1

Tužitelj Tronios Group International BV podnio je 18. studenoga 1999. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije, na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str.1.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)).

2

Žig za koji je podnesena prijava za registraciju je verbalni žig Europske unije SkyTec (u daljnjem tekstu: osporavani žig).

3

Znak SkyTec registriran je 2. svibnja 2001. kao žig Europske unije pod brojem 001386812.

4

Proizvodi za koje je osporavani žig registriran pripadaju razredima 9 i 11 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te za razred 9, a odgovaraju sljedećem opisu: „Aparati za primanje, snimanje, prijenos, obradu i reprodukciju električnih i elektromagnetskih signala kao i mikrofoni i sustavi bez žica, mikrofoni; čitači diskova, CD‑a i DVD‑a; aparati za snimanje za CD‑e i DVD‑e; kabeli, priključni kabeli i konektori; analogni i numerički aparati za obradu zvuka, pojačivači zvuka niske i visoke snage; razglasi, zvučnici i dodaci”.

5

Registracija osporavanog žiga obnovljena je 19. studenoga 2009. i obnovljeni žig Europske unije objavljen je u Glasniku žigova Zajednice br. 2009/047 od 25. studenoga 2009.

6

Dana 23. ožujka 2007. British Sky Broadcasting Group plc (u daljnjem tekstu: BSkyB), pravni prednik intervenijenta Sky plc, podnio je zahtjev na temelju članka 50. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94 kojim je tražio opoziv osporavanog žiga. Tužitelj je 2. travnja 2007. podnio dokaze o uporabi osporavanog žiga. Odlukom od 11. srpnja 2008. Odjel za poništaje odlučio je da je osporavani žig bio u stvarnoj uporabi i odbio je zahtjev za opoziv. Ta odluka postala je konačna.

7

Dana 21. ožujka 2012. BSkyB podnio je zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim u skladu s člankom 53. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) i stavkom 5. navedene Uredbe kao i člankom 53. stavkom 1. točkom (c), u vezi s člankom 8. stavkom 4. iste uredbe, u mjeri u kojoj je predmetni žig registriran za proizvode iz razreda 9 kako su navedeni u točki 4. gore.

8

U prilog svojem zahtjevu za proglašavanje ništavosti BSkyB je među ostalim naveo raniji verbalni žig Europske unije SKY, registriran 24. rujna 1998. i obnovljen do 1. travnja 2016. pod brojem 126425, kao i raniji britanski verbalni žig SKY, registriran 18. travnja 1995. i obnovljen do 7. studenoga 2015. pod brojem 2044507B. Ti su žigovi bili registrirani za proizvode i usluge iz razreda 9, 38 i 41.

9

Proizvodi iz razreda 9, kako su obuhvaćeni ranijim britanski žigom, odgovaraju sljedećem opisu: „Radio i televizijski uređaji i instrumenti, uređaji i instrumenti za snimanje zvuka, reprodukciju zvuka, telekomunikacije, signalizaciju, kontrolu (inspekciju), za optička ispitivanja (osim medicinskih) i za obuku; snimljeni programi za televiziju i radio; računala; informatički programi; magnetne vrpce, diskovi i žice; razne vrste kazeta, sve namijenjene za upotrebu s ranije navedenim vrpcama; kodirane kartice; prazne i snimljene audio i video vrpce i kazete; kompaktni diskovi; diskovi za fonografe; antene za radio signal; diskovi za lasersko čitanje za snimanje zvuka ili slika; uređaji za dekodiranje kodiranih signala; video projektori, video ekrani; sunčane naočale; elektroničke i informatičke igre; dijelovi svih ranije navedenih proizvoda obuhvaćeni razredom 9.”

10

Odlukom od 28. lipnja 2013. Odjel za poništaje prihvatio je zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim na temelju članka 53. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) iste Uredbe, i djelomično je proglasio ništavim osporavani žig u mjeri u kojoj je registriran za predmetne proizvode iz razreda 9.

11

Dana 27. kolovoza 2013. tužitelj je protiv odluke Odjela za poništaje podnio žalbu EUIPO‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.

12

Odlukom od 28. studenoga 2014. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće EUIPO‑a potvrdilo je odluku Odjela za poništaje i odbilo žalbu.

13

U pobijanoj odluci žalbeno vijeće je, s jedne strane, odbilo prigovor ograničenja prava kao posljedice trpljenja u smislu članka 54. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 koji je tužitelj istaknuo protiv zahtjeva za proglašavanje ništavosti. Tužitelj nije dokazao da je na datum podnošenja predmetnog zahtjeva, 21. ožujka 2012., BSkyB imao saznanja o tome da je osporavani žig bio upotrebljavan više od pet godina jer je prve dokaze o toj uporabi tužitelj podnio 2. travnja 2007. u postupku opoziva (točke 15. do 25. pobijane odluke). S druge strane, žalbeno vijeće zaključilo je da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između osporavanog žiga i ranijeg britanskog žiga (u daljnjem tekstu: suprotstavljeni žigovi) u pogledu proizvoda iz razreda 9 u smislu članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) iste uredbe, pri čemu nije ispitivalo druge razloge za ništavost i druga ranija prava na kojima je utemeljen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim (točke 26. do 45. pobijane odluke).

14

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

15

EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

16

Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:

17

U prilog tužbi tužitelj se u biti poziva na dva tužbena razloga, to jest, s jedne strane, na povredu članka 54. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i, s druge strane, na pogrešnu ocjenu vjerojatnosti dovođenja u zabludu u smislu članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) iste uredbe.

18

Tužitelj osporava utvrđenje žalbenog vijeća prema kojem BSkyB prije 21. ožujka 2007. nije imao saznanja o uporabi osporavanog žiga u smislu članka 54. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 te je za nju saznao tek od 2. travnja 2007.

19

Tužitelj u bitnome ističe da se do trenutka podnošenja zahtjeva za proglašavanje ništavosti osporavani žig već ustaljeno stvarno rabio u državama članicama Europske unije, uključujući u Ujedinjenoj Kraljevini, od 1998., i da je stoga oko četrnaest godina postojao usporedno s ranijim žigovima BSkyB‑a. Prema njegovu mišljenju, to razdoblje će se skratiti na oko jedanaest godina ako se uzme u obzir razdoblje između datuma njegove registracije kao žiga Europske unije, 2. svibnja 2001., i datuma podnošenja zahtjeva za proglašavanje ništavosti, 21. ožujka 2012., koji se temelji na vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova. BSkyB nije međutim smatrao tu vjerojatnost dovođenja u zabludu dovoljnim razlogom za poduzimanje pravnih radnji ranije niti je smatrao da ona predstavlja dovoljan razlog za podnošenje zahtjeva za proglašavanje ništavosti protiv osporavanog žiga, bilo nakon zahtjeva za opoziv od 23. ožujka 2007. bilo nakon 2. travnja 2007., to jest kada je tužitelj podnio dokaz o njegovoj uporabi i kada je BSkyB u svakom slučaju saznao za tu uporabu. Posljedično, u ovom slučaju su se ispunili uvjeti iz članka 54. stavka 2. Uredbe br. 207/2009. Tužitelj ističe da mu je, iako je načelno na njemu teret dokazivanja da je BSkyB imao saznanja o uporabi osporavanog žiga, vrlo teško, gotovo nemoguće, podnijeti takav dokaz koji spada u unutarnju sferu BSkyB‑a. Takav dokaz ili presumpcija o takvom saznanju mogu se također temeljiti na objektivnim okolnostima kao što su poslovni odnos ili bliski konkurentski odnos koji su vidljivi, na primjer, iz usporednog predstavljanja proizvoda i usluga označenih suprotstavljenim žigovima na jednom sajmu. Naime, brojne činjenice i okolnosti, djelomično navedene u postupcima pred EUIPO‑om, dovode do zaključka da je BSkyB morao imati saznanja o osporavanom žigu.

[omissis]

27

EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente i zahtijevaju da se ovaj tužbeni razlog odbije. U tom smislu intervenijent se poziva na nedopuštenost dokaza koje je tužitelj po prvi put podnio pred Općim sudom.

28

Opći sud podsjeća da je, u ovom slučaju, utvrđeno da je tužitelj, nakon što je BSkyB podnio zahtjev za opoziv osporavanog žiga 23. ožujka 2007., podnio prve dokaze o uporabi predmetnog žiga 2. travnja 2007. Osim toga, BSkyB podnio je zahtjev za proglašavanje ništavosti 21. ožujka 2012., to jest u roku kraćem od pet godina računajući od prvog podnošenja dokaza o uporabi.

29

Stranke se međutim ne slažu oko pitanja je li se BSkyB trebao protiviti proteku roka za ograničenje prava kao posljedice trpljenja iz članka 54. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 s obzirom na to da je znao za uporabu osporavanog žiga barem prije 21. ožujka 2007.

30

Valja podsjetiti da se, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, moraju ispuniti četiri uvjeta kako bi počeo teći rok za ograničenje prava kao posljedice trpljenja u slučaju uporabe kasnijeg žiga istovjetnog ranijem žigu ili toliko sličnom da lako dovodi u zabludu. Kao prvo, kasniji žig mora biti registriran, kao drugo, njegov nositelj trebao ga je registrirati u dobroj vjeri, kao treće, žig se mora upotrebljavati u državi članici u kojoj je zaštićen raniji žig i, konačno, kao četvrto, nositelj ranijeg žiga mora imati saznanje o uporabi tog žiga nakon njegove registracije (presude od 28. lipnja 2012., Basile i I Marchi Italiani/OHIM – Osra (B. Antonio Basile 1952), T‑134/09, EU:T:2012:328, t. 30., i od 23. listopada 2013., SFC Jardibric/OHIM – Aqua Center Europa (AQUA FLOW), T‑417/12, EU:T:2013:550, t. 19.; vidjeti također, po analogiji, presudu od 22. rujna 2011., Budějovický Budvar, C‑482/09, Zb., EU:C:2011:605, t. 54. i 56. do 58.).

31

Iz navedene sudske prakse također proizlazi da je cilj članka 54. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 sankcionirati nositelje ranijih žigova koji su u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno dopuštali uporabu kasnijeg žiga Europske unije i zbog znanja o toj uporabi oduzeti im pravo na podnošenje zahtjeva za proglašavanje ništavosti i prigovora protiv navedenog žiga. Cilj te odredbe također je uskladiti interese nositelja žiga da sačuva njegovu osnovnu funkciju i interese drugih gospodarskih subjekata da raspolažu znakovima prikladnima za označavanje njihovih proizvoda i usluga. Taj cilj podrazumijeva da se, kako bi se sačuvala navedena osnovna funkcija, nositelj ranijeg žiga mora moći protiviti uporabi kasnijeg žiga koji je istovjetan ili sličan njegovu žigu. Naime, tek od trenutka kada je nositelj ranijeg žiga saznao za uporabu kasnijeg žiga Europske unije on ima mogućnost tomu se suprotstaviti, te joj se stoga protiviti ili zahtijevati proglašenje kasnijeg žiga ništavim, i tada počinje teći rok za ograničavanje prava kao posljedica trpljenja (vidjeti, u tom smislu, presude B. Antonio Basile 1952, t. 30. supra, EU:T:2012:328, t. 32. i 33. i AQUA FLOW, t. 30. supra, EU:T:2013:550, t. 20. i 21. Vidjeti također, u tom smislu i prema analogiji, presudu Budějovický Budvar, t. 30. supra, EU:C:2011:605, t. 46. do 48.).

32

Iz teleološkog tumačenja članka 54. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 stoga proizlazi da je mjerodavan datum za računanje početka roka za ograničenje prava trenutak saznanja za uporabu kasnijeg žiga (vidjeti, u tom smislu, presudu B. Antonio Basile 1952, t. 30. supra, EU:T:2012:328, t. 33.).

33

Jednako tako, kao što je to žalbeno vijeće ispravno utvrdilo u točki 22. pobijane odluke, to tumačenje zahtijeva da nositelj kasnijeg žiga podnese dokaz da je nositelj ranijeg žiga stvarno znao za uporabu predmetnog žiga jer se u protivnom potonji ne bi mogao protiviti uporabi kasnijeg žiga. Naime, kao što to EUIPO ispravno ističe u tom pogledu, treba voditi računa o analognom pravilu o ograničenju prava kao posljedici trpljenja iz članka 9. stavka 1. Direktive 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.), koji je zamijenjen člankom 9. stavkom 1. Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 299, str. 25.), u pogledu kojeg uvodna izjava 11. navedene direktive (uvodna izjava 12. Direktive 2008/95) precizira da se razlog ograničenja prava može primijeniti kada je nositelj ranijeg žiga „uporabu svjesno dopuštao duže vrijeme”, odnosno drugim riječima „namjerno” ili „poznavajući činjenice” (vidjeti, u tom smislu, presudu Budějovický Budvar, t. 30. supra, EU:C:2011:605, t. 46. i 47., i mišljenje nezavisnog odvjetnika Trstenjaka u predmetu Budějovický Budvar, C‑482/09, Zb., EU:C:2011:46, t. 82.). Treba utvrditi da se takva ocjena primjenjuje mutatis mutandis na članak 54. stavak 2. Uredbe br. 207/2009, čiji tekst odgovara onome članka 9. stavka 1. Direktiva 89/104 i 2008/95.

34

Posljedično, treba odbiti tužiteljeve argumente kojima on u bitnome tvrdi da je dovoljno dokazati da je BSkyB mogao znati za uporabu osporavanog žiga ili utvrditi suglasne indicije na temelju kojih se može pretpostaviti o postojanju takvog saznanja.

35

Međutim potrebno je ispitati je li tužitelj ipak utvrdio da je BSkyB najkasnije 21. ožujka 2007. znao za stvarnu uporabu osporavanog žiga.

36

Najprije, kao što to intervenijent ispravno zahtijeva, valja odbaciti kao nedopuštene priloge tužbi koje je tužitelj po prvi put podnio pred Općim sudom. Naime, iz članka 65. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da je Opći sud nadležan ocijeniti zakonitost odluka EUIPO‑ovih žalbenih vijeća kontrolirajući njihovu primjenu prava Unije osobito u pogledu činjenica koje su im bile podnesene. Prema tome, činjenice koje stranke nisu iznijele pred tijelima EUIPO‑a ne mogu se više iznositi u stadiju tužbe pred Općim sudom i potonji ne može preispitivati činjenične okolnosti s obzirom na dokaze koji su prvi put izneseni u postupku pred njim, osim ako se radi o činjenicama koje su EUIPO‑ova tijela morala ispitati po službenoj dužnosti u skladu s člankom 76. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009 (vidjeti, u tom smislu, presude od 10. studenoga 2011., LG Electronics/OHIM, C‑88/11 P, EU:C:2011:727, t. 23. do 26. i navedenu sudsku praksu; od 24. studenoga 2005., Sadas/OHIM – LTJ Diffusion (ARTHUR ET FELICIE), T‑346/04, Zb., EU:T:2005:420, t. 19., i od 12. prosinca 2014., Wilo/OHIM (Pioneering for You), T‑601/13, EU:T:2014:1067, t. 12.). U ovom slučaju nove činjenice i dokazi koje je podnio tužitelj, među kojima su podaci o prometu i katalozi, spadaju u njegovo područje odgovornosti, a on nije tvrdio da ih je trebalo ispitati po službenoj dužnosti. Stoga ti elementi ne mogu utjecati na zakonitost pobijane odluke i treba ih zanemariti, pri čemu nije potrebno ispitivati njihovu dokaznu snagu.

37

Osim toga, treba utvrditi da u okviru ocjene žalbenog vijeća dokaza na koje se tužitelj pozvao u postupku pred EUIPO‑om (točke 21. i 22. pobijane odluke) nije počinjena pogreška jer je tužitelj morao dokazati da BSkyB ima stvarno saznanje o uporabi osporavanog žiga, a ne samo da ima saznanje o registraciji navedenog žiga (vidjeti točku 30. gore). Tužitelj je svojim argumentima pokušao dovesti do zaključka da je BSkyB imao stvarno saznanje o takvoj uporabi, osobito zbog dokazanog saznanja o samoj registraciji osporavanog žiga ili određenih indicija koje, prema mišljenu tužitelja, omogućuju da se pretpostavku o postojanju saznanja o uporabi, među kojima je proaktivna strategija koju je BSkyB razvio kako bi zaštitio svoje žigove protiv istovjetnih ili sličnih žigova koji sadržavaju element „sky”.

[omissis]

44

Iz svih prethodno navedenih razmatranja proizlazi da je žalbeno vijeće ispravno zaključilo u točki 22. pobijane odluke da su dokazi koje je tužitelj naveo u postupku pred EUIPO‑om, pomoću kojih je inače moguće dokazati određenu uporabu osporavanog žiga, nedovoljni za utvrđivanje činjenice da je BSkyB imao stvarno saznanje o toj uporabi prije 21. ožujka 2007.

[omissis]

47

Slijedom toga, prvi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

62

Stoga treba također odbiti i drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) iste uredbe.

63

Posljedično, s obzirom na glavni EUIPO‑ov zahtjev, koji treba razumjeti na način da se njime zahtijeva da Opći sud potvrdi zakonitost pobijane odluke (vidjeti točku 63. odgovora na tužbu), i s obzirom na intervenijentov zahtjev, tužbu treba odbiti u cijelosti.

64

U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, svakoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev.

65

Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova sukladno EUIPO‑ovu zahtjevu.

66

Budući da intervenijent nije podnio zahtjev za naknadu troškova, valja odlučiti da će snositi vlastite troškove, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Poslovnika.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (četvrto vijeće)

proglašava i presuđuje: