–

za Idi Srl, L. Lentini, avvocato,

–

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju V. Fedeli i C. Colelli, avvocati dello Stato,

–

za Europsku komisiju, G. Gattinara, P. Ondrůšek i L. Haasbeek, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 45. stavka 2. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL 2004., L 134., str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.).

2

Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između društva Idi Srl i Agenzije Regionale Campana Difesa Suolo (Arcadis) (Regionalna agencija Kampanije za zaštitu zemljišta, Italija) povodom isključenja privremenog udruženja poduzetnika (u daljnjem tekstu: GTE) čiji je Idi bio opunomoćenik iz sudjelovanja u natječajnom postupku javne nabave usluga.

3

Članak 45. Direktive 2004/18, pod naslovom „Osobna situacija natjecatelja ili ponuditelja”, u stavku 2. određuje:

„Svaki gospodarski subjekt može biti isključen iz sudjelovanja u ugovoru ako je taj gospodarski subjekt:

[…]

Države članice navode, u skladu s njihovim nacionalnim zakonom i uzimajući u obzir zakonodavstvo Zajednice, provedbene uvjete za ovaj stavak.”

4

Direktiva 2004/18 stavljena je izvan snage i zamijenjena, s učinkom od 18. travnja 2016., Direktivom 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL 2014, L 94, str. 65.), koja međutim nije primjenjiva na glavni postupak.

5

Članak 57. Direktive 2014/24, naslovljen „Osnove za isključenje”, u stavku 4. propisuje:

„Javni naručitelji mogu isključiti ili mogu zatražiti od država članica da isključe iz sudjelovanja u postupku nabave bilo koji gospodarski subjekt u bilo kojoj od sljedećih situacija:

[…]

[…]”

6

Članak 38. stavak 1. decreto legislativo n. 163 – Codice dei contratti pubblici relativi a lavori, servizi e forniture in attuazione delle direttive 2004/17/CE e 2004/18/CE (Zakonodavni dekret br. 163 o donošenju Zakonika o ugovorima o javnoj nabavi radova, usluga i robe kojim se prenose direktive 2004/17/EZ i 2004/18/EZ) od 12. travnja 2006. (redovni dodatak GURI‑ju br. 100, od 2. svibnja 2006.), u verziji primjenjivoj na činjenice u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakonik o javnoj nabavi), propisuje:

„Isključene su iz sudjelovanja u postupcima sklapanja ugovora o koncesijama i sklapanja ugovora o javim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama, ne mogu im se dodijeliti ugovori o podizvođenju niti mogu sklopiti pripadajuće ugovore sve osobe:

[…]”

7

Članak 161. legge fallimentare (Stečajni zakon) odobren s regio decreto n. 267 (Kraljevska uredba br. 267) od 16. ožujka 1942. (GURI br. 81, od 6. travnja 1942., u daljnjem tekstu: Stečajni zakon) pod naslovom „Zahtjev za nagodbu” propisuje:

„1.   Zahtjev za pokretanje postupka nagodbe s vjerovnicima upućuje se prijedlogom koji potpisuje dužnik sudu mjesta u kojem poduzetnik ima svoje glavno sjedište; prijenos sjedišta tijekom godine koja prethodi podnošenju prijedloga nema utjecaja na određivanje nadležnosti.

2.   Dužnik podnesku mora priložiti:

[…]

[…]

6.   Poduzetnik može podnijeti prijedlog koji sadržava zahtjev za nagodbu prilažući bilance koje se odnose na tri zadnja financijska razdoblja i popis imena vjerovnika s naznakom odnosnih dugovanja, zadržavajući mogućnost da podnese prijedlog, plan i dokumentaciju iz stavaka 2. i 3. navedenog članka u roku koji odredi sudac, u trajanju između 60 i 120 dana koji je produljiv, uz opravdane razloge, za najviše 60 dana. […] Obrazloženom odlukom koja određuje rok iz prve rečenice sud može imenovati sudskog upravitelja iz članka 163. stavka 2. točke 3. Primjenjuje se članak 170. stavak 2. […]

7.   Nakon podnošenja prijedloga […] dužnik može poduzeti hitne izvanredne upravne mjere uz prethodnu dozvolu suda, koji može prihvatiti sažete informacije i mora dobiti mišljenje sudskog upravitelja, ako je on imenovan. U isto vrijeme i u istom roku, dužnik može također poduzeti redovne upravne mjere […]”

8

Članak 168. Stečajnog zakona, naslovljen „Učinci podnošenja prijedloga”, određuje:

„1.   Od objave prijedloga u poslovnom registru i do datuma na koji odluka o potvrđivanju nagodbe postane konačna, vjerovnici s ranijim temeljem ne mogu, pod prijetnjom ništavosti, pokrenuti ili voditi ovršne postupke i privremene mjere na imovini dužnika.

[…]

3.   Vjerovnici ne mogu steći prava prvokupa u odnosu na druge vjerovnike, osim ako im to ne odobri sudac u slučajevima predviđenima u prethodnom članku. Sudske hipoteke upisane u 90 dana koji prethode datumu objave prijedloga u poslovnom registru nemaju učinka u odnosu na vjerovnike iz razdoblja prije nagodbe.”

9

Članak 186.bis Stečajnog zakona, naslovljen „Nagodba kojom se predviđa nastavak poslovanja”, određuje:

„1.   Kada je planom nagodbe predviđenim u članku 161. stavku 2. točki (e) predviđen nastavak poslovanja poduzeća od strane dužnika, prijenos gospodarske cjeline na jedno ili više društava, uključujući novonastalo društvo, primjenjuju se odredbe ovog članka. Planom se može predvidjeti i likvidacija sredstava koja nisu povezana s obavljanjem djelatnosti poduzetnika.

[…]

4.   Nakon podnošenja prijedloga na sudu je da odobri sudjelovanje u postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi na temelju mišljenja sudskog upravitelja, ako je imenovan. Ako on nije imenovan, odluku donosi sud.

5.   Prihvaćanjem zahtjeva za nagodbu s vjerovnicima ne sprječava se sudjelovanje u postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi ako poduzetnik tijekom natječaja dostavi:

6.   Ne dovodeći u pitanje odredbe prethodnog stavka, poduzetnik koji je u postupku nagodbe s vjerovnicima također može sudjelovati u natječaju u okviru privremenog udruženja poduzetnika dok god nema status ovlaštenog zastupnika i dok god se nad drugim poduzetnicima koji pripadaju tom udruženju ne vodi stečajni postupak. U tom slučaju izjavu iz stavka 4. točke (b) može dati i subjekt koji je dio udruženja.

[…]”

10

Iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je, mišljenjem od 24. srpnja 2013., Arcadis objavio poziv na nadmetanje radi dodjele ugovora o javnoj nabavi usluga upravljanja radovima, mjerenja i računovodstva, pomoći pri preuzimanju radova i koordinacije u pogledu sigurnosti i zdravstva. Procijenjena vrijednost tog ugovora je 1028096,59 eura.

11

TEI Srl je, kao zastupnik GTE‑a, 14. listopada 2013. podnio zahtjev za sudjelovanje u postupku javne nabave navedenom u prethodnoj točki.

12

Ugovor o javnoj nabavi usluga je 29. travnja 2014. bio privremeno dodijeljen GTE‑u.

13

TEI je 18. lipnja 2014. podnio tužbu pred Tribunale di Milano (Sud u Milanu, Italija) kako bi postigao nagodbu s vjerovnicima, zadržavajući na temelju članka 161. stavka 6. Stečajnog zakona mogućnost da kasnije podnese plan o nastavku poslovanja.

14

Odlukom dostavljenom 9. prosinca 2014. (u daljnjem tekstu: odluka o isključenju) Arcadis je isključio GTE iz postupka dodjele ugovora o javnoj nabavi. Arcadis se u tom pogledu temeljio na okolnosti da, sukladno članku 38. stavku 1. Zakonika o javnoj nabavi, činjenica da je društvo podnijelo prijedlog za sudjelovanje u postupku nagodbe s vjerovnicima sprečava njegovo sudjelovanje u postupku javne nabave, osim u slučaju, različitom od onog u ovom predmetu, da je dužnik s tužbom podnio i plan za nastavak poslovanja (concordato in continuità aziendale).

15

Odlukom od 29. travnja 2015. Tribunale amministrativo regionale per la Campania (Okružni upravni sud u Kampaniji, Italija) odbio je tužbu za poništenje koju je podnio Idi protiv odluke o isključenju. Taj sud je smatrao da to što je TEI podnio prijedlog za sudjelovanje u postupku nagodbe s vjerovnicima znači priznanje s njegove strane da se nalazi u krizi, što opravdava isključenje GTE‑a iz svakog sudjelovanja u postupcima javne nabave.

16

Idi je podnio žalbu pred sudom koji je uputio zahtjev, odnosno Consigliom di Stato (Državno vijeće, Italija).

17

Taj sud iznosi da je odluka o isključenju u skladu s njegovom sudskom praksom.

18

Prema toj sudskoj praksi, gospodarski subjekt koji je podnio prijedlog za sudjelovanje u postupku nagodbe s vjerovnicima može sudjelovati u postupcima javne nabave samo ako u postupku nagodbe sudjeluje kako bi nastavio djelatnost, kako je predviđeno u članku 186.bis Stečajnog zakona, ili mu je, nakon što je zatražio sudjelovanje u potonjem postupku, nadležni sud dopustio sudjelovati u postupcima provedbe javne nabave.

19

Naprotiv, i dalje prema toj sudskoj praksi, isključen je iz postupaka javne nabave svaki subjekt čiji prijedlog za sudjelovanje u postupku nagodbe s vjerovnicima nije popraćen planom koji izričito predviđa nastavak poslovanja. Naime, u takvoj situaciji, takozvanoj „bianco nagodbi” (concordato in bianco), nedostatak takvog plana predstavlja priznanje subjekta o financijskim poteškoćama koje ima.

20

Sud koji je uputio zahtjev dodaje da „bianco nagodba”, koja je uvjetna nagodba s vjerovnicima u smislu članka 161. stavka 6. Stečajnog zakona, omogućava s jedne strane privremeno „zamrznuti” (obično između 30 i 120 dana) zahtjeve vjerovnika za pokretanje stečajnog postupka i s druge strane omogućava podnositelju zahtjeva da izabere između plana nagodbe ili sporazuma o restrukturiranju poduzeća kako bi odgodio taj izbor do okončanja pregovora sa skupinom vjerovnika.

21

Taj sud međutim izražava sumnje o sukladnosti takve sudske prakse s člankom 45. stavkom 2. prvim podstavkom točkama (a) i (b) Direktive 2004/18.

22

U tom pogledu naglašava da, kada vjerovnici predlažu pokretanje stečajnog postupka, takav se postupak smatra „pokrenutim” tek nakon što nadležni sud utvrdi da je dužnik insolventan. Naprotiv, kada gospodarski subjekt predlaže „bianco nagodbu”, postupak se smatra „pokrenutim” od trenutka podnošenja prijedloga.

23

Sud koji je uputio zahtjev pita se stoga treba li članak 45. stavak 2. prvi podstavak točke (a) i (b) Direktive 2004/18 tumačiti na način da obuhvaća situaciju gospodarskog subjekta poput onog u glavnom postupku, koji je podnio prijedlog za sudjelovanje u postupku „bianco nagodbe”.

24

U tim je okolnostima Consiglio di Stato (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

25

Talijanska vlada dvoji o dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku.

26

Najprije, talijanska vlada navodi da Consiglio di Stato (Državno vijeće) u odluci kojom se upućuje zahtjev samo podsjeća na sadržaj svoje sudske prakse koja se odnosi na učinke zahtjeva za „bianco nagodbu” na postupke provedbe javne nabave te tek navodi odredbe članka 45. stavka 2. prvog podstavka točaka (a) i (b) Direktive 2004/18 a da ne navodi razloge zbog kojih taj sud dvoji o sukladnosti nacionalnog propisa s tim člankom 45.

27

Nadalje, talijanska vlada navodi da su pitanja koja je postavio Consiglio di Stato (Državno vijeće) hipotetska. U tom pogledu, treba reći da je sudjelovanje TEI‑ja u postupku provedbe javne nabave koji je predmet glavnog postupka bilo odbijeno zato što mu Tribunale di Milano (Sud u Milanu), kojem je podnio zahtjev za nagodbu s vjerovnicima, nije dopustio sudjelovanje u postupku te javne nabave. To znači da „razlog isključenja [iz takvog sudjelovanja] postoji neovisno o […] datumu od kojeg se može smatrati da je kolektivni postupak u tijeku”.

28

U tom pogledu, potrebno je podsjetiti da na temelju ustaljene sudske prakse pitanja koja se odnose na tumačenje prava Unije, koja postavlja nacionalni sud u pravnom i činjeničnom kontekstu za čije je određivanje odgovoran te čiju točnost Sud nije dužan provjeravati, uživaju pretpostavku relevantnosti. Odbijanje Suda da odluči o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud moguće je samo ako je jasno da traženo tumačenje prava Unije nije ni u kakvoj vezi sa stvarnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na upućena pitanja, što znači da nacionalni sud definira činjenični i pravni okvir u kojem se nalaze pitanja koja postavlja, ili da barem objašnjava činjenične tvrdnje na kojima se ta pitanja temelje (presude od 21. rujna 2016., Etablissements Fr. Colruyt, C‑221/15, EU:C:2016:704, t. 14. te od 31. svibnja 2018, Zheng, C‑190/17, EU:C:2018:357, t. 48. i navedena sudska praksa).

29

U ovom slučaju i kako to potvrđuju očitovanja koja je iznijela talijanska vlada u pogledu odgovora koji treba dati na prethodna pitanja, činjenični i pravni elementi navedeni u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje omogućavaju shvatiti razloge zbog kojih je sud koji je uputio zahtjev pitao Sud o tome.

30

Nadalje, kada je riječ o navodnom hipotetskom karakteru postavljenih pitanja, valja utvrditi da zakonitost odluke o isključenju koja je predmet glavnog postupka ovisi nužno o odgovoru na postavljeno pitanje. Naime, njime sud koji je uputio zahtjev pita o tome obuhvaća li članak 45. stavak 2. prvi podstavak točke (a) i (b) Direktive 2004/18, koji priznaje državama članicama mogućnost da isključe iz sudjelovanja u javnoj nabavi subjekte koji su u postupku nagodbe s vjerovnicima ili su predmet postupka nagodbe s vjerovnicima, slučaj društva koje je podnijelo prijedlog za sudjelovanje u „bianco nagodbi”. No, iz elemenata koje sadržava odluka kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je GTE bio isključen upravo zato što se TEI nalazio u takvoj situaciji.

31

Stoga su prethodna pitanja dopuštena.

32

Uvodno valja reći da sud koji je uputio zahtjev u sadržaju svojih pitanja upućuje i na članak 45. stavak 2. prvi podstavak točku (a) i članak 45. stavak 2. prvi podstavak točku (b) Direktive 2004/18.

33

Budući da isključenje gospodarskog subjekta iz postupaka provedbe javne nabave može ulaziti samo u članak 45. stavak 2. prvi podstavak točku (a) ili članak 45. stavak 2. prvi podstavak točku (b) Direktive 2004/18, valja smatrati da je, s obzirom na okolnosti koje obilježavaju glavni postupak, samo posljednja od tih dviju odredaba mjerodavna.

34

U tim okolnostima, sa svoja dva pitanja koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 45. stavak 2. prvi podstavak točku (b) Direktive 2004/18 tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, koji omogućava isključiti iz provedbe postupka javne nabave gospodarski subjekt koji je na datum odluke o isključenju podnio zahtjev za sudjelovanje u nagodbi s vjerovnicima, zadržavajući si mogućnost da podnese plan o nastavku poslovanja.

35

Sukladno sudskoj praksi Suda, kada je riječ o javnim nabavama na koje se primjenjuje Direktiva 2004/18, njezin članak 45. stavak 2. primjenu navedenih sedam razloga isključenja, koji se odnose na profesionalno poštenje, solventnost ili vjerodostojnost ponuditelja, prepušta ocjeni država članica, kao što tomu svjedoči izraz „može biti isključen iz sudjelovanja u ugovoru” koji se nalazi na početku te odredbe (presuda od 14. prosinca 2016., Connexxion Taxi Services, C‑171/15, EU:C:2016:948, t. 28.).

36

Članak 45. stavak 2. prvi podstavak točka (b) navedene direktive omogućava, posebice kako bi se jamčila solventnost ugovorne stranke javnog naručitelja, isključiti iz sudjelovanja u javnoj nabavi svaki gospodarski subjekt koji je među ostalim u postupku nagodbe s vjerovnicima.

37

U skladu s člankom 45. stavkom 2. drugim podstavkom navedene direktive, države članice preciziraju sukladno njihovom nacionalnom pravu i uz poštovanje prava Unije uvjete primjene tog stavka. Slijedi da pojmovi koji se nalaze u navedenom članku 45. stavku 2. prvom podstavku, među kojima je izraz „predmetom postupaka nagodbe s vjerovnicima”, mogu biti precizirani i objašnjeni u nacionalnom pravu, međutim uz poštovanje prava Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 4. svibnja 2017., Esaprojekt, C‑387/14, EU:C:2017:338, t. 74. i navedenu sudsku praksu).

38

U ovom slučaju, kako proizlazi iz nacionalnog zakonodavstva, osobito članka 168. Stečajnog zakona, podnošenje zahtjeva za dopuštenje sudjelovanja u nagodbi s vjerovnicima ima osobito za cilj spriječiti vjerovnike, tijekom razdoblja određenog Stečajnim zakonom, da pokrenu postupke na imovini dužnika i ograničiti prava kojima raspolaže podnositelj zahtjeva na svojoj imovini u mjeri u kojoj od trenutka podnošenja prijedloga on ne može sam, odnosno bez dozvole suda, poduzimati mjere izvanredne uprave na toj imovini.

39

Stoga, podnošenje takvog prijedloga proizvodi pravne učinke na pravima i obvezama kako podnositelja zahtjeva tako i vjerovnika. To znači da se podnošenje tog prijedloga mora smatrati, i prije bilo kakve odluke nadležnog suda, polaznom točkom za postupak nagodbe s vjerovnicima iz članka 45. stavka 2. prvog podstavka točke (b) Direktive 2014/18 i, posljedično, aktom kojim se pokreće taj postupak.

40

Taj zaključak je također opravdan ekonomskom i financijskom situacijom podnositelja prijedloga. Naime, ponoseći takav prijedlog gospodarski subjekt priznaje da se nalazi u financijskim poteškoćama, koje mogu dovesti u pitanje njegovu financijsku pouzdanost. No, kako je precizirano u točki 35. ove presude, razlog fakultativnog isključenja iz članka 45. stavka 2. prvog podstavka točke (b) Direktive 2004/18 je upravo to da se javnom naručitelju jamči da će sklopiti ugovor s gospodarskim subjektom koji je dovoljno financijski pouzdan.

41

Slijedi da se od trenutka podnošenja prijedloga mora smatrati da je gospodarski subjekt predmet postupaka nagodbe s vjerovnicima u smislu te odredbe.

42

Okolnost da je u svojem prijedlogu za nagodbu s vjerovnicima gospodarski subjekt zadržao mogućnost da podnese plan o nastavku poslovanja ne može izmijeniti taj zaključak.

43

Točno je da iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da gospodarski subjekt koji je podnio zahtjev za nagodbu koji uključuje plan za nastavak poslovanja može, pod uvjetima određenima nacionalnim pravom, sudjelovati u postupcima provedbe javne nabave. Slijedi da talijansko zakonodavstvo pravi razliku u postupanju između gospodarskih subjekata koji su podnijeli prijedlog za nagodbu s vjerovnicima, u pogledu njihove sposobnosti za sudjelovanje u postupcima provedbe javne nabave, prema tome jesu li ti gospodarski subjekti uključili u svoj zahtjev za nagodbu plan o nastavku poslovanja.

44

Međutim, ta razlika u postupanju nije protivna sudskoj praksi Suda.

45

Naime, Sud je već presudio da članak 45. stavak 2. Direktive 2004/18 ne predviđa ujednačenu primjenu razloga za isključenje koji su u njoj navedeni na razini Unije jer države članice imaju mogućnost ili uopće ne primijeniti te razloge za isključenje ili ih uključiti u svoje nacionalne propise s određenim stupnjem strogosti koji može biti različit od slučaja do slučaja, ovisno o okolnostima pravnog poretka i gospodarskim ili socijalnim okolnostima koje prevladavaju na nacionalnoj razini. U tom okviru države članice mogu ublažiti ili učiniti fleksibilnijima kriterije koji su propisani tom odredbom (presuda od 14. prosinca 2016., Connexxion Taxi Services, C‑171/15, EU:C:2016:948, t. 29. i navedena sudska praksa).

46

U tom slučaju, dotična država članica ima pravo također odrediti uvjete u kojima se fakultativno isključenje neće primijeniti (vidjeti u tom smislu presudu od 20. prosinca 2017., Impresa di Costruzioni Ing. E. Mantovani i Guerrato, C‑178/16, EU:C:2017:1000, t. 41.).

47

Također, kao što je naglasila talijanska vlada, činjenica da je gospodarski subjekt predmet postupka nagodbe s vjerovnicima, u smislu članka 45. stavka 2. prvog podstavka točke (b) Direktive 2004/18, ne sprečava dotično nacionalno zakonodavstvo da dopusti tom gospodarskom subjektu sudjelovanje u provedbi postupaka javne nabave, prema uvjetima koje to zakonodavstvo definira.

48

Jednako je u skladu s pravom Unije, a osobito s načelom jednakosti u postupku provedbe javne nabave za nacionalno zakonodavstvo da ili isključi iz sudjelovanja u javnoj nabavi gospodarski subjekt koji je podnio zahtjev za „bianco nagodbu” ili da ga ne isključi.

49

Osim toga, situacija u kojoj se navedeni subjekt na datum na koji je donesena odluka o isključenju još ne obvezuje sudjelovati u postupku nagodbe s vjerovnicima kako bi nastavio svoje poslovanje nije usporediva, s obzirom na njegovu financijsku pouzdanost, sa situacijom u kojoj se gospodarski subjekt obvezuje na taj datum nastaviti s poslovnom aktivnošću.

50

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje treba odgovoriti da članak 45. stavak 2. prvi podstavak točku (b) Direktive 2004/18 treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, koji omogućava isključiti iz postupka provedbe javne nabave gospodarski subjekt koji je na datum odluke o isključenju podnio prijedlog za sudjelovanje u nagodbi s vjerovnicima, zadržavajući si mogućnost da podnese plan o nastavku poslovanja.

51

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Članak 45. stavak 2. prvi podstavak točku (b) Direktive 2004/18 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onog iz glavnog postupka, koji omogućava isključiti iz postupka provedbe javne nabave gospodarski subjekt koji je na datum odluke o isključenju podnio prijedlog za sudjelovanje u nagodbi s vjerovnicima, zadržavajući si mogućnost da podnese plan o nastavku poslovanja.