EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 22.6.2022.

COM(2022) 304 final

2022/0195(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o obnovi prirode

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2022) 256 final} - {SWD(2022) 167 final} - {SWD(2022) 168 final}

OBRAZLOŽENJE

KONTEKST PRIJEDLOGA

Razlozi i ciljevi prijedloga

Usprkos nastojanjima EU-a i međunarodne zajednice gubitak bioraznolikosti i propadanje ekosustava nastavljaju se zabrinjavajućom brzinom te štete ljudima, gospodarstvu i klimi. To potvrđuju mnogi dokumenti, prije svega izvješća Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC) 1 i Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava 2 , izvješće o napretku u ostvarivanju ciljeva iz Aichija 3 i pregled ekonomije bioraznolikosti prof. Dasgupte 4 . Zdravi ekosustavi izvor su hrane i sigurnosti opskrbe hranom, čiste vode i ponora ugljika te štite od prirodnih katastrofa uzrokovanih klimatskim promjenama. Budući da su temelj otpornosti Europe, ključni su za naš dugoročni opstanak, dobrobit, blagostanje i sigurnost.

Obnova ekosustava, zajedno s naporima za smanjenje trgovine divljom faunom i florom i njezine potrošnje, pomoći će i u sprečavanju i izgradnji otpornosti na moguće buduće zarazne bolesti sa zoonotskim potencijalom, čime će se smanjiti rizik od izbijanja bolesti i pandemija, te pridonijeti potpori naporima EU-a i globalnim naporima za primjenu pristupa „Jedno zdravlje”, kojim se prepoznaje suštinska povezanost zdravlja ljudi, zdravlja životinja i zdrave otporne prirode.

U izvješću iz 2022. IPCC je posebno istaknuo da svijet i Europa imaju na raspolaganju sve manje vremena da osiguraju budućnost u kojoj je moguć život jer je porast vremenskih i klimatskih ekstrema doveo do nepovratnih učinaka zbog nemogućnosti prirodnih i ljudskih sustava da im se prilagode. U njemu se poziva na provedbu hitnih mjera radi obnove narušenih ekosustava, posebno močvarnih područja i rijeka, šuma i poljoprivrednih ekosustava, kako bi se ublažili učinci klimatskih promjena.

Nedavni geopolitički događaji dodatno su naglasili potrebu za zaštitom sigurnosti opskrbe hranom i otpornosti prehrambenih sustava. Zbog povećanja cijena robe i zabrinutosti u pogledu globalne sigurnosti opskrbe hranom potrebno je ukloniti slabosti, kao što su ovisnost o uvozu, te ubrzati prijelaz na održive i otporne prehrambene sustave 5 . Dokazano je da obnova agroekoloških sustava dugoročno pozitivno utječe na proizvodnju hrane, a obnova prirode osigurava dugoročnu održivost i otpornost EU-a.

U završnom izvješću Konferencije o budućnosti Europe, objavljenom 9. svibnja 2022. 6 , građani su u svojim prijedlozima povezanima s poljoprivredom, proizvodnjom hrane, biološkom raznolikosti, ekosustavima i onečišćenjem posebno zatražili „stvaranje, obnovu i proširenje zaštićenih područja te bolje upravljanje njima radi očuvanja biološke raznolikosti”, „zaštitu kukaca, posebno autohtonih kukaca i kukaca oprašivača, među ostalim tako da ih se zaštiti od invazivnih vrsta i da se bolje provode postojeći propisi” i „utvrđivanje obvezujućih nacionalnih ciljeva u svim državama članicama EU-a za ponovno pošumljavanje autohtonog drveća i lokalnu floru, uzimajući u obzir stanje i posebnosti u različitim zemljama”. U svojim prijedlozima o informiranju, senzibiliziranju, dijalogu i načinu života građani su posebno tražili da se „proizvodnja hrane i zaštita bioraznolikosti, uključujući prednosti neprerađene hrane i promicanje otvaranja školskih vrtova te subvencioniranje projekata urbanog vrtlarstva i vertikalne poljoprivrede, uključe u obrazovne programe” te da se „razmotri mogućnost da bioraznolikost postane obvezan predmet u školama te da se podiže svijest o bioraznolikosti putem medijskih kampanja i poticajnih „natjecanja” diljem EU-a 7 . Stoga je potrebno odlučnije djelovanje kako bi se ostvarili ciljevi EU-a u području klime i bioraznolikosti za 2030. i 2050. te kako bi se osigurala otpornost prehrambenih sustava.

Stoga je potrebno odlučnije djelovanje kako bi se postigli ciljevi EU-a u području klime i bioraznolikosti za 2030. i 2050. i osigurala otpornost prehrambenih sustava. Europski zeleni plan 8 posvećen je zaštiti i obnovi prirode. U njemu se navodi da će Komisija utvrditi mjere, među ostalim one pravne, kako bi pomogla državama članicama da unaprijede i obnove oštećene ekosustave i ekosustave bogate ugljikom te ih tako vrate u dobro ekološko stanje. U zelenom planu istaknuto je i da bi se sva djelovanja i politike EU-a trebali ujediniti kako bi EU postigao uspješnu i pravednu tranziciju prema održivoj budućnosti.

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. 9 utvrđeni su ciljevi za daljnju zaštitu prirode u EU-u. Međutim, u njoj je naglašeno da samo zaštita nije dovoljna, već je za preokretanje procesa gubitka bioraznolikosti potrebno učiniti više kako bi se priroda vratila u dobro stanje u cijelom EU-u, kako u zaštićenim područjima tako i izvan njih. Stoga se Komisija obvezala da će predložiti pravno obvezujuće ciljeve radi obnove narušenih ekosustava EU-a, osobito onih s najvećim potencijalom za uklanjanje i skladištenje ugljika te sprečavanje i smanjenje utjecaja prirodnih katastrofa.

EU dosad nije uspio zaustaviti gubitak bioraznolikosti. Nedavna studija 10 u okviru evaluacije Strategije EU-a o bioraznolikosti do 2020. 11 pokazuje da EU nije mogao zaustaviti gubitak bioraznolikosti između 2011. i 2020. Nije ispunio dobrovoljni cilj da do 2020. obnovi barem 15 % narušenih ekosustava (u skladu s 15. ciljem iz Aichija u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti 12 ). Izgledi za bioraznolikost i ekosustave nisu obećavajući i pokazuju da trenutačni pristup nije djelotvoran.

I Europski parlament i Vijeće zalagali su se za intenzivniji rad na obnovi ekosustava, kako je navedeno u zaključcima Vijeća iz prosinca 2019. 13 i rezoluciji Europskog parlamenta iz siječnja 2020. 14 Parlament je u svojoj rezoluciji pozvao Komisiju da odustane od dobrovoljnih obveza te da predloži ambicioznu i uključivu strategiju kojom se uvode pravno obvezujući (i, stoga, provedivi) ciljevi za EU i njegove države članice. U svojoj rezoluciji od 9. lipnja 2021. 15 Europski parlament naročito je pozdravio obvezu Komisije da sastavi zakonodavni prijedlog o obnovi prirode, među ostalim o obvezujućim ciljevima obnove.

Obnova ekosustava među glavnim je prioritetima i međunarodne zajednice. Vizija za 2050. u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti 16 , Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije (UNCCD) 17 , Program održivog razvoja do 2030. (ciljevi održivog razvoja) 18 i Desetljeće UN-a za obnovu 19 pozivaju na zaštitu i obnovu ekosustava. Obnova će biti nužna i kako bi EU ispunio svoje obveze na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Pariškog sporazuma 20 . Ako su u dobrom stanju, ekosustavi kao što su tresetišta, močvarna područja, oceani i šume mogu uklanjati i pohranjivati velike količine ugljikova dioksida i znatno pridonijeti smanjenju utjecaja klimatskih promjena.

Prijedlogom uredbe o obnovi prirode utvrđuje se sveobuhvatni cilj: da se pridonese neprekidnom, dugoročnom i održivom oporavku biološki raznolike i otporne prirode na svim kopnenim i morskim područjima EU-a obnovom ekosustava te da se pridonese postizanju ciljeva Unije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama i ispunjenju njezinih međunarodnih obveza.

Kako bi se postigao taj cilj, Prijedlogom se utvrđuje više obvezujućih ciljeva i obveza u pogledu obnove za široki raspon ekosustava. Tim bi mjerama do 2030. trebalo obuhvatiti barem 20 % kopnenih i morskih područja EU-a, a do 2050. sve ekosustave koje je potrebno obnoviti. Prijedlog je dodatno podržan provedbenim okvirom za prenošenje ciljeva u djelovanje pripremom i provedbom nacionalnih planova obnove.

Cilj je Prijedloga omogućiti EU-u da hitno djeluje i da počne obnavljati ekosustave na temelju obvezujućih ciljeva i obveza koji se već mogu mjeriti i pratiti. Tako će države članice moći bez odgode započeti s radom na obnovi. U kasnijim fazama može se uključiti više ekosustava na način da se u okviru izmjena Uredbe osmisle zajedničke metode za utvrđivanje dodatnih ciljeva.

Prijedlogom se stoga otvara put za obnovu i održavanje širokog raspona ekosustava u EU-u do 2050., s mjerljivim rezultatima do 2030. i 2040. On omogućuje EU-a da pridonese zaustavljanju gubitka bioraznolikosti i vraćanju prirode u dobro stanje. Omogućuje EU-u i da pokaže svoju ulogu svjetskog predvodnika u zaštiti prirode, posebno na Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti koja će se održati u nastavku 2022.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Prijedlogom se nastoji nadopuniti postojeća politika zaštite okoliša. Osmišljen je tako da ima djelotvoran učinak u sinergiji s propisima EU-a u području okoliša. Prijedlogom će se ujedno potaknuti poboljšana koordinacija i provedba tih propisa.

Točnije, Prijedlogom će se nadopuniti sljedeći propisi:

direktive o pticama 21 i staništima 22 utvrđivanjem rokova za ispunjavanje ciljeva i zahtijevanjem od država članica da obnove ekosustave i izvan mreže Natura 2000;

Okvirna direktiva o vodama 23 utvrđivanjem dodatnih zahtjeva u pogledu obnove za kontinuitet rijeka i osiguravanje dobrih uvjeta poplavnih područja;

Okvirna direktiva o morskoj strategiji 24 posebnim mjerama i detaljnim ciljevima za određena morska staništa koja je potrebno obnoviti;

Uredba o invazivnim stranim vrstama 25 .

Njime će se detaljno nadopuniti i zajednička ribarstvena politika te će se prema potrebi osigurati usklađenost i komplementarnost.

Prijedlog ima izravne poveznice s novom strategijom EU-a za šume do 2030. 26 i pridonosi joj mjerama obnove kojima će se poboljšati bioraznolikost i otpornost šuma zahvaljujući posebnim ciljevima i obvezama za šumska staništa.

Kad je riječ o zajedničkoj poljoprivrednoj politici, Prijedlog se nadovezuje na posebne ciljeve za travnjačka staništa koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i, općenitije, za agroekosustave EU-a na temelju dokaza o poboljšanju skupa pokazatelja koji unapređuju bioraznolikost. Prijedlog ima jasne poveznice sa strategijom EU-a za tlo jer brojni kopneni ekosustavi ovise o tlima i u međusobnoj su interakciji s njima. Svi drugi ciljevi povezani s tlom uključit će se u buduće zakonodavstvo o tlu.

Nadalje, predloženi cilj kojim se nastoji zaustaviti trend pogoršanja stanja oprašivača pomoći će da se postignu ciljevi inicijative EU-a za oprašivače 27 . Ciljevi iz Prijedloga koji se odnose na povećanje zelenih površina na gradskim područjima izravno će utjecati na strategiju za zelenu infrastrukturu 28 .

Mjere politike u okviru drugih strategija za okoliš, kao što su akcijski plan za kružno gospodarstvo za čišću i konkurentniju Europu 29 te akcijski plan za nultu stopu onečišćenja zraka, vode i tla 30 , pomoći će smanjiti pritisak na ekosustave smanjenjem različitih oblika onečišćujućih tvari. Mjere kao što je Preporuka Vijeća o učenju za zelenu tranziciju i održivi razvoj (koju Vijeće treba donijeti 16. lipnja 2022.) 31 mogu pridonijeti stvaranju potrebnog znanja, vještina i stavova o okolišnoj održivosti, među ostalim kako bi se omogućila obnova prirode.

Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Obnova ekosustava i povećanje bioraznolikosti okosnica su europskog zelenog plana. Postizanje zdravih ekosustava i borba protiv klimatskih promjena neodvojivo su povezani. Globalno zagrijavanje izravno utječe na ekosustave i uzrokuje dugotrajne ili nepovratne učinke, primjerice gubitak ekosustava. U klimatskim politikama EU-a kao što su Europski zakon o klimi 32 i prijedlozi uključeni u paket „Spremni za 55 %” (posebno Prijedlog uredbe o korištenju zemljišta, prenamjeni zemljišta i šumarstvu 33 ) naglašava se presudna važnost prirodnih ponora za hvatanje i skladištenje ugljika. Kako bi se to djelotvorno provodilo, ekosustavi kao što su močvarna područja i šume trebaju biti u dobrom stanju. Stoga se može očekivati da će ova Uredba znatno pridonijeti klimatskim politikama.

Vraćanje ekosustava u dobro stanje znači uvođenje prirodnih rješenja kojima se pridonosi ublažavanju klimatskih promjena i postizanju ciljeva strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama 34 . Biološki raznolikiji i zdraviji ekosustavi otporniji su na klimatske promjene te su djelotvorni u sprečavanju katastrofa i smanjenju rizika s kojima se suočavaju. Na temelju Europskog zakona o klimi države članice donijet će i provesti nacionalne strategije za prilagodbu kojima se promiču rješenja utemeljena na prirodi i prilagodba utemeljena na ekosustavu. Nacionalni planovi obnove na temelju ovog Prijedloga djelovat će zajedno s nacionalnim strategijama za prilagodbu na temelju Europskog zakona o klimi i sa zakonodavstvom EU-a o civilnoj zaštiti 35 . Planovi i strategije uzajamno će se podupirati.

Sektori poljoprivrede, šumarstva i ribarstva ovise o ekosustavima u dobrom stanju. Agroekosustavi u dobrom stanju izvor su sigurne, održive, hranjive i povoljne hrane. Zahvaljujući njima poljoprivreda postaje otpornija na klimatske promjene i rizike za okoliš, a istodobno se otvaraju radna mjesta (na primjer, u ekološkoj poljoprivredi, ruralnom turizmu i rekreacijskim djelatnostima). Šumski ekosustavi u dobrom stanju pružaju brojne koristi. Na primjer, izvor su drvne sirovine i hrane, hvataju i skladište ugljik, stabiliziraju tlo, pročišćavaju zrak i vodu te smanjuju utjecaj prirodnih katastrofa kao što su šumski požari i bolesti koje uzrokuju štetočine. Održavanje morskih ekosustava u dobrom stanju znatno pomaže bioraznolikosti zahvaljujući važnim mrijestilištima i uzgajalištima ribe te zdravoj hrani iz mora i oceana. Zdravi morski ekosustavi ublažavaju i klimatske promjene tako što smanjuju utjecaj prirodnih katastrofa duž obala.

Nekim ciljevima i pokazateljima utvrđenima u ovom Prijedlogu nastoji se poboljšati sinergija djelovanja u području bioraznolikosti i djelovanja u okviru drugih politika EU-a. Te politike uključuju novu zajedničku poljoprivrednu politiku („ZPP”) 36 (i njezina pravila za poboljšanje okoliša u poljoprivredi te mogućnosti financiranja koje su dostupne u skladu sa strateškim planovima u okviru ZPP-a za razdoblje 2023.–2027.), strategiju „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav 37 te zajedničku ribarstvenu politiku. Prijedlog ima poveznice i s regionalnom politikom EU-a, u okviru koje se obnova ekosustava može financirati iz Europskog fonda za regionalni razvoj 38 , i s Obzorom Europa 39 , kojim se podupire ulaganje u istraživanja i inovacije u području bioraznolikosti i ekosustava.

Prijedlog može pomoći EU-u i da pokaže svoju ulogu svjetskog predvodnika, mobilizira međunarodnu zajednicu i poduzme mjere kako bi zaustavio gubitak bioraznolikosti u cijelom svijetu. Očekuje se da će Konferencija stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti na svojem 15. sastanku (COP15) donijeti novi globalni okvir za bioraznolikost koji uključuje ambiciozne ciljeve obnove. Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. nacrt je za ostvarivanje tih ciljeva u EU-u i njome se pokazuje posvećenost EU-a tom pitanju na svjetskoj razini. Prijedlogom će se poslati snažna poruka globalnoj zajednici da EU ozbiljno shvaća svoje obveze i da nastoji uključiti ciljeve obnove ekosustava u zakonodavstvo te bi on mogao nadahnuti druge zemlje da donesu slične ambiciozne politike u području obnove prirode i zaštite bioraznolikosti.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

Pravna osnova

Pravna osnova za ovaj Prijedlog je članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se utvrđuje kako bi trebalo provoditi članak 191. Ugovora. U članku 191. Ugovora propisani su ciljevi politike EU-a u području okoliša:

–očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša,

–zaštita ljudskog zdravlja,

–razborito i racionalno korištenje prirodnim bogatstvima,

–promicanje mjera na međunarodnoj razini za rješavanje regionalnih, odnosno svjetskih problema okoliša, a osobito borba protiv klimatskih promjena.

Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Djelovanje na razini EU-a opravdano je zbog opsega i prekogranične prirode gubitka bioraznolikosti i propadanja ekosustava, njegovih posljedica za građane i ekonomskih rizika. Pravila i obveze na razini EU-a nužni su kako bi se bioraznolikost i ekosustavi obnovili u znatnoj mjeri. Izostanak napretka strategije za bioraznolikost do 2020. pokazuje da dobrovoljne obveze država članica nisu dovoljne kako bi se postigli ciljevi EU-a za obnovu ekosustava.

Potrebno je koordinirano djelovanje šireg razmjera kako bi se riješio problem gubitka bioraznolikosti i propadanja te kako bi se stvorile ekonomije razmjera. Rad na razini EU-a ključan je, primjerice, za oporavak oprašivača – riječ je o problemu koji postoji u cijelom EU-u i koji se ne može riješiti na razini nekolicine država članica. Djelovanje EU-a nužno je i zbog velike pokretljivosti mnogih kopnenih i morskih vrsta.

Obnova jednog ekosustava pomaže drugim susjednim ili povezanim ekosustavima i njihovoj bioraznolikosti jer mnoge vrste bolje napreduju u povezanim mrežama ekosustava na velikom zemljopisnom području. Djelovanje EU-a nužno je i kako bi se nadopunili postojeći pravni zahtjevi i kako bi se pomoglo EU-u da postigne svoje ciljeve u okviru drugih propisa EU-a u području okoliša i klime.

Proporcionalnost

Prijedlog je u skladu s načelom proporcionalnosti jer ne prelazi ono što je nužno za postizanje cilja da bioraznolikost u EU-u bude na putu oporavka do 2030.

Utvrđivanje pravno obvezujućih ciljeva i obveza za obnovu ekosustava na razini EU-a omogućilo bi dosljednost djelovanja koje je potrebno u cijelom EU-u kako bi se postigao opći cilj. Komisijino praćenje i izvješćivanje o napretku donijet će dodatne koristi i omogućiti djelotvornije zajedničko djelovanje EU-a i država članica.

Ukratko, Prijedlogom se utvrđuju sveobuhvatni cilj te ciljevi i obveze usmjereni na pojedine ekosustave koji su u skladu s područjem primjene ciljeva. Kako bi se omogućilo da EU postigne te ciljeve, Prijedlogom se utvrđuju provedbene mjere, procjene i preispitivanja.

Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Savjetovanja s dionicima

U skladu sa smjernicama o boljoj regulativi, ova Uredba i priložena procjena učinka temelje se na opsežnom postupku savjetovanja. Komisija je prikupila stajališta velikog broja dionika, točnije predstavnika država članica, organizacija za zaštitu okoliša, istraživačkih instituta, poljoprivrednih i šumarskih udruženja te poduzeća. Savjetovanja su provedena u sklopu otvorenog javnog savjetovanja, na pet radionica za dionike i na sastancima s dionicima i državama članicama. Zahvaljujući različitim stajalištima dobivene su vrijedne informacije i uvidi koji su pomogli u pripremi procjene učinka i Prijedloga.

Početna procjena učinka

Početna procjena učinka za predloženu uredbu objavljena je 4. studenoga 2020. Dionici i javnost mogli su dati povratne informacije o inicijativi do 2. prosinca 2020. Dobivena su 132 odgovora, uglavnom od nevladinih organizacija, poslovnih udruženja i organizacija, organizacija za zaštitu okoliša i javnosti.

Javno savjetovanje

Komisija je održala javno savjetovanje na internetu između 11. siječnja i 5. travnja 2021. te je primila 111 842 odgovora. U sklopu savjetovanja prikupljena su stajališta o glavnim aspektima i pristupu pripremi prijedloga Komisije o obvezujućim ciljevima obnove. Rezultati pokazuju veliku potporu pravno obvezujućim ciljevima obnove: 97 % ispitanika podupire opće ciljeve obnove EU-a za sve ekosustave, a 96 % ih podupire ciljeve za pojedine ekosustave ili staništa. To upućuje na gotovo potpunu potporu sveobuhvatnom cilju obnove i posebnim ciljevima EU-a za ekosustave.

Radionice za dionike

Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Procjena učinka

(1)osnovni scenarij: ovom se opcijom politike pretpostavlja realistična provedba politika iz europskog zelenog plana i Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. i drugih relevantnih postojećih politika – uz iznimku pravno obvezujućih ciljeva obnove;

(2)utvrđivanje sveobuhvatnog pravno obvezujućeg cilja za obnovu ekosustava: ovom opcijom utvrđuje se jasno definiran i sveobuhvatan pravno obvezujući cilj za obnovu ekosustava. Taj se cilj definira na sljedeći način: do 2050. određeni postotak ekosustava u EU-u vratit će se u dobro stanje i održavati se u takvom stanju. Njome se utvrđuju i pravno obvezujući etapni ciljevi za 2030. i 2040.;

(3)utvrđivanje pravno obvezujućih ciljeva usmjerenih na pojedine ekosustave: ovom opcijom utvrđuju se ciljevi i obveze za više ekosustava, staništa i skupina vrsta koje bi trebalo obnoviti do 2030., 2040. i 2050. Ciljevi i obveze utvrđuju se za sve glavne vrste ekosustava u EU-u i izravno bi se primjenjivali na razini država članica;

(4)pravno obvezujući ciljevi usmjereni na pojedine ekosustave uz sveobuhvatni cilj: ova je opcija mješavina ciljeva usmjerenih na pojedine ekosustave iz treće opcije i varijacija druge opcije, točnije sveobuhvatnog cilja da se obnovom ekosustava pridonese neprekidnom, dugoročnom i održivom oporavku biološki raznolike i otporne prirode na svim kopnenim i morskim područjima Unije te da se mjerama obnove do 2030. zajednički obuhvati barem 20 % kopnenih i morskih područja Unije, a do 2050. svi ekosustavi koje je potrebno obnoviti. To je sveobuhvatni cilj kojem bi EU trebao težiti, u kombinaciji sa skupom ciljeva i obveza za države članice koji su usmjereni na pojedine ekosustave.

Sredstva koja su potrebna državama članicama za postizanje njihovih ciljeva obnove mogu doći iz EU-a, nacionalnih i privatnih izvora. Utjecaj na proračun država članica ovisit će o potrebama u pogledu obnove i provedbi povezanih mjera obnove. Ti se troškovi mogu smanjiti financiranjem sredstvima EU-a ili iz privatnih izvora. Na primjer, za obnovu je dostupan širok raspon sredstava EU-a, a očekuje se da će se na temelju Uredbe o taksonomiji 41 olakšati veća uporaba privatnih sredstava. Sredstva će biti potrebna i za izradu nacionalnih planova obnove, uključujući faze savjetovanja i praćenje.

Kad je riječ o izvješćivanju, Prijedlogom se smanjuje administrativno opterećenje tako što se u potpunosti primjenjuju postojeći zahtjevi za izvješćivanje i iskorištava potencijal digitalizacije tih postupaka. Nadalje, moguće je znatno poboljšati učinkovitost i smanjiti troškove većom primjenom novih tehnologija kao što su daljinsko istraživanje, satelitske usluge i proizvodi programa Copernicus, geografski informacijski sustavi, in situ senzori i uređaji, analiza i obrada podataka te umjetna inteligencija. Tim tehnologijama povećavaju se brzina, djelotvornost i usklađenost različitih postupaka praćenja i izvješćivanja.

Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

U skladu s predanošću Komisije boljoj regulativi Prijedlog je pripreman na uključiv način, transparentno i u stalnoj suradnji s dionicima. Administrativni učinci analizirani su u skladu s pristupom „jedan za jedan”. Administrativne troškove snosit će uglavnom EU i javne uprave u državama članicama. To bi uključivalo troškove za istraživanje ekosustava, izradu nacionalnih planova obnove, upravljanje ekosustavima odabranima za obnovu i njihovo praćenje te izvješćivanje. U procjeni učinka takvi administrativni troškovi procijenjeni su na oko 14 milijardi EUR do 2050.

Temeljna prava

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Za provedbu Prijedloga bit će potrebni ljudski resursi u Komisiji, kako je utvrđeno u priloženom zakonodavnom financijskom izvještaju. Očekuje se da će se potrebe za ljudskim resursima u Komisiji ispuniti u okviru postojećih dodijeljenih sredstava Komisije.

Provedbu će trebati poduprijeti i Europska agencija za okoliš, za koju će biti potrebni dodatni resursi, kako je navedeno u financijskom izvještaju.

Ovaj Prijedlog uključuje članke u kojima se navode pojedinosti o dodatnom radu koji će biti potreban za provedbu Uredbe, uključujući dodjelu ovlasti za donošenje delegiranih ili provedbenih akata (na primjer, radi osmišljavanja jedinstvenog formata za nacionalne planove obnove ili revidiranja priloga).

U financijskom izvještaju uključenom u ovaj Prijedlog prikazani su detaljni utjecaj na proračun te potrebni ljudski i administrativni resursi.

5.DRUGI ELEMENTI

Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

–informacija koje države članice dostave o svojem napretku u ispunjavanju ciljeva i obveza utvrđenih u Prijedlogu,

–provedbe mjera obnove utvrđenih u nacionalnim planovima obnove država članica,

–trendova na obnovljenim područjima.

Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

U članku 1. opisan je sveobuhvatni cilj da se obnovom ekosustava pridonese neprekidnom, dugoročnom i održivom oporavku biološki raznolike i otporne prirode na svim kopnenim i morskim područjima EU-a. Time se uspostavlja okvir u kojem će države članice uvesti mjere obnove kojima će se do 2030. zajednički obuhvatiti barem 20 % kopnenih i morskih područja EU-a, a do 2050. svi ekosustavi koje je potrebno obnoviti. To se temelji na glavnoj ambiciji utvrđenoj u strategiji za bioraznolikost da do 2050. svi ekosustavi budu obnovljeni, otporni i primjereno zaštićeni te da se, kao veliki korak u okviru te strategije, bioraznolikost u Europi do 2030. usmjeri prema oporavku. Prepoznaje se da će obnova prirode znatno pridonijeti ciljevima EU-a za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama, sprečavanju i ublažavanju utjecaja prirodnih katastrofa te međunarodnim obvezama EU-a.

Za okvir opisan u članku 1. primjenjuje se pristup prema kojem se najprije razmatraju stanišni tipovi zaštićeni na temelju Direktive o staništima za koje već postoje metode za utvrđivanje dobrog stanja. Stoga se na temelju tih metoda mogu utvrditi ciljevi obnove za ta staništa.

Člankom 4. utvrđuju se ciljevi obnove za kopnene, obalne i slatkovodne ekosustave, a člankom 5. ciljevi obnove za morske ekosustave (koji uključuju i druga morska područja uz ona obuhvaćena Direktivom o staništima). Ti su ciljevi usmjereni na obnovu i ponovnu uspostavu područja te obnovu staništa vrsta. Obnova se provodi istodobno sa zaštitom i održavanjem, stoga je u člancima 4. i 5. utvrđena obveza osiguravanja da se stanje ekosustava ne pogorša prije ili poslije obnove.

Dobro stanje još nije definirano za stanišne tipove i ekosustave koji nisu obuhvaćeni Direktivom o staništima. Međutim, u člancima od 6. do 10. utvrđeni su daljnji posebni ciljevi i obveze za koje će biti potrebne dodatne mjere obnove.

Člankom 6. utvrđuju se ciljevi za sprečavanje neto gubitka i povećanje zelenih površina u gradovima, manjim gradovima i predgrađima. Minimalna razina pokrivenosti drvećem i integriranje zelenih površina u nove i postojeće zgrade i projekte razvoja infrastrukture pridonose tim ciljevima. Zelene površine i pokrivenost drvećem ključni su elementi gradske zelene infrastrukture i koriste ljudima koji žive u gradovima, manjim gradovima i predgrađima u ekološkom, socijalnom i gospodarskom smislu. 

Člankom 7. utvrđuju se obveze za uklanjanje riječnih prepreka. To će pridonijeti prirodnoj longitudinalnoj i lateralnoj povezanosti rijeka i cilju EU-a da ima 25 000 km rijeka slobodnog toka. Pomoći će i u obnovi riječnih i poplavnih područja.

Člankom 8. utvrđuje se obveza da se zaustavi trend pogoršanja stanja oprašivača i da se postigne trend povećanja njihovih populacija dok se ne ostvare zadovoljavajuće razine. To će se temeljiti na metodi za praćenje oprašivača koja će se uspostaviti.

Kako bi se poboljšala bioraznolikost agroekosustava i šumskih ekosustava, člancima 9. i 10. utvrđuju se obveze pojedinih država članica da postignu trend povećanja za skup pokazatelja koji su posebno važni za bioraznolikost tih ekosustava.

Ciljevima i obvezama u pogledu obnove utvrđenima u člancima od 6. do 10. nadopunjuju se ciljevi utvrđeni u člancima 4. i 5. te će stoga i oni imati učinak na područja pokrivena stanišnim tipovima zaštićenima na temelju Direktive o staništima.

U člancima 11. i 12. opisuju se zahtjevi za nacionalne planove obnove država članica. Mjere obnove trebalo bi planirati strateški tako da što djelotvornije pridonose oporavku prirode u cijelom EU-u te ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama. Važno je da države članice pripreme svoje nacionalne planove obnove na temelju najboljih i najnovijih dostupnih znanstvenih dokaza.

Člancima 13., 14. i 15. utvrđuje se da države članice moraju podnijeti svoje nacionalne planove obnove Komisiji na ocjenu te da će morati odgovoriti na primjedbe Komisije prije donošenja planova. Opisan je i postupak za preispitivanje i redovitu reviziju nacionalnih planova obnove.

Članci 17. i 18. sadržavaju zahtjeve u pogledu praćenja i izvješćivanja.

Članak 19. sadržava odredbe o izmjeni priloga Uredbi.

Člancima 20. i 21. utvrđuju se uvjeti na temelju kojih Komisija donosi delegirane i provedbene akte.

Člankom 22. predviđa se preispitivanje Uredbe do 31. prosinca 2035.

Člankom 23. predviđaju se stupanje na snagu i primjena Uredbe.

2022/0195 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o obnovi prirode

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 42 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Potrebno je utvrditi pravila na razini Unije za obnovu ekosustava kako bi se osigurao oporavak biološki raznolike i otporne prirode na cijelom području Unije. Obnova ekosustava pridonosi i Unijinim ciljevima za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama.

(2)Europskim zelenim planom 43 uspostavljen je ambiciozan plan djelovanja za preobrazbu Unije u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom te se njime nastoji zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika povezanih s okolišem i utjecaja okoliša na njih. Komisija je u sklopu europskog zelenog plana donijela Strategiju EU-a za bioraznolikost do 2030. 44  

(3)Unija i njezine države članice, kao stranke Konvencije o biološkoj raznolikosti odobrene Odlukom Vijeća 93/626/EEZ 45 , posvećene su dugoročnoj strateškoj viziji koju je Konferencija stranaka donijela 2010. Odlukom X/2 pod nazivom Strateški plan za biološku raznolikost za razdoblje 2011.–2020. 46 prema kojoj se do 2050. bioraznolikost mora vrednovati, čuvati, obnavljati i mudro upotrebljavati, istodobno se moraju održavati usluge ekosustava i zdrav planet te se moraju zajamčiti pogodnosti koje su od ključne važnosti za sve ljude.

(4)[prostor predviđen za cilj obnove iz novog globalnog okvira za bioraznolikost koji će se donijeti na 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti]

(5)UN-ovi ciljevi održivog razvoja 47 , točnije ciljevi 14.2., 15.1., 15.2. i 15.3., odnose se na potrebu da se zajamči očuvanje, obnova i održiva uporaba kopnenih i kontinentalnih slatkovodnih ekosustava i njihovih usluga, posebice šuma, močvarnih područja, planina i sušnih područja.

(6)Opća skupština Ujedinjenih naroda u svojoj je rezoluciji od 1. ožujka 2019. 48 proglasila razdoblje 2021.–2030. Desetljećem UN-a za obnovu ekosustava s ciljem podupiranja i jačanja nastojanja da se spriječi, zaustavi i preokrene propadanje ekosustava u cijelom svijetu i podigne razina osviještenosti o važnosti obnove ekosustava.

(7)Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. nastoji se osigurati da će se do 2030. bioraznolikost u Europi usmjeriti prema oporavku, od čega će korist imati ljudi, naš planet, klima i gospodarstvo. Njome se utvrđuje ambiciozan plan EU-a za obnovu prirode s nizom ključnih obveza, uključujući obvezu da se iznese prijedlog pravno obvezujućih ciljeva EU-a za obnovu prirode kako bi se obnovili narušeni ekosustavi, posebno oni koji imaju najveći potencijal za hvatanje i skladištenje ugljika te sprečavanje i ublažavanje utjecaja prirodnih katastrofa.

(8)U svojoj rezoluciji od 9. lipnja 2021. 49 Europski parlament naročito je pozdravio obvezu sastavljanja zakonodavnog prijedloga s obvezujućim ciljevima za obnovu prirode te je osim toga zaključio da bi u njega uz opći cilj obnove trebalo uključiti ciljeve obnove usmjerene na ekosustave, staništa i vrste, čime bi se obuhvatile šume, travnjaci, močvarna područja, tresetišta, oprašivači, rijeke slobodnog toka, obalna područja i morski ekosustavi.

(9)U svojim zaključcima od 23. listopada 2020. 50 Vijeće je potvrdilo da će sprečavanje daljnjeg pogoršanja trenutačnog stanja bioraznolikosti i prirode biti ključno, ali ne i dostatno za vraćanje prirode u naš život. Vijeće je ponovno potvrdilo da je u vezi s obnovom prirode potrebna veća ambicioznost, kako se predlaže u novom Planu EU-a za obnovu prirode, koji uključuje mjere za zaštitu i obnovu bioraznolikosti i izvan zaštićenih područja. Vijeće je navelo i da očekuje prijedlog pravno obvezujućih ciljeva u području obnove prirode, za koji treba izraditi procjenu učinka.

(10)Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđena je obveza da se zakonski zaštiti najmanje 30 % kopnenih područja, uključujući unutarnje vode, i 30 % morskih područja u Uniji, od čega bi najmanje trećina trebala biti pod strogom zaštitom, uključujući sve preostale prašume i stare šume. U kriterijima i smjernicama namijenjenima državama članicama za proglašenje dodatnih zaštićenih područja 51 („Kriteriji i smjernice”), koje je Komisija razvila u suradnji s državama članicama i dionicima, naglašava se da ako obnovljena područja ispunjavaju kriterije za zaštićena područja ili se očekuje da će ih ispunjavati nakon što obnova poluči svoj potpuni učinak, i ta bi obnovljena područja trebala pridonijeti ciljevima Unije za zaštićena područja. U Kriterijima i smjernicama naglašava se i da zaštićena područja mogu pružiti važan doprinos ciljevima obnove iz Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. stvaranjem uvjeta u kojima će rad na obnovi biti uspješan. To posebno vrijedi za područja koja se mogu prirodno oporaviti zaustavljanjem ili ograničavanjem nekih pritisaka koje uzrokuju ljudske aktivnosti. Stavljanje takvih područja pod strogu zaštitu, među ostalim u morskom okolišu, u nekim će slučajevima biti dovoljno da dovede do oporavka prirodnih vrijednosti u njima. Nadalje, u Kriterijima i smjernicama ističe se i da se očekuje da sve države članice pridonesu postizanju ciljeva Unije za zaštićena područja iz Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. u mjeri koja je razmjerna prirodnim vrijednostima u njima i njihovu potencijalu za obnovu prirode.

(11)Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. utvrđen je cilj kojim se nastoji osigurati da do 2030. ne dođe do pogoršanja trendova ni stanja očuvanosti zaštićenih staništa i vrsta te da najmanje 30 % vrsta i staništa koji trenutačno nisu u povoljnom stanju dođu u to stanje ili da se ono barem bitno poboljša. U smjernicama 52 koje je Komisija izradila u suradnji s državama članicama i dionicima kako bi pomogla da se postignu ti ciljevi naglašava se da će za većinu tih staništa i vrsta vjerojatno biti potreban rad na održavanju i obnovi tako da se do 2030. zaustave njihovi trenutačni negativni trendovi ili održe trenutačni stabilni ili pozitivni trendovi, ili tako da se spriječi pogoršanje stanja staništa i vrsta s povoljnim stanjem očuvanosti. U smjernicama se dodatno ističe da se taj rad na obnovi prvenstveno mora planirati, provoditi i koordinirati na nacionalnoj ili regionalnoj razini te da pri odabiru i određivanju prioriteta za vrste i staništa koje je potrebno poboljšati do 2030. treba nastojati uspostaviti sinergije s drugim ciljevima Unije i međunarodnim ciljevima, posebno onima u području okolišne i klimatske politike.

(12)U izvješću Komisije o stanju prirode iz 2020. 53 navedeno je da Unija još nije uspjela spriječiti pogoršanje stanja zaštićenih stanišnih tipova i vrsta koje su predmet očuvanja u Uniji. To pogoršanje uglavnom je posljedica odustajanja od ekstenzivne poljoprivrede, intenziviranja praksi gospodarenja, izmjene hidroloških režima, urbanizacije i onečišćenja te neodrživih šumarskih aktivnosti i iskorištavanja vrsta. Osim toga, invazivne strane vrste i klimatske promjene velika su prijetnja zavičajnoj flori i fauni u Uniji koja ne posustaje.

(13)Primjereno je utvrditi sveobuhvatni cilj za obnovu ekosustava kako bi se potaknula gospodarska i društvena preobrazba, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta i održivi rast. Ako su u dobrom stanju, biološki raznoliki ekosustavi kao što su močvarna područja, slatke vode, šume te poljoprivredni, morski, obalni, urbani ekosustavi i ekosustavi koji su slabo obrasli vegetacijom pružaju niz ključnih usluga ekosustava, a koristi vraćanja narušenih ekosustava u dobro stanje na svim kopnenim i morskim područjima uvelike nadmašuju troškove obnove. Te usluge donose brojne društveno-gospodarske koristi, ovisno o gospodarskim, društvenim, kulturnim, regionalnim i lokalnim značajkama.

(14)Statistička komisija Ujedinjenih naroda na svojoj 52. sjednici u ožujku 2021. uvela je računovodstvo ekosustava kao dio sustava ekonomskog računovodstva okoliša (SEEA EA) 54 . SEEA EA je integrirani i sveobuhvatni statistički okvir za organiziranje podataka o staništima i krajobrazima, mjerenje opsega, stanja i usluga ekosustava, praćenje promjena u kapitalu ekosustava i povezivanje tih informacija s gospodarskim i drugim ljudskim djelatnostima.

(15)Postizanje biološki raznolikih ekosustava i borba protiv klimatskih promjena neodvojivo su povezani. Priroda i rješenja utemeljena na prirodi, uključujući prirodne zalihe i ponore ugljika, ključni su za borbu protiv klimatske krize. Istodobno je klimatska kriza već uzrok promjena u kopnenim i morskim ekosustavima te se Unija mora pripremiti za povećani intenzitet, učestalost i raširenost njezinih učinaka. Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) u svojem je Posebnom izvješću 55 o učincima globalnog zagrijavanja od 1,5 °C istaknuo da neki učinci mogu biti dugotrajni ili nepovratni. U Šestom izvješću o procjeni IPCC-a 56 navodi se da će obnova ekosustava biti ključna za pomoć u borbi protiv klimatskih promjena i smanjenje rizika povezanih sa sigurnošću opskrbe hranom. Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) u svojem je izvješću o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava iz 2019. 57 navela da smatra da su klimatske promjene ključni uzrok promjena u prirodi te da očekuje da će se njihov utjecaj povećati u narednim desetljećima i u nekim slučajevima nadmašiti utjecaj drugih uzroka promjena ekosustava, kao što su promjene u korištenju zemljišta i mora.

(16)Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća 58 utvrđuje se obvezujući cilj klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. i ostvarenja negativnih emisija nakon toga, kao i davanje prednosti brzim i predvidljivim smanjenjima emisija te istodobno poboljšanje uklanjanja prirodnim ponorima. Obnova ekosustava mogla bi znatno pridonijeti ne samo borbi protiv klimatskih promjena, nego i održavanju prirodnih ponora, upravljanju njima i njihovu poboljšanju te povećanju bioraznolikosti. Uredbom (EU) 2021/1119 od relevantnih institucija Unije i država članica zahtijeva se i da osiguravaju neprekinuti napredak u poboljšavanju kapaciteta za prilagodbu, jačanju otpornosti i smanjenju osjetljivosti na klimatske promjene. Zahtijeva se i da države članice uključe pitanja prilagodbe u sva područja politike i da promiču rješenja utemeljena na prirodi 59 i prilagodbu utemeljenu na ekosustavu.

(17)U Komunikaciji Komisije o prilagodbi klimatskim promjenama iz 2021. 60  naglašava se potreba za promicanjem prirodnih rješenja i prepoznaje se da se troškovno učinkovita prilagodba klimatskim promjenama može postići zaštitom i obnovom močvarnih područja i tresetišta te obalnih i morskih ekosustava, razvojem gradskih zelenih površina i postavljanjem zelenih krovova i zidova te održivim gospodarenjem šumama i poljoprivrednim zemljištem te njihovim promicanjem. Veći broj biološki raznolikih ekosustava vodi do veće otpornosti na klimatske promjene i omogućuje djelotvornije oblike smanjivanja katastrofa i njihova sprečavanja.

(18)U tijeku je revizija klimatske politike Unije kako bi slijedila putanju predloženu u Uredbi (EU) 2021/1119 za smanjenje neto emisija do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Prijedlogom uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredaba (EU) 2018/841 i (EU) 2018/1999 61 nastoji se ojačati doprinos zemljišnog sektora općoj klimatskoj ambiciji za 2030. te se ciljevi u pogledu obračuna emisija i uklanjanja iz sektora korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva („LULUCF”) usklađuju s povezanim političkim inicijativama u području bioraznolikosti. Tim se prijedlogom naglašava potreba za zaštitom i poboljšanjem uklanjanja ugljika na temelju prirodnih postupaka, poboljšanjem otpornosti ekosustava na klimatske promjene, obnavljanjem degradiranog zemljišta i ekosustava te ponovnim natapanjem tresetišta. Osim toga, nastoji se poboljšati praćenje i izvješćivanje o emisijama i uklanjanjima stakleničkih plinova na zemljištu koje podliježe zaštiti i obnovi. U tom kontekstu važno je da su ekosustavi u svim kategorijama zemljišta, uključujući šume, travnjake, zemljišta pod usjevima i močvarna zemljišta, u dobrom stanju radi učinkovitog hvatanja i skladištenja ugljika.

(19)Geopolitički događaji dodatno su naglasili potrebu za očuvanjem otpornosti prehrambenih sustava 62 . Dokazano je da obnova agroekoloških sustava dugoročno pozitivno utječe na proizvodnju hrane, a obnova prirode osigurava dugoročnu održivost i otpornost EU-a.

(20)U završnom izvješću s konferencije o budućnosti Europe građani pozivaju Uniju da zaštiti i obnovi bioraznolikost, krajolik i oceane, ukloni onečišćenje te potakne znanje, informiranje, obrazovanje i dijalog o okolišu, klimatskim promjenama, uporabi energije i održivosti 63 .

(21)Obnova ekosustava, zajedno s naporima uloženima u smanjenje trgovine divljom faunom i florom i njezine potrošnje, pomoći će i u sprečavanju te izgradnji otpornosti na moguće buduće zarazne bolesti sa zoonotskim potencijalom, čime će se smanjiti rizik od izbijanja bolesti i pandemija te pridonijeti nastojanjima EU-a i globalnim nastojanjima u primjeni pristupa „jedno zdravlje”, kojim se prepoznaje suštinska povezanost zdravlja ljudi, zdravlja životinja i zdrave, otporne prirode.

(22)Tla su sastavni dio kopnenih ekosustava. U Komunikaciji Komisije iz 2021. pod nazivom „Strategija EU-a za tlo do 2030.” 64 navodi se potreba za obnovom degradiranog tla i povećanjem bioraznolikosti tla.

(23)Direktivom Vijeća 92/43/EEZ 65 i Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 66 nastoji se postići dugoročna zaštita, očuvanje i opstanak najvrjednijih i najugroženijih vrsta i staništa u Europi, kao i ekosustava čiji su oni dio. Mreža Natura 2000, koja je uspostavljena 1992. i najveća je koordinirana mreža zaštićenih područja na svijetu, ključan je instrument za provedbu ciljeva tih dviju direktiva.

(24)Već postoje okvir i smjernice 67 za utvrđivanje dobrog stanja stanišnih tipova zaštićenih na temelju Direktive 92/43/EEZ i za utvrđivanje dostatne kvalitete i količine staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene te direktive. Na temelju tog okvira i smjernica mogu se odrediti ciljevi obnove za te stanišne tipove i staništa vrsta. Međutim, takva obnova neće biti dovoljna za preokretanje procesa gubitka bioraznolikosti i oporavak svih ekosustava. Stoga bi trebalo utvrditi dodatne obveze na temelju posebnih pokazatelja kako bi se povećala bioraznolikost na razini širih ekosustava.

(25)Nadovezujući se na direktive 92/43/EEZ i 2009/147/EZ i kako bi podržale postizanje ciljeva utvrđenih u tim direktivama, države članice trebale bi uspostaviti mjere obnove kako bi omogućile oporavak zaštićenih staništa i vrsta, uključujući divlje ptice, na svim područjima u Uniji, pa i područjima izvan mreže Natura 2000.

(26)Direktivom 92/43/EEZ nastoje se u povoljno stanje očuvanosti vratiti i u tom stanju održavati prirodna staništa i vrste divlje faune i flore koji su od interesa za Uniju. Međutim, njome se ne utvrđuje rok za postizanje tog cilja. Slično tomu, Direktivom 2009/147/EZ ne utvrđuje se rok za obnovu populacija ptica u Uniji.

(27)Stoga bi trebalo utvrditi rokove za uspostavljanje mjera obnove na područjima mreže Natura 2000 i izvan njih radi postupnog poboljšanja stanja zaštićenih stanišnih tipova u cijeloj Uniji te radi njihove ponovne uspostave dok se ne postigne povoljno referentno područje koje je potrebno za ostvarivanje povoljnog stanja očuvanosti tih stanišnih tipova u Uniji. Kako bi se državama članicama omogućila potrebna fleksibilnost pri provedbi opsežnog rada na obnovi, primjereno je izdvojiti stanišne tipove u skupine prema ekosustavu kojem pripadaju i utvrditi za te skupine stanišnih tipova vremenski ograničene i kvantificirane ciljeve za pojedina područja. To će omogućiti državama članicama da odaberu koja će staništa unutar skupine najprije obnoviti.

(28)Slične zahtjeve trebalo bi utvrditi za staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i staništa divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ, pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na povezanost koja je potrebna između tih dvaju staništa kako bi populacije vrsta mogle napredovati.

(29)Nužno je da su mjere obnove za stanišne tipove odgovarajuće i prikladne za što brže postizanje dobrog stanja i povoljnih referentnih područja kako bi se ostvarilo njihovo povoljno stanje očuvanosti. Važno je da su mjere obnove one koje su potrebne za postizanje vremenski ograničenih i kvantificiranih ciljeva za pojedina područja. Nužno je i da su mjere obnove za staništa vrsta odgovarajuće i prikladne za što brže postizanje njihove dostatne kvalitete i količine kako bi se ostvarilo povoljno stanje očuvanosti vrsta.

(30)Važno je pobrinuti se da mjere obnove uspostavljene na temelju ove Uredbe dovedu do konkretnog i mjerljivog poboljšanja stanja ekosustava na razini pojedinačnih područja koja podliježu obnovi, kao i na nacionalnoj razini i razini Unije.

(31)Kako bi mjere obnove bile učinkovite i kako bi se njihovi rezultati mogli mjeriti tijekom vremena, ključno je da područja koja podliježu takvim mjerama obnove usmjerenima na poboljšanje stanja staništa koja su obuhvaćena područjem primjene Priloga I. Direktivi 92/43/EEZ, ponovnu uspostavu tih staništa i poboljšanje njihove povezanosti pokazuju stalno poboljšanje dok se ne postigne dobro stanje.

(32)Ključno je i da područja koja podliježu mjerama obnove usmjerenima na poboljšanje kvalitete i količine staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ te staništa divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ pokazuju stalno poboljšanje kako bi se pridonijelo postizanju dostatne količine i kvalitete staništa tih vrsta.

(33)Važno je osigurati postupno povećanje područja u dobrom stanju koja su pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ na čitavom području država članica i Unije dok se ne postigne povoljno referentno područje za svaki stanišni tip i dok najmanje 90 % tog područja na razini država članica ne bude u dobrom stanju kako bi se omogućilo ostvarivanje povoljnog stanja očuvanosti tih stanišnih tipova u Uniji.

(34)Važno je osigurati postupno povećanje kvalitete i količine staništa vrsta koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 92/43/EEZ i staništa divljih ptica koja su obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/147/EZ na čitavom području država članica i Unije dok se ne povećaju dovoljno da omogućuju dugoročni opstanak tih vrsta.

(35)Važno je da se stanje područja pokrivenih stanišnim tipovima koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe ne pogorša u odnosu na aktualnu situaciju imajući u vidu trenutačne potrebe za obnovom i zahtjev da se potrebe za obnovom ne povećaju dodatno u budućnosti. Međutim, prikladno je razmotriti mogućnost više sile, koja može dovesti do pogoršanja na područjima pokrivenima tim stanišnim tipovima, i neizbježnih preobrazbi staništa koje su izravno uzrokovane klimatskim promjenama ili nastaju kao posljedica plana ili projekta od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna druga manje štetna rješenja, što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju, ili plana ili projekta odobrenog u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 92/43/EEZ.

(36)Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. naglašava se potreba za strožim mjerama kako bi se obnovili narušeni morski ekosustavi, uključujući ekosustave bogate ugljikom te važna mrijestilišta i uzgajališta. Strategijom se najavljuje i da će Komisija predložiti novi akcijski plan za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava.

(37)Morski stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ široko su definirani i uključuju mnogo ekološki različitih podtipova s različitim potencijalom obnove, što državama članicama otežava uspostavu odgovarajućih mjera obnove na razini tih stanišnih tipova. Stoga bi morske stanišne tipove trebalo dodatno odrediti primjenom relevantnih razina klasifikacije morskih staništa prema europskom informacijskom sustavu o prirodi (EUNIS). Države članice trebale bi uspostaviti povoljna referentna područja za ostvarivanje povoljnog stanja očuvanosti svakog od tih stanišnih tipova ako ta referentna područja već nisu obuhvaćena nekim drugim propisom Unije.

(38)Ako je za zaštitu obalnih i morskih staništa potrebno regulirati aktivnosti ribarstva i akvakulture, primjenjuje se zajednička ribarstvena politika. Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 68 osobito se propisuje da se u okviru zajedničke ribarstvene politike treba provoditi pristup upravljanja ribarstvom utemeljen na ekosustavu kako bi se osiguralo da negativni utjecaji ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav budu što manji. Tom se uredbom propisuje i da u okviru te politike treba nastojati da se aktivnostima akvakulture i ribarstva izbjegava degradacija morskog okoliša.

(39)Kako bi se postigao cilj neprekidnog, dugoročnog i održivog oporavka biološki raznolike i otporne prirode, države članice trebale bi u potpunosti iskoristiti mogućnosti pružene u okviru zajedničke ribarstvene politike. U okviru isključive nadležnosti Unije kad je riječ o očuvanju morskih bioloških resursa države članice mogu poduzeti nediskriminirajuće mjere za upravljanje ribljim stokovima i njihovo očuvanje te održavanje ili poboljšanje stanja očuvanosti morskih ekosustava unutar 12 nautičkih milja. Osim toga, države članice koje imaju izravan upravljački interes mogu se dogovoriti da podnesu zajedničke preporuke za mjere očuvanja potrebne za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz prava Unije u području okoliša. Te će se mjere ocijeniti i donijeti u skladu s pravilima i postupcima propisanima zajedničkom ribarstvenom politikom. 

(40)Direktivom 2008/56/EZ zahtijeva se od država članica da surađuju bilateralno i u okviru regionalnih i podregionalnih mehanizama suradnje, uključujući regionalne konvencije o moru 69 , te preko regionalnih skupina osnovanih u okviru zajedničke ribarstvene politike kad je riječ o mjerama u području ribarstva.

(41)Važno je da se uspostave i mjere obnove za staništa određenih morskih vrsta, kao što su morski psi i raže, koja su obuhvaćena područjem primjene Konvencije o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja, ali izvan su područja primjene Direktive 92/43/EEZ jer ona imaju važnu funkciju u ekosustavu.

(42)Kao pomoć u obnovi i sprečavanju pogoršanja stanja kopnenih, slatkovodnih, obalnih i morskih staništa države članice imaju mogućnost odrediti dodatna područja kao „zaštićena područja” ili „strogo zaštićena područja”, provesti druge djelotvorne mjere očuvanja za pojedina područja i promicati mjere očuvanja privatnog zemljišta.

(43)Urbani ekosustavi čine otprilike 22 % kopnene površine u Uniji i na tom području živi većina građana Unije. Gradske zelene površine uključuju gradske šume, parkove i vrtove, urbane farme, drvorede uz ceste, gradske livade i gradske živice te su važna staništa za bioraznolikost, posebno biljaka, ptica i kukaca, uključujući oprašivače. Izvor su važnih usluga ekosustava, uključujući smanjenje rizika od prirodnih katastrofa (npr. poplave, učinci toplinskog otoka) i njihovu kontrolu, hlađenje, rekreaciju, pročišćavanje vode i zraka te ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama.

(44)Potrebno je naročito pojačati mjere kojima će se osigurati da gradske zelene površine više ne budu u opasnosti od narušavanja. Kako bi zelene površine u gradovima nastavile pružati potrebne usluge ekosustava, potrebno je zaustaviti njihov gubitak te ih obnoviti i povećati, među ostalim boljom integracijom zelene infrastrukture i prirodnih rješenja u prostorno planiranje te integracijom zelene infrastrukture, kao što su zeleni krovovi i zidovi, u projektiranje zgrada.

(45)Kako je navedeno u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030., potrebno je učiniti više za obnovu slatkovodnih ekosustava i prirodnih funkcija rijeka. Obnova slatkovodnih ekosustava trebala bi uključivati rad na obnovi prirodne longitudinalne i lateralne povezanosti rijeka i njihovih obalnih i poplavnih područja, među ostalim uklanjanjem prepreka kao pomoć pri ostvarivanju povoljnog stanja očuvanosti rijeka, jezera, aluvijalnih staništa i vrsta koje žive u tim staništima zaštićenih direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ te pri ispunjavanju ključne obveze iz Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. da se najmanje 25 000 km rijeka ponovno pretvori u rijeke slobodnog toka. Prilikom uklanjanja prepreka države članice trebale bi prvenstveno ukloniti zastarjele prepreke koje više nisu potrebne za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, unutarnju plovidbu, opskrbu vodom ili druge namjene.

(46)Stanje oprašivača u Uniji drastično se pogoršalo posljednjih desetljeća te se populacija svake treće vrste pčela i leptira smanjuje, a svaka deseta vrsta na rubu je izumiranja. Zbog oprašivanja divljih i uzgojenih biljaka oprašivači su neophodni za funkcioniranje kopnenih ekosustava, dobrobit ljudi i sigurnost opskrbe hranom. Gotovo 5 000 000 000 EUR godišnje poljoprivredne proizvodnje u EU-u može se izravno pripisati kukcima oprašivačima 70 .

(47)Na pozive Europskog parlamenta i Vijeća na rješavanje problema pogoršanja stanja oprašivača Komisija je 1. lipnja 2018. pokrenula inicijativu EU-a za oprašivače 71 . Izvješće o napretku u provedbi inicijative 72 pokazalo je da su i dalje prisutne znatne poteškoće u otklanjanju uzroka pogoršanja stanja oprašivača, uključujući uporabu pesticida. Europski parlament 73 i Vijeće 74 pozvali su na jačanje mjera za rješavanje problema pogoršanja stanja oprašivača i na uspostavu okvira za praćenje oprašivača na razini Unije te definiranje jasnih ciljeva i pokazatelja u pogledu obveze da se zaustavi trend pogoršanja njihova stanja. Europski revizorski sud preporučio je da Komisija uspostavi odgovarajuće mehanizme upravljanja i praćenja za aktivnosti kako bi se otklonile prijetnje oprašivačima 75 .

(48)Prijedlogom Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o održivoj uporabi sredstava za zaštitu bilja [donošenje je predviđeno 22. lipnja 2022., navesti naslov i broj donesenog akta kad budu dostupni] nastoji se regulirati jedan od uzroka pogoršanja stanja oprašivača zabranom uporabe pesticida na ekološki osjetljivim područjima, od kojih su mnoga obuhvaćena ovom Uredbom, na primjer na područjima na kojima žive vrste oprašivača koje su na europskim crvenim popisima 76 svrstane među one kojima prijeti izumiranje.

(49)Održivi, otporni i biološki raznoliki poljoprivredni ekosustavi potrebni su kao izvor sigurne, održive, hranjive i povoljne hrane. Poljoprivredni ekosustavi velike bioraznolikosti povećavaju i otpornost poljoprivrede na klimatske promjene i rizike za okoliš te istodobno jamče sigurnost hrane i sigurnost opskrbe hranom te otvaranje novih radnih mjesta na ruralnim područjima, posebno radnih mjesta povezanih s ekološkom poljoprivredom, ruralnim turizmom i rekreacijom. Stoga Unija treba poboljšati bioraznolikost na svojim poljoprivrednim zemljištima brojnim postojećim praksama kojima se može postići ili koje su korisne za povećanje bioraznolikosti, uključujući ekstenzivnu poljoprivredu. Ekstenzivna poljoprivreda ključna je za održavanje mnogih vrsta i staništa na područjima velike bioraznolikosti. Postoje brojne prakse ekstenzivne poljoprivrede koje imaju višestruke i znatne koristi za zaštitu bioraznolikosti, usluga ekosustava i obilježja krajobraza, primjerice precizna poljoprivreda, ekološka poljoprivreda, agroekologija, agrošumarstvo i trajni travnjaci niskog intenziteta.

(50)Potrebno je uspostaviti mjere obnove kako bi se povećala bioraznolikost poljoprivrednih ekosustava u cijeloj Uniji, među ostalim na područjima koja nisu pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ. Budući da ne postoji zajednička metoda za procjenu stanja poljoprivrednih ekosustava koja bi omogućila utvrđivanje posebnih ciljeva obnove za poljoprivredne ekosustave, primjereno je utvrditi opću obvezu za povećanje bioraznolikosti poljoprivrednih ekosustava i mjeriti ispunjenje te obveze na temelju postojećih pokazatelja.

(51)S obzirom na to da su ptice poljoprivrednih staništa dobro poznat i prihvaćen ključni pokazatelj zdravlja poljoprivrednih ekosustava, primjereno je odrediti ciljeve za obnovu njihovih populacija. Postizanje tih ciljeva bila bi obveza država članica, a ne pojedinačnih poljoprivrednika. Države članice trebale bi ostvariti te ciljeve uvođenjem učinkovitih mjera obnove poljoprivrednog zemljišta, suradnjom s poljoprivrednicima i drugim dionicima te pružanjem potpore poljoprivrednicima i drugim dionicima u njihovoj izradi i provedbi.

(52)Obilježja krajobraza velike raznolikosti na poljoprivrednom zemljištu, uključujući granične pojaseve, zemljišta na ugaru s rotacijom ili bez rotacije, živice, pojedinačna stabla ili skupine stabala, drvorede, granična područja polja, manje površine, kanale, rječice, manja močvarna područja, terase, kamene strukture, kamene zidove, jezerca i kulturna obilježja prostor su za divlje biljke i životinje, uključujući oprašivače, sprečavaju eroziju i iscrpljivanje tla, pročišćavaju zrak i vodu, podupiru ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama te podupiru produktivnost u poljoprivredi usjeva koji ovise o oprašivanju. Plodonosna stabla koja su dio poljoprivredno-šumarskih sustava za obradiva zemljišta i produktivni elementi neplodonosnih živica isto se tako mogu smatrati obilježjima krajobraza velike raznolikosti ako se ne tretiraju gnojivom ili pesticidima i ako se žetva obavlja samo kad to ne bi ugrozilo visoke razine bioraznolikosti. Stoga bi trebalo postaviti zahtjev za postizanje trenda povećanja udjela poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti. Takav zahtjev omogućio bi Uniji da ispuni jednu drugu ključnu obvezu iz Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030., a to je da barem 10 % poljoprivrednog zemljišta ima obilježja krajobraza velike raznolikosti. Trendovi povećanja trebali bi se postići i za druge postojeće pokazatelje, kao što su indeks populacije travnjačkih leptira i zalihe organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima.

(53)Cilj je zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) podupiranje i jačanje zaštite okoliša, uključujući bioraznolikost. Jedan od posebnih ciljeva te politike je pridonijeti zaustavljanju procesa gubitka bioraznolikosti i pokretanju procesa njezina oporavka, poboljšati usluge ekosustava te očuvati staništa i krajobraze. Novim standardom uvjetovanosti ZPP-a br. 8 o dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima (GAEC 8) 77 propisano je da korisnici plaćanja povezanih s površinom moraju namijeniti najmanje 4 % obradivog zemljišta na razini poljoprivrednog gospodarstva neproizvodnim površinama i obilježjima, uključujući zemljište ostavljeno na ugaru, te očuvati postojeća obilježja krajobraza. Udio od 4 % za usklađenost sa tim standardom može se smanjiti na 3 % ako su ispunjeni određeni preduvjeti 78 . Ispunjavanjem te obveze države članice ostvarit će pozitivan trend u pogledu obilježja krajobraza visoke raznolikosti na poljoprivrednom zemljištu. Osim toga, u okviru ZPP-a države članice mogu uspostaviti ekosheme za poljoprivredne prakse na poljoprivrednim površinama, primjerice održavanje i stvaranje obilježja krajobraza ili neproizvodnih površina. Slično tome, države članice u svoje strateške planove u okviru ZPP-a mogu uključiti i obveze u području poljoprivrede, okoliša i klime, među ostalim poboljšano upravljanje obilježjima krajobraza koje nadilazi uvjete GAEC 8 i/ili ekosheme. Projektima u području prirode i biološke raznolikosti u okviru programa LIFE kojima se podupire provedba Direktive 92/43/EEZ i Direktive 2009/147/EZ, kao i Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030., pomoći će se i u usmjeravanju biološke raznolikosti na poljoprivrednom zemljištu Europe prema oporavku do 2030.

(54)Obnova i ponovno natapanje 79 organskih tla 80 koja čine isušena tresetišta i upotrebljavaju se u poljoprivredne svrhe (tj. travnjaci i zemljište pod usjevima) pomažu u postizanju znatnih koristi od bioraznolikosti, znatnog smanjenja emisija stakleničkih plinova i drugih koristi za okoliš te istodobno pridonose raznolikosti poljoprivrednog krajobraza. Državama članicama na raspolaganju su brojne mjere obnove isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, od prenamjene zemljišta pod usjevima u trajni travnjak i mjera ekstenzifikacije praćenih smanjenim isušivanjem do potpunog ponovnog natapanja uz mogućnost paludikulturne uporabe ili uspostave vegetacije od koje nastaje treset. Najznačajnije klimatske koristi nastaju obnovom i ponovnim natapanjem poljoprivrednih zemljišta, nakon čega slijedi obnova intenzivnih travnjaka. Kako bi se omogućila fleksibilna obnova isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, države članice mogu mjere obnove i ponovno natapanje isušenih tresetišta u područjima na kojima se vadi treset te, u određenoj mjeri, obnovu i ponovno natapanje isušenih tresetišta koja se upotrebljavaju za druge namjene (na primjer šume) smatrati doprinosom postizanju ciljeva za isušena tresetišta koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe.

(55)Kako bi se u potpunosti iskoristile koristi od bioraznolikosti, obnovu i ponovno natapanje područja isušenih tresetišta trebalo bi provoditi i izvan područja močvarnih stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ koje je potrebno obnoviti i ponovno uspostaviti. Podaci o opsegu organskih tla te njihovim emisijama i uklanjanjima stakleničkih plinova prate se i stavljaju na raspolaganje u sklopu izvješćivanja o sektoru LULUCF u nacionalnim inventarima stakleničkih plinova koje države članice vode i podnose UNFCCC-u. Obnovljena i ponovno natopljena tresetišta mogu se nastaviti produktivno upotrebljavati na druge načine. Na primjer, paludikultura, praksa poljoprivrede na vlažnim tresetištima, može uključivati uzgoj različitih vrsta trski, određenih vrsta drveća, borovnica i brusnica te maha tresetara, kao i ispašu s vodenim bivolima. Takve prakse trebale bi se temeljiti na načelima održivog upravljanja i biti usmjerene na povećanje bioraznolikosti kako bi mogle imati veliku financijsku i ekološku vrijednost. Paludikultura može biti korisna i za nekoliko vrsta koje su ugrožene u Uniji te može olakšati povezanost močvarnih područja i povezanih populacija vrsta u Uniji. Sredstva za financiranje mjera za obnovu i ponovno natapanje isušenih tresetišta te za nadoknadu mogućeg gubitka prihoda mogu doći iz različitih izvora, uključujući rashode u okviru proračuna Unije i Unijine programe financiranja.

(56)U novoj strategiji EU-a za šume do 2030. 81 navedena je potreba za obnovom bioraznolikosti šuma. Šume i druga šumovita zemlja pokrivaju više od 43,5 % kopnene površine EU-a. Šumski ekosustavi koji se odlikuju velikom bioraznolikošću osjetljivi su na klimatske promjene, ali su isto tako prirodni saveznik u prilagodbi na klimatske promjene i rizike povezane s klimom te borbi protiv njih, među ostalim zahvaljujući svojim funkcijama zaliha ugljika i ponora ugljika, a pružaju i brojne druge ključne usluge ekosustava i koristi, na primjer time što su izvor drvne sirovine i drva, hrane i drugih nedrvnih proizvoda te omogućuju regulaciju klime, stabilizaciju tla i kontrolu erozije te pročišćavanje zraka i vode.

(57)Potrebno je uspostaviti mjere obnove kako bi se povećala bioraznolikost šumskih ekosustava u cijeloj Uniji, među ostalim na područjima koja nisu pokrivena stanišnim tipovima obuhvaćenima područjem primjene Direktive 92/43/EEZ. Budući da ne postoji zajednička metoda za procjenu stanja šumskih ekosustava koja bi omogućila utvrđivanje posebnih ciljeva obnove za šumske ekosustave, primjereno je utvrditi opću obvezu za povećanje bioraznolikosti šumskih ekosustava i mjeriti ispunjenje te obveze na temelju postojećih pokazatelja, kao što su stojeće i ležeće mrtvo drvo, udio šuma raznodobne strukture, povezanost šuma, indeks čestih vrsta ptica šumskih staništa 82 i zaliha organskog ugljika.

(58)Ciljevi obnove i obveze za staništa i vrste zaštićene na temelju direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZ za oprašivače te za slatkovodne, urbane, poljoprivredne i šumske ekosustave trebali bi biti komplementarni i djelovati u sinergiji kako bi se postigao sveobuhvatni cilj obnove ekosustava kopnenih i morskih područja Unije. Mjere obnove koje su potrebne za postizanje jednog posebnog cilja u mnogim će slučajevima pridonijeti postizanju drugih ciljeva ili obveza. Stoga bi države članice trebale strateški planirati mjere obnove kako bi što učinkovitije pridonijele oporavku prirode diljem Unije. Mjere obnove također bi trebalo planirati tako da pridonesu ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama te sprečavanju i kontroli posljedica prirodnih katastrofa. Njima bi se trebalo nastojati optimirati ekološke, gospodarske i socijalne funkcije ekosustava, uključujući njihov potencijal produktivnosti, uzimajući u obzir njihov doprinos održivom razvoju relevantnih regija i zajednica. Važno je da države članice izrade detaljne nacionalne planove obnove na temelju najboljih dostupnih znanstvenih dokaza te da se javnosti omogući pravodobno i djelotvorno sudjelovanje u izradi planova. Države članice trebale bi uzeti u obzir posebne uvjete i potrebe na svojem državnom području kako bi planovima mogle odgovoriti na relevantne pritiske, prijetnje i uzroke gubitka bioraznolikosti te bi trebale surađivati radi ostvarivanja prekogranične obnove i povezanosti.

(59)Kako bi se ostvarile sinergije među različitim mjerama koje su već uspostavljene ili će tek biti uspostavljene radi zaštite, očuvanja i obnove prirode u Uniji, države članice trebale bi uzeti u obzir sljedeće pri izradi svojih nacionalnih planova obnove: mjere očuvanja uspostavljene za područja mreže Natura 2000 i prioritetne akcijske okvire razvijene u skladu s direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, mjere za postizanje dobrog ekološkog i kemijskog stanja vodnih tijela uključene u planove upravljanja riječnim slivovima izrađene u skladu s Direktivom 2000/60/EZ, morske strategije za postizanje dobrog stanja okoliša u svim morskim regijama u Uniji razvijene u skladu s Direktivom 2008/56/EZ, nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka razvijene u skladu s Direktivom (EU) 2016/2284 te nacionalne strategije i akcijske planove za bioraznolikost razvijene u skladu s člankom 6. Konvencije o biološkoj raznolikosti, kao i mjere očuvanja donesene u skladu s Uredbom br. 1380/2013 i tehničke mjere donesene u skladu s Uredbom (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća 83 .

(60)Radi dosljednosti između ciljeva ove Uredbe i Direktive (EU) 2018/2001 84 , Uredbe (EU) 2018/1999 85 i Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kad je riječ o promicanju energije iz obnovljivih izvora 86 , posebno tijekom izrade nacionalnih planova obnove, države članice trebale bi razmotriti potencijal doprinosa projekata u području energije iz obnovljivih izvora ispunjavanju ciljeva obnove prirode.

(61)S obzirom na važnost dosljednog rješavanja dvostrukog izazova koji predstavljaju gubitak bioraznolikosti i klimatske promjene, pri obnovi bioraznolikosti trebalo bi uzeti u obzir uvođenje energije iz obnovljivih izvora i obrnuto. U Komunikaciji „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” 87 navedeno je da bi države članice trebale brzo mapirati kopnena i morska područja te procijeniti i osigurati njihovu odgovarajuću raspoloživost za projekte u području energije iz obnovljivih izvora, razmjerno svojim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, doprinosima revidiranom cilju za energiju iz obnovljivih izvora do 2030. te drugim čimbenicima kao što su dostupnost resursa, mrežna infrastruktura i ciljevi Strategije EU-a za bioraznolikost. Komisijinim Prijedlogom direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti 88 te Preporukom Komisije o ubrzavanju postupaka izdavanja dozvola za projekte u području energije iz obnovljivih izvora i pojednostavnjenju sklapanja ugovora o kupnji energije 89 , koji su doneseni 18. svibnja 2022., predviđa se i utvrđivanje glavnih područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. To su posebne lokacije na kopnu ili moru koje su osobito prikladne za postavljanje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, osim uređaja za izgaranje biomase, na kojima se ne očekuje da će uvođenje određene vrste energije iz obnovljivih izvora imati znatan utjecaj na okoliš s obzirom na posebnosti odabranog područja. Države članice trebale bi dati prednost umjetnim i izgrađenim površinama, kao što su krovovi, prometna infrastruktura, parkirališta, odlagališta otpada, industrijska područja, rudnici, umjetna kopnena vodna tijela, jezera ili akumulacije te, prema potrebi, mjesta za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda, kao i degradirana zemljišta koja se ne mogu koristiti za poljoprivredu. Prilikom određivanja glavnih područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora države članice trebale bi izbjegavati zaštićena područja i uzeti u obzir nacionalne planove obnove prirode. Države članice trebale bi koordinirati razvoj nacionalnih planova obnove i određivanje glavnih područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Tijekom pripreme planova za obnovu prirode države članice trebale bi osigurati sinergije s već određenim glavnim područjima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, kao i da funkcioniranje glavnih područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uključujući postupke izdavanja dozvola primjenjive u glavnim područjima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora predviđene Direktivom (EU) 2018/2001, ostane nepromijenjeno.

(62)Kako bi se postigle sinergije s mjerama obnove koje su već planirane ili uspostavljene u državama članicama, te mjere obnove prepoznaju se i uzimaju u obzir u nacionalnim planovima obnove. S obzirom na hitnost na koju se ukazalo u izvješću IPCC-a iz 2022. o poduzimanju djelovanja za obnovu narušenih ekosustava, države članice trebale bi provesti te mjere istodobno s izradom planova obnove.

(63)U nacionalnim planovima obnove trebalo bi uzeti u obzir i rezultate istraživačkih projekata relevantnih za procjenu stanja ekosustava, utvrđivanje i uvođenje mjera obnove te praćenje.

(64)Primjereno je uzeti u obzir posebnu situaciju u najudaljenijim regijama Unije, navedenima u članku 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u kojem su propisane posebne mjere za potporu tim regijama. Kako je predviđeno u Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030., posebna pozornost trebala bi se posvetiti zaštiti i obnovi ekosustava u najudaljenijim regijama zbog iznimno velike vrijednosti bioraznolikosti.

(65)Europska agencija za okoliš (EEA) trebala bi pomoći državama članicama u izradi nacionalnih planova obnove te u praćenju napretka prema postizanju ciljeva i ispunjavanju obveza u pogledu obnove. Komisija bi trebala procijeniti jesu li nacionalni planovi obnove primjereni za postizanje tih ciljeva i ispunjavanje tih obveza.

(66)Izvješće Komisije o stanju prirode iz 2020. pokazalo je da znatan dio informacija o kojima države članice izvješćuju u skladu s člankom 17. Direktive Vijeća 92/43/EEZ 90 i člankom 12. Direktive 2009/147/EZ, osobito o stanju očuvanosti i trendovima staništa i vrsta zaštićenih tim direktivama, potječe iz djelomičnih istraživanja ili se temelji samo na mišljenju stručnjaka. To je izvješće pokazalo i da stanje nekoliko stanišnih tipova i vrsta zaštićenih na temelju Direktive 92/43/EEZ još uvijek nije poznato. Kako bi se podržali pouzdani i znanstveno utemeljeni nacionalni planovi obnove, potrebno je doznati podatke koji nedostaju i uložiti u praćenje i nadzor. Kako bi se povećala pravodobnost, djelotvornost i usklađenost različitih metoda praćenja, pri praćenju i nadzoru trebalo bi se u najvećoj mogućoj mjeri koristiti rezultatima istraživačkih i inovacijskih projekata koje financira Unija i novim tehnologijama, kao što su in situ praćenje i daljinsko istraživanje s pomoću svemirskih podataka i usluga u okviru Svemirskog programa Unije (EGNOS/Galileo i Copernicus). Misijama EU-a „Obnova naših oceana i voda”, „Prilagodba klimatskim promjenama” i „Plan za tlo za Europu” podržat će se provedba ciljeva obnove 91 .

(67)Radi praćenja napretka u provedbi nacionalnih planova obnove, uspostavljenih mjera obnove, područja koja podliježu mjerama obnove i podataka o inventaru prepreka kontinuitetu rijeka trebalo bi uvesti sustav kojim se od država članica traži da uspostave, ažuriraju i stave na raspolaganje relevantne podatke o rezultatima takvog praćenja. Pri slanju podataka Komisiji elektroničkim putem trebalo bi upotrebljavati sustav Reportnet Europske agencije za okoliš i nastojati što više smanjiti administrativno opterećenje za sve subjekte. Kako bi se osigurala odgovarajuća infrastruktura za javni pristup, izvješćivanje i razmjenu podataka među javnim tijelima, države članice bi specifikacije podataka prema potrebi trebale temeljiti na onima iz Direktive 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 92 , Direktive 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 93 i Direktive (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća 94 .

(68)Kako bi se zajamčila djelotvorna provedba ove Uredbe, Komisija bi trebala pružiti potporu državama članicama na njihov zahtjev putem Instrumenta za tehničku potporu 95 , kojim se pruža korisniku prilagođena tehnička potpora za osmišljavanje i provedbu reformi. Tehnička potpora uključuje, na primjer, jačanje administrativnih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnih okvira i razmjenu relevantnih primjera najbolje prakse.

(69)Komisija bi trebala izvijestiti o napretku država članica u ispunjavanju ciljeva i obveza u pogledu obnove iz ove Uredbe na temelju izvješća o napretku na razini Unije koje sastavlja EEA te drugih analiza i izvješća koje države članice stave na raspolaganje u relevantnim područjima politike, kao što su priroda, pomorstvo i vode.

(70)Kako bi se postigli ciljevi i obveze utvrđeni u ovoj Uredbi, iznimno je važno da se provedu odgovarajuća privatna i javna ulaganja u obnovu, a države članice trebale bi u svoje nacionalne proračune uključiti rashode za ciljeve bioraznolikosti, među ostalim u vezi s oportunitetnim i prijelaznim troškovima koji proizlaze iz provedbe nacionalnih planova obnove, i razmotriti način na koji se troše sredstva Unije. Kad je riječ o financiranju sredstvima Unije, rashodi u okviru proračuna Unije i programa Unije za financiranje, kao što su Program za okoliš i djelovanje u području klime (LIFE) 96 , Europski fond za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu (EFPRA) 97 , Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) 98 , Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP), Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijski fond 99 i Fond za pravednu tranziciju 100 te Okvirni program Unije za istraživanja i inovacije Obzor Europa 101 , pridonose ciljevima bioraznolikosti zahvaljujući ambiciji da se tim ciljevima 2024. namijeni 7,5 % godišnje potrošnje u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027. 102 te da im se 2026. i 2027. namijeni 10 % godišnje potrošnje. Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF) 103 dodatan je izvor financiranja za zaštitu i obnovu bioraznolikosti i ekosustava. Kad je riječ o programu LIFE, posebnu pozornost trebalo bi obratiti na odgovarajuću primjenu strateških projekata za prirodu kao posebnog alata koji bi mogao pomoći u provedbi ove Uredbe uključivanjem dostupnih financijskih sredstava na djelotvoran i učinkovit način.

(71)Dostupan je niz inicijativa EU-a te nacionalnih i privatnih inicijativa za poticanje privatnog financiranja, kao što je program InvestEU 104 , koji nudi mogućnosti za mobilizaciju javnog i privatnog financiranja za, među ostalim, poboljšanje prirode i bioraznolikosti provedbom projekata zelene i plave infrastrukture te sekvestracije ugljika kao zelenog poslovnog modela 105 .

(72)Pri izradi i provedbi svojih nacionalnih planova obnove države članice trebale bi promicati pošten pristup kojim se obuhvaćaju svi dijelovi društva tako što će predvidjeti procese za sudjelovanje javnosti i razmotriti potrebe lokalnih zajednica i dionika.

(73)Prema Uredbi (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća 106 strateški planovi u okviru ZPP-a trebali bi pridonijeti postizanju dugoročnih nacionalnih ciljnih vrijednosti koje su utvrđene u zakonodavnim aktima navedenima u Prilogu XIII. toj uredbi ili proizlaze iz njih te bi trebali biti usklađeni s tim ciljnim vrijednostima. Ovu Uredbu o obnovi prirode trebalo bi uzeti u obzir kad Komisija, u skladu s člankom 159. Uredbe (EU) 2021/2115, do 31. prosinca 2025. bude preispitivala popis utvrđen u Prilogu XIII. toj uredbi.

(74)U skladu s obvezom iz Osmog programa djelovanja za okoliš do 2030. 107 države članice trebale bi postupno ukinuti subvencije štetne za okoliš na nacionalnoj razini te ostvarivati najveću moguću korist od instrumenata koji se temelje na tržištu i zelenih proračunskih instrumenata, uključujući one koji su potrebni za osiguravanje socijalno pravedne tranzicije, te podupirati poduzeća i druge dionike u razvoju standardizirane prakse za računovodstvo prirodnog kapitala.

(75)Kako bi se zajamčila potrebna prilagodba ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene priloga od I. do VII. radi prilagodbe skupine staništa, ažuriranja informacija o indeksu čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa te prilagodbe popisa pokazatelja bioraznolikosti za poljoprivredne ekosustave, popisa pokazatelja bioraznolikosti za šumske ekosustave i popisa morskih vrsta u skladu s najnovijim znanstvenim dokazima i primjerima mjera obnove. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.52 Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(76)Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se utvrdile metoda za praćenje oprašivača i metode za praćenje pokazatelja za poljoprivredne ekosustave navedenih u Prilogu IV. ovoj Uredbi i pokazatelja za šumske ekosustave navedenih u Prilogu VI. ovoj Uredbi, kako bi se razvio okvir za utvrđivanje zadovoljavajućih razina oprašivača, pokazatelja za poljoprivredne ekosustave navedenih u Prilogu IV. ovoj Uredbi i pokazatelja za šumske ekosustave navedenih u Prilogu VI. ovoj Uredbi, kako bi se uspostavio jedinstveni format nacionalnih planova obnove te kako bi se utvrdili format, struktura i detaljni postupci za slanje podataka i informacija Komisiji elektroničkim putem. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 108 .

(77)Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe. U skladu sa stavkom 22. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva ta bi se evaluacija trebala temeljiti na kriterijima učinkovitosti, djelotvornosti, važnosti, usklađenosti i dodane vrijednosti za EU te bi trebala biti temelj za procjene učinka mogućih daljnjih djelovanja. Osim toga, Komisija bi trebala procijeniti potrebu za određivanjem dodatnih ciljeva obnove na temelju zajedničkih metoda za procjenu stanja ekosustava koji nisu obuhvaćeni člancima 4. i 5., uzimajući u obzir najnovije znanstvene dokaze.

(78)S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.
Predmet

1.Ovom Uredbom utvrđuju se pravila kako bi se pridonijelo:

(a)neprekidnom, dugoročnom i održivom oporavku biološki raznolike i otporne prirode na svim kopnenim i morskim područjima Unije obnovom ekosustava;

(b)postizanju sveobuhvatnih ciljeva Unije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama;

(c)ispunjavanju međunarodnih obveza Unije.

2.Ovom Uredbom uspostavlja se okvir unutar kojeg države članice bez odgode uvode djelotvorne mjere obnove usmjerene na pojedina područja kojima će se do 2030. zajednički obuhvatiti barem 20 % kopnenih i morskih područja Unije, a do 2050. svi ekosustavi koje je potrebno obnoviti.

Članak 2.
Zemljopisno područje primjene

Ova Uredba primjenjuje se na ekosustave navedene u člancima od 4. do 10.:

(a)na području država članica;

(b)u vodama, na morskom dnu i podtlu na morskoj strani od osnovne crte od koje se mjeri širina teritorijalnih voda sve do najdaljeg dosega područja na kojem država članica ostvaruje suverena prava u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982.

Članak 3.
Definicije 

Primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)„ekosustav” znači dinamična cjelina zajednica biljaka, životinja i mikroorganizama i njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica te uključuje stanišne tipove, staništa vrsta i populacije vrsta;

(2)„stanište vrste” znači okoliš određen specifičnim abiotičkim i biotičkim čimbenicima, u kojima vrsta živi u bilo kojoj fazi svojeg biološkog ciklusa;

(3)„obnova” znači postupak aktivnog ili pasivnog pomaganja, kao sredstvo očuvanja ili povećanja bioraznolikosti i otpornosti ekosustava, da se ekosustav vrati u dobro stanje ili usmjeri prema njemu, da se stanišni tip vrati na najvišu razinu stanja koja se može postići i u svoje povoljno referentno područje, da se vrati dostatna kvaliteta i količina staništa vrsta ili da se populacije vrsta vrate na zadovoljavajuće razine;

(4)„dobro stanje” znači stanje u kojem ključna obilježja ekosustava, točnije njegovo fizikalno, kemijsko, kompozicijsko, strukturno i funkcionalno stanje, i njegova obilježja krajobraza i morskog krajobraza odražavaju visoku razinu ekološke cjelovitosti, stabilnosti i otpornosti koje su potrebne za njegovo dugoročno održavanje;

(5)„povoljno referentno područje” znači ukupno područje stanišnog tipa u određenoj biogeografskoj ili morskoj regiji na nacionalnoj razini koje se smatra najmanjim potrebnim područjem za dugoročnu održivost tog stanišnog tipa i njegovih vrsta, te svih njezinih znatnih ekoloških varijacija u njezinu prirodnom arealu, i koje se sastoji od područja stanišnog tipa i, ako to područje nije dovoljno, od područja potrebnog za ponovnu uspostavu stanišnog tipa;

(6)„dostatna kvaliteta staništa” znači kvaliteta staništa vrste koja omogućuje ispunjavanje ekoloških zahtjeva vrste u svakoj fazi njezina biološkog ciklusa tako da se ona dugoročno održava kao komponenta svojeg staništa sposobna za život u svojem prirodnom arealu;

(7)„dostatna količina staništa” znači količina staništa vrste koja omogućuje ispunjavanje ekoloških zahtjeva vrste u svakoj fazi njezina biološkog ciklusa tako da se ona dugoročno održava kao komponenta svojeg staništa sposobna za život u svojem prirodnom arealu;

(8) „oprašivač” znači divlja životinja koja prenosi pelud od prašnice biljke do njuške tučka biljke, čime omogućuje oplodnju i proizvodnju sjemena;

(9)„pogoršanje stanja populacija oprašivača” znači smanjenje broja i/ili raznolikosti oprašivača;

(10)„lokalna upravna jedinica” znači upravna jedinica niske razine u državi članici, koja se nalazi ispod pokrajine, regije ili države, a uspostavljena je u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća 109 ; 

(11)„gradovi” znači lokalne upravne jedinice u kojima najmanje 50 % stanovništva živi u jednom ili više urbanih središta, što se mjeri s pomoću stupnja urbanizacije utvrđenog u skladu s člankom 4.b stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1059/2003;

(12)„manji gradovi i predgrađa” znači lokalne upravne jedinice u kojima manje od 50 % stanovništva živi u urbanom središtu, ali najmanje 50 % stanovništva živi u urbanom klasteru, što se mjeri s pomoću stupnja urbanizacije utvrđenog u skladu s člankom 4.b stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1059/2003;

(13)„gradska zelena površina” znači sve zelene površine u gradovima, širokolisne šume, šume četinjača, mješovite šume, prirodni travnjaci, tresetišta i vrištine, sukcesija šume (zemljišta u zarastanju) i područja s oskudnom vegetacijom u gradovima i manjim gradovima i predgrađima koji se izračunavaju na temelju podataka dobivenih u okviru usluge praćenja stanja kopna programa Copernicus kako je uspostavljena Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća 110 ;

(14)„prekrivenost gradova krošnjama stabala” znači ukupna površina pokrivenosti drvećem u gradovima i manjim gradovima i predgrađima koja se izračunava na temelju podataka o gustoći pokrivenosti drvećem dobivenih u okviru usluge praćenja stanja kopna programa Copernicus kako je uspostavljena Uredbom (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća.

(15)„glavna područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora” znači glavna područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora kako su definirana u članku 2. točki 9.a Direktive 2018/2001/EU Europskog parlamenta i Vijeća 111 .

POGLAVLJE II.

CILJEVI I OBVEZE U POGLEDU OBNOVE

Članak 4.
Obnova kopnenih, obalnih i slatkovodnih ekosustava

1.Države članice uspostavljaju mjere obnove koje su potrebne kako bi se u dobro stanje dovela područja stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. koja nisu u dobrom stanju. Te se mjere do 2030. uspostavljaju za najmanje 30 % područja koje nije u dobrom stanju u svakoj skupini stanišnih tipova navedenoj u Prilogu I., kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 12., te za najmanje 60 % tog područja do 2040. i najmanje 90 % tog područja do 2050.

2.Države članice uspostavljaju mjere obnove koje su potrebne za ponovnu uspostavu stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. na područjima koja nisu pokrivena tim stanišnim tipovima. Te se mjere do 2030. uspostavljaju za područja koja čine najmanje 30 % dodatne ukupne površine koja je potrebna kako bi se postiglo ukupno povoljno referentno područje u svakoj skupini stanišnih tipova navedenoj u Prilogu I., kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 12., te do 2040. za područja koja čine najmanje 60 % te površine i do 2050. za područja koja čine 100 % te površine.

3.Države članice uspostavljaju mjere obnove za kopnena, obalna i slatkovodna staništa vrsta navedenih u prilozima II., IV. i V. Direktivi 92/43/EEZ i za kopnena, obalna i slatkovodna staništa divljih ptica obuhvaćenih Direktivom 2009/147/EZ koje su potrebne za poboljšanje kvalitete i količine tih staništa, među ostalim njihovom ponovnom uspostavom, i za poboljšanje povezanosti dok se ne postigne dostatna kvaliteta i količina tih staništa.

4.Utvrđivanje najpogodnijih područja za mjere obnove u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ovog članka temelji se na najboljim dostupnim spoznajama i najnovijim znanstvenim dokazima o stanju stanišnih tipova navedenih u Prilogu I., koje se mjeri na temelju strukture i funkcija potrebnih za njihovo dugoročno održavanje, uključujući njihove tipične vrste, kako je navedeno u članku 1. točki (e) Direktive 92/43/EEZ, te o kvaliteti i količini staništa vrsta iz stavka 3. ovog članka. Ako je stanje stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. nepoznato, smatra se da područje na kojem se ti stanišni tipovi nalaze nije u dobrom stanju.

5.Mjerama obnove iz stavaka 1. i 2. uzimaju se u obzir potreba za boljom povezanošću stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. i ekološki zahtjevi vrsta iz stavka 3. koje obitavaju u tim stanišnim tipovima.

6.Države članice osiguravaju da se stanje stanišnih tipova navedenih u Prilogu I. na područjima na kojima se primjenjuju mjere obnove u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. stalno poboljšava dok se ne postigne dobro stanje i da se kvaliteta staništa vrsta iz stavka 3. stalno unaprjeđuje dok se ne postigne dostatna kvaliteta tih staništa. Države članice osiguravaju da na područjima na kojima je postignuto dobro stanje i dostatna kvaliteta staništa vrsta ne dođe do pogoršanja.

7.Države članice osiguravaju da na područjima na kojima se nalaze stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. ne dođe do pogoršanja.

8.Izvan područja mreže Natura 2000 neispunjavanje obveza utvrđenih u stavcima 6. i 7. opravdano je ako su mu uzrok:

(a)viša sila;

(b)neizbježne preobrazbe staništa koje izravno uzrokuju klimatske promjene; ili

(c)projekt od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna druga manje štetna rješenja, što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju.

9.Za područja mreže Natura 2000 neispunjavanje obveza utvrđenih u stavcima 6. i 7. opravdano je ako su mu uzrok:

(a)viša sila;

(b)neizbježne preobrazbe staništa koje izravno uzrokuju klimatske promjene; ili

(c)plan ili projekt odobren u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 92/43/EEZ.

10.Države članice osiguravaju sljedeće:

(a)povećanje površine staništa u dobrom stanju za stanišne tipove navedene u Prilogu I. dok se dobro stanje ne postigne na najmanje 90 % područja i dok se povoljno referentno područje ne postigne za svaki stanišni tip u svakoj biogeografskoj regiji na njihovu državnom području;

(b)trend povećanja u smjeru dostatne kvalitete i količine kopnenih, obalnih i slatkovodnih staništa vrsta iz priloga II., IV. i V. Direktivi 92/43/EEZ i vrsta obuhvaćenih Direktivom 2009/147/EZ.

Članak 5.
Obnova morskih ekosustava 

1.Države članice uspostavljaju mjere obnove koje su potrebne kako bi se u dobro stanje dovela područja stanišnih tipova navedenih u Prilogu II. koja nisu u dobrom stanju. Te se mjere do 2030. uspostavljaju za najmanje 30 % područja koje nije u dobrom stanju u svakoj skupini stanišnih tipova navedenoj u Prilogu II., kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 12., te za najmanje 60 % tog područja do 2040. i najmanje 90 % tog područja do 2050.

2.Države članice uspostavljaju mjere obnove koje su potrebne za ponovnu uspostavu stanišnih tipova navedenih u Prilogu II. na područjima koja nisu pokrivena tim stanišnim tipovima. Te se mjere do 2030. uspostavljaju za područja koja čine najmanje 30 % dodatne ukupne površine koja je potrebna kako bi se postiglo ukupno povoljno referentno područje u svakoj skupini stanišnih tipova, kako je kvantificirano u nacionalnom planu obnove iz članka 12., te do 2040. za područja koja čine najmanje 60 % te površine i do 2050. za područja koja čine 100 % te površine.

3.Države članice uspostavljaju mjere obnove za morska staništa vrsta navedenih u Prilogu III. i prilozima II., IV. i V. Direktivi 92/43/EEZ i za morska staništa divljih ptica obuhvaćenih Direktivom 2009/147/EZ koje su potrebne za poboljšanje kvalitete i količine tih staništa, među ostalim njihovom ponovnom uspostavom, i za poboljšanje povezanosti dok se ne postigne dostatna kvaliteta i količina tih staništa.

4.Utvrđivanje najpogodnijih područja za mjere obnove u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. temelji se na najboljim dostupnim spoznajama i najnovijim znanstvenim dokazima o stanju stanišnih tipova navedenih u Prilogu II., koje se mjeri na temelju strukture i funkcija potrebnih za njihovo dugoročno održavanje, uključujući njihove tipične vrste, iz članka 1. točke (e) Direktive 92/43/EEZ, te o kvaliteti i količini staništa vrsta iz stavka 3. Ako je stanje stanišnih tipova navedenih u Prilogu II. nepoznato, smatra se da područje na kojem se ti stanišni tipovi nalaze nije u dobrom stanju.

5.Mjerama obnove iz stavaka 1. i 2. uzimaju se u obzir potreba za boljom povezanošću stanišnih tipova navedenih u Prilogu II. i ekološki zahtjevi vrsta iz stavka 3. koje obitavaju u tim stanišnim tipovima.

6.Države članice osiguravaju da se stanje stanišnih tipova navedenih u Prilogu II. na područjima na kojima se primjenjuju mjere obnove u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. stalno poboljšava dok se ne postigne dobro stanje i da se kvaliteta staništa vrsta iz stavka 3. stalno unaprjeđuje dok se ne postigne dostatna kvaliteta tih staništa. Države članice osiguravaju da na područjima na kojima je postignuto dobro stanje i dostatna kvaliteta staništa vrsta ne dođe do pogoršanja.

7.Države članice osiguravaju da na područjima na kojima se nalaze stanišni tipovi navedeni u Prilogu II. ne dođe do pogoršanja.

8.Izvan područja mreže Natura 2000 neispunjavanje obveza utvrđenih u stavcima 6. i 7. opravdano je ako su mu uzrok:

(a)viša sila;

(b)neizbježne preobrazbe staništa koje izravno uzrokuju klimatske promjene; ili

(c)projekt od prevladavajućeg javnog interesa za koji nisu dostupna druga manje štetna rješenja, što se utvrđuje u svakom pojedinom slučaju.

9.Za područja mreže Natura 2000 neispunjavanje obveza utvrđenih u stavcima 6. i 7. opravdano je ako su mu uzrok:

(a)viša sila;

(b)neizbježne preobrazbe staništa koje izravno uzrokuju klimatske promjene; ili

(c)plan ili projekt odobren u skladu s člankom 6. stavkom 4. Direktive 92/43/EEZ.

10.Države članice osiguravaju sljedeće:

(a)povećanje područja staništa u dobrom stanju za stanišne tipove navedene u Prilogu II. dok se dobro stanje ne postigne na najmanje 90 % područja i dok se povoljno referentno područje ne postigne za svaki stanišni tip u svakoj biogeografskoj regiji na njihovu državnom području;

(b)pozitivni trend prema dostatnoj kvaliteti i količini morskih staništa vrsta navedenih u Prilogu III. i prilozima II., IV. i V. Direktivi 92/43/EEZ i vrsta obuhvaćenih Direktivom 2009/147/EZ.

Članak 6.
Obnova urbanih ekosustava

1.Države članice osiguravaju da do 2030. ne dođe do neto gubitka gradskih zelenih površina i prekrivenosti gradova krošnjama stabala u odnosu na 2021. u svim gradovima te manjim gradovima i predgrađima.

2.Države članice do 2040. osiguravaju povećanje ukupne nacionalne površine gradskih zelenih površina u gradovima te manjim gradovima i predgrađima u iznosu od najmanje 3 % ukupne površine gradova te manjih gradova i predgrađa u 2021., a do 2050. u iznosu od najmanje 5 %. Osim toga, države članice osiguravaju sljedeće:

(a)najmanje 10 % prekrivenosti gradova krošnjama stabala u svim gradovima te manjim gradovima i predgrađima do 2050.; i

(b)neto povećanje gradskih zelenih površina koje su integrirane u postojeće i nove zgrade i projekte razvoja infrastrukture, među ostalim renoviranjem i obnovom, u svim gradovima te manjim gradovima i predgrađima.

Članak 7.
Obnova prirodne povezanosti rijeka i prirodnih funkcija povezanih poplavnih područja 

1.Države članice sastavljaju inventar prepreka longitudinalnoj i lateralnoj povezanosti površinskih voda i utvrđuju koje je prepreke potrebno ukloniti kako bi se pridonijelo ostvarenju ciljeva obnove utvrđenih u članku 4. ove Uredbe i cilja da se do 2030. najmanje 25 000 km rijeka ponovno pretvori u rijeke slobodnog toka u Uniji, ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/60/EZ, a posebno njezin članak 4. stavke 3., 5. i 7., i Uredbu 1315/2013, posebno njezin članak 15.

2.Države članice uklanjaju prepreke longitudinalnoj i lateralnoj povezanosti površinskih voda utvrđene na temelju stavka 1. ovog članka u skladu s planom za njihovo uklanjanje iz članka 12. stavka 2. točke (f). Prilikom uklanjanja prepreka države članice prvenstveno uklanjaju zastarjele prepreke koje više nisu potrebne za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, unutarnju plovidbu, opskrbu vodom ili druge namjene.

3.Uz uklanjanje prepreka iz stavka 2. države članice uspostavljaju i mjere koje su potrebne kako bi se poboljšale prirodne funkcije povezanih poplavnih područja.

Članak 8.
Obnova populacija oprašivača 

1.Države članice dužne su do 2030. zaustaviti opadanje i potom ostvarivati sve veći porast populacija oprašivača, koje će se mjeriti svake tri godine nakon 2030., dok se ne postignu zadovoljavajuće razine, kako je utvrđeno u skladu s člankom 11. stavkom 3.

2.Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila metodu za praćenje populacija oprašivača. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

3.Metodom iz stavka 2. omogućuje se primjena standardiziranog pristupa za prikupljanje godišnjih podataka o brojnosti i raznolikosti vrsta oprašivača i za procjenu populacijskih trendova oprašivača.

Članak 9.
Obnova poljoprivrednih ekosustava

1.Osim za područja na kojima se mjere obnove primjenjuju u skladu s člankom 4. stavcima 1., 2. i 3., države članice uspostavljaju i mjere obnove koje su potrebne kako bi se poboljšala bioraznolikost poljoprivrednih ekosustava.

2.Države članice dužne su za svaki od sljedećih pokazatelja u poljoprivrednim ekosustavima, kako su podrobnije opisani u Prilogu IV., ostvarivati trend povećanja na nacionalnoj razini, što će se mjeriti od datuma stupanja na snagu ove Uredbe do 31. prosinca 2030. i svake tri godine nakon toga, dok se ne postignu zadovoljavajuće razine utvrđene u skladu s člankom 11. stavkom 3.:

(a)indeks populacije travnjačkih leptira;

(b)zalihe organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima;

(c)udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti.

3.Države članice uvode mjere obnove kojima osiguravaju da indeks čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa na nacionalnoj razini koji se temelji na vrstama navedenima u Prilogu V., indeksiran … [Ured za publikacije: unijeti datum = prvi dan u mjesecu nakon 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] u vrijednosti 100, dosegne sljedeće razine:

(a)110 do 2030., 120 do 2040. i 130 do 2050., za države članice navedene u Prilogu V. s povijesno iscrpljenijim populacijama ptica poljoprivrednih staništa;

(b)105 do 2030., 110 do 2040. i 115 do 2050., za države članice navedene u Prilogu IV. s povijesno manje iscrpljenim populacijama ptica poljoprivrednih staništa.

4.Države članice uspostavljaju mjere obnove za organska tla koja čine isušena tresetišta i upotrebljavaju se u poljoprivredne svrhe. Te se mjere uspostavljaju za najmanje:

(a)30 % tih područja do 2030., pri čemu barem četvrtina mora biti ponovno natopljena;

(b)50 % tih područja do 2040., pri čemu barem polovina mora biti ponovno natopljena;

(c)70 % tih područja do 2050., pri čemu barem polovina mora biti ponovno natopljena.

(16)Države članice mogu uspostaviti mjere obnove, uključujući ponovno natapanje, na područjima na kojima se vadi treset i smatrati da ta područja pridonose postizanju odgovarajućih ciljeva iz točaka (a), (b) i (c) prvog podstavka. 

(17)Osim toga, države članice mogu uvesti mjere obnove kako bi ponovno natopile organska tla koja čine isušena tresetišta koja se upotrebljavaju u svrhe koje nisu poljoprivredne svrhe i vađenje treseta te ta ponovno natopljena područja računati kao područja koja doprinose, do najviše 20 %, postizanju ciljeva iz točaka (a), (b) i (c) prvog podstavka. 

Članak 10.
Obnova šumskih ekosustava

1.Osim za područja na kojima se mjere obnove primjenjuju u skladu s člankom 4. stavcima 1., 2. i 3., države članice uspostavljaju i mjere obnove koje su potrebne kako bi se poboljšala bioraznolikost šumskih ekosustava.

2.Države članice dužne su za svaki od sljedećih pokazatelja u šumskim ekosustavima, kako su podrobnije utvrđeni u Prilogu VI., ostvarivati trend povećanja na nacionalnoj razini, što će se mjeriti u razdoblju od datuma stupanja na snagu ove Uredbe do 31. prosinca 2030. i svake tri godine nakon toga, dok se ne postignu zadovoljavajuće razine utvrđene u skladu s člankom 11. stavkom 3.:

(a)stojeće mrtvo drvo;

(b)ležeće mrtvo drvo;

(c)udio šuma raznodobne strukture;

(d)povezanost šuma;

(e)indeks čestih vrsta ptica šumskih staništa;

(f)zalihe organskog ugljika.

POGLAVLJE III.

NACIONALNI PLANOVI OBNOVE

Članak 11.
Izrada nacionalnih planova obnove 

1.Države članice izrađuju nacionalne planove obnove i provode potrebne aktivnosti pripremnog praćenja i istraživanja kako bi utvrdile mjere obnove koje su potrebne za ispunjavanje ciljeva i obveza utvrđenih u člancima od 4. do 10., uzimajući pritom u obzir najnovije znanstvene dokaze.

2.Države članice kvantitativno određuju područje koje je potrebno obnoviti kako bi se ostvarili ciljevi obnove utvrđeni u člancima 4. i 5., uzimajući u obzir stanje stanišnih tipova iz članka 4. stavaka 1. i 2. te članka 5. stavaka 1. i 2., kao i kvalitetu i količinu staništa vrsta iz članka 4. stavka 3. i članka 5. stavka 3. koje se nalaze na njihovu državnom području. Kvantifikacija se temelji, među ostalim, na sljedećim podacima:

(a)za svaki stanišni tip:

i. ukupnoj površini staništa i karti njegove rasprostranjenosti u tom trenutku;

ii. površini staništa koje nije u dobrom stanju;

iii. povoljnoj referentnoj površini, uzimajući u obzir dokumentirane gubitke barem u posljednjih 70 godina i predviđene promjene okolišnih uvjeta zbog klimatskih promjena;

iv. područjima koja su najpogodnija za ponovnu uspostavu stanišnih tipova s obzirom na trenutačne i predviđene promjene okolišnih uvjeta zbog klimatskih promjena;

(b)dostatnoj kvaliteti i količini staništa vrsta potrebnima kako bi se za njih postiglo povoljno stanje očuvanosti, uzimajući u obzir područja koja su najpogodnija za ponovnu uspostavu tih staništa, povezanost među staništima potrebna za napredovanje populacija tih vrsta te trenutačne i predviđene promjene okolišnih uvjeta zbog klimatskih promjena.

3.Države članice najkasnije do 2030. određuju zadovoljavajuće razine za svaki od pokazatelja iz članka 8. stavka 1., članka 9. stavka 2. i članka 10. stavka 2. u okviru otvorenog i učinkovitog postupka i procjene na temelju najnovijih znanstvenih dokaza i, ako im je dostupan, okvira iz članka 17. stavka 9.

4.Države članice utvrđuju i izrađuju karte poljoprivrednih i šumskih područja koja je potrebno obnoviti, posebno područja na kojima je zbog intenzifikacije ili drugih čimbenika povezanih s gospodarenjem potrebna bolja povezanost i krajobrazna raznolikost.

5.Države članice utvrđuju sinergije s ublažavanjem klimatskih promjena, prilagodbom tim promjenama i sprečavanjem katastrofa te u skladu s tim određuju prioritetne mjere obnove. Države članice u obzir uzimaju i sljedeće:

(a)svoje integrirane nacionalne energetske i klimatske planove iz članka 3. Uredbe (EU) 2018/1999;

(b)svoju dugoročnu strategiju iz članka 15. Uredbe (EU) 2018/1999; 

(c)obvezujući cilj Unije za 2030. utvrđen u članku 3. Direktive 2018/2001/EU Europskog parlamenta i Vijeća.

6.Države članice koordiniraju razvoj nacionalnih planova obnove i određivanje glavnih područja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Tijekom pripreme planova za obnovu prirode države članice osiguravaju sinergije s već određenim glavnim područjima za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora te osiguravaju da njihovo funkcioniranje, uključujući postupke izdavanja dozvola za ta područja predviđene Direktivom (EU) 2018/2001, ostane nepromijenjeno.

7.Pri izradi nacionalnih planova obnove države članice u obzir uzimaju sljedeće:

(a)mjere očuvanja utvrđene za područja mreže Natura 2000 u skladu s Direktivom 92/43/EEZ;

(b)prioritetne akcijske okvire razvijene u skladu s Direktivom 92/43/EEZ;

(c)mjere za postizanje dobrog ekološkog i kemijskog stanja vodnih tijela uključene u planove upravljanja riječnim slivovima izrađene u skladu s Direktivom 2000/60/EZ,

(d)morske strategije za postizanje dobrog stanja okoliša u svim morskim regijama u Uniji razvijene u skladu s Direktivom 2008/56/EZ,

(e)nacionalne programe kontrole onečišćenja zraka razvijene u skladu s Direktivom (EU) 2016/2284,

(f)nacionalne strategije i akcijske planove za bioraznolikost razvijene u skladu s člankom 6. Konvencije o biološkoj raznolikosti;

(g)mjere očuvanja donesene u okviru zajedničke ribarstvene politike.

8.Pri izradi nacionalnih planova obnove države članice služe se različitim primjerima mjera obnove koji su navedeni u Prilogu VII., ovisno o posebnim nacionalnim i lokalnim uvjetima, i najnovijim znanstvenim dokazima.

9.Prilikom pripreme nacionalnih planova obnove države članice nastoje optimirati ekološke, gospodarske i socijalne funkcije ekosustava, kao i njihov doprinos održivom razvoju relevantnih regija i zajednica.

10.Države članice, kad je to moguće, potiču sinergije s nacionalnim planovima obnove drugih država članica, posebno u pogledu ekosustava koji se prostiru preko granica.

11.Države članice osiguravaju da je postupak izrade plana obnove otvoren, uključiv i djelotvoran te da se javnosti omogući pravodobno i djelotvorno sudjelovanje u njegovoj pripremi. Savjetovanja moraju ispunjavati zahtjeve utvrđene u člancima od 4. do 10. Direktive 2001/42/EZ.

Članak 12.
Sadržaj nacionalnih planova obnove 

1.Nacionalni plan obnove obuhvaća razdoblje do 2050. i uključuje prijelazne rokove koji odgovaraju ciljevima i obvezama utvrđenima u člancima od 4. do 10.

2.Države članice u nacionalni plan obnove uključuju sljedeće elemente, služeći se pritom jedinstvenim formatom utvrđenim u skladu sa stavkom 4. ovog članka:

(a)kvantitativno određena područja koja treba obnoviti kako bi se ostvarili ciljevi obnove utvrđeni u člancima od 4. do 10. na temelju pripremnih aktivnosti provedenih u skladu s člankom 11. i georeferenciranih karata tih područja;

(b)opis predviđenih ili uvedenih mjera obnove kojima se ispunjavaju ciljevi i obveze utvrđeni u člancima od 4. do 10. i pobliže utvrđene mjere obnove koje su predviđene odnosno uvedene u sklopu mreže Natura 2000 uspostavljene u skladu s Direktivom 92/43/EEZ;

(c)prikaz mjera kojima se osigurava da na područjima pokrivenima stanišnim tipovima koji su navedeni u prilozima I. i II. ne dođe do pogoršanja u dijelovima gdje je postignuto dobro stanje i da se stanje staništa vrsta iz članka 4. stavka 3. i članka 5. stavka 3. ne naruši na područjima na kojima je postignuta dostatna kvaliteta staništa vrsta u skladu s člankom 4. stavkom 6. i člankom 5. stavkom 6.;

(d)prikaz mjera kojima se osigurava da na područjima pokrivenima stanišnim tipovima koji su navedeni u prilozima I. i II. ne dođe do pogoršanja u skladu s člankom 4. stavkom 7. i člankom 5. stavkom 7.;

(e)inventar prepreka i prepreke za koje je utvrđeno da ih treba ukloniti u skladu s člankom 7. stavkom 1., plan njihova uklanjanja u skladu s člankom 7. stavkom 2. i procjena duljine rijeka slobodnog toka koja će se postići uklanjanjem tih prepreka do 2030. i do 2050. te sve druge mjere kojima se ponovno uspostavljaju prirodne funkcije poplavnih područja u skladu s člankom 7. stavkom 3.;

(f)vremenski tijek uspostavljanja mjera obnove u skladu s člancima od 4. do 10.;

(g)poseban odjeljak u kojem utvrđuju prilagođene mjere obnove za svoje najudaljenije regije, ovisno o slučaju;

(h)praćenje područja koja se trebaju obnoviti u skladu s člancima 4. i 5., postupak procjene djelotvornosti mjera obnove uspostavljenih u skladu s člancima od 4 do 10. i prema potrebi postupak revidiranja tih mjera kako bi se ispunili ciljevi i obveze utvrđeni u člancima od 4. do 10.;

(i)prikaz načina na koji su osigurani neprekidni, dugoročni i održivi učinci mjera obnove iz članaka od 4. do 10.;

(j)procijenjene dodatne koristi za ublažavanje klimatskih promjena koje bi se tijekom vremena mogle ostvariti u vezi s mjerama obnove te šire društveno-gospodarske koristi tih mjera;

(k)poseban odjeljak u kojem se utvrđuje kako se u nacionalnom planu obnove uzimaju u obzir:

i. važnost scenarija klimatskih promjena za planiranje vrste mjera obnove i područja na kojima će se primjenjivati;

ii. potencijal mjera obnove za smanjenje utjecaja klimatskih promjena na prirodu na najmanju moguću mjeru, sprečavanje prirodnih katastrofa i potporu prilagodbi;

iii. sinergije s nacionalnim strategijama ili planovima prilagodbe i izvješćima o nacionalnoj procjeni rizika od katastrofa;

iv. pregled međudjelovanja mjera uključenih u nacionalni plan obnove i nacionalni energetski i klimatski plan;

(l)procjenu financijskih potreba za provedbu mjera obnove, u okviru koje se opisuje i potpora dionicima na koje utječu mjere obnove ili druge nove obveze koje proizlaze iz ove Uredbe, i oblik predviđenog financiranja, bilo javnog ili privatnog, uključujući (su)financiranje Unijinim instrumentima za financiranje;

(m)prikaz subvencija koje negativno utječu na ispunjavanje ciljeva i obveza utvrđenih u ovoj Uredbi;

(n)sažetak postupka izrade i uspostave nacionalnog plana obnove, uključujući informacije o sudjelovanju javnosti i načinu na koji su uzete u obzir potrebe lokalnih zajednica i dionika;

(o)poseban odjeljak u kojem se u skladu s člankom 14. stavkom 5. navodi kako su uzete u obzir primjedbe Komisije o nacrtu nacionalnog plana obnove iz članka 14. stavka 4. Ako dotična država članica ne djeluje u skladu s primjedbom Komisije ili njezinim znatnim dijelom, dužna je to obrazložiti.

3.Nacionalni planovi obnove prema potrebi obuhvaćaju mjere očuvanja koje država članica namjerava donijeti u okviru zajedničke ribarstvene politike, uključujući mjere očuvanja u zajedničkim preporukama čije donošenje država članica namjerava pokrenuti u skladu s postupkom utvrđenim u Uredbi (EU) br. 1380/2013, i sve relevantne informacije o tim mjerama.

4.Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila jedinstveni format za nacionalne planove obnove. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. Pri izradi jedinstvenog formata Komisiji pomaže Europska agencija za okoliš (EEA).

Članak 13.
Podnošenje nacrta nacionalnog plana obnove

Države članice Komisiji podnose nacrt nacionalnog plana obnove iz članaka 11. i 12. do… [Ured za publikacije: unijeti datum = prvi dan u mjesecu 24 mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Članak 14.
Ocjenjivanje nacionalnih planova obnove 

1.Komisija ocjenjuje nacrt nacionalnog plana obnove u roku od šest mjeseci od datuma primitka. Pri ocjenjivanju Komisija blisko surađuje s predmetnom državom članicom.

2.Komisija pri ocjenjivanju nacrta nacionalnog plana obnove procjenjuje njegovu usklađenost s člankom 12. i njegovu primjerenost za ispunjavanje ciljeva i obveza utvrđenih u člancima od 4. do 10. te Unijinih sveobuhvatnih ciljeva iz članka 1., posebnih ciljeva i obveza iz članka 7. stavka 1. da se do 2030. u Uniji najmanje 25 000 km rijeka ponovno pretvori u rijeke slobodnog toka i cilja da do 2030. barem 10 % poljoprivrednog zemljišta u Uniji ima obilježja krajobraza velike raznolikosti. 

3.U svrhu ocjenjivanja nacrta nacionalnih planova obnove Komisiji pomažu stručnjaci ili EEA.

4.Komisija može uputiti primjedbe državama članicama u roku od šest mjeseci od datuma na koji primi nacrt nacionalnog plana obnove.

5.Države članice u konačnim nacionalnim planovima obnove uzimaju u obzir sve primjedbe koje im je uputila Komisija.

6.Države članice dovršavaju i objavljuju nacionalni plan obnove te ga podnose Komisiji u roku od šest mjeseci od datuma primitka Komisijinih primjedbi.

Članak 15.
Preispitivanje nacionalnih planova obnove 

1.Države članice dužne su preispitati svoj nacionalni plan obnove najmanje jedanput svakih 10 godina, u skladu s člancima 11. i 12., uzimajući u obzir napredak u provedbi plana, najbolje dostupne znanstvene dokaze i dostupne spoznaje o promjenama, odnosno očekivanim promjenama okolišnih uvjeta zbog klimatskih promjena.

2.Kad postane jasno da mjere utvrđene u nacionalnom planu obnove neće biti dostatne za ispunjavanje ciljeva i obveza navedenih u člancima od 4. do 10., na temelju praćenja u skladu s člankom 17., države članice će revidirati svoj nacionalni plan obnove i u njega uključiti dopunske mjere.

3.Na temelju informacija iz članka 18. stavaka 1. i 2. i procjene iz članka 18. stavaka 4. i 5., ako Komisija smatra da napredak koji je država članica ostvarila nije dostatan za ispunjavanje ciljeva i obveza utvrđenih u člancima od 4. do 10., Komisija može od te države članice zatražiti da podnese ažurirani nacrt nacionalnog plana obnove s dopunskim mjerama. Ažurirani nacionalni plan obnove s dopunskim mjerama objavljuje se i podnosi u roku od šest mjeseci od datuma primitka Komisijina zahtjeva.

Članak 16.
Pristup pravosuđu

1.Države članice osiguravaju da se, u skladu s nacionalnim pravom, pripadnicima javnosti koji imaju dovoljan interes ili koji tvrde da im je povrijeđeno pravo omogući pristup postupku preispitivanja pred sudom ili zakonski utemeljenim neovisnim i nepristranim tijelom kako bi osporili materijalnu ili postupovnu zakonitost nacionalnih planova obnove i bilo kakav izostanak djelovanja nadležnih tijela, bez obzira na ulogu koju su pripadnici javnosti imali u tijeku izrade i uspostave nacionalnog plana obnove.

2.Države članice određuju što predstavlja dovoljan interes i povredu prava u skladu s ciljem da se javnosti omogući širok pristup pravosuđu. Za potrebe stavka 1. smatra se da svaka nevladina organizacija koja promiče zaštitu okoliša i ispunjava eventualne zahtjeve u okviru nacionalnog prava ima prava koja se mogu povrijediti i dovoljan interes.

3.Postupci preispitivanja iz stavka 1. moraju biti pravedni, nepristrani, pravodobni i dostupni bez naknade, odnosno ne toliko skupi da bi se time onemogućilo njihovo provođenje, i omogućiti odgovarajuće i djelotvorne pravne lijekove, uključujući sudsku zabranu ako je to potrebno.

4.Države članice osiguravaju da se javnosti stave na raspolaganje praktične informacije o pristupu postupcima upravnog i sudskog preispitivanja iz ovog članka.

POGLAVLJE IV.

PRAĆENJE I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 17.
Praćenje

1.Države članice prate sljedeće:

(a)stanje i kretanje stanja stanišnih tipova te kvalitetu i kretanje kvalitete staništa vrsta iz članaka 4. i 5. na područjima obuhvaćenima mjerama obnove na temelju praćenja iz članka 12. stavka 2. točke (h);

(b)područje gradskih zelenih površina i prekrivenost gradova te manjih gradova i predgrađa krošnjama stabala kako je navedeno u članku 6.;

(c)pokazatelje bioraznolikosti u poljoprivrednim ekosustavima navedene u Prilogu IV.;

(d)populacije čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa navedenih u Prilogu V.;

(e)pokazatelje bioraznolikosti u šumskim ekosustavima navedene u Prilogu VI.;

(f)brojnost i raznolikost vrsta oprašivača, prema metodi uspostavljenoj u skladu s člankom 8. stavkom 2.;

(g)površinu i stanje površina pokrivenih stanišnim tipovima navedenima u prilozima I. i II. na cijelom svojem državnom području;

(h)područje i kvalitetu staništa vrsta iz članka 4. stavka 3. i članka 5. stavka 3. na cijelom svojem državnom području.

2.Praćenje u skladu sa stavkom 1. točkom (a) započinje odmah po uspostavljanju mjera obnove.

3.Praćenje u skladu sa stavkom 1. točkama (b), (c), (d) i (e) započinje [Ured za publikacije: unijeti datum stupanja na snagu ove Uredbe].

4.Praćenje u skladu sa stavkom 1. točkom (f) ovog članka započinje godinu dana nakon stupanja na snagu provedbenog akta iz članka 8. stavka 2.

5.Praćenje u skladu sa stavkom 1. točkama (a), (b) i (c) ovog članka koje se odnosi na zalihe organskog ugljika u mineralnim tlima zemljišta pod usjevima i udio poljoprivrednog zemljišta s obilježjima krajobraza velike raznolikosti te točkom (e) koje se odnosi na stojeće mrtvo drvo, ležeće mrtvo drvo, udio šuma raznodobne strukture, povezanost šuma i zalihe organskog ugljika provodi se najmanje svake tri godine odnosno, ako je moguće, svake godine. Praćenje u skladu s točkom (c) tog stavka koje se odnosi na indeks populacije travnjačkih leptira, točkama (d) i (e) tog stavka koje se odnosi na indeks čestih vrsta ptica šumskih staništa i točkom (f) tog stavka koje se odnosi na vrste oprašivača provodi se svake godine. Praćenje u skladu s točkama (g) i (h) tog stavka provodi se najmanje svakih šest godina te se usklađuje s ciklusom izvješćivanja iz članka 17. Direktive 92/43/EEZ.

6.Države članice osiguravaju da je praćenje pokazatelja za poljoprivredne sustave iz članka 9. stavka 2. točke (b) i pokazatelja za šumske ekosustave iz članka 10. stavka 2. točaka (a), (b) i (f) ove Uredbe usklađeno s praćenjem propisanim uredbama (EU) 2018/841 i (EU) 2018/1999.

7.Države članice javno objavljuju podatke dobivene praćenjem provedenim na temelju ovog članka u skladu s Direktivom 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 112 te u skladu s učestalosti praćenja propisanom u stavku 5.

8.U sustavima za praćenje država članica, koji djeluju na temelju elektroničkih baza podataka i geografskih informacijskih sustava, u najvećoj mogućoj mjeri pristupa se i upotrebljavaju se podaci i usluge dobiveni tehnologijama daljinskog istraživanja, promatranjem Zemlje (usluge programa Copernicus) te senzorima i uređajima in situ odnosno podaci prikupljeni građanskim inicijativama u području znanosti, koristeći se prednostima umjetne inteligencije te napredne analize i obrade podataka.

9.Komisija može donijeti provedbene akte kako bi:

(a)utvrdila metode za praćenje pokazatelja za poljoprivredne ekosustave navedenih u Prilogu IV.;

(b)utvrdila metode za praćenje pokazatelja za šumske ekosustave navedenih u Prilogu VI.;

(c)razvila okvir za određivanje zadovoljavajućih razina iz članka 11. stavka 3.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

Članak 18.
Izvješćivanje 

1.Države članice na godišnjoj osnovi izvješćuju Komisiju elektroničkim putem koja područja podliježu mjerama obnove iz članaka od 4. do 10. i preprekama iz članka 7. koje su uklonjene, počevši od [Ured za publikacije: unijeti datum = datum stupanja na snagu ove Uredbe].

2.Države članice dužne su uz pomoć Europske agencije za okoliš najmanje svake tri godine Komisiji elektroničkim putem dostaviti sljedeće podatke i informacije:

(a)napredak u provedbi nacionalnog plana obnove, uspostavi mjera obnove te postizanju ciljeva i obveza utvrđenih u skladu s člancima od 4. do 10.;

(b)rezultate praćenja koje se provodi u skladu s člankom 17. Izvješće o rezultatima praćenja koje se provodi u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkama (g) i (h) potrebno je, među ostalim, podnijeti u obliku georeferenciranih karata;

(c)lokaciju i opseg područja obuhvaćenih mjerama obnove iz članka 4., članka 5. i članka 9. stavka 4., uključujući georeferenciranu kartu tih područja;

(d)ažurirani inventar prepreka iz članka 7. stavka 1.;

(e)informacije o napretku postignutom u zadovoljavanju financijskih potreba u skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom (l), uključujući preispitivanje stvarnog ulaganja naspram početnih pretpostavki o ulaganju.

Prva izvješća podnose se u lipnju 2031. i obuhvaćaju razdoblje do 2030. godine.

3.Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila format, strukturu i podrobno razrađena rješenja za iznošenje informacija iz stavaka 1. i 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. Pri izradi formata, strukture i podrobno razrađenih rješenja za elektroničko izvješćivanje Komisiji pomaže EEA.

4.EEA Komisiji dostavlja godišnji tehnički pregled napretka postignutog u ispunjavanju ciljeva i obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, na temelju podataka koje su države članice stavile na raspolaganje u skladu sa stavkom 1. ovog članka i člankom 17. stavkom 7.

5.EEA Komisiji dostavlja tehničko izvješće na razini Unije o napretku postignutom u ispunjavanju ciljeva i obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, na temelju podataka koje su države članice stavile na raspolaganje u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. ovog članka. Može se koristiti i informacijama dostavljenima na temelju članka 17. Direktive 92/43/EEZ, članka 15. Direktive 2000/60/EZ, članka 12. Direktive 2009/147/EZ i članka 18. Direktive 2008/56/EZ. Izvješće se dostavlja do lipnja 2032., a nakon toga se daljnja izvješća dostavljaju svake tri godine.

6.Komisija je od 2029. godine dužna svake tri godine podnositi izvješće o provedbi ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću.

7.Države članice dužne su osigurati da su informacije iz stavaka 1. i 2. prikladne, ažurirane i dostupne javnosti u skladu s Direktivom 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te direktivama 2007/2/EZ i (EU) 2019/1024 Parlamenta i Vijeća.

POGLAVLJE V.

DELEGIRANJE OVLASTI I POSTUPAK ODBORA

Članak 19.
Izmjena priloga

1.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. kako bi se izmijenio Prilog I. radi prilagodbe skupina stanišnih tipova.

2.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. kako bi se izmijenio Prilog II. radi prilagodbe popisa stanišnih tipova i skupina stanišnih tipova.

3.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. kako bi se izmijenio Prilog III. radi prilagodbe popisa morskih vrsta iz članka 5. u skladu s najnovijim znanstvenim dokazima.

4.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. kako bi se izmijenio Prilog IV. radi prilagodbe opisa, jedinica i metodologije pokazatelja za poljoprivredne ekosustave u skladu s najnovijim znanstvenim dokazima.

5.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. kako bi se izmijenio Prilog V. radi ažuriranja popisa vrsta koje se upotrebljavaju u okviru indeksa čestih vrsta ptica poljoprivrednih staništa u državama članicama.

6.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. kako bi se izmijenio Prilog VI. radi prilagodbe opisa, jedinica i metodologije pokazatelja za šumske ekosustave u skladu s najnovijim znanstvenim dokazima.

7.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 20. kako bi se izmijenio Prilog VII. radi prilagodbe popisa primjera mjera obnove.

Članak 20.
Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 19. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od [Ured za publikacije: unijeti datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 19. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. 113  

5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.Delegirani akt donesen na temelju članka 19. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 21.
Postupak odbora 

1.Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.
Preispitivanje

1.Komisija je dužna ocijeniti primjenu ove Uredbe do 31. prosinca 2035.

2.Komisija podnosi izvješće s glavnim nalazima evaluacije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Ako Komisija to smatra prikladnim, izvješće se podnosi uz zakonodavni prijedlog za izmjenu odgovarajućih odredbi ove Uredbe, uzimajući u obzir potrebu za određivanjem dodatnih ciljeva obnove na temelju zajedničkih metoda za procjenu stanja ekosustava koji nisu obuhvaćeni člancima 4. i 5. te najnovijih znanstvenih dokaza.

Članak 23.
Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike 

1.3.Prijedlog/inicijativa odnosi se na: 

☑ novo djelovanje

◻ novo djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja 114  

◻ produženje postojećeg djelovanja 

◻ spajanje ili preusmjeravanje jednog ili više djelovanja u drugo/novo djelovanje

1.4.Ciljevi

1.4.1.Opći ciljevi

1.4.2.Očekivani rezultati i učinak

Navesti očekivane učinke prijedloga/inicijative na ciljane korisnike/skupine.

1.4.3.Pokazatelji uspješnosti

Navesti pokazatelje za praćenje napretka i postignuća.

1.5.Osnova prijedloga/inicijative 

1.5.1.Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući detaljan vremenski plan provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja Unije (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ove točke „dodana vrijednost sudjelovanja Unije” vrijednost je koja proizlazi iz intervencije Unije i predstavlja dodatnu vrijednost u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

EEA-i će biti potrebni sljedeći profili osoblja:

1.6.Trajanje i financijski učinak prijedloga/inicijative

◻ Ograničeno trajanje

–◻    na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG

–◻    financijski učinak od GGGG do GGGG za odobrena sredstva za preuzete obveze i od GGGG do GGGG za odobrena sredstva za plaćanje

☑ Neograničeno trajanje

–provedba s početnim razdobljem od 1.1.2022. do 1.1.2024.,

–nakon čega slijedi redovna provedba.

1.7.Predviđeni načini upravljanja 116  

☑ Izravno upravljanje koje provodi Komisija

–☑ putem svojih službi, uključujući osoblje u delegacijama Unije

–◻    putem izvršnih agencija

◻ Podijeljeno upravljanje s državama članicama

☑Neizravno upravljanje povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

–trećim zemljama ili tijelima koja su one odredile

–◻ međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti)

–◻EIB-u i Europskom investicijskom fondu

–☑ tijelima iz članaka 70. i 71. Financijske uredbe

–◻ tijelima javnog prava 

–◻ tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge, u mjeri u kojoj su im dana odgovarajuća financijska jamstva

–◻     tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i kojima su dana odgovarajuća financijska jamstva

–◻ osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u području ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

–Ako je navedeno više načina upravljanja, potrebno je pojasniti u odjeljku „Napomene”.

Napomene

2.MJERE UPRAVLJANJA 

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja 

Navesti učestalost i uvjete.

Inicijativa uključuje nabavu, administrativne dogovore, povećanje doprinosa za EEA i učinak na ljudske resurse u Komisiji. Primjenjuju se standardna pravila za ovakvu vrstu rashoda.

2.2.Sustavi upravljanja i kontrole 

2.2.1.Obrazloženje načina upravljanja, mehanizama provedbe financiranja, načina plaćanja i predložene strategije kontrole

Nije primjenjivo – usporediti s prethodno navedenim

2.2.2.Informacije o utvrđenim rizicima i uspostavljenim sustavima unutarnje kontrole za ublažavanje rizika

Nije primjenjivo – usporediti s prethodno navedenim

2.2.3.Procjena i obrazloženje troškovne učinkovitosti kontrola (omjer troškova kontrole i vrijednosti sredstava kojima se upravlja) i procjena očekivane razine rizika od pogreške (pri plaćanju i pri zaključenju) 

Nije primjenjivo – usporediti s prethodno navedenim

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti 

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu, npr. iz strategije za borbu protiv prijevara.

Nije primjenjivo – usporediti s prethodno navedenim

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak 

·Postojeće proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

·Zatražene nove proračunske linije: nije primjenjivo

3.2.Procijenjeni financijski učinak prijedloga na odobrena sredstva 

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na odobrena sredstva za poslovanje 

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena sredstva za poslovanje.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena sredstva za poslovanje:

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Prethodno navedeni iznos bit će potreban za podupiranje različitih zadaća provedbe povezanih sa zakonodavnim odredbama koje će izvršavati GU ENV i JRC.

Aktivnosti koje su predmet nabave uključuju ugovor o općoj potpori za provedbu akta o obnovi prirode i ugovor o potpori procjeni učinka za određivanje novih ciljeva obnove.

Osim toga, u ovu su kategoriju uključeni administrativni dogovori s JRC-om, posebno za utvrđivanje metode za praćenje, pokazatelje i procjenu dobrog stanja u vezi s ciljevima obnove za koje to još nije dostupno, kao i za pripremu i potporu pri uspostavljanju sustava za praćenje određenih ciljeva.

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Napomene o rashodima EEA-e:

Glava 1. Trošak po EPRV-u izračunava se:

–za privremeno osoblje (AD/AST) prema prosječnom trošku za osoblje u iznosu od 157 000 EUR godišnje pomnoženom s 1,342 (koeficijent za troškove života u Kopenhagenu),

–za ugovorno osoblje prema prosječnom trošku za osoblje u iznosu od 85 000 EUR godišnje pomnoženom s 1,342,

–uz godišnju stopu inflacije od 2 % koja se primjenjuje od 2024.,

–u prvoj godini (2023.) troškovi osoblja računaju se samo za polovinu godine jer se pretpostavlja da se neće svi članovi osoblja zaposliti već u siječnju 2023.

Glava 2.: ova glava obuhvaća komunalne naknade, najam i druge usluge te potrebe krajnjih korisnika u pogledu IT-a i komunikacija, npr. prijenosna računala, licence za softver, telefonija, usluge smještaja na poslužitelju. Troškovi su prilagođeni stopi inflacije od 2 % godišnje.

Troškovi u okviru Glave 3. obuhvaćaju:

–troškove u području IT-a potrebne za osiguravanje i kontrolu kvalitete podataka prikupljenih od država članica (600 000 EUR za početni razvoj i strukturu IT sustava, 200 000 za godišnje održavanje). EEA će nastojati angažirati vanjske IT stručnjake (intra ili extra muros kako bi se ostvarile dodatne učinkovitosti). Važno je napomenuti da je riječ o dodatnim troškovima uz troškove u području IT-a u okviru Glave 2. koji su povezani s postojećim bazama podataka i IT sustavima EEA-e;

–godišnje ažuriranje informacijskog sustava povezanog s aktom o obnovi prirode u pogledu smještaja podataka na poslužitelj i prije svega njihova prezentiranja te drugih aplikacija koje se odnose na komunikaciju (200 000 EUR);

–ugovore o potpori za stručnjake u području ekosustava (ugovori o uslugama, istraživanja): 150 000 EUR godišnje;

–razvoj i izradu devet pokazatelja te jednog složenog pokazatelja (60 stranica): 15 000 EUR godišnje;

–komunikacijske aktivnosti: objavu jednog glavnog izvješća na godinu (digitalno, ne u papirnatom obliku): 15 000 EUR godišnje;

–jedan fizički sastanak godišnje u vezi s mrežom Eionet: 20 000 EUR.

Potrebno povećanje doprinosa EU-a za EEA nadoknadit će se odgovarajućim smanjenjem iznosa omotnice za program LIFE (proračunska linija 09.0201 – Priroda i bioraznolikost).

EUR (u milijunima)

U ovaj se dio unose „administrativni proračunski podaci”, koji se najprije unose u prilog zakonodavnom financijskom izvještaju (Prilog V. internim pravilima), koji se učitava u sustav DECIDE za potrebe savjetovanja među službama.

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Izračunano je da trošak po EPRV-u (AD/AST) iznosi 157 000 EUR godišnje. Ostali administrativni rashodi odnose se na sastanke Odbora i stručnih skupina, službena putovanja i druge troškove povezane s tim osobljem.

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.2.Procijenjeni rezultati financirani odobrenim sredstvima za poslovanje 

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.3.Sažetak procijenjenog učinka na ljudske resurse

u EEA-i

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna administrativna odobrena sredstva.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća administrativna odobrena sredstva:

Potrebe u pogledu osoblja EEA-e (u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta))

Trošak po EPRV-u izračunava se:

–za privremeno osoblje (AD/AST) prema prosječnom trošku za osoblje u iznosu od 157 000 EUR godišnje pomnoženom s 1,342 (koeficijent za troškove života u Kopenhagenu),

–za ugovorno osoblje prema prosječnom trošku za osoblje u iznosu od 85 000 EUR godišnje pomnoženom s 1,342,

–u prvoj godini (2023.) troškovi osoblja računaju se samo za polovinu godine jer se pretpostavlja da se neće svi članovi osoblja zaposliti već u siječnju 2023.

Potrebe u pogledu osoblja EEA-e (u EPRV-u)

U Komisiji

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

–⌧ Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

Procjenu navesti u ekvivalentima punog radnog vremena

Potrebe za ljudskim resursima pokrit će se osobljem glavne uprave kojem je već povjereno upravljanje djelovanjem i/ili koje je preraspoređeno unutar glavne uprave te, prema potrebi, resursima koji se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

Opis zadaća:

Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom

Prijedlog/inicijativa:

–⌧    može se u potpunosti financirati preraspodjelom unutar relevantnog naslova višegodišnjeg financijskog okvira (VFO).

–◻    zahtijeva upotrebu nedodijeljene razlike u okviru relevantnog naslova VFO-a i/ili upotrebu posebnih instrumenata kako su definirani u Uredbi o VFO-u.

–◻    zahtijeva reviziju VFO-a.

Doprinos trećih strana

U prijedlogu/inicijativi:

–⌧    ne predviđa se sudjelovanje trećih strana u sufinanciranju.

–◻    predviđa se sudjelovanje trećih strana u sufinanciranju prema sljedećoj procjeni:

Odobrena sredstva u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.3.Procijenjeni učinak na prihode 

–⌧    Prijedlog/inicijativa nema financijski učinak na prihode.

–◻    Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski učinak:

na vlastita sredstva

na ostale prihode

navesti jesu li prihodi namijenjeni proračunskim linijama rashoda

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Za namjenske prihode navesti odgovarajuće proračunske linije rashoda.

[…]

Ostale napomene (npr. metoda/formula za izračun učinka na prihode ili druge informacije)

[…]

(1)    Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC): Posebno izvješće o učincima globalnog zagrijavanja od 1,5 °C, dostupno na https://www.ipcc.ch/sr15/ , i Šesto izvješće o procjeni IPCC-a, Climate Change 2022: Impacts, Adaptation and Vulnerability (Klimatske promjene 2022.:utjecaji, prilagodba i osjetljivost), dostupno na ipcc.ch

(2)    Međuvladina znanstveno-politička platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava: Global assessment report on biodiversity and ecosystem services (Izvješće o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava), 2019., dostupno na https://doi.org/10.5281/zenodo.5657041

(3)    Konvencija o biološkoj raznolikosti, dostupna na https://www.cbd.int/convention/text/

(4)    Profesor Sir Partha Dasgupta, Final report of the independent review on The Economics of Biodiversity (Završno izvješće o neovisnom pregledu ekonomije bioraznolikosti), 2. veljače 2021., dostupno na https://www.gov.uk/government/publications/final-report-the-economics-of-biodiversity-the-dasgupta-review

(5)     Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Očuvanje sigurnosti opskrbe hranom i jačanje otpornosti prehrambenih sustava”, COM(2022) 133 final.

(6)    Konferencija o budućnosti Europe održavala se od travnja 2021. do svibnja 2022. Riječ je o jedinstvenom primjeru deliberativne demokracije na paneuropskoj razini koju su predvodili građani. U njoj su sudjelovale tisuće europskih građana, kao i politički akteri, socijalni partneri, predstavnici civilnog društva i ključni dionici.

(7)    Konferencija o budućnosti Europe – Izvješće o konačnom ishodu, svibanj 2022., prijedlog 2., str. 44. i prijedlog 6., str. 48.

(8)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Europski zeleni plan, COM(2019) 640 final .

(9)     https://ec.europa.eu/environment/strategy/biodiversity-strategy-2030_hr

(10)    Trinomics B. V. (2021.): Support to the evaluation of the EU Biodiversity Strategy to 2020, and follow-up: Final study report (Potpora evaluaciji Strategije EU-a o bioraznolikosti do 2020. i praćenje: Završno izvješće o studiji) (Ured za publikacije EU-a, 2022.). Za sažetak glavnih relevantnih rezultata vidjeti Prilog IX. procjeni učinka. Objava izvješća Komisije o evaluaciji Strategije EU-a o bioraznolikosti do 2020. predviđena je za travanj 2022.

(11)     Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a o bioraznolikosti do 2020.”, COM(2011) 244 final .

(12)    Strateški plan za razdoblje 2011.–2020. u okviru Konvencije o biološkoj raznolikosti uključivao je 20 „ciljeva za bioraznolikost iz Aichija”. U 15. cilju iz Aichija navodi se: „Otpornost ekosustava i doprinos bioraznolikosti zalihama ugljika poboljšat će se do 2020. očuvanjem i obnovom, uključujući obnovu barem 15 % narušenih ekosustava, čime će se pridonijeti ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi tim promjenama te suzbijanju dezertifikacije”, dostupno na https://www.cbd.int/sp/targets/rationale/target-15/

(13)    Priprema globalnog okvira za bioraznolikost nakon 2020. – Konvencija o biološkoj raznolikosti – zaključci Vijeća (15272/19) od 19. prosinca 2019.

(14)    Rezolucija Europskog parlamenta od 16. siječnja 2020. o 15. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (COP15) (2019/2824(RSP)).

(15)    Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote (2020/2273(INI)).

(16)    Prvi nacrt globalnog okvira za bioraznolikost nakon 2020., dostupan na https://www.cbd.int/doc/c/914a/eca3/24ad42235033f031badf61b1/wg2020-03-03-en.pdf

(17)    Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi (UNCCD), dostupna na https://www.unccd.int/sites/default/files/relevant-links/2017-01/UNCCD_Convention_ENG_0.pdf

(18)    Ujedinjeni narodi: Rezolucija koju je Opća skupština donijela 25. rujna 2015. – Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030., dostupno na https://www.un.org/ga/search/view_doc.asp?symbol=A/RES/70/1&Lang=E .

(19)    Rezolucija koju je Opća skupština donijela 1. ožujka 2019. – United Nations Decade on Ecosystem Restoration (2021–2030) (Desetljeće Ujedinjenih naroda za obnovu ekosustava (2021.–2030.)), dostupna na https://www.decadeonrestoration.org/about-un-decade

(20)    Pariški sporazum, dostupan na https://unfccc.int/sites/default/files/english_paris_agreement.pdf

(21)    Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.–25.).

(22)    Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(23)    Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.–73.).

(24)    Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.–40.).

(25)    Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L 317, 4.11.2014., str. 35.–55.).

(26)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Nova strategija EU-a za šume do 2030., COM(2021) 572 final.

(27)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Inicijativa EU-a za oprašivače, COM(2018) 395 final.

(28)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Zelena infrastruktura – Povećanje europskog prirodnog kapitala, COM(2013) 0249 final.

(29)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i konkurentniju Europu, COM(2020) 98 final.

(30)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Put prema zdravom planetu za sve – Akcijski plan EU-a: Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla, COM(2021) 400 final.

(31)     Na temelju Komisijina Prijedloga preporuke Vijeća o učenju za okolišnu održivost COM(2022) 11 final.

(32)    Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999.

(33)    Prijedlog uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2018/841 u pogledu područja primjene, pojednostavnjenja pravila o usklađenosti, utvrđivanja ciljeva država članica za 2030. i obvezivanja na zajedničko postizanje klimatske neutralnosti do 2035. u sektoru korištenja zemljišta, šumarstva i poljoprivrede i Uredbe (EU) 2018/1999 u pogledu poboljšanja praćenja, izvješćivanja, praćenja napretka i preispitivanja (COM(2021) 554 final).

(34)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama, COM(2021) 82 final.

(35)

   Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu, izmijenjena Odlukom 2019/420.

(36)    Vidjeti strateške planove u okviru ZPP-a dostupne na https://ec.europa.eu/info/food-farming-fisheries/key-policies/common-agricultural-policy/cap-strategic-plans_en  

(37)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Strategija „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav, COM(2020) 381 final.

(38)    Vidjeti Europski fond za regionalni razvoj, dostupan na https://ec.europa.eu/regional_policy/en/funding/erdf/ , i Uredbu (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu, dostupnu na https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32021R1058  

(39)    Vidjeti istraživačku politiku u području bioraznolikosti dostupnu na https://ec.europa.eu/info/research-and-innovation/research-area/environment/biodiversity/biodiversity-research-policy_en  

(40)

   Preispitivanje stanja morskog okoliša u Europskoj uniji radi postizanja čistih, zdravih i produktivnih oceana i mora, priloženo Izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Okvirne direktive o morskoj strategiji (Direktiva 2008/56/EZ), SWD(2020) 61 final.

(41)

   Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).

(42)    SL C , , str. .

(43)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću,Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Europski zeleniplan, 11.12.2019. (COM(2019) 640 final).

(44)

   Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom    i socijalnom odboru i Odboru regija, Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje    prirode u naše živote, 20.5.2020., COM(2020) 380 final.

(45)    Odluka Vijeća 93/626/EEZ od 25. listopada 1993. o sklapanju Konvencije o biološkoj raznolikosti (SL L 309, 13.12.1993., str. 1.).

(46)     https://www.cbd.int/decision/cop/?id=12268

(47)     Ciljevi Ujedinjenih naroda za održivi razvoj – 17 ciljeva za preobrazbu našeg svijeta .

(48)    Rezolucija 73/284 od 1. ožujka 2019. o Desetljeću Ujedinjenih naroda za obnovu ekosustava (2021.–2030.).

(49)    Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote (2020/2273(INI)).

(50)    Zaključci Vijeća o bioraznolikosti – potreba za hitnim djelovanjem, 12210/20.

(51)    Radni dokument službi Komisije – Kriteriji i smjernice za proglašenje zaštićenih područja (SWD(2022) 23 final).

(52)    Dostupno na Circabc (europa.eu) [dopuniti upućivanje].

(53)    Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, „Stanje prirode u Europskoj uniji – Izvješće o stanju i trendovima za 2013.–2018. za vrste i staništa zaštićene direktivama o pticama i staništima”, COM(2020) 635 final.

(54)     https://seea.un.org/sites/seea.un.org/files/documents/EA/seea_ea_white_cover_final.pdf

(55)    Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC): Posebno izvješće o učincima globalnog zagrijavanja od 1,5 °C i povezanih globalnih kretanja emisija stakleničkih plinova u kontekstu jačanja globalnog odgovora na prijetnju klimatskih promjena, održivog razvoja i rada na iskorjenjivanju siromaštva [Masson-Delmotte, V., P. Zhai, H.-O. Pörtner, D. Roberts, J. Skea, P. R. Shukla, A. Pirani, W. Moufouma-Okia, C. Péan, R. Pidcock, S. Connors, J. B. R. Matthews, Y. Chen, X. Zhou, M. I. Gomis, E. Lonnoy, T. Maycock, M. Tignor i T. Waterfield (ur.)] https://www.ipcc.ch/sr15/

(56)     Climate Change 2022: Impacts, Adaptation and Vulnerability (Klimatske promjene 2022.:utjecaji, prilagodba i osjetljivost), dostupno na ipcc.ch

(57)    IPBES (2019.): Global assessment report on biodiversity and ecosystem services of the Intergovernmental Science-Policy Platform on Biodiversity and Ecosystem Services (Izvješće o globalnoj procjeni bioraznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava). E. S. Brondizio, J. Settele, S. Díaz i H. T. Ngo (ur.). Tajništvo IPBES-a, Bonn, Njemačka. 1 148 stranica.  https://doi.org/10.5281/zenodo.3831673

(58)

    Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L     243, 9.7.2021., str. 1.).

(59)    Rješenja utemeljena na prirodi ona su koja su nadahnuta i podržana prirodom, troškovno učinkovita, korisna za okoliš, društvo i gospodarstvo te pridonose otpornosti. Takva rješenja lokalno prilagođenim, resursno učinkovitim i sustavnim intervencijama u gradove, krajobraze i morske krajobraze donose više prirode, prirodnih obilježja i procesa koji su k tomu i raznolikiji. Stoga rješenja utemeljena na prirodi moraju biti korisna za bioraznolikost i podupirati brojne usluge ekosustava.

(60)

   Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Stvaranje Europe otporne na klimatske promjene – nova strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama (COM(2021) 82 final).

(61)    Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) 2018/841 u pogledu područja primjene, pojednostavnjenja pravila o usklađenosti, utvrđivanja ciljeva država članica za 2030. i obvezivanja na zajedničko postizanje klimatske neutralnosti do 2035. u sektoru korištenja zemljišta, šumarstva i poljoprivrede i Uredbe (EU) 2018/1999 u pogledu poboljšanja praćenja, izvješćivanja, praćenja napretka i preispitivanja (COM(2021) 554 final).

(62)     Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Očuvanje sigurnosti opskrbe hranom i jačanje otpornosti prehrambenih sustava”, COM(2022) 133 final.

(63)    Konferencija o budućnosti Europe – Izvješće o konačnom ishodu, svibanj 2022., prijedlog 2. (1, 4, 5), str. 44. i prijedlog 6. (6), str. 48.

(64)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Strategija EU-a za tlo do 2030. – Ostvarivanje koristi od zdravog tla za ljude, hranu, prirodu i klimu    (COM(2021) 699 final).

(65)    Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(66)    Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(67)    GU za okoliš, 2017., Reporting under Article 17 of the Habitats Directive: Explanatory notes and guidelines for the period 2013-2018 (Izvješćivanje u skladu s člankom 17. Direktive o staništima: napomene s objašnjenjima i smjernice za razdoblje 2013.–2018.) i GU za okoliš, 2013., Interpretation manual of European Union habitats Eur 28 (Priručnik za tumačenje staništa Europske unije. Eur 28).

(68)    Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).

(69)    Konvencija o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika iz 1992. – Konvencija OSPAR (OSPAR), Konvencija o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora iz 1992. – Helsinška konvencija (HELCOM), Konvencija o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja iz 1995. – Barcelonska konvencija (UNEP-MAP) i Konvencija o zaštiti Crnog mora iz 1992. – Bukureštanska konvencija.

(70)    Vysna, V., Maes, J., Petersen, J. E., La Notte, A., Vallecillo, S., Aizpurua, N., Ivits, E., Teller, A., Accounting for ecosystems and their services in the European Union (INCA). Final report from phase II of the INCA project aiming to develop a pilot for an integrated system of ecosystem accounts for the EU. Statistical report (Računovodstvo ekosustava i njihovih usluga u Europskoj uniji (INCA). Završno izvješće iz II. faze projekta INCA čiji je cilj razviti probni integrirani sustav računa ekosustava za EU. Statističko izvješće). Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2021.

(71)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Inicijativa EU-a za oprašivače (COM(2018) 395 final).

(72)    Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Napredak u provedbi inicijative EU-a za oprašivače (COM(2021) 261 final).

(73)    Rezolucija Europskog parlamenta od 9. lipnja 2021. o Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote (2020/2273(INI)), dostupna na https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2021-0277_EN.pdf

(74)    Zaključci Vijeća od 17. prosinca 2020. o tematskom izvješću Europskog revizorskog suda br. 15/2020 pod nazivom „Zaštita divljih oprašivača u EU-u: Komisijine inicijative nisu urodile plodom” (14168/20).

(75)    Tematsko izvješće br. 15/2020, https://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR20_15/SR_Pollinators_HR.pdf  

(76)     Europski crveni popis – Okoliš – Europska komisija (europa.eu) .

(77)    Uredba (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1305/2013 i (EU) br. 1307/2013, SL L 435, 6.12.2021., str. 1.

(78)     Ako se poljoprivrednik obveže namijeniti najmanje 7 % svojeg obradivog zemljišta neproizvodnim površinama ili obilježjima, uključujući zemljište ostavljeno na ugaru, u okviru poboljšane ekosheme ili ako najmanje 7 % obradivog zemljišta na razini poljoprivrednog gospodarstva uključuje i postrne usjeve ili usjeve koji vežu dušik, koji se uzgajaju bez uporabe sredstava za zaštitu bilja.

(79)    Ponovno natapanje je postupak prenamjene isušenog tla u vlažno tlo. Poglavlje 1. izvješća IPCC-a, objavljenog 2014., pod nazivom 2013 Supplement to the 2006 IPCC Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories: Wetlands (Dopuna iz 2013. smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova: močvarna područja), Hiraishi, T., Krug, T., Tanabe, K., Srivastava, N., Baasansuren, J., Fukuda, M. i Troxler, T. G. (ur.).

(80)    Pojam „organsko tlo” definiran je u smjernicama IPCC-a iz 2006. za nacionalne inventare stakleničkih plinova, izrađenima u sklopu Programa nacionalnih inventara stakleničkih plinova, Eggleston H. S., Buendia L., Miwa K., Ngara T. i Tanabe K. (ur.).

(81)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru    i Odboru regija, Nova strategija EU-a za šume do 2030. (COM(2021) 572 final).

(82)     Indeks čestih vrsta ptica (zbirni indeks EU-a) – Skupovi podataka o proizvodima – Eurostat (europa.eu) .

(83)

   Uredba (EU) 2019/1241 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih ekosustava putem tehničkih mjera, o izmjeni uredbi Vijeća (EZ) br. 1967/2006, (EZ) br. 1224/2009 i uredbi (EU) br. 1380/2013, (EU) 2016/1139, (EU) 2018/973, (EU) 2019/472 i (EU) 2019/1022 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 894/97, (EZ) br. 850/98, (EZ) br. 2549/2000, (EZ) br. 254/2002, (EZ) br. 812/2004 i (EZ) br. 2187/2005 (SL L 198, 25.7.2019., str. 105.).

(84)    Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(85)

   Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018., str. 1.).

(86)

   Direktiva 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 1998. o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni Direktive Vijeća 93/12/EEZ (SL L 350, 28.12.1998., str. 58.).

(87)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju (COM(2022) 108 final).

(88)

   Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, COM(2022) 222 final.

(89)     Preporuka Komisije o ubrzavanju postupaka izdavanja dozvola za projekte u području energije iz obnovljivih izvora i pojednostavnjenju sklapanja ugovora o kupnji energije, C(2022) 3219 final.

(90)    Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(91)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o europskim misijama (COM(2021) 609 final).

(92)    Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).

(93)    Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).

(94)    Direktiva (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o otvorenim podatcima i ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL L 172, 26.6.2019., str. 56.).

(95)    Uredba (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. veljače 2021. o uspostavi Instrumenta za tehničku potporu (SL L 57, 18.2.2021., str. 1.).

(96)    Uredba (EU) 2021/783 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o uspostavi Programa za okoliš i djelovanje u području klime (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1293/2013 (SL L 172, 17.5.2021., str. 53.).

(97)    Uredba (EU) 2021/1139 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2021. o uspostavi Europskog fonda za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu i izmjeni Uredbe (EU) 2017/1004 (SL L 247, 13.7.2021., str. 1.).

(98)    Uredba (EU) 2020/2220 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. prosinca 2020. o utvrđivanju određenih prijelaznih odredaba za potporu iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) u godinama 2021. i 2022. i izmjeni uredaba (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013 i (EU) br. 1307/2013 u pogledu sredstava i primjene u godinama 2021. i 2022. te Uredbe (EU) br. 1308/2013 u pogledu sredstava i raspodjele takve potpore u godinama 2021. i 2022. (SL L 437, 28.12.2020., str. 1.).

(99)    Uredba (EU) 2021/1058 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o Europskom fondu za regionalni razvoj i Kohezijskom fondu (SL L 231, 30.6.2021., str. 60.).

(100)    Uredba (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. lipnja 2021. o uspostavi Fonda za pravednu tranziciju (SL L 231, 30.6.2021., str. 1.).

(101)    Uredba (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor Europa, o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1290/2013 i (EU) br. 1291/2013 (SL L 170, 12.5.2021., str. 1.).

(102)    Uredba Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 od 17. prosinca 2020. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (SL L 433I, 22.12.2020., str. 11.).

(103)    Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).

(104)    Uredba (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. ožujka 2021. o uspostavi programa InvestEU i izmjeni Uredbe (EU) 2015/1017 (SL L 107, 26.3.2021., str. 30.).

(105)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću, Održivi ciklusi ugljika (COM(2021) 800 final).

(106)    Uredba (EU) 2021/2115 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. prosinca 2021. o utvrđivanju pravila o potpori za strateške planove koje izrađuju države članice u okviru zajedničke poljoprivredne politike (strateški planovi u okviru ZPP-a) i koji se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te o stavljanju izvan snage uredbi (EU) br. 1305/2013 i (EU) br. 1307/2013.

(107)    [Dodati upućivanje nakon objave Osmog programa djelovanja za okoliš].

(108)    Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(109)    Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154,    21.6.2003., str. 1.).

(110)    Uredba (EU) 2021/696 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi Svemirskog programa Unije i osnivanju Agencije Europske unije za svemirski program te o stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 912/2010, (EU) br. 1285/2013 i (EU) br. 377/2014 i Odluke br. 541/2014/EU (SL L 170, 12.5.2021., str. 69.).

(111)    Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, COM(2022) 222 final. 

(112)    Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).

(113)    Međuinstitucijski sporazum Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva (SL L 123, 12.5.2016., str. 1.).

(114)    Kako je navedeno u članku 58. stavku 2. točkama (a) ili (b) Financijske uredbe.

(115)    Ovisno o tome kad će Uredba stupiti na snagu, a to ovisi o datumu donošenja.

(116)    Informacije o načinima upravljanja i upućivanja na Financijsku uredbu dostupni su na internetskim stranicama BudgWeb: https://myintracomm.ec.europa.eu/budgweb/EN/man/budgmanag/Pages/budgmanag.aspx  

(117)     dif. = diferencirana odobrena sredstva; nedif. = nediferencirana odobrena sredstva

(118)    EFTA: Europsko udruženje slobodne trgovine.

(119)    Zemlje kandidatkinje i, ako je primjenjivo, potencijalni kandidati sa zapadnog Balkana.

(120)    Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi za potporu provedbi programa i/ili djelovanja EU-a (prijašnje linije „BA”), neizravno istraživanje, izravno istraživanje.

(121)    Potrebna administrativna odobrena sredstva pokrit će se odobrenim sredstvima koja su već dodijeljena za upravljanje djelovanjem i/ili koja su preraspodijeljena te, prema potrebi, dodatnim odobrenim sredstvima koja se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir postojeća proračunska ograničenja.

(122)     Rezultati se odnose na proizvode i usluge koji se isporučuju (npr.: broj financiranih studentskih razmjena, kilometri izgrađenih prometnica itd.).

(123)    Kako je opisan u odjeljku 1.4.2. „Posebni ciljevi…”.

(124)    UO = ugovorno osoblje; LO = lokalno osoblje; UNS = upućeni nacionalni stručnjaci; UsO = ustupljeno osoblje; MSD = mladi stručnjaci u delegacijama.

(125)    U okviru gornje granice za vanjsko osoblje iz odobrenih sredstava za poslovanje (prijašnje linije „BA”).

(126)    Godina N je godina početka provedbe prijedloga/inicijative. Umjesto „N” upisati predviđenu prvu godinu provedbe (na primjer: 2021.). Isto vrijedi i za ostale godine.

(127)    Kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima (carine, pristojbe na šećer), navedeni iznosi moraju biti neto iznosi, to jest bruto iznosi nakon odbitka od 20 % na ime troškova naplate.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 22.6.2022.

COM(2022) 304 final

PRILOZI

Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća

o obnovi prirode

{SEC(2022) 256 final} - {SWD(2022) 167 final} - {SWD(2022) 168 final}

PRILOG I.

KOPNENI, OBALNI I SLATKOVODNI EKOSUSTAVI – STANIŠNI TIPOVI I SKUPINE STANIŠNIH TIPOVA IZ ČLANKA 4. STAVAKA 1. I 2.

Popis u nastavku uključuje sve kopnene, obalne i slatkovodne stanišne tipove navedene u Prilogu I. Direktivi 92/43/EEZ, na koji se upućuje u članku 4. stavcima 1. i 2., te šest skupina tih stanišnih tipova, odnosno 1. močvarna područja (obalna i kontinentalna), 2. travnjaci i druga pastoralna staništa, 3. rijeke, jezera te aluvijalna i obalna staništa, 4. šume, 5. stepe, vrištine i makije i 6. stjenovita staništa i sipine.

1.SKUPINA 1: močvarna područja (obalna i kontinentalna)

2.SKUPINA 2: travnjaci i druga pastoralna staništa