Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62019CA0224

    Spojeni predmeti C-224/19 i C-259/19: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Juzgado de Primera Instancia n° 17 de Palma de Mallorca, Juzgado de Primera Instancia e Instrucción de Ceuta – Španjolska) – CY protiv Caixabank SA (C-224/19), LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19) (Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 93/13/EEZ – Članci 6. i 7. – Potrošački ugovori – Hipotekarni zajmovi – Nepoštene odredbe – Ugovorna odredba kojom se snošenje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke prebacuje na teret korisnika kredita – Učinci proglašenja navedenih odredbi ništavima – Ovlasti nacionalnog suca u slučaju kad utvrdi da je neka odredba „nepoštena” – Raspodjela troškova – Primjena nacionalnih odredbi dopunske naravi – Članak 3. stavak 1. – Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi – Članak 4. stavak 2. – Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade – Uvjet – Članak 5. – Obveza jasnog i razumljivog teksta ugovornih odredbi – Troškovi – Zastara – Načelo djelotvornosti)

    SL C 297, 7.9.2020, p. 15–16 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    7.9.2020   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 297/15


    Presuda Suda (četvrto vijeće) od 16. srpnja 2020. (zahtjevi za prethodnu odluku koje su uputili Juzgado de Primera Instancia no 17 de Palma de Mallorca, Juzgado de Primera Instancia e Instrucción de Ceuta – Španjolska) – CY protiv Caixabank SA (C-224/19), LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19)

    (Spojeni predmeti C-224/19 i C-259/19) (1)

    (Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Članci 6. i 7. - Potrošački ugovori - Hipotekarni zajmovi - Nepoštene odredbe - Ugovorna odredba kojom se snošenje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke prebacuje na teret korisnika kredita - Učinci proglašenja navedenih odredbi ništavima - Ovlasti nacionalnog suca u slučaju kad utvrdi da je neka odredba „nepoštena” - Raspodjela troškova - Primjena nacionalnih odredbi dopunske naravi - Članak 3. stavak 1. - Ocjena nepoštenosti ugovornih odredbi - Članak 4. stavak 2. - Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade - Uvjet - Članak 5. - Obveza jasnog i razumljivog teksta ugovornih odredbi - Troškovi - Zastara - Načelo djelotvornosti)

    (2020/C 297/19)

    Jezik postupka: španjolski

    Sudovi koji su uputili zahtjeve

    Juzgado de Primera Instancia no 17 de Palma de Mallorca, Juzgado de Primera Instancia e Instrucción de Ceuta

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelji: CY (C-224/19), LG, PK (C-259/19)

    Tuženici: Caixabank SA (C-224/19), Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19)

    Izreka

    1.

    Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da im se protivi to da, u slučaju ništavosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih troškova zasnivanja i brisanja hipoteke, nacionalni sud odbije potrošaču povrat iznosa plaćenih na temelju navedene ugovorne odredbe, osim ako odredbe nacionalnog prava koje bi se primjenjivale da nema te ugovorne odredbe nalažu potrošaču snošenje svih ili dijela tih troškova.

    2.

    Članak 3., članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da se ugovorne odredbe koje su obuhvaćene pojmom „glavni predmet ugovora” trebaju shvatiti kao one koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora i koje ga kao takve određuju. Nasuprot tomu, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene tim pojmom. Činjenica da je naknada za otvaranje uključena u ukupan trošak hipotekarnog zajma ne može odrediti da je ona njegova bitna činidba. U svakom slučaju, sud države članice dužan je provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o prenošenju članka 4. stavka 2. te direktive u pravni poredak te države članice.

    3.

    Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

    4.

    Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da podnošenje tužbe radi ostvarivanja restitucijskih učinaka utvrđenja ništavosti nepoštene ugovorne odredbe podliježe roku zastare, pod uvjetom da početak tog roka i njegovo trajanje ne čine praktički nemogućim ili pretjerano teškim ostvarivanje potrošačeva prava na zahtijevanje takvog povrata.

    5.

    Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13.


    (1)  SL C 246, 22. 7. 2019.


    Top