EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 3.3.2025.
COM(2025) 65 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o mogućnostima racionalizacije i pojednostavnjenja postupka primjene mehanizma za razvoj kapaciteta na temelju poglavlja IV. Uredbe (EU) 2019/943 u skladu s člankom 69. stavkom 3. Uredbe (EU) 2019/943
1.UVOD
Uredba (EU) 2024/1747 od 13. lipnja 2024. o izmjeni uredaba (EU) 2019/942 i (EU) 2019/943 u pogledu poboljšanja modela tržišta električne energije u Uniji. U skladu s člankom 69. stavkom 3. izmijenjene Uredbe (EU) 2019/943 („Uredba o električnoj energiji”) Europska komisija („Komisija”) podnosi izvješće u kojem se procjenjuju mogućnosti racionalizacije i pojednostavnjenja postupka primjene mehanizma za razvoj kapaciteta i daje prijedloge kako bi se taj postupak pojednostavio, prema potrebi. Članak 69. stavak 3. Uredbe o električnoj energiji glasi:
„Komisija do 17. siječnja 2025. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi detaljno izvješće u kojem se procjenjuju mogućnosti racionalizacije i pojednostavnjenja postupka primjene mehanizma za razvoj kapaciteta iz poglavlja IV. kako bi se osiguralo da države članice pravodobno mogu ukloniti probleme u pogledu adekvatnosti. U tom kontekstu Komisija traži da ACER izmijeni metodologiju za europsku procjenu adekvatnosti resursa iz članka 23. u skladu s člancima 23. i 27., prema potrebi.
Komisija do 17. travnja 2025., nakon savjetovanja s državama članicama, podnosi prijedloge u cilju pojednostavnjenja postupka za procjenu mehanizama za razvoj kapaciteta, prema potrebi.”
U ovom se izvješću procjenjuju mogućnosti racionalizacije i pojednostavnjenja postupka primjene mehanizma za razvoj kapaciteta na temelju poglavlja IV. Uredbe o električnoj energiji.
2.OKVIR EU-A ZA MEHANIZME ZA RAZVOJ KAPACITETA
2.1. Okvir EU-a koji proizlazi iz Uredbe o električnoj energiji i Smjernica o potporama za klimu, zaštitu okoliša i energiju (CEEAG)
U Poglavlju IV. Uredbe o električnoj energiji utvrđeni su zahtjevi za obrazloženje mehanizama za razvoj kapaciteta i pravila za provedbu takvih mjera kako bi se osiguralo da mehanizmi za razvoj kapaciteta neopravdano ne narušavaju unutarnje tržište električne energije Unije i da se ne uvode kao zamjena za neophodne reforme tržišta u državama članicama.
Okvir EU-a za mehanizme za razvoj kapaciteta uspostavljen je da bi se omogućilo i bolje koordiniralo uvođenje privremenih dodatnih alata za stvaranje dostatnih (uključujući fleksibilne) kapaciteta u elektroenergetskom sustavu i zadovoljavanje potražnje u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju, te među ostalim i poduprla dekarbonizacija energetskog sustava i integracija promjenjivih obnovljivih izvora energije kojih je sve više. Osim toga, pojavili su se dodatni razlozi za zabrinutost kad je riječ o sigurnosti opskrbe električnom energijom nakon dosad nezabilježene energetske krize s kojom se Unija suočava posljednjih godina. Unutarnje tržište električne energije ključno je za suočavanje s problemima izazvanima krizom jer državama članicama omogućuje da se oslanjaju na međusobnu opskrbu. S obzirom na krizu i sve veću ambiciju kad je riječ o razvoju obnovljivih izvora energije i ciljevima EU-a vezanima za dekarbonizaciju, dobro osmišljeni mehanizmi za razvoj kapaciteta mogu biti važno jamstvo za adekvatnost resursa, ali i omogućiti dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta, olakšati uvođenje tehnologija s najnižim emisijama ugljika i svesti troškove za potrošače na najmanju mjeru. Pravila o unutarnjem tržištu električne energije dopunjena su odredbama EU-a o državnim potporama, posebno okvirom za državne potpore utvrđenim u Smjernicama Komisije o državnim potporama za klimu, zaštitu okoliša i energiju za 2022. („CEEAG”), koje se odnose na mjere sigurnosti opskrbe koje uključuju državne potpore, uključujući i mehanizme za razvoj kapaciteta.
Konkretnije, okvir EU-a za adekvatnost resursa i mehanizme za razvoj kapaciteta može se sažeti kako slijedi (poglavlje IV. Uredbe o električnoj energiji i odjeljak 4.8. CEEAG-a):
2.1.1.Tržišni nedostatak i primjerenost
Prema članku 20. Uredbe o električnoj energiji države članice koje su utvrdile probleme u pogledu adekvatnosti moraju izraditi plan provedbe u kojem utvrđuju način na koji namjeravaju ukloniti temeljne uzroke tih problema putem tržišnih reformi te ga dostaviti Komisiji na preispitivanje. Države članice dužne su pratiti primjenu svojih planova provedbe i objavljivati rezultate u godišnjim izvješćima.
2.1.2.Nužnost i proporcionalnost
Države članice utvrđuju cilj sigurnosti opskrbe, koji se naziva i standard pouzdanosti, u skladu s pravilima navedenima u članku 25. Uredbe o električnoj energiji. Standard pouzdanosti rezultat je ekonomske analize i njime se ograničava subvencioniranje prekomjernih kapaciteta nauštrb tržišnog natjecanja i novca europskih poreznih obveznika kad trošak dodatnog kapaciteta premašuje društvenu dobrobit koju takav kapacitet donosi. U tu je svrhu Uredbom o električnoj energiji ENTSO-E ovlašten da razvije metodologiju za izračun vrijednosti neisporučene energije, troška uvođenja novog postrojenja i standarda pouzdanosti.
ACER je tu metodologiju odobrio u listopadu 2020.
Potrebu za mehanizmom za razvoj kapaciteta i razinu kapaciteta koji treba nabaviti trebalo bi procijeniti na temelju procjene adekvatnosti. Radi toga je Uredbom o električnoj energiji ENTSO-E ovlašten da razvije metodologiju za europsku procjenu adekvatnosti resursa („metodologija za ERAA-u”), koju je ACER odobrio u listopadu 2020. Na temelju te metodologije ENTSO-E svake godine podnosi prijedlog za godišnju europsku procjenu adekvatnosti resursa („ERAA”) koju odobrava ACER. U skladu s člankom 24. Uredbe o električnoj energiji države članice mogu svoje mehanizme za razvoj kapaciteta temeljiti i na nacionalnim procjenama adekvatnosti resursa, koje bi se, međutim, trebale temeljiti na metodologiji za ERAA-u te ih ACER mora preispitati ako se njihovi nalazi razlikuju od onih iz ERAA-e.
Količina nabavljena kao odgovor na cijene kapaciteta trebala bi se utvrditi tako da ne premaši standard pouzdanosti.
2.1.3.Značajke modela
Postojećim okvirom EU-a za mehanizme za razvoj kapaciteta utvrđen je niz zahtjeva koje je potrebno ispuniti. Konkretno:
-Potporu bi trebalo dodijeliti (i utvrditi njezinu razinu) na temelju konkurentnog natječajnog postupka (članak 22. stavak 1. Uredbe o električnoj energiji).
-Mehanizam za razvoj kapaciteta trebao bi biti osmišljen tako da omogući prihvatljivost svih tehnologija koje ispunjavaju objektivne tehničke i okolišne zahtjeve. Sve takve tehnologije trebale bi biti prihvatljive za sudjelovanje na nediskriminirajući način (članak 22. stavak 1. Uredbe o električnoj energiji). Nedavno je uvedena odredba kojom se države članice potiču da razmotre prilagodbu mehanizama za razvoj kapaciteta tako da promiču resurse nefosilnih rješenja za fleksibilnost kao što su upravljanje potrošnjom i skladištenje energije (članak 19.g Uredbe o električnoj energiji).
-Zahtjevi za dostupnost (i povezane sankcije) trebali bi biti dostatni za osiguravanje naknade kojom se potiče dostupnost u vrijeme očekivanog opterećenja sustava (što može dovesti do porasta cijena ako sustav nije dovoljno fleksibilan) i koja je razmjerna usluzi koja se pruža elektroenergetskom sustavu (članak 22. stavak 1. Uredbe o električnoj energiji).
-Trebalo bi omogućiti prekogranično sudjelovanje u mehanizmima za razvoj kapaciteta (članak 26. Uredbe o električnoj energiji). Stoga je u skladu s Uredbom o električnoj energiji ENTSO-E ovlašten za razvoj metodologije koja omogućuje prekogranično sudjelovanje u mehanizmima za razvoj kapaciteta
, a ACER ju je 2020. odobrio.
-Sudjelovanje tehnologija fosilnih goriva određeno je graničnim vrijednostima emisija (članak 22. stavak 4. Uredbe o električnoj energiji). Nedavno je uvedeno odstupanje za tehnologije fosilnih goriva koje ispuštaju više od granične vrijednosti (članak 64. Uredbe o električnoj energiji). Ako se odobri, odstupanjem se resursima koji premašuju graničnu vrijednost emisija pod određenim uvjetima omogućuje sudjelovanje u mehanizmima za razvoj kapaciteta do 31. prosinca 2028.
-Kad je riječ o strateškoj rezervi, važno je istaknuti da kapacitet ugovoren u strateškoj rezervi neće sudjelovati na tržištima električne energije, čak ni ako su cijene visoke (članak 22. stavak 2. Uredbe o električnoj energiji).
2.2.Aktualni postupak odobravanja
Potrebni koraci u skladu s Uredbom o električnoj energiji i pravilima o državnim potporama obično se provode usporedno kako bi se omogućilo brzo odobrenje:
1.Država članica Komisiji dostavlja plan reforme tržišta (plan provedbe), u kojem objašnjava kako namjerava ukloniti tržišne nedostatke ili regulatorne poremećaje. Komisija daje svoje mišljenje u roku od četiri mjeseca od službene dostave plana (članak 20. Uredbe o električnoj energiji).
2.Država članica trebala bi opravdati potrebu za mehanizmom za razvoj kapaciteta i njegovu proporcionalnost na temelju dvaju elemenata:
-procjene adekvatnosti. To se može učiniti korištenjem metodologije ERAA-e, koju je odobrio ACER. Ako se država članica želi osloniti na nacionalnu procjenu adekvatnosti resursa, Komisija prije donošenja odluke o državnim potporama mora provjeriti njezine pretpostavke, metodologiju i rezultate. Točnije, ako se u nacionalnoj procjeni adekvatnosti resursa utvrdi problem koji nije utvrđen u ERAA-i, država članica podnosi svoju nacionalnu procjenu adekvatnosti ACER-u, a ACER u roku od dva mjeseca daje mišljenje o tome jesu li razlike između nacionalne i europske procjene opravdane (članak 24. Uredbe o električnoj energiji); i;
-cilja sigurnosti opskrbe (standard pouzdanosti), koji se izračunava na temelju članka 25. Uredbe o električnoj energiji i ACER-ove metodologije za izračun vrijednosti neisporučene energije, troška uvođenja novog postrojenja i standarda pouzdanosti (članak 23. stavak 6. Uredbe o električnoj energiji). Komisija mora provjeriti standard pouzdanosti i metodologiju za njegov izračun prije donošenja odluke o državnoj potpori.
3.U skladu s pravilima EU-a o državnim potporama država članica mora obavijestiti Komisiju o mehanizmu za razvoj kapaciteta radi procjene.
3.TRENUTAČNO STANJE PROVEDBE OKVIRA EU-A I GLAVNA SAZNANJA
Okvir EU-a za mehanizme za razvoj kapaciteta donesen je 2019. i od tada je bilo potrebno poduzeti brojne korake da bi se u potpunosti proveo (tj. razviti metodologije EU-a povezane s mehanizmima za razvoj kapaciteta). Pouke se mogu izvući iz Komisijinih radionica, prakse u području državnih potpora i ACER-ovih izvješća o praćenju sigurnosti opskrbe. To obuhvaća dužinu trajanja i složenost postupka primjene mehanizma za razvoj kapaciteta.
Ovo se izvješće temelji na praksi koju od donošenja Uredbe o električnoj energiji države članice primjenjuju pri razmatranju, donošenju i upravljanju mehanizmom za razvoj kapaciteta, te na praksi Komisije. Komisija je od stupanja na snagu te uredbe donijela odluke o državnim potporama za dva programa (Belgija, Finska). U tijeku je pretprijavna rasprava s više država članica o njihovim programima.
Izvješće se temelji i na povratnim informacijama koje su dionici dostavili Komisiji u okviru javnog savjetovanja o njezinu prijedlogu reforme modela tržišta električne energije, koje je sažeto u radnom dokumentu službi Komisije priloženom prijedlogu Komisije.
Komisija je 22. svibnja 2023. i 7. lipnja 2023. organizirala dvije radionice s državama članicama na temu „Pojednostavnjenje okvira EU-a za mehanizme za razvoj kapaciteta”. Radionice su bile posebno usmjerene na trenutačnu metodologiju za ERAA-u i na postupak odobravanja mehanizama za razvoj kapaciteta. Komisija i ACER predstavili su sadržaj tih radionica i na Regulatornom forumu EU-a za električnu energiju 8. lipnja 2023. i 27. svibnja 2024. Forum je pozdravio inicijativu za ubrzanje postupka odobravanja mehanizama za razvoj kapaciteta i pojednostavnjenje metodologije za ERAA-u.
Naposljetku, u ovom se izvješću obrađuju određeni problemi koje su suzakonodavci naveli u kontekstu pregovora o prijedlogu reforme modela tržišta električne energije, što je dovelo do zahtjeva Komisije da pripremi ovo izvješće.
3.1. Tržišni nedostatak i primjerenost
Komisija je izradila i objavila smjernice
za države članice o tome kako da pripreme svoje planove provedbe. Tijekom ocjenjivanja planova Komisija traži mišljenje dionika o predloženim reformama država članica i održava sastanke ili pisanim putem razmjenjuje informacije s državama članicama kako bi pojasnila pitanja ili probleme kad i ako se pojave.
Smjernice Komisije državama članicama mogu olakšati analizu mogućih regulatornih poremećaja i tržišnih nedostataka. Predložena struktura u smjernicama omogućila je Komisiji i da bolje razumije funkcioniranje i posebne probleme tržišta električne energije u određenoj državi članici. To Komisiji omogućuje brže donošenje mišljenja o planu. Dosad su mnoge države članice (12 od 27
) već primile mišljenja Komisije o svojim planovima provedbe.
3.2. Nužnost i proporcionalnost
ACER je 2020. donio metodologiju za europsku procjenu adekvatnosti resursa. ENTSO-E je morao postupno provoditi razvoj ERAA-e u skladu s metodologijom za ERAA-u. Iako je ENTSO-E ostvario znatan napredak u razvoju ERAA-e, ACER nije odobrio ERAA-u za 2021. i 2022., uglavnom zbog nedostatka dosljednosti i pouzdanosti u procjeni. ACER je 2024. prvi put odobrio „ERAA 2023.”, zaključivši da je procjena dosegla razinu pouzdanosti koja donositeljima odluka omogućuje da se oslone na njezine rezultate.
Neke države članice
kritizirale su složenost metodologije za ERAA-u i činjenicu da bi se u skladu s postojećom metodologijom za utvrđivanje problema u pogledu adekvatnosti trebao koristiti „središnji referentni scenarij” ERAA-e (s dvije varijante – s mehanizmima za razvoj kapaciteta i bez njih). Međutim, trebalo bi imati na umu da se metodologija za ERAA-u temelji na takozvanoj „probabilističkoj” procjeni, u kojoj se već uzima u obzir više scenarija i vjerojatnost njihova javljanja. Unatoč tome, neke države članice smatraju da je korištenje samo jednog središnjeg referentnog scenarija za prikaz budućeg smjera kretanja prerestriktivno jer može stvoriti dojam da za budućnost postoji samo „jedna istina” i odvratiti pozornost od alternativnih smjerova. Jedna je od glavnih kritika središnjeg referentnog scenarija to što se on temelji na pretpostavci da će ciljevi nacionalnih energetskih i klimatskih planova biti u potpunosti ispunjeni, a da se pritom ne uzima u obzir da može doći do kašnjenja u provedbi mjera opisanih u planovima i da bi takva kašnjenja mogla utjecati na adekvatnost sustava. U Uredbi o električnoj energiji upućuje se na „središnje referentne scenarije”. Time se omogućuje uvođenje dodatnog središnjeg referentnog scenarija koji prikazuje drukčiji tempo energetske tranzicije. Međutim, trebao bi prikazati vjerojatnu budućnost kako bi se odlukama o državnim potporama koje se temelje na tim središnjim scenarijima opravdala nužnost i proporcionalnost mehanizama za razvoj kapaciteta.
Budući da rezultati ERAA-e nisu bili dostupni prije 2024., države članice morale su se osloniti na nacionalne procjene adekvatnosti resursa (koje se moraju temeljiti na istoj metodologiji ACER-a kao i ERAA) kako bi opravdale svoje mehanizme za razvoj kapaciteta i odredile njihovu veličinu u tom razdoblju. Prema ACER-ovu izvješću o praćenju sigurnosti opskrbe za 2023., u nekim su državama članicama provedene detaljne procjene adekvatnosti, ali je ACER istaknuo i da su druge države članice možda primijenile „previše pojednostavnjene” pristupe koji se znatno razlikuju od ACER-ove metodologije. Zanimljivo je da su, prema ACER-ovu izvješću o praćenju sigurnosti opskrbe za 2024., mnoge države članice u svoje nacionalne procjene adekvatnosti resursa uz središnji referentni scenarij već uključile dodatne scenarije opisujući drukčiji tempo energetske tranzicije. Neke države članice u svoje scenarije nacionalne procjene adekvatnosti resursa uključuju smanjene dostupnosti resursa ili mrežnih kapaciteta i tako procjenjuju učinak malo vjerojatnih uvjeta s velikim učinkom na elektroenergetski sustav. U tim se scenarijima uzimaju u obzir deterministički negativni rizici za razliku od probabilističkog pristupa predviđenog u Uredbi o električnoj energiji kojim se vjerojatnost pripisuje neizvjesnim budućim događajima. Naposljetku, Uredbom o električnoj energiji predviđa se da se u procjenama adekvatnosti resursa mogu uzeti u obzir osjetljivosti na ekstremne vremenske uvjete. Nekoliko država članica u svoje nacionalne procjene adekvatnosti resursa uključuje takve osjetljivosti.
ACER je 2020. usvojio svoju metodologiju za izračun vrijednosti neisporučene energije, troška uvođenja novog postrojenja i standarda pouzdanosti. U skladu s tom metodologijom države članice provode anketne studije s različitim skupinama potrošača električne energije kako bi procijenile njihovu spremnost na plaćanje kapaciteta, kao i skupinama pružatelja kapaciteta kako bi procijenile trošak novog kapaciteta. Provedba metodologije ACER-a na nacionalnoj razini bitno se razlikuje među državama članicama. U nedavnoj savjetodavnoj studiji ACER-a utvrđeno je da se značajne razlike vrijednosti neisporučene energije (procijenjene primjenom pristupa koji se temelji na anketi) i troška uvođenja novog postrojenja među državama članicama vjerojatno ne mogu u potpunosti objasniti nacionalnim posebnostima koje odražavaju strukturne razlike u njihovu gospodarstvu. To ukazuje na moguće poteškoće u provedbi i raznolikost rezultata povezanih s pristupom koji se temelji na anketi. Ti problemi u provedbi mogu dovesti do odstupanja, što bi moglo uzrokovati prekomjerno ili nedovoljno ulaganje u sigurnost opskrbe. Primjena metodologije i provedba studije o vrijednosti neisporučene energije, trošku uvođenja novog postrojenja i standardu pouzdanosti u svakoj državi članici također može bit složena i skupa, osobito za mala nacionalna tijela kojima možda nedostaju resursi i osoblje za provedbu tog postupka.
3.3. Značajke modela mehanizma za razvoj kapaciteta
Komisija je na temelju prakse utvrdila sljedeće glavne nedostatke pri osmišljavanju mehanizama za razvoj kapaciteta.
Prvo, neki mehanizmi za razvoj kapaciteta sadržavaju zahtjeve za osmišljavanje proizvoda koji mogu otežati sudjelovanje novih tehnologija (kao što su upravljanje potrošnjom i skladištenje), čime se učvršćuje postojeća kombinacija izvora za proizvodnju energije. Ti zahtjevi uključuju, na primjer: zahtjeve za raspoloživost i ograničavajuće čimbenike smanjenja kapaciteta (tj. postotak instaliranog kapaciteta jedinice za utvrđivanje njezina stvarnog kapaciteta), minimalne prihvatljive kapacitete, zahtjeve za dugotrajnu isporuku i minimalne iznose ponude.
Drugo, u nekim mehanizmima za razvoj kapaciteta važno je poticati uvođenje novog postrojenja (npr. sklapanjem dugoročnih ugovora), što u praksi može potrajati.Prema ACER-ovu izvješću o praćenju sigurnosti opskrbe za 2024. postojeći „tradicionalni” pružatelji kapaciteta glavni su korisnici potpore. Konkretno, elektrane na prirodni plin glavni su korisnici mehanizama za razvoj kapaciteta od 2022. nadalje, nakon čega slijede nuklearne i hidroelektrane. Istodobno, netradicionalni pružatelji kapaciteta kao što su obnovljivi izvori energije, skladištenje i upravljanje potrošnjom čine mali udio kapaciteta koji se plaća iz mehanizama za razvoj kapaciteta, iako prati pozitivan trend rasta. Međutim, važno je imati na umu da je to djelomično zato što mehanizmi za razvoj kapaciteta na razini cijelog tržišta obuhvaćaju kombinaciju izvora električne energije, a većina naknade odlazi na postojeće resurse na tržištu.
Treće, mehanizmi za razvoj kapaciteta ponekad ne omogućuju učinkovito sudjelovanje prekograničnih resursa ravnopravno s domaćim pružateljima kapaciteta, kako je propisano Uredbom o električnoj energiji.Osim poljskog mehanizma za razvoj kapaciteta, provedba okvira za izravno prekogranično sudjelovanje je ili u tijeku (Belgija, Francuska i Irska) ili je pojednostavnjena (Italija) u ostatku mehanizama za razvoj kapaciteta na razini cijelog tržišta. Prema nekim studijama to je zato što je postojeći okvir za prekogranično sudjelovanje, uključujući metodologije koje je razvio ACER, složen i teško ga je provesti. Osim toga, Uredbom o električnoj energiji propisano je da bi regionalni koordinacijski centri trebali izračunati najveći dopušteni ulazni kapacitet za sudjelovanje u mehanizmima za razvoj kapaciteta na temelju godišnjih procjena ERAA-e. Do 2023. države članice same su izračunavale najveći ulazni kapacitet (jer postupak izračuna u regionalnim koordinacijskim centrima nije bio utvrđen, a rezultati ERAA-e nisu bili dostupni). Regionalni koordinacijski centri su 2024. prvi put izradili preporuke za najveći ulazni kapacitet na temelju rezultata odobrene ERAA-e za 2023. Međutim, ENTSO-E trenutno u potpunosti procjenjuje adekvatnost resursa za samo četiri ciljne godine od deset navedenih u Uredbi o električnoj energiji. Zbog toga nedostaju podaci za izračun najvećih ulaznih kapaciteta.
Četvrto, države članice u okviru svojih mehanizama za razvoj kapaciteta primjenjuju heterogene sankcije kako bi potaknule pružatelje kapaciteta da ispune svoje obveze. Postojeći sustavi sankcija u okviru mehanizama za razvoj kapaciteta ne pružaju uvijek odgovarajuće poticaje kako bi se ugovorene usluge zaista isporučile. Na primjer, sankcije za kašnjenja u izgradnji kapaciteta ili za nedostatak dostupnosti općenito su mnogo niže od vrijednosti neisporučene energije koja se upotrebljava za utvrđivanje troškova nedostatka kapaciteta i opravdanje mehanizama za razvoj kapaciteta.
Naposljetku, Uredbom (EU) 2024/1747 (članci 19.g i 19.h) državama članicama omogućuje se uvođenje programa potpore za nefosilna rješenja za fleksibilnost. S obzirom na to da se cilj takvih programa za fleksibilnost može preklapati s ciljevima mehanizama za razvoj kapaciteta, trebalo bi razmotriti međusobno djelovanje mehanizama za razvoj kapaciteta i mjera za fleksibilnost kako bi se na troškovno najučinkovitiji način osigurala kombinacija pouzdanog i fleksibilnog dekarboniziranog kapaciteta potrebnog za budući energetski sustav.
3.4. Javno savjetovanje, transparentnost i evaluacija
Od 1. srpnja 2023. prema pravilima o državnim potporama države članice moraju održati javno savjetovanje u trajanju od četiri do šest tjedana (ovisno o proračunu programa) o svim mjerama za sigurnost opskrbe za koje je potrebno odobrenje državne potpore. Taj je zahtjev uveden (zajedno sa sličnim zahtjevom za programe dekarbonizacije) kako bi svi dionici bili informirani o planiranim mjerama i mogli pomno razmotriti i iznijeti mišljenje o modelu i ključnim parametrima planiranih mehanizama za razvoj kapaciteta koje financira država. Na primjer, to sudionicima na tržištu omogućuje da iznesu stajališta o pretkvalifikacijama te zahtjevima i sankcijama u pogledu dostupnosti kapaciteta, koji, kako je već opisano, mogu biti prepreka sudjelovanju određenih resursa, što dovodi do smanjenja tržišnog natjecanja i povećanja troškova. Međutim, ti zahtjevi znače i dodatni postupovni korak za nacionalna tijela koja žele uvesti mehanizme za razvoj kapaciteta.
3.5. Trajanje postupka odobravanja
Države članice smatrale su da je postupak donošenja odluka o državnim potporama za mehanizme za razvoj kapaciteta dugotrajan. Trenutačni postupak odobravanja mehanizma za razvoj kapaciteta općenito traje najmanje šest mjeseci. Međutim, praksa je pokazala da su pretprijavne rasprave s državama članicama obično trajale dulje, točnije do dvije godine. Razlog tomu nije samo probni karakter prvih postupaka u skladu s novim odredbama Uredbe o električnoj energiji (članci 20. – 27.), nego i to što je u pretprijavnoj fazi program često još u postupku osmišljavanja: o početnim idejama i dalje se raspravlja u državama članicama, a potrebno je nekoliko krugova interne razmjene mišljenja s nacionalnim dionicima, kao i sa službama Komisije, kako bi se do kraja detaljno osmislila mjera i osiguralo da ona ispunjava zahtjeve iz zakonodavstva EU-a.
4.PRIJEDLOZI KOMISIJE ZA RACIONALIZACIJU I POJEDNOSTAVNJENJE
4.1. Preispitivanje ACER-ove metodologije za ERAA-u
U skladu s člankom 69. stavkom 3. Uredbe o električnoj energiji Komisija na temelju ovog izvješća traži da ACER, prema potrebi, izmijeni metodologiju za ERAA-u. Da bi se otklonili prethodno navedeni problemi povezani s metodologijom za ERAA-u, ACER bi trebao (u suradnji s ENTSO-E-om) preispitati svoju metodologiju za procjenu adekvatnosti u Uniji i razmotriti preispitivanje metodologije za izračun pokazatelja adekvatnosti kako bi se olakšala provedba za države članice i omogućila usklađena provedba okvira EU-a.
Metodologiju bi trebalo ažurirati i pojednostavniti u nizu područja kako bi se postigla pouzdanost okvira i kako bi ga dionici mogli jednostavno provoditi (ENTSO-E na razini EU-a i operatori prijenosnih sustava ili drugi subjekti na nacionalnoj razini), uzimajući u obzir pouke izvučene iz prakse.
U zahtjevu koji je Komisija uputila ACER-u utvrđuje se samo opseg takvog pojednostavnjenja metodologije za ERAA-u. ENTSO-E mora predložiti detaljan nacrt prijedloga metodologije koji ACER mora odobriti, u skladu s člankom 27. Uredbe o električnoj energiji.
4.1.1.Okvir scenarija
U skladu s metodologijom za ERAA-u (članak 3.) utvrđivanje problema u pogledu adekvatnosti trebalo bi se temeljiti na jednom središnjem referentnom scenariju (s varijantama koje uključuju ili isključuju odobrene mehanizme za razvoj kapaciteta), dok su dodatne osjetljivosti namijenjene samo za procjenu pouzdanosti utvrđene zabrinutosti u pogledu adekvatnosti.
Trenutačni središnji referentni scenarij temelji se na ostvarivanju ciljeva iz nacionalnih energetskih i klimatskih planova, koji se sastoje od političkih ciljeva. U nacionalnim energetskim i klimatskim planovima opisuju se smjerovi budućeg instaliranog kapaciteta (obnovljivi izvori energije, skladištenje) i potražnje (elektrifikacija, energetska učinkovitost) u skladu s ambicioznim ciljevima EU-a. Nacionalni i energetski klimatski planovi država članica najbolji su dostupni plan u kojem se prikazuje budućnost energetskog sustava za vrijeme energetske tranzicije. Međutim, taj scenarij ne uzima u obzir da su moguća kašnjenja u provedbi mjera opisanih u planovima i da bi takva kašnjenja mogla utjecati na adekvatnost sustava. Osim toga, nacionalni energetski i klimatski planovi ažuriraju se svakih pet godina pa izvorni smjerovi mogu odstupati od prethodnog plana. Na primjer, razvoj novih sredstava povezanih s proizvodnjom električne energije (npr. obnovljivi izvori energije, nuklearna energija), potražnjom za električnom energijom (npr. elektroliza vodika) i ključnom infrastrukturom (nacionalna mreža, povezivanje sredstava za proizvodnju, interkonekcije) može odstupati od plana kad je riječ o strukturi ili brzini.
Zbog toga bi se moglo predvidjeti preispitivanje okvira scenarija i uvođenje dodatnog „scenarija trendova i predviđanja” u metodologiju za utvrđivanje problema u pogledu adekvatnosti kojim bi države članice mogle opravdati uvođenje mehanizma za razvoj kapaciteta. Uvođenje takvog scenarija bilo bi korisno jer bi omogućilo alternativnu viziju budućnosti, npr. onu u kojoj se obnovljivi izvori energije, nuklearna energija ili skladištenje koriste jednim tempom, a elektrifikacija se odvija drugim tempom.
Taj bi „scenarij trendova i predviđanja”, isto određen na probabilistički način, bio scenarij u kojem bi se uzeo u obzir stvarni napredak u provedbi nacionalnih energetskih i klimatskih planova država članica. To uključuje uočeno kretanje ponude i potražnje (uzimajući u obzir npr. brzinu elektrifikacije i energetsku učinkovitost) te razvoj mreže, a pritom bi se uzeo u obzir rizik da neke zemlje neće ostvariti ciljeve na vrijeme. Zbog toga drugi scenarij ne bi trebao uključivati druge rizike da bi se izbjeglo narušavanje njegove svrhe, a to je da se uzme u obzir stvarna brzina energetske tranzicije. Isto je tako potrebno i da trendovi upotrijebljeni u drugom scenariju ne budu konzervativniji od predviđanja država članica, uključujući politike i mjere koje su već donesene i provedene. Nadalje, u tom proširenju okvira scenarija ključno je utvrditi odgovarajuće pokazatelje za usporedbu kako bi se prikazale razlike među središnjim referentnim scenarijima; oni će isto tako omogućiti dionicima da učinkovito usporede glavne pretpostavke tijekom godina. Dodatnim scenarijem mora se postići pažljiva ravnoteža između stvarnosti i konzervativnosti da bi se izbjegao rizik od povećanja troškova za potrošače, a da se pritom ne ostvare značajne dodatne koristi.
Zbog prethodno navedenih razloga dodatni scenarij i njegove pretpostavke, osobito temeljene na povijesnim podacima i trenutačnim predviđanjima, koji se razlikuju od ciljeva koje su države članice predložile kako bi se postigla usklađenost s energetskim i klimatskim ciljevima Unije za 2030. i njezinim ciljem klimatske neutralnosti do 2050., trebali bi proći temeljito javno savjetovanje. ACER bi trebao dati smjernice o tome kako provesti to javno savjetovanje. Referentna skupina dionika za desetogodišnji plan razvoja mreže (TYNDP) pozvana je da izrazi svoje mišljenje o usklađenosti scenarija ERAA-e s okvirom scenarija TYNDP-a.
Važno je podsjetiti da bi nacionalne procjene adekvatnosti resursa i dalje bile bitne jer bi osigurale da se pri osmišljavanju mehanizma za razvoj kapaciteta u obzir mogu uzeti konkretna kretanja koja su utvrdile države članice.
4.1.2.Odabir ciljnih godina
Metodologija za ERAA-u (članak 4. stavak 1.) zahtijeva modeliranje svake godine u desetogodišnjem razdoblju (na temelju zahtjeva iz Uredbe o električnoj energiji). Rezultati za svaku godinu važni su za donošenje odluka o potrebi za mehanizmom za razvoj kapaciteta, kao i za izračun najvećeg ulaznog kapaciteta za prekogranično sudjelovanje u mehanizmima. Međutim, dionici (ENTSO-E) su se svake od tih 10 godina suočili s računalnim poteškoćama pri modeliranju. U duhu pojednostavnjenja, model bi ubuduće mogao izričito služiti kao model za ograničen broj ciljnih godina koje su ključne za donošenje odluka o mehanizmima za razvoj kapaciteta (uključujući izračun najvećeg ulaznog kapaciteta), dok se druge ciljne godine mogu modelirati ekstrapolacijom.
4.1.3.Uloga procjene gospodarske održivosti
U skladu s metodologijom za ERAA-u (članak 6.), procjenom gospodarske održivosti modeliraju se odluke o ulasku na tržište i izlasku s tržišta. Trenutačno se s pomoću modela ERAA-e mjeri gospodarska održivost resursa primjenom takozvanog pristupa „troška sustava” (zbroj fiksnih troškova i ukupnih operativnih troškova), kojim se ukupni troškovi sustava svode na najmanju mjeru. Takav pristup, kojim se u jednom koraku optimiziraju troškovi za cijeli europski sustav, doveo je do znatnih računalnih ograničenja i nedosljednosti između odluka o ulasku i izlasku kapaciteta i procijenjenih rizika adekvatnosti. Kako bi se riješio taj problem, gospodarska održivost resursa trebala bi se temeljiti na pristupu „maksimizacije prihoda”, kojim se mjeri razlika između očekivanih prihoda i troškova za svaki resurs kapaciteta. To neki operatori prijenosnih sustava u Europi već primjenjuju. Omogućavanje raščlanjivanja procjene gospodarske održivosti na manje, računalno manje zahtjevne iteracije, učinkovitije je (kao „iterativni pristup”) i bolje modelira odluke o ulasku i izlasku kapaciteta. Metodologija za ERAA-u trebala bi sadržavati naknadnu obradu kako bi se omogućilo izravno utvrđivanje količine koju treba nabaviti za svaku zonu trgovanja povezanu s nedostatkom adekvatnosti utvrđenim u modelu. Osim toga, tim će se pristupom olakšati primjena izračuna kapaciteta koji se temelji na tokovima, koji na odgovarajući način odražava prekogranične trgovinske mogućnosti i temeljne dobitke blagostanja. Daljnje pojednostavnjenje moglo bi se odnositi na reviziju broja klimatskih godina modeliranih u probabilističkoj procjeni, a da se pritom omogući točan prikaz potrebe za adekvatnošću resursa.
ERAA trenutačno modelira ponašanje ulaganja s pomoću izračuna troška uvođenja novog postrojenja primjenom dvaju ključnih parametara: ponderiranog prosječnog troška kapitala i zahtijevanih stopa (tj. minimalne stope povrata koju davatelji sredstava (dioničari i/ili vjerovnici) zahtijevaju za financiranje ulaganja u referentnu tehnologiju na razmatranom zemljopisnom području). Neki dionici istaknuli su zabrinutost da bi procjena mogla biti previše optimistična kad je riječ o ulagačkom ponašanju, tj. smatraju da ulagači koji nisu skloni riziku ne bi financirali projekt na temelju ekstremnih porasta cijena koji se događaju nekoliko sati godišnje. Stoga bi posebnu pozornost trebalo posvetiti i uvjetima za donošenje odluka o ulaganju, i to odgovarajućim modeliranjem nesklonosti riziku razumnog ulagača s pomoću „zahtijevanih stopa”.
4.1.4.Prekozonski kapaciteti
Postojeća ERAA-a (članak 4. stavak 7. metodologije za ERAA-u) modelira prekozonske razmjene iz trećih zemalja na dva načina: i. za sustave koji uopće nisu modelirani (Rusija, Bjelarus) ne pretpostavlja se prekozonska razmjena; ii. za sustave koji „nisu izričito modelirani” (Maroko, Moldova, Tunis i Ukrajina) prekozonske razmjene moraju odražavati tržišne uvjete i očekivanu operativnu praksu (uključujući posebne ugovore o priključenju). ENTSO-E trebao bi kontinuirano pratiti pretpostavke povezane s tim prekozonskim razmjenama iz trećih zemalja (uz nadzor ACER-a) kako bi se vodilo računa o razini rizika povezanoj s tim sustavima.
4.1.5.Učinak mjera iz planova provedbe država članica
U metodologiji za ERAA-u (članak 3. stavak 3. i članak 5. stavak 14.) naveden je zahtjev da bi procjena trebala biti usklađena s mjerama i djelovanjima koje su države članice utvrdile u planovima provedbe u skladu s člankom 20. stavkom 3. Uredbe o električnoj energiji. U skladu s pojednostavnjenjem (i člankom 23. stavkom 5. Uredbe o električnoj energiji), procjenom bi se ubuduće, umjesto usklađivanja s mjerama iz planova provedbe država članica, mogao predvidjeti vjerojatni učinak mjera iz tih planova.
Osim toga, ako se utvrdi neizravno ograničenje formiranja veleprodajnih cijena u skladu s člankom 10. stavkom 4. Uredbe o električnoj energiji (i modelirano u ERAA-i), prema metodologiji za ERAA-u (članak 3.7.) procjena mora sadržavati obveznu osjetljivost da bi se utvrdilo mogu li neizravna ograničenja formiranja cijena biti mogući izvor zabrinutosti u pogledu adekvatnosti resursa. Radi pojednostavnjenja ta bi osjetljivost mogla postati neobvezna.
4.1.6.Čimbenici smanjenja kapaciteta
U metodologiji za ERAA-u (članak 4. stavak 4.) navedeni su zahtjevi za dostupnost izvora opskrbe. Trebalo bi postojati zajedničko shvaćanje definicije čimbenika smanjenja kapaciteta za različite tehnologije. ENTSO-E (uz nadzor ACER-a) trebao bi objaviti te čimbenike smanjenja kapaciteta.
4.1.7.Doprinos upravljanja potrošnjom i skladištenja
U metodologiji za ERAA-u (članak 4. stavak 3. i članak 4. stavak 5.) navedeni su zahtjevi za modeliranje upravljanja potrošnjom i skladištenja. Međutim, nefosilne fleksibilne tehnologije još nisu u središtu provedbe ERAA-e. Kako energetska tranzicija odmiče te se poslovni model tehnologija razvija, sve je važnije unapređenje provedbe ERAA-e kako bi se uzeli u obzir nefosilni fleksibilni resursi i svi resursi koji se podupiru u okviru mjera fleksibilnosti (npr. bolje odražavanje ograničenja gradijenata za model ekonomične raspodjele, bolje uzimanje u obzir prihoda od pomoćnih usluga za procjenu gospodarske održivosti, bolja procjena lokalnih resursa, npr. toplinske crpke, prodor električnih vozila na tržište itd.). ERAA može na odgovarajući način uzeti u obzir doprinos upravljanja potrošnjom i skladištenja, ali i pružiti relevantne informacije za procjenu potreba za fleksibilnošću, čime bi se izbjegao dvostruki rad država članica.
4.1.8.Transparentnost i interakcija s dionicima
Metodologija za ERAA-u (članci 9. i 11.) već sadržava zahtjeve za transparentnost i interakciju s dionicima. Trebalo bi i dalje raditi na povećanju transparentnosti. Na primjer, dionici i regulatori zatražili su objavu rezultata ERAA-e u kojima se navodi distribucija neisporučene energije po satu. Takve su informacije ključne kako bi države članice i dionici razumjeli u kojoj mjeri pojava oskudice čini ozbiljnu prijetnju sigurnosti opskrbe te bi trebale biti uvrštene u ERAA-u. ENTSO-E (uz nadzor ACER-a) trebao bi objaviti ulazne podatke (članak 5. metodologije za ERAA-u) koji nisu specifični za pojedinu državu članicu, već se upotrebljavaju kao zadane vrijednosti u svim zonama trgovanja u modelu ERAA-e (npr. pokazatelji troškova resursa, čimbenici smanjenja kapaciteta).
4.2. Pojednostavnjenje Komisijina postupka za odobravanje mehanizama za razvoj kapaciteta
Komisija mora donijeti odluku o odobrenju prije nego što se državna potpora može zakonito dodijeliti putem mehanizma za razvoj kapaciteta. Za donošenje odluke o državnim potporama za nacionalni mehanizam za razvoj kapaciteta potrebno je ocijeniti njegovu usklađenost sa zahtjevima iz Uredbe o električnoj energiji (članci od 20. do 27.) i odjeljka 4.8. CEEAG-a.
Kako bi odgovorila na zabrinutosti država članica i ubrzala odobravanje mehanizama za razvoj kapaciteta, Komisija predlaže razvoj „pojednostavnjenog postupka za državne potpore” za osmišljavanje mehanizama za razvoj kapaciteta koji se temelje na unaprijed definiranim gotovim modelima proizišlima iz prakse za koje se stoga može očekivati da će ograničiti narušavanje tržišnog natjecanja. Taj pojednostavnjeni postupak predložit će se kao dio novog okvira za državne potpore navedenog u drugom stupu Komunikacije o Kompasu konkurentnosti.
Kako bi se omogućila potrebna pravna procjena u skladu s Uredbom o električnoj energiji i pravilima o državnim potporama te pružile potrebne smjernice u vezi s obično složenim nacionalnim modelima, taj bi pojednostavnjeni postupak obuhvatio potreban skup značajki modela. Iako bi odluka o državnim potporama i dalje bila potrebna za odobravanje mehanizma za razvoj kapaciteta, rasprave s Komisijom mogle bi se značajno ubrzati za države članice koje slijede pojednostavnjeni postupak.
Predloženi pojednostavnjeni postupak obuhvatio bi dva najčešća modela mehanizama za razvoj kapaciteta – jedan za model središnjeg kupca na razini tržišta i jedan za strateške rezerve – te sažeo ključne elemente koje države članice moraju dostaviti u obliku kontrolnog popisa.
Ako je predviđeni model mehanizma za razvoj kapaciteta države članice usklađen sa svim elementima kontrolnog popisa, Komisija bi brzo donijela odluku o državnoj potpori, bez potrebe za daljnjim raspravama o modelu.
Zahtjevi za taj pojednostavnjeni postupak mogu sadržavati sljedeće:
·Države članice mogu primijeniti pojednostavnjeni postupak ako se „oslanjaju na najnovije izvješće ERAA-e” (koje je odobrio ACER) kako bi pokazale nužnost programa. Kako je navedeno u točki 4.1., metodologija za ERAA-u ubuduće će se pojednostavniti te će se državama članicama pružiti dodatna fleksibilnost kako bi opravdale svoj program na temelju ERAA-e.
·Kako bi se dodatno ubrzao postupak odobravanja mehanizma za razvoj kapaciteta, Komisija će zatražiti da ACER izračuna „referentnu vrijednost neisporučene energije” za sve države članice, tako da se koristi postojećim iskustvima kako bi se povećala učinkovitost i poboljšala dosljednost izračuna. ACER bi također trebao staviti na raspolaganje referentne pokazatelje troškova na razini EU-a uzimajući u obzir postojeće studije o trošku uvođenja novog postrojenja i najbolje dostupne ekonomske studije. Te referentne vrijednosti (koje će ACER odmah staviti na raspolaganje) omogućit će državama članicama da brzo utvrde svoje standarde pouzdanosti ako odluče uzeti u obzir ACER-ove izračune.
·Kad je riječ o cjelokupnom postupku odobravanja mehanizama za razvoj kapaciteta, države članice koje još nisu donijele svoj plan provedbe mogu ga dostaviti Komisiji znatno prije predloženog programa. Države članice mogu provoditi predložene reforme iz svojeg plana usporedno s uvođenjem programa. Države članice koje su već dostavile svoj plan provedbe i dobile mišljenje Komisije nisu obvezne izraditi novi plan.
·Naposljetku, kad je riječ o osmišljavanju programa, on bi trebao biti u skladu s potrebnim skupom značajki modela. Komisija će detaljno opisati te primjere dobre prakse u okviru prijedloga novog okvira za državne potpore.
5.ZAKLJUČAK I SLJEDEĆI KORACI
Na temelju preispitivanja postupka povezanog s podnošenjem zahtjeva za mehanizme za razvoj kapaciteta u skladu s poglavljem IV. Uredbe o električnoj energiji Komisija zaključuje da se brojni elementi, a i sam postupak, pod određenim uvjetima, mogu pojednostavniti.
U skladu s člankom 69. stavkom 3. Uredbe o električnoj energiji Komisija do 17. travnja 2025. iznosi prijedloge radi pojednostavnjenja postupka za procjenu mehanizama za razvoj kapaciteta, prema potrebi.
Takav je prijedlog detaljno opisan u Prilogu I. nacrtu Komunikacije Komisije o okviru za mjere državne potpore za plan za čistu industriju (Okvir za državne potpore za plan za čistu industriju – CISAF). Prije donošenja prijedloga provest će se savjetovanje o njemu s državama članicama.
Stajalištem Komisije o ovom izvješću ne dovodi se u pitanje stajalište koje bi Komisija mogla zauzeti o usklađenosti bilo koje nacionalne provedbene mjere s pravom EU-a.