3.11.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 363/21

1.

S obzirom na to da se člankom 2. stavkom 2. točkom (d) Direktive 2006/123/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu iz područja primjene te direktive isključuju usluge prijevoza postavlja se pitanje treba li djelatnost posredovanja između posjednika vozila i osobe koja ima potrebu kretati se unutar jednog grada, koju tuženik obavlja naplatno upravljajući informatičkim alatima – sučeljem i programskom aplikacijom („pametnim telefonima i tehnologijskom platformom”, prema riječima tuženika) – koji omogućuju njihovo povezivanje, smatrati pukom djelatnošću prijevoza ili je treba smatrati uslugom posredovanja u elektroničkom obliku odnosno uslugom svojstvenom informacijskom društvu – u skladu s određenjima iz članka 1. stavka 2. Direktive 98/34/EZ (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te iz pravila koja se odnose na usluge informacijskog društva?

2.

Kada je riječ o određivanju pravne prirode predmetne djelatnosti, može li se ona smatrati djelomično uslugom informacijskog društva i u tom slučaju, treba li usluga posredovanja elektroničkim putem biti zaštićena načelom slobodnog pružanja usluga u uvjetima koji su zajamčeni propisima Zajednice – člankom 56. UFEU-a i direktivama 2006/123/EZ i 2000/31/EZ (3)?

3.

Ako se ocijeni da usluga koju pruža UBER SYSTEMS SPAIN S.L. nije usluga prijevoza pa je stoga obuhvaćena Direktivom 2006/123, postavlja se pitanje je li sadržaj članka 15. Zakona o nepoštenom tržišnom natjecanju (Ley de Competencia Desleal) – koji se odnosi na povredu pravila o tržišnom natjecanju – protivan Direktivi 2006/123, točnije članku 9. koji govori o slobodi poslovnog nastana i sustavu ovlašćivanja, s obzirom na to da se njime upućuje na nacionalne zakone ili druge propise ne uzimajući u obzir to da sustav dobivanja licencija, ovlaštenja ili dozvola ne može biti ni na koji način ograničavajući ili neproporcionalan, to jest ne smije nerazumno ograničavati načelo slobodnog poslovnog nastana?

4.

Ako se utvrdi da je Direktiva 2000/31/EZ primjenjiva na uslugu koju pruža UBER SYSTEMS SPAIN S.L, postavlja se pitanje predstavljaju li ograničenja koja jedna država članica nameće slobodnom pružanju usluge posredovanja elektroničkim putem iz neke druge države članice, tako da je za pružanje te usluge potrebno odobrenje ili licencija, odnosno tako što se njezino pružanje zabranjuje na temelju nacionalnih propisa o nepoštenom tržišnom natjecanju, valjane mjere koje čine iznimku od članka 3. stavka 2., u skladu s člankom 3. stavkom 4. Direktive 2000/31/EZ?