This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62016CN0053
Case C-53/16 P: Appeal brought on 29 January 2016 by Mr Carsten René Beul against the order of the General Court (Ninth Chamber) of 23 November 2015 in Case T- T-640/14 Beul v Parliament and Council
Predmet C-53/16 P: Žalba koju je 29. siječnja 2016. podnio Carsten René Beul protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 23. studenoga 2015. u predmetu T-640/14, Beul protiv Parlamenta i Vijeća
Predmet C-53/16 P: Žalba koju je 29. siječnja 2016. podnio Carsten René Beul protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 23. studenoga 2015. u predmetu T-640/14, Beul protiv Parlamenta i Vijeća
SL C 191, 30.5.2016, p. 4–5
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
|
30.5.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 191/4 |
Žalba koju je 29. siječnja 2016. podnio Carsten René Beul protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 23. studenoga 2015. u predmetu T-640/14, Beul protiv Parlamenta i Vijeća
(Predmet C-53/16 P)
(2016/C 191/07)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Carsten René Beul (zastupnici: H.-M. Pott i T. Eckhold, odvjetnici)
Druge stranke u postupku: Europski parlament, Vijeće Europske unije
Žalbeni zahtjev
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
|
— |
poništi rješenje Općeg suda Europske unije od 23. studenoga 2015.; |
|
— |
poništi pobijanu Uredbu (EU) br. 537/2014, podredno vrati predmet Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje; |
|
— |
naloži tuženiku snošenje troškova postupka. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Tužbom pred Općim sudom tužitelj je zahtijevao poništenje Uredbe (EU) br. 537/2014 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ.
Tužitelj je ovlašteni revizor u Njemačkoj (osim toga i ovlašteni revizor prema pravu Velikog Vojvodstva Luksemburg i Talijanske Republike). Ovlašten je za zakonsku reviziju subjekata od javnog interesa. Kao revizor, on za svoju sveukupnu djelatnost podliježe nadzoru Revizorske komore, društva javnoga prava članovi kojega su revizori i koji biraju njegova tijela.
Pobijanom uredbom (u daljnjem tekstu: uredba) propisano je da za reviziju subjekata od javnog interesa zakonske revizore nadzire neovisno tijelo, to jest, tijelo neovisno i o uputama države. U tom tijelu aktivni revizor ni u kojem slučaju ne može raditi kao revizor, a bivši revizor tek nakon proteka duljeg vremenskog razdoblja od obavljanja svoje djelatnosti.
Tužitelj smatra da mu novo uređenje nanosi štetu. Ističe da uredba povređuje pravo Unije.
Opći sud Europske unije odbacio je njegovu tužbu kao nedopuštenu. Smatra da tužitelj nema aktivnu procesnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv uredbe. Opći sud to obrazlaže time da se uredba ne odnosi na njega osobno jer ulazi u krug osoba koje apstraktno podliježu normi i ne može ostvariti nikakva pojedinačna prava.
Nasuprot tomu, tužitelj ističe da se norma na njega odnosi izravno i osobno. Smatra da je krug adresata otvoren, osobito i zbog toga što između donošenja uredbe i njezina stupanja na snagu protječe određeno razdoblje u kojemu bi u krug pripadnika zanimanja mogao stupiti neodređeni broj osoba.
Tužitelj protiv toga iznosi da se uredba na njega odnosi ne samo izravno, nego i osobno. Opći sud je to zanemario. Osobito smatra da je krug pripadnika zanimanja u svako doba određen primjenom nadzora koji proizlazi iz prava Unije. Postojanje pravne zaštite ne može ovisiti o razdoblju između donošenja i stupanja na snagu.
Osim toga, tužitelj smatra da pretpostavljanjem nepostojanja osobnog utjecaja nastaje pravna praznina. S obzirom na Povelju o temeljnim pravima koja štiti i slobodu izbora zanimanja i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, ona mora biti otklonjena. To ulazi u odgovornost i nadzor sudova Europske unije jer su oni stvorili okolnosti koje su dovele do nastanka pravne praznine.