj članak 1. stavak 2. mora strogo tumačiti (presuda od 22. lipnja 2023., Endesa Generación, C‑833/21, EU:C:2023:516, t. 40. i navedena sudska praksa).

63

Stoga, da bi se smatralo da porez čiji prihodi podliježu unaprijed određenoj namjeni ima posebnu svrhu u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2008/118, on sam po sebi treba osigurati navedenu posebnu svrhu na koju se poziva, tako da postoji izravna veza između korištenja prihodima i svrhe predmetnog oporezivanja (presude od 22. lipnja 2023., Endesa Generación, C‑833/21, EU:C:2023:516, t. 41. i navedena sudska praksa).

64

Ako takav mehanizam predodređene namjene prihodâ ne postoji, za porez koji zahvaća trošarinsku robu ne može se smatrati da ima posebnu namjenu u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 2008/118, osim ako bi takva pristojba što se tiče njezine strukture, a osobito predmeta oporezivanja ili porezne stope bila osmišljena tako da utječe na ponašanje poreznih obveznika na način koji bi omogućio ostvarivanje određene posebne namjene na koju se poziva, osobito visokim oporezivanjem proizvoda o kojima je riječ kako bi se odvratilo od njihove potrošnje (presuda od 22. lipnja 2023., Endesa Generación, C‑833/21, EU:C:2023:516, t. 42. i navedena sudska praksa).

65

U predmetnom slučaju, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku, a koji je jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenjivanje činjenica u glavnom postupku, iz elemenata spisa kojim raspolaže Sud ne proizlazi da regionalna trošarinska stopa na mineralna ulja ispunjava kriterije u vezi s posebnom namjenom iz članka 1. stavka 2. Direktive 2008/118, kad bi takva namjena postojala. Naime, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 55. svojeg mišljenja, iz očitovanja španjolske vlade proizlazi da je ta regionalna stopa namijenjena financiranju svih nadležnosti autonomnih zajednica.

66

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prethodno pitanje valja odgovoriti tako da Direktivu 2003/96, a osobito njezin članak 5., valja tumačiti na način da joj se protivi nacionalno zakonodavstvo koje regijama ili autonomnim zajednicama omogućuje da utvrde diferencirane stope trošarina za isti proizvod i istu uporabu ovisno o području na kojem se proizvod koristi, izvan u tu svrhu predviđenih slučajeva.

67

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Direktivu Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2004/74/EZ od 29. travnja 2004., i Direktivom Vijeća 2004/75/EZ od 29. travnja 2004., osobito njezin članak 5.

treba tumačiti na način da joj se:

protivi nacionalno zakonodavstvo koje regijama ili autonomnim zajednicama omogućuje da utvrde diferencirane stope trošarina za isti proizvod i istu uporabu ovisno o području na kojem se proizvod koristi, izvan u tu svrhu predviđenih slučajeva.