Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62018CA0133

    predmet C-133/18: Presuda Suda (treće vijeće) od 2. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif de Montreuil — Francuska) — Sea Chefs Cruise Services GmbH protiv Ministre de l'Action et des Comptes publics (Zahtjev za prethodnu odluku — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Povrat PDV-a — Direktiva 2008/9/EZ — Članak 20. — Zahtjev za dodatne informacije koji je uputila država članica povrata — Rok od jednog mjeseca za dostavu informacija počevši od dana kada je zahtjev dostavljen primatelju — Pravna priroda tog roka i posljedice njegova nepoštovanja)

    SL C 220, 1.7.2019, p. 6–7 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    1.7.2019   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 220/6


    Presuda Suda (treće vijeće) od 2. svibnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif de Montreuil — Francuska) — Sea Chefs Cruise Services GmbH protiv Ministre de l'Action et des Comptes publics

    (predmet C-133/18) (1)

    (Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Povrat PDV-a - Direktiva 2008/9/EZ - Članak 20. - Zahtjev za dodatne informacije koji je uputila država članica povrata - Rok od jednog mjeseca za dostavu informacija počevši od dana kada je zahtjev dostavljen primatelju - Pravna priroda tog roka i posljedice njegova nepoštovanja)

    (2019/C 220/08)

    Jezik postupka: francuski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Tribunal administratif de Montreuil

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Sea Chefs Cruise Services GmbH

    Tuženik: Ministre de l'Action et des Comptes publics

    Izreka

    Članak 20. stavak 2. Direktive Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici, treba tumačiti na način da rok od jednog mjeseca predviđen tom odredbom za dostavu državi članici povrata dodatnih informacija koje je ta država članica zatražila nije prekluzivan rok koji podrazumijeva da, u slučaju njegova propuštanja ili nedostavljanja odgovora, porezni obveznik gubi mogućnost otklanjanja nedostataka svojega zahtjeva za povrat dostavljanjem dodatnih informacija na temelju kojih se može utvrditi postojanje njegova prava na povrat poreza na dodanu vrijednost izravno nacionalnom sudu.


    (1)  SL C 166, 14. 5. 2018.


    Top