Tužba podnesena 24. svibnja 2019. — Republika Poljska protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije

(predmet C-401/19)

(2019/C 270/24)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna, W. Gonatarski, odvjetnik)

Tuženici: Europski parlament, Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Poljska zahtijeva da se poništi članak 17. stavak 4. točka (b) i posljednji dio rečenice članka 17. stavka 4. točke (c) (to jest dio koji glasi „te usto učinili sve u svojoj moći kako bi spriječili njihova buduća učitavanja u skladu s točkom (b)”) Direktive (EU) 2019/790 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu i izmjeni direktiva 96/9/EZ i 2001/29/EZ (SL 2019., L 130, str. 92. i ispravak SL 2019., L 134., str. 25.) i da se Europskom Parlamentu i Vijeću Europske unije naloži snošenje troškova.

Podredno, u slučaju da Sud utvrdi da se pobijane odredbe ne mogu odvojiti od ostalih odredbi članka 17. Direktive 2019/790, a da se pravila koja su sadržana u ovoj odredbi sadržajno ne izmijene, Republika Poljska zahtijeva da se članak 17. Direktive 2019/790 u cijelosti poništi.

Republika Poljska tvrdi da se pobijanim odredbama Direktive 2019/790 povređuje pravo na slobodu izražavanja i informiranja utvrđeno člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Republika Poljska osobito ističe da se propisivanjem obveze za pružatelje usluge dijeljenja sadržaja putem interneta da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi se osigurala nedostupnost određenih djela i drugih predmeta zaštite za koje su nositelji prava pružateljima tih usluga pružili relevantne i potrebne informacije (članak 17. stavak 4. točka (b) Direktive 2019/790), kao i da učine sve što je u njihovoj moći kako bi spriječili njihova buduća učitavanja za koja su nositelji prava dali dovoljno obrazloženu obavijest (posljednji dio rečenice članka 17. stavka 4. točke (c) Direktive 2019/790), od pružateljâ, kako bi izbjegli odgovornost, zahtijeva provođenje prethodne automatske provjere (filtriranje) sadržaja koji su korisnici podijelili na internetu i stoga uvođenje preventivnih nadzornih mehanizama. Takvim se mehanizmom ugrožava bitan sadržaj prava na slobodu izražavanja i informiranja i njime se ne ispunjava zahtjev proporcionalnosti i nužnosti prilikom ograničavanja tih prava.

(1)  SL 2019., L 130, str. 92. i ispravak SL 2019., L 134., str. 25.