1

Svojom žalbom društvo Solar Ileias Bompaina AE zahtijeva ukidanje rješenja Općeg suda Europske unije od 3. srpnja 2020., Solar Ileias Bompaina/Komisija (T‑143/19, neobjavljeno; u daljnjem tekstu: pobijano rješenje, EU:T:2020:301), kojim je taj sud odbacio kao nedopuštenu njegovu tužbu kojom se u biti traži djelomično poništenje Odluke Komisije C(2018) 6777 final od 10. listopada 2018. o državnoj potpori SA.38967 (2014/NN–2) – Grčka – Nacionalni plan potpore funkcioniranju u korist postrojenja koja upotrebljavaju obnovljive izvore energije i visoko učinkovitih kombiniranih postrojenja za proizvodnju toplinske i električne energije (u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Članak 1. točka (h) Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. [UFEU‑a] (SL 2015., L 248, str. 9.) glasi:

„Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

3

U skladu s člankom 24. stavkom 2. Uredbe 2015/1589:

„Svaka zainteresirana strana može podnijeti pritužbu kojom obavještava [Europsku] komisiju o svakom navodnom slučaju nezakonite potpore ili o svakom navodnom slučaju zlouporabe potpore. U tom smislu, zainteresirana strana propisno ispunjava obrazac koji je naveden u provedbenoj odredbi iz članka 33. i navodi sve obvezne podatke koji se u njemu zahtijevaju.

[…]”

4

Solar Ileias Bompaina, društvo osnovano u skladu s grčkim pravom, proizvođač je električne energije koji se koristi obnovljivim izvorima energije i djeluje na tržištu električne energije u Grčkoj.

5

Na temelju članka 108. stavka 3. UFEU‑a, Helenska Republika prijavila je 31. prosinca 2014. Europskoj komisiji uvođenje zakonskog programa potpore funkcioniranju u korist proizvođača koji se koriste obnovljivim izvorima energije (u daljnjem tekstu: proizvođači OIE) i proizvođača toplinske i električne energije visoko učinkovitom kogeneracijom (u daljnjem tekstu: proizvođači TEK) na temelju Nomosa 4254/2014, Metra stirixis kai anaptyxis tis ellinikis oikonomias sto plaisio efarmogis tou n. 4046/2012 kai alles diataxeis (Zakon br. 4254/2014 o mjerama za potporu i razvoj grčkog gospodarstva u okviru provedbe Zakona br. 4046/2012, kao i druge odredbe, FEK A 85/7.4.2014; u daljnjem tekstu: novi sporazum OIE), koji je stupio na snagu u travnju 2014.

6

Grčko tržište električne energije, kako je organizirano prije i u trenutku stupanja na snagu novog sporazuma OIE, obuhvaćalo je sljedeće kategorije sudionika tržišta:

7

U tom kontekstu proizvođačima OIE i proizvođačima TEK plaćala se naknada za proizvedenu električnu energiju po fiksnim cijenama, koja je bila u obliku cijena otkupa. Naknada dobavljačima nije bila fiksna i ovisila je o tržišnim uvjetima.

8

Kako bi se financirale cijene otkupa proizvođačima OIE i proizvođačima TEK, stvoren je „poseban račun OIE” na temelju Nomosa 2773/1999, Apeleftherosi tis agoras Ilektrikis Energeias – Rythmisi thematon energeiakis politikis kai loipes diataxeis (Zakon 2773/1999 o liberalizaciji tržišta električne energije, propisi o pitanjima povezanima s energetskom politikom i drugim odredbama, FEK A 286/22.12.99). Sredstva su na taj račun uglavnom dolazila od posebnog doprinosa za smanjenje stakleničkih plinova, koji je nametnut potrošačima na svaku potrošenu jedinicu električne energije, i putem dodatnih izvora, kao što su prihodi sudionika na tržištu OIE i TEK.

9

Novim sporazumom OIE izmijenjene su cijene otkupa za električnu energiju koju proizvode proizvođači OIE i proizvođači TEK. Tako su za određene vrste postrojenja uvedene precizne tehnološke gornje granice kojima se utvrđuje maksimalna količina električne energije koju isporučuju proizvođači OIE koji imaju pravo na potporu tijekom određene godine. Svrha tih gornjih granica bila je ograničiti ukupne iznose pomoći dodijeljene u korist određenih tehnologija OIE.

10

U skladu s izvješćem s objašnjenjima uz Zakon 4254/2014, cilj je novog sporazuma OIE bio ukloniti deficit s posebnog računa OIE i stabilizirati taj račun. Naime, tijekom razdoblja koje je prethodilo stupanju na snagu tog zakona, na tom posebnom računu nastao je deficit, što je bilo objašnjeno zajedno, s jedne strane, snažnim povećanjem troškova za razvoj elektrana koje koriste obnovljive izvore energije i kogeneracijskih postrojenja te, s druge strane, usporednog smanjenja prihoda od prodaje, koje proizlazi iz smanjenja posebnog doprinosa koji je prethodno bio nametnut potrošačima zbog gospodarske krize, kao i smanjenja prihoda od prodaje električne energije.

11

U svrhu uklanjanja navedenog deficita, mehanizam uveden novim sporazumom OIE sastojao se, s jedne strane, od smanjenja cijena otkupa koje treba predvidjeti u ugovorima o prodaji električne energije i, s druge strane, od uvođenja popusta na ukupnu vrijednost električne energije koju su proizvođači OIE i proizvođači TEK unijeli u mrežu tijekom 2013., kako bi se stvorila protuteža prekomjernoj naknadi koju su prethodno dodijelili tim proizvođačima.

12

Društvo Solar Ileias Bompaina i još jedno društvo uputili su 6. svibnja 2015. Komisiji, na temelju članka 24. stavka 2. Uredbe 2015/1589, pritužbu u vezi s mjerama novog sporazuma OIE, ističući da su te mjere podrazumijevale nezakonitu potporu u korist dobavljača. Ta je pritužba upisana pod oznakom SA.41794.

13

U svojoj je pritužbi društvo Solar Ileias Bompaina tvrdilo da dobavljači uživaju selektivnu prednost jer, u skladu sa Zakonom 4254/2014, samo proizvođači OIE snose troškove povezane sa smanjenjem deficita posebnog računa OIE u okviru novog sporazuma OIE. Međutim, dobavljači su također pridonijeli deficitu tog posebnog računa jer su im pravila tržišta i formiranje cijene električne energije omogućili da je kupe po nižim cijenama na veleprodajnom tržištu, a takve niže cijene donijele su manje prihode na navedeni posebni račun. Drugim riječima, proizvođači i dobavljači su zapravo u usporedivoj situaciji s obzirom na cilj uklanjanja deficita posebnog računa OIE. Taj je sporazum stoga selektivan jer u njegov opseg nisu uključeni dobavljači, s obzirom na to da oni nemaju obvezu sudjelovanja u podmirivanju deficita posebnog računa OIE.

14

Komisija je 10. prosinca 2015. zaprimila drugu pritužbu podnesenu u ime proizvođača solarne energije i treću pritužbu 22. prosinca 2017. u ime Pan‑Hellenic Roof Photovoltaic Association.

15

Komisija je 10. ožujka 2016. grčkim tijelima dostavila prve dvije pritužbe te ih je pozvala da u tom pogledu podnesu svoja očitovanja. Ta su očitovanja podnesena 27. srpnja 2016. Treća pritužba nije proslijeđena grčkim tijelima, s obzirom na to da je Komisija utvrdila da su postavljena pitanja već bila obuhvaćena prvim dvjema pritužbama.

16

Spornom odlukom Komisija je odlučila da neće prigovarati sustavu uvedenom Zakonom 4254/2014 u pogledu novog sporazuma OIE, kojim je predviđena ponovna prilagodba cijena otkupa za proizvođače OIE i proizvođače TEK.

17

U uvodnim izjavama 111. do 121. sporne odluke Komisija je ispitala navode iz pritužbi, uključujući one društva Solar Ileias Bompaina, te je zaključila da:

18

Kratka obavijest o toj odluci objavljena je u Službenom listu Europske unije od 7. prosinca 2018.

19

Dana 18. prosinca 2018. društvo Solar Ileias Bompaina uputilo je dopis Komisiji u kojem je pitalo smatra li spornu odluku službenim odbijanjem pritužbe podnesene u predmetu SA.41794 ili se, naprotiv, i dalje smatra da je postupak po toj pritužbi i dalje u tijeku.

20

Dopisom od 8. veljače 2019. Komisija je odgovorila zainteresiranoj strani da sporna odluka obuhvaća njezinu pritužbu i da je na temelju toga okončala postupak po njoj.

21

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 2. ožujka 2019. društvo Solar Ileias Bompaina pokrenulo je postupak na temelju članka 263. UFEU‑a radi, među ostalim, poništenja uvodnih izjava 111. do 121. sporne odluke.

22

Opći sud smatrao je, iz razloga navedenih u točkama 31. do 48. pobijanog rješenja, da društvo Solar Ileias Bompaina nije dokazalo svoje svojstvo „zainteresirane strane” u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a i članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589, koje je bilo potrebno za pozivanje na povredu svojih postupovnih prava jer je Komisija u spornoj odluci smatrala, a da pritom nije pokrenula formalni istražni postupak, da Zakonom 4254/2014 nije dodijeljena nikakva potpora.

23

Zbog navedenih razloga Opći sud odbacio je tužbu kao nedopuštenu.

24

Svojom žalbom društvo Solar Ileais Bompaina od Suda zahtijeva da:

25

Komisija od Suda zahtijeva da odbije žalbu i žalitelju naloži snošenje troškova.

26

U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe dva žalbena razloga, koja valja ispitati zajedno, i kojima u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što mu je odbio priznati svojstvo „zainteresirane strane” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589, s obzirom na to da dopuštenost njegove tužbe ovisi o priznanju tog svojstva.

27

Iako žalitelj priznaje da je Opći sud u pobijanom rješenju pravilno sažeo sadržaj pritužbe koju je podnio Komisiji i da je savršeno razumio sadržaj njegovih prigovora, osobito u pogledu činjenice da samo proizvođači OIE snose financijski teret povezan s uklanjanjem deficita posebnog računa OIE, on ipak smatra da mu je Opći sud trebao priznati svojstvo „zainteresirane strane”. Konkretno, smatra da Opći sud, iako je točno sažeo predmet njegovih prigovora u točki 10. pobijanog rješenja, ipak nije iz toga izveo zaključke koji su se nametali u točki 44. navedenog rješenja, pri čemu nije uzeo u obzir činjenicu da se dobavljači i proizvođači OIE nalaze u usporedivoj situaciji u okviru referentnog sustava koji čini poseban račun OIE i cilja koji se nastoji postići novim sporazumom OIE, odnosno uklanjanjem deficita tog posebnog računa. Osim toga, žalitelj tvrdi da je Opći sud trebao uzeti u obzir činjenicu da su se dobavljači također mogli smatrati djelomično odgovornima za postojanje tog deficita.

28

Naime, prema žaliteljevu mišljenju, da su dobavljači također bili prisiljeni doprinositi uklanjanju navedenog deficita, njegova bi imovinska situacija bila bolja. Postoji korelacija između, s jedne strane, navodne potpore koju bi opskrbljivači stekli njihovim izuzimanjem od doprinosa za uklanjanje tog deficita i, s druge strane, smanjenja cijena otkupa plaćenih proizvođačima OIE, kao što je tužitelj, tako da je to utjecalo na njegove interese i njegov položaj na tržištu.

29

S tim u svezi, Opći je sud u okviru svojeg ispitivanja povrijedio pravila o utvrđivanju dokaza o svojstvu „zainteresirane strane” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589.

30

Konkretno, Opći sud pogrešno je smatrao da je žalitelj morao, kako bi mu se priznalo to svojstvo, dokazati učinke navodne potpore na njegov položaj na tržištu ili na njegove gospodarske interese. Stoga, prema žaliteljevu mišljenju, Sud je u presudi od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex (C‑83/09 P, EU:C:2011:341), utvrdio navedeno svojstvo u korist tužiteljâ samo na temelju njihovih argumenata, prema kojima se ne može isključiti da je potpora o kojoj je bila riječ u tom predmetu utjecala na njihove interese a da od njih nije zahtijevao da podnesu konkretan dokaz o postojanju te mogućnosti.

31

Slijedom toga, prema tužiteljevu mišljenju, ne može se zahtijevati da on mora dokazati koji bi konkretni učinci revizije cijena otkupa za proizvođače OIE bili da je teret uklanjanja deficita posebnog računa OIE bio raspodijeljen između tih proizvođača i dobavljača. Dovoljno je utvrditi da se ne može isključiti da su te tarife za otkup mogle biti povoljnije za proizvođače OIE da su dobavljači također morali sudjelovati u refinanciranju posebnog računa OIE.

32

Komisija smatra da tu argumentaciju treba odbiti kao neosnovanu.

33

Uvodno valja podsjetiti na to da se u članku 1. točki (h) Uredbe 2015/1589 pojam „zainteresirana strana” definira kao „svaka država članica i svaka osoba, poduzetnik ili udruženje poduzetnika na čije bi interese mogla utjecati dodjela neke potpore, a posebno korisnik potpore, konkurentski poduzetnici i trgovinske udruge”. Valja istaknuti da je ta odredba naslijedila članak 1. točku (h) Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ‑u (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.), koji je glasio jednako. Stoga se načela utvrđena u sudskoj praksi koja se odnose na potonju odredbu, na koja je Opći sud podsjetio osobito u točki 31. pobijanog rješenja, primjenjuju u svrhu tumačenja članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589.

34

U skladu s tom odredbom, „zainteresiranom stranom” valja smatrati, među ostalim, svaku osobu, poduzetnika ili udruženje poduzetnika na čije bi interese mogla utjecati dodjela potpore, a posebno poduzetnike koji su konkurenti korisnikâ te potpore. Drugim riječima, radi se o neodređenom skupu adresata (presuda od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 63. i navedena sudska praksa).

35

Tom se odredbom stoga ne isključuje mogućnost da se poduzetnika koji nije izravni konkurent korisnika potpore kvalificira kao zainteresiranu stranu ako tvrdi da bi dodjela potpore mogla utjecati na njegove interese. Da bi to učinio, važno je da taj poduzetnik u dovoljnoj mjeri dokaže da potpora može imati konkretan utjecaj na njegov položaj (vidjeti u tom smislu presudu od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 64. i 65. i navedenu sudsku praksu). Stoga, iako ugrožavanje interesa tog poduzetnika može biti samo potencijalno, opasnost od konkretnog utjecaja na te iste interese mora se moći dokazati u dovoljnoj mjeri.

36

U ovom slučaju, iz činjeničnih utvrđenja Općeg suda u točkama 6. do 8. pobijanog rješenja, a koje žalitelj nije osporio, proizlazi da novi sporazum OIE, koji je odobrio grčki zakonodavac, ima za učinak smanjenje cijena otkupa koje je platio žalitelju u svojstvu proizvođača OIE. Tim se sporazumom nastoji ublažiti deficit posebnog računa OIE, čija je svrha financirati aktivnosti proizvođača OIE.

37

Međutim, prema tužiteljevu mišljenju, s obzirom na to da je grčki zakonodavac propustio uvesti doprinos na teret dobavljača, iako su oni, prema njegovu mišljenju, mogli biti proglašeni djelomično odgovornima za taj deficit, on bi neopravdano bio stavljen u nepovoljniji položaj na financijskom planu. Naime, žalitelj tvrdi kako je, da je grčki zakonodavac predvidio da i dobavljači moraju doprinijeti otklanjanju navedenog deficita, njegova imovinska situacija mogla biti povoljnija jer nije bilo potrebno smanjiti cijene otkupa na koje je imao pravo. Tako u biti smatra da je taj propust grčkog zakonodavca utjecao na njegove interese i da stoga postoji veza između izuzeća na koje imaju pravo dobavljači i smanjenja tih cijena otkupa.

38

S obzirom na te činjenične elemente, Opći sud pravilno je primijenio kriterije navedene u sudskoj praksi navedenoj u točkama 34. i 35. ove presude, pri čemu je u točki 37. pobijanog rješenja pojasnio da je žalitelj, kako bi ga se moglo kvalificirati kao „zainteresiranu stranu”, morao dokazati da se nalazio u izravnom ili neizravnom konkurentskom odnosu s korisnicima navodne potpore ili dokazati da je dodjela navedene potpore mogla utjecati na njegov položaj.

39

U točkama 39. do 41. pobijanog rješenja Opći sud najprije je utvrdio da dobavljači i proizvođači OIE nisu u konkurentskom odnosu jer su poslovali na različitim razinama tržišta električne energije u Grčkoj.

40

Nadalje, Opći je sud provjerio je li navodna potpora mogla imati konkretan utjecaj na žaliteljev položaj i je li on u dovoljnoj mjeri dokazao takav potencijalni utjecaj.

41

U tom pogledu, iz pobijanog rješenja proizlazi da je Zakonom 4254/2014 samo smanjena potpora koja je prethodno pružena proizvođačima OIE, kao što je to rješenje koje je grčki zakonodavac odabrao kako bi riješio situaciju u kojoj je program potpore proizvođačima OIE postao previše skup i da ga je trebalo refinancirati. U tom je kontekstu Opći sud u točki 44. pobijanog rješenja utvrdio da, iako nema sumnje da je Zakon 4254/2014, kojim su predviđene snižene cijene za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije, a koji je donesen radi smanjenja deficita posebnog računa OIE, imao učinak na proizvođače OIE, žalitelj ipak nije uspio dokazati postojanje povezanosti između sniženih cijena za obnovljive izvore energije i neplaćanja doprinosa na poseban račun OIE od strane opskrbljivača električnom energijom, ni da je navodna potpora dobavljačima električne energije mogla utjecati na njegov položaj na tržištu ili njegove interese. Konkretno, tužitelj nije objasnio na koji je način navodno oslobođenje dobavljača električne energije Zakonom 4254/2014 moglo utjecati na utvrđivanje novih cijena otkupa i rabata primjenjivih na proizvođače OIE, s obzirom na to da su tako provedene prilagodbe uglavnom bile usmjerene na stvaranje protuteže prekomjernoj naknadi koja je prethodno dodijeljena tim proizvođačima.

42

Naposljetku, s obzirom na, osobito, potonje činjenične ocjene, Opći je sud u točki 48. pobijanog rješenja presudio da žalitelj nije dokazao da ima svojstvo „zainteresirane strane” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589.

43

Međutim, budući da je Opći sud pravilno primijenio kriterije utvrđene u relevantnoj sudskoj praksi, navedenoj u točkama 34. i 35. ove presude, ne može mu se prigovoriti da je počinio pogrešku koja se tiče prava. Naime, s obzirom na razmatranja činjeničnog stanja o kojima je riječ, koja su, osim toga, u isključivoj nadležnosti Općeg suda, relevantan kriterij o kojem treba voditi računa jest postojanje moguće uzročne veze, utvrđene u dovoljnoj mjeri, između navodne potpore i konkretnog ugrožavanja interesa ili položaja dotičnog poduzetnika na tržištu. Nasuprot tomu, pitanje je li neka druga kategorija gospodarskih subjekata eventualno mogla pridonijeti nastanku deficita na razini gore navedenog programa potpora nije relevantno. Isto tako, činjenica da su se proizvođači OIE i dobavljači mogli naći u usporedivoj situaciji s obzirom na cilj smanjenja deficita posebnog računa OIE nije relevantna za ocjenu svojstva „zainteresirane strane” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589.

44

Slijedom toga, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je žalitelju odbio priznati svojstvo „zainteresirane strane” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589 i time što je stoga odbio njegovu tužbu kao nedopuštenu.

45

Budući da su dva žalbena razloga istaknuta u prilog žalbi neosnovana, žalbu valja odbiti u cijelosti.

46

Sukladno članku 138. stavku 1. Poslovnika Suda, koji se primjenjuje na žalbeni postupak na temelju njegova članka 184. stavka 1., stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

47

Budući da je Komisija podnijela zahtjev da se žalitelju naloži snošenje troškova i da potonji nije uspio u svojim žalbenim zahtjevima, žalitelju valja naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i Komisijine troškove.

Slijedom navedenoga, Sud (sedmo vijeće) proglašava i presuđuje: