1.

Europska komisija tužbom od Suda zahtijeva da utvrdi da je:

2.

U ovom ću mišljenju iznijeti razloge na temelju kojih predmetnu tužbu zbog povrede obveze smatram osnovanom.

3.

U skladu s uvodnim izjavama 1., 2. i 12. Direktive 2006/126:

[…]

4.

Ta direktiva u članku 1. stavku 1., naslovljenom „Obrazac dozvole”, propisuje:

„1.   U skladu s odredbama ove Direktive, države članice uvode nacionalnu vozačku dozvolu temeljenu na obrascu Zajednice iz Priloga I. Oznaka na 1. strani obrasca vozačke dozvole Zajednice sadrži razlikovnu oznaku države članice koja izdaje dozvolu.”

5.

Članak 4. spomenute direktive, naslovljen „Kategorije, definicije i najniža dob”, u stavcima 1. i 4. određuje:

„1.   Vozačkom dozvolom iz članka 1. stječe se pravo na upravljanje motornim vozilima prema niže definiranim kategorijama. Dozvola se izdaje prema najnižoj starosnoj dobi, navedenoj za svaku kategoriju. ‚Motorno vozilo’ je svako vozilo s vlastitim pogonom koje vozi po cesti i nije željezničko vozilo.

[…]

4.   Motorna vozila:

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]”

6.

Članak 7. Direktive 2006/126, naslovljen „Izdavanje, valjanost i produljenje”, u stavku 1. točki (a) propisuje:

„1.   Vozačke dozvole izdaju se samo sljedećim kandidatima:

7.

Članak 16. te direktive, naslovljen „Prenošenje”, određuje:

„1.   Države članice će najkasnije do 19. siječnja 2011. donijeti i objaviti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 1. stavkom 1., člankom 3., člankom 4. stavcima 1., 2., 3. i 4. točkama (b) do (k), […]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

2.   One primjenjuju te odredbe od 19. siječnja 2013.

[…]”

8.

Članak 80.a stavak 1. točke (g), (h) i (i) Zákona č. 361/2000 Sb. o provozu na pozemních komunikacích a o změnách některých zákonů (Zakon br. 361/2000 Zb. o cestovnom prometu i izmjeni određenih zakona), kako je zadnje izmijenjen ( 4 ), propisuje:

„1.   Kategorija

[…]

9.

Dopisom od 11. srpnja 2014. Komisija je Češkoj Republici uputila pismo opomene, u kojem je toj državi članici privukla pozornost na činjenicu da određene odredbe njezina unutarnjeg zakonodavstva, a osobito one koje se odnose na definiciju kategorija C1, C i D1 vozačkih dozvola, nisu usklađene s Direktivom 2006/126.

10.

Nakon što je ispitala argumente koje je Češka Republika navela u odgovoru od 8. listopada 2014., Komisija je u dopisu od 27. veljače 2015. iznijela obrazloženo mišljenje. Također je Češku Republiku pozvala da poduzme mjere potrebne za usklađivanje s tim obrazloženim mišljenjem u roku od dva mjeseca od njegova primitka. Taj rok produljen je na zahtjev Češke Republike do 27. svibnja 2015.

11.

Dopisom od 22. svibnja 2015. Češka Republika odgovorila je na obrazloženo mišljenje navevši, u vezi s definicijama kategorija C, C1 i D1 vozila, da „Češka Republika u svrhu otklanjanja svake opasnosti od nesporazuma i postizanja veće pravne sigurnosti prihvaća provesti djelomične izmjene pravnih odredbi na snazi kojima bi se trebalo udovoljiti Komisijinim zahtjevima”.

12.

U nedostatku obavijesti o eventualnom usvajanju predviđenih izmjena i smatrajući da su u svakom slučaju prigovorene povrede i dalje postojale u vrijeme isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju, Komisija je podnijela Sudu predmetnu tužbu.

13.

U prilog osnovanosti tužbe Komisija ističe dva tužbena razloga.

14.

Prvim tužbenim razlogom tvrdi da se u članku 4. stavku 4. Direktive 2006/126 definicije kategorija vozila C1 i C izričito razlikuju od onih kategorija D1 i D i da češko pravo nije preuzelo uvjet koji glasi kako slijedi: „motorna vozila, osim onih iz kategorija D1 ili D”. Posljedica spomenutog propusta je to da u navedenoj državi članici imatelj dozvole kategorije C1 ili C ima pravo voziti vozilo izrađeno za prijevoz najviše osam putnika, bez obzira na to je li projektirano za prijevoz putnika ili robe, iako se tom direktivom zahtijeva vozačka dozvola kategorije D1 ili D ako je vozilo projektirano i izrađeno za prijevoz putnika.

15.

Komisija prikazuje posljedice takvog propusta iznoseći primjer luksuznih minibuseva ili oklopnih osobnih vozila projektiranih za prijevoz putnika. Zbog svojih tehničkih karakteristika (ne više od osam putnika, masa veća od 3500 kg i duljina koja iznosi osam metara ili manje) mogli bi ih voziti imatelji dozvole kategorije C1, iako bi se zbog činjenice da je riječ o prijevozu osoba trebala zahtijevati dozvola kategorije D1.

16.

Drugim tužbenim razlogom Komisija tvrdi da iako članak 4. stavak 4. točka (h) Direktive 2006/126 definira kategoriju D1 na način da obuhvaća motorna vozila „projektirana i izrađena za prijevoz najviše 16 putnika uz vozača”, češko je pravo time što je propisalo najmanji broj od osam osoba uvelo dodatni uvjet, koji je protivan članku 4. stavku 4. točki (h) te direktive.

17.

U prilog tim dvama tužbenim razlozima Komisija navodi da kategorija C tradicionalno obuhvaća motorna vozila namijenjena prijevozu robe, dok kategorija D obuhvaća motorna vozila namijenjena prijevozu putnika. Međutim, to ne isključuje da se motornim vozilima iz kategorije C također mogu prevoziti putnici. U tom će slučaju biti riječ o osobama koje se prevoze radi rukovanja teretom vozila.

18.

Budući da su određene tehničke karakteristike kategorija C i C1 istovjetne onima kategorija D1 i D, Komisija ističe da je potonje potrebno ograničiti na način da obuhvaćaju vozila projektirana za prijevoz osoba.

19.

Komisija se poziva na zakonodavnu povijest propisa Unije o vozačkoj dozvoli. Tvrdi sljedeće:

20.

Nadalje, Komisija navodi da je definicija kategorija neznatno izmijenjena u Direktivi 2006/126. Zakonodavac Unije dodao je najveći broj putnika koji se mogu prevoziti motornim vozilima iz kategorija C i C1, pri čemu se taj broj odnosi na osobe koje se mogu prevoziti ponajprije u svrhu rukovanja teretom. Izraz „prijevoz robe” izričito se ne pojavljuje u odredbama koje definiraju kategorije C. Međutim, iz Priloga II., naslovljenog „Minimalni zahtjevi za vozačke ispite”, proizlazi da su vozila iz kategorije C prije svega namijenjena prijevozu robe, a vozila iz kategorije D prijevozu putnika. Osim toga, Direktiva 2006/126 ukinula je donju granicu od osam putnika za motorna vozila iz kategorije D1. Ta kategorija stoga je određena samo najvećim brojem putnika, koji ne može biti veći od šesnaest, i najvećom duljinom vozila, koja iznosi osam metara.

21.

Češka Republika smatra da Komisijina tužba nije osnovana i zahtijeva od Suda da je odbije. Tvrdi da metoda koju je odabrala dovodi do odgovarajućeg i razumljivog prenošenja predmetnih odredbi, koje jamči ostvarenje cilja koji se želi postići Direktivom 2006/126.

22.

Ta stranka smatra, s jedne strane, da ona u skladu s pravom Unije nije dužna doslovno prenijeti odredbe te direktive i da je mogla odlučiti pojasniti objektivne kriterije na temelju kojih je moguće razlikovati razne kategorije vozila, pod uvjetom da taj odabir postigne očekivani rezultat.

23.

Smatra, s jedne strane, da je zakonodavac Unije definirao kategorije vozila u članku 4. stavku 4. spomenute direktive koristeći se tehničkim karakteristikama koje se preklapaju, bez upućivanja na prijevoz robe i osoba, pri čemu je državama članicama prepustio da naprave razliku između tih kategorija, kao što to slijedi iz izraza „motorna vozila, osim onih iz kategorija D1 ili D”. Češka Republika stoga je na nacionalnoj razini provela precizno i razumljivo razgraničenje kategorija vozila C1, C i D1, na način koji u praksi ne može dovesti do spora, čime je ispunila cilj postavljen pravom Unije da se napravi razlika između vozila s obzirom na predmet prijevoza ( 8 ). Ona tako opravdava svoju odluku da kategoriju D1 razlikuje po broju putnika koji se mogu prevoziti (donja granica više od osam).

24.

Naime, Češka Republika ističe da raznolikost razlikovnih kriterija, poput mase vozila (kategorije C i C1), duljine vozila (kategorija D1), ili pak najvećeg ili najmanjeg broja prevezenih osoba (C, C1, D, D1), ima za posljedicu preklapanja koja dovode do nesporazuma ili zabuna, s obzirom na to da jedno vozilo može potpadati pod nekoliko kategorija.

25.

Također pojašnjava da bi u nedostatku razlikovanja kategorija motornih vozila D1 (motorna vozila čija najveća dužina nije veća od osam metara i koja mogu prevoziti najviše šesnaest putnika) de facto obuhvatila kategorije C1 i C. Također bi se moglo zaključiti da je upravljanje kamionom duljine manje od osam metara obuhvaćeno vozačkom dozvolom za kategoriju D1 i, samo zato što prelazi duljinu od osam metara, vozačkom dozvolom za kategoriju C1.

26.

Češka Republika u odgovoru na repliku ističe da je opravdanje koje je Komisija pružila, u skladu s kojim su vozila iz kategorije C „ponajprije namijenjena prijevozu putnika” ( 9 ), u biti neprecizno i njegova je praktična primjena sporna. Prema Češkoj Republici, izraz „ponajprije” omogućava odstupanje od pravila, time više što stroga klasifikacija vozila prema jednom ili drugom od tih kriterija nije uvijek moguća i da, osim toga, s vremenom može doći do promjene glavnog načina uporabe vozila.

27.

Češka Republika također se ne slaže s Komisijinim navodom da je prenošenje u češko pravo dovelo do neprihvatljivog ograničenja definicije kategorije vozila D1. Komisija pogrešno tvrdi da luksuzni minibusi ili oklopna osobna vozila, koji mogu prevoziti najviše osam putnika uz vozača, prema Direktivi 2006/126 potpadaju pod kategoriju vozila D1.

28.

Prema stajalištu Češke Republike, kategorija vozila D1 predstavlja podskupinu kategorije vozila D, kao što to proizlazi iz njezina naziva i zakonodavne povijesti definicije kategorija vozila na razini Europske unije. Riječ je o „pojednostavljenoj” verziji kategorije D i stoga određenom dijelu vozila kategorije D za koje je, s obzirom na njihove karakteristike, dovoljna pojednostavljena verzija vozačke dozvole za kategoriju D. Budući da se u definiciji kategorije D ( 10 ) navodi najmanji broj soba koji se može prevesti, on mora biti prenesen u kategoriju D1. Vozila ispod te donje granice mogu potpadati samo pod kategoriju C, ili eventualno C1.

29.

Rasprava se odnosi na sadržaj odredbi Direktive 2006/126 koje definiraju dvije glavne kategorije vozila (C, D) i njihove potkategorije (C1, D1) kao i, u bitnome, na njihovu svrhu, koja nije izričito navedena u članku 4. stavku 4. točkama (d), (f), (h) i (j) te direktive, odnosno uspostavljanje razlike između vozila za prijevoz osoba i ostalih vozila.

30.

Smatram, poput Komisije, da je potrebno razjasniti smisao i opseg isključenja kategorija D i D1, koje predstavlja prvi razlikovni kriterij kategorija C i C1, na način da ga se smjesti u njegov kontekst ( 11 ) i podsjeti na ciljeve koji se žele postići propisom kojeg je dio ( 12 ).

31.

Odredbe Direktive 2006/126 proizlaze iz preinake Direktive 91/439, koja je opravdana izmjenama potonje u nekoliko navrata.

32.

Ta direktiva stavila je izvan snage Direktivu 80/1263 kojom je uvedena vozačka dozvola Zajednice kako bi se osiguralo međusobno priznavanje nacionalnih vozačkih dozvola u državama članicama kao i zamjena dozvola osoba koje premjeste svoje uobičajeno boravište ili svoje mjesto rada iz jedne države članice u drugu.

33.

U toj direktivi zakonodavac Unije definirao je različite kategorije nevučnih vozila, označenih slovima od A do D, koja se međusobno razlikuju po različitim kriterijima.

34.

Tako su u članku 3. stavku 1. spomenute direktive bila klasificirana u rastućem redoslijedu vozila s dva ili tri kotača (kategorija AA), a zatim motorna vozila, osim onih iz te kategorije, s ograničenom težinom (3500 kg) i ograničenim brojem sjedećih mjesta (najviše osam uz vozačko sjedalo), koja su potpadala pod kategoriju B.

35.

Ostala su se vozila razlikovala od te kategorije na temelju sljedećih karakteristika:

36.

Obrazac vozačke dozvole, koji se nalazio u Prilogu I. Direktive 80/1263, sadržavao je izraze preuzete iz tih odredbi.

37.

Prilog II. te direktive, naslovljen „Minimalni zahtjevi za vozačke ispite”, nije predviđao posebne uvjete za teorijski ispit na temelju kojih se moglo razlikovati dozvole prema kategoriji vozila C ili D.

38.

Od 1. srpnja 1996., kada se počela primjenjivati Direktiva 91/439, zakonodavac je odlučio drukčije razlikovati kategorije C i D, s preciznim ciljem.

39.

Naime, kao što to proizlazi iz treće, četvrte i pete uvodne izjave ta direktiva predstavlja drugu fazu, nakon one započete 1980., koja se sastoji od usklađivanja kategorija i potkategorija vozila, kao i minimalnih uvjeta za izdavanje vozačke dozvole, i u kojoj se ponovno utvrđuje obvezujuća narav zajedničkih odredbi ( 13 ). U tim su okolnostima člankom 3. stavkom 2. spomenute direktive uvedene potkategorije C1 i D1.

40.

Razlika između vozila kategorije C ili D, opravdana prijevozom robe i putnika u Direktivi 80/1263, u tekstu Direktive 91/439 više ne postoji u istoj formulaciji. Kategorija D rezervirana je za „motorna vozila za prijevoz putnika”, a kategorija C, kao i potkategorija C1, standardno je definirana kao: „motorna vozila, osim onih iz kategorije D”.

41.

Međutim, ta se razlika prvi put pojavljuje u obrascu vozačke dozvole iz Priloga I. te direktive. U njemu se može primijetiti, nasuprot oznake C, piktogram dvaju kamiona ili teretnih vozila. Oznaka C1 upisana je pokraj onog manje dimenzije. Nasuprot oznake D nalazi se piktogram dvaju autobusa, pri čemu autobus manje duljine označava kategoriju D1.

42.

U prilogu II. spomenute direktive navedeni su uvjeti za upravljanje vozilima i posebni zahtjevi za svaku kategoriju vozila, uključujući vozila kategorije C i D, s posebnim popisom za kategoriju D:

„5.5. Kategorija D

Vozači vozila ove kategorije moraju dokazati poznavanje:

43.

Volja da se zadrži posebna kategorija vozila isključivo „za prijevoz osoba” (drugim riječima „kategorija D”) jasno proizlazi iz odabira izričaja novih odredbi iz Direktive 91/439.

44.

Naime, kategorija C sada se standardno definira s obzirom na kategoriju D, a ne kategoriju B ( 14 ), zbog mase obuhvaćenih vozila. Također se uzima u obzir potreba da se vozila kategorije C ne ograniče samo na prijevoz robe. Prijevoz osoba, za koji su određena vozila isključivo projektirana, i dalje opravdava postojanje posebne kategorije (D).

45.

Isti se kriteriji primjenjuju za definiciju kategorija C1 i D1, koje obuhvaćaju vozila koja imaju istu funkciju, ali manju dimenziju (slučajevi u kojima je masa ili broj putnika ograničen). Masa vozila je razlikovni element za kategorije ( 15 ) C i C1, dok je za kategorije D i D1 razlikovni element broj putnika, u prvom slučaju više od osam ( 16 ), a u drugom više od osam i manje od šesnaest.

46.

Direktivom 2006/126 pojasnila je definiciju tih različitih kategorija ( 17 ), pri čemu nije izmijenila glavno obilježje kategorije D, koja se odnosi isključivo na prijevoz osoba.

47.

Naime, isključenje kategorije D iz definicije kategorija C i C1 je zadržano i dopunjeno dodavanjem kategorije D1. Obrazac vozačke dozvole sadržava iste piktograme kao i one opisane u točki 41. ovog mišljenja ( 18 ). Osim toga, specifikacije iz njezina Priloga II. ( 19 ), na koje je također uputila češka vlada u svojem odgovoru na tužbu ( 20 ), su istovjetne.

48.

Cilj koji se želi postići preciziran je u uvodnoj izjavi 12. spomenute direktive, prema kojoj „[d]efinicije kategorija moraju u većoj mjeri odražavati predmetne tehničke značajke vozila i vještine potrebne za upravljanje vozilom”.

49.

Tako, što se tiče minimalnih zahtjeva za vozačke ispite i ispite znanja, konkretne odredbe Direktive 2006/126 u vezi s kategorijama C i D kao i njihovim potkategorijama iznova pokazuju razliku koja se temelji na glavnom cilju prijevoza:

[…]

4.2. Obvezna provjera općeg znanja o sljedećim dodatnim odredbama u vezi s kategorijama C, CE, D i DE:

[…]

50.

Isto vrijedi u slučaju ispita vještina i ponašanja:

51.

Nadalje, prema istoj logici, u vezi s vještinama i ponašanjem koje treba ispitati kada je riječ o kategorijama C i D te njihovim potkategorijama, navodi se sljedeće:

[…]

[…]

8.2. Ispitivanje posebnih radnji u pogledu sigurnosti prometa na cestama […]

52.

Iz odredbi Direktive 2006/126 kao cjeline nedvojbeno slijedi da se definicije kategorija vozila temelje na obilježju prijevoza osoba, što je nepromijenjeno od 1980. Riječ je o jasnom i preciznom kriteriju koji opravdava isključenje kategorija D1 ili D iz definicije kategorija C i C1. Iako je odabir skraćene formulacije diskutabilan ( 22 ), čini mi se da ne ostavlja mjesta dvojbi.

53.

Slijedom navedenog, odluka zakonodavca Unije da precizira najveći broj osoba koje se mogu prevoziti u kamionima (kategorije C ili C1), kao zadnji kriterij za ta vozila, ne može dovesti do zabune.

54.

Ta odluka također ne može smanjiti doseg izraza „osim onih iz kategorija D1 ili D” s početka članka 4. stavka 4. točke (d) ili (f) te direktive u skladu s istim postupkom kao i onim primijenjenim u članku 3. Direktive 91/439. Naime, njezina važnost proizlazi iz zahtjeva da vozač vozila te kategorije pokaže znanja koje se odnose na prijevoz putnika, njihovu udobnost i sigurnost.

55.

Stoga smatram, kao što je to Komisija s pravom navela u prilog svojoj tužbi, da je zbog nužnosti da se osigura sigurnost osoba na cestama ( 23 ), i to na ujednačeni način unutar Unije, potrebno doslovno preuzeti jasne i precizne odredbe spomenute direktive ( 24 ). Osim toga, doslovno prenošenje u ovom konkretnom slučaju omogućava ispunjavanje drugog bitnog cilja, kojem se teži od Prve direktive 80/1263, a to je olakšavanje slobodnog kretanja i slobode poslovnog nastana osoba usklađivanjem propisa o vozačkim dozvolama.

56.

Iz toga slijedi da se ne može prihvatiti da odabir drukčijih kriterija dovodi do ishoda koji je protivan onom koji se želi postići Direktivom 2006/126, odnosno da prijevoz osoba mogu isključivo obavljati vozači kojima je dozvoljeno upravljanje vozilima kategorije C ili C1, od kojih se zahtijeva da prije svega dokažu da posjeduju znanja u vezi s preuzimanjem, prijevozom i dostavom robe, utovarom i osiguravanjem tereta te istovar.

57.

Međutim, primjer koji je dala Komisija savršeno pokazuje posljedice odluke češkog zakonodavca da propiše donju granicu od više od osam osoba za kategoriju D1 ( 25 ): minibus, duljine manje od osam metara koji služi prijevozu manje od osam osoba, potpada pod kategoriju C ili C1, iako se propisani zahtjevi odnose na prijevoz osoba.

58.

Argumentacija češke vlade koja ne uzima u obzir posebnost vozila, odnosno to da ne služi prijevozu robe, stoga nije uvjerljiva. Križanje svih tehničkih karakteristika vozila koje su utvrđene u Direktivi 2006/126 također je uzaludno jer one odgovaraju uporabi kojoj su ta vozila namijenjena. Tako je kategorija C, koja je tradicionalno rezervirana za teretna vozila, podredno određena masom vozila, pri čemu je broj putnika jednak onom u kategoriji B. Kategorija D određena je samo najmanjim brojem putnika, dok se njezina potkategorija D1 razlikuje od ostalih po najvećem brojem osoba koje se mogu prevoziti i duljinom vozila izrađenog u tu svrhu.

59.

Sva ta utvrđenja dovode me do zaključka da je Češka Republika, time što nije isključila vozila D i D1 iz kategorija C i C1 i time što je dodala kategoriji D1 donju granicu od osam putnika, povrijedila svoje obveze na temelju članka 4. stavka 1. i članka 4. stavka 4. točaka (d), (f) i (h) Direktive 2006/126.

60.

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Češkoj Republici naloži snošenje troškova i da ona nije uspjela u postupku, potonjoj se nalaže snošenje troškova.

61.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da odluči na sljedeći način: