—

rok počinje objavom presude od 8. rujna 2011., C-297/10 i C-298/10, ECLI:EU:C:2011:560 (Hennigs i Mai), iako se na dotičnu osobu ne primjenjuje Bundesangestelltentarifvertrag (Savezni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnoj službi), nego njegova osobna situacija odgovara situaciji iz presude od 19. lipnja 2014., C-501/12 do C-506/12, C-540/12 i C-541/12, ECLI:EU:C:2014:2005 (Specht),

—

za prethodno navedenu presudu dotični službenici i suci (radnici) mogu saznati samo iz općih javnih izvora,

—

su poslodavci zanijekali prenosivost na službenike nakon donošenja prethodno navedene presude i pritom osporili postojanje diskriminacije na temelju dobi, a to pravno mišljenje barem dijelom priopćeno je i prema vani,

—

se sudskom praksom prvostupanjskih upravnih sudova unutar navedenog roka i nakon njega do objave Specht većinom nijekalo postojanje diskriminacije na temelju dobi,

—

sudska praksa viših sudova nije postojala u tom roku i prva odluka viših sudova donesena je tek nakon donošenja presude Specht,

—

se u radnom odnosu službenika ili sudaca prekluzivni rokovi primjenjuju samo za naknadu posebnih troškova i takvi rokovi nisu kraći od šest mjeseci,

—

prava na plaću podliježu trogodišnjem zastarnom roku koji počinje istekom godine u kojoj je zahtjev dospio i ovlaštenik zna za svoje pravo ili bi morao znati, a u suprotnom teče zastarni rok od deset godina,

—

nacionalna prava na plaću koja nisu određena zakonom, treba istaknuti pravodobno, to jest unutar proračunske godine za koju se zahtijevaju?