This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62021CC0647
Opinion of Advocate General Collins delivered on 11 April 2024.###
Mišljenje nezavisnog odvjetnika Collins iznesen 11. travnja 2024.
Mišljenje nezavisnog odvjetnika Collins iznesen 11. travnja 2024.
ECLI identifier: ECLI:EU:C:2024:308
Privremena verzija
MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
ANTHONYJA MICHAELA COLLINSA
od 11. travnja 2024.(1)
Spojeni predmeti C-647/21 i C-648/21
D. K. (C-647/21)
M. C.,
M. F. (C-648/21)
uz sudjelovanje:
Prokuratura Rejonowa w Bytowie,
Prokuratura Okręgowa w Łomży
(zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku, Poljska))
„Zahtjevi za prethodnu odluku – Vladavina prava – Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a – Načela nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca – Načelo ‚unutarnje’ neovisnosti sudaca – Rezolucija kolegija nacionalnog suda kojom su predmeti oduzeti sucu bez njegova pristanka – Premještaj suca iz žalbenog u prvostupanjski odjel nacionalnog suda bez njegova pristanka – Nepostojanje postupovnih zaštitnih mehanizama i sudskog nadzora u nacionalnom pravu – Nezakonita primjena nacionalnih pravila – Nadređenost prava Unije”
Uvod
1. Predmetni zahtjevi za prethodnu odluku, koje je 20. listopada 2021. uputila sutkinja A. N.-B. pri Sądu Okręgowom w Słupsku (Okružni sud u Słupsku, Poljska), ponajprije se odnose na opseg i praktičnu primjenu pojma „unutarnje” neovisnosti sudaca u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, konkretno, na nužnost da suci ne budu izloženi neprimjerenim utjecajima ili pritiscima iz pravosuđa.
2. Predsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) u listopadu 2021. premjestio je sutkinju A. N.-B. iz šestog kaznenog odjela Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku), koji odlučuje u žalbenim postupcima, u drugi kazneni odjel tog suda, koji odlučuje u prvostupanjskim postupcima. Ona je povučena sa 70(2) predmeta u kojima je odlučivala, uključujući one u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku(3), te su ti predmeti preraspodijeljeni drugim sucima(4). Te su mjere poduzete bez njezina pristanka. Budući da im je cilj bio spriječiti je da provjeri, u okviru svoje nadležnosti kao suca u žalbenom postupku, je li u predmetima u kojima je odlučivala bio ispunjen uvjet da sud mora biti prethodno ustanovljen zakonom, sutkinja A. N.-B. smatrala je da su tim mjerama povrijeđena načela nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca. Shodno tomu, ona želi doznati ima li, u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a, člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i načelom nadređenosti prava Unije, zbog načina na koji su članovi kolegija imenovani, tj. činjenice da nije pristala da je se povuče s predmeta i nepostojanja bilo kakvih kriterija za to povlačenje, pravo zasjedati u predmetima u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku.
Pravni okvir – poljsko zakonodavstvo
Zakon o redovnim sudovima
3. Prema članku 21. stavku 1. Ustawe – Prawo o ustroju sądów powszechnych (Zakon o organizaciji redovnih sudova) od 27. srpnja 2001. (Dziennik Ustaw br. 98, pozicija 1070.), u verziji primjenjivoj na sporove iz glavnih postupaka (u daljnjem tekstu: Zakon o redovnim sudovima), tijela sąda okręgowog (okružni sud) su predsjednik suda, kolegij suda i ravnatelj suda.
4. Članak 22.a Zakona o redovnim sudovima predviđa:
„1. […] predsjednik sąda okręgowog (okružni sud), nakon savjetovanja s kolegijem tog suda, određuje način raspodjele aktivnosti; u okviru toga uređuje:
(1) raspoređivanje sudaca […] u odjele suda;
(2) opseg dužnosti […] sudaca, kao i način na koji suci sudjeluju u raspodjeli predmeta;
(3) raspored dežurstava i raspored zamjenskog rada sudaca, […]
– uzimajući u obzir specijaliziranost sudaca […] da odlučuju u različitim vrstama predmeta, potrebu da se osigura […] odgovarajuća raspodjela sudaca između odjela i ravnomjerno raspoređivanje dužnosti među sucima, kao i potrebu da se osigura učinkovito vođenje sudskih postupaka.
[…]
4. Predsjednik suda može bilo kada odrediti, u cijelosti ili djelomično, novi način raspodjele aktivnosti ako je to opravdano razlozima iz stavka 1. […]
4.a Za premještaj suca u drugi odjel potreban je njegov pristanak.
4.b Za premještaj suca u drugi odjel nije potreban njegov pristanak ako:
(1) je riječ o premještaju u odjel koji odlučuje u predmetima iz istog područja;
[…]
5. Sudac ili sudski savjetnik čije su aktivnosti promijenjene na način koji je doveo do promjene opsega njegovih dužnosti, osobito kroz njegov premještaj u drugi odjel suda, može uložiti prigovor [Krajowoj Radi Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska) (u daljnjem tekstu: KRS)] u roku od sedam dana od kada je obaviješten o novom opsegu svojih dužnosti. Prigovor se ne može uložiti ako je:
(1) riječ o premještaju u odjel koji odlučuje u predmetima iz istog područja;
[…]
6. Prigovor iz stavka 5. podnosi se preko predsjednika suda koji je izvršio spornu raspodjelu aktivnosti. Predsjednik suda prigovor prosljeđuje [KRS-u] u roku od 14 dana od njegova primitka te mu prilaže svoje stajalište o slučaju. [KRS] donosi rezoluciju kojom prihvaća ili odbija prigovor, uzimajući u obzir elemente iz stavka 1. [KRS] svoju rezoluciju o prigovoru iz stavka 5. ne mora obrazložiti. Rezolucija [KRS-a] ne može se pobijati. Sudac ili sudski savjetnik do donošenja rezolucije obavlja svoje postojeće dužnosti.”
5. Članak 30. stavak 1. Zakona o redovnim sudovima predviđa:
„Kolegij sąda okręgowog (okružni sud) čine:
(1) predsjednik sąda okręgowog (okružni sud);
(2) predsjednici sądova rejonowih (općinski sudovi) koji se nalaze na području nadležnosti sąda okręgowog (okružni sud).”
6. Članak 47.a tog zakona predviđa:
„1. Predmeti se, sukladno njihovoj kategoriji, sucima i sudskim savjetnicima nasumično dodjeljuju, uz iznimku dodjele predmeta dežurnom sucu.
2. Predmeti unutar posebnih kategorija ravnomjerno se dodjeljuju, osim ako se radno opterećenje mora smanjiti zbog specifičnosti radnog mjesta, dodjele predmeta iz druge kategorije ili drugih zakonom predviđenih razloga.”
7. U skladu s člankom 47.b tog zakona:
„1. Sastav suda moguće je promijeniti samo ako sud u predmetu ne može odlučivati u svojem trenutačnom sastavu ili ako za to postoji trajna prepreka. Odredbe članka 47.a primjenjuju se mutatis mutandis.
[…]
3. Odluke u predmetima iz [stavka 1.] donosi predsjednik suda ili sudac kojeg je on za to ovlastio.
4. Promjena mjesta u kojem sudac radi ili njegovo upućivanje drugom sudu, kao i opoziv suca s upućivanja, nisu prepreka izvršenju [postupovnih] radnji u predmetima dodijeljenima za mjesto u kojem on trenutačno radi ili mjesto u kojem trenutačno obavlja svoje dužnosti, do zaključenja tih predmeta.
5. Kolegij suda na području čije se nadležnosti nalazi novo mjesto u kojem sudac radi ili mjesto u koje je upućen može, na zahtjev suca ili samostalno, potpuno ili djelomično osloboditi tog suca obveza odlučivanja u predmetima, posebice ako su taj sud i novo mjesto u kojem sudac radi ili mjesto u koje je upućen znatno međusobno udaljeni, ovisno o stanju postupka u odnosnim predmetima. Kolegij suda se, prije donošenja rezolucije, savjetuje s predsjednicima nadležnih sudova.
6. Odredbe stavaka 4. i 5. primjenjuju se mutatis mutandis u slučaju premještaja u drugi odjel istog suda.”
Sporovi u glavnim postupcima i prethodna pitanja
8. U predmetu C-647/21, Sąd Rejonowy w B. (Općinski sud u B., Poljska) osudio je 11. prosinca 2020. osobu D. K. za kazneno djelo iz članka 190. stavka 1. Ustawe z dnia 6 czerwca 1997 r. – Kodeks karny (Zakon od 6. lipnja 1997. o Kaznenom zakoniku) te joj izrekao kaznu zatvora(5). Odvjetnik osobe D. K. je u veljači 2021. sudu koji je uputio zahtjeve podnio žalbu protiv težine te kazne. Sutkinja A. N.-B. određena je kao sudac izvjestitelj i predsjednik jednočlanog vijeća u postupku povodom te žalbe.
9. U predmetu C–648/21, osobe M. C. i M. F. optužene su za „zlouporabu javnog položaja” na temelju članka 231. stavka 1. Zakona od 6. lipnja 1997. o kaznenom zakoniku(6). Prvostupanjski sud je u ožujku 2016. osudio osobu M. F. te joj izrekao kaznu zatvora(7). Osobu M. C. je oslobodio. Drugostupanjski sud je u studenome 2016. ukinuo tu presudu te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potonji je sud u prosincu 2017. osudio osobe M. C. i M. F. za predmetna kaznena djela. Nakon nove žalbe, drugostupanjski sud je u travnju 2019. oslobodio osobu M. C. te potvrdio osudu osobe M. F. Prokurator Generalny (glavni državni odvjetnik, Poljska) protiv te je presude podnio kasacijsku žalbu Sądu Najwyższem (Vrhovni sud, Poljska). Sąd Najwyższy (Vrhovni sud) je u travnju 2020. ukinuo presudu drugostupanjskog suda te vratio predmet tom sudu na ponovno odlučivanje u žalbenom postupku. Taj je predmet u tijeku pred Sądom Okręgowim w Słupsku (Okružni sud u Słupsku), čiji žalbeni odjel odlučuje u vijeću sastavljenom od predsjednika Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku), suca izvjestitelja i predsjednika vijeća – sutkinje A. N.-B. – te trećeg suca.
10. Sutkinja A. N.-B. je u nepovezanom predmetu u srpnju 2021.(8), pozivajući se na članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, donijela odluku kojom je od predsjednika žalbenog odjela Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) zatražila da zamijeni predsjednika Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) u vijeću kojem je taj predmet dodijeljen. Prema njezinoj odluci, postavljanjem u to vijeće predsjednika Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) – koji je na taj sud imenovan rezolucijom KRS-a u njegovu novom sastavu(9) – povrijeđeno je pravo na zakonom prethodno ustanovljeni sud zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950., člankom 47. Povelje, člankom 45. Ustava Republike Poljske i presudom Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u predmetu Reczkowicz/Poljska(10).
11. Potpredsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) ukinuo je tu odluku na temelju članka 42.a stavka 2. Zakona o redovnim sudovima. Prema navodu suda koji je uputio zahtjeve, potpredsjednik je na sudačku dužnost imenovan na temelju rezolucije KRS-a(11). Poljski ministar pravosuđa, koji je bio i Prokurator Generealny (Glavni državni odvjetnik, Poljska), nakon toga ga je postavio za potpredsjednika Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku). Sud koji je uputio zahtjeve usto dvoji je li potpredsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) uopće mogao ukinuti tu odluku u postupku upravnog nadzora s obzirom na to da je sastav suda sudbena stvar u koju potpredsjednik nije trebao intervenirati. U svakom slučaju, rješenjem potpredsjednika Suda od 14. srpnja 2021., Komisija/Poljska(12), kojim je obustavljena primjena određenih odredbi poljskog prava, uključujući članak 42.a stavak 2. Zakona o redovnim sudovima, potpredsjedniku Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) oduzeta je ovlast donošenja akata na temelju te odredbe.
12. Početkom listopada 2021., sutkinja A. N.-B. u jednom je drugom predmetu ukinula presudu nižeg suda koju je donio sudac imenovan na temelju rezolucije(13) KRS-a(14).
13. Dana 11. listopada 2021. donesena je rezolucija kolegija kojom je sutkinja A. N.-B. povučena s otprilike 70 predmeta, uključujući predmete u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku. Povlačenje sutkinje A. N.-B. s tih predmeta izvršeno je bez njezina pristanka te „bez ad hoc zahtjeva propisanog zakonom”. Rezolucija kolegija nije dostavljena sutkinji A. N.-B. te je predsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) potonju samo obavijestio da je povučena s tih predmeta. Ona ne zna ni razloge ni pravnu osnovu te rezolucije. Unatoč njezinim dvama zahtjevima, predsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) odbio je dati joj pristup tekstu rezolucije.
14. Predsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) donio je 13. listopada 2021. odluku(15) da se sutkinju A. N.-B. premjesti iz žalbenog odjela(16) Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku)(17) u prvostupanjski odjel tog suda (u daljnjem tekstu: odluka od 13. listopada 2021.)(18). U toj se odluci „lakonski” spominje potreba da se osigura neometano funkcioniranje žalbenog i prvostupanjskog odjela Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) te neodređena komunikacija između predsjednika tog suda i predsjednika jednog od navedenih odjela. Ta je odluka 18. listopada 2021. stupila na snagu te je dostavljena sutkinji A. N.-B. Ona ne sadržava nikakvu uputu o mogućim pravnim lijekovima protiv te odluke.
15. Komisija u svojim očitovanjima navodi da je protiv sutkinje A. N.-B. usto pokrenut stegovni postupak te da je ona 29. listopada 2021. otpuštena iz službe na najviše mjesec dana. Poljska vlada je na raspravi održanoj 24. siječnja 2024. potvrdila postojanje tog stegovnog postupka, ali nije mogla pružiti nikakve informacije o njegovu ishodu.
16. Sud koji je uputio zahtjeve želi doznati jesu li, s obzirom na opisane okolnosti i presudu Preispitivanje Simpson/Vijeće i HG/Komisija(19), povlačenjem sutkinje A. N.-B. s predmeta u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku povrijeđeni članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a i članak 47. Povelje. Za slučaj da su te odredbe povrijeđene, sud koji je uputio zahtjeve pita treba li zanemariti rezoluciju kolegija, u kojem slučaju bi sutkinja A. N.-B. nastavila djelovati kao predsjednica jednočlanog vijeća u predmetu u kojem je upućen zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C-647/21 te kao sutkinja izvjestiteljica i predsjednica tročlanog vijeća u predmetu u kojem je upućen zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C-648/21. S obzirom na to, Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) odlučio je prekinuti postupke i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a u vezi s člankom 47. [Povelje] tumačiti na način da mu se protive nacionalne odredbe, kao što su članak 47.b stavci 5. i 6. u vezi s člankom 30. stavkom 1. i člankom 24. stavkom 1. [Zakona o redovnim sudovima], prema kojima tijelo nacionalnog suda, kao što je kolegij suda, ima ovlast osloboditi suca tog suda obveze odlučivanja u dijelu predmetâ ili u svim predmetima koji su mu dodijeljeni, pri čemu:
(a) je kolegij suda, na temelju zakona, sastavljen od predsjednika sudova koje je na to radno mjesto imenovalo tijelo izvršne vlasti, kao što je ministar pravosuđa koji je ujedno i glavni državni odvjetnik;
(b) do oslobađanja suca obveze odlučivanja u predmetima koji su mu dodijeljeni dolazi bez njegova pristanka;
(c) nacionalnim pravom nisu predviđeni kriteriji koje kolegij suda treba primijeniti kada oslobađa suca obveze odlučivanja u predmetima koji su mu dodijeljeni, kao ni obveza obrazloženja i sudskog nadzora takvog oslobađanja;
(d) neki od članova kolegija suda imenovani su na sudačku dužnost u okolnostima koje su slične onima o kojima je riječ u presudi Suda od 15. srpnja 2021., Komisija/Poljska (Sustav stegovnih mjera primjenjiv na suce) (C-791/19, EU:C:2021:596)?
2. Treba li odredbe iz prvog pitanja, kao i načelo nadređenosti, tumačiti na način da se njima nacionalnom sudu – čiji je sudac koji je vodio kazneni postupak obuhvaćen područjem primjene Direktive 2016/343[(20)] oslobođen obveze odlučivanja u predmetima na način opisan u prvom pitanju – i svim tijelima javne vlasti dodjeljuje ovlast (odnosno obveza) da zanemare akt kolegija suda i druge naknadne akte donesene bez pristanka suca oslobođenog obveze (kao što su odluke o preraspodjeli predmeta, uključujući [predmete u glavnim postupcima]) kako bi taj sudac mogao nastaviti zasjedati u sastavu koji odlučuje u tom postupku?
3. Treba li odredbe iz prvog pitanja, kao i načelo nadređenosti, tumačiti na način da se njima zahtijeva da nacionalno pravo omogućuje da se u kaznenom postupku obuhvaćenom područjem primjene Direktive 2016/34 poduzmu mjere kojima se sudionicima u postupku, kao što su optuženici u [glavnim postupcima], jamči nadzor i žalba protiv odluka [iz prvog pitanja] kojima se želi promijeniti sastav suda pred kojim se vodi postupak i, slijedom toga, osloboditi suca kojemu je dotad dodijeljeno odlučivanje u predmetu obveze da u tom predmetu odlučuje kako je opisano u prvom pitanju?”
Postupak pred Sudom
17. Predsjednik Suda je odlukom od 29. studenoga 2021. spojio predmete C-647/21 i C-648/21 za potrebe provedbe pisanog i usmenog postupka te donošenja presude.
18. Sud koji je uputio zahtjeve zatražio je njihovo ubrzano rješavanje u skladu s člankom 105. stavkom 1. Poslovnika Suda Europske unije. Predsjednik Suda je odlukom od 29. studenoga 2021. to odbio. Utvrdio je da je sud koji je uputio zahtjeve iznio općenite argumente(21) ne navevši nikakve konkretne razloge za primjenu ubrzanog postupka. Činjenica da su predmeti pred sudom koji je uputio zahtjeve kazneni nije razlog za to.
19. Sud je 18. listopada 2022. prekinuo postupak u spojenim predmetima C-647/21 i C-648/21 do donošenja presude u spojenim predmetima C-615/20 i C-671/20. Dana 20. srpnja 2023. priopćio je presudu YP i dr. (Ukidanje imuniteta i suspenzija suca)(22) sudu koji je uputio zahtjeve te ga je upitao ostaje li pri tim zahtjevima. Sutkinja A. N.-B. je prema uputama predsjednika Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) odgovorila 25. rujna 2023.(23) obavijestivši Sud da Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) ostaje pri svojim zahtjevima za prethodnu odluku u spojenim predmetima C-647/21 i C-648/21.
20. Budući da mu neki dijelovi odgovora sutkinje A. N.-B. nisu bili jasni, Sud joj je poslao zahtjev za pojašnjenje(24) u skladu s člankom 101. stavkom 1. Poslovnika Suda. Upitao ju je, među ostalim, zasjeda li i dalje u vijeću koje odlučuje u predmetima u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku te u kojem svojstvu. Sutkinja A. N.-B. na taj je zahtjev odgovorila 17. listopada 2023.(25) Potvrdila je da je bila sutkinja izvjestiteljica i predsjednica vijeća u postupku pred Sądom Okręgowim w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) u obama predmetima u trenutku podnošenja zahtjevâ za prethodnu odluku (20. listopada 2021.). Odlukom od 21. listopada 2021. kao sudac izvjestitelj u predmetu u kojem je upućen zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C-648/21 postavljen je jedan drugi sudac koji je prethodno zasjedao u tročlanom vijeću(26). Tog je dana promijenjen i sastav jednočlanog vijeća koje je odlučivalo u predmetu u kojem je upućen zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C-647/21. Sutkinja A. N.-B. potvrdila je da su postupci pred Sądom Okręgowim w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) u predmetima u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku prekinuti zbog podnošenja tih zahtjeva te da još uvijek nisu nastavljeni. Sutkinja A. N.-B. usto je obavijestila Sud da Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) zasjeda u punom sastavu(27) kada odlučuje o meritumu predmeta (Rozprawa). U ostalim slučajevima (Posiedzenie) – kakvi su, primjerice, predmeti u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku – Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) zasjeda u jednočlanom vijeću kojim predsjedava sudac izvjestitelj.
21. Prokuratura Rejonowa w Bytowie (Općinsko državno odvjetništvo u Bytówu), Prokuratura Okręgowa w Łomży (Okružno državno odvjetnišvo u Łomżi), danska, nizozemska, poljska i švedska vlada te Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja. Te su se stranke, uz iznimku Prokurature Rejonowe w Bytowie (Općinsko državno odvjetništvo u Bytówu), Prokurature Okręgowe w Łomży (Okružno državno odvjetnišvo u Łomżi) i nizozemske vlade, usmeno očitovale i odgovarale na pitanja Suda na raspravi održanoj 24. siječnja 2024.
Nadležnost Suda
Očitovanja
22. Danska i poljska vlada te Komisija smatraju da članak 47. Povelje nije primjenjiv na predmete pred Sądom Okręgowim w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku. Iako se u prethodnim pitanjima upućuje na Direktivu 2016/343, Komisija ističe da se njima ne traži tumačenje njezinih odredbi.
23. Prokuratura Rejonowa w Bytowie (Općinsko državno odvjetništvo u Bytówu) i Prokuratura Okręgowa w Łomży (Okružno državno odvjetnišvo u Łomżi) navode da se prethodna pitanja odnose na povlačenje suca s predmeta. To je povezano s organizacijom pravosuđa unutar države članice, što je u isključivoj nacionalnoj nadležnosti te kao takvo nije uređeno pravom Unije. Prokuratura Okręgowa w Łomży (Okružno državno odvjetnišvo u Łomżi) dalje navodi da se pitanja koja je sutkinja A. N.-B. uputila odnose na njezine pojedinačne okolnosti te su stoga osobne, a ne pravosudne prirode.
Ocjena
24. Odredbe Povelje, u skladu s njezinim člankom 51. stavkom 1., odnose se na države članice samo kada provode pravo Unije. Predmeti pred sudom koji je uputio zahtjeve kaznene su prirode, a u drugom pitanju upućuje se na Direktivu 2016/343. Sud koji je uputio zahtjeve uopće ne objašnjava na koji je način tumačenje te direktive relevantno za rješavanje predmeta koji se pred njim vode. Osim toga, odluke kojima su zahtjevi upućeni ne otvaraju niti jedno pitanje tumačenja ili primjene odredbe prava Unije. Ništa u zahtjevima za prethodnu odluku ne pokazuje da se itko poziva na pravo na djelotvoran pravni lijek predviđeno člankom 47. Povelje ili da se itko tko se poziva na to pravo koristi pravima ili slobodama zajamčenima pravom Unije(28).
25. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, iako je organizacija pravosuđa u državama članicama, uključujući povlačenje s predmeta i njihovu preraspodjelu, u nadležnosti potonjih, one pri izvršavanju te nadležnosti moraju poštovati pravo Unije i, osobito, članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a(29). U skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a, države članice moraju osigurati da sudovi koji mogu odlučivati o tumačenju ili primjeni prava Unije(30) udovoljavaju zahtjevima djelotvorne sudske zaštite(31). Toj se odredbi protive nacionalne odredbe o organizaciji pravosuđa koje oslabljuju zaštitu vrijednosti vladavine prava(32). Shodno tomu, države članice moraju svoje pravosuđe organizirati na način da osiguraju njegovu usklađenost sa zahtjevima prava Unije. Među tim se zahtjevima ističe neovisnost sudova koji odlučuju o pitanjima povezanima s primjenom ili tumačenjem tog prava, koja služi tomu da se osobama zajamči djelotvorna sudska zaštita prava koja izvode iz prava Unije(33). Iz toga proizlazi da je Sud nadležan tumačiti pravo Unije u predmetima koji se odnose na organizaciju pravosuđa države članice.
26. U pogledu navoda Prokurature Okręgowe w Łomży (Okružno državno odvjetništvo u Łomżi) da su prethodna pitanja osobne prirode, dovoljno je istaknuti da se i presuda YP odnosila na nadležnost pojedinačnih sudaca koji su podnijeli zahtjeve za prethodnu odluku. Sud je u toj presudi odredio mogu li takvi suci, u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a, nastaviti odlučivati u kaznenim predmetima koji se pred njima vode. Sud je na prethodna pitanja odgovorio tako da sudu koji je uputio zahtjeve omogući da riješi, in limine litis, postupovna pitanja koja su se odnosila na nadležnost tih pojedinačnih sudaca da odlučuju u predmetima koji su se pred njima vodili(34).
27. Zbog svih tih razloga smatram da je Sud, osim u dijelu koji se odnosi na tumačenje članka 47. Povelje, nadležan odlučiti o predmetnim zahtjevima za prethodnu odluku.
Dopuštenost prethodnih pitanja
28. Prokuratura Rejonowa w Bytowie (Općinsko državno odvjetništvo u Bytówu) i Prokuratura Okręgowa w Łomży (Okružno državno odvjetništvo u Łomżi) osporavaju dopuštenost predmetnih zahtjeva za prethodnu odluku. Sutkinja A. N.-B. povučena je s predmeta 18. listopada 2021., nakon čega su oni dodijeljeni drugom sucu odnosno sucima. Sutkinja A. N.-B. 20. listopada 2021. nije bila nadležna podnijeti nikakve zahtjeve za prethodnu odluku jer tada nije vodila nacionalni postupak iz kojih su ti zahtjevi proizišli niti je zasjedala u relevantnim vijećima Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku). Prethodna pitanja stoga su hipotetska jer eventualni odgovori na njih nisu nužni za rješavanje kaznenih postupaka koji se vode pred tim sudom. Neovisnost i nepristranost su(da)ca kojem odnosno kojima su ti predmeti preraspodijeljeni nije sporna. Prokuratura Rejonowa w Bytowie (Općinsko državno odvjetništvo u Bytówu) i Prokuratura Okręgowa w Łomży (Okružno državno odvjetništvo u Łomżi) usto navode da predmetni zahtjevi za prethodnu odluku ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 94. točaka (a) i (b) Poslovnika Suda.
29. Komisija smatra da treće pitanje, koje se odnosi na pravne lijekove koje stranke postupaka pred sudom koji je uputio zahtjeve imaju na raspolaganju, nije dopušteno jer je hipotetsko te ne otvara nikakvo preliminarno pitanje koje treba riješiti in limine litis. Poljska vlada na raspravi je navela da su pitanja suda koji je uputio zahtjeve dopuštena(35).
30. Prvo valja ispitati dopuštenost trećeg prethodnog pitanja, koju Komisija dovodi u pitanje.
31. Ništa u zahtjevima za prethodnu odluku ne upućuje na to da je ijedna stranka glavnih postupaka prigovorila na rezoluciju kolegija kojom je sutkinja A. N.-B. povučena s odnosnih predmeta ili da je zatražila njezino preispitivanje. Iz spisa kojim Sud raspolaže usto ne proizlazi da su te stranke na bilo koji način spriječene ili ometene u podnošenju takvog prigovora ili zahtijevanju takvog preispitivanja. Na temelju toga zaključujem da je treće pitanje suda koji je uputio zahtjeve hipotetsko te stoga nedopušteno.
32. Kada je riječ o dopuštenosti prvog i drugog pitanja, ističem da uvjeti dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku moraju biti ispunjeni tijekom cijelog postupka(36). U skladu s člankom 100. stavkom 1. Poslovnika Suda, Sud ostaje nadležan odlučiti o zahtjevu za prethodnu odluku tako dugo dok sud koji je uputio zahtjev ne povuče taj zahtjev. Prema članku 100. stavku 2. tog poslovnika, Sud može u svakom trenutku utvrditi da više nisu ispunjeni uvjeti za njegovu nadležnost.
33. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da pitanja o tumačenju prava Unije koja nacionalni sud uputi u skladu s člankom 267. UFEU-a uživaju pretpostavku relevantnosti. U okviru suradnje između Suda i nacionalnih sudova koju ta odredba zahtijeva isključivo je na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da, uzimajući u obzir posebnosti predmeta, ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Međutim, iz teksta i strukture članka 267. UFEU‑a jasno proizlazi da nacionalni sud ne može zatražiti donošenje prethodne odluke ako se pred njim ne vodi predmet u kojem on mora donijeti odluku koja zahtijeva odgovor Suda. Sud ne daje savjetodavna mišljenja o općenitim ili hipotetskim pitanjima. Shodno tomu, zahtjev za prethodnu odluku mora biti nužan za djelotvorno rješavanje spora koji se vodi pred sudom koji upućuje zahtjev ili preliminarnog pitanja koje se tiče postupovnog prava Unije ili nacionalnog postupovnog prava, in limine litis(37).
34. Iz opširne komunikacije između Suda i suda koji je uputio zahtjeve(38) čini se da je, na temelju poljskog prava, sutkinja A. N.-B. vodila glavne postupke pred Sądom Okręgowim w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) kada je (20. listopada 2021.) podnijela predmetne zahtjeve za prethodnu odluku, zbog čega su ti postupci prekinuti(39). Taj sud nije povukao zahtjeve za prethodnu odluku unatoč rezoluciji kolegija kojom je sutkinja A. N.-B. povučena s predmeta u kojima su ti zahtjevi upućeni te kojom su ti predmeti preraspodijeljeni drugim sucima. Stoga smatram da je Sud 20. listopada 2021. bio nadležan odlučiti o zahtjevima za prethodnu odluku koje mu je uputio Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) te da je za to nadležan i u vrijeme pisanja ovog mišljenja u skladu s člankom 100. stavkom 1. Poslovnika Suda.
35. Što se tiče prigovora da odgovor Suda nije nužan za rješavanje kaznenih predmeta u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku, nije jasno imaju li ti predmeti ikakvu materijalnu vezu s pravom Unije zbog koje bi sud koji je uputio te zahtjeve morao primijeniti to pravo kako bi odlučio o meritumu tih predmeta(40). Međutim, mogući izostanak poveznice između tih kaznenih predmeta i prava Unije ne mora značiti da prethodna odluka nije nužna. Sud je naglasio da njegov odgovor na pitanja može biti nužan kako bi sudovima koji su uputili zahtjeve pružio tumačenje prava Unije koje će im omogućiti da riješe postupovna pitanja nacionalnog prava te da tako odluče i o meritumu sporova koji se pred njima vode(41). Stoga se slažem s navodom poljske vlade na raspravi da je odgovor Suda objektivno nužan kako bi sud koji je uputio zahtjeve riješio in limine litis postupovno pitanje prije nego što donese odluku o meritumu predmeta koji se pred njim vode(42).
36. Sud je u točki 69. presude G utvrdio da nužnost tumačenja, u smislu članka 267. UFEU‑a, koje se traži od Suda u prethodnom postupku pretpostavlja da sud koji upućuje zahtjev „može sam izvući zaključke iz tog tumačenja”. U predmetu u kojem je upućen zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C–269/21, sudac izvjestitelj, koji je zasjedao u tročlanom vijeću, htio je utvrditi je li imenovanje jednog drugog suca u tom vijeću bilo u skladu sa zahtjevom zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda u smislu prava Unije. Sud je utvrdio da tumačenje prava Unije koje je tražio sud koji je uputio zahtjev nije bilo nužno za rješavanje spora te da je, shodno tomu, zahtjev za prethodnu odluku nedopušten, s obzirom na to da sudac izvjestitelj tročlanog vijeća nije mogao, zasjedajući sam, uzeti u obzir odgovore Suda. Sud je u bitnome utvrdio da pojedinačni sudac koji je podnio zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C-269/21 nije bio ovlašten izuzeti drugog suca u tom vijeću(43).
37. Činjenično stanje predmeta G jasno se razlikuje od činjeničnog stanja ovih predmeta. Sutkinja A. N.-B. ne traži izuzeće niti jednog člana Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku). Kako proizlazi iz točke 35. ovog mišljenja, sud koji je uputio zahtjeve traži smjernice za rješavanje in limine litis postupovnih nedoumica izazvanih rezolucijom kolegija kojom je sutkinji A. N.-B. onemogućeno odlučivanje u predmetima koji su joj dodijeljeni te koje je i vodila(44). Provjera takvih nedoumica bitan je postupovni zahtjev koji sud koji je uputio zahtjev može provesti po službenoj dužnosti(45).
38. Dalje ističem da će odgovor Suda biti obvezujući za sud koji je uputio zahtjeve, uključujući suca odnosno suce pred kojima se vode predmeti u kojima su zahtjevi upućeni, te za njegova sudbena tijela koja su ovlaštena odrediti i izmijeniti sastav njegovih vijeća(46). Ovisno o odgovoru Suda na prvo i drugo pitanje, sud koji je uputio zahtjeve možda će, u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UFEU-a i načelom nadređenosti prava Unije, morati izuzeti iz primjene rezoluciju kolegija te time osigurati da sutkinja A. N.-B. odlučuje u kaznenim predmetima koji su u tijeku(47). Podredno, za razmatranje tih predmeta možda će biti nadležan sudac odnosno suci kojima su oni u međuvremenu dodijeljeni.
39. Niti jedna od stranaka postupka pred Sudom ne osporava dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku u predmetu C-648/21(48) navodeći da je na temelju nacionalnog prava isključivo tročlano vijeće Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku), a ne sutkinja A. N.-B. samostalno, nadležno podnijeti taj zahtjev(49). Radi cjelovitosti, može se istaknuti da je sutkinja A. N.-B. u svojem odgovoru od 17. listopada 2023. na zahtjev Suda za pojašnjenje potvrdila da je ona na temelju poljskog prava kao sudac izvjestitelj i predsjednik tročlanog vijeća bila nadležna zatražiti donošenje prethodne odluke u predmetu C-648/21(50).
40. Stoga predlažem Sudu da odbije sve prigovore u pogledu dopuštenosti prvog i drugog pitanja. Zbog razloga navedenih u točkama 30. i 31. ovog mišljenja, smatram da treće pitanje nije dopušteno.
Meritum
41. Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) svojim prvim i drugim pitanjem, koja valja zajedno razmotriti, želi doznati protivi li se članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a i načelu nadređenosti prava Unije to da kolegij sutkinju A. N.-B. povuče s predmeta u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku te preraspodijeli te predmete drugom sucu odnosno sucima. Prvo pitanje odnosi se na način na koji su članovi kolegija imenovani, činjenicu da sutkinja A. N.-B. nije pristala da je se povuče s predmeta te na nepostojanje kriterija u poljskom pravu za takvo povlačenje. U pitanjima se ne spominje izravno premještaj sutkinje A. N.-B. iz šestog (žalbenog) odjela u drugi (prvostupanjski) odjel Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku).
42. Činjenice i zapažanja u zahtjevima za prethodnu odluku upućuju na to da su premještaj sutkinje A. N.-B.(51) i kasnije povlačenje te sutkinje sa 70 predmeta koji su joj dodijeljeni bili odgovor na njezine pokušaje da provjeri usklađenost imenovanja određenih sudaca s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a(52). Poljska vlada na raspravi je potvrdila da taj zaključak izvodi iz tih činjenica i zapažanja. Ta vlada usto smatra da te mjere nisu poduzete u interesu dobrog sudovanja(53).
43. Gotovo istodobno, protiv sutkinje A. N.-B. pokrenut je stegovni postupak. Iz informacija kojima Sud raspolaže nije moguće zaključiti da je do premještanja sutkinje A. N.-B. iz žalbenog u prvostupanjski odjel istog suda i povlačenja te sutkinje s predmeta došlo u kontekstu formalnog stegovnog postupka. Shodno tomu, na sudu koji je uputio zahtjeve je da utvrdi jesu li premještaj sutkinje A. N.-B. i povlačenje te sutkinje s predmeta zapravo činili prikrivenu te stoga i nezakonitu stegovnu mjeru.
44. Budući da je do premještaja sutkinje A. N.-B. i povlačenja te sutkinje s predmeta došlo istodobno te u službi istom cilju, smatram da za davanje korisnog odgovora sudu koji je uputio zahtjeve te mjere treba zajedno razmotriti(54).
45. Zahtjev neovisnosti sudaca, koji je svojstven zadaći suđenja, proizlazi iz bitnog sadržaja temeljnog prava na djelotvornu sudsku zaštitu te ima ključnu važnost za pravni poredak Unije(55). Za ispunjenje tog zahtjeva nužno je da sud svoje funkcije izvršava samostalno, a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu i da ne prima naloge ili upute ikoje vrste te da je tako zaštićen od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke(56). Načelo neovisnosti sudaca zahtijeva da se izrade pravila koja omogućuju da se otkloni svaka legitimna dvojba pojedinaca u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na suce, konkretno izravnih ili neizravnih utjecaja zakonodavne i izvršne vlasti koji mogu usmjeriti njihove odluke(57). Dakle, pravo Unije stavlja velik naglasak na nužnost zaštite sudske vlasti od izvršne ili zakonodavne vlasti države. Kako bi se otklonila svaka legitimna dvojba u pogledu nemogućnosti izravnog ili neizravnog utjecanja na odluke sudaca, jednak se naglasak mora staviti i na zaštitu pojedinačnih sudaca od neprimjerenih utjecaja ili pritisaka iz pravosuđa(58).
46. Razni oblici izjava ili prisega sudaca da će biti potpuno neovisni u sudovanju bili bi beznačajni ako bi prilikom obavljanja te dužnosti njihovi kolege, posebice oni koji predsjedaju vijećima i/ili dodjeljuju predmete, mogli na njih vršiti pritisak. Takav pritisak može biti neformalan ili se pak može vršiti kroz premještaj sudaca (kako je prema svemu sudeći izvršen u predmetnim slučajevima), dodjelu i preraspodjelu predmeta (kako je također prema svemu sudeći izvršen u predmetnim slučajevima) te pokretanje i vođenje stegovnih postupaka (kako je možda izvršen u predmetnim slučajevima). Takvo ponašanje kolega sudaca nije samo nemoralno – pritisci sudaca na rad njihovih kolega jednako su nezakoniti kao i takvi pritisci od strane izvršne ili zakonodavne vlasti. Ta zapažanja jednako vrijede i u okolnostima u kojima suce njihovi kolege stavljaju pod pritisak zato što su obavljali svoju dužnost govorenja u javnosti o stvarima koje se odnose na organizaciju pravosudnog sustava i izvršavanje sudačke ovlasti(59).
47. Potpora tom stajalištu postoji kako u sudskoj praksi ESLJP-a tako i u sudskoj praksi Suda. ESLJP je u presudi Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske utvrdio da „sudačka neovisnost zahtijeva da nijedan sudac ne bude izložen neprimjerenim utjecajima koji dolaze ne samo izvan pravosuđa, već i iznutra. Ta unutarnja sudačka neovisnost zahtijeva da suci ne budu izloženi uputama i pritiscima drugih sudaca ili osoba koje imaju upravne odgovornosti na sudu, poput predsjednika suda ili predsjednika sudskog odjela […]. Ako nema dostatne zaštite koja osigurava neovisnost sudaca unutar pravosudnoga sustava, a osobito u odnosu na njihove nadređene u pravosudnim tijelima, [ESLJP] bi to moglo navesti na zaključak da su sumnje podnositelja zahtjeva glede (neovisnosti i) nepristranosti suda možda bile objektivno opravdane […].”(60)
48. Sud je u presudi W. Ż.(61) naglasio potrebu za postupovnim jamstvima ili zaštitnim mehanizmima kako bi se osigurala unutarnja neovisnost sudaca i pravom osporavanja mjera koje mogu narušiti tu neovisnost(62). Zaključio je da premještaj suca na drugi sud ili između dvaju odjela istog suda na koji taj sudac nije pristao može, poput stegovnog sustava, ugroziti načela nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca. Takvi premještaji mogu biti i sredstvo za provođenje nadzora nad sadržajem sudskih odluka. Oni mogu ne samo utjecati na opseg ovlasti dotičnih sudaca i postupanje sa spisima koji su im povjereni nego i imati znatne posljedice po njihov život i karijeru i time stvoriti učinke slične učincima stegovne sankcije(63). Sud je s obzirom na to utvrdio da pravila i načela stegovnog sustava primjenjivog na suce moraju vrijediti i za takve premještaje(64).
49. Iz navedenog slijedi da se pravila o premještanju sudaca bez njihova pristanka moraju unaprijed utvrditi, jasno i transparentno, kako bi se izbjegla proizvoljnost i/ili opasnost od manipulacije(65). Takvi se premještaji mogu izvršiti samo zbog legitimnih razloga, uključujući one koji se odnose na raspodjelu raspoloživih sredstava s ciljem poboljšanja sudovanja. Odluke o premještaju moraju sadržavati odgovarajuće obrazloženje te ih se mora moći pobijati u skladu s postupkom kojim se u potpunosti jamče prava sadržana u člancima 47. i 48. Povelje, osobito prava obrane. Budući da povlačenje suca s predmeta bez njegova pristanka može narušiti njegovu neovisnost na sličan način kao njegov premještaj, pravila i načela kojima su uređeni takvi premještaji i stegovni sustav jednako su primjenjivi(66) i na povlačenje suca s predmeta bez njegova pristanka(67).
50. Iz zahtjevâ za prethodnu odluku te pisanih i usmenih očitovanja stranaka proizlazi da poljski propisi koji se odnose na premještanje sudaca i povlačenje sudaca s predmeta bez njihova pristanka nisu u skladu s navedenim pravilima i načelima(68). Način na koji su kolegij i predsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) primijenili odredbe poljskog prava na sutkinju A. N.-B. dodatno je potkopao ta pravila i načela. Shodno tomu, čini se da su utvrđeni nedostaci i sustavni i pojedinačni.
51. Poljska vlada je na raspravi, odgovarajući na pitanja Suda, potvrdila da članak 22.a Zakona o redovnim sudovima uređuje promjene u dužnostima suca, uključujući premještaj suca u drugi odjel suda. Prema članku 22.a stavcima 1. i 4.a tog zakona, takve se promjene mogu provesti samo ako dotični sudac na njih pristane. Osim toga, protiv takvih odluka može se podnijeti pravni lijek KRS-u(69).
52. Članak 22.a stavak 4.b točka 1. Zakona o redovnim sudovima predviđa da pristanak nije potreban ako je riječ o „premještaju u odjel koji odlučuje u predmetima iz istog područja”. Članak 22.a stavak 5. točka 1. tog zakona isključuje pravo suca na pravni lijek ako „je riječ o premještaju u odjel koji odlučuje u predmetima iz istog područja”(70). Te odredbe dopuštaju premještanje sudaca bez njihova pristanka u određenim okolnostima. One ne predviđaju postupak preispitivanja ili nadzora koji u potpunosti jamči prava sadržana u člancima 47. i 48. Povelje, osobito prava obrane(71). Budući da odredbe kao što su članak 22.a stavak 4.b točka 1. i članak 22.a stavak 5. točka 1. Zakona o redovnim sudovima mogu suce izložiti neprimjerenim pritiscima iz pravosuđa, smatram da one povređuju članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a te načela nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca.
53. Kada je riječ o premještaju sutkinje A. N.-B. iz žalbenog u prvostupanjski odjel Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku), u odluci od 13. listopada 2021. tek se kratko i neodređeno spominje potreba za osiguravanjem neometanog funkcioniranja žalbenog i prvostupanjskog odjela te neodređena komunikacija između predsjednika Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) i predsjednika jednog od odjela tog suda. S obzirom na mogući negativan utjecaj te odluke o premještaju na neovisno obavljanje sudačkih ovlasti sutkinje A. N.-B. i njezinu karijeru, tako šturo objašnjenje ne može se smatrati valjanim obrazloženjem(72). Tvrdnja o nužnosti tog premještaja za dobro sudovanje morala se potkrijepiti objektivnim i provjerljivim razlozima, osobito s obzirom na to da je istodobno jedan drugi sudac premješten iz prvostupanjskog u žalbeni odjel Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku).
54. Što se tiče rezolucije kolegija i povlačenja sutkinje A. N.-B. s predmeta bez njezina pristanka, poljska vlada je na raspravi potvrdila da, u skladu s člankom 47.b Zakona o redovnim sudovima, sudac načelno nastavlja postupati u predmetu neovisno o njegovu premještaju na drugo mjesto ili upućivanju (sekundiranju). Čini se da je to pravilo u skladu s načelom nesmjenjivosti sudaca. Prema članku 47.b stavcima 5. i 6. Zakona o redovnim sudovima, suca je ipak moguće povući s predmeta u slučaju njegova premještaja na drugo mjesto ili upućivanja, bilo na njegov zahtjev ili odlukom kolegija tog suda(73).
55. Prema mojemu mišljenju, članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a te načelima nesmjenjivosti i neovisnosti sudaca protive se odredbe kao što su članak 47.b stavci 5. i 6. Zakona o redovnim sudovima. Čini se da te odredbe dopuštaju proizvoljno i bezuvjetno povlačenje sudaca s predmeta po službenoj dužnosti(74) bez njihova pristanka(75), pri čemu tim sucima ne stavljaju na raspolaganje nikakav postupak preispitivanja ili nadzora koji u potpunosti jamči prava sadržana u člancima 47. i 48. Povelje(76). Osim što te odredbe imaju nepredvidljive i netransparentne učinke, čime narušavaju neovisnost i nesmjenjivost sudaca, poljsko pravo, kako je poljska vlada potvrdila na raspravi, ne predviđa obvezu obrazlaganja povlačenja sudaca s predmeta u skladu s člankom 47. stavcima 5. i 6. Zakona o redovnim sudovima.
56. Podložno provjeri od strane suda koji je uputio zahtjeve, čini se da je rezolucija kolegija kojom je sutkinja A. N.-B. povučena s predmeta usvojena prije premještaja te sutkinje iz žalbenog u prvostupanjski odjel Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku). U suprotnom, ta je rezolucija možda usvojena protivno članku 47.b stavcima 5. i 6. Zakona o redovnim sudovima, koji dopuštaju povlačenje sudaca s predmeta nakon, ali ne i prije njihova premještaja. Također, razlozi usvajanja te rezolucije nisu poznati, barem ne službeno(77). Osim toga, sutkinja A. N.-B. nije premještena na drugo mjesto niti ju je Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) uputio (sekundirao), što se također čini protivnim poljskom pravu. Ako se dokažu pred sudom koji je uputio zahtjeve, te povrede poljskog prava znače da je povrijeđen članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, pod uvjetom da taj sud zaključi da su te povrede izložile sutkinju A. N.-B.(78) neprimjerenim utjecajima ili pritiscima iz pravosuđa(79). S obzirom na nedostatke odredbi poljskog prava(80) opisane u točkama 50. do 56. ovog mišljenja te na njihovu proizvoljnu primjenu u kontekstu činjeničnog stanja povodom kojeg su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku, smatram, kako je Komisija navela u svojim pisanim očitovanjima, da Sud ne mora u predmetnom postupku razmatrati način imenovanja članova kolegija.
57. S obzirom na izravan učinak članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a(81) te kako bi se osigurala nadređenost prava Unije, savjetujem Sudu da utvrdi da relevantna sudska tijela moraju izuzeti iz primjene odluku predsjednika Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) od 13. listopada 2021. kojom je sutkinja A. N.-B. premještena iz žalbenog u prvostupanjski odjel tog suda te da se tu sutkinju mora vratiti u žalbeni odjel(82). Kolegij Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) i sva sudska tijela ovlaštena određivati i mijenjati sastav vijeća tog suda moraju izuzeti iz primjene rezoluciju kolegija u odnosu na predmete koji su doveli do spojenih predmeta C-647/21 i C-648/21(83) te poduzeti mjere potrebne za ponovnu dodjelu tih predmeta sutkinji A. N.-B(84).
Zaključak
58. S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem da Sud na pitanja koja je uputio Sąd Okręgowy w Słupsku (Okružni sud u Słupsku, Poljska) odgovori na sljedeći način:
Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a te načela nesmjenjivosti sudaca, neovisnosti sudaca i nadređenosti prava Unije treba tumačiti:
– kao prvo, na način da im se protive odredbe nacionalnog prava koje dopuštaju premještanje sudaca bez njihova pristanka, a pritom ne predviđaju nikakav postupak preispitivanja ili nadzora takve odluke koji u potpunosti jamči prava sadržana u člancima 47. i 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, osobito prava obrane;
– kao drugo, na način da u takvim okolnostima zahtijevaju da mjerodavna tijela nacionalnog suda izuzmu iz primjene odluku predsjednika tog suda kojom je sudac premješten iz žalbenog u prvostupanjski odjel tog suda te vrate tog suca u žalbeni odjel;
– kao treće, na način da im se protive odredbe nacionalnog prava koje dopuštaju proizvoljno i bezuvjetno oduzimanje predmetâ od sudaca po službenoj dužnosti bez njihova pristanka, a pritom ne predviđaju nikakav postupak preispitivanja ili nadzora takve odluke koji u potpunosti jamči prava sadržana u člancima 47. i 48. Povelje, osobito prava obrane;
– kao četvrto, ako je došlo do opisanog oduzimanja, na način da zahtijevaju od vijećâ nacionalnog suda kojima su ti predmeti preraspodijeljeni da zanemare tu preraspodjelu, a od sudskih tijela ovlaštenih određivati i mijenjati sastav vijećâ tog nacionalnog suda da te predmete dodijele vijeću koje je prvotno u njima odlučivalo.
1 Izvorni jezik: engleski
2 Ovo je približan broj.
3 Kolegij Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) (u daljnjem tekstu: kolegij) povukao je sutkinju A. N.-B. s približno 70 predmeta rezolucijom od 11. listopada 2021. (u daljnjem tekstu: rezolucija kolegija). Kolegij čine predsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) i predsjednici općinskih sudova koji se nalaze na području mjesne nadležnosti tog suda.
4 Iz zahtjevâ za prethodnu odluku nije jasno komu je i na temelju kojih kriterija preraspodijeljeno tih 70 predmeta. Prokuratura Rejonowa w Bytowie (Općinsko državno odvjetništvo u Bytówu, Poljska) i Prokuratura Okręgowa w Łomży (Okružno državno odvjetništvo u Łomżi, Poljska) u svojim pisanim očitovanjima navode da su predmeti u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku nasumično preraspodijeljeni drugim sucima.
5 Ta presuda nije pravomoćna.
6 Kaznena djela navodno su počinjena u srpnju 2010.
7 Izvršenje kazne je odgođeno.
8 Predmet je uzgredno doveo do upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku i rješenja od 11. veljače 2021., Raiffeisen Bank International (C-329/20, EU:C:2021:111).
9 Članak 9.a Ustawe o Krajowej Radzie Sądownictwa (Zakon o Državnom sudbenom vijeću) od 12. svibnja 2011. (Dz. U. iz 2011., pozicija 714.)
10 Presuda od 22. srpnja 2021., CE:ECHR:2021:0722JUD004344719
11 U njegovu novom sastavu.
12 C-204/21 R, EU:C:2021:593
13 Sutkinja A. N.-B. pozvala se na, među ostalim, članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a i članak 47. Povelje.
14 U njegovu novom sastavu.
15 Pravnu osnovu te odluke prema svemu sudeći čini članak 22.a stavak 4. Zakona o redovnim sudovima.
16 Šestog kaznenog odjela.
17 Predmeti u kojima su upućeni predmetni zahtjevi za prethodnu odluku u tijeku su pred šestim kaznenim odjelom Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku).
18 Drugi kazneni odjel. U žalbeni odjel premješten je sudac koji je prethodno zasjedao i u prvostupanjskom i u žalbenom odjelu Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku).
19 Presuda od 26. ožujka 2020., (C-542/18 RX-II i C-543/18 RX-II, EU:C:2020:232, t. 57.) (u daljnjem tekstu: presuda Simpson). Ta presuda nalaže sudovima da provjere poštuje li njihov sastav pravo na zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud. Vidjeti također presudu od 6. listopada 2021., W. Ż. (vijeće Vrhovnog suda za izvanrednu kontrolu i javne poslove – imenovanje) (C-487/19, EU:C:2021:798, t. 114. i 115.) (u daljnjem tekstu: presuda W. Ż.).
20 Direktiva (EU) 2016/343 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (SL 2016., L 65, str. 1.)
21 Pozivajući se na, primjerice, temeljnu prirodu odnosnog problema i važnost načela nesmjenjivosti sudaca.
22 Presuda od 13. srpnja 2023. (C-615/20 i C-671/20, EU:C:2023:562) (u daljnjem tekstu: presuda YP)
23 Podložno provjeri od strane suda koji je uputio zahtjeve, čini se da je predsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) 20. rujna 2023. naložio sutkinji A. N.-B. da u roku od 14 dana odgovori na upit Suda.
24 Zahtjev od 9. listopada 2023. poslan je na račun e-curia sutkinje A. N.-B.
25 Nakon što je nacionalni spis u spojenim predmetima C-647/21 i C-648/21 proslijeđen sutkinji A. N.-B. 25. rujna 2023., predsjednik Sąda Okręgowog w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) naložio joj je da odgovori na zahtjev Suda za pojašnjenje.
26 Sutkinja A. N.-B. dodala je da ta odluka nikada nije potpisana te da ostali članovi tročlanog vijeća nisu imenovani. Osim toga, odluka od 11. ožujka 2021. kojom je određen prvotni sastav vijeća nije opozvana.
27 Od jednog ili troje sudaca.
28 Vidjeti, po analogiji, rješenje od 2. srpnja 2020., S. A. D. Maler und Anstreicher (C-256/19, EU:C:2020:523, t. 32. do 34.), i presudu od 20. travnja 2021., Repubblika (C-896/19, EU:C:2021:311, t. 35. do 44.). Vidjeti također rješenje od 3. listopada 2023., Centar za restrukturiranje i prodaju (C-327/22, EU:C:2023:757, t. 27. do 29.).
29 Presude od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny (C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 36. i navedena sudska praksa), i od 9. siječnja 2024., G. i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj) (C-181/21 i C-269/21, EU:C:2024:1, t. 57.) (u daljnjem tekstu: presuda G). Vidjeti također rješenje od 2. srpnja 2020., S.A.D. Maler und Anstreicher (C-256/19, EU:C:2020:523, t. 35. do 40.).
30 Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a govori o „područjima obuhvaćenima pravom Unije”, ne navodeći kao uvjet to da države članice provode pravo Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje.
31 Presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – pravni lijekovi) (C-824/18, EU:C:2021:153, t. 112. i navedena sudska praksa)
32 Presuda od 20. travnja 2021., Repubblika (C-896/19, EU:C:2021:311, t. 63. do 65.)
33 Vidjeti, po analogiji, presudu od 18. svibnja 2021., Asociaţia „Forumul Judecătorilor din România” i dr. (C-83/19, C-127/19, C-195/19, C-291/19, C-355/19 i C-397/19, EU:C:2021:393, t. 230.). Jamstva neovisnosti i nepristranosti koja se zahtijevaju na temelju prava Unije pretpostavljaju postojanje pravila, osobito u pogledu sastava tijela, imenovanja, trajanja funkcije kao i razloga za nesudjelovanje u odlučivanju, izuzeće i opoziv njegovih članova, koja omogućuju da se kod osoba otkloni svaka legitimna sumnja u pogledu nemogućnosti utjecaja vanjskih čimbenika na to tijelo i njegove neutralnosti u odnosu na međusobno suprotstavljene interese. Vidjeti presudu od 20. travnja 2021., Repubblika (C-896/19, EU:C:2021:311, t. 53. i navedenu sudsku praksu).
34 Vidjeti presudu YP, t. 46. i 47. i navedenu sudsku praksu.
35 Pozvala se na presudu YP (t. 47.) i presudu od 16. studenoga 2021., Prokuratura Rejonowa w Mińsku Mazowieckim i dr. (C-748/19 do C-754/19, EU:C:2021:931, t. 48.).
36 Vidjeti, u tom pogledu, mišljenje nezavisnog odvjetnika N. Emilioua u predmetu Cilevičs i dr. (C-391/20, EU:C:2022:166, t. 24.).
37 Vidjeti presude od 27. lipnja 2013., Di Donna (C-492/11, EU:C:2013:428, t. 24. do 26. i navedenu sudsku praksu); od 27. veljače 2014., Pohotovosť (C-470/12, EU:C:2014:101, t. 27. do 29. i navedenu sudsku praksu); od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny (C–558/18 i C–563/18, EU:C:2020:234, t. 44. i 45. i navedenu sudsku praksu); i od 24. studenoga 2020., Openbaar Ministerie (Krivotvorenje isprava) (C-510/19, EU:C:2020:953, t. 27. i navedenu sudsku praksu). Prethodni postupak je instrument suradnje između Suda i nacionalnih sudova koji se sastoji od dijaloga među njima. Pokretanje tog dijaloga u potpunosti ovisi o tome smatra li ga nacionalni sud relevantnim i nužnim. Nacionalni sudovi imaju najširu mogućnost obraćanja Sudu ako smatraju da predmet koji se pred njima vodi otvara pitanja u pogledu tumačenja ili ocjene valjanosti odredbi prava Unije o kojima oni trebaju odlučiti. Vidjeti, u tom pogledu, rješenje od 12. veljače 2019., RH (C–8/19 PPU, EU:C:2019:110, t. 37. i 38.).
38 Vidjeti točke 19. i 20. ovog mišljenja.
39 Sutkinja A. N.-B. u svojem je odgovoru od 17. listopada 2023. na zahtjev Suda za pojašnjenje potvrdila da su kazneni postupci pred Sądom Okręgowim w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) prekinuti u skladu s nacionalnim pravom.
40 Vidjeti točku 28. ovog mišljenja.
41 Presuda od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny (C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 50.)
42 Vidjeti, po analogiji, presudu od 16. studenoga 2021., Prokuratura Rejonowa w Mińsku Mazowieckim i dr. (C-748/19 do C-754/19, EU:C:2021:931, t. 46. do 50.).
43 Vidjeti točke 66. do 73. presude G. Vidjeti, po analogiji, presudu od 21. ožujka 2023., Mercedes-Benz Group (Odgovornost proizvođača vozila s ugrađenim poremećajnim uređajima) (C-100/21, EU:C:2023:229, t. 54.).
44 Vidjeti, po analogiji, presudu YP (t. 46. i 47. i navedenu sudsku praksu) i presudu od 26. ožujka 2020., Miasto Łowicz i Prokurator Generalny (C-558/18 i C-563/18, EU:C:2020:234, t. 51. i navedenu sudsku praksu).
45 Vidjeti, u tom pogledu, presudu Simpson (t. 57.).
46 Vidjeti točke 3. do 7. ovog mišljenja.
47 Vidjeti, po analogiji, presudu YP (t. 70. do 72. i 77. do 79.).
48 Sutkinja A. N.-B. sama je zasjedala u predmetu u kojem je upućen zahtjev za prethodnu odluku u predmetu C-647/21.
49 Vidjeti, nasuprot tomu, točku 60. presude G, gdje je Sud naveo da je poljska vlada osporavala dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio jedan sudac tročlanog vijeća.
50 Vidjeti točku 20. ovog mišljenja.
51 Sutkinja A. N.-B. navodi da je njezin premještaj iz žalbenog u prvostupanjski odjel bio neuobičajen. Istodobno s njezinim premještajem sudac iz prvostupanjskog odjela premješten je u žalbeni odjel.
52 Od strane KRS-a u njegovu novom sastavu. Švedska vlada navodi da je povlačenje suca s predmeta veoma intruzivna mjera ekvivalentna razrješenju s dužnosti u nekim slučajevima. Postoji opasnost od toga da se takve mjere koriste u stegovne svrhe te na način koji čini zlouporabu kako bi se suca spriječilo u izvršavanju njegovih sudačkih dužnosti. Ta je opasnost posebno izražena u slučajevima, poput predmetnog, u kojem do povlačenja s predmeta dolazi zajedno s poduzimanjem stegovnih mjera, kao što je premještaj u drugi odjel.
53 Vidjeti presudu W. Ż. (t. 118.).
54 Poljska vlada i Komisija to su predložile na raspravi.
55 Presuda od 20. travnja 2021., Repubblika (C-896/19, EU:C:2021:311, t. 48. do 51. i navedena sudska praksa)
56 Sudovi usto moraju držati jednak odmak od stranaka spora i njihovih pripadajućih interesa. Taj aspekt neovisnosti zahtijeva od sudova da budu objektivni i da nemaju nikakav interes u ishodu spora osim stroge primjene pravnih pravila. Presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost stegovnog vijeća Vrhovnog suda) (C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 120. do 122. i navedena sudska praksa).
57 Presuda od 18. svibnja 2021., Asociaţia „Forumul Judecătorilor din România” i dr. (C-83/19, C-127/19, C-195/19, C-291/19, C-355/19 i C-397/19, EU:C:2021:393, t. 212.). To je u skladu s načelom diobe vlasti. Presuda od 20. travnja 2021., Repubblika (C-896/19, EU:C:2021:311, t. 54. i navedena sudska praksa). Vidjeti također presudu ESLJP-a od 8. studenoga 2021., Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske, (CE:ECHR:2021:1108JUD004986819, t. 274.). Sloboda sudaca u odnosu na bilo kakve vanjske utjecaje ili pritiske zahtijeva određena jamstva kojima se mogu zaštititi osobe koje su zadužene za suđenje, kao što je nesmjenjivost. Presuda od 5. studenoga 2019., Komisija/Poljska (Neovisnost redovnih sudova) (C-192/18, EU:C:2019:924, t. 112. i navedena sudska praksa)
58 Vidjeti, u tom pogledu, mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Pikamäea u spojenim predmetima Financijska agencija i UDRUGA KHL MEDVEŠČAK ZAGREB (C-554/21, C-622/21 i C-727/21, EU:C:2023:816, t. 63. i 64.).
59 Presuda ESLJP-a od 23. lipnja 2016., Baka protiv Mađarske (CE:ECHR:2016:0623JUD002026112, t. 168.)
60 Presuda ESLJP-a od 22. prosinca 2009., (CE:ECHR:2009:1222JUD002481006, t. 86.). ESLJP razmatra, među ostalim, mogu li ovlasti predsjednika sudskih vijeća ili sudova „ograničiti […] unutarnju neovisnost [sudaca]” ili „generirati latentne pritiske koji bi imali za posljedicu dovođenje sudaca” u položaj pokornosti prema njihovim nadređenima u pravosuđu ili barem takve da se zbog njih suci ne bi usudili proturječiti željama predsjednika, to jest, izazivaju li one „strah od posljedica izražavanja vlastitog mišljenja (engl. chilling effect) koji [može] narušiti unutarnju neovisnost sudaca […]”. Ibid., t. 91.
61 Vidjeti točke 113. do 118.
62 Zahtjev za prethodnu odluku u tom predmetu upućen je u postupku koji je sudac W. Ż. pokrenuo radi pobijanja rezolucije koju je KRS usvojio u svojem novom sastavu. Tom je rezolucijom utvrđeno da nije bilo potrebno odlučivati o pritužbi koju je sudac W. Ż. podnio protiv odluke predsjednika Sąda Okręgowog w K. (Okružni sud u K., Poljska) kojom je W. Ż. bez njegova pristanka premješten iz jednog odjela tog suda u drugi.
63 Vidjeti presudu W. Ż. (t. 113.).
64 Vidjeti presudu W. Ż. (t. 115.). Sud je utvrdio da neovisnost sudaca nalaže da nacionalni stegovni sustav primjenjiv na suce sadržava nužna jamstva kako bi se izbjegla svaka opasnost od primjene takvog sustava kao sustava političkog nadzora nad sadržajem pravosudnih odluka. Ta jamstva uključuju pravila kojima se definiraju ponašanja koja predstavljaju stegovne povrede i primjenjive sankcije, propisuje postupanje neovisnog tijela u skladu s postupkom kojim se u potpunosti jamče prava sadržana u člancima 47. i 48. Povelje, osobito prava obrane, te se predviđa mogućnost osporavanja odluka stegovnih tijela pred sudom: presuda od 18. svibnja 2021., Asociaţia „Forumul Judecătorilor din România” i dr. (C-83/19, C-127/19, C-195/19, C-291/19, C-355/19 i C-397/19, EU:C:2021:393, t. 198. i navedena sudska praksa). Vidjeti također presudu od 11. svibnja 2023., Inspecţia Judiciară (C-817/21, EU:C:2023:391, t. 55. do 73.), u pogledu potrebe za odgovarajućim jamstvima kako bi se spriječila zlouporaba ovlasti od strane ravnatelja tijela nadležnog za provedbu istraga i pokretanje stegovnih postupaka protiv sudaca.
65 Vidjeti, po analogiji, presudu od 16. studenoga 2021., Prokuratura Rejonowa w Mińsku Mazowieckim i dr. (C-748/19 do C-754/19, EU:C:2021:931, t. 79.), u kojoj je bila riječ o opozivu upućenog suca odlukom poljskog ministra pravosuđa, a ne odlukom pripadnika sudbene vlasti.
66 Vidjeti točku 13. očitovanja nizozemske vlade.
67 Vidjeti također članak 3-4 Opće povelje suca, koju je 17. studenoga u Tajvanu usvojila središnja skupština Međunarodnog udruženja sudaca, a koja je ažurirana u Santiago de Chileu 14. studenoga 2017., naslovljen „Dodjela predmeta”. U njemu je predviđeno „[…] Predmet ne smije biti povučen od (raspravnog) suca bez valjanog razloga. Procjena takvih razloga mora biti utemeljena na objektivnim kriterijima, unaprijed utvrđenima zakonom i nakon transparentnog postupka od tijela unutar sudstva.” https://www.unodc.org/res/ji/import/international_standards/the_universal_charter_of_the_judge/universal_charter_2017_english.pdf. Vidjeti također, po analogiji, presudu ESLJP-a od 5. listopada 2010., DMD GROUP A.S. protiv Slovačke, (CE:ECHR:2010:1005JUD001933403, t. 62. do 72.), u pogledu preraspodjele predmeta. ESLJP je utvrdio da, kada predsjednik suda predmet preraspodijeli sebi te postupa kao sudac u tom predmetu, neovisnost sudaca i pravna sigurnost, kao načela koja imaju iznimnu važnost za vladavinu prava, zahtijevaju postojanje jasnih zaštitnih mehanizama kako bi se osigurala objektivnost i transparentnost te, prije svega, kako se ne bi ostavio dojam proizvoljnosti u dodjeli pojedinih predmeta.
68 Podložno provjeri od strane suda koji je uputio zahtjeve. Sud u postupku pokrenutom na temelju članka 267. UFEU-a ne odlučuje o tumačenju i primjeni nacionalnog zakonodavstva niti ocjenjuje činjenice. Sud može, u okviru pravosudne suradnje predviđene člankom 267. UFEU-a te na temelju informacija u spisu predmeta, pružiti nacionalnom sudu tumačenje prava Unije koje potonjem može pomoći u ocjenjivanju učinaka tih odredbi.
69 Budući da sutkinja A. N.-B. nije imala pravo na pravni lijek u skladu s člankom 22.a stavkom 5. točkom 1. Zakona o redovnim sudovima, nema nikakvog praktičnog smisla razmatrati djelotvornost tog mehanizma pravnih lijekova.
70 Prokuratura Okręgowa w Łomży (Okružno državno odvjetništvo u Łomżi) i Prokuratura Rejonowa w Bytowie (Općinsko državno odvjetništvo u Bytówu) u svojim se pisanim očitovanjima također osvrću na to pitanje.
71 Vidjeti presudu W. Ż. (t. 113. do 118.).
72 Kako je Komisija navela na raspravi, a podložno provjeri od strane suda koji je uputio zahtjeve, takav bi premještaj mogao činiti profesionalno nazadovanje.
73 Zakon o redovnim sudovima, članak 47.b stavak 5.
74 Kako švedska vlada navodi, preraspodjela predmeta mora se temeljiti na jasnim i transparentnim pravilima kako se ne bi ostavio dojam da se predmeti proizvoljno preraspodjeljuju.
75 Nevjerojatno je da članak 47.b stavak 5. Zakona o redovnim sudovima predviđa savjetovanje s predsjednicima nadležnih sudova, ali ne i s dotičnim sucem. Činjenica da se uzimaju u obzir određeni objektivni kriteriji, kao što je stanje postupka, ne može, prema mojemu mišljenju, nadoknaditi ostale nedostatke koje sam opisao.
76 Vidjeti presudu W. Ż. (t. 113. do 118.).
77 Poljska vlada je na raspravi navela da ta rezolucija, s obzirom na to da nije dostavljena sutkinji A. N.-B., nije obrazložena u skladu s poljskim pravom.
78 A neizravno i druge suce jer mjere poduzete u pogledu sutkinje A. N.-B. mogu odvratiti druge suce od provjeravanja usklađenosti s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU-a i člankom 47. Povelje.
79 Vidjeti, po analogiji, presudu W. Ż. (t. 130. i navedenu sudsku praksu).
80 Članak 22.a stavak 4.b točka 1., članak 22.a stavak 5. točka 1., članak 47.b stavci 5. i 6. Zakona o redovnim sudovima
81 Presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca na Vrhovni sud – pravni lijekovi) (C-824/18, EU:C:2021:153, t. 145. i 146.)
82 To su stajalište na raspravi zagovarale danska, poljska i švedska vlada te Komisija.
83 Budući da su postupci u tim predmetima pred Sądom Okręgowim w Słupsku (Okružni sud u Słupsku) prekinuti kada su podneseni zahtjevi za prethodnu odluku, načelo pravne sigurnosti nije potrebno razmatrati. Vidjeti presudu YP (t. 78.).
84 Vidjeti, po analogiji, presudu YP (t. 76 . i 77.). Vidjeti također presudu od 24. lipnja 2019., Popławski (C-573/17, EU:C:2019:530, točku 52. i sljedeće točke).