This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62017CN0318
Case C-318/17: Request for a preliminary ruling from the Bundesverwaltungsgericht (Germany) lodged on 30 May 2017 — Mahmud Ibrahim and Others v Federal Republic of Germany
Predmet C-318/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. svibnja 2017. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Mahmud Ibrahim i dr. protiv Savezne Republike Njemačke
Predmet C-318/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. svibnja 2017. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Mahmud Ibrahim i dr. protiv Savezne Republike Njemačke
SL C 309, 18.9.2017, p. 23–24
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
18.9.2017 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 309/23 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. svibnja 2017. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Mahmud Ibrahim i dr. protiv Savezne Republike Njemačke
(Predmet C-318/17)
(2017/C 309/29)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesverwaltungsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Mahmud Ibrahim, Fadwa Ibrahim, Bushra Ibrahim, Mohammad Ibrahim, zastupan po roditeljima Fadwi i Mahmudu Ibrahimu kao zakonskim zastupnicima, Ahmad Ibrahim, zastupan po roditeljima Fadwi i Mahmudu Ibrahimu kao zakonskim zastupnicima
Tuženik: Savezna Republika Njemačka
Prethodna pitanja
1. |
Protivi li se prijelaznoj odredbi iz članka 52. stavka 1. Direktive 2013/32/EU (1) primjena nacionalnog propisa, u skladu s kojim je u okviru izvršavanja ovlasti iz članka 33. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/32/EU, koja je u odnosu na prethodno uređenje proširena, zahtjev za međunarodnu zaštitu nedopušten kada je podnositelju zahtjeva u drugoj državi članici priznata supsidijarna zaštita, ako se nacionalni propis u nedostatku nacionalne prijelazne odredbe primjenjuje i na zahtjeve podnesene prije 20. srpnja 2015.? Omogućuje li prijelazna odredba iz članka 52. stavka 1. Direktive 2013/32/EU državama članicama posebno retroaktivno važenje proširene ovlasti iz članka 33. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/32/EU, s posljedicom da su i zahtjevi za azilom podneseni prije nego što je ta proširena ovlast prenesena u nacionalno pravo, koji u trenutku prenošenja nisu još konačno riješeni, nedopušteni? |
2. |
Daje li članak 33. Direktive 2013/32/EU državama članicama pravo da odaberu hoće li utvrditi zahtjev za azil kao nedopušten zbog međunarodne odgovornosti druge države članice (Uredba Dublin) ili na temelju članka 33. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/32/EU? |
3. |
Ako je odgovor na drugo pitanje pozitivan: sprječava li pravo Unije državu članicu da, u okviru izvršavanja ovlasti iz članka 33. stavka 2. točke (a) Direktive 2013/32/EU, odbaci zahtjev za međunarodnu pravnu zaštitu kao nedopušten zbog priznavanja supsidijarne zaštite u drugoj državi članici kada
|
4. |
Ako je odgovor na pitanje 3.b) pozitivan: vrijedi li navedeno i u slučaju kada se korisnicima supsidijarne zaštite ne isplaćuje nikakva naknada za podmirivanje osnovnih životnih potreba ili im se u usporedbi s drugim državama članicama isplaćuje u vrlo ograničenom obujmu, pri čemu se prema njima ne postupa drugačije nego prema državljanima te države članice? |
5. |
Ako je odgovor na drugo pitanje negativan:
|
(1) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, (SL L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.)