EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 30.3.2022.

COM(2022) 144 final

2022/0094(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 305/2011

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2022) 167 final} - {SWD(2022) 87 final} - {SWD(2022) 88 final} - {SWD(2022) 89 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća („Uredba o građevnim proizvodima”) utvrđuju se usklađeni uvjeti za stavljanje građevnih proizvoda na tržište 1 . Uredbom o građevnim proizvodima osigurava se neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta i slobodno kretanje građevnih proizvoda u EU-u. To se postiže usklađenim tehničkim specifikacijama kojima se utvrđuje zajednički tehnički jezik o načinima ispitivanja svojstava građevnih proizvoda i obavješćivanja o njima (npr. reakcija na požar, toplinska vodljivost ili zvučna izolacija). Primjena normi obvezna je ako su navedene u Službenom listu Europske unije. Građevni proizvodi obuhvaćeni tim normama moraju nositi CE oznaku sukladnosti, koja označuje da su u skladu sa svojim deklariranim svojstvima. Takvi se proizvodi zatim mogu slobodno kretati unutar jedinstvenog tržišta. Države članice EU-a ne smiju zahtijevati dodatne oznake, certifikate ili ispitivanja. Uredbom o građevnim proizvodima nisu utvrđeni zahtjevi u pogledu proizvoda. Države članice odgovorne su za zahtjeve u vezi sa sigurnošću, zaštitom okoliša i energetskom učinkovitošću koji se primjenjuju na zgrade i inženjerske građevine.

U izvješću Komisije o provedbi Uredbe o građevnim proizvodima 2 iz 2016. utvrđeni su određeni nedostaci u njezinoj provedbi i znatan broj poteškoća povezanih, među ostalim, s normizacijom, pojednostavnjenjem za mikropoduzeća, nadzorom tržišta i izvršenjem, što je potrebno dodatno ispitati i raspraviti. Evaluacija Uredbe o građevnim proizvodima 3 , mišljenja platforme REFIT te povratne informacije država članica i dionika jasno su ukazali na nedostatke u okviru, koji ometaju funkcioniranje jedinstvenog tržišta za građevne proizvode i zbog kojih ciljevi Uredbe o građevnim proizvodima nisu ostvareni.

U Komunikaciji „Čista energija za sve Europljane” 4 iz studenoga 2016. naglašena je potreba za oslobađanjem potencijala za rast i otvaranjem radnih mjesta poboljšanjem funkcioniranja jedinstvenog tržišta građevnih proizvoda koje je još uvijek rascjepkano. U Komunikaciji o europskom zelenom planu 5 , akcijskom planu za kružno gospodarstvo 6 i Komunikaciji o valu obnove istaknuta 7 je važnost Uredbe o građevnim proizvodima za ostvarivanje cilja izgradnje energetski i resursno učinkovitih zgrada i obnove te rješavanje pitanja održivosti građevnih proizvoda. U prijedlogu revidirane Direktive o energetskim svojstvima zgrada 8 istaknuta je važnost emisija stakleničkih plinova u životnom ciklusu zgrada i građevinskih materijala za izračun potencijala za globalno zagrijavanje novih zgrada od 2030. U kontekstu revizije Uredbe o građevnim proizvodima u strategiji EU-a za šume 9 i Komunikaciji o održivom ciklusu ugljika 10 najavljeno je da će se izraditi standardna, pouzdana i transparentna metodologije za kvantificiranje klimatskih koristi građevnih proizvoda te hvatanja i upotrebe ugljika. Osim toga, Europski parlament i Vijeće zalažu se za poduzimanje mjera za promicanje kružnosti građevnih proizvoda, uklanjanje prepreka na jedinstvenom tržištu građevnih proizvoda i doprinos ciljevima europskog zelenog plana i akcijskog plana za kružno gospodarstvo 11 .

Stoga revizija Uredbe o građevnim proizvodima ima dva opća cilja: 1. postizanje jedinstvenog tržišta građevnih proizvoda koje dobro funkcionira i 2. doprinos ciljevima zelene i digitalne tranzicije, posebno modernom, resursno učinkovitom i konkurentnom gospodarstvu.

Riječ je o inicijativi u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) jer se prijedlog usklađuje s ciljevima programa REFIT da se zakonodavstvo EU-a učini jednostavnijim, bolje usmjerenim te takvim da se s njime lakše uskladiti 12 .

Cilj je ovog prijedloga riješiti probleme navedene u nastavku.

Prvi problem: nije postignuto jedinstveno tržište građevnih proizvoda.

Postupak normizacije, koji je jedan od glavnih ciljeva Uredbe o građevnim proizvodima, nije postigao dovoljno dobre rezultate. Nacrti usklađenih normi koje su posljednjih godina izradile europske organizacije za normizaciju rijetko su se mogli objavljivati u Službenom listu, uglavnom zbog pravnih nedostataka. Nedostatak navođenja ažuriranih usklađenih normi za građevne proizvode ključan je čimbenik koji potkopava neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta, stvara prepreke trgovini, a gospodarskim subjektima dodatne troškove i administrativno opterećenje. Budući da su usklađene norme zastarjele, to ujedno znači i da nisu uvijek relevantne za tržište jer postupak ne može ići ukorak s kretanjima u sektoru. Osim toga, trenutačno stanje ne omogućuje ispunjavanje regulatornih potreba država članica. Zbog tih nedostataka države članice primjenjuju nacionalne oznake, certifikate i odobrenja. To je protivno Uredbi o građevnim proizvodima i nije u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije. Osim toga, s obzirom na slabe rezultate konvencionalne normizacije, sve se više koristio alternativni način za dobivanje oznake CE putem europskih dokumenata za ocjenjivanje (EAD), što je dovelo do postupnog povećanja radnog opterećenja u tom području. Zbog tog povećanja radnog opterećenja Komisiji je potrebno više vremena za ocjenjivanje, što bi čak moglo paralizirati sustav.

Drugi problem: poteškoće u provedbi na nacionalnoj razini.

Ti problemi isto tako dodatno povećavaju složenosti pravnog okvira i pridonose činjenici da se aktivnosti nadzora tržišta među državama članicama uvelike razlikuju (po kvaliteti i učinkovitosti). Neučinkovit nadzor tržišta i izvršenje općenito smanjuju povjerenje u regulatorni okvir i stoga odvraćaju poduzeća od usklađivanja sa zakonodavstvom.

U izvješću o provedbi utvrđeni su nedostaci u pogledu funkcioniranja prijavljenih tijela, što upućuje na to da bi relevantne odredbe Uredbe o građevnim proizvodima mogle biti preciznije, npr. odredbe o zahtjevima za ta tijela (članak 43. Uredbe o građevnim proizvodima), njihovim radnim obvezama (članak 52.) i koordinaciji (članak 55.).

Treći problem: pravni je okvir složen, a pojednostavnjenje nije ostvareno.

Usklađenim tehničkim specifikacijama predviđa se zajednički tehnički jezik o načinima ispitivanja i obavješćivanja o svojstvima građevnih proizvoda (npr. reakcija na požar, toplinska vodljivost ili zvučna izolacija). Oznaka CE u okviru Uredbe o građevnim proizvodima povezana je s ocjenjivanjem svojstava građevnog proizvoda, a ne s njegovom sukladnošću sa zahtjevima za proizvode jer se oni tom uredom ne utvrđuju. S obzirom na to da je riječ o prilično iznimnoj situaciji u usporedbi s drugim zakonodavstvom u sklopu novog zakonodavnog okvira, značenje oznake CE često se pogrešno shvaća i tumači.

Ostale odredbe Uredbe o građevnim proizvodima nisu dovoljno jasne ili se preklapaju unutar samog okvira (npr. preklapanje informacija potrebnih za izjavu o svojstvima i za oznaku CE) ili između Uredbe o građevnim proizvodima i drugog zakonodavstva EU-a (više mogućih načina za dobivanje oznake CE za neke građevne proizvode na temelju Uredbe o građevnim proizvodima i Direktive o ekološkom dizajnu 13 ). Nadalje, primjena odredbi o pojednostavnjenju Uredbe o građevnim proizvodima koje su uglavnom usmjerene na MSP-ove 14 ograničena je zbog nedovoljne informiranosti i nedovoljno jasnih odredbi. Najmanja poduzeća snose najveće administrativno opterećenje. Preklapanja i nedosljednosti dovode do neučinkovitosti.

Osim toga, ne postoje posebne odredbe o pružanju informacija u digitalnom obliku. To će postati problem, posebno s obzirom na to da će pouzdane informacije o proizvodu, od proizvodnje do ugradnje u zgradu i rušenja, biti potrebne u kontekstu digitalnih očevidnika za zgrade 15 , okvira pokazateljâ za održive zgrade Level(s) 16 ili drugih alata za procjenu održivosti zgrada i izvješćivanje o njoj.

Četvrti problem: Uredbom o građevnim proizvodima ne mogu se ostvariti širi politički prioriteti, kao što su zelena i digitalna tranzicija te sigurnost proizvoda.

Dostupne usklađene metode ocjenjivanja svojstava građevnih proizvoda obuhvaćaju samo neke elemente povezane s učincima na okoliš, kao što je onečišćenje, ali nisu utvrđene u pogledu održive uporabe prirodnih resursa. Nadalje, Uredbom o građevnim proizvodima ne omogućuje se utvrđivanje okolišnih, funkcionalnih i sigurnosnih zahtjeva za građevne proizvode, čime se otežava mogućnost rješavanja problema koji se ne temelje na svojstvima. Međutim, kako bi se potaknuli poticaji i potražnja za niskougljičnim građevnim proizvodima i proizvoda u kojima se skladišti ugljik, potrebne su usklađene i transparentne informacije o klimatskim i okolišnim svojstvima građevnih proizvoda te njihovim svojstvima održivosti i mogućnost upravljanja inherentnim značajkama proizvoda kao što su trajnost ili mogućnost popravka. Poboljšanjem kružnosti građevnih proizvoda povećat će se i otpornost EU-a u kontekstu pristupa građevinskim materijalima 17 . Nadalje, nema dovoljno digitalnih informacija o građevnim proizvodima za postizanje ciljeva kružnosti i održivosti te za pružanje informacija koje se zahtijevaju drugim povezanim zakonodavstvom (npr. Direktivom o energetskim svojstvima zgrada ili Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode).

Uredbom o građevnim proizvodima znatno se ograničavaju mogućnosti sektora da dosljedno i usklađeno objavljuje svojstva svojih proizvoda i razlikuje proizvode s obzirom na njihova klimatska i okolišna svojstva te svojstva održivosti. Njome se ujedno znatno ograničavaju mogućnosti država članica da utvrde nacionalne zahtjeve za zgrade ili da u javnu nabavu uključe kriterije o ciljevima održivosti, a da pritom ne dovedu u pitanje funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Inicijativa je u skladu s načelom nenanošenja bitne štete jer pridonosi ciljevima zelene tranzicije iz europskog zelenog plana (posebno vala obnove) i akcijskog plana za kružno gospodarstvo. Njome se promiču zelenija proizvodnja, ponovna uporaba, ponovna proizvodnja i recikliranje građevnih proizvoda, osigurava se prilagodba klimatskim promjenama te se podupire revizija Direktive o energetskim svojstvima zgrada tako što se pružaju informacije o okolišnoj učinkovitosti građevnih proizvoda, čime se olakšava izračun energetskih svojstava zgrada, njihova potencijala globalnog zagrijavanja i uklanjanja ugljika povezanih sa skladištenjem ugljika.

U akcijskom planu za kružno gospodarstvo najavljena je inicijativa za održive proizvode, čiji je cilj proizvode učiniti prikladnima za klimatski neutralno, resursno učinkovito i kružno gospodarstvo, posebno donošenjem Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode. Ako se zakonodavstvom EU-a za određene proizvode, kao što je ovaj prijedlog, uređuju aspekti okolišne i klimatske održivosti proizvodâ, daljnje osmišljavanje politike i izrada zakonodavstva trebali bi se i dalje odvijati u okviru namjenskog instrumenta, uz istu razinu strogosti kao u Uredbi o ekološkom dizajnu za održive proizvode. Time se pridonosi boljoj usklađenosti pravila EU-a o određenim proizvodima i izbjegava administrativno opterećenje gospodarskih subjekata koji bi inače morali ispunjavati zahtjeve utvrđene u različitim zakonodavnim aktima EU-a.

S obzirom na snažnu međupovezanost okolišnih i strukturnih svojstava građevnih proizvoda, uključujući zdravstvene i sigurnosne aspekte, ovim se prijedlogom stoga utvrđuju zahtjevi održivosti za građevne proizvode. Međutim, posebne okolnosti mogu opravdati ciljano obuhvaćanje građevnih proizvoda u okviru Uredbe o ekološkom dizajnu za održive proizvode. To će biti slučaj, primjerice, za građevne proizvode povezane s energijom, koji su već uređeni postojećom Direktivom o ekološkom dizajnu, primjerice peći na kruto gorivo.

U Komunikaciji „Nova industrijska strategija za Europu” 18 iz ožujka 2020. uspostavlja se plan u skladu s kojim će industrija EU-a predvoditi proces usporedne zelene i digitalne tranzicije oslanjajući se na snagu svojih tradicija, poduzeća i građana kako bi se povećala konkurentnost. Za ostvarenje tih ciljeva definiran je pristup utemeljen na industrijskom ekosustavu kako bi se bolje povezale potrebe i poduprli ključni dionici u svakom lancu vrijednosti. U Komunikaciji o ažuriranju nove industrijske strategije za 2020. 19 građevinarstvo je utvrđeno kao jedan od prioritetnih ekosustava koji se suočavaju s najvećim izazovima pri ispunjavaju klimatskih ciljeva i ciljeva održivosti te prihvaćanju digitalne transformacije, a čija konkurentnost o tome ovisi. Komisija u okviru ažurirane industrijske strategije oblikuje put tranzicije za ekosustav građevinske industrije u procesu zajedničkog stvaranja s industrijom, dionicima i državama članicama. U okviru toga Komisija je 15. prosinca 2021. objavila radni dokument službi Komisije 20 u kojem se predlažu scenariji za građevinarstvo kako bi taj sektor postao zeleniji, digitalniji i otporniji. Poticajni i regulatorni okvir koji je prilagođen budućim potrebama i kojim se potiču ulaganja i izgradnja povjerenja ključan je za otpornost ekosustava te je preduvjet za usporednu tranziciju.

U Strategiji za MSP-ove i održivu i digitalnu Europu 21 istaknuta je važna uloga MSP-ova u pokretanju zelene tranzicije te je ponovno naglašena potreba da im se omogući razumijevanje i ublažavanje rizika za okoliš, među ostalim u građevinskom sektoru.

U „Normizacijskoj strategiji EU-a: Utvrđivanjem globalnih normi do otpornog, zelenog i digitalnog jedinstvenog tržišta EU-a” 22 građevinarstvo je utvrđeno kao jedno od glavnih područja u kojima bi se usklađenim normama mogla poboljšati konkurentnost i smanjiti tržišne prepreke.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Prijedlog se temelji na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) jer je glavna svrha Uredbe uklanjanje prepreka kretanju građevnih proizvoda na jedinstvenom tržištu.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Nedostaci Uredbe o građevnim proizvodima ne mogu se ispraviti nacionalnim zakonodavstvom bez donošenja uredbe EU-a jer države članice nemaju ovlasti za izmjenu okvira Uredbe građevnim proizvodima ni za ispravljanje tih nedostataka putem nacionalnih mjera. Trenutačno su zbog nedostatka odgovarajuće normizacije na razini EU-u ekološka i sigurnosna svojstva građevnih proizvoda uređena na različite načine na nacionalnoj razini, što dovodi do različitih zahtjeva za gospodarske subjekte. Djelovanje na razini EU-a stoga je opravdano i nužno. Uvjeti za osiguravanje slobodnog kretanja građevnih proizvoda uz istodobno osiguravanje ravnopravnih uvjeta i ostvarivanje ciljeva održivosti mogu se utvrditi samo na razini EU-a.

Kad je riječ o dodanoj vrijednosti djelovanja na razini EU-a, prijedlogom će se doprinijeti poboljšanju općeg funkcioniranja jedinstvenog tržišta građevnih proizvoda jer će se povećati pravna sigurnost i predvidljivost, poboljšati ravnopravno tržišno natjecanje u građevinskom ekosustavu i uzeti u obzir aspekti klimatske i okolišne učinkovitosti te kružnosti građevnih proizvoda, što se može regulirati samo na razini EU-a.

•Proporcionalnost

Prijedlog je u skladu s načelom proporcionalnosti jer ne prelazi ono što je potrebno za postizanje jedinstvenog tržišta građevnih proizvoda koje dobro funkcionira te je proporcionalan za postizanje željenog cilja.

Prijedlogom se nastoje ukloniti utvrđeni nedostaci Uredbe o zajedničkim odredbama te ostvariti ciljevi europskog zelenog plana i akcijskog plana za kružno gospodarstvo u području građevnih proizvoda, uz oslanjanje na temeljna načela Uredbe o građevnim proizvodima (uključujući usklađene norme koje su razvile europske organizacije za normizaciju). Razmatranje i poboljšanje temeljnog funkcioniranja okvira Uredbe o građevnim proizvodima, posebno postupka normizacije, od ključne je važnosti za ostvarivanje ciljeva politike. Neke nove značajke, kao što su zahtjevi za proizvode ili akti Komisije koji sadržavaju tehničke specifikacije, primjenjivat će se samo kad je to potrebno za određene proizvode.

Prijedlogom se na najdjelotvorniji i najučinkovitiji način rješavaju svi utvrđeni problemi. U njemu se predlaže sveobuhvatan regulatorni okvir prilagođen budućim potrebama, uključujući rezervna rješenja i nove regulatorne alate koji se mogu aktivirati ako se na temelju detaljne analize utvrdi da je to potrebno za određenu kategoriju ili skupinu proizvoda S obzirom na velik broj različitih građevnih proizvoda samo se takvim pristupom može osigurati učinkovito ostvarivanje ciljeva prijedloga bez stvaranja nepotrebnih opterećenja za gospodarske subjekte.

•Odabir instrumenta

Prijedlog je u obliku uredbe kojom se stavlja izvan snage Uredba o građevnim proizvodima koja je trenutačno na snazi. Njime se osigurava zajednička provedba predloženog zakonodavstva u cijelom EU-u.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Komisija je 2016. objavila popratnu studiju za provjeru prikladnosti zakonodavstva o građevinskom sektoru 23 . U studiji je ocijenjena usklađenost odabranih akata EU-a koji se primjenjuju na građevinski sektor te su uzeta u obzir pravna preklapanja između Uredbe o građevnim proizvodima i Direktive o ekološkom dizajnu (2009.) te Direktive o označivanju energetske učinkovitosti. Osim toga, potvrđeni su nedosljednost u definicijama, nedostatak unakrsnih upućivanja i preklapanja triju zakonodavnih akata.

Komisija je 2019. objavila evaluaciju Uredbe o građevnim proizvodima 24 . Glavni problemi utvrđeni u toj evaluaciji, prema redoslijedu važnosti, bili su i. nedovoljno učinkovit normizacijski sustav iz Uredbe o zajedničkim odredbama, ii. neučinkovit i neujednačen nadzor tržišta (u različitim državama članicama) i iii. to što Uredbom o građevnim proizvodima nije postignuto očekivano pojednostavnjenje.

Zaključci obaju dokumenata uzeti su u obzir u ovom prijedlogu.

•Savjetovanja s dionicima

Tijekom pripreme prijedloga provedeno je savjetovanje s raznim dionicima: državama članicama, europskim tehničkim tijelima i udruženjima, nacionalnim tijelima, poduzećima/proizvođačima, uvoznicima i distributerima, udruženjima potrošača, tijelima za nadzor tržišta, europskim/međunarodnim organizacijama (sektorska udruženja), prijavljenim tijelima, udruženjima radnika/stručnjaka i drugima, kao što su pojedinci i druge nevladine organizacije.

U skladu sa smjernicama EU-a za bolju regulativu provedeno je nekoliko aktivnosti savjetovanja. Ta su savjetovanja ukratko opisana u točkama u nastavku.

·Horizontalno internetsko istraživanje (ispitivanje horizontalnih pitanja) 25

Horizontalno istraživanje provedeno je s odabranim stručnjacima, a cilj mu je bio utvrditi načine rješavanja horizontalnih pitanja utvrđenih tijekom evaluacije Uredbe o građevnim proizvodima kako bi se prikupila relevantna stajališta koja će se upotrebljavati za dodatno poboljšanje opcija politike.

·Dva posebna sastanka sa stručnjacima iz država članica o preispitivanju Uredbe o građevnim proizvodima održana su u ožujku i rujnu 2020.

Svrha sastanaka bila je rasprava o postupku i razrađenom dokumentu o okvirnim opcijama 26 te prikupljanje stajališta država članica o sljedećim temama: područje primjene i odnos s drugim pravom EU-a, usklađeno područje, nacionalno pravo i potrebe za informacijama, Prilog I. (osnovni zahtjevi za građevine) i zahtjevi u vezi s okolišem.

·Istraživanje poduzeća 27

Svrha istraživanja poduzeća bila je procijeniti koji su očekivani utjecaji poboljšanih okvirnih opcija politike na poduzeća u europskom sektoru građevnih proizvoda. Istraživanjem su obuhvaćeni gospodarski subjekti u tom sektoru.

·Javno savjetovanje 28

Javno savjetovanje pokazalo je da su sve skupine dionikâ čvrsto odbacile mogućnost stavljanja izvan snage Uredbe o građevnim proizvodima (opcija politike E). U većini skupina dionika najveće skupine zagovarale su daljnju provedbu postojeće Uredbe o građevnim proizvodima (tj. osnovna opcija politike A). Znatan dio skupina dionika dao je prednost reviziji Uredbe o građevnim proizvodima (tj. opcije politike B, C ili D) 29 .

Osim toga, istraživanje poduzeća pokazalo je da su gospodarski subjekti, iako su uglavnom bili za nastavak provedbe postojeće Uredbe o građevnim proizvodima, istaknuli niz pitanja koja je potrebno riješiti, što bi zahtijevalo njezinu reviziju. To se prije svega odnosilo na postupak normizacije.

•Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Kvantitativna i kvalitativna analiza učinaka različitih opcija potkrijepljena je posebnim ugovorom o tehničkoj potpori 30 .

U studiji su prikupljeni i dopunjeni dostupni dokazi kako bi se analizirale opcije politike i procijenili njihovi mogući učinci. Razmotrene su opcije politike kako bi se procijenile preferencije i učinci uglavnom na temelju rezultata istraživanja i javnog savjetovanja.

Osim toga, dodatno stručno znanje prikupljeno je putem relevantnih izvješća, studija i sastanaka s predstavnicima država članica, poslovnim udruženjima, poduzećima, tehničkim tijelima i tijelima za ispitivanje.

•Procjena učinka

Komisija je provela procjenu učinka revizije Uredbe o građevnim proizvodima. Nakon što su uzete u obzir primjedbe iz prvog negativnog mišljenja Odbora za nadzor regulative od 26. srpnja 2021., procjena učinka 26. siječnja 2022. dobila je pozitivno mišljenje sa zadrškama. Mišljenja Odbora, konačna procjena učinka i njezin sažetak objavljuju se zajedno s ovim prijedlogom.

U procjeni učinka ispitano je i uspoređeno pet opcija politike za rješavanje problema povezanih s Uredbom o građevnim proizvodima.

Opcija A – osnovni scenarij (bez revizije)

Osnovni scenarij nije podrazumijevao reviziju Uredbe, već poboljšanje njezine provedbe smjernicama i drugim neobvezujućim pravnim mjerama. Osnovni scenarij stoga je podrazumijevao zadržavanje sustava usklađivanja i njegovu provedbu.

Opcija B – ispravljanje nedostataka Uredbe o građevnim proizvodima

Opcija B usmjerena je na rješavanje pitanja istaknutih u evaluaciji na sljedeći način:

·rješavanje poteškoća u sustavu tehničkog usklađivanja tako što se opcijom B Komisija ovlašćuje da primijeni „zamjensko” rješenje ako normizacijski sustav ne donosi norme pravodobno i ako one nisu dovoljno kvalitetne,

·zadržavanje nacionalnih zahtjeva i oznaka ublažit će se jasnim definiranjem područja koje se regulira na razini EU-a,

·osiguravanje usklađenog okvira za ocjenjivanje okolišne učinkovitosti građevnih proizvoda i obavješćivanje o njima,

·uspostava digitalne strukture kompatibilne s digitalnom putovnicom proizvoda,

·promicanje ponovne uporabe građevnih proizvoda,

·bolji nadzor tržišta jačanjem izvršnih ovlasti i usklađivanjem učinkovitosti tijelâ za nadzor tržišta te eventualno utvrđivanjem minimalnog broja provjera i minimalne razine ljudskih resursa koji će se koristiti za nadzor tržišta građevnih proizvoda,

·poticanje svih tijela i prijavljenih tijela na donošenje više zajedničkih odluka,

·ublažavanje preklapanja s drugim zakonodavstvom EU-a uvođenjem pravila o kolizijama i osiguravanjem dosljednosti,

·uvođenje posebne oznake za građevne proizvode (europski građevni proizvod – ECP) kako bi se pojasnilo da se oznaka odnosi na izjavu o svojstvima, a ne na sukladnost,

·ciljane odredbe i ovlašćivanje država članica da pod određenim uvjetima izuzmu određena mikropoduzeća iz obveza iz Uredbe o građevnim proizvodima.

Opcija C – bolje usmjeravanje Uredbe o građevnim proizvodima

Ta se opcija temelji na elementima opisanima u opciji B. Međutim, u opciji C područje primjene Uredbe o građevnim proizvodima ograničeno je na određena područja, ovisno o sljedeće tri podopcije koje se mogu kombinirati:

·podopcija C1: usklađene norme i akti Komisije koji sadržavaju tehničke specifikacije uključivali bi samo metode ocjenjivanja za izračun svojstava, bez graničnih vrijednosti i razreda svojstava ili drugih zahtjeva koji će se utvrditi na razini EU-a,

·podopcija C2: područje primjene Uredbe o građevnim proizvodima bilo bi usmjereno samo na ključna područja, u skladu s regulatornim potrebama država članica, relevantnošću za okoliš, sigurnošću proizvoda ili relevantnošću za tržište,

·podopcija C3: države članice imale bi mogućnost ponuditi alternativni način za ostvarivanje pristupa tržištu na temelju nacionalnih propisa i ne oslanjajući se na usklađene norme i akte Komisije koji sadržavaju tehničke specifikacije.

Opcija D – poboljšanje Uredbe o građevnim proizvodima

Temelji se na opciji B, a ujedno nudi mogućnost uvođenja zahtjeva koji se odnose na inherentne značajke proizvoda kako bi se zaštitili javno zdravlje, sigurnost i okoliš. Takvi zahtjevi za pojedine proizvode mogu se formulirati u okviru triju podopcija/pristupa (podopcije D1 i D2 mogu se kombinirati):

·podopcija D1: novi zakonodavni okvir za zahtjeve za proizvode (koji se temelji na normizaciji koju su razvile europske organizacije za normizaciju),

·podopcija D2: pristup zajedničkih tehničkih specifikacija (koje razvija Komisija ili se razvijaju pod njezinim nadzorom),

·podopcija D3: kombinacija podopcija D1 i D2.

Opcija E – stavljanje izvan snage Uredbe o građevnim proizvodima

Uredba o građevnim proizvodima stavila bi se izvan snage. Trgovina građevnim proizvodima temeljila bi se na uzajamnom priznavanju.

Najpoželjnija opcija

Kao najpoželjnija opcija utvrđena je opcija D jer se njome omogućuje da se s najvišim stupnjem učinkovitosti i usklađenosti ostvare ciljevi i otklone glavni nedostaci okvira Uredbe o građevnim proizvodima. Time se osigurava slobodno kretanje građevnih proizvoda na jedinstvenom tržištu i u potpunosti odgovara na ambicije koje proizlaze iz europskog zelenog plana i akcijskog plana za kružno gospodarstvo. Najvažnije su izmjene sljedeće 31 :

·jasnije definiranje područja primjene i uključivanje građevnih proizvoda koji se ponovno upotrebljavaju i proizvoda nastalih trodimenzionalnim ispisom te montažnih kuća,

·ovlašćivanje Komisije za: 1. donošenje tehničkih specifikacija putem akata Komisije za slučajeve u kojima normizacijski sustav norme ne donosi pravodobno ili donosi norme koje nisu dostatno kvalitetne i 2. uspostavljanje zahtjeva za proizvode,

·uvođenje okolišnih, funkcionalnih i sigurnosnih zahtjeva za građevne proizvode,

·uspostava „usklađenog područja”, jasnije podjele uloga država članica i mehanizma za prikupljanje ili proaktivnu razmjenu informacija o regulatornim potrebama ili mjerama država članica te njihova uzimanja u obzir radi ostvarivanja ciljeva jedinstvenog tržišta,

·uvođenje nove obveze za proizvođače da uz izjavu o svojstvima dostave izjavu o sukladnosti (usklađenosti sa zahtjevima za proizvod), mogućnost pružanja informacija elektroničkim putem,

·utvrđivanje popisa općih zahtjeva održivosti (koji će se za pojedine skupine proizvoda dodatno definirati u aktima Komisije/usklađenim normama),

·uvođenje i poboljšanje odredbi o pojednostavnjenju i izuzeću za mikropoduzeća,

·jačanje izvršnih ovlasti tijela za nadzor tržišta,

·proširenje uloge kontaktnih točaka za proizvode u građevinarstvu kako bi se pružila potpora gospodarskim subjektima,

·uspostava novog sustava Komisije kojim se svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi omogućuje razmjena pritužbi ili izvješća koja se odnose na moguća povrede Uredbe,

·usklađivanje s Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode s obzirom na klimatsku i okolišnu održivost te digitalnu putovnicu za proizvode.

Opcijom D predviđena je zamjena oznake CE novom oznakom (oznaka „europski građevni proizvod” ili „ECP”). Međutim, postoji i rizik da bi takva izmjena mogla, umjesto da ih smanji, povećati nejasnoće za gospodarske subjekte, osobito u prijelaznom razdoblju, u kojem bi istodobno bile potrebne dvije oznake. Stoga će se oznaka CE zadržati, a proizvođači će je morati staviti na proizvode za koje su sastavili izjavu o svojstvima ili sukladnosti.

Iako je u studiji na kojoj se temelji procjena učinka zaključeno da opcija D može dovesti do dodatnih troškova za gospodarske subjekte, uglavnom zbog uvođenja izjave o informacijama o okolišnoj učinkovitosti, treba istaknuti da su upotrijebljeni podaci bili u određenoj mjeri ograničeni. Budući da podrazumijeva dodatno pojednostavnjenje, opcija D zapravo bi mogla dovesti do neto smanjenja administrativnih troškova od približno 180 milijuna EUR (vidjeti Prilog III. izvješću o procjeni učinka).

•Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Prijedlogom će se troškovi usklađivanja svesti na najmanju moguću mjeru zahvaljujući učinkovitom postupku normizacije, jasnijim odredbama, poticanju ponovne uporabe proizvoda, smanjenju dodatnih nacionalnih zahtjeva i stvaranju ravnopravnih uvjeta tržišnog natjecanja za sve proizvođače, posebno MSP-ove, u svim državama članicama. Nadalje, planiranom podjelom posla i tehničkim usklađivanjem s Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode izbjeći će se nepotrebni troškovi za poduzeća, posebno MSP-ove.

Prijedlogom se u najvećoj mogućoj mjeri iskorištava potencijal digitalizacije za smanjenje administrativnog opterećenja jer se Uredbom o građevnim proizvodima ne predviđa primjena digitalnih alata. Sve informacije i dokumentacija povezane s prijedlogom mogu se obrađivati u digitalnom obliku (npr. digitalna putovnica za proizvod) te pohranjivati, dijeliti i biti trajno dostupne u informacijskom sustavu. Time će se povećati transparentnost duž lanaca opskrbe te omogućiti pohrana podataka o građevnim proizvodima u građevinskim očevidnicima i njihova upotreba za izračune koji se zahtijevaju u skladu s drugim zakonodavstvom (npr. Direktivom o energetskim svojstvima zgrada). Time će se olakšati i nadzor tržišta.

Daljnje smanjenje administrativnog opterećenja za proizvođače ostvarit će se uklanjanjem preklapanja između oznake CE i izjave o svojstvima. Osim toga, države članice od obveza će moći izuzeti mikropoduzeća koja ne trguju prekogranično.

Dodjelom nove ovlasti Komisiji za uvođenje minimalnog broja provjera koje trebaju provoditi tijela za nadzor tržišta prijedlogom se nastoji poboljšati nejednaka primjena pravila Uredbe o građevnim proizvodima na tržištu. Za to bi mogao biti potreban veći kapacitet tijela za nadzor tržišta, ali tako će se državama članicama omogućiti bolja potpora u izvršavanju odgovornosti da osiguraju sigurnost i održivost građevina.

•Temeljna prava

Prijedlog ne utječe na zaštitu temeljnih prava.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Za provedbu prijedloga bit će potrebni dodatni resursi za učinkovito upravljanje okvirom Uredbe o građevnim proizvodima. Zatraženo povećanje potreba za osobljem od 7 EPRV-a 32 proporcionalno je ciljevima. Osoblje Komisije obavljat će sljedeće glavne aktivnosti:

·izrada i provedba Uredbe o građevnim proizvodima,

·izrada sekundarnog zakonodavstva (provedbeni i delegirani akti),

·izrada zahtjeva za normizaciju i akata Komisije i upravljanje njima,

·ocjenjivanje i navođenje usklađenih tehničkih specifikacija,

·izrada zajedničkih tehničkih specifikacija,

·povezivanje s europskim organizacijama za normizaciju radi postupaka koji prethode normizaciji i normizacije,

·suradnja s dionicima o tehničkim pitanjima,

·pružanje potpore tijelima država članica,

·pružanje osposobljavanja nadležnim tijelima država članica, prijavljenim tijelima i drugim tijelima,

·pružanje smjernica državama članicama i poduzećima.

Te su aktivnosti pravne, tehničke i administrativne prirode i moraju se provoditi unutar (ili, u nekim slučajevima, pod nadzorom) službi Komisije. U tom kontekstu broj zaposlenika zaduženih za upravljanje postojećim okvirom Uredbe o građevnim proizvodima trebao bi se povećati te bi ga trebale podupirati druge službe Komisije (tj. JRC) ili bi trebalo angažirati vanjske suradnike. To se osobito odnosi na znanstvenu i tehničku potporu u izradi delegiranih i provedbenih akata te u provedbi horizontalnih zadaća. Mjera u kojoj će se prijedlogom moći odgovoriti na ciljeve uvelike će ovisiti o raspoloživim resursima Komisije.

5.DRUGI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Komisija će pratiti provedbu, primjenu i usklađenost s tim novim odredbama kako bi procijenila njihovu djelotvornost. Praćenje i evaluacija politika u vezi s prijedlogom bili bi usmjereni na ključna pitanja koja treba riješiti revizijom: funkcioniranje postupka normizacije, dostupnost informacija o okolišu i sigurnosti proizvoda te zahtjevi u vezi sa zaštitom okoliša i sigurnosti proizvoda uključeni u tehničke specifikacije, učinci na funkcioniranje nadzora tržišta.

Predlaže se da se evaluacija prijedloga provede najranije osam godina nakon datuma početka primjene, čime će se dobiti bolji uvid u rezultate i učinaka novih pravila.

•Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

Budući da je pravni instrument uredba koja se izravno primjenjuje u državama članicama, dokument s objašnjenjima nije potreban.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Poglavlje I. Uredbe sadržava opće odredbe.

U članku 1. navodi se predmet Uredbe, pri čemu se izričito upućuje na okolišna, klimatska i sigurnosna svojstva građevnih proizvoda u odnosu na njihove bitne značajke, kao i na okolišne, klimatske, funkcionalne i sigurnosne zahtjeve za proizvode.

U članku 2. utvrđuje se područje primjene, uključujući građevne proizvode, proizvode i usluge povezane s trodimenzionalnim ispisom, ključne dijelove, dijelove ili materijale ako to zatraži proizvođač, sklopove ili komplete obuhvaćene usklađenom tehničkom specifikacijom ili europskim dokumentima za ocjenjivanje te montažne obiteljske kuće. Uredba se u određenim slučajevima primjenjuje i na rabljene proizvode. U usporedbi s Uredbom o građevnim proizvodima područje primjene mijenja se kako bi se izbjegla preklapanja, npr. s Direktivom o vodi za piće 33 i Direktivom o komunalnim otpadnim vodama 34 .

U članku 3. utvrđuju se definicije.

U članku 4. utvrđuju se osnovni zahtjevi za rad i načini za utvrđivanje bitnih značajki (na temelju svojstava, npr. reciklirani sadržaj) građevnih proizvoda. Temeljit će se na osnovnim zahtjevima za građevine iz Priloga I. dijela A te će zajedno s metodama ocjenjivanja biti dio normi koje su postale obvezne za potrebe primjene ove Uredbe. Komisija je ovlaštena i za donošenje delegiranih akata kojima se utvrđuju granične razine i razredi svojstava u vezi s bitnim značajkama. Osim toga, u slučaju kašnjenja ili nedostataka u postupku normizacije Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte koji sadržavaju tehničke specifikacije. Nadalje, Komisija je ovlaštena delegiranim aktima mijenjati Prilog I. dio A s obzirom na tehnički napredak ili kako bi se obuhvatili novi rizici i okolišni aspekti.

U članku 5. navodi se da svi proizvodi obuhvaćeni Uredbom moraju ispunjavati opće, izravno primjenjive zahtjeve i odgovarajuće zahtjeve u pogledu porodice ili kategorije proizvoda utvrđene u Prilogu I. dijelu D. U njemu se Komisiji daje i ovlast za donošenje delegiranih akata kojima se preciznije utvrđuju zahtjevi za proizvode u skladu s Prilogom I. dijelovima B, C i D. Ti se delegirani akti mogu dodatno dopuniti dobrovoljnim usklađenim normama izrađenima na temelju zahtjeva za normizaciju. Osim toga, Komisija je ovlaštena i delegiranim aktima mijenjati Prilog I. dijelove B, C i D s obzirom na tehnički napredak ili kako bi se njima obuhvatili novi rizici i okolišni aspekti.

Člankom 6. Komisiji se daje ovlast za utvrđivanje primjenjivog sustava ocjenjivanja i provjere, uključujući dodatne korake potrebne za suzbijanje sustavnih nesukladnosti.

U članku 7. utvrđuje se „usklađeno područje”, za razliku od područja za koja su odgovorne države članice. Osim toga, tim se člankom uspostavlja mehanizam za uzimanje u obzir nužnih regulatornih potreba država članica u području zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša, uključujući klimu.

Člankom 8. predviđa se ovlast za donošenje delegiranih akata kojima se nastoji izbjeći udvostručavanje postupka ocjenjivanja proizvoda na temelju ove Uredbe i drugog prava Unije.

U poglavlju II. (članci od 9. do 18.) utvrđuju se postupci, izjave i označivanje.

Člancima od 9. do 12. uređuje se izjava o svojstvima i primjenjiva izuzeća (među ostalim za mikropoduzeća koja ne trguju prekogranično, pod određenim uvjetima: za ponovno proizvedene proizvode ili dijelove građevina pripremljene za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju).

Člancima 13. i 14. utvrđuju se pravila o izjavi o sukladnosti (sukladnosti sa zahtjevima za proizvod u skladu s člankom 5.). Kako bi se administrativno opterećenje svelo na najmanju moguću mjeru, izjava o sukladnosti kombinira se s izjavom o svojstvima.

U skladu s člankom 15. izjava o svojstvima i izjava o sukladnosti mogu se dostaviti u elektroničkom formatu ili putem trajne poveznice. Te se izjave dostavljaju na jezicima koje zahtijevaju države članice u kojima proizvođač namjerava staviti proizvod na raspolaganje.

U člancima od 16. do 18. utvrđuju se opća načela i uvjeti za oznaku CE i za uporabu drugih oznaka.

U poglavlju III. (članci od 19. do 33.) utvrđuju se prava i obveze gospodarskih subjekata. Utvrđuju se opće i detaljne obveze proizvođača, među ostalim o tome kako upotrebljavati relevantne usklađene tehničke specifikacije (usklađene norme i delegirane akte) za ocjenjivanje i deklariranje svojstava proizvoda.

Konkretno, člankom 22. utvrđuju se obveze proizvođačâ u pogledu zaštite okoliša, uključujući obvezu deklariranja obveznih značajki održivosti iz dijela A odjeljka 2. Priloga I., potencijala globalnog zagrijavanja i zahtjeva koji se temelje na svojstvima ili minimalnog sadržaja recikliranog materijala. Nakon donošenja delegiranih akata za određenu skupinu proizvoda proizvođači su ujedno dužni:

–projektirati i proizvoditi proizvode i njihovu ambalažu tako da njihova opća okolišna i klimatska održivost bude na najsuvremenijoj razini,

–dati prednost materijalima koji se mogu reciklirati i materijalima dobivenima recikliranjem,

–poštovati minimalne obveze koje se odnose na minimalni sadržaj recikliranog materijala i druge granične vrijednosti za okolišnu održivost sadržane u usklađenim tehničkim specifikacijama,

–spriječiti prerano zastarijevanje proizvoda, upotrebljavati pouzdane dijelove i projektirati proizvode tako da njihova trajnost ne bude kraća od prosječne trajnosti proizvoda za njihovu odgovarajuću kategoriju,

–projektirati proizvode tako da ih je moguće lako popraviti, obnoviti i nadograditi.

Nadalje, utvrđuju se posebne obveze ovlaštenih zastupnika (članak 23.), uvoznika (članak 24.), koji su dužni osigurati sigurnost proizvoda dok su pod njihovim nadzorom, provjeriti je li proizvođač ispunio svoje opće obveze, distributera (članak 25.), zatim obveze pružatelja usluga provođenja narudžbi, posrednika, internetskih tržišta, internetskih prodavatelja i internetskih trgovina (čime ih se integrira u arhitekturu kojom se osigurava sukladnost) (članak 27.) te obveze pružatelja usluga trodimenzionalnog ispisa (članak 28.). U tom se poglavlju stoga uvode odredbe kojima se omogućuje da se okvirom obuhvate i novi poslovni modeli. U njemu se uvode i nove posebne obveze gospodarskih subjekata koji demontiraju ili rukuju rabljenim proizvodima za ponovnu uporabu ili proizvodnju (članak 29.) te obveze za proizvode s dvojnom namjenom i pseudoproizvode (članak 31.). Njime se uređuje internetska prodaja ili prodaja na daljinu građevnih proizvoda (članak 32.).

Poglavlje IV. (članci od 34. do 42.) sadržava pravila o normama za građevne proizvode i europskim dokumentima za ocjenjivanje. Uključuje obveznu primjenu svih zahtjeva koji se temelje na svojstvima i neobveznu primjenu zahtjeva koji se odnose na inherentne značajke proizvoda. Njime se utvrđuju pravila za europske dokumente za ocjenjivanje i njihov odnos s izjavom o svojstvima i izjavom o sukladnosti (članak 35.), izradu, donošenje (članak 36.) i objavu (članak 38.) europskih dokumenata za ocjenjivanje, zahtjeve povezane sa sadržajem tih dokumenta (članak 40.) i suzbijanje njihove prekomjerne neopravdane primjene (članak 36.). Njime se uređuju i pravila za rješavanje sporova u slučajevima neslaganja između tijela za tehničko ocjenjivanje (TAB-ovi) (članak 39.).

U poglavlju V. (članci od 43. do 46.) utvrđuju se zahtjevi za tijela nadležna za imenovanje TAB-ova i pravila o njihovu imenovanju, praćenju i evaluaciji. U tom se poglavlju Komisiji ujedno dodjeljuju ovlasti za utvrđivanje zahtjeva za TAB-ove u smislu zapošljavanja osoblja i za utvrđivanje koordinacijskih zadaća TAB-ova.

U poglavlju VI. (članci od 47. do 63.) opisuju se uloga tijela koja podnose prijavu (članak 48.) i zahtjevi koji se primjenjuju na ta tijela (članak 49.), uključujući najvažnije radne obveze i obveze obavješćivanja. U njemu se utvrđuju zahtjevi za prijavljena tijela (članak 50.), njihove radne obveze (članak 60.) i obveze obavješćivanja (članak 61.) te se navode obveze prijavljenog tijela u odnosu na njegova podugovaratelja ili njegovo društvo kći (članak 53.). U njemu se utvrđuju i pravila o korištenju objekata koji nisu ispitni laboratorij prijavljenog tijela (članak 54.). Predviđen je postupak za države članice i Komisiju kad ulažu službene prigovore na usklađene norme za akreditaciju (članak 52.).

U poglavlju VII. (članci od 64. do 67.) predviđa se pojednostavnjenje postupaka. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, posebno za MSP-ove i mikropoduzeća, u tom se poglavlju utvrđuju postupci pojednostavnjenja, uključujući članak 64. o uporabi odgovarajuće tehničke dokumentacije, članak 65., kojim se mikropoduzećima dopušta uporaba blažeg sustava provjere, članak 66., kojim se smanjuju zahtjevi za proizvode izrađene prema narudžbi u izvanserijskom procesu ugrađene u pojedinačno prepoznatljivu građevinu, te članak 67. o priznavanju ocjenjivanja i provjere drugog prijavljenog tijela.

U poglavlju VIII. (članci od 68. do 76.) utvrđuju se pravila o nadzoru tržišta i zaštitnim postupcima. Člankom 68. Komisija se ovlašćuje za uspostavu sustava kojim se svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi omogućuje razmjena pritužbi ili izvješća o mogućim nesukladnostima s ovom Uredbom.

Člankom 70. predviđa se način rješavanja nesukladnosti, a člankom 71. zaštitni postupak EU-a za slučajeve u kojima se države članice mogu valjano pozivati na nužne razloge u području zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša. Člankom 72. utvrđuju se pravila za postupanje sa sukladnim proizvodima koji predstavljaju rizik. Člankom 73. Komisiji se dodjeljuje ovlast da utvrdi minimalni broj provjera koje trebaju provesti tijela za nadzor tržišta te da utvrdi minimalne ljudske resurse koje će koristiti tijela za nadzor tržišta u području građevnih proizvoda. Člankom 74. predviđa se koordinacija tijela za nadzor tržišta i skupina za administrativnu suradnju (ADCO). Kako bi se ojačali njihovi kapaciteti, tijela za nadzor tržišta imaju pravo nadoknaditi troškove inspekcija i ispitivanja gospodarskih subjekata (članak 75.). Tijela za nadzor tržišta obvezna su svake godine izvješćivati Komisiju o svojim aktivnostima (članak 76.).

U poglavlju IX. (članci od 77. do 81.) utvrđuju se načela informiranja i administrativne suradnje. Poglavlje se uvodi radi jačanja cjelokupnog sustava i primjene Uredbe kako bi se izbjeglo donošenje različitih odluka koje bi mogle stvoriti nejednake uvjete.

U skladu s tim ciljevima člankom 77. uspostavlja se i održava informacijski i komunikacijski sustav kako bi se osiguralo usklađeno tumačenje i primjena ove Uredbe.

Člankom 78. Komisija se ovlašćuje za uspostavu baze podataka ili sustava EU-a o građevnim proizvodima kako bi se olakšao pristup informacijama o proizvodu (posebno izjavi o svojstvima, izjavi o sukladnosti i uputama za uporabu). Člankom 79. revidiraju se pravila o kontaktnim točkama za proizvode za građevinarstvo kako bi se poboljšala potpora gospodarskim subjektima. Člankom 80. zahtijeva se da tijela za nadzor tržišta, kontaktne točke za proizvode za građevinarstvo, tijela nadležna za imenovanje, TAB-ovi, tijela koja podnose prijavu i prijavljena tijela imaju najnovija znanja potrebne za svoje područje rada te da se osposobe za zajedničko tumačenje i primjenu pravila. Njime se ujedno od Komisije zahtijeva da najmanje jednom godišnje organizira osposobljavanje. Člankom 81. državama članicama omogućuje se da za ispunjavanje svojih obveza na temelju Uredbe zajednički imenuju tijela te dijele resurse i odgovornosti.

U poglavlju X. (članak 82.) utvrđuju se uvjeti za suradnju s trećim zemljama, među ostalim radi ograničavanja negativnih učinaka nesukladnosti gospodarskih subjekata sa sjedištem u tim zemljama na jedinstvenom tržištu.

Poglavlje XI. (članci 83. i 84.) odnosi se na poticaje država članica i zelenu javnu nabavu. U članku 83. utvrđuje se pristup država članica za poticanje uporabe održivijih građevnih proizvoda. Člankom 84. Komisija se ovlašćuje da izradi zahtjeve održivosti za zelenu javnu nabavu građevnih proizvoda.

Poglavljem XII. (članak 85.) Komisija se ovlašćuje za utvrđivanje je li određeni predmet građevni proizvod.

Poglavljem XIII. (članak 86.) mijenja se Uredba (EU) 2019/1020 tako da se ona primjenjuje i na građevne proizvode.

U poglavlju XIV. (članci od 87. do 94.) utvrđuju se završne odredbe. Člankom 87. utvrđuju se uvjeti za donošenje delegiranih akata na temelju Uredbe. Člankom 88. utvrđuje se uloga i ovlasti Stalnog odbora za graditeljstvo. Na temelju članka 91. države članice utvrđuju pravila koja se primjenjuju na kazne za povredu Uredbe. Člankom 91. zahtijeva se evaluacija Uredbe najranije osam godina nakon datuma početka njezine primjene. Člankom 93. predviđaju se prijelazne odredbe kojima se omogućuje postupni prijenos svih usklađenih normi iz Uredbe o građevnim proizvodima u novu Uredbu, a time i neometano postupno uvođenje za gospodarske subjekte. Člankom 94. predviđaju se datum stupanja na snagu i datum početka primjene ove Uredbe.

Slično kao kod Uredbe o građevnim proizvodima normativnim dijelu prijedloga priloženo je nekoliko priloga, i to:

–Prilog I. o osnovnim zahtjevima za građevine (dio A), kao u Uredbi o građevnim proizvodima, i o novim elementima: zahtjevi za proizvode koji se temelje na svojstvima (dio B), zahtjevi za inherentne značajke proizvoda, posebno u vezi sa sigurnosti i zaštitom okoliša (dio C) i zahtjevi u pogledu informacija (dio D),

–Prilog II. o sadržaju izjave o svojstvima i izjave o sukladnosti,

–Prilog III. o postupku donošenja europskog dokumenta za ocjenjivanje,

–Prilog IV. o područjima proizvoda i zahtjevima za tijela za tehničko ocjenjivanje (TAB),

–Prilog V. o sustavima ocjenjivanja i provjere,

–Prilog VI. o bitnim značajkama za koje upućivanje na odgovarajuću usklađenu tehničku specifikaciju nije potrebno u kontekstu prijavljivanja prijavljenih tijela,

–Prilog VII., koji sadržava korelacijsku tablicu.

2022/0094 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 305/2011

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora  ( 1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom  ( 2),

budući da:

(1)Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća donesena je u kontekstu unutarnjeg tržišta kako bi se uskladili uvjeti za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i uklonile prepreke trgovini građevnim proizvodima između država članica.

(2)Da bi se građevni proizvod stavio na tržište, proizvođač je za taj proizvod obvezan sastaviti izjavu o svojstvima. Proizvođač preuzima odgovornost za sukladnost proizvoda s tim objavljenim svojstvima. Predviđena su određena izuzeća od te obveze.

(3)Iskustvo s provedbom Uredbe br. 305/2011, evaluacija koju je 2019. provela Komisija te izvješće Europske organizacije za tehničko ocjenjivanje pokazali su da je okvir ostvario slabe rezultate u različitim aspektima, među ostalim u području razvoja normi i nadzora tržišta. Osim toga, povratne informacije prikupljene tijekom evaluacije ukazale su na potrebu za smanjenjem preklapanja, proturječnosti i ponavljajućih zahtjeva, među ostalim u vezi s drugim zakonodavnim aktima Unije, kako bi se osigurala veća pravna jasnoća i ograničilo administrativno opterećenje gospodarskih subjekata. Stoga je potrebno utvrditi konkretnije i detaljnije pravne obveze za gospodarske subjekte, ali i nove odredbe, među ostalim u području tehničkih specifikacija i nadzora tržišta, kako bi se povećala pravna sigurnost i izbjegla različita tumačenja.

(4)Potrebno je uspostaviti učinkovit protok informacija, među ostalim elektroničkim putem, kako bi u cijelom lancu opskrbe bile dostupne usklađene i transparentne informacije o svojstvima građevnih proizvoda. Očekuje se da će se time povećati transparentnost i poboljšati učinkovitost u području prijenosa informacija. Osiguravanjem digitalnog pristupa sveobuhvatnim informacijama o građevnim proizvodima doprinijelo bi se potpunoj digitalizaciji građevinskog sektora, čime bi se okvir prilagodio digitalnom dobu. Pristup pouzdanim i trajnim informacijama ujedno bi značio da gospodarski i drugi subjekti ne doprinose nesukladnosti drugih subjekata.

(5)U Rezoluciji Europskog parlamenta od 10. ožujka 2021. o provedbi Uredbe (EU) br. 305/2011 35 pozdravlja se cilj Komisije da građevinski sektor učini održivijim tako da u reviziji Uredbe br. 305/2011, kako je najavljena u akcijskom planu za kružno gospodarstvo, razmotri svojstva održivosti građevnih proizvoda. U Zaključcima Vijeća o kružnom gospodarstvu u građevinskom sektoru od 28. studenoga 2019. 36 Komisija se poziva da pri reviziji Uredbe (EU) br. 305/2011 o građevnim proizvodima pospješi kružnost građevnih proizvoda. U Komunikaciji Komisije „Nova industrijska strategija za Europu” 37 istaknuto je da se treba baviti pitanjem održivosti te je naglašeno da je održiviji izgrađeni okoliš ključan za tranziciju Europe prema klimatskoj neutralnosti. U Komunikaciji Komisije „Ažuriranje nove industrijske strategije 2020.: izgradnja snažnijeg jedinstvenog tržišta za oporavak Europe” 38 građevinarstvo je utvrđeno kao jedan od prioritetnih ekosustava koji se suočavaju s najvećim izazovima pri ispunjavaju klimatskih ciljeva i ciljeva održivosti te prihvaćaju digitalnu transformaciju o čemu ovisi konkurentnost građevinskog sektora. Stoga je primjereno utvrditi pravila za objavljivanje okolišnih svojstava i svojstava održivosti građevnih proizvoda, uključujući mogućnost utvrđivanja odgovarajućih graničnih razina i razreda.

(6)Slično tomu, u normizacijskoj strategiji EU-a 39 iz 2022. građevinarstvo je utvrđeno kao jedno od najvažnijih područja u kojima bi se usklađenim normama mogla poboljšati konkurentnost i smanjiti tržišne prepreke.

(7)Za ostvarivanje ciljeva zaštite okoliša, uključujući borbu protiv klimatskih promjena, potrebno je uspostaviti nove obveze u području zaštite okoliša i postaviti temelje za razvoj i primjenu metode ocjenjivanja za izračun okolišne održivosti građevnih proizvoda. Iz istog je razloga potrebno proširiti raspon reguliranih gospodarskih subjekata jer svi distributeri, dobavljači i proizvođači imaju ulogu u izračunu okolišne održivosti u građevinskom sektoru. Raspon bi stoga trebalo proširiti u dva smjera, od distributera do gospodarskih subjekata koji pripremaju ponovnu uporabu i ponovnu proizvodnju građevnih proizvoda te od proizvođača prema subjektima koji prethode u lancu opskrbe, odnosno dobavljača međuproizvoda i/ili sirovina. Osim toga, određeni gospodarski subjekti koji se pojavljuju u kontekstu rastavljanja rabljenih proizvoda ili drugih dijelova građevina ili njihove ponovne proizvodnje i ponovne uporabe moraju doprinijeti sigurnom drugom životnom vijeku građevnih proizvoda.

(8)Radi sigurnosti i funkcionalnosti građevnih proizvoda, a time i građevina, potrebno je izbjeći da se kao građevni proizvodi na tržište stavljaju predmeti za koje proizvođači nisu predvidjeli da se koriste kao takvi. Uvoznici, distributeri i drugi gospodarski subjekti na kraju proizvodnog lanca trebali bi stoga osigurati da se ti pseudograđevni proizvodi ne prodaju kao građevni proizvodi. Nadalje, određeni pružatelji usluga, kao što su pružatelji usluga provođenja narudžbi ili pružatelji usluga trodimenzionalnog ispisa, ne bi trebali doprinositi nesukladnosti drugih gospodarskih subjekata. Stoga je potrebno relevantne odredbe učiniti primjenjivima i na te usluge i na njihove pružatelje.

(9)Postoji mogućnosti da skup podataka, strojeve ili kalup za trodimenzionalni ispis te materijal koji će se koristiti u tom postupku pružaju različiti gospodarski subjekti, što dovodi do situacije u kojoj nijedan od njih ne bi bio odgovoran za sigurnost i odgovarajuća svojstva proizvoda nastalog trodimenzionalnim ispisom. Kako bi se izbjegli mogući sigurnosni rizici u tom području, potrebno je utvrditi odredbe za skupove podataka koji se koriste za trodimenzionalni ispis, materijale namijenjene za trodimenzionalni ispis i usluge trodimenzionalnog ispisa koje omogućuju trodimenzionalni ispis građevnih proizvoda kako bi gospodarski subjekti na temelju tih odredbi zajedno postigli razinu sigurnosti sličnu onoj koja se osigurava za uobičajene građevne proizvode.

(10)Kako bi se osigurala sigurnost i zaštita okoliša te uklonila regulatorna praznina koja bi inače postojala, potrebno je pojasniti da građevni proizvodi proizvedeni na gradilištu za neposrednu ugradnju u građevine podliježu istim pravilima kao i drugi građevni proizvodi. Međutim, mikropoduzeća često pojedinačno proizvode i ugrađuju proizvode na licu mjesta. Podvrgavanje tih mikropoduzeća u svim okolnostima istim pravilima kao i druga poduzeća neproporcionalno bi utjecalo na njih. Stoga je državama članicama potrebno omogućiti da mikropoduzeća izuzmu od obveze sastavljanja izjave o svojstvima u posebnim situacijama u kojima to ne utječe na interese drugih država članica.

(11)Osiguravanje slobodnog kretanja kompleta ili sklopova građevnih proizvoda na unutarnjem tržištu donijet će konkretne koristi u prvom redu građanima, potrošačima i poduzećima. Međutim, radi pravne sigurnosti njihov bi sastav trebalo precizno definirati u usklađenim tehničkim specifikacijama ili europskim dokumentima za ocjenjivanje.

(12)Stvaranje tržišta Unije za male montažne obiteljske kuće moglo bi smanjiti cijenu stanovanja i imati pozitivne socijalne i gospodarske učinke. Pravednost prema potrošačima i dalje je prioritet, osobito, ali ne ograničavajući se na osiguravanje cjenovne pristupačnosti stanovanja u kontekstu zelene tranzicije, u skladu s Prijedlogom preporuke Vijeća o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti 40 , posebno preporukom 7. točkama od (a) do (c). Stoga je potrebno uspostaviti usklađena pravila za takve male kuće. Međutim, male kuće isto su tako građevine za koje su nadležne države članice. Budući da možda neće biti moguće kumulativno integrirati sve nacionalne zahtjeve za male montažne obiteljske kuće u buduće usklađene tehničke specifikacije, države članice trebale bi imati pravo da na te montažne obiteljske kuće ne primjenjuju pravila koja će se primjenjivati.

(13)Sukladnost građevnih proizvoda sa zakonodavstvom Unije često ovisi o sukladnosti njihovih ključnih dijelova s tim zakonodavstvom. Međutim, budući da su ključni dijelovi često integrirani u različite građevne proizvode, zaštita sigurnosti i okoliša, uključujući klimu, bolje se postiže kad se ti ključni dijelovi ocjenjuju na početku lanca opskrbe, odnosno kad se svojstva i sukladnost ključnih dijelova procjenjuju unaprijed i neovisno o ocjeni konačnog građevnog proizvoda u koji su integrirani. Slično tomu, nadzor tržišta učinkovitiji je kad se mogu utvrditi nesukladni ključni dijelovi te kad se taj postupak usmjeri na njih. Stoga je potrebno utvrditi pravila koja se primjenjuju na ključne dijelove građevnih proizvoda.

(14)Građevni proizvodi koji su već ocijenjeni i ponovno se upotrebljavaju ne bi trebali podlijegati pravilima koja se primjenjuju na nove građevne proizvode. Međutim, rabljeni građevni proizvodi koji nikad nisu bili stavljeni na tržište Unije trebali bi podlijegati istim pravilima kao i novi građevni proizvodi jer nikad nisu bili ocijenjeni.

(15)Radi zaštite sigurnosti i funkcionalnosti građevnih proizvoda pravila koja se primjenjuju na nove građevne proizvode trebala bi se primjenjivati i na rabljene građevne proizvode ako se mijenja njihova namjeravana uporaba, osim za dekorativne svrhe, na rabljene građevne proizvode čija inicijalna namjeravana uporaba nije precizno utvrđena, rabljene građevne proizvode koji su bili podvrgnuti postupku znatne transformacije i rabljene građevne proizvode za koje gospodarski subjekt u izjavi navodi dodatna svojstva ili tvrdi da ispunjavaju zahtjeve za proizvod.

(16)Činjenica da rabljeni građevni proizvodi u načelu ne bi trebali biti podvrgnuti novom ocjenjivanju ne bi trebala spriječiti gospodarski subjekt da te građevne proizvode ocijeni ako se na taj način povećava njihova privlačnost dokazivanjem da i dalje imaju određena svojstva ili ispunjavaju primjenjive zahtjeve za proizvod.

(17)Građevni proizvodi stavljeni na tržište u najudaljenijim regijama Europske unije često se uvoze iz susjednih zemalja te stoga ne podliježu zahtjevima utvrđenima u pravu Unije. Podvrgavanje tih građevnih proizvoda takvim zahtjevima bilo bi neproporcionalno skupo. Istodobno, građevni proizvodi proizvedeni u najudaljenijim regijama vrlo rijetko dolaze na tržište drugih država članica. U skladu s tim, države članice trebale bi imati mogućnost izuzeti građevne proizvode stavljene na tržište ili izravno ugrađene u najudaljenijim regijama Europske unije od tih zahtjeva.

(18)Kako bi se postigla najveća moguća regulatorna usklađenost, ova bi se Uredba trebala u najvećoj mogućoj mjeri temeljiti na horizontalnom pravnom okviru, u ovom slučaju na Uredbi (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća. U skladu je s nedavnom novinom u zakonodavstvu o proizvodima koja se odnosi na izradu zamjenskog rješenja u okviru kojeg europske organizacije za normizaciju ne donose usklađene norme koje se mogu navesti u Službenom listu. Budući da su se od kraja 2019. u Službenom listu mogle navoditi usklađene norme za građevne proizvode, a svega desetak njih je navedeno od stupanja na snagu Uredbe (EU) br. 305/2011, nove dodatne ovlasti Komisije trebale bi biti još sveobuhvatnije i omogućiti optimizaciju ukupne izrade tehničkih specifikacija kako bi se nadoknadilo kašnjenje u prilagodbi tehničkom napretku.

(19)Ako se njima utvrđuju pravila za ocjenjivanje svojstava s obzirom na bitne značajke relevantne za zakone o gradnji država članica, usklađene norme trebale bi biti obvezne za potrebe primjene ove Uredbe jer se samo takvim normama postiže cilj dopuštanja slobodnog kretanja proizvoda te istodobno osigurava mogućnost država članica da zahtijevaju značajke proizvoda povezane sa sigurnošću i okolišem, uključujući klimu, koji su relevantni za njihove nacionalne posebnosti. Ako se ta dva cilja nastoje ostvariti zajedno, proizvode je potrebno ocjenjivati jedinstvenom metodom, koja stoga mora biti obvezna. Međutim, dobrovoljne norme mogu se upotrebljavati za izradu zahtjeva za proizvode, koji su delegiranim aktima utvrđeni za relevantnu porodicu ili kategoriju proizvoda, u skladu s Odlukom br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća. U skladu s Odlukom br. 768/2008/EZ tim bi se normama trebala moći osigurati pretpostavka sukladnosti sa zahtjevima koji su njima obuhvaćeni.

(20)Kako bi se doprinijelo ciljevima europskog zelenog plana i akcijskog plana za kružno gospodarstvo te kako bi građevni proizvodi bili sigurni jer je sigurnost jedan od ciljeva koji se žele postići zakonodavstvom na temelju članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), nužni su zahtjevi za inherentne značajke proizvoda koji se odnose na sigurnost, funkcionalnost i zaštitu okoliša, uključujući klimu. Pri utvrđivanju tih zahtjeva Komisija bi trebala uzeti u obzir njihov potencijalni doprinos postizanju ciljeva Unije u području klime, okoliša i energetske učinkovitosti. Ti se zahtjevi ne odnose samo na svojstva građevnih proizvoda. Za razliku od Direktive 89/106/EZ, koja joj je prethodila, Uredbom (EU) br. 305/2011 ne predviđa se mogućnost utvrđivanja takvih zahtjeva za inherentne značajke proizvoda. Međutim, određene usklađene norme za građevne proizvode sadržavaju takve zahtjeve za inherentne značajke proizvoda koji se mogu odnositi na okoliš, sigurnost ili samu funkcionalnost proizvoda. Te norme pokazuju da postoji praktična potreba za takvim zahtjevima u pogledu sigurnosti, okoliša ili samog funkcioniranja proizvodâ. Člankom 114. UFEU-a kao pravnom osnovom ove Uredbe nalaže se i postizanje visoke razine zaštite okoliša, zdravlja i sigurnosti ljudi. Stoga bi ovom Uredbom trebalo (ponovno) uvesti ili potvrditi zahtjeve za inherentne značajke proizvoda. Iako te zahtjeve treba utvrditi zakonodavac, postoji potreba za njihovim navođenjem za više od 30 porodica proizvoda, od kojih svaka ima nekoliko kategorija. Stoga bi Komisiji u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo delegirati ovlast za donošenje akata kojima se utvrđuju zahtjevi za odgovarajuće porodice ili kategorije građevnih proizvoda.

(21)Proizvodnja i distribucija građevnih proizvoda postaju sve složenije, zbog čega se pojavljuju novi specijalizirani subjekti, kao što su pružatelji usluga provođenja narudžbi. Radi jasnoće određene opće obveze, uključujući suradnju s nadležnim tijelima, trebale bi se primjenjivati na sve subjekte uključene u lanac opskrbe, proizvodnju, distribuciju, označivanje vlastite robne marke, prepakiranje ili sekundarnu trgovinu, ugradnju, demontažu za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju te na samu ponovnu proizvodnju. Nadalje, dobavljači bi trebali biti obvezni surađivati s tijelima za nadzor tržišta za potrebe ocjenjivanja okolišne održivosti. Iz tih razloga i kako bi se izbjeglo ponavljanje obveza, definicija pojma „gospodarski subjekt” trebalo bi biti dovoljno široka da obuhvaća sve te dionike kako bi se za sve njih odjednom mogle utvrditi osnovne opće obveze.

(22)Kako bi se potaknulo usklađivanje praksi u državama članicama, čak i ako se o njima ne može postići konsenzus, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata o provedbi ove Uredbe u odnosu na ograničeni broj područja. Odgovarajuće ovlasti odnose se na definicije, obveze i prava gospodarskih subjekata te obveze i prava prijavljenih tijela.

(23)Kako bi se poboljšala pravna sigurnost i ublažila fragmentacija tržišta EU-a za građevne proizvode zbog postojanja nacionalnih zahtjeva i oznaka, potrebno je jasno definirati područje regulirano na razini EU-a, tzv. „usklađeno područje”, u odnosu na elemente koji ostaju u nadležnosti nacionalnih regulatornih područja država članica.

(24)Istodobno, kako bi se uspostavila ravnoteža između ublažavanja fragmentacije tržišta i legitimnih interesa država članica da reguliraju građevine, potrebno je predvidjeti mehanizam za bolje uzimanje u obzir potreba država članica pri razvoju usklađenih tehničkih specifikacija. Zbog toga bi trebalo uspostaviti i mehanizam kojim se državi članici omogućuje da zbog nužnih razloga u području zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša utvrdi dodatne zahtjeve za građevne proizvode.

(25)Kružno gospodarstvo, koje je ključni element akcijskog plana za kružno gospodarstvo, može se promicati obveznim sustavima za povrata pologa i obvezom ponovnog prihvata nekorištenih proizvoda. Stoga bi državama članicama trebalo omogućiti poduzimanje takvih mjera.

(26)Kako bi se povećala pravna jasnoća i smanjilo administrativno opterećenje za gospodarske subjekte, potrebno je izbjeći da se na građevne proizvode na temelju različitih zakonodavnih akata Unije primjenjuje više postupaka ocjenjivanja istog aspekta zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša, uključujući klimu. To je potvrdila platforma REFIT i preporučila Komisiji da prednost da rješavanju problema preklapanja i ponavljanja zahtjevâ. Komisija bi stoga trebala moći odrediti uvjete pod kojima se ispunjavanjem obveza iz drugog zakonodavnog akta Unije ispunjavaju i određene obveze iz ove Uredbe ako bi se u protivnom isti aspekt zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša, uključujući klimu, istodobno ocjenjivao na temelju ove Uredbe i drugog akta Unije.

(27)Nadalje, kako bi se izbjegle različite prakse država članica i gospodarskih subjekata, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kojima se utvrđuje jesu li određeni građevni proizvodi obuhvaćeni definicijom građevnog proizvoda.

(28)Konkretno, za proizvode koji koriste energiju uključene u planove rada za ekološki dizajn, a koji su ujedno građevni proizvodi i za međuproizvode, osim cementa, prednost pri utvrđivanju zahtjeva održivosti daje se Uredbi o ekološkom dizajnu za održive proizvode. To bi trebalo odnositi, primjerice, na grijače, kotlove, toplinske crpke, uređaje za grijanje vode i prostora, ventilatore, sustave hlađenja i ventilacije te fotonaponske proizvode, osim fotonaponskih ploča integriranih u zgrade. Ovom se Uredbom i dalje prema potrebi i na komplementaran način mogu regulirati pitanja koja su prvenstveno povezana sa sigurnosnim aspektima, uzimajući u obzir i druge zakonodavne akte Unije o proizvodima kao što su plinski aparati, niskonaponski uređaji i strojevi. Kako bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje za gospodarske subjekte, za druge se proizvode može pojaviti potreba da se u budućnosti utvrde uvjeti pod kojima se ispunjavanjem obveza iz drugog prava Unije ujedno ispunjavaju određene obveze iz ove Uredbe. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se utvrdili takvi uvjeti.

(29)Kako bi se potaknulo poštovanje pravila, proizvođač građevnih proizvoda trebao bi biti odgovoran za netočne izjave o svojstvima i sukladnosti.

(30)Povećana uporaba ponovno proizvedenih proizvoda pridonosi prelasku na kružno gospodarstvo i smanjenju ekološkog i ugljičnog otiska građevnih proizvoda. Nadalje, tržište ponovne proizvodnje trenutačno nije vrlo razvijeno, a zahtjevi za ponovno proizvedene proizvode znatno se razlikuju među državama članicama. Zbog toga te kako bi se poštovalo načelo supsidijarnosti, države članice trebale bi imati mogućnost izuzeti ponovno proizvedene proizvode od obveze sastavljanja izjave o svojstvima. Međutim, takvo izuzeće ne bi trebalo biti moguće za proizvode koji nisu prikladni za ponovnu proizvodnju ili ako se dovode u pitanje interesi drugih država članica.

(31)Kako bi se poboljšao pristup lako dostupnim i sveobuhvatnim informacijama o građevnim proizvodima, čime bi se doprinijelo njihovoj sigurnosti, funkcionalnosti i održivosti, izjava o svojstvima trebala bi sadržavati sve informacije potrebne korisnicima i nadležnim tijelima. S obzirom na njezinu korisnost za korisnike, proizvođači bi u tu izjavu trebali moći uključiti dodatne informacije, pod uvjetom da izjave o svojstvima ostanu ujednačene i lako čitljive te da se ne zloupotrebljavaju u svrhu promidžbe.

(32)Kako bi ponovna uporaba i ponovna proizvodnja građevnih proizvoda te uporaba viška građevnih proizvoda ipak bile u velikoj mjeri moguće, za te građevne proizvode trebalo bi utvrditi pojednostavnjeni postupak za sastavljanje izjave o svojstvima. Kad je riječ o višku građevnih proizvoda koji nisu mogli biti izmijenjeni upotrebom, pojednostavnjeni postupak trebao bi biti ograničen na one slučajeve u kojima prvi proizvođač odbija preuzeti odgovornost za višak građevnog proizvoda jer je uvijek poželjno da građevni proizvodi ostanu pod odgovornošću prvotno nadležnog proizvođača ako nisu izmijenjeni.

(33)Kako bi se smanjilo opterećenje za gospodarske subjekte, a posebno proizvođače, gospodarski subjekti koji izdaju izjave o svojstvima i izjave o sukladnosti trebali bi te izjave dostavljati elektroničkim putem, biti ovlašteni za trajno dostavljanje tih izjava putem trajne poveznice na dokument u nepromjenjivom formatu ili za uključivanje trajnih poveznica na takve dokumente u tim izjavama.

(34)Kako bi proizvođači dokazali da građevni proizvodi na koje se primjenjuje sloboda kretanja robe ispunjavaju relevantne zahtjeve Unije, potrebno je zahtijevati izjavu o sukladnosti kojom se dopunjuje izjava o svojstvima, čime bi se regulatorni sustav za građevne proizvode ujedno približio Uredbi (EZ) br. 765/2008. Međutim, kako bi se smanjilo moguće administrativno opterećenje, izjavu o sukladnosti i izjavu o svojstvima trebalo bi kombinirati i dostaviti elektroničkim putem. Administrativno opterećenje za MSP-ove trebalo bi dodatno smanjiti ciljanim odredbama o pojednostavnjenju, među ostalim o upotrebi odgovarajuće tehničke dokumentacije kojom se zamjenjuje ispitivanje tipa, a mikropoduzećima bi trebalo dopustiti da se koriste blažim sustavom provjere te bi trebalo smanjiti zahtjeve za proizvode proizvedene prema narudžbi u izvanserijskom postupku ugrađene u pojedinačno prepoznatljivu građevinu. Države članice isto tako bi trebale imati mogućnost da od obveze sastavljanja izjave o svojstvima izuzmu mikropoduzeća koja ne trguju prekogranično.

(35)Kako bi se postigla usklađenost s drugim zakonodavstvom o proizvodima i podložno općim načelima Uredbe (EZ) br. 765/2008, oznaku CE trebalo bi staviti na građevne proizvode za koje je proizvođač sastavio izjavu o svojstvima ili sukladnosti. Proizvođač na taj način preuzima odgovornost za sukladnost proizvoda s objavljenim svojstvima i primjenjivim zahtjevima za proizvode.

(36)Radi sigurnosti, funkcionalnosti i održivosti građevnih proizvoda, a time i građevina, svi gospodarski subjekti koji sudjeluju u opskrbnom i distribucijskom lancu trebali bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurali da stavljaju na tržište ili stavljaju na raspolaganje na tržište samo građevne proizvode koji su u skladu s obvezujućim zahtjevima Unije. Radi veće pravne jasnoće potrebno je izričito utvrditi obveze gospodarskih subjekata.

(37)Proizvođači građevnih proizvoda moraju točno i nedvosmisleno odrediti vrstu proizvoda kako bi se utvrdila točna osnova za ocjenjivanje sukladnosti takvog proizvoda sa zahtjevima Unije. Istodobno, kako bi se spriječilo izbjegavanje primjenjivih zahtjeva, proizvođačima bi trebalo zabraniti stvaranje novih vrsta proizvoda ako su ključne značajke predmetnih proizvoda identične.

(38)Kako bi se izbjegle zavaravajuće tvrdnje, sve tvrdnje proizvođača građevnih proizvoda trebale bi se temeljiti na metodi ocjenjivanja sadržanoj u usklađenim tehničkim specifikacijama ili, ako takva metoda ocjenjivanja ne postoji, na metodama koje predstavljaju najbolje raspoložive tehnike.

(39)Tehnička dokumentacija o građevnim proizvodima koju sastavlja proizvođač nadležnim i prijavljenim tijelima olakšava provjeru ispunjavaju li ti proizvodi zahtjeve Unije. Kako bi se poboljšao pristup sveobuhvatnim informacijama, ta tehnička dokumentacija trebala bi uključivati ocjenu okolišne održivosti građevnog proizvoda.

(40)Kako bi se osigurala transparentnost za korisnike građevnih proizvoda i izbjegla neprimjerena uporaba tih proizvoda, proizvođač bi trebao precizno utvrditi građevne proizvode i njihovu namjeravanu uporabu. Zbog istog bi razloga proizvođač trebao pojasniti jesu li građevni proizvodi namijenjeni isključivo za profesionalnu uporabu ili su namijenjeni i potrošačima. Kako bi se mogla pratiti sljedivost građevnih proizvoda, proizvođači bi trebali biti navedeni na proizvodu ili, ako to nije moguće, npr. zbog veličine ili površine proizvoda, na njegovoj ambalaži ili, ako ni to nije moguće, u popratnom dokumentu.

(41)Kako bi se osiguralo ispunjavanje zahtjeva iz ove Uredbe, proizvođači bi trebali aktivno pretraživati, pohranjivati i ocjenjivati informacije te poduzeti odgovarajuće mjere ako se potvrde nesukladnost ili nezadovoljavajuća svojstva ili ako postoji rizik povezan s proizvodom.

(42)Kako bi se na najbolji mogući način pridonijelo ostvarivanju ciljeva europskog zelenog plana i akcijskog plana za kružno gospodarstvo, proizvođači bi trebali biti obvezni postići zadovoljavajuću razinu okolišne održivosti svojih proizvoda i proizvodnih postupaka. Ta obveza zahtijeva kompromis između različitih aspekata zaštite okoliša te okolišnih i sigurnosnih aspekata, pri čemu se i okolišni i sigurnosni aspekti mogu odnositi na sâm proizvod ili na građevinu. Kako bi se proizvođačima pružila sigurnost u odnosu na načine postizanja tih kompromisa, ovom bi se Uredbom trebala utvrditi jasna pravila o kompromisima.

(43)Radi održivosti i trajnosti građevnih proizvoda proizvođači bi trebali osigurati da se proizvodi mogu koristiti vrlo dugo. Takva dugotrajna uporaba zahtijeva odgovarajuće projektiranje, korištenje pouzdanih dijelova, mogućnost popravka proizvoda, dostupnost informacija o popravku i pristup zamjenskim dijelovima.

(44) Radi poboljšanja kružnosti građevnih proizvoda, u skladu s ciljevima akcijskog plana za kružno gospodarstvo, proizvođači bi trebali poticati ponovnu uporabu, ponovnu proizvodnju i recikliranje svojih proizvoda. Za (pripremu za) ponovnu uporabu, ponovnu proizvodnju i recikliranje potreban je određeni način projektiranja, i to takav koji omogućava odvajanje sastavnih dijelova i materijala u kasnijoj fazi recikliranja i u kojem se izbjegavaju miješani, spojeni ili složeni materijali. Budući da uobičajene upute za uporabu neće nužno stići do gospodarskih subjekata koji su odgovorni za (pripremu za) ponovnu uporabu, ponovnu proizvodnju i recikliranje, potrebne informacije u tom pogledu trebale bi biti dostupne u bazama podataka ili sustavima za registraciju proizvoda te na internetskim stranicama proizvođača, uz upute za uporabu.

(45)Kako bi građevni proizvodi bili sigurni, funkcionalni i okolišno održivi, potrebno je utvrditi sveobuhvatne obveze proizvođačâ s obzirom na održivost i sigurnost. S obzirom na važnost tih obveza i postizanja odgovarajuće ravnoteže između funkcionalnosti, sigurnosti i održivosti, Komisiju bi trebalo ovlastiti da putem delegiranih akata utvrđuje uvjete na temelju kojih se te obveze ispunjavaju ili se pretpostavlja da su ispunjene za određenu porodicu ili kategoriju proizvoda.

(46)Neki građevni proizvodi postaju otpad iako nisu korišteni. Kako bi se izbjeglo rasipanje resursa, proizvođači bi trebali izravno ili preko svojih uvoznika i distributera omogućiti povrat proizvoda koji nakon isporuke na gradilište ili korisniku nisu korišteni te su u istovjetnom stanju u kojem su stavljeni na tržište.

(47)Kako bi mogli donositi informirane odluke, korisnici građevnih proizvoda trebali bi biti dovoljno dobro informirani o okolišnoj učinkovitosti proizvoda, njihovoj sukladnosti sa zahtjevima u vezi sa zaštitom okoliša i o tome u kojoj mjeri proizvođač ispunjava s time povezane obveze u području zaštite okoliša. Stoga je Komisija ovlaštena donositi delegirane akte u kojima se utvrđuju posebni zahtjevi za označivanje koji bi mogli uključivati lako razumljivo označivanje s pomoću boja semafora.

(48)Određene obveze proizvođača, kao što su ocjenjivanje okolišne održivosti ili davanje prednosti materijalima koji se mogu reciklirati, teško se mogu ispuniti kad je riječ o rabljenim ili ponovno proizvedenim proizvodima ili višku proizvoda. Gospodarski subjekti koji omogućuju ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju trebali bi stoga biti izuzeti od tih obveza, tim više što ponovna uporaba i ponovna proizvodnja povoljno utječu na okoliš.

(49)Ovlašteni zastupnici često su jedine dostupne osobe za kontakt kad je riječ o uvezenim proizvodima, ali proizvođači im često dodjeljuju vrlo ograničene zadatke i ne pružaju im sve potrebne informacije da bi ih mogli učinkovito zastupati. Stoga bi trebalo pojasniti i ojačati ulogu i odgovornosti ovlaštenih zastupnika.

(50)Gospodarski subjekt koji izmijeni proizvod tako da bi to moglo utjecati na njegova svojstva ili sigurnost trebao bi podlijegati obvezama proizvođača kako bi se osiguralo da svojstva ili sigurnost proizvoda i dalje budu na istoj razini. Međutim, tu obvezu ne bi trebalo nametati gospodarskom subjektu koji prepakira proizvode kako bi ih stavio na raspolaganje u drugoj državi članici jer bi inače sekundarna trgovina, a time i slobodan promet proizvoda, bili otežani, a prepakiravanje u načelu ne bi trebalo utjecati na svojstva ni sigurnost građevnog proizvoda. Ipak, da bi se očuvala svojstva i sigurnost proizvoda, gospodarski subjekt koji prepakirava proizvode trebao bi biti odgovoran za pravilnu provedbu tih postupaka kako se proizvod ne bi oštetio te kako bi korisnici i dalje bili ispravno informirani na jeziku koji je odredila država članica u kojoj se proizvodi stavljaju na raspolaganje.

(51)Kako bi se povećala sukladnost proizvođača s obvezama iz ove Uredbe te pridonijelo uklanjanju utvrđenih nedostataka i poboljšao nadzor tržišta, pružatelje usluga, internetska tržišta i posrednike trebalo bi ovlastiti i od njih bi trebalo tražiti da provjere određene lako provjerljive značajke proizvoda i njihovih proizvođača, kao što su utvrđivanje vrste proizvoda i sastavljanje sveobuhvatne tehničke dokumentacije, te bi trebali aktivno pridonositi nastojanjima da samo sukladni proizvodi dolaze do korisnika.

(52)Kako bi se izbjeglo da se trodimenzionalni ispis upotrebljava za zaobilaženje obveza iz ove Uredbe, pružatelji usluga trodimenzionalnog ispisa trebali bi imati određene obveze obavješćivanja.

(53)Sigurna uporaba rabljenih i ponovno proizvedenih proizvoda često ovisi o preciznim informacijama o njihovoj prvoj uporabi. Gospodarski subjekt koji demontira rabljene proizvode radi ponovne uporabe ili ponovne proizvodnje trebao bi stoga uspostaviti protokole o mjestu, uvjetima i pretpostavljenoj duljini uporabe demontiranog proizvoda.

(54)Svojstva i sigurnost proizvoda ovise i o upotrijebljenim sastavnim dijelovima i uslugama koje pružaju subjekti koji provode umjeravanje ili drugi pružatelji usluga za njihovo projektiranje i proizvodnju. Zbog toga bi trebalo utvrditi određene obveze za dobavljače sastavnih dijelova i pružatelje usluga koji sudjeluju u proizvodnji proizvoda. Ako postoji mogućnost da je sastavni dio ili usluga koju je isporučio određeni gospodarski subjekt doveo do nesukladnosti ili rizika, dobavljač ili pružatelj usluga trebao bi o tome obavijestiti druge klijente kojima je isporučio taj sastavni dio ili uslugu kako bi se nesukladnosti i rizici mogli djelotvorno otkloniti i za druge proizvode.

(55)Određeni predmeti koji se koriste za gradnju mogu se koristiti za više namjena. Njihovi bi proizvođači trebali imati slobodu odlučivanja o tome jesu li ti predmeti namijenjeni za gradnju, među ostalim kako bi se izbjeglo da moraju proći postupak ocjenjivanja svojstava i sukladnosti ako to nije potrebno. Međutim, ako odluče da određeni predmet nije namijenjen za gradnju, ali bi se mogao koristiti za nju („pseudoproizvod”), proizvođači i drugi gospodarski subjekti trebali bi osigurati da se ti proizvodi ne upotrebljavaju u građevinama. U protivnom bi se za izgradnju upotrebljavali i neki predmeti koji ne ispunjavaju zahtjeve ove Uredbe.

(56)Međutim, iz istog razloga, ako proizvođači proizvoda koji se po prirodi mogu koristiti za izgradnju i u druge svrhe („proizvodi s dvojnom namjenom”) ne isključuju izričito uporabu za izgradnju, trebali bi ispuniti obveze iz ove Uredbe za sve predmete takve vrste.

(57)Kako bi se pojasnila primjenjivost ove Uredbe na prodaju na internetu i druge vrste prodaje na daljinu, trebalo bi definirati uvjete pod kojima se smatra da se određeni proizvod nudi klijentima u Uniji. Budući da internetska trgovina predstavlja veći rizik od nesukladnosti, države članice trebale bi poduzeti posebne mjere i odrediti jedinstveno centralizirano tijelo za nadzor tržišta za otkrivanje ponuda za prodaju na daljinu usmjerenih na klijente na svojem državnom području kako bi odgovorna tijela za nadzor tržišta mogla poduzeti odgovarajuće mjere. Budući da je otkrivanje takvih ponuda potrebno znanje stručnjaka za istraživanje ili namjenski softver za umjetnu inteligenciju, zadaća otkrivanja trebala bi biti centralizirana i povjerena tijelu za nadzor jedinstvenog tržišta.

(58)Digitalne tehnologije, koje imaju znatan potencijal za smanjenje administrativnog opterećenja i troškova za gospodarske subjekte i javna tijela, uz istodobno poticanje inovativnih i novih poslovnih prilika i modela, brzo se razvijaju. Prihvaćanje digitalnih tehnologija znatno će doprinijeti i postizanju ciljeva vala obnove, uključujući energetsku učinkovitost, procjene životnog ciklusa i praćenja fonda zgrada. U skladu s tim, Komisija bi trebala biti ovlaštena za iskorištavanje dodatnih mogućnosti digitalizacije putem provedbenih akata.

(59)S obzirom na to su usklađene norme za građevne proizvode (dalje u tekstu: norme za građevne proizvode) uglavnom obvezne, kako bi se stvorila pravna sigurnost, te norme trebale bi biti u skladu s relevantnim zahtjevima za normizaciju i s ovom Uredbom, ali i s općim načelima prava Unije.

(60)Kako bi upućivanja na norme za građevne proizvode bila pravodobno navedena u Službenom listu Europske unije, Europsku komisiju trebalo bi ovlastiti za potrebe pravnih učinaka na temelju ove Uredbe delegiranim aktima ograniči područje primjene manjkavih normi ili ih ukine umjesto da odbije navesti upućivanje na njih u Službenom listu.

(61)Kako bi sustav bio usklađen, ova bi se Uredba trebala temeljiti na horizontalnom pravnom okviru za normizaciju. Stoga bi se u mjeri u kojoj je to moguće na norme koje su postale obvezne u skladu s ovom Uredbom trebala primjenjivati i Uredba (EU) br. 1025/2012. Uredbom (EU) br. 1025/2012 stoga se predviđa, među ostalim, postupak za podnošenje prigovora na usklađene norme za građevne proizvode ako one ne ispunjavaju u potpunosti zahtjeve utvrđene u odgovarajućem zahtjevu za normizaciju ili druge zahtjeve ove Uredbe.

(62)S obzirom na to da nisu akti opće primjene, već prvi od dva koraka upravnog postupka koji se provodi za dobivanje oznake CE, europski dokumenti za ocjenjivanje ne bi se trebali smatrati usklađenim tehničkim specifikacijama. Međutim, osnovna načela izrade usklađenih normi, kao što je transparentnost za konkurente, mogu se i trebaju primjenjivati i na europske dokumente za ocjenjivanje. Nadalje, na europske dokumente za ocjenjivanje trebalo bi upućivati u postupcima ocjenjivanja svojstava i sukladnosti na isti način kao i na usklađene norme. Zbog toga i kako bi se izbjeglo dugotrajno ponavljanje odredbi, najvažnija pravila o usklađenim normama trebala bi se primjenjivati i na europske dokumente za ocjenjivanje. Kako bi se uspostavila transparentnost za konkurente, europski dokumenti za procjenu trebali bi biti javno dostupni, a upućivanja na sve njih trebala bi biti objavljena u Službenom listu.

(63)Trenutačno se povećava broj europskih dokumenata za ocjenjivanje koji se gotovo ne mogu razlikovati i koji često imaju malu dodanu vrijednost u usporedbi s drugim ili postojećim usklađenim normama, što bi moglo usporiti njihovu objavu. Kako bi se taj rizik otklonio na troškovno učinkovit način, trebalo bi utvrditi određena načela za izradu i donošenje europskih dokumenata za ocjenjivanje ili ih učiniti konkretnijima. Osim toga, trebalo bi pojačati kontrolu koju provodi Komisija.

(64)Zahtjevi koji se primjenjuju na tijela nadležna za imenovanje tijela za tehničko ocjenjivanje (TAB) ne bi trebali znatno odstupati od onih koji se primjenjuju na tijela koja podnose prijavu s obzirom na sličnosti njihovih uloga. Zbog istog bi razloga TAB-ovi trebali imati jednak stupanj neovisnosti u donošenju odluka i kontrole nad tim postupkom kao i prijavljena tijela.

(65)Kako bi se riješio problem povezan sa znatnim postotkom prijava koje su se temeljile na nepotpunim ili pogrešnim ocjenama, posebno ako su prijavljena pravna tijela koja nemaju internu tehničku sposobnost, potrebno je ojačati kapacitete u području ljudskih resursa tijela koja provode prijavljivanje, i to utvrđivanjem minimalnih zahtjeva kako bi zahtjevi za prijavljena tijela bili precizniji, osobito u smislu njihove neovisnosti, delegiranja zadaća drugim pravnim subjektima i vlastite sposobnosti za obavljanje dužnosti; zahtijevati da prijavljena tijela imaju na raspolaganju dovoljno kvalificiranog osoblja te provjeriti prikladnost zapošljavanja osoblja, za što se matrica kvalifikacija pokazala najučinkovitijim alatom; osigurati i provjeriti ima li stvarnu kontrolu nad zapošljavanjem osoblja, dodjelom vanjskih stručnjaka, postupcima, kriterijima i donošenjem odluka prijavljeno tijelo, a ne podugovaratelj, društvo kći ili drugo trgovačko društvo koje pripada istoj grupi trgovačkih društava te proširiti dokumentaciju koju tijela trebaju dostaviti prilikom podnošenja zahtjeva za imenovanje kao prijavljeno tijelo kako bi se tijelima koja podnose prijavu pružila temeljitija i razmjerno pravednija osnova za donošenje odluka.

(66)Kako bi se otklonio problem učestale manjkave prakse akreditacijskih tijela, potrebno je osigurati da akreditacijska tijela kao osnovu za akreditaciju uzimaju ovu Uredbu, a ne norme koje se često međusobno razlikuju. Ujedno je važno da akreditacijska tijela procijene sposobnost tijela koje podnosi zahtjev, a ne grupe društava, s obzirom na to da samo tijelo koje podnosi zahtjev mora imati kontrolu nad budućom certifikacijom.

(67)Kako bi se postigli ravnopravni uvjeti i izbjegla pravna nesigurnost, obveze prijavljenih tijela trebale bi biti jasnije definirane i izričito navedene, i to u odnosu na njihove aktivnosti ocjenjivanja i provjere te povezane aspekte.

(68)Kako bi se izbjegla povezanost između osoblja prijavljenih tijela i proizvođača, prijavljena tijela trebala bi rotirati osoblje koje provodi različite zadaće ocjenjivanja sukladnosti.

(69)Nadležna tijela država članica mogla bi imati pitanja na koja može odgovoriti samo određeno prijavljeno tijelo. Prijavljena tijela stoga bi trebala odgovarati i na pitanja koja bi mogla postaviti i tijela drugih država članica.

(70)Kako bi se svim tijelima omogućilo lakše utvrđivanje nesukladnosti prijavljenih tijela, proizvođača i proizvoda te kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti, prijavljena tijela trebala bi biti ovlaštena, a ako se nesukladnost može jasno dokazati, čak i obvezna, proaktivno prosljeđivati informacije o nesukladnostima relevantnim tijelima za nadzor tržišta ili tijelima koja podnose prijavu. Međutim, prijavljena tijela ne bi trebala izlaziti izvan okvira svoje obveze obavješćivanja tako da istražuju subjekte koji nisu njihovi klijenti ili partneri.

(71)Kako bi se uspostavili ravnopravni uvjeti za prijavljena tijela i proizvođače, trebalo bi poboljšati koordinaciju među prijavljenim tijelima. S obzirom na to da samo polovina trenutačno prijavljenih tijela na vlastitu inicijativu sudjeluje u aktivnostima već postojeće koordinacijske skupine prijavljenih tijela, to bi sudjelovanje trebalo postati obvezno.

(72)Pokušaji uspostave pojednostavnjenih postupaka za mala i srednja poduzeća u Uredbi (EU) br. 305/2011, čime bi se smanjilo opterećenje i troškovi za mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća, nisu bili u potpunosti djelotvorni, a često su bili i pogrešno shvaćeni ili se nisu koristili zbog nedovoljno informacija o njihovoj primjeni ili zato što te informacije nisu bile dovoljno jasne. Kako bi se uklonili utvrđeni nedostaci uz istodobno oslanjanje na prethodno utvrđena pravila, potrebno je pojasniti i olakšati njihovu primjenu te time ostvariti cilj podupiranja MSP-ova uz istodobno osiguravanje svojstava, sigurnosti i okolišne održivosti građevnih proizvoda.

(73)Priznavanje rezultata ispitivanja koje je dobio drugi proizvođač, kako je predviđeno člankom 36. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 305/2011, trebalo bi se općenito proširiti kako bi se općenito smanjilo opterećenje gospodarskih subjekata, a posebno proizvođačâ. Takav mehanizam priznavanja posebno je potreban kako bi se izbjeglo višestruko ocjenjivanje okolišne održivosti sirovina, međuproizvoda i konačnih proizvoda.

(74)Radi pravne sigurnosti u slučaju problema sa sigurnošću ili svojstvima takvo bi se priznavanje trebalo dopustiti samo ako se i oba uključena gospodarska subjekta i oba uključena prijavljena tijela obvežu na suradnju te ako gospodarski subjekt koji dobije potvrdu ima tehničku kontrolu nad proizvodom.

(75)Evaluacija Uredbe (EU) br. 305/2011 pokazala je da se kvaliteta i učinkovitost aktivnosti nadzora tržišta koje se provode na nacionalnoj razini uvelike razlikuju. Osim mjerama iz ove Uredbe usmjerenih na bolji nadzor tržišta sukladnost gospodarskih subjekata, tijela i proizvoda s ovom Uredbom trebala bi se olakšati uključivanjem trećih strana, primjerice mogućnošću da svaka fizička ili pravna osoba putem portala za podnošenje pritužbi dostavi informacije o mogućim nesukladnostima.

(76)Kako bi se otklonili nedostaci utvrđeni u području nadzora tržišta u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011, ova bi Uredba trebala sadržavati više ovlasti za tijela država članica i Komisiju kojima bi se tijelima trebalo omogućiti da djeluju u svim potencijalno problematičnim situacijama.

(77)Praksa nadzora tržišta pokazala je da pri ocjenjivanju proizvoda u određenom trenutku postoji rizik od nesukladnosti, ali ne i sama nesukladnost, dok poslije to može biti obrnuto. Osim toga, ima situacija u kojima postoji nesukladnost koja nije formalna, ali ne predstavlja rizik. Iz tih razloga države članice trebale bi biti ovlaštene djelovati u svim slučajevima sumnje na nesukladnost ili rizik, a definicija „proizvoda koji predstavlja rizik” mora se proširiti kako bi obuhvatila rizik za okoliš. Državama članicama potrebno je omogućiti dovoljno fleksibilne postupke kako bi mogle razlikovati slučajeve nesukladnosti visokog i niskog prioriteta, dok bi sve države članice trebale biti obaviještene i o manje važnim slučajevima.

(78)Radi učinkovite provedbe zahtjevâ, jačanja nadzora tržišta u državama članicama te usklađenosti s Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a za utvrđivanje minimalnog broja provjera koje tijela za nadzor tržišta trebaju provesti za određenu skupinu ili porodicu proizvoda ili u vezi s posebnim zahtjevima te za utvrđivanje minimalnih zahtjeva za resurse.

(79)Osim toga, kako bi se ojačali uglavnom slabi kapaciteti tijela za nadzor tržišta u području nadzora tržišta i radi dodatnog usklađivanja s Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode, potrebno je pružiti bolje razrađenu potporu administrativnoj koordinaciji tih tijela i osigurati im pravo na ostvarivanje povrata troškova inspekcija i ispitivanja od gospodarskih subjekata.

(80)Kako bi se stvorio poticaj za povećanje kapaciteta tijela za nadzor tržišta u smislu nadzora tržišta i kako bi se postigla usklađenost s Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode, države članice trebale bi izvješćivati o svojim aktivnostima nadzora tržišta u području proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom, među ostalim o izrečenim kaznama.

(81)Kako bi bile korisnije gospodarskim subjektima, kontaktne točke za proizvode za građevinarstvo trebale bi biti djelotvornije i stoga bi im trebalo dodijeliti više resursa. Kako bi se gospodarskim subjektima olakšao rad, zadaće kontaktnih točaka za proizvode za građevinarstvo trebalo bi prilagoditi i proširiti tako da uključuju informacije o odredbama ove Uredbe koje se odnose na proizvode i o aktima donesenima u skladu s njom.

(82)Potrebno je uspostaviti odgovarajući, učinkovit i isplativ koordinacijski mehanizam kako bi se utvrđene obveze i zahtjevi dosljedno primjenjivali, a cjelokupni sustav ojačao, uzimajući u obzir i činjenicu da se mogu pojaviti nova pitanja tumačenja povezana sa sigurnošću i održivošću proizvoda i građevina. S obzirom na to da različite odluke dovode do neravnopravnih uvjeta, dodatno kompliciraju pravni okvir, dovode do prepreke slobodnom kretanju na unutarnjeg tržišta te dodatnog administrativnog opterećenja i troškova za gospodarske subjekte, trebalo bi ih spriječiti tim mehanizmom za koordinaciju.

(83)Posebno bi trebalo uspostaviti europski informacijski sustav za prikupljanje pitanja povezanih s tumačenjem, pronalaženje odgovarajućih zajedničkih rješenja i poboljšanje razmjene informacija u tom području. Kako bi se olakšala razmjena informacija, takav bi se sustav trebao oslanjati na nacionalne sustave. Tim bi se nacionalnim sustavima trebali utvrditi i slučajevi neujednačene primjene ove Uredbe kako bi se različite prakse ne bi postale uobičajena i trajna praksa.

(84)Centralizirana registracija informacija o proizvodima povećava transparentnost, čime se pridonosi sigurnosti proizvoda i zaštiti okoliša i zdravlja ljudi te istodobno smanjuje administrativno opterećenje i troškove za gospodarske subjekte. U skladu s tim Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 291. UFEU-a kako bi se uspostavila centralizirana baza podataka ili sustav Unije za građevne proizvode. U ovom trenutku nije moguće procijeniti prednosti i nedostatke mogućih rješenja, stoga bi Komisiju trebalo ovlastiti da odabere jedan od tih načina koji smatra prikladnim.

(85)Kako bi se poboljšala njihova razina stručnosti, uskladilo donošenje odluka i stvorili ravnopravni uvjeti za gospodarske subjekte, trebalo bi organizirati osposobljavanje za tijela za nadzor tržišta, kontaktne točke za proizvode za građevinarstvo, tijela nadležna za imenovanje, TAB-ove, tijela koja podnose prijavu i prijavljena tijela. Iste bi ciljeve trebalo nastojati ostvariti i razmjenom osoblja između tijela za nadzor tržišta, tijela koja podnose prijavu i prijavljenih tijela dviju ili više država članica.

(86)Države članice nemaju uvijek tehničku sposobnost za ispunjavanje svih obveza koje imaju u skladu sa zakonodavstvom Unije kumulativno za sve sektore proizvoda. Stoga dobivaju neformalnu potporu drugih, većih država članica. Budući da je takva potpora u nekim slučajevima neizbježna, a u drugima preporučljiva, ovom bi se Uredbom trebala utvrditi osnovna pravila za nju, odnosno pojasniti odgovornosti. Nadalje, dodatna poteškoća na koju nailaze države članice sve je veća tehnička složenost proizvoda i zakonodavstvo koje se kumulativno primjenjuje na sve aspekte i proizvodne sektore, što govori u prilog tome da bi se bolji rezultati mogli postići specijalizacijom i podjelom zadaća među državama članicama. Stoga bi se u ovoj Uredbi trebala uzeti u obzir posebna situacija u pojedinim državama članicama i omogućiti da se istraže potencijalne dodane vrijednosti specijalizacije i podjele zadaća među svim državama članicama.

(87)Poslovanje u području građevnih proizvoda polako se sve više odvija na međunarodnoj razini. Zbog toga se pojavljuju situacije u kojima je potrebno riješiti nesukladnosti gospodarskih subjekata sa sjedištem izvan Unije. S obzirom na to da treće zemlje uglavnom nisu spremne poduprijeti provedbu prava Unije na svojem državnom području ako Unija zauzvrat ne predvidi mogućnost da im pomogne, u ovoj bi Uredbi trebalo predvidjeti određene ovlasti za međunarodnu suradnju.

(88)Određeni broj trećih zemalja primjenjuje zakonodavstvo Unije o proizvodima ili barem priznaje certifikate izdane u skladu s njim na temelju međunarodnih sporazuma ili jednostrano, pri čemu je oboje u interesu Unije. Kako bi se te treće zemlje potaknulo da nastave s tom praksom, a ostale da učine isto, trećim zemljama koje primjenjuju zakonodavstvo Unije o proizvodima ili priznaju certifikate izdane u skladu s njim trebalo bi pružiti određene dodatne mogućnosti. Stoga bi trebalo biti moguće poduprijeti te osobito kooperativne treće zemlje te im dopustiti da sudjeluju u određenim osposobljavanjima, bazi podataka ili sustavu EU-a za građevne proizvode, informacijskom sustavu za usklađeno donošenje odluka i razmjeni informacija među tijelima. Osim toga, zbog istog bi razloga trebalo biti moguće obavijestiti te posebno kooperativne treće zemlje o nesukladnim ili rizičnim proizvodima.

(89)Kako bi se potaknula uporaba održivih građevnih proizvoda bez narušavanja tržišta i kako bi se zadržala usklađenost s Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode, poticaji država članica za upotrebu održivih građevnih proizvoda trebali bi biti usmjereni na najodrživije proizvode i biti uključeni u razmjenu informacija između država članica.

(90)Kako bi se poboljšala uporaba održivih građevnih proizvoda bez narušavanja tržišta i kako bi se postigla usklađenost s Uredbom o ekološkom dizajnu za održive proizvode, praksa javne nabave država članica trebala bi biti usmjerena na najodrživije sukladne proizvode. Zahtjevi primjenjivi na ugovore o javnoj nabavi utvrđeni provedbenim aktima trebali bi se utvrditi u skladu s objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima.

(91)Javna nabava čini 14 % BDP-a Unije. Kako bi se pridonijelo ostvarivanju cilja postizanja klimatske neutralnosti, poboljšanja energetske učinkovitosti i učinkovitog korištenja resursa te prelaska na kružno gospodarstvo kojim se štiti javno zdravlje i bioraznolikost, od javnih naručitelja trebalo bi, prema potrebi, zahtijevati da nabavu usklade s posebnim kriterijima ili ciljevima zelene javne nabave, koji će biti utvrđeni u delegiranim aktima donesenima na temelju ove Uredbe. Kriteriji ili ciljevi utvrđeni delegiranim aktima za određene skupine proizvoda trebali bi se poštovati pri izravnoj nabavi tih proizvoda u ugovorima o javnoj nabavi robe, ali i u ugovorima o javnim radovima ili javnim uslugama ako će se ti proizvodi upotrebljavati za djelatnosti koje su predmet tih ugovora. U usporedbi s dobrovoljnim pristupom, obveznim kriterijima ili ciljevima osigurat će se maksimalno iskorištavanje javne potrošnje kako bi se povećala potražnja za učinkovitijim proizvodima. Kriteriji bi trebali biti transparentni, objektivni i nediskriminirajući.

(92)Kako bi se uzeli u obzir tehnički napredak i nove znanstvene spoznaje, osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, olakšao pristup informacijama i osigurala ujednačena provedba pravila, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije za utvrđivanje i izmjene tehničkih odredbi i zahtjeva za određene proizvode, definiranje primjenjivih sustava ocjenjivanja i provjere, utvrđivanje uvjeta pod kojima se ispunjavanjem obveza na temelju drugog prava Unije ujedno ispunjavaju određene obveze iz ove Uredbe. izmjenu obrasca izjave o svojstvima i izjave o sukladnosti, utvrđivanje dodatnih obveza za proizvođače, reviziju i dopunu postupovnih pravila za izradu europskih dokumenata za ocjenjivanje, utvrđivanje minimalnih zahtjeva za tijela za nadzor tržišta, uspostavu baze podataka ili sustava Unije za građevne proizvode i utvrđivanje zahtjeva zelene javne nabave i minimalnih kazni. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. 41 Osobito, radi osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(93)Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za prenošenje informacija, navođenje pojedinosti o tome kako bi gospodarski subjekti trebali izvršavati obveze i ostvarivati prava, utvrđivanje formata europskih tehničkih ocjena i utvrđivanje minimalnih resursa koji su potrebni prijavljenim tijelima i omogućivanje pristupa tijelima trećih zemalja informacijskim sustavima za usklađeno donošenje odluka, bazi podataka ili sustavu EU-a za građevne proizvode i osposobljavanju u kontekstu ove Uredbe. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 42 .

(94)Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju kad, u opravdanim slučajevima povezanima sa zdravljem ili sigurnosti ljudi ili zaštitom okoliša, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(95)Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđuju se pravila o horizontalnom okviru za nadzor tržišta i kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije. Kako bi se osiguralo da proizvodi obuhvaćeni ovom Uredbom, na koje se primjenjuje sloboda kretanja robe unutar Unije, ispunjavaju zahtjeve kojima se osigurava visoka razina zaštite javnih interesa, kao što su zaštita zdravlja i sigurnosti ljudi te zaštita okoliša, ta bi se uredba trebala primjenjivati i na proizvode obuhvaćene ovom Uredbom ako u ovoj Uredbi ne postoje posebne odredbe s istim ciljem, prirodom ili učinkom. Uredbu (EU) 2019/1020 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(96)Kako bi provedba ove Uredbe bila učinkovitija, a opterećenje za gospodarske subjekte manje, trebalo bi biti moguće zahtjeve i odluke podnositi u papirnatom ili uobičajeno korištenom elektroničkom formatu. Kako bi se postigla pravna sigurnost, zahtjevi i odluke trebali bi biti valjani samo ako elektronički potpis ispunjava zahtjeve Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i ako je osobi koja je potpisnica povjereno da predstavlja tijelo ili gospodarski subjekt u skladu s pravom država članica odnosno pravom Unije.

(97)Kako bi se dodatno smanjilo opterećenje gospodarskih subjekata, trebalo bi biti moguće dokumentaciju dostaviti u uobičajeno korištenom elektroničkom obliku i automatski ispuniti zahtjeve za informacija u elektroničkom formatu.

(98)Kako bi se osigurala visoka razina sukladnosti s ovom Uredbom, države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na nesukladnosti i osigurati provedbu tih pravila. Predviđene sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Kako bi se osigurali ti ciljevi i usklađene kazne, Komisija bi trebala biti ovlaštena za utvrđivanje minimalnih kazni aktima donesenima u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(99)Kako bi se uspostavila pravna sigurnost, trebalo bi utvrditi zadržavaju li i koliko dugo imenovanja kontaktnih točaka za proizvode za građevinarstvo, TAB-ova ili prijavljenih tijela te usklađene norme te europski dokumenti za ocjenjivanje, europske tehničke ocjene, certifikati ili izvješća o ispitivanju prijavljenih tijela doneseni ili izdani u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 pravne učinke na temelju ove Uredbe. Odgovarajuća prijelazna razdoblja trebala bi biti dovoljno duga kako bi se izbjegli zastoji u postupku imenovanja prijavljenih tijela i TAB-ova te donošenju ili izdavanju europskih dokumenata za ocjenjivanje, europskih tehničkih ocjena i certifikata ili izvješća o ispitivanju prijavljenih tijela.

(100)Kako bi se ostvarila pravna sigurnost, trebalo bi pojasniti koliko dugo proizvodi stavljeni na tržište na temelju europskih dokumenata za ocjenjivanje donesenih u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 mogu ostati u distribucijskom lancu i stoga biti dalje dostupni na tržištu. Slično praksi u skladu s drugim zakonodavstvom o proizvodima smatra se da je odgovarajuće razdoblje pet godina nakon isteka europske tehničke ocjene na temelju koje su stavljeni na tržište. Na taj će način šest godina nakon stupanja na snagu usklađene tehničke specifikacije donesene na temelju ove Uredbe svi proizvodi koji se prodaju korisnicima biti u skladu s tom usklađenom tehničkom specifikacijom i ovom Uredbom.

(101)Bitne značajke građevnih proizvoda i metode njihova ocjenjivanja mogu se utvrditi samo usklađenim tehničkim specifikacijama koje treba izraditi za različite skupine i porodice proizvoda. U skladu s tim, zahtjevi i obveze gospodarskih subjekata za određenu skupinu ili porodice proizvoda trebali bi se obvezno primjenjivati tek šest mjeseci nakon stupanja na snagu usklađenih tehničkih specifikacija koje obuhvaćaju odgovarajuću skupinu ili porodicu proizvoda.

(102)Kako bi se olakšalo neometano postupno uvođenje budućih usklađenih tehničkih specifikacija i uzimajući u obzir vrijeme potrebno za sastavljanje izjave o svojstvima ili sukladnosti, gospodarskim subjektima trebalo bi dopustiti da se odluče za dobrovoljnu primjenu ove Uredbe od trenutka stupanja na snagu tih usklađenih tehničkih specifikacija.

(103)Potrebno je spriječiti da gospodarski subjekti mogu trajno zaobići primjenu ove Uredbe korištenjem usklađenih tehničkih specifikacija donesenih na temelju Uredbe (EU) br. 305/2011. Zbog toga bi Komisija upućivanja na usklađene norme i europske dokumente o usklađivanju objavljene u prilog Uredbi (EU) br. 305/2011 kojima je obuhvaćena određena skupina ili porodica proizvoda trebala povući iz Službenog lista u roku od dvije godine nakon stupanja na snagu usklađene tehničke specifikacije donesene na temelju ove Uredbe koja obuhvaća tu skupinu ili porodicu proizvoda.

(104)Kako bi se u potpunosti obuhvatila procjena učinka građevnih proizvoda na okoliš i na odgovarajući način obuhvatili zahtjevi za proizvode koji postoje čak i u postojećim usklađenim tehničkim specifikacijama, trebalo bi izraditi sveobuhvatniji Prilog I., koji bi, među ostalim, uključivao detaljan popis bitnih značajki povezanih s procjenom životnog ciklusa i potpuni okvir za zahtjeve za proizvode. Tom bi prigodom trebalo ukloniti preklapanja između osnovnih zahtjeva za građevine i dodatno pojasniti te zahtjeve.

(105)Kako bi se postigao minimalni intenzitet kontrole ocjenjivanja i provjere proizvođačâ koje provode prijavljena tijela te kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti za proizvođače i prijavljena tijela, u Prilogu V. o sustavima ocjenjivanja i provjere trebalo bi preciznije i sveobuhvatnije utvrditi zadaće proizvođača i prijavljenih tijela u okviru različitih mogućih sustava ocjenjivanja i provjere. Nadalje, u tom bi prilogu trebalo utvrditi koja je ocjenjivanja i provjere potrebno provesti kako bi se provjerila okolišna održivost proizvoda u smislu svojstava proizvoda i zahtjeva za proizvod.

(106)Ciljeve ove Uredbe, odnosno slobodno kretanje građevnih proizvoda na unutarnjem tržištu, zaštita zdravlja i sigurnosti ljudi te zaštita okoliša, države članice ne mogu dostatno ostvariti jer one obično utvrđuju vrlo različite zahtjeve za građevne proizvode s nejednakom razinom zaštite ljudskog zdravlja i sigurnosti te okoliša. Ti se ciljevi bolje mogu ostvariti na razini Unije uspostavom usklađenog okvira za ocjenjivanje svojstava građevnih proizvoda i određenih zahtjeva za proizvode za zaštitu ljudskog zdravlja i sigurnosti te okoliša. U skladu s tim, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju usklađena pravila za stavljanje na raspolaganje na tržištu i izravnu ugradnju građevnih proizvoda, bez obzira na to provode li se u okviru usluge, i to utvrđivanjem:

(a)pravila o tome kako formulirati okolišna, uključujući klimatska, i sigurnosna svojstva građevnih proizvoda u odnosu na njihove bitne značajke;

(b)okolišnih, uključujući klimatske, funkcionalnih i sigurnosnih zahtjeva za građevne proizvode.

Ovom se Uredbom utvrđuju i obveze gospodarskih subjekata koji rade s građevnim proizvodima ili njihovim sastavnim dijelovima ili s proizvodima koji bi se mogli smatrati građevnim proizvodima, ali njihov proizvođač nije predvidio da se koriste kao građevni proizvodi.

Članak 2.

Područje primjene

1.Ova se Uredba primjenjuje na građevne proizvode i sljedeće predmete:

(a)skupove podataka za trodimenzionalni ispis koji se stavljaju na tržište kako bi se omogućio trodimenzionalni ispis građevnih proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom te građevne proizvode i kalupe nastale trodimenzionalnim ispisom;

(b)materijale namijenjene za upotrebu u trodimenzionalnom ispisu građevnih proizvoda na gradilištu ili u blizini gradilišta ili za proizvodnju s pomoću kalupa na gradilištu ili u njegovoj blizini;

(c)građevne proizvode proizvedene na gradilištu za neposrednu ugradnju u građevine bez posebnih komercijalnih mjera za stavljanje na tržište;

(d)ključne dijelove proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom;

(e)dijelove ili materijale namijenjene uporabi u proizvodima obuhvaćenima ovom Uredbom, ako proizvođač tih dijelova ili materijala to zahtijeva;

(f)sklopove ili komplete, ako je njihov sastav naveden u usklađenim tehničkim specifikacijama ili europskim dokumentima za ocjenjivanje i obuhvaćen njima;

(g)montažne obiteljske kuće s manje od 180 m2 uporabne površine na jednoj etaži ili s manje od 100 m2 uporabne površine na dvije etaže.

Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati ovu Uredbu na kuće iz točke (g) tako da o tome obavijeste Komisiju.

2.Ova se Uredba primjenjuje i na rabljene građevne proizvode i rabljene predmete iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)ako se ti rabljeni građevni proizvodi ili predmeti uvoze iz trećih zemalja, a da prethodno nisu bili stavljeni na tržište Unije;

(b)ako je gospodarski subjekt namjeravanu uporabu tih rabljenih građevnih proizvoda ili predmeta u odnosu na namjeravanu uporabu koju im je dodijelio prvotni proizvođač promijenio na bilo koji način osim smanjenjem broja svojstava ili namjeravanih uporaba ili deklariranjem proizvoda za uporabu samo u dekorativne svrhe, što znači da ti proizvodi nemaju nikakvu konstrukcijsku funkciju za građevinu;

(c)ako gospodarski subjekt koji rabljene građevne proizvode ili predmete stavlja na raspolaganje na tržištu tvrdi da oni imaju značajke proizvoda ili ispunjavaju zahtjeve za proizvod utvrđene u Prilogu I., i da su te značajke i zahtjevi dodatni ili različiti od značajki i zahtjeva objavljenih u skladu s ovom Uredbom ili Uredbom (EU) br. 305/2011 kad je rabljeni građevni proizvod ili predmet prvi put stavljen na tržište;

(d)ako su rabljeni građevni proizvodi ili predmeti podvrgnuti postupku transformacije koji nadilazi popravak, čišćenje i redovito održavanje („ponovno proizvedeni proizvod”);

(e)ako gospodarski subjekt koji rabljene građevne proizvode ili predmete stavlja na raspolaganje na tržištu odluči primjenjivati ovu Uredbu.

3.Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)dizala koja podliježu Direktivi 2014/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća 43 , pokretne stepenice ni njihove sastavne dijelove;

(b)kotlove, cijevi, spremnike, pomoćne uređaje ni druge proizvode namijenjene za dodir s vodom za ljudsku potrošnju;

(c)sustave za pročišćavanje otpadnih voda;

(d)sanitarne uređaje;

(e)proizvode za prometnu signalizaciju.

4.Ova se Uredba primjenjuje i na usluge trodimenzionalnog ispisa građevnih proizvoda i predmeta obuhvaćenih ovom Uredbom. Usluge trodimenzionalnog ispisa uključuju iznajmljivanje strojeva za trodimenzionalni ispis koji bi se mogli upotrebljavati za proizvodnju građevnih proizvoda i predmeta obuhvaćenih ovom Uredbom.

Ova se Uredba primjenjuje i na usluge povezane sa sljedećim:

–proizvodnjom i komercijalizacijom građevnih proizvoda i/ili predmeta obuhvaćenih ovom Uredbom, i

–demontažom, pripremom za ponovnu uporabu, ponovnom proizvodnjom i rukovanjem rabljenim građevnim proizvodima ili predmetima obuhvaćenima ovom Uredbom.

5.Države članice od primjene ove Uredbe mogu izuzeti građevne proizvode i predmete obuhvaćene ovom Uredbom koji su stavljeni na tržište ili izravno ugrađeni u najudaljenijim regijama Europske unije u smislu članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Države članice o propisima kojima se predviđaju takva izuzeća obavješćuju Europsku komisiju i druge države članice. Države članice osiguravaju da izuzeti građevni proizvodi ili predmeti ne nose oznaku CE u skladu s člankom 16. Građevni proizvodi ili predmeti stavljeni na tržište ili izravno ugrađeni na temelju takvog izuzeća ne smatraju se stavljenima na tržište ni izravno ugrađenima u Uniji u smislu ove Uredbe.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)„građevni proizvod” znači svaki oblikovani ili neoblikovani fizički predmet, uključujući njegovu ambalažu i upute za uporabu, ili sklop ili komplet koji je kombinacija takvih predmeta, koji se stavlja na tržište ili proizvodi za trajnu ugradnju u građevne ili njihove dijelove u Uniji, osim predmeta koji moraju biti ugrađeni u komplet, sklop ili drugi građevni proizvod prije nego što se trajno ugrade u građevinu;

(2)„trajno” znači u trajanju od najmanje dvije godine;

(3)„proizvod” znači građevni proizvod ili drugi predmet obuhvaćen ovom Uredbom u skladu s člankom 2. stavcima od 1. do 3.;

(4)„stavljanje na raspolaganje na tržište” znači svaka isporuka proizvoda za distribuciju ili uporabu na tržištu Unije u okviru trgovačke djelatnosti s plaćanjem ili bez plaćanja, bez obzira na to provodi li se u okviru pružanja usluge;

(5)„izravna ugradnja” znači ugradnja proizvoda u građevinu klijenta bez prethodnog stavljanja na raspolaganje na tržištu ili izgradnja obiteljske kuće obuhvaćene ovom Uredbom bez obzira na to provodi li se u okviru pružanja usluge;

(6)„svojstvo” znači stupanj do kojeg proizvod ima određene mjerljive bitne značajke;

(7)„bitne značajke” znači one značajke građevnog proizvoda koje se odnose na temeljne zahtjeve za građevinu kako su utvrđene u Prilogu I. dijelu A točki 1. ili koje su navedene u Prilogu I. dijelu A točki 2.;

(8)„zahtjevi za proizvod” znači granična razina ili druga značajka koju proizvod mora zadovoljiti kako bi se mogao staviti na tržište ili izravno ugraditi, uključujući zahtjeve koji se odnose na označivanje i upute za uporabu ili druge informacije koje treba navesti;

(9)„gospodarski subjekt” znači proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, distributer, pružatelj usluga provođenja narudžbi, pružatelj usluge trodimenzionalnog ispisa, proizvođač, uvoznik ili distributer materijala namijenjenih za trodimenzionalni ispis proizvoda, internetski prodavatelj, posrednik, dobavljač, pružatelj usluga, označivač vlastite robne marke ili bilo koja druga fizička ili pravna osoba, osim nadležnih tijela, prijavljenih tijela, tijela za tehničko ocjenjivanje (TAB-ovi) i kontaktnih točaka za građevne proizvode, koja podliježe ovoj Uredbi u odnosu na proizvodnju, demontažu za ponovnu uporabu, ponovnu proizvodnju ili ponovno pakiranje proizvoda ili stavljanje tih proizvoda na raspolaganje na tržištu ili njihovu izravnu ugradnju u skladu s ovom Uredbom te gospodarski subjekti kako su definirani u članku 3. točki 13. Uredbe (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća 44 ;

(10)„pružatelj usluge trodimenzionalnog ispisa” znači svaka fizička ili pravna osoba koja u okviru trgovačke djelatnosti nudi jednu od sljedećih usluga: iznajmljivanje ili davanje u zakup strojeva za trodimenzionalni ispis, ispisivanje skupova podataka za trodimenzionalni ispis ili posredovanje u jednoj od tih usluga, bez obzira na to osigurava li ta osoba materijal za ispis;

(11)„materijali namijenjeni za trodimenzionalni ispis proizvoda” znači svaki materijal namijenjen za trodimenzionalni ispis proizvoda za koji odgovarajući gospodarski subjekti nisu izričito i dosljedno isključili mogućnost da se može koristi kao materijal za trodimenzionalni ispis;

(12)„proizvođač” znači proizvođač kako je definiran u članku 3. točki 8. Uredbe (EU) 2019/1020;

(13)„skupovi podataka za trodimenzionalni ispis” znači skup numeričkih podataka koji opisuju oblik objekta prema njegovim vanjskim dimenzijama i šupljinama kako bi se omogući trodimenzionalni ispis tog objekta;

(14)„građevine” znači zgrade i inženjerske građevine koji mogu biti nadzemne ili podzemne te nadvodne ili podvodne, uključujući mostove, tunele, stupove i druge objekte za prijenos električne energije, komunikacijske kabele, cjevovode, vodovode, brane, zračne luke, vodne putove i instalacije na koje se postavljaju tračnice željeznica, osim vjetroelektrana, naftnih platformi ili postrojenja kemijske industrije, postrojenja za industrijsku proizvodnju, poljoprivrednih postrojenja, postrojenja za proizvodnju električne energije, vojnih objekata, iako njihova skloništa mogu biti zgrade;

(15)„zgrade” znači objekti, osim kontejnera, koji pružaju sklonište ljudima, životinjama ili predmetima, koji su trajno pričvršćeni na tlo ili se mogu prevoziti samo uz pomoć posebne opreme, a imaju uporabnu površinu od najmanje 20 m² na jednoj ili više etaža;

(16)„razina” znači rezultat ocjenjivanja svojstava proizvoda koja se odnose na njegove bitne značajke iskazane brojčanom vrijednošću;

(17)„razred” znači raspon razina svojstava proizvoda, razgraničen minimalnom i maksimalnom vrijednošću;

(18)„granična razina” znači obvezna minimalna ili maksimalna razina svojstva proizvoda s obzirom na određene bitne značajke;

(19)„stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu Unije ili prvo stavljanje na raspolaganje rabljenog proizvoda ako je ispunjen jedan od uvjeta iz članka 2. stavka 2. ili ponovno proizvedenog proizvoda;

(20)„ključni dio” znači dio koji je proizvođač proizvoda ili drugi gospodarski subjekt namijenio za uporabu kao sastavni dio ili rezervni dio proizvoda i koji je u usklađenim tehničkim specifikacijama određen kao ključan za utvrđivanje značajki, sigurnost ili svojstva proizvoda;

(21)„sklop” znači građevni proizvod koji je na tržište stavio jedan gospodarski subjekt kao skup od najmanje dva odvojena predmeta, od kojih nijedan ne mora sam za sebe biti proizvod, koje treba postaviti zajedno kako bi se ugradili u građevinu;

(22)„komplet” znači skup od najmanje dvije zasebne stavke, od kojih je jedna proizvod;

(23)„europski dokument za ocjenjivanje” znači dokument koji je donijela organizacija tijela za tehničko ocjenjivanje u svrhu izdavanja europskih tehničkih ocjena;

(24)„rabljeni proizvod” znači proizvod koji nije otpad kako je definiran u članku 3. točki 1. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i koji je barem jednom bio ugrađen u građevinu i koji:

(a)nije podvrgnut postupku koji nadilazi popravak, čišćenje ili redovito održavanje, kako je naveo izvorni proizvođač u svojim uputama za uporabu ili za koji je potvrđeno da je potreban u skladu s uobičajenim znanjem u području građevinarstva;

(b)nije podvrgnut postupku koji nadilazi popravak, čišćenje i redovito održavanje ili „pripremu za ponovnu uporabu” u smislu članka 3. točke 16. Direktive 2008/98/EZ nakon što je demontiran;

(25)„namjeravana uporaba” znači uporaba koju je predvidio proizvođač, uključujući uvjete uporabe, kako su utvrđeni u tehničkoj dokumentaciji, na oznakama, u uputama za uporabu ili u promidžbenom materijalu, dok su uporabe navedene samo na jednom od tih mjesta već dio „namjeravane uporabe”;

(26)„popravak” znači postupak vraćanja neispravnog proizvoda u stanje u kojem se može koristiti za namjeravanu uporabu;

(27)„održavanje” znači radnja koja se provodi radi zadržavanja proizvoda u stanju u kojem se može koristiti za namjeravanu uporabu;

(28)„ponovno proizvedeni proizvod” znači proizvod koji nije otpad kako je definiran u članku 3. točki 1. Direktive 2008/98/EZ, ali je barem jednom bio ugrađen u građevinu i koji je podvrgnut postupku transformacije koji nadilazi popravak, čišćenje i redovito održavanje;

(29)„rizik” znači rizik kako je definiran u članku 3. točki 18. Uredbe (EU) 2019/1020;

(30)„priprema za ponovnu uporabu” znači provjera, čišćenje ili popravak ili obnova kojima se proizvodi ili njegovi sastavni dijelovi pripremaju kako bi se mogli ponovno uporabiti bez dodatne predobrade;

(31)„vrsta proizvoda” znači apstraktni model pojedinačnih proizvoda, određen namjeravanom uporabom i skupom značajki koje isključuju svaku varijaciju s obzirom na svojstva ili ispunjavanje zahtjeva za proizvod utvrđenih u ovoj Uredbi ili u skladu s njom, a koji su proizvedeni određenim proizvodnim postupkom pri čemu je korištena određena kombinacija sirovina ili sastavnih dijelova, dok identični predmeti različitih proizvođača isto tako pripadaju različitim vrstama proizvoda;

(32)„najsuvremeniji” znači način postizanja određenog cilja koji je najučinkovitiji i najnapredniji ili blizu toga, a time i bolji od prosječnih načina koji se mogu odabrati;

(33)„recikliranje” znači recikliranje kako je definirano u članku 3. točki 17. Direktive 2008/98/EZ;

(34)„pružatelj usluga provođenja narudžbi” znači pružatelj usluga provođenja narudžbi kako je definiran u članku 3. točki 11. Uredbe (EU) 2019/1020;

(35)„porodica proizvoda” znači sve vrste proizvoda koje pripadaju područjima proizvoda navedenima u Prilogu IV. Tablici 1.;

(36)„kategorija proizvoda” znači podskup vrsta proizvoda određene porodice proizvoda koji obuhvaćaju one vrste proizvoda kojima je zajednička određena namjeravana uporaba kako je utvrđena u usklađenim tehničkim specifikacijama ili europskim dokumentima za ocjenjivanje;

(37)„kontrola tvorničke proizvodnje” znači dokumentirana, trajna i unutarnja kontrola proizvodnje u tvornici s obzirom na određene parametre ili aspekte kvalitete, kojom se uzimaju u obzir posebnosti određene porodice ili skupine proizvoda i proizvodnih postupaka, a čiji je cilj stalnost svojstava ili kontinuirano ispunjavanje zahtjeva proizvoda, koja se provode u skladu s Prilogom V.;

(38)„usklađeno područje” znači područje koje je zajednički obuhvaćeno ovom Uredbom, usklađenim tehničkim specifikacijama i aktima Komisije opće primjene donesenima u skladu s ovom Uredbom;

(39)„pravo Unije” znači UEU, UFEU, opća pravna načela, akti opće primjene iz članka 288. drugog, trećeg i četvrtog stavka UFEU-a te svi međunarodni sporazumi kojih je Unija stranka ili su i Unija i njezine države članice stranke;

(40)„uvoznik” znači uvoznik kako je definiran u članku 3. točki 9. Uredbe (EU) 2019/1020;

(41)„distributer” znači distributer kako je definiran u članku 3. točki 10. Uredbe (EU) 2019/1020;

(42)„pojedinačno proizvedeno” znači da zbog specifikacija klijenta postoji razlika u načinu proizvodnje u usporedbi sa svim drugim proizvodima koje predmetni gospodarski subjekt proizvodi za druge klijente;

(43)„mikropoduzeće” znači mikropoduzeće kako je definirano u Prilogu Preporuci Komisije od 6. svibnja 2003. u vezi s definiranjem mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća;

(44)„proizvodnja prema narudžbi” znači da zbog specifikacija klijenta postoji razlika u pogledu veličine ili materijala u usporedbi sa svim drugim proizvodima koje predmetni gospodarski subjekt proizvodi za druge klijente;

(45)„trajna poveznica” znači internetska poveznica na internetsku stranicu koja je stabilna u smislu sadržaja i adrese („URL”);

(46)„usklađene tehničke specifikacije” znači norme za građevne proizvode utvrđene u skladu s člankom 4. stavkom 2. na koje je upućivanje objavljeno u Službenom listu u skladu s člankom 34. i stoga su postale obvezne za potrebe primjene ove Uredbe i delegiranih akata donesenih u skladu s člankom 4. stavcima 3. i 4., člankom 5. stavkom 2. ili člankom 22. stavkom 4. koje sadržavaju tehničke propise;

(47)„norma za građevne proizvode” znači norma koju je donijela europska organizacija za normizaciju na temelju zahtjeva Komisije za potrebe primjene ove Uredbe, čije je upućivanje objavljeno u Službenom listu u skladu s člankom 34., bez obzira na to je li upotreba takve norme utvrđena kao obvezna za potrebe primjene na temelju ove Uredbe u skladu s člankom 4. stavkom 2. i člankom 34. stavkom 2. ili je i dalje dobrovoljna u skladu s člankom 5. stavkom 2., člankom 22. stavkom 4. i člankom 34. stavkom 3.;

(48)„proizvod s dvojnom namjenom” znači proizvod za koji je proizvođač predvidio da se upotrebljava kao proizvod i kao predmet s drugom namjeravanom uporabom koja sama po sebi ne bi bila obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe;

(49)„europska organizacija za normizaciju” znači europska organizacija za normizaciju kako je definirana u članku 2. stavku 8. Uredbe (EU) 1025/2012;

(50)„europska tehnička ocjena” znači dokumentirana ocjena svojstava proizvoda koja se odnosi na bitne značajke u skladu s odgovarajućim europskim dokumentom za ocjenjivanje;

(51)„ekvivalent punog radnog vremena” znači radna snaga jedne osobe zaposlene u punom radnom vremenu kako ju je definirala predmetna država članica ili radna snaga nekoliko osoba zaposlenih u nepunom radnom vremenu koje zajedno rade isti broj sati dnevno ili tjedno;

(52)„izvanserijski postupak” znači postupak koji nije većim dijelom automatiziran ili proveden tehnikama proizvodne trake niti ga predmetni gospodarski subjekt ili gospodarski subjekti koji pripadaju istoj skupini trgovačkih društava, koju definira zajednička fizička ili pravna osoba koja ih kontrolira, ponavljaju više od 100 puta godišnje;

(53)„povlačenje” znači povlačenje kako je definirano u članku 3. točki 23. Uredbe (EU) 2019/1020;

(54)„opoziv” znači povlačenje kako je definirano u članku 3. točki 22. Uredbe (EU) 2019/1020;

(55)„internetsko tržište” znači pružatelj usluge posredovanja koji se koristi softverom, uključujući internetsku stranicu, dio internetske stranice ili aplikaciju, koji klijentima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s gospodarskim subjektima za prodaju proizvoda;

(56)„internetsko sučelje” znači internetsko sučelje kako je definirano u članku 3. točki 15. Uredbe (EU) 2019/1020;

(57)„posrednik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja pruža uslugu posredovanja za stavljanje na tržište ili izravnu ugradnju proizvoda;

(58)„označivač vlastite robne marke” znači svaka fizička ili pravna osoba koja nije proizvođač i koja želi prodati proizvod kao svoj proizvod i stoga stavlja svoje ime, zaštitni znak ili etiketu uz obvezne natpise drugih gospodarskih subjekata;

(59)„dobavljač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja proizvođačima isporučuje sirovine ili međuproizvode ili druge osobe koje proizvođačima dostavljaju sirovine ili međuproizvode;

(60)„pružatelj usluga” znači svaka fizička ili pravna osoba koja pruža uslugu proizvođaču ili dobavljaču ključnog dijela, pod uvjetom da je usluga relevantna za proizvodnju proizvoda, uključujući njihov dizajn;

(61)„akreditacija” znači akreditacija kako je definirana u članku 2. stavku 10. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

(62)„tijelo za nadzor tržišta” znači tijelo kako je definirano u članku 3. točki 4. Uredbe (EU) 2019/1020;

(63)„životni ciklus” znači uzastopne i međusobno povezane faze životnog ciklusa proizvoda, od stjecanja sirovina ili proizvodnje iz prirodnih resursa preko proizvodnje, demontaže, moguće ponovne uporabe sa ili bez prethodne ponovne proizvodnje do konačnog odlaganja;

(64)„ponovna uporaba” znači svaka radnja kojom se proizvod ili njegovi sastavni dijelovi, nakon isteka njihove prve uporabe, upotrebljavaju u istu svrhu za koju su predviđeni;

(65)„nadležno tijelo” znači tijelo za nadzor tržišta imenovano u skladu s člankom 69. stavkom 1.;

(66)„nacionalno nadležno tijelo” znači tijelo za nadzor tržišta imenovano u skladu s člankom 69. stavkom 2.;

(67)„tijelo koje podnosi prijavu” znači jedinstvena javna uprava zadužena za imenovanje i nadzor prijavljenih tijela imenovanih u skladu s člankom 48., osim ako je u odgovarajućoj odredbi navedeno drukčije: samo u državi članici u kojoj se nalazi odgovarajuće prijavljeno tijelo;

(68)„tijelo nadležno za imenovanje” znači jedinstvena javna uprava zadužena za imenovanje i nadzor tijela za tehničko ocjenjivanje imenovanih u skladu s člankom 43., osim ako je u odgovarajućoj odredbi navedeno drukčije: samo u državi članici u kojoj se nalazi odgovarajuće tijelo za tehničko ocjenjivanje;

(69)„tijelo” znači Europska komisija, njezine agencije i svako tijelo koje podnosi prijavu, tijelo nadležno za imenovanje ili tijelo za nadzor tržišta, osim ako je u odgovarajućoj odredbi navedeno drukčije: bez obzira na to u kojoj se državi članici nalazi;

(70)„proizvod koji predstavlja rizik” znači proizvod koji, u bilo kojem trenutku tijekom cijelog svojeg životnog ciklusa, pa čak i kad je neizravno stvoren, ima takva svojstva da može nepovoljno utjecati na zdravlje i sigurnost ljudi, okoliš ili ispunjenje osnovnih zahtjeva za građevine kad je u njih ugrađen, u mjeri koja, uzimajući u obzir najsuvremenije metode, prelazi ono što se smatra razumnim i prihvatljivim u odnosu na njegovu namjeravanu uporabu te u uobičajenim ili razumno predvidljivim uvjetima uporabe;

(71)„proizvod koji predstavlja ozbiljan rizik” znači proizvod koji predstavlja ozbiljan rizik kako je definiran u članku 3. točki 20. Uredbe (EU) 2019/1020.

Članak 4.

Bitne značajke proizvoda

1.Temeljni zahtjevi za građevine utvrđeni u Prilogu I. dijelu A točki 1. čine temelj za pripremu zahtjeva za normizaciju i usklađenih tehničkih specifikacija.

2.Bitne značajke navedene u skladu sa stavkom 1. ili navedene u Prilogu I. dijelu A točki 2. i metode za njihovo ocjenjivanje utvrđuju se u normama koje su za potrebe primjene ove Uredbe proglašene obveznima. Bitne značajke proizvoda utvrđuju se s obzirom na osnovne zahtjeve za građevine, uzimajući u obzir regulatorne potrebe država članica.

Komisija može izdati zahtjeve za normizaciju u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) 1025/2012 o utvrđivanju osnovnih načela i temelja za utvrđivanje tih bitnih značajki i metoda za njihovo ocjenjivanje.

Odgovarajući zahtjevi za normizaciju mogu uključivati i zahtjev da europska organizacija za normizaciju u normama iz prvog podstavka utvrdi dobrovoljne ili obvezne granične razine i razrede svojstava u odnosu na bitne značajke i koje bitne značajke proizvođači mogu ili trebaju objaviti. U tom slučaju Komisija utvrđuje osnovna načela i temelje za utvrđivanje graničnih razina, razreda i obveznih značajki u zahtjevu za normizaciju.

Prije objave upućivanja u Službenom listu u skladu s člankom 34. Komisija provjerava poštuju li se osnovna načela i temelji te pravo Unije.

3.Odstupajući od stavka 2. i kako bi se obuhvatile regulatorne potrebe država članica i ostvarili ciljevi iz članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima u skladu s člankom 87. tako da za određene porodice i kategorije proizvoda utvrdi dobrovoljne ili obvezne bitne značajke i metode za njihovo ocjenjivanje u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)europska organizacija za normizaciju neopravdano kasni s donošenjem određenih normi iz članka 4. stavka 2. prvog podstavka, pri čemu se nepotrebnim kašnjenjem smatra ako europska organizacija za normizaciju ne podnese normu u roku utvrđenom u zahtjevu za normizaciju;

(b)hitno je potrebno donijeti usklađenije tehničke specifikacije koje se ne mogu osigurati samo normama iz članka 4. stavka 2. prvog podstavka;

(c)jedna ili više bitnih značajki koje se odnose na osnovne zahtjeve za rad navedene u Prilogu I. dijelu A točki 1. ili uključene u Prilog I. dio A točku 2. nisu obuhvaćene normama iz članka 4. stavka 2. prvog podstavka, na koje su upućivanja već objavljena u Službenom listu;

(d)norme iz članka 4. stavka 2. prvog podstavka iz drugih se razloga smatraju nedovoljnima za obuhvaćanje regulatornih potreba država članica ili potreba gospodarskih subjekata;

(e)norme iz članka 4. stavka 2. prvog podstavka nisu u skladu sa zakonodavstvom i ambicijama EU-a u području klime i okoliša;

(f)upućivanja na norme iz članka 4. stavka 2. prvog podstavka ne mogu se objaviti u Službenom listu zbog razloga navedenih u članku 34. stavku 4. ili drugih pravnih razloga;

(g)upućivanja na norme iz članka 4. stavka 2. prvog podstavka povučena su iz Službenog lista ili su objavljena uz ograničenje.

4.Kako bi se obuhvatile regulatorne potrebe država članica i ostvarili ciljevi u području zaštite okoliša, sigurnosti i usklađivanja iz članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima u skladu s člankom 87. tako da za određene porodice i kategorije proizvoda utvrdi sljedeće:

(a)granične razine i razrede svojstava u odnosu na bitne značajke i koje bitne značajke proizvođači mogu ili moraju objaviti;

(b)uvjete pod kojima se smatra da proizvod bez ispitivanja ili bez daljnjeg ispitivanja zadovoljava određenu graničnu razinu ili ispunjava uvjete za određeni razred svojstava.

5.Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 87. izmijeniti Prilog I. dio A kako bi ga prilagodila tehničkom napretku i njime obuhvatila nove rizike i aspekte okoliša.

Članak 5.

Zahtjevi za proizvode

1.Svi proizvodi obuhvaćeni ovom Uredbom prije stavljanja na tržište ili izravne ugradnje dužni su ispunjavati opće, izravno primjenjive zahtjeve za proizvode utvrđene u Prilogu I. dijelu D i zahtjeve za proizvode utvrđene u Prilogu I. dijelovima B i C kako je utvrđeno za odgovarajuću porodicu ili kategoriju proizvoda u skladu sa stavkom 2. Zahtjevi za proizvode utvrđeni u Prilogu I. dijelovima B i C primjenjuju se samo ako su navedeni u skladu sa stavkom 2.

2.Kako bi se utvrdili zahtjevi za proizvode iz Priloga I. dijelova B, C i D, Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima u skladu s člankom 87. tako da utvrdi te zahtjeve za određene porodice i kategorije proizvoda i odgovarajuće metode za ocjenjivanje. Nakon što delegiranim aktima utvrdi te zahtjeve za proizvode, Komisija može izdati zahtjeve za normizaciju radi izrade dobrovoljnih usklađenih normi kojima se osigurava pretpostavka sukladnosti s tim obveznim zahtjevima za proizvode kako je utvrđeno u tim delegiranim aktima.

3.Komisija je ovlaštena delegiranim aktima u skladu s člankom 87. izmijeniti Prilog I. dijelove B, C ili D kako bi ih prilagodila tehničkom napretku i njima obuhvatila nove rizike i aspekte okoliša.

Članak 6.

Sustavi ocjenjivanja i provjere i njihovi modaliteti za određene proizvode

1.Kako bi se primijenio prilagođeni pristup, smanjilo potencijalno opterećenje proizvođača i osigurala visoke razine zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša, Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima u skladu s člankom 87. tako da utvrdi primjenjivi sustav ocjenjivanja i provjere za svaku porodicu ili kategoriju proizvoda među onima iz Priloga V. Ona ujedno može odrediti različite sustave ocjenjivanja i provjere za istu porodicu ili kategoriju proizvoda ako se razlikuju prema bitnim značajkama ili zahtjevima za proizvode.

2.Kako bi se olakšala i uskladila primjena zahtjeva ili obveza iz Priloga V., Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima u skladu s člankom 87. tako da utvrdi te zahtjeve i obveza za određenu porodicu ili kategoriju proizvoda.

3.Kako bi se suzbile sustavne nesukladnosti prijavljenih tijela ili proizvođača ili radi prilagodbe tehničkom napretku, Komisija je ovlaštena izmijeniti ovu Uredbu delegiranim aktima u skladu s člankom 87. uvođenjem dodatnih koraka ocjenjivanja ili provjere u sustave iz Priloga V.

Članak 7.

Usklađeno područje i nacionalne mjere

1.Smatra se da je usklađeno područje sveobuhvatno i obuhvaća sve moguće zahtjeve za proizvode osim onih obuhvaćenih drugim pravom Unije.

2.Države članice poštuju usklađeno područje u svojem nacionalnom pravu, drugim pravilima ili upravnim mjerama i ne utvrđuju dodatne zahtjeve za proizvode obuhvaćene tim područjem. One osobito primjenjuju sljedeće:

(a)ne utvrđuju zahtjeve za informacije, registraciju ili druge zahtjeve osim onih utvrđenih u usklađenom području;

(b)ne provode ocjenjivanja osim onih utvrđenih u usklađenom području ne smiju biti obvezna;

(c)osim ako je drukčije navedeno u skladu s člankom 5. stavkom 3., nacionalnim pravom, drugim pravilima ili upravnim mjerama ne ponavljaju se ili ne nadilaze zahtjevi za proizvod utvrđene u skladu s člankom 5. ili granične vrijednosti utvrđene u skladu s člankom 4. stavkom 4.;

(d)nacionalnim pravom, drugim pravilima ili upravnim mjerama ne zahtijeva se više ocjenjivanja i provjera od onoga što je utvrđeno u Prilogu V. te se njima ne proširuje područje primjene ocjenjivanja i provjera iz Priloga V.;

(e)nacionalnim pravom, drugim pravilima ili upravnim mjerama ne ponavlja se i ne zahtijeva više ili manje od onoga što je propisano graničnim razinama utvrđenima u skladu s člankom 4. stavkom 4.;

(f)nacionalno pravo, druga pravila ili upravne mjere ne temelje se na razredima, podrazredima ili dodatnim razredima osim onih utvrđenih u skladu s člankom 4. stavkom 4.;

(g)ako su metode ocjenjivanja utvrđene u skladu s člankom 4. stavkom 2. ili člankom 5. stavkom 2., u nacionalnom pravu, drugim pravilima ili upravnim mjerama ni za građevine ni u odnosu na značajke ili zahtjeve za proizvode ne upućuje se na druge metode ocjenjivanja niti se te metode ocjenjivanja mijenjaju ili dopunjavaju niti se odabire samo jedan njihov dio.

Ovaj se stavak primjenjuje i na javne natječaje ili izravne dodjele ugovora u kojima se te javne nabave ili izravna dodjela provode pod izravnom ili neizravnom kontrolom javnih subjekata ili se izvršavaju s obzirom na javne odredbe o javnim natječajima ili izravnu dodjelu ugovora. Ovaj se stavak primjenjuje i na bespovratna sredstva ili druge pozitivne poticaje, osim fiskalnih poticaja. Međutim, usklađenim tehničkim specifikacijama državama članicama može se dopustiti ili preporučiti da odluke o dodjeli javnih natječaja, ugovora ili bespovratnih sredstava ili druge pozitivne poticaje povežu s podrazredima ili dodatnim razredima osim onih utvrđenih u skladu s člankom 4. stavkom 4. ako se i dalje odnose na okolišnu učinkovitost ocijenjenu u skladu s tim usklađenim tehničkim specifikacijama.

3.Države članice obavješćuju druge države članice i Komisiju o bitnim značajkama koje zahtijevaju za svaku porodicu ili kategoriju proizvoda, odgovarajućim zahtjevima za proizvod i metodama ocjenjivanja koje primjenjuju. One se proaktivno pozivaju na te bitne značajke, zahtjeve i metode ocjenjivanja na svim forumima i u svim slučajevima relevantnima za razradu usklađenih tehničkih specifikacija. U forumima za razradu usklađenih tehničkih specifikacija uzimaju se u obzir te bitne značajke, zahtjevi i metode ocjenjivanja. Bitne značajke obuhvaćene su usklađenim tehničkim specifikacijama u mjeri u kojoj je to moguće.

4.Ako smatra da je iz nužnih razloga u području zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša, uključujući klimu, potrebno utvrditi zahtjeve propisom ili poduzeti administrativne mjere za odstupanje od stavka 2., država članica o tome obavješćuje Komisiju te pritom opravdava potrebu za utvrđenim postupovnim obvezama i objašnjava regulatornu potrebu koja se njome nastoji riješiti te dostavlja dokaze o postojanju regulatorne potrebe i njezinoj neobuhvaćenosti usklađenim područjem i drugim pravom Unije. Države članice u tu svrhu, prema potrebi, primjenjuju postupak obavješćivanja na temelju Direktive (EU) 2015/1535.

5.Komisija putem provedbenih akata odobrava nacionalnu mjeru o kojoj je obaviještena u skladu sa stavkom 4.:

(a)ako utvrdi da se propis ili upravna mjera čini valjano opravdanim zbog nužnih razloga u području zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša iz stavka 4.;

(b)ako regulatorna potreba nije obuhvaćena usklađenim područjem ili drugim pravom Unije;

(c)ako se propisom ili upravnom mjerom o kojoj je obaviještena ne diskriminiraju gospodarski subjekti iz drugih država članica;

(d)ako se propisom ili upravnom mjerom o kojoj je obaviještena može obuhvatiti odgovarajuća regulatorna potreba;

(e)ako propis ili upravna mjera o kojoj je obaviještena ne čini nerazmjerno veliku prepreku funkcioniranju tržišta Unije; i

(f)ako Komisija u pismu namjere upućenom državama članicama ne navede namjeru da u roku od godine dana od datuma obavijesti u skladu sa stavkom 4. u Službenom listu objavi ili navede usklađenu tehničku specifikaciju ili donese akt opće primjene kojim bi se obuhvatila odgovarajuća potreba.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 88. stavka 2.

Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa zaštitom zdravlja i sigurnosti ljudi, Komisija odmah u skladu s postupkom iz članka 88. stavka 3. donosi primjenjive provedbene akte.

6.Države članice sve svoje nacionalne propise i upravne mjere koje izravno ili neizravno utječu na upotrebljivost proizvoda na njihovu državnom području unose u jedinstveni digitalni pristupnik.

7.Ovom se Uredbom države članice ne sprečavaju da uvedu obvezne sustave povrata pologa, da obvežu proizvođače da ponovno prihvate rabljene ili nekorištene proizvode izravno ili preko svojih uvoznika i distributera te da utvrde obveze za prikupljanje i obradu proizvoda za otpad, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)vlasnik proizvoda, koji kao primatelja može birati između proizvođača, uvoznika ili distributera, dužan je osigurati prijevoz natrag do distributera, uvoznika ili proizvođača;

(b)gospodarski subjekti u drugim državama članicama nisu na neki drugi način izravno ili neizravno diskriminirani.

8.Države članice mogu zabraniti uništavanje proizvoda vraćenih u skladu s člankom 22. stavkom 2. točkom (j) i člankom 26. ili takvo uništavanje uvjetovati time da su ti proizvodi prethodno objavljeni na nacionalnoj platformi za posredovanje za nekomercijalnu uporabu proizvoda.

Članak 8.

Odnos prema drugom pravu Unije

Kako bi se izbjeglo dvostruko ocjenjivanje proizvoda, Komisija se ovlašćuje za nadopunu ove Uredbe donošenjem delegiranih akata u skladu s člankom 87. kojima se utvrđuju uvjeti pod kojima se ispunjenjem obveza iz drugog prava Unije ispunjavaju i određene obveze iz ove Uredbe ako bi se u protivnom isti aspekt zdravlja, sigurnosti ili zaštite okoliša, uključujući klimu, istodobno ocjenjivao na temelju ove Uredbe i drugog prava Unije.

POGLAVLJE II.

POSTUPAK, IZJAVE I OZNAKE

Članak 9.

Izjava o svojstvima

1.Ako je proizvod obuhvaćen usklađenom tehničkom specifikacijom donesenom u skladu s člankom 4. stavkom 2. ili 3., proizvođač prije stavljanja takvog proizvoda na tržište prolazi kroz primjenjivi sustav ocjenjivanja i provjere iz Priloga V. i sastavlja izjavu o svojstvima. Proizvođač proizvoda koji nije obuhvaćen nijednom usklađenom tehničkom specifikacijom može izdati izjavu o svojstvima u skladu s relevantnim europskim dokumentom za ocjenjivanje i europskom tehničkom ocjenom.

2.Ako je proizvod obuhvaćen usklađenom tehničkom specifikacijom, informacije o njegovim svojstvima u odnosu na bitne značajke utvrđene u primjenjivoj usklađenoj tehničkoj specifikaciji mogu se navesti i drugdje osim u izjavi o svojstvima samo ako su istodobno navedene u izjavi o svojstvima. Ta se obveza ne primjenjuje na situacije u kojima se u skladu s člankom 10. ne sastavlja izjava o svojstvima.

3.Sastavljanjem izjave o svojstvima proizvođač preuzima odgovornost za sukladnost proizvoda s objavljenim svojstvima i postaje odgovoran u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti, čak i ako nije postupao nemarno. U nedostatku objektivnih naznaka koje bi dokazale suprotno, države članice obvezne su izjavu o svojstvima koju je proizvođač sastavio prihvatiti kao točnu i pouzdanu.

Članak 10.

Izuzimanje od obveze sastavljanja izjave o svojstvima

1.Odstupajući od članka 9. stavka 1. proizvođač se može suzdržati od sastavljanja izjave o svojstvima pri stavljanju proizvoda obuhvaćenog usklađenom tehničkom specifikacijom na tržište ako vrijedi jedno od sljedećeg:

(a)proizvod je proizveden pojedinačno ili prema narudžbi u izvanserijskom procesu, osim putem trodimenzionalnog ispisa ili s pomoću postojećeg kalupa, kao odgovor na posebnu narudžbu, a proizvođač, koji je ujedno odgovoran za sigurnu ugradnju proizvoda u građevinu, ugradio ga je u pojedinačno prepoznatljivu građevinu u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima i pod nadzorom odgovornih osoba koje su u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima odgovorne za sigurnu izgradnju građevina;

(b)proizvod je proizveden u izvanserijskom procesu, osim putem trodimenzionalnog ispisa ili s pomoću postojećeg kalupa na gradilištu, za ugradnju u odgovarajuću građevinu u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima i pod nadzorom odgovornih osoba koje su u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima odgovorne za sigurnu izgradnju građevina; ili

(c)proizvod je proizveden na način koji je primjeren isključivo za očuvanje baštine te u izvanserijskom procesu radi odgovarajuće obnove građevine koja je služeno zaštićena kao dio izgrađenog okoliša ili zbog svoje posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti.

2.Država članica može iz članka 9. stavka 1. izuzeti ponovno proizvedene proizvode za koje se utvrdi da su i dalje sigurni nakon ponovne proizvodnje pod uvjetom da osigura da se proizvod ne stavlja u promet izvan državnog područja te države članice.

3.Država članica može iz članka 9. stavka 1. izuzeti dijelove građevina koji nisu proizvodi pripremljeni za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju pod uvjetom da se taj dio ne stavlja u promet izvan državnog područja te države članice.

4.Država članica može iz članka 9. stavka 1. izuzeti proizvode ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)proizvođač je mikropoduzeće koje ne pripada skupini poduzeća ili drugoj komercijalnoj organizaciji, uključujući mreže, koje može odrediti ili organizirati aktivnosti proizvođača;

(b)proizvođač upotrebljava isključivo ili uglavnom sastavne dijelove ili materijale opće poznatih stabilnih svojstava ili proizvode za koje se dobrovoljno primjenjuju zahtjevi iz ove Uredbe, a svojstva proizvoda u svakom slučaju u načelu ovise o značajkama tih sastavnih dijelova ili materijala;

(c)proizvod se ne stavlja u promet izvan državnog područja te države članice.

Članak 11.

Sadržaj izjave o svojstvima

1.U izjavi o svojstvima navode se svojstva proizvoda u odnosu na bitne značajke tih proizvoda u skladu s relevantnim usklađenim tehničkim specifikacijama ili europskim dokumentom za ocjenjivanje.

2.Izjavu o svojstvima potrebno je sastaviti na temelju obrasca iz Priloga II., bez odjeljka koji se odnosi na sukladnost. Izjava o svojstvima obuhvaća barem svojstva u odnosu na obvezne bitne značajke navedene u Prilogu I. dijelu A točki 2., bitne značajke obvezne na temelju usklađenih tehničkih specifikacija ili delegiranih akata donesenih u skladu s člankom 4. stavkom 3. i ocjenjivanja okolišne održivosti iz članka 22. stavka 1.

3.Komisija je ovlaštena model utvrđen u Prilogu II. izmijeniti delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 87. kako bi se omogućilo uključivanje dodatnih informacija kojima se gospodarskim subjektima omogućuje obuhvaćanje novih potreba za informacijama.

4.Informacije navedene u članku 31. ili, ovisno o slučaju, u članku 33. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća 45 , potrebno je navesti zajedno s izjavom o svojstvima.

Članak 12.

Izmijenjena izjava o svojstvima za rabljene, ponovno proizvedene proizvode i višak proizvoda

1.Ako je za rabljeni proizvod dostupna izjava o svojstvima koju je izdao prvotni proizvođač ili drugi gospodarski subjekt u skladu s ovom Uredbom ili Uredbom (EU) br. 305/2011, u novoj izjavi o svojstvima može se, odstupajući od članka 11. stavka 1., upućivati na početnu izjavu o svojstvima u odnosu na svojstva koja su u njoj objavljena:

(a)ako se namjeravana uporaba ne mijenja na drugi način osim da se smanjuje broj svojstava ili namjeravanih uporaba ili tako da se proizvod deklarira za uporabu samo u dekorativne svrhe;

(b)ako su vijek trajanja inicijalnog proizvoda ili odgovarajuća svojstva trajnosti navedeni u početnoj izjavi o svojstvima, usklađenoj tehničkoj specifikaciji na kojoj se temeljila početna izjava o svojstvima ili su općenito poznati na temelju uobičajenog znanja u području građevinarstva;

(c)ako je vrijeme koje je prošlo od prve ugradnje proizvoda u građevinu kraće od vijeka trajanja proizvoda ili trajnosti određenog svojstva, ovisno o tome što je kraće.

Gospodarski subjekt početnu izjavu o svojstvima prilaže izjavi o svojstvima koju sâm izdaje te pritom potonju označava kao „izjava o svojstvima za rabljeni proizvod”.

2.Ako izjava o svojstvima za rabljeni proizvod koju je izdao prvotni proizvođač ili drugi gospodarski subjekt u skladu s ovom Uredbom ili Uredbom (EU) br. 305/2011 ne postoji, gospodarski subjekt može izdati novu izjavu o svojstvima, pri čemu nije obavezan proći cijeli postupak u skladu s ovom Uredbom ako namjeravanu uporabu ograničava na „dekoraciju”. Ako je gospodarski subjekt primijenio to odstupanje, izjava o svojstvima označava se kao „izjava o svojstvima za rabljeni proizvod”.

3.Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se:

(a)ako se ne može pretpostaviti da su mehanička i kemijska svojstva rabljenog proizvoda i dalje dovoljno stabilna za novu namjeravanu uporabu;

(b)ako bi zbog svojstava proizvoda zdravlje i sigurnost ljudi bili izloženi riziku;

(c)ako je proizvod bio izložen opterećenjima koji ga čine neprikladnim za novu namjeravanu uporabu; ili

(d)ako takvo opterećenje nije malo vjerojatno u skladu s protokolom koji je uspostavio subjekt koji provodi demontažu u skladu s člankom 29. i dokumentacijom o uvjetima za određenu zgradu („očevidnik o zgradama”).

Države članice utvrđuju zahtjeve za subjekte koji provode demontažu i certifikate koje treba osigurati u skladu sa zadnjom rečenicom, među ostalim u odnosu na definiciju opterećenja koja proizvod čine neprikladnim.

4.Stavci od 1. do 3. primjenjuju se i na ponovno proizvedene proizvode ako se postupkom transformacije, koji nadilazi popravak, čišćenje ili redovito održavanje ili pripremu za ponovnu uporabu kako je definirano u članku 3. točki 16. Direktive 2008/98/EZ nakon što su demontirani, ne dovode u pitanje sukladnost s ovom Uredbom ili svojstva proizvoda u odnosu na relevantne značajke jer postupak transformacije kao takav ne može negativno utjecati na svojstva i sukladnost ili zato što je upotrijebljeni zamjenski dio ocijenjen kao da ima jednaka svojstva te kao sukladan. Ako je gospodarski subjekt primijenio to odstupanje, izjava o svojstvima označava se kao „izjava o svojstvima za ponovno proizvedeni proizvod”.

5.Stavci od 1. do 4. primjenjuju se na sve sljedeće:

(a)proizvodi koji su stigli do korisnika ili su napustili distribucijski lanac, ali nikada nisu bili ugrađeni i za koje prvotni proizvođač više ne preuzima odgovornost kao za novi proizvod („višak proizvoda”);

(b)proizvodi za koje je prvotni proizvođač odbio potvrditi svoju odgovornost u roku od mjesec dana od primitka odgovarajućeg zahtjeva gospodarskog subjekta koji višak proizvoda želi staviti na raspolaganje na tržištu.

Ako je gospodarski subjekt primijenio to odstupanje, izjava o svojstvima označava se kao „izjava o svojstvima za višak proizvoda”.

6.Članak 21. stavak 3. i članak 22. stavak 1. primjenjuju se samo na proizvode obuhvaćene odstupanjima iz stavaka od 1. do 5. ako gospodarski subjekt koji ih stavlja na raspolaganje na tržištu zahtijeva njihovu primjenu.

Članak 21. stavak 2. ne primjenjuje se na proizvode obuhvaćene odstupanjima iz stavaka od 1. do 5. Međutim, gospodarski subjekti dostavljaju informacije navedene u Prilogu I. dijelu D.

7.Osim ako se gospodarski subjekt odluči za primjenu usklađenih tehničkih specifikacija, proizvodi obuhvaćeni odstupanjima iz stavaka od 1. do 5. izuzimaju se od graničnih vrijednosti, zahtjevâ za proizvode i primjenjivih usklađenih tehničkih specifikacija.

8.Izdavanjem izjave o svojstvima gospodarski subjekt preuzima odgovornost za sukladnost proizvoda s takvim objavljenim svojstvima i postaje odgovoran u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti. U nedostatku objektivnih naznaka koje bi dokazale suprotno države članice izjavu o svojstvima obvezne su prihvatiti kao točnu i pouzdanu.

9.Ovaj se članak ne primjenjuje na rabljene, ponovno proizvedene proizvode ili višak proizvoda koji nikada nisu stavljeni na tržište Unije ili nikada nisu bili ugrađeni u građevine u Uniji.

Članak 13.

Izjava o sukladnosti

1.Prije stavljanja proizvoda na tržište proizvođač koji nije izuzet od obveze dostavljanja izjave o svojstvima:

(a)provjerava sukladnost proizvoda sa zahtjevima za proizvod iz Priloga I. dijelova B i C u mjeri u kojoj su utvrđeni delegiranim aktima u skladu s člankom 5. stavkom 2. i sa zahtjevima za proizvod iz Priloga I. dijela D;

(b)prolazi odgovarajući sustav ocjenjivanja i provjere iz Priloga V.; i

(c)sastavlja izjavu o sukladnosti.

2.Proizvođač može odlučiti izdati izjavu o sukladnosti u skladu sa stavkom 1. čak i ako je izuzet od obveze podnošenja izjave o svojstvima.

3.Izjavom o sukladnosti proizvođač preuzima odgovornost za sukladnost proizvoda sa zahtjevima za proizvod i postaje odgovoran u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti, čak i ako nije postupao nemarno. Ako izjava o sukladnosti nije sukladna ili ne postoji, proizvod se ne smije staviti na raspolaganje na tržištu. U nedostatku objektivnih naznaka koje bi dokazale suprotno države članice izjavu o sukladnosti koju je sastavio proizvođač obvezne su prihvatiti kao točnu i pouzdanu.

Članak 14.

Sadržaj izjave o sukladnosti

1.Izjavom o sukladnosti potvrđuje se sukladnost proizvoda sa zahtjevima za proizvod iz članka 5. stavaka 1. i 2.

2.Proizvođač izjavu o sukladnosti kombinira s izjavom o svojstvima u jedinstvenu izjavu s oznakom „Izjava o svojstvima i sukladnosti” kako je utvrđeno u Prilogu II.

3.Članak 11. stavci od 2. do 4. i članak 12. primjenjuju se na izjavu o sukladnosti.

4.Proizvođač obveze iz ovog članka ispunjava od prve revizije izjave o svojstvima koju je proveo nakon datuma početka primjene usklađenih tehničkih specifikacija za odgovarajuću porodicu ili kategoriju proizvoda, a najkasnije tri godine nakon tog datuma.

Članak 15.

Dostava izjave o svojstvima i izjave o sukladnosti

1.Proizvođač elektroničkim putem dostavlja primjerak izjave o svojstvima i izjave o sukladnosti za svaki proizvod koji se stavlja na raspolaganje na tržištu.

Međutim, ako se serija istog proizvoda dostavlja jednom korisniku, uz nju se može priložiti samo jedan primjerak izjava.

2.Ako je izjava dostavljena elektroničkim putem, proizvođač je izdaje u uobičajeno čitljivom nepromjenjivom elektroničkom formatu. Alternativno, proizvođač može upotrijebiti trajnu poveznicu ako su i trajna poveznica i format dokumenta koji je preko nje dostupan nepromjenjivi. Delegirana uredba Komisije (EU) br. 157/2014 46  primjenjuje se na temelju ove Uredbe. 

Proizvođač dostavlja primjerak izjava u papirnatom obliku ako primatelj to zahtijeva.

3.Izjave mogu sadržavati trajne poveznice na izjave o ekološkim proizvodima ili druge dokumente u nepromjenjivom formatu koji sadržavaju tražene informacije ako ti dokumenti slijede redoslijed i strukturu izjava ili ako se uz trajnu poveznicu dostavi korelacijska tablica kojom se redoslijed izjava povezuje s redoslijedom tih dokumenata.

4.Proizvođač dostavlja izjavu o svojstvima i izjavu o sukladnosti na jeziku ili jezicima koje zahtijevaju države članice u kojima namjerava staviti proizvod na raspolaganje. Drugi gospodarski subjekt koji proizvod stavlja na raspolaganje u drugoj državi članici stavlja na raspolaganje prijevod izjave o svojstvima i izjave o sukladnosti na jezicima koje ta država članica zahtijeva zajedno s izvornim dokumentom te ispunjava zahtjeve iz stavaka 1. i 2.

Članak 16.

Opća načela i uporaba oznake CE

1.Na oznaku CE primjenjuju se opća načela utvrđena u članku 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008.

2.Oznaka CE postavlja se na one proizvode za koje je proizvođač sastavio izjavu o svojstvima u skladu s člankom 9. te člancima od 11. do 14. Oznaka CE stavlja se na ključne dijelove. Oznaka CE ne smije se staviti na dijelove koji nisu ključni.

3.Ako proizvođač nije sastavio ni izjavu o svojstvima ni izjavu o sukladnosti, oznaka CE ne smije se staviti.

4.Stavljanjem oznake CE gospodarski subjekt označuje da preuzima odgovornost za sukladnost proizvoda s objavljenim svojstvima i primjenjivim zahtjevima za proizvod iz ove Uredbe ili utvrđenima u skladu s ovom Uredbom. Stavljanjem oznake CE gospodarski subjekt postaje odgovoran za objavljena svojstva i ispunjenje tih zahtjeva u skladu s nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

5.Oznaka CE jedina je oznaka kojom se potvrđuju svojstva proizvoda u odnosu na ocijenjene bitne značajke i sukladnost proizvoda s ovom Uredbom.

Države članice u nacionalne mjere ne uvode upućivanja niti povlače upućivanja na oznaku kojom se potvrđuje sukladnost sa zahtjevima ili objavljenim svojstvima u vezi s bitnim značajkama obuhvaćenima usklađenim područjem.

6.Država članica na svojem državnom području ili pod svojom odgovornošću ne zabranjuje niti sprečava stavljanje na raspolaganje na tržištu ili uporabu građevnih proizvoda koji nose oznaku CE ako objavljena svojstva odgovaraju zahtjevima za takvu uporabu u navedenoj državi članici.

Država članica na svojem državnom području ili pod svojom odgovornošću ne zabranjuje niti sprečava stavljanje na raspolaganje na tržištu ili uporabu proizvoda koji nose oznaku CE ako su ti proizvodi u skladu sa zahtjevima za proizvod utvrđenima u ovoj Uredbi ili na temelju nje, osim ako je u odgovarajućim usklađenim tehničkim specifikacijama utvrđeno da odgovarajući zahtjevi predstavljaju samo minimalne zahtjeve.

7.Država članica jamči da uporabu proizvoda koji nosi oznaku CE neće omesti pravila ili uvjeti koje nametnu javna ili privatna tijela koja djeluju kao javna poduzeća ili kao javna tijela na temelju monopolskog položaja ili na temelju javnog ovlaštenja.

Članak 17.

Pravila i uvjeti postavljanja oznake CE

1.Oznaka CE postavlja se na vidljiv, čitljiv i neizbrisiv način na proizvod ili etiketu pričvršćenu na njega. Ako to zbog prirode proizvoda nije moguće ili nije opravdano, oznaka se postavlja na ambalažu ili na popratne dokumente.

2.Nakon oznake CE navode se:

(a)dvije posljednje znamenke godine u kojoj je prvi put postavljena;

(b)ime i registrirana adresa proizvođača ili identifikacijska oznaka kojom se jednostavno i bez ikakve dvojbe omogućuje identifikacija imena i adrese proizvođača;

(c)ime i registrirana adresa ovlaštenog zastupnika ili identifikacijska oznaka kojom se jednostavno i bez ikakve dvojbe omogućuje identifikacija imena i adrese ovlaštenog zastupnika ako proizvođač nema sjedište u Uniji ili ako proizvođač odluči imati ovlaštenog zastupnika;

(d)jedinstvena identifikacijska oznaka vrste proizvoda, trajna poveznica na proizvođačeve registracije proizvoda u bazama podataka Unije i točna lokacija na kojoj se proizvod može pronaći u toj bazi podataka;

(e)trajna poveznica na internetske stranice proizvođača na kojima predstavlja proizvode, ako postoji;

(f)referentni broj izjave o svojstvima; i

(g)identifikacijski broj prijavljenog tijela, ako je primjenjivo.

Stavke navedene u točkama od (d) do (f) mogu se zamijeniti trajnom poveznicom na kombiniranu izjavu o svojstvima i sukladnosti (elektronička oznaka CE).

3.Oznaka CE postavlja se prije nego što se proizvod stavi na tržište ili izravno ugradi u građevinu. Nakon nje može se staviti grafička ili druga oznaka kojom se jasno označava poseban rizik ili uporaba.

Članak 18.

Ostale oznake

Oznake koje nisu oznaka CE, uključujući privatne oznake, mogu se postaviti na proizvod samo ako ne obuhvaćaju ili ne upućuju na usklađene tehničke specifikacije ili zahtjeve za proizvod ili bitne značajke ili metode ocjenjivanja obuhvaćene usklađenim područjem.

Nijedna druga oznaka osim one utvrđene zakonodavstvom Unije ne smije se postaviti na proizvod na udaljenosti manjoj od dvostruke duljine oznake CE izmjerene od bilo koje točke oznake CE i druge oznake utvrđene pravom Unije.

Na izjavu o svojstvima ili izjavu o sukladnosti ne smije se staviti nijedna druga oznaka osim oznake CE.

POGLAVLJE III.

OBVEZE I PRAVA GOSPODARSKIH SUBJEKATA

Članak 19.

Obveze svih gospodarskih subjekata

1.Gospodarski subjekt dužan je poduzimati sve potrebne mjere kako bi osigurao stalnu sukladnost, među ostalim proizvodâ, s ovom Uredbom. Ako je utvrđena nesukladnost gospodarskog subjekta ili proizvoda i ako je tijelo za nadzor tržišta zatražilo korektivne mjere u skladu s člankom 70. stavkom 1., gospodarski subjekt dužan je tom tijelu podnositi izvješća o napretku sve dok ono ne odluči da se korektivna mjera smatra provedenom.

2.Ako nadležna tijela različitih država članica izdaju različite izjave o nesukladnosti gospodarskog subjekta ili proizvoda i zahtjeve za korektivne mjere, gospodarski subjekt dužan je poduzimati različite mjere, ovisno o tome gdje namjerava staviti proizvod na raspolaganje na tržištu ili ga izravno ugraditi. Ako to nije moguće ili ako stroža mjera koju je uvela jedna država članica obuhvaća manje strogu mjeru druge države članice, gospodarski subjekt dužan je poduzeti strožu mjeru. Ako ta pravila ne dovedu do jasnog rezultata, predmetne države članice i Komisija te, na njihov zahtjev, druge države članice nastoje pronaći zajedničko rješenje i, ako je potrebno, donose provedbeni akt u skladu s člankom 33.

3.Gospodarski subjekt dužan je na zahtjev nadležnog tijela obavijestiti to tijelo o svakom gospodarskom subjektu ili drugom subjektu:

(a)koji mu je isporučio proizvod, uključujući sastavne dijelove ili zamjenske dijelove proizvoda ili usluge koji su relevantni za proizvod, te o isporučenoj količini tog proizvoda ili usluge;

(b)kojem je isporučio proizvod, uključujući sastavne dijelove ili zamjenske dijelove proizvoda ili usluge koji su relevantni za proizvod, te o isporučenoj količini tog proizvoda ili usluge;

(c)koji sudjeluje u financijskim i drugim kolateralnim uslugama povezanima sa stavljanjem na raspolaganje ili izravnom ugradnjom proizvoda.

Pri identifikaciji subjekata iz prvog podstavka gospodarski subjekt dužan je nadležnom tijelu dostaviti sve povezane podatke, uključujući:

(i)adrese subjekata iz prvog podstavka;

(ii)podatke za kontakt tih subjekata;

(iii)e-adrese, internetske stranice i profile tih subjekata na društvenim mrežama;

(iv)    porezne brojeve i registracijske brojeve poduzeća tih subjekata;

(v)podatke o bankovnim računima tih subjekata; te

(vi)    imena, adrese i podatke za kontakt fizičkih ili pravnih osoba koje zastupaju te subjekte.

4.Gospodarski subjekt mora biti u stanju nadležnim tijelima predočiti svu dokumentaciju i informacije iz ovog poglavlja u razdoblju od deset godina nakon što je posljednji put posjedovao predmetni proizvod ili s njim radio, osim ako su one trajno dostupne putem baze podataka ili sustava za registraciju proizvoda uspostavljenog u skladu s člankom 78. Dokumentaciju i informacije dužan je dostaviti u roku od 10 dana od primitka zahtjeva nadležnog tijela.

5.Gospodarski subjekt dužan je sve tražene podatke unijeti u bazu podataka ili sustav uspostavljen u skladu s člankom 78. u roku od dva mjeseca nakon što je dostupnost te baze podataka ili sustava objavljena u Službenom listu i plaćati pristojbe za registraciju u takvoj bazi podataka ili sustavu. Točnost navedenih podataka dužan je provjeravati barem dvaput godišnje.

Gospodarski subjekt dužan je registrirati se u svojem nacionalnom sustavu uspostavljenom u skladu s člankom 77. stavkom 5.

Gospodarski subjekt dužan je potrošačima i korisnicima staviti na raspolaganje komunikacijske kanale, uključujući telefonske brojeve, e-adresu ili posebne odjeljke na svojim internetskim stranicama i stranicama društvenih medija, koji omogućuju prijavljivanje nesreća, drugih nezgoda ili sigurnosnih problema koje su imali u vezi s proizvodom.

6.Gospodarski subjekt može nadležna tijela obavijestiti o svakoj vjerojatnoj povredi ove Uredbe o kojoj ima saznanja. Ako taj gospodarski subjekt smatra da nesukladni proizvodi ugrožavaju sigurnost ljudi ili okoliš, o tome je dužan odmah obavijestiti nadležna tijela država članica u kojima je proizvod stavio na raspolaganje, pri čemu osobito navodi pojedinosti o nesukladnosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

7.Gospodarski subjekt koji podliježe certifikaciji koju provodi prijavljeno tijelo ili koji pruža usluge ili dostavlja dijelove proizvođačima mora prijavljenim tijelima dopustiti pristup svojoj dokumentaciji i svojim prostorijama u mjeri u kojoj je to potrebno za aktivnosti prijavljenih tijela. Prijavljenim tijelima dužan je dostavljati točne podatke i ispravljati sve netočne podatke. Osim toga, taj gospodarski subjekt dužan je u roku od mjesec dana obavijestiti prijavljeno tijelo o svim promjenama koje bi mogle utjecati na sukladnost s ovom Uredbom.

Članak 20.

Postupovna prava gospodarskog subjekta

1.U svim konačnim ili privremenim mjerama, odlukama ili nalozima koje su tijela u skladu s ovom Uredbom donijela ili poduzela protiv gospodarskog subjekta i fizičkih ili pravnih osoba koje djeluju u njihovo ime navode se točni razlozi na kojima se te mjere, odluke ili nalozi temelje.

2.O svakoj se takvoj mjeri, odluci ili nalogu bez odgode obavješćuju relevantni gospodarski subjekt i fizičke ili pravne osobe koje djeluju u njihovo ime te se pritom navode pravni lijekovi koji su im dostupni na temelju prava predmetne države članice i rokovi kojima ti pravni lijekovi podliježu.

3.Prije donošenja ili poduzimanja mjere, odluke ili naloga iz stavka 1. predmetnom se gospodarskom subjektu daje mogućnost da se izjasni u odgovarajućem roku ne kraćem od deset radnih dana, osim ako to nije moguće zbog hitnosti mjere, odluke ili naloga na temelju zaštite zdravlja ili sigurnosti ili drugih razloga povezanih s javnim interesima obuhvaćenima ovom Uredbom.

4.Ako se ta mjera, odluka ili nalog donese ili provede, a da gospodarskom subjektu pritom nije dana mogućnost da se izjasni, to mu se omogućuje što prije, a tu mjeru, odluku ili nalog tijelo za nadzor tržišta može odmah preispitati.

5.Države članice osiguravaju da se protiv svih mjera obuhvaćenih ovim člankom može uložiti žalba pred nadležnim sudom, bez obzira na to je li prethodno pokrenut upravni žalbeni postupak. Taj je sud nadležan i za odlučivanje o suspenzivnom učinku žalbe ili privremenih mjera koje izriče radi zaštite javnog interesa i interesa gospodarskog subjekta.

Članak 21.

Obveze proizvođača

1.Proizvođač utvrđuje vrstu proizvoda, pri čemu poštuje granice utvrđene za tu svrhu definicijom iz članka 3. točke 31. Vrsta proizvoda utvrđuje se u skladu s primjenjivim sustavom ocjenjivanja i provjere utvrđenim u Prilogu V. Proizvođač sastavlja izjavu o svojstvima i izjavu o sukladnosti u skladu s člankom 9. i člancima od 11. do 15. te stavlja oznaku CE u skladu s člancima 16. i 17.

2.Proizvođač se suzdržava od svake tvrdnje o svojstvima proizvoda koja se ne temelji na:

(a)metodi ocjenjivanja sadržanoj u usklađenoj tehničkoj specifikaciji ako je relevantna značajka obuhvaćena takvom specifikacijom; ili

(b)ako takva metoda procjene ne postoji, metodi ocjenjivanja koja predstavlja najučinkovitiju i najnapredniju metodu za postizanje točne procjene.

3.Proizvođač kao temelj za izjave iz stavka 1. sastavlja tehničku dokumentaciju u kojoj opisuje namjeravanu uporabu, uključujući precizne uvjete uporabe i sve elemente potrebne za dokazivanje svojstava i sukladnosti.

Ta tehnička dokumentacija sadržava obvezni ili fakultativni izračun okolišne održivosti, uključujući klimatsku održivost ocjenjenu u skladu s usklađenim tehničkim specifikacijama donesenima u skladu s ovom Uredbom ili aktima Komisije donesenima na temelju ove Uredbe.

Drugi podstavak ne primjenjuje se na rabljene, ponovno proizvedene proizvode ili višak proizvoda, osim ako gospodarski subjekt na kojeg se primjenjuju obveze iz ovog članka na temelju članka 26. odluči primijeniti ovu Uredbu na nove proizvode.

4.Proizvođač osigurava da su uspostavljeni postupci kojima se jamči da serijska proizvodnja zadržava objavljeno svojstvo i sukladnost. Promjene u proizvodnom postupku, projektu ili značajkama proizvoda te izmjene u usklađenim tehničkim specifikacijama na temelju kojih je objavljeno svojstvo ili sukladnost proizvoda ili koje se koriste za provjeru svojstava ili sukladnosti uzimaju se u obzir na primjeren način te, ako utječu na svojstva ili sukladnost proizvoda, za sobom povlače ponovno ocjenjivanje u skladu s relevantnim postupkom ocjenjivanja.

Proizvođač je obvezan, kad to smatra prikladnim s obzirom na jamstvo točnosti, pouzdanosti i stalnosti objavljenih svojstava i sukladnosti proizvoda, provesti ispitivanje uzoraka proizvoda stavljenih na tržište ili stavljenih na raspolaganje na tržištu, istražiti i, prema potrebi, voditi registar pritužbi, registar nesukladnih građevnih proizvoda i povučenih proizvoda, i obavijestiti distributere o svakom takvom opažanju.

Postupci iz prvog podstavka, ispitivanja uzoraka iz drugog podstavka i primjena primjenjivog sustava iz Priloga V. opisuju se u tehničkoj dokumentaciji iz stavka 3.

5.Proizvođač osigurava da se na njegovu proizvodu nalaze broj tipa specifičan za proizvođača te kontrolni ili serijski broj. Ako to nije moguće, traženi podaci navode se na ambalaži, na pričvršćenoj oznaci ili, kao krajnje rješenje, u dokumentu koji se prilaže proizvodu.

Proizvođač na isti način kako je utvrđeno u prvom podstavku označava proizvod oznakom „samo za profesionalnu uporabu” ako nije namijenjen potrošačima ili drugim neprofesionalnim korisnicima. Smatra se da su proizvodi koji nisu označeni oznakom „samo za profesionalnu uporabu” namijenjeni i neprofesionalnim korisnicima i potrošačima u smislu ove Uredbe i Uredbe (EU) … [Uredba o općoj sigurnosti proizvoda].

Proizvođač na način koji je vidljiv kupcima prije nego što potpišu kupoprodajni ugovor, među ostalim u slučaju prodaje na daljinu, ističe informacije koje se označuju u skladu s ovom Uredbom ili usklađenim tehničkim specifikacijama.

6.Pri stavljanju proizvoda na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici proizvođač osigurava da su uz proizvod priložene informacije utvrđene u usklađenim tehničkim specifikacijama i u Prilogu I. dijelu D na jeziku koji odredi predmetna država članica ili, ako ona nije odredila taj jezik, na jeziku koji korisnici razumiju bez poteškoća.

Komisija provedbenim aktima može odrediti format i način prijenosa informacija koje proizvođač treba dostaviti u skladu s prvim podstavkom.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 88. stavka 2.

7.Proizvođač podatke iz izjave o svojstvima, izjave o sukladnosti, informacije iz stavka 6. i tehničku dokumentaciju unosi u bazu podataka ili sustav EU-a o proizvodima uspostavljen u skladu s člankom 78.

8.Proizvođač koji smatra ili ima razloga vjerovati da proizvod koji je stavio na tržište nije u skladu s izjavom o svojstvima ili nije u skladu s ostalim primjenjivim zahtjevima ove Uredbe odmah mora poduzeti odgovarajuće korektivne mjere kako bi navedeni proizvod uskladio ili ga prema potrebi povukao ili opozvao. Ako je problem povezan s isporučenim sastavnim dijelom ili vanjskom uslugom, proizvođač o tome obavješćuje dobavljača ili pružatelja usluga i nacionalno nadležno tijelo odgovorno za proizvođača, a to tijelo potom odgovarajuće informacije prosljeđuje nacionalnom nadležnom tijelu odgovornom za dobavljača ili pružatelja usluga i predlaže odgovarajuće mjere.

9.Ako proizvod predstavlja rizik ili bi mogao predstavljati rizik, proizvođač o tome u roku od dva radna dana obavješćuje ovlaštenog zastupnika, uvoznike, distributere, pružatelje usluga provođenja narudžbi i internetska tržišta koja sudjeluju u distribuciji, kao i nadležna nacionalna tijela država članica u kojima su proizvođač ili, prema njegovim saznanjima, drugi gospodarski subjekti stavili proizvod na raspolaganje. Proizvođač u tu svrhu dostavlja sve korisne pojedinosti i posebno navodi vrstu nesukladnosti, učestalost nesreća ili nezgoda te poduzete ili preporučene korektivne mjere. Kad je riječ o rizicima izazvanim proizvodima koji su već dospjeli do krajnjeg korisnika ili potrošača, proizvođač upozorava i medije te ih obavješćuje o odgovarajućim mjerama za uklanjanje ili, ako to nije moguće, smanjenje rizika. U slučaju „ozbiljnog rizika” u smislu članka 3. točke 71. proizvođač o vlastitom trošku povlači i opoziva proizvod.

10.Proizvođač je odgovoran za povredu ovog članka i članka 19. u skladu s nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

Članak 22.

Dodatne obveze proizvođača u području zaštite okoliša

1.Za svojstva proizvoda navedena u Prilogu I. dijelu A točki 2. proizvođač ocjenjuje okolišne značajke proizvoda u skladu s usklađenim tehničkim specifikacijama ili aktima Komisije donesenima na temelju ove Uredbe i pritom koristi, čim postane dostupna, najnoviju verziju softvera koji je besplatno dostupan na internetskim stranicama Europske komisije. Međutim, to se ne primjenjuje se na rabljene, ponovno proizvedene proizvode ili višak proizvoda, osim ako gospodarski subjekt na kojeg se primjenjuju obveze iz ovog članka na temelju članka 26. odluči primijeniti ovu Uredbu na nove proizvode.

2.Osim ako to negativno utječe na sigurnost proizvoda ili građevina, proizvođač ima sljedeće obveze:

(a)projektirati i proizvoditi proizvode i njihovu ambalažu tako da njihova opća okolišna i klimatska održivost bude na najsuvremenijoj razini, osim ako je niža razina:

(i)proporcionalna u usporedbi s poboljšanjem okolišne održivosti do koje ti proizvodi dovode na razini građevine; i

(ii)potrebna za poboljšanje okolišne održivosti na razini građevine;

(b)pod uvjetima iz točke (a) podtočaka i. i ii. dati prednost materijalima koji se mogu reciklirati i recikliranim materijalima;

(c)poštovati minimalne obveze koje se odnose na minimalni sadržaj recikliranog materijala i druge granične vrijednosti povezane s aspektima okolišne održivosti iz usklađenih tehničkih specifikacija;

(d)spriječiti prerano zastarijevanje proizvoda, upotrebljavati pouzdane dijelove i projektirati proizvode tako da njihova trajnost nije kraća od prosječne trajnosti proizvoda za njihovu odgovarajuću kategoriju;

(e)projektirati proizvode tako da ih je moguće lako popraviti, obnoviti i nadograditi, osim ako takvo projektiranje dovodi do nesukladnosti s drugim zahtjevima ove Uredbe ili drugim pravom Unije ili ako je popravak, obnova ili nadogradnja rizična za sigurnost ljudi ili okoliš, u slučaju čega se proizvođač suzdržava od popravka, obnove ili nadogradnje i upozorava na rizik popravka u skladu s točkom (f);

(f)objaviti u bazama podataka o proizvodima, uputama za uporabu i na trajnim poveznicama svojih internetskih stranica informacije o tome kako popraviti proizvode i sve dodatne informacije potrebne za popravak, uključujući relevantna upozorenja;

(g)sam ili posredstvom posebno imenovanih distributera ili proizvođača rezervnih dijelova staviti na raspolaganje na tržištu rezervne dijelove za svoje proizvode uz razumno kratak rok isporuke u razdoblju od 10 godina nakon što je posljednji proizvod te vrste stavljen na tržište ili izravno ugrađen te proaktivno obavješćivati javnost o dostupnosti tih dijelova;

(h)projektirati proizvode tako da se olakša ponovna uporaba, ponovna proizvodnja i recikliranje, posebno tako da olakša odvajanje sastavnih dijelova i materijala u kasnijoj fazi recikliranja i izbjegava spojene, miješane ili složene materijale, osim ako ponovna proizvodnja i recikliranje predstavljaju rizik za sigurnost ljudi ili okoliš. U tom slučaju proizvođač se suzdržava od takvog projektiranja i odvraća od ponovne proizvodnje i recikliranja u skladu sa sljedećom točkom;

(i)objaviti u bazama podataka o proizvodima, uputama za uporabu i na svojim internetskim stranicama, informacije o tome kako ponovno proizvesti ili reciklirati proizvode i sve dodatne informacije potrebne za ponovnu upotrebu, ponovnu proizvodnju ili recikliranje, uključujući relevantna upozorenja;

(j)prihvatiti povrat viška proizvoda i neprodanih proizvoda koji su u stanju istovjetnom onom u kojem su stavljeni na tržište, izravno ili preko svojih uvoznika i distributera.

Ako se obveze iz ovog stavka ne mogu kumulativno ispuniti zbog sukoba između različitih obveza, proizvođač odabire kompromisno rješenje koje je najisplativije i donosi najveće koristi u smislu kombinirane okolišne održivosti proizvoda i građevina. Međutim, načelo „sigurnost na prvom mjestu”, koje se primjenjuje i na građevni proizvod i na građevine, mora se u svim slučajevima poštovati te obuhvaćati zaštitu zdravlja.

3.Stavak 2. točke od (a) do (c) i stavak 2. točka (j) ne primjenjuju se na rabljene, ponovno proizvedene proizvode ili višak proizvoda, osim ako gospodarski subjekt na kojeg se primjenjuju obveze iz ovog članka na temelju članka 26. odluči primijeniti ovu Uredbu na nove proizvode.

4.Kako bi se precizirale obveze iz stavka 2., Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima u skladu s člankom 87. tako da utvrdi te obveze za određene porodice i kategorije proizvoda. Alternativno, Komisija može izdati zahtjeve za normizaciju radi izrade usklađenih normi kojima se predviđa pretpostavka sukladnosti s obvezama iz stavka 2. za određenu porodicu ili kategoriju proizvoda. Obveze iz stavka 2. ne primjenjuju se prije nego što se takav delegirani akt ili usklađena norma počne primjenjivati.

5.Kako bi se osigurala transparentnost za korisnike i promicali održivi proizvodi, Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 87. radi utvrđivanja posebnih zahtjeva za označivanje okolišne održivosti, uključujući „označivanje s pomoću boja semafora” u vezi s obvezama zaštite okoliša utvrđenima u stavku 1., okolišnih zahtjeva za inherentne značajke proizvoda utvrđene u Prilogu I. dijelu C točki 2. i razreda okolišne učinkovitosti utvrđenih u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (a).

6.Proizvođač stavlja oznaku semafora na način utvrđen delegiranim aktima donesenima u skladu sa stavkom 5.

Članak 23.

Obveze ovlaštenog zastupnika

1.Proizvođač pisanim ovlaštenjem bilo koju fizičku ili pravnu osobu s poslovnim nastanom u Uniji može imenovati jedinstvenim ovlaštenim zastupnikom. Proizvođač koji nema poslovni nastan u Uniji imenuje jednog ovlaštenog zastupnika.

2.Ovlašteni zastupnici postupaju vodeći računa o obvezama iz ove Uredbe. Odgovorni su za krajnju nepažnju ili svjesnu povredu ovog članka i članka 19. u skladu s nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

3.Ovlašteni zastupnik obavlja zadatke pobliže označene u ovlaštenju. Tim se ovlaštenjem ovlaštenom zastupniku omogućuje da obavlja barem sljedeće zadaće te mu se daje pravo:

(a)da izjavu o svojstvima i tehničku dokumentaciju stavi na raspolaganje nacionalnim tijelima za nadzor tržišta;

(b)da tijelima za nadzor tržišta na njihov obrazložen zahtjev dostavi sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti proizvoda s izjavom o svojstvima i sukladnosti s drugim primjenjivim zahtjevima iz ove Uredbe;

(c)da raskine ugovor ako proizvođač krši ovu Uredbu i o tome obavijesti nadležna nacionalna tijela država članica u kojima se proizvod stavlja na tržište i nacionalno nadležno tijelo države u kojoj ima sjedište;

(d)ako ima razloga vjerovati da predmetni proizvod nije sukladan ili da predstavlja rizik, da o tome obavijesti nacionalna nadležna tijela država članica u kojima se proizvod stavlja na tržište i nacionalno nadležno tijelo države u kojoj ima sjedište; i

(e)da surađuje s tijelima za nadzor tržišta, na njihov zahtjev, u vezi sa svim poduzetim mjerama:

–kako bi se uklonili rizici koje predstavljaju proizvodi obuhvaćeni ovlaštenjem ovlaštenog zastupnika, ili

–kako bi se ispravile nesukladnosti.

Sastavljanje tehničke dokumentacije nije dio ovlaštenja ovlaštenog zastupnika, ali može postati predmetom zasebnog ugovora između proizvođača i ovlaštenog zastupnika.

4.Ovlašteni zastupnik provjerava sukladnost proizvoda sa zahtjevima za označivanje, obilježavanje, upute za uporabu, izjave o svojstvima i sukladnosti. Ovlašteni zastupnik ujedno na razini dokumentacije provjerava ispunjava li proizvođač svoje obveze iz članka 19. stavaka od 4. do 6., članka 21. stavaka od 1. do 3. i od 5. do 7., članka 22. stavka 1. i članka 22. stavka 2. točaka (f) i (i) te članka 27. stavka 6.

5.Ako smatra da postoji nesukladnost navedena u stavku 4., ovlašteni zastupnik traži od proizvođača da otkloni te nesukladnosti. Proizvođač pritom prekida stavljanje na tržište i traži od drugih gospodarskih subjekata uključenih u distribuciju da obustave svoje komercijalne aktivnosti dok ovlašteni zastupnik ne utvrdi da su povrede ispravljene. Ako se nesukladnosti ne otklone u roku od mjesec dana, a proizvodi možda i dalje ostanu dostupni na tržištu, ovlašteni zastupnik može raskinuti ugovor s proizvođačem i o tome obavijestiti nacionalna nadležna tijela država članica u kojima se proizvodi stavljaju na tržište i nacionalno nadležno tijelo države u kojoj ima sjedište. Potonje tijelo koordinira zajednička djelovanja svih nadležnih tijela, osim ako se nacionalna nadležna tijela dogovore da će koordinaciju vršiti drugo nacionalno nadležno tijelo.

Članak 24.

Obveze uvoznika

1.Uvoznik na tržište Unije stavlja samo one proizvode koji su u skladu s ovom Uredbom. Prije stavljanja proizvoda na tržište uvoznik na razini dokumentacije provjerava je li proizvođač ispunio obveze iz članka 21. stavaka 1., 3. te od 5. do 7. i članka 22. stavka 2. točaka (f) i (i). Odgovoran je za povredu ovog članka i članka 19. u skladu s nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

2.Uvoznik provjerava je li proizvođač točno i ispravno odredio namjeravanu uporabu proizvoda i osigurava da je uz proizvod priložena jasna oznaka informacija iz usklađenih tehničkih specifikacija i Priloga I. dijela D na jeziku koji odredi predmetna država članica i koji korisnici mogu lako razumjeti. Uvoznik na način koji je vidljiv kupcima prije nego što potpišu kupoprodajni ugovor, među ostalim u slučaju prodaje na daljinu, ističe informacije koje se označuju u skladu s ovom Uredbom ili usklađenim tehničkim specifikacijama.

3.Uvoznik osigurava da, dok je proizvod pod njegovom odgovornošću, uvjeti skladištenja i prijevoza ne dovode u opasnost njegovu sukladnost s izjavom o svojstvima i sukladnost s drugim primjenjivim zahtjevima ove Uredbe.

4.Nakon što je od proizvođača i subjekta zaduženog za demontažu prikupio sve dostupne informacije o proizvodu, uvoznik posebno pregledava rabljene i ponovno proizvedene proizvode, osobito kako bi utvrdio oštećenja ili naznake gubitka svojstava ili nesukladnosti te promijenjena mehanička ili kemijska svojstva, procjenjuje sve rizike te, ako je to potrebno radi sigurnosti ili zaštite okoliša, ograničava namjeravanu uporabu ili se suzdržava od prodaje. Ta se obveza primjenjuje i na rabljene i obnovljene proizvode za koje izjava o svojstvima nije obvezna.

5.Ako smatra ili ima razloga vjerovati da proizvod nije u skladu s izjavom o svojstvima ili da nije usklađen s drugim primjenjivim zahtjevima ove Uredbe, uvoznik ne stavlja građevni proizvod na tržište sve dok nije sukladan s priloženom izjavom o svojstvima te dok nije u skladu s drugim primjenjivim zahtjevima navedenima u ovoj Uredbi ili dok izjava o sukladnosti nije ispravljena. Nadalje, ako proizvod predstavlja rizik, uvoznik o tome obavješćuje proizvođača i nacionalno tijelo koje je nadležno za predmetno zemljopisno područje.

6.Uvoznik na proizvodu ili, ako to nije moguće, na njegovoj ambalaži ili u popratnom dokumentu navodi svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, sjedište, adresu za kontakt i, ako postoje, elektronička sredstva komunikacije.

7.Uvoznik ispituje pritužbe i, prema potrebi, vodi registar pritužbi, nesukladnih proizvoda te povučenih ili opozvanih proizvoda te obavješćuje proizvođače i distributere o svakom takvom opažanju,

8.Uvoznik koji prodaje krajnjim korisnicima ujedno ispunjava i obveze distributera.

Članak 25.

Obveze distributera

1.Prilikom stavljanja proizvoda na raspolaganje na tržištu distributer djeluju u skladu s obvezama iz ove Uredbe. Odgovoran je za povredu ovog članka i članka 19. u skladu s nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

2.Prilikom stavljanja proizvoda na raspolaganje na tržištu distributer ispunjava obveze uvoznika u skladu s člankom 24. stavcima od 1. do 5., a upućivanja na „stavljanje na tržište” smatraju se „daljnjim stavljanjem na raspolaganje na tržištu”.

3.Distributer osigurava da se proizvodi s oznakom „samo za profesionalnu uporabu” ne prodaju potrošačima ili drugim neprofesionalnim korisnicima. Ti se proizvodi u poslovnim objektima distributera, na internetu i u tiskanim promotivnim materijalima prezentiraju kao proizvodi samo za profesionalnu uporabu.

Članak 26.

Slučajevi u kojima se obveze proizvođača primjenjuju na uvoznike i distributere

1.Uvoznik ili distributer za potrebe ove Uredbe smatra se proizvođačem i podliježe obvezama proizvođača u skladu s člancima 21. i 22. u sljedećim slučajevima:

(a)ako ne postoji proizvođač u smislu ove Uredbe;

(b)ako stavlja proizvod na tržište kao proizvođač pod svojim imenom ili žigom;

(c)ako mijenja proizvod na način koji može utjecati na sukladnost s izjavom o svojstvima i sukladnosti ili zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi i na temelju nje;

(d)ako s proizvodom postupa tako da se povećavaju opasnosti ili razina rizika do kojih dovodi taj proizvod tijekom njegova životnog ciklusa;

(e)ako proizvod stavlja na raspolaganje na tržištu za namjeravanu uporabu koja je različita od one koju je odredio proizvođač u postupku ocjenjivanja svojstava i sukladnosti; ili

(f)ako tvrdi da proizvod ima značajke koje odstupaju od onih koje je naveo proizvođač.

2.Stavak 1. primjenjuje se i na:

(a)uvoznika rabljenih ili ponovno proizvedenih proizvoda, osim ako su rabljeni ili ponovno proizvedeni proizvod stavljeni na tržište Unije bez prethodnog korištenja;

(b)uvoznika ili distributera rabljenih proizvoda koji zadovoljava jedan od sljedećih uvjeta:

(i)provodi nad tim proizvodima postupak transformacije koji nadilazi popravak, čišćenje i redovito održavanje nakon demontaže;

(ii)odluči preuzeti ulogu proizvođača.

3.Stavak 1. ne primjenjuje se ako gospodarski subjekt samo:

(a)dodaje prijevode informacija koje je dostavio proizvođač;

(b)zamjenjuje vanjsku ambalažu proizvoda koji je već stavljen na tržište, među ostalim radi promjene veličine pakiranja, ako se prepakiravanje provodi tako da to ne može utjecati na izvorno stanje proizvoda i tako da su informacije koje treba dostaviti u skladu s ovom Uredbom i dalje ispravno dostavljene.

4.Gospodarski subjekt koji obavlja aktivnosti navedene u stavku 3. o tome obavješćuje proizvođača ili njegova ovlaštenog zastupnika, bez obzira na to posjeduju li proizvode ili pružaju usluge. Prepakiravanje provodi tako da ono ne može utjecati na izvorno stanje proizvoda i tako da su informacije koje je potrebno dostaviti u skladu s ovom Uredbom i dalje ispravno dostavljene. Gospodarski subjekt djeluje u skladu s obvezama iz ove Uredbe. Odgovoran je za povredu ove Uredbe.

Članak 27.

Obveza pružatelja usluga provođenja narudžbi, posrednika, internetskih tržišta, internetskih prodavatelja, internetskih trgovina i internetskih tražilica

1.Kad pridonosi stavljanju na raspolaganje na tržištu ili izravnoj ugradnji proizvoda, pružatelj usluga provođenja narudžbi ili posrednik postupa vodeći računa o obvezama iz ove Uredbe. Odgovoran je za povredu ovog članka i članka 19. u skladu s nacionalnim pravom o ugovornoj i izvanugovornoj odgovornosti.

2.Pružatelj usluga provođenja narudžbi, internetski prodavatelj ili posrednik:

(a)na način koji je vidljiv kupcima prije nego što potpišu kupoprodajni ugovor, među ostalim u slučaju prodaje na daljinu, ističe informacije koje se označuju u skladu s ovom Uredbom ili usklađenim tehničkim specifikacijama;

(b)provjerava je li proizvođač ispunio obveze iz članka 21. stavaka 1., 3. te od 5. do 7. i članka 22. stavka 2. točaka (f) i (i);

(c)ispunjava obveze iz članka 24. stavka 5., pri čemu se upućivanja na „stavljanje na tržište” tumače kao „podupiranje stavljanja na raspolaganje na tržištu”;

(d)na vlastitu inicijativu ili, u roku od dva radna dana, na zahtjev tijela za nadzor tržišta uklanja iz ponude sve proizvode koji nisu sukladni ili bi mogli predstavljati rizik u smislu članka 21. stavka 9. posljednje rečenice;

(e)obavješćuje predmetna tijela o mjerama poduzetima u skladu s točkama (b), (c) i (d);

(f)podupire povlačenja ili opozive proizvoda, bez obzira na to pokreću li ih nadležna tijela, proizvođač, ovlašteni zastupnik ili uvoznik. U suradnji s predmetnim gospodarskim subjektom pružatelj usluga provođenja narudžbi ili posrednik izravno obavješćuje potrošače o povlačenjima ili opozivima proizvoda. O svim poduzetim mjerama obavješćuje predmetna tijela.

3.Internetsko tržište:

(a)oblikuje i organizira svoje internetsko sučelje tako da omogućuje trgovcima koji su treća strana da svojim klijentima pruže sve informacije iz stavka 2. točke (a);

(b)uspostavlja jedinstvenu kontaktnu točku za izravnu komunikaciju s tijelima država članica o nesukladnim, nezadovoljavajućim ili nesigurnim proizvodom. Ta kontaktna točka može biti ista ona iz [članka 20. stavka 1.] Uredbe (EU).../... [uredba o općoj sigurnosti proizvoda] ili [članka 10. stavka 1.] Uredbe (EU).../... [akt o digitalnim uslugama];

(c)u državi članici u kojoj djeluje internetsko tržište daje odgovarajući odgovor bez nepotrebnog odgađanja, a u svakom slučaju u roku od pet radnih dana, na obavijesti povezane s prijavama nesrećama i drugih nezgoda povezanih s proizvodima primljenima u skladu s [člankom 14.] Uredbe (EU) [.../...] o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga (akt o digitalnim uslugama) i izmjeni Direktive 2000/31/EZ;

(d)surađuje kako bi se osigurale učinkovite mjere nadzora tržišta, među ostalim suzdržavanjem od uvođenja prepreka takvim mjerama;

(e)obavješćuje tijela za nadzor tržišta o svim poduzetim mjerama;

(f)uspostavlja redovitu i strukturiranu razmjenu informacija o ponudama koje internetska tržišta uklanjaju iz ponude na temelju ovog članka;

(g)omogućuje internetskim alatima kojima upravljaju tijela za nadzor tržišta pristup svojim sučeljima kako bi se otkrili nesukladni proizvodi;

(h)ako su internetsko tržište ili njegovi internetski prodavatelji uveli tehničke prepreke za izvlačenje podataka iz svojih internetskih sučelja, tijelima za nadzor tržišta na njihov zahtjev omogućuje da te podatke prikupe za potrebe usklađivanja proizvoda na temelju identifikacijskih parametara koje su dostavila tijela za nadzor tržišta koja su podnijela zahtjev.

4.Kad je riječ o ovlastima koje su države članice dodijelile u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2019/1020, države članice svojim tijelima za nadzor tržišta dodjeljuju ovlast da za sve proizvode obuhvaćene ovom Uredbom nalože internetskom tržištu da sa svojeg internetskog sučelja ukloni određeni nezakoniti sadržaj koji se odnosi na nesukladni proizvod, da mu onemogući pristup ili da se krajnjim korisnicima prikaže izričito upozorenje kad pristupaju tom proizvodu. Takvi nalozi moraju biti u skladu s [člankom 8. stavkom 1.] Uredbe (EU).../... [akt o digitalnim uslugama].

5.Internetsko tržište poduzima potrebne mjere za primanje i obradu narudžbi iz stavka 4. u skladu s [člankom 8.] Uredbe (EU) …/… [akt o digitalnim uslugama].

6.Stavci 1. i 2., stavak 3., točke od (b) do (i) te stavci 4. i 5. primjenjuju se i na proizvođače, uvoznike, distributere ili druge gospodarske subjekte koji nude proizvode na internetu bez sudjelovanja internetskog tržišta („internetske trgovine”).

7.Stavak 3. točke od (d) do (h) primjenjuju se i na internetske tražilice.

8.Pružatelj usluga provođenja narudžbi osigurava da uvjeti tijekom skladištenja, pakiranja, adresiranja ili otpreme ne dovode u pitanje sukladnost proizvoda sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

Članak 28.

Obveze pružatelja usluga trodimenzionalnog ispisa i pružatelja kalupa, skupova podataka i materijala za trodimenzionalni ispis

1.Pružatelj usluge trodimenzionalnog ispisa:

(a)suzdržava se od stavljanja na tržište ili izravne ugradnje proizvoda za klijente ako nisu ispunjene obveza proizvođača;

(b)obavješćuje svoje klijente da se usluge trodimenzionalnog ispisa mogu upotrebljavati samo za proizvodnju proizvoda za vlastitu uporabu, osim ako su ispunjene obveze proizvođača;

(c)obavješćuje svoje klijente da su skupovi podataka i materijali za trodimenzionalni ispis koji će se upotrebljavati prošli postupke koji se primjenjuju na proizvode na temelju ove Uredbe; i

(d)obavješćuje svoje klijente da se informacije koje je dostavio proizvođač skupa podataka za trodimenzionalni ispis i informacije koje je dostavio proizvođač materijala za ispis podudaraju i potvrđuje upotrebljivost materijala za tu vrstu skupa podataka za trodimenzionalni ispis i za određenu tehnologiju trodimenzionalnog ispisa.

2.Pružatelji kalupa i skupova podataka za trodimenzionalni ispis namijenjenih za proizvodnju predmeta obuhvaćenih ovom Uredbom proizvode 10 takvih predmeta i na zahtjev ih stavljaju na raspolaganje prijavljenom tijelu, tijelu za tehničko ocjenjivanje i nadležnim tijelima. Pružatelji kalupa i skupova podataka za trodimenzionalni ispis namijenjenih za proizvodnju predmeta obuhvaćenih ovom Uredbom ocjenjuju i dokumentiraju ispunjavanje zahtjeva ove Uredbe u odnosu na proizvedene predmete.

3.Pružatelji materijala namijenjenih za trodimenzionalni ispis predmeta obuhvaćenih ovom Uredbom na gradilištu ili u blizini gradilišta proizvode 10 takvih predmeta za svaku namjeravanu uporabu i na zahtjev ih stavljaju na raspolaganje prijavljenom tijelu, tijelu za tehničko ocjenjivanje i nadležnim tijelima. Pružatelji materijala namijenjenih za trodimenzionalni ispis predmeta obuhvaćenih ovom Uredbom na gradilištu ili u blizini gradilišta ocjenjuju i dokumentiraju ispunjavanje zahtjeva ove Uredbe u odnosu na proizvedene predmete.

Članak 29.

Obveze gospodarskih subjekata koji demontiraju ili rukuju rabljenim proizvodima za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju

1.Gospodarski subjekt koji demontira rabljene proizvode za ponovnu uporabu ili ponovnu proizvodnju utvrđuje protokole o mjestu, uvjetima i pretpostavljenoj duljini uporabe demontiranog proizvoda te ih stavlja na raspolaganje zajedno s proizvodima, bez obzira na to obavlja li djelatnost u svoje ime ili za nekoga drugoga. Gospodarski subjekt ujedno na zahtjev protokole stavlja na raspolaganje nadležnim tijelima, kasnijim korisnicima tih proizvoda i vlasnicima građevina u koje su ponovno ugrađeni.

2.Ako posreduje, prodaje ili na drugi način stavlja na raspolaganje demontirane rabljene proizvode u svoje ime ili za nekoga drugoga, gospodarski subjekt ujedno ispunjava i obveze uvoznika ili distributera u odnosu na te proizvode.

Članak 30.

Obveze dobavljača i pružatelja usluga koji sudjeluju u proizvodnji proizvoda

1.Dobavljač ili pružatelj usluga koji sudjeluje u proizvodnji proizvoda:

(a)proizvođačima, prijavljenim tijelima i tijelima pruža sve dostupne informacije o ekološkoj održivosti isporučenih sastavnih dijelova ili usluga;

(b)osigurava točnost takvih informacija, osobito poštovanjem ove Uredbe i ispravlja sve pogreške u takvim informacijama obavješćivanjem klijenata i, ako bi to moglo biti korisno, prijavljenih i nadležnih tijela;

(c)ako takve informacije ne postoje, svojim kupcima dopušta da o vlastitom trošku ocijene tu okolišnu održivost i podupire takvo ocjenjivanje omogućujući pristup svim dokumentima, među ostalim i onima komercijalne naravi, koji su relevantni za to ocjenjivanje;

(d)prijavljenim tijelima omogućuje da provjere ispravnost svakog izračuna okolišne održivosti i podupire tu provjeru;

(e)prijavljenim tijelima omogućuje da provjere svojstva i sukladnost isporučenog sastavnog dijela ili usluge i podupre tu provjeru.

2.Ako je obaviješten u skladu sa zadnjom rečenicom članka 21. stavka 8., dobavljač ili pružatelj usluga te informacije prosljeđuje svojim klijentima kojima su u posljednjih pet godina isporučeni sastavni dijelovi ili usluge na koje se odnosi isto sporno pitanje. Ako postoji ozbiljan rizik kako je definiran u članku 3. točki 71. ili rizik obuhvaćen zadnjom rečenicom članka 21. stavka 9., dobavljač ili pružatelj usluga ujedno obavješćuje nacionalna nadležna tijela država članica u kojima su proizvodi s tim sastavnim dijelom ili usluga proizvodnje stavljeni na raspolaganje na tržištu ili izravno ugrađeni, a ako ne može utvrditi te države članice, o tome obavješćuje sva nacionalna nadležna tijela.

Članak 31.

Proizvodi s dvojnom namjenom i pseudoproizvodi

1.Proizvođač proizvoda s dvojnom namjenom ispunjava obveze iz ove Uredbe za sve predmete odgovarajućeg tipa, osim ako su posebno označeni kao „nije za gradnju”.

2.Ostali gospodarski subjekti koji rukuju proizvodima s dvojnom namjenom ispunjavaju obveze koje imaju u skladu s ovom Uredbom. U svojim trgovačkim ugovorima svoje klijente obvezuju da učine isto te da predmete koji su označeni kao „nije za gradnju” ne prodaju ili koriste za gradnju.

3.Za predmete prikladne za gradnju za koje proizvođač nikada nije predvidio takvu uporabu i koji stoga nisu označeni oznakom CE („pseudoproizvodi”) drugi gospodarski subjekti ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)ne nabavljaju ih niti prodaju kao predmete koji su namijenjeni za gradnju ako nisu prošli postupke za koje je u ovoj Uredbi utvrđeno da ih moraju proći proizvođači;

(b)osiguravaju da su predstavljeni na takav način da se ne može shvatiti da su namijenjeni za gradnju; i

(c)ugovorom svoje klijente obvezuju da učine isto i da te predmete ne koriste za gradnju.

Članak 32.

Internetska prodaja i prodaja na daljinu

1.Proizvodi ponuđeni na prodaju putem interneta ili drugim načinima prodaje na daljinu smatraju se dostupnima na tržištu ako je ponuda usmjerena na klijente u Uniji. Ponuda za prodaju smatra se usmjerenom na klijente u Uniji ako relevantni gospodarski subjekt svoje aktivnosti na bilo koji način usmjerava na neku državu članicu. Među ostalim, smatra se da je ponuda usmjerena na klijente u Uniji:

(a)ako gospodarski subjekt koristi službeni jezik države članice, osim ako je prodaja u Uniju izričito isključena učinkovitim sredstvima;

(b)ako gospodarski subjekt upotrebljava valutu država članica ili kriptovalutu obuhvaćenu Uredbom (EU) […] 47 , osim ako je u potonjem slučaju prodaja u Uniju izričito isključena učinkovitim sredstvima;

(c)ako gospodarski subjekt ima registrirani naziv internetske domene u jednoj od država članica ili upotrebljava internetsku domenu koja se odnosi na Uniju ili jednu od država članica; ili

(d)ako zemljopisna područja u kojima je dostupna dostava uključuju neku državu članicu.

2.Države članice imenuju jedinstveno centralizirano tijelo za nadzor tržišta odgovorno za otkrivanje proizvoda koje gospodarski subjekti izvan Unije nude klijentima na njihovu državnom području putem interneta i drugim načinima prodaje na daljinu.

Članak 33.

Provedbeni akti o obvezama i pravima gospodarskih subjekata

Kad je to potrebno za usklađenu primjenu ove Uredbe i samo u mjeri potrebnoj za sprečavanje različitih praksi koje dovode do nejednakog tretmana i stvaranja neravnopravnih tržišnih uvjeta za gospodarske subjekte, Komisija može donijeti provedbene akte u kojima se utvrđuju pojedinosti o načinu na koji gospodarski subjekti izvršavaju obveze i ostvaruju prava iz ovog poglavlja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 88. stavka 2.

POGLAVLJE IV.

NORME ZA GRAĐEVNE PROIZVODE I EUROPSKI DOKUMENTI ZA OCJENJIVANJE

Članak 34.

Norme za građevne proizvode

1.Norme za građevne proizvode utvrđuju europske organizacije za normizaciju na temelju zahtjeva za normizaciju koji izdaje Komisija.

2.Norme za građevne proizvode izrađene u skladu s člankom 4. stavkom 2. obvezno se primjenjuju za potrebe ove Uredbe u roku od šest mjeseci nakon objave njihova upućivanja u Službenom listu u skladu sa stavkom 4., ali mogu se dobrovoljno primijeniti na zahtjev proizvođača od datuma te objave. Njima se jamče metode i kriteriji ocjenjivanja svojstava proizvoda u vezi s njihovim bitnim značajkama. Tim je normama obvezno, prema potrebi i bez ugrožavanja točnosti, pouzdanosti ili dosljednosti rezultata, zajamčiti metode koje su manjeg intenziteta od testiranja u svrhu ocjenjivanja svojstva proizvoda u vezi s njihovim bitnim značajkama, razredima, graničnim razinama ili zahtjevima za proizvode.

3.Norme za građevne proizvode izrađene u skladu s drugom rečenicom članka 5. stavka 2. ili trećom rečenicom članka 22. stavka 4. primjenjuju se dobrovoljno. Pretpostavlja se da su proizvodi koji su u skladu s dobrovoljnim normama koje su donesene u skladu s člankom 5. stavkom 2. ili njihovim dijelovima, na koje je upućivanje objavljeno u Službenom listu Europske unije, u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu I. dijelovima B i C, kako je navedeno za odgovarajuću porodicu ili kategoriju proizvoda na temelju usklađenih tehničkih specifikacija koje su donesene u skladu s člankom 5. stavkom 2., u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni takvim dobrovoljnim normama i u kojoj je to obuhvaćanje točno navedeno u odgovarajućoj usklađenoj normi. Pretpostavlja se da su proizvođači koji su u skladu s dobrovoljnim normama koje su donesene u skladu s člankom 22. stavkom 2. ili njihovim dijelovima, na koje je upućivanje objavljeno u Službenom listu Europske unije, u skladu s obvezama utvrđenima u članku 22. stavku 2. u mjeri u kojoj su te obveze obuhvaćene takvim normama i u kojoj je to obuhvaćanje točno navedeno u odgovarajućoj normi.

4.Komisija ocjenjuje sukladnost normi za građevne proizvode koje su utvrdile europske organizacije za normizaciju s relevantnim zahtjevima za normizaciju, ovom Uredbom i drugim pravom Unije. Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje ili objavljuje uz ograničenje popis upućivanja na prihvaćene sukladne norme za građevne proizvode koja su stavljena na raspolaganje po pristupačnoj cijeni. Ako se upućivanje na normu ne može drugačije objaviti u Službenom listu, Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 86. radi izmjene odgovarajućih normi u svrhu pravnih učinaka na temelju ove Uredbe.

Članak 35.

Europski dokument za ocjenjivanje

1.Na europske dokumente za ocjenjivanje primjenjuju se članak 4. stavci 1. i 4., članak 6., članak 9. te članci od 11. do 17. Ako se oznaka CE izdaje na temelju europskog dokumenta za ocjenjivanje i europske tehničke ocjene, europski dokument za ocjenjivanje navodi se u izjavi o svojstvima i izjavi o sukladnosti.

2.Na temelju zahtjeva za europsku tehničku ocjenu koji dostavi proizvođač ili skupina proizvođača ili na inicijativu Komisije organizacija tijela za tehničko ocjenjivanje („TAB-ovi”) u dogovoru s Komisijom može sastaviti i donijeti europski dokument za ocjenjivanje za bilo koji proizvod koji nije obuhvaćen:

(a)usklađenom tehničkom specifikacijom;

(b)usklađenom tehničkom specifikacijom koja se namjerava donijeti u roku od sljedeće dvije godine od datuma provjere koju provodi Komisija;

(c)drugim europskim dokumentom za ocjenjivanje koji je već naveden u Službenom listu ili dostavljen Komisiji radi navođenja u njemu.

Ne smatra se da je proizvod obuhvaćen usklađenom tehničkom specifikacijom u sljedećim slučajevima:

(i)ako se namjeravana uporaba proizvoda razlikuje od one predviđene u dokumentu;

(ii)ako upotrijebljeni materijali nisu identični onima namijenjenima uporabi u okviru dokumenta; ili

(iii)ako metoda ocjenjivanja u dokumentu nije prikladna za taj proizvod.

3.Organizacija TAB-ova i Komisija mogu grupirati ili odbiti zahtjeve za izradu europskog dokumenta za ocjenjivanje. Postupak donošenja europskog dokumenta za ocjenjivanje poštuje članak 36. te je u skladu s člankom 37. i Prilogom III.

4.Komisija je ovlaštena izmijeniti Prilog III. delegiranim aktom donesenim u skladu s člankom 87. kako bi utvrdila dodatna postupovna pravila za izradu i donošenje europskog dokumenta za ocjenjivanje kad je to potrebno za dobro funkcioniranje sustava europskih dokumenata za ocjenjivanje.

Članak 36.

Načela izrade i donošenja europskih dokumenata za ocjenjivanje

1.Postupak izrade i donošenja europskih dokumenata za ocjenjivanje poštuje sljedeća načela:

(a)transparentan je za države članice, predmetnog proizvođača i druge proizvođače ili dionike koji zahtijevaju da budu obaviješteni;

(b)otkriva što je moguće manje informacija zaštićenih pravima intelektualnog vlasništva te štiti trgovačku tajnu i povjerljivost;

(c)utvrđuje prikladna obvezna vremenska ograničenja kako bi se izbjeglo neopravdano kašnjenje;

(d)omogućuje primjereno sudjelovanje država članica i Komisije u svim fazama;

(e)troškovno je učinkovit za proizvođača; i

(f)jamči kolegijalnost i koordinaciju među TAB-ovima imenovanima za predmetni proizvod.

Uravnoteženost načela utvrđenih u točkama (a) i (b) omogućuje barem otkrivanje naziva proizvoda u fazi odobrenja i dostavljanja programa rada kako je utvrđeno u točki 3. Priloga III. te detaljan sadržaj nacrta europskog dokumenta za ocjenjivanje navedenoga u točki 7. Priloga III.

2.TAB-ovi zajedno s organizacijom TAB-ova snose sve troškove izrade i donošenja europskih dokumenata za ocjenjivanje, osim ako se taj postupak pokrene na inicijativu Komisije.

3.TAB-ovi i organizacija TAB-ova izbjegavaju svako širenje europskih dokumenata za ocjenjivanje ako ne postoji tehničko opravdanje za razlikovanje između proizvoda i stoga posebno daju prednost proširenju područja primjene postojećeg europskog dokumenta za ocjenjivanje.

4.TAB-ovi i organizacija TAB-ova suzdržavaju se od izrade europskih dokumenata za ocjenjivanje ako postoji velika vjerojatnost preklapanja s usklađenim tehničkim specifikacijama ili već postojećim europskim dokumentima za ocjenjivanje i povlače preklapajuće europske dokumente za ocjenjivanje.

Članak 37.

Obveze TAB-ova koji zaprimaju zahtjev za europsku tehničku ocjenu

1.TAB koji od proizvođača, skupine proizvođača ili udruženja proizvođača zaprimi zahtjev za europsku tehničku ocjenu obavještava podnositelja zahtjeva o tome je li proizvod u cijelosti ili djelomično obuhvaćen usklađenom tehničkom specifikacijom ili europskim dokumentom za ocjenjivanje kako slijedi:

(a)ako je proizvod u cijelosti obuhvaćen usklađenim tehničkim specifikacijama, TAB obavješćuje proizvođača, skupinu proizvođača ili udruženje proizvođača da u skladu s člankom 35. stavkom 2. europski dokument za ocjenjivanje ne može biti izdan;

(b)ako je proizvod u cijelosti obuhvaćen europskim dokumentom za ocjenjivanje na koji je upućivanje navedeno u Službenom listu, TAB obavješćuje proizvođača, skupinu proizvođača ili udruženje proizvođača da će se takav dokument koristiti kao temelj za izdavanje europske tehničke ocjene;

(c)ako proizvod nije obuhvaćen nijednom usklađenom tehničkom specifikacijom ni europskim dokumentom za ocjenjivanje i ako se takva usklađena tehnička specifikacija ne namjerava donijeti u sljedeće dvije godine ili ako nijedan takav ili europski dokument za ocjenjivanje već nije u postupku izrade u skladu s Prilogom III., TAB primjenjuje postupke utvrđene u Prilogu III. ili postupke utvrđene u skladu s člankom 35. stavkom 4.

2.U slučajevima navedenima u stavku 1. točkama (b) i (c) TAB obavješćuje organizaciju TAB-ova i Komisiju o sadržaju zahtjeva i o upućivanju na odgovarajući akt Komisije kojim se utvrđuje sustav ocjenjivanja i provjere, a koji TAB namjerava primjenjivati na navedeni proizvod, ili o nepostojanju takve odluke Komisije.

3.Ako Komisija smatra da za proizvod ne postoji odgovarajući akt Komisije kojim se utvrđuje sustav ocjenjivanja i provjere, može donijeti takav akt u skladu s člankom 6. stavkom 1.

Članak 38.

Objava upućivanja

1.Komisija ocjenjuje sukladnost europskih dokumenata za ocjenjivanje s usklađenim tehničkim specifikacijama, ovom Uredbom i drugim pravom Unije. Komisija u Službenom listu Europske unije objavljuje ili objavljuje uz ograničenje popisa upućivanja na prihvaćene sukladne europske dokumente za ocjenjivanje. Komisija objavljuje sva ažuriranja tog popisa.

2.Samo se na temelju europskih dokumenata za ocjenjivanje koje Komisija ili organizacija TAB-ova navede na tom popisu i objavi na najmanje jednom jeziku Unije odobrava izdavanje europskih tehničkih ocjena u skladu s člankom 42. i pokreću pravni učinci u skladu s člankom 42. stavkom 5., među ostalim u odnosu na proizvođača koji je zatražio izradu europskog dokumenta za ocjenjivanje. Navedeni pravni učinak europskih dokumenata za ocjenjivanje istječe deset godina nakon njihova prvog upućivanja u Službenom listu Europske unije, osim ako su obnovljeni u zadnjoj godini prije isteka i ako ih Komisija odluči zadržati na popisu.

Članak 39.

Odluka o sporu u slučaju neslaganja među TAB-ovima

Ako TAB-ovi nisu suglasni glede europskih dokumenata za ocjenjivanje unutar utvrđenih vremenskih ograničenja, organizacija TAB-ova stavlja taj predmet pred Komisiju radi pronalaženja odgovarajućeg rješenja, uključujući upute organizaciji o načinu završetka posla.

Članak 40.

Sadržaj europskog dokumenta za ocjenjivanje

1.Europski dokument za ocjenjivanje sadržava sljedeće elemente:

(a)opis obuhvaćenog proizvoda; i

(b)popis bitnih značajki relevantnih za namjeravanu uporabu proizvoda kako je utvrdio proizvođač i kako je dogovoreno između proizvođača i organizacije TAB-ova te metode i kriterije ocjenjivanja svojstava proizvoda u odnosu na navedene bitne značajke.

2.U europskom dokumentu za ocjenjivanje potrebno je utvrditi načela primjenjive kontrole tvorničke proizvodnje vodeći računa o uvjetima proizvodnog postupka predmetnoga proizvoda.

3.Ako se svojstvo jedne od određenih bitnih značajki proizvoda može prikladno ocijeniti metodama i kriterijima koji su objavljeni u usklađenim tehničkim specifikacijama ili europskim dokumentima za ocjenjivanje, navedene postojeće metode i kriteriji moraju se ugraditi kao dijelovi europskog dokumenta za ocjenjivanje. osim ako postoje dobri razlozi za odstupanje od tog pravila.

Članak 41.

Formalni prigovori na europske dokumente za ocjenjivanje

1.Država članica obavješćuje Komisiju u svim sljedećim slučajevima:

(a)ako smatra da europski dokument za ocjenjivanje ne zadovoljava u potpunosti primjenjive zakonske zahtjeve ili zahtjeve koje treba ispuniti u vezi s temeljnim zahtjevima za građevine ili zahtjevima za proizvode utvrđene u Prilogu I.;

(b)ako smatra da je europski dokument za ocjenjivanje sporan u pogledu zdravlja i sigurnosti ljudi, zaštite okoliša ili zaštite potrošača;

(c)ako smatra da europski dokument za ocjenjivanje ne ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 35. stavku 2.

Predmetna država članica obrazlaže svoja stajališta. Komisija se o pitanjima koja je otvorila predmetna država članica savjetuje s drugim državama članicama.

2.U skladu s mišljenjem svih država članica Komisija odlučuje o objavljivanju, neobjavljivanju, objavljivanju uz ograničenje, zadržavanju, zadržavanju uz ograničenje ili povlačenju upućivanja na europske dokumente za ocjenjivanje navedene u Službenom listu Europske unije.

3.Komisija obavješćuje organizaciju TAB-ova o svojoj odluci iz stavka 2. i, prema potrebi, traži reviziju predmetnog europskog dokumenta za ocjenjivanje.

Članak 42.

Europska tehnička ocjena

1.Europsku tehničku ocjenu izdaje TAB na zahtjev proizvođača te na temelju europskog dokumenta za ocjenjivanje utvrđenog u skladu s postupcima propisanima člankom 37. i Prilogom III., na koji je upućivanje navedeno u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 38.

Pod uvjetom da europski dokument za ocjenjivanje postoji europska tehnička ocjena može biti izdana čak i ako je izdan zahtjev za normizaciju. Takvo izdavanje moguće je do navođenja norme za građevne proizvode u Službenom listu Europske unije.

2.Europska tehnička ocjena mora sadržavati svojstva koja je potrebno objaviti, prema razinama, razredima ili opisu, onih bitnih značajki koje su dogovorili proizvođač i TAB-ovi koji su zaprimili zahtjev za europsku tehničku ocjenu objavljene namjeravane uporabe i tehničke detalje potrebne za provedbu sustava ocjenjivanja i provjere.

3.Komisija može donijeti provedbene akte kako bi utvrdila format europske tehničke ocjene.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 88. stavka 2.

4.Europske tehničke ocjene izdane na temelju europskog dokumenta za ocjenjivanje valjane su pet godina nakon datuma isteka europskog dokumenta za ocjenjivanje u skladu s člankom 38. stavkom 2.

5.Proizvodi obuhvaćeni europskim dokumentom za ocjenjivanje za koje je izdana europska tehnička ocjena mogu nositi oznaku CE i time dobiti isti status kao proizvodi s oznakom CE na temelju usklađenih tehničkih specifikacija ako proizvođač ispunjava obveze utvrđene u ovoj Uredbi. Ako se te obveze odnose na usklađene tehničke specifikacije, proizvođač umjesto toga navodi europski dokument za ocjenjivanje ili ga, ako su relevantne i usklađene tehničke specifikacije, navodi dodatno.

POGLAVLJE V.

TIJELA ZA TEHNIČKO OCJENJIVANJE

Članak 43.

Tijela nadležna za imenovanje

1.Države članice koje žele imenovati tijela za tehničko ocjenjivanje imenuju jedno tijelo nadležno za tijela za tehničko ocjenjivanje (dalje u tekstu „tijelo nadležno za imenovanje”). Tijela nadležna za imenovanje ispunjavaju zahtjeve za tijela koja podnose prijavu utvrđena u članku 48. stavku 1. i članku 49. Tijelo nadležno za imenovanje ne ispunjava uvjete za imenovanje u skladu s člankom 44. stavkom 1.

2.Ako nije drukčije navedeno u ovom poglavlju, odredbe koje se primjenjuju na tijela koja podnose prijavu i na postupke prijavljivanja primjenjuju se i na tijela nadležna za imenovanje i na postupke imenovanja. Međutim, države članice ne smiju koristiti akreditaciju.

Članak 44.

Imenovanje, nadziranje i ocjenjivanje TAB-ova

1.Države članice smiju imenovati tijela za tehničko ocjenjivanje (TAB-ovi) na svojem državnom području za jedno ili više proizvodnih područja navedenih u tablici 1. Priloga IV. Komisija je ovlaštena izmijeniti tu tablicu delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 87. kako bi je prilagodila tehničkom napretku.

Države članice Komisiji dostavljaju naziv tijela za tehničko ocjenjivanje, njegovu adresu i proizvodna područja iz prve rečenice.

2.Komisija elektroničkim putem objavljuje popis TAB-ova koji zadovoljavaju primjenjive zakonske zahtjeve iz članka 45. stavka 1. i 2. te na najprecizniji mogući način navodi proizvodna područja za koja su imenovani i sva ograničenja.

Komisija objavljuje sva ažuriranja tog popisa.

3.Tijelo nadležno za imenovanje imenovano u skladu s člankom 43. nadzire aktivnosti i nadležnost TAB-ova imenovanih u svojoj državi članici, a prema potrebi i njihovih društava kćeri i podugovaratelja, te ih ocjenjuje u odnosu na odgovarajuće zahtjeve utvrđene u ovom poglavlju. Tijelo nadležno za imenovanje daje upute TAB-ovima kad god postoji kršenje prava ili uobičajene prakse dogovorene između država članica i Komisije. U slučaju ponovnog kršenja zakona može opozvati imenovanje TAB-a.

Države članice obavješćuju Komisiju o svojim nacionalnim postupcima za imenovanje TAB-ova, o nadziranju njihovih aktivnosti i nadležnosti te o svim drugim izmjenama nastalim u navedenim podacima.

4.TAB-ovi bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana, obavješćuju relevantnu državu članicu i prijavljeno tijelo o svim promjenama koje bi mogle utjecati na njihovu sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u ovom poglavlju ili njihovu sposobnost da ispune svoje obveze na temelju ove Uredbe.

5.Komisija može istražiti jesu li TAB-ovi sukladni sa zahtjevima utvrđenima u ovom poglavlju te ispunjavaju li odgovorna tijela nadležna za imenovanje svoje obveze praćenja. 

6.TAB-ovi na zahtjev relevantnog tijela nadležnog za imenovanje dostavljaju sve relevantne informacije i dokumente potrebne koji su nadležnom tijelu, Komisiji i državama članicama potrebni za provjeru usklađenosti.

7.Ako TAB više ne zadovoljava zahtjeve ove Uredbe, država članica povlači imenovanje tog TAB-a za relevantno proizvodno područje i o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice. Primjenjuju se članci 58. i 59.

Članak 45.

Zahtjevi za TAB-ove

1.TAB je kompetentan i opremljen za ocjenjivanje u proizvodnom području za koje je imenovan. Osoblje nadležno za donošenje odluka i najmanje polovina tehničkog stručnog osoblja TAB-a mora se nalaziti u državi članici koja ga je imenovala.

2.TAB mora zadovoljiti zahtjeve utvrđene u tablici 2. Priloga IV. unutar područja primjene svojeg imenovanja. Primjenjuju se članak 50. stavci od 1. do 5., članak 50. stavak 6. točke (a) i (b), članak 50. stavci 7., 8. i 10. i članak 51.

3.TAB javno objavljuje svoju organizacijsku shemu i imena članova svojih internih tijela nadležnih za donošenje odluka.

Ako TAB više ne zadovoljava zahtjeve navedene u stavcima 1. i 2., država članica povlači imenovanje tog TAB-a za relevantno proizvodno područje i o tome obavješćuje Komisiju i druge države članice.

Članak 46.

Koordinacija TAB-ova

1.TAB-ovi uspostavljaju organizaciju za tehničko ocjenjivanje („organizacija TAB-ova”) na temelju ove Uredbe.

2.Organizacija TAB-ova izvršava barem sljedeće zadatke:

(a)istraživanje potencijala za nove usklađene tehničke specifikacije i obavješćivanje Komisije o tom potencijalu;

(b)organizaciju i koordinaciju TAB-ovima i, prema potrebi, osiguranje suradnje i savjetovanja s drugim akterima;

(c)osiguranje da su primjeri dobre prakse podijeljeni među TAB-ovima kako bi se promicala veća učinkovitost i zajamčila bolja usluga industriji;

(d)izradu i donošenje europskih dokumenata za ocjenjivanje;

(e)koordinaciju primjene postupaka utvrđenih u članku 65. stavku 2. i članku 66. stavku 1. te potporu potrebnu u tu svrhu;

(f)obavješćivanje Komisije o svim pitanjima u vezi s izradom europskih dokumenata za ocjenjivanje te o svim aspektima u vezi s tumačenjem postupaka utvrđenima u članku 65. stavku 2. i članku 66. stavku 1. te predlaganje Komisiji poboljšanja na temelju stečenog iskustva;

(g)dostavu Komisiji i državi članici koja je imenovala TAB svih svojih opažanja u vezi s TAB-om koji ne ispunjava svoje zadatke u skladu s postupcima utvrđenima u članku 65. stavku 2. i članku 66. stavku 1.;

(h)podnošenje godišnjeg izvješća Komisiji o ispunjavanju navedenih zadataka, a posebno o zemljopisnoj raspodjeli TAB-ova, dodjeli zadataka izrade europskih dokumenata za ocjenjivanje TAB-ovima te izvedbi i neovisnosti TAB-ova; i

(i)osiguranje da se doneseni europski dokumenti za ocjenjivanje i upute na europske tehničke ocjene stavljaju na raspolaganje javnosti na svim jezicima EU-a.

Organizacija TAB-ova uspostavlja tajništvo kako bi mogla izvršavati navedene zadatke.

3.Države članice jamče da TAB-ovi financijskim sredstvima i ljudskim resursima pridonose organizaciji TAB-ova. Vrijednost doprinosa svakog TAB-a ne smije biti manja od 2 % njegova godišnjeg proračuna ili prometa.

4.Utjecaj TAB-ova u postupku donošenja odluka ne ovisi o financijskom doprinosu TAB-ova, broju izrađenih europskih dokumenata za ocjenjivanje ili broju europskih tehničkih ocjena koje su izdali.

5.Komisija se poziva da sudjeluje na svim sastancima organizacije TAB-ova.

6.Komisija može uvjetovati financiranje organizacije TAB-ova, bez obzira na to je li riječ o bespovratnim sredstvima ili javnim natječajima, ispunjavanjem određenih organizacijskih i izvedbenih zahtjeva, među ostalim u odnosu na pravednu zemljopisnu raspodjelu TAB-ova.

POGLAVLJE VI.

TIJELA KOJA PODNOSE PRIJAVU I PRIJAVLJENA TIJELA

Članak 47.

Prijavljivanje

Države članice Komisiji i drugim državama prijavljuju članicama tijela koja su ovlaštena da obavljaju zadatke treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere svojstava, ocjenjivanja sukladnosti i provjere izračuna okolišne održivosti za potrebe ove Uredbe (dalje u tekstu „prijavljena tijela”).

Države članice obavješćuju Komisiju o svojim nacionalnim postupcima za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela koja su ovlaštena da izvršavaju te zadatke. Komisija te informacije čini javno dostupnima.

Članak 48.

Tijela koja podnose prijavu

1.Države članice imenuju tijelo koje podnosi prijavu, a koje je odgovorno za uspostavu i provođenje potrebnih postupaka za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela koja je potrebno ovlastiti da obavljaju zadatke treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere za potrebe ove Uredbe, te za nadzor prijavljenih tijela, uključujući njihovu sukladnost sa zahtjevima utvrđenima u članku 50.

2.Države članice mogu odlučiti da ocjenjivanje i praćenje iz stavka 1. provode nacionalna akreditacijska tijela u skladu s poglavljem II. Uredbe (EZ) br. 765/2008. Države članice svojem nacionalnom akreditacijskom tijelu nalažu da kao temelj za akreditaciju uzme samo točno pravno tijelo koje podnosi zahtjev za akreditaciju i da to tijelo ocijeni u odnosu na relevantne zahtjeve i zadatke utvrđene u ovoj Uredbi.

3.Ako tijela koja podnose prijavu ocjenjivanje, prijavljivanje ili nadziranje navedeno u stavku 1. delegiraju tijelu koje nije vladino tijelo, navedeno tijelo mora biti pravna osoba i ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 49. Nadalje, navedeno je tijelo obvezno imati rješenja kojima bi se obuhvatile odgovornosti koje proistječu iz njegovih aktivnosti.

4.Tijelo koje provodi prijavljivanje preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja tijelo iz stavaka 2. i 3.

5.Komisija omogućuje organiziranje razmjene iskustava između državnih tijela država članica odgovornih za politiku prijavljivanja i tijela koja podnose prijavu.

Članak 49.

Zahtjevi u pogledu tijela koja podnose prijavu

1.Tijelo koje podnosi prijavu osniva se tako da ne stvara sukob interesa s prijavljenim tijelom.

2.Tijelo koje podnosi prijavu organizirano je i djeluje tako da čuva objektivnost i nepristranost svojih aktivnosti.

3.Tijelo koje podnosi prijavu organizirano je tako da svaku odluku koja se odnosi na prijavljeno tijelo ovlašteno da izvršava zadatke treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere donose stručne osobe koje se razlikuju od osoba koje su izvršile ocjenjivanje.

4.Tijelo koje podnosi prijavu ne nudi niti jamči pružanje aktivnosti koje obavljaju prijavljena tijela niti konzultantske usluge na komercijalnoj ili konkurentnoj osnovi.

5.Tijelo koje podnosi prijavu čuva povjerljivost dobivene informacije. Međutim, na zahtjev razmjenjuje informacije o prijavljenim tijelima s Komisijom, tijelima koja provode prijavljivanje u drugim državama članicama i drugim relevantnim nacionalnim tijelima.

6.Tijelo koje podnosi prijavu ima na raspolaganju dostatan broj stručnog osoblja i dostatna financijska sredstva za pravilno provođenje svojih zadataka. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje minimalni broj ekvivalenata punog radnog vremena koji se smatra dovoljnim za pravilno praćenje prijavljenih tijela, prema potrebi u odnosu na posebne zadatke ocjenjivanja sukladnosti. Ako praćenje provodi nacionalno akreditacijsko tijelo ili tijelo iz članka 48. stavka 3., taj se minimalni broj primjenjuje na to tijelo.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 88. stavka 2.

Članak 50.

Zahtjevi za prijavljena tijela

1.Za potrebe prijavljivanja tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima od 2. do 11.

2.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti uspostavlja se na temelju nacionalnog prava i ima pravnu osobnost.

3.Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora biti neovisno o organizaciji ili proizvodu koji ocjenjuje.

Ne smije imati nikakve poslovne veze s organizacijama koje imaju interes za proizvode koje ocjenjuje, proizvođačima, njihovim trgovinskim partnerima ni njihovim dioničarskim ulagačima ni s drugim prijavljenim tijelima ni njihovim poslovnim udruženjima, matičnim društvima ni društvima kćerima. To ne sprečava prijavljeno tijelo da provodi aktivnosti ocjenjivanja i provjere za konkurentske proizvođače.

Tijelo koje pripada poslovnom udruženju ili profesionalnom savezu koji zastupa poduzeća uključena u dizajniranje, proizvodnju, nabavu, sastavljanje, uporabu ili održavanje proizvoda koje to tijelo ocjenjuje može se smatrati takvim neovisnim tijelom pod uvjetom da se dokaže njegova neovisnost i nepostojanje sukoba interesa.

4.Prijavljeno tijelo, njegova uprava i osoblje odgovorno za provedbu zadataka treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere ne smiju biti projektant, proizvođač, dobavljač, uvoznik, distributer, instalater, kupac, vlasnik, korisnik ni održavatelj proizvoda koje ocjenjuju, kao ni zastupnik bilo koje od tih strana. Navedeno ne isključuje uporabu ocijenjenih proizvoda koji su potrebni za djelovanje prijavljenog tijela ili uporabu proizvoda za osobne potrebe.

Prijavljeno tijelo, njegova uprava i osoblje odgovorno za provedbu zadataka treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere ne smiju biti izravno uključeni u projektiranje, proizvodnju, izvedbu, marketing, ugradnju, uporabu ni održavanje tih proizvoda ni zastupati strane koje su uključene u navedene aktivnosti. Ne smiju sudjelovati ni u kakvim aktivnostima koje bi mogle biti u sukobu s neovisnošću njihove prosudbe i poštenjem u vezi s aktivnostima za čije su obavljanje prijavljeni niti smiju pružati savjetodavne usluge.

Prijavljeno tijelo dužno je osigurati da aktivnosti njegovih matičnih ili sestrinskih poduzeća ni njegovih podružnica ili podugovarača ne utječu na povjerljivost, objektivnost i neovisnost njegovih aktivnosti ocjenjivanja i/ili provjera.

Zadatak uspostave i nadzora internih postupaka, općih politika, kodeksa ponašanja ili drugih internih pravila, imenovanja osoblja za određene zadatke ni donošenja odluka o ocjenjivanju sukladnosti ne može se delegirati podugovaratelju ni društvu kćeri.

5.Prijavljeno tijelo i njegovo osoblje dužni su obavljati zadatke treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere s najvišim stupnjem profesionalnog poštenja i potrebne tehničke stručnosti za predmetno područje te moraju biti oslobođeni svih pritisaka i poticanja, posebno financijskih, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili na rezultate njihovih aktivnosti ocjene i/ili provjere, posebno ako te pritiske i poticanja vrše osobe ili skupine osoba koje imaju interes za rezultate takvih aktivnosti.

6.Prijavljeno tijelo mora biti sposobno obavljati sve zadatke treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere koji mu je dodijeljen u skladu s Prilogom V. u vezi s kojima je prijavljeno, bilo da te zadatke provodi samo prijavljeno tijelo ili netko u njegovo ime ili uz njegovu odgovornost.

U svakom trenutku, za svaki sustav ocjenjivanja i provjere i za svaku vrstu ili kategoriju proizvoda, bitne značajke i zadatke za koje je prijavljeno, prijavljeno tijelo mora na raspolaganju imati sljedeće:

(a)potrebno osoblje s tehničkim znanjem te dovoljnim i prikladnim iskustvom za provedbu zadataka treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere. Osoblje odgovorno za donošenje odluka o ocjenjivanju mora biti zaposleno u prijavljenom tijelu u skladu s nacionalnim pravom države članice koja je podnijela prijavu, ne smije imati drugu potencijalno proturječnu obvezu lojalnosti ni potencijalni sukob interesa i mora imati kompetencije za provjeru ocjenjivanja koje su izvršili drugi članovi osoblja, vanjski stručnjaci ili podugovaratelji. Broj osoblja mora biti dovoljan za osiguravanje kontinuiteta poslovanja i dosljednog pristupa ocjenjivanju sukladnosti;

(b)nužan opis postupaka u skladu s kojima se provodi postupak ocjenjivanja, i to tako da se osiguraju transparentnost i ponovljivost tih postupaka. To uključuje matricu kvalifikacija za povezivanje relevantnog osoblja, njihova statusa i zadataka unutar tijela za ocjenjivanje sukladnosti sa zadacima ocjenjivanja sukladnosti za koje tijelo namjerava biti prijavljeno;

(c)odgovarajuće politike i postupke kako bi zadaće koje provodi kao prijavljeno tijelo bilo moguće razlikovati od drugih aktivnosti;

(d)postupke nužne za obavljanje svojih aktivnosti koje uzimaju u obzir veličinu poduzeća, sektor u kojemu djeluje, njegovu strukturu, stupanj složenosti određene proizvodne tehnologije i masovnu ili serijsku prirodu proizvodnog procesa.

Prijavljeno tijelo mora imati sredstva potrebna za primjereno izvršavanje tehničkih i administrativnih zadataka povezanih s aktivnostima za koje se namjerava prijaviti, kao i pristup svoj nužnoj opremi ili uređajima.

7.Osoblje odgovorno za obavljanje aktivnosti za koje se tijelo namjerava prijaviti mora posjedovati sljedeće:

(a)jasnu tehničku i strukovnu izobrazbu koja obuhvaća sve zadatke treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere u odgovarajućem području za koje je tijelo prijavljeno;

(b)zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva za ocjenjivanje i provjeru koje izvršava te dostatno ovlaštenje da obavlja takve aktivnosti;

(c)odgovarajuće poznavanje i razumijevanje primjenjivih usklađenih tehničkih specifikacija i relevantnih odredaba Uredbe;

(d)sposobnost potrebnu za izradu certifikata, zapisa i izvješća kojima se dokazuje da su ocjenjivanje i provjera provedeni.

8.Nepristranost tijela, njegove uprave i osoblja za ocjenjivanje mora biti zajamčena.

Naknade za upravu tijela i osoblje za ocjenjivanje ne ovise o broju provedenih ocjenjivanja ni o rezultatima takvih ocjenjivanja.

9.Prijavljeno tijelo mora imati osiguranje od odgovornosti, osim ako je odgovornost preuzela država članica u skladu s nacionalnim pravom ili ako je sama država članica izravno odgovorna za provedeno ocjenjivanje i/ili provjeru.

10.Osoblje prijavljenog tijela dužno je čuvati profesionalnu tajnu koja se odnosi na informacije dobivene pri provedbi zadataka na temelju Priloga V., osim u odnosu na nadležna administrativna tijela države članice u kojoj su navedene aktivnosti provedene. Vlasnička su prava zaštićena.

11.Prijavljeno tijelo dužno je pobrinuti se da osoblje za ocjenjivanje bude obaviješteno o odgovarajućim aktivnostima normizacije, sudjelovati u aktivnostima koordinacijske skupine prijavljenih tijela uspostavljene na temelju ove Uredbe, obavješćivati osoblje za ocjenjivanje o tim aktivnostima te kao opću smjernicu primjenjivati upravne odluke i dokumente izrađene kao rezultat rada te skupine.

Članak 51.

Pretpostavka sukladnosti

Pretpostavlja se da je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, koje je potrebno ovlastiti da izvršava zadatke treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere kojima se dokazuje sukladnost s kriterijima utvrđenima u odgovarajućim usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje je upućivanje objavljeno u Službenom listu Europske unije, u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 50. u onoj mjeri u kojoj primjenjive usklađene norme obuhvaćaju te zahtjeve.

Članak 52.

Formalni prigovor

Ako država članica ili Komisija ulože službeni prigovor na usklađene norme navedene u članku 51., primjenjuju se odredbe članka 11. Uredbe (EU) 1025/2012.

Članak 53.

Društva kćeri i podugovaratelji prijavljenih tijela

1.Ako prijavljeno tijelo podugovori određene zadatke povezane sa zadacima treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere ili kad traži pomoć svoje podružnice, osigurava da podugovaratelj ili društvo kći ispunjavaju sve zahtjeve utvrđene u članku 50. te o tome obavješćuje tijelo koje podnosi prijavu.

2.Prijavljeno tijelo preuzima potpunu odgovornost za zadatke koje su izvršili podugovaratelji ili društva kćeri bez obzira na to gdje im se nalazi poslovni nastan. Relevantna prijavljena tijela uspostavljaju postupke za kontinuirano praćenje stručnosti, aktivnosti i izvedbe svojih podugovaratelja ili društava kćeri, uzimajući u obzir matricu kvalifikacije iz članka 50. stavka 6. točke (b).

3.Aktivnosti se mogu povjeriti podizvođaču ili ih može provoditi društvo kći samo uz suglasnost klijenta.

4.Prijavljeno tijelo tijelu koje dostavlja prijavu stavlja na raspolaganje bitne dokumente koji se odnose na ocjenjivanje i praćenje kvalifikacija svakog podugovaratelja ili društva kćeri i na zadatke koje takve stranke izvršavaju na temelju Priloga V.

Članak 54.

Uporaba pogona izvan ispitnog laboratorija prijavljenog tijela

1.Na zahtjev proizvođača i ako je to opravdano tehničkim, ekonomskim ili logističkim razlozima, prijavljena tijela smiju odlučiti izvršiti ispitivanja navedena u Prilogu V., za sustave ocjenjivanja i provjere 1+, 1 i 3 ili dati da se takva ispitivanja izvrše pod njihovim nadzorom u proizvodnim pogonima uporabom ispitne opreme internog laboratorija proizvođača ili, uz prethodnu suglasnost proizvođača, u vanjskom laboratoriju uporabom ispitne opreme tog laboratorija.

Prijavljena tijela koja provode takva ispitivanja moraju biti posebno imenovana kao stručna za rad izvan svojih ispitnih pogona i u tom pogledu moraju biti u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 50.

2.Prije izvršavanja ispitivanja iz stavka 1. prijavljeno tijelo potvrđuje da su zadovoljeni zahtjevi ispitne metode i evaluira:

(a)sadržava li ispitna oprema odgovarajući kalibracijski sustav i je li zajamčena sljedivost mjerenja; i

(b)je li zajamčena kakvoća ispitnih rezultata.

Prijavljena tijela u potpunosti preuzimaju odgovornost za ispitivanja, uključujući točnost i sljedivost kalibracije i mjerenja, te za pouzdanost rezultata ispitivanja.

Članak 55.

Podnošenje zahtjeva za prijavu

1.Tijelo koje je potrebno ovlastiti da izvrši zadatke treće strane u postupku ocjenjivanja i provjere podnosi zahtjev za prijavu tijelima odgovornima za prijavljivanje one države članice u kojoj ima poslovni nastan.

2.Uz zahtjev je potrebno priložiti opis aktivnosti koje je potrebno izvršiti, postupke ocjenjivanja i/ili provjere za koje tijelo tvrdi da je nadležno, matricu kvalifikacije navedenu u članku 50. stavku 6. točki (b), potvrdu o akreditaciji, ako postoji, koju je izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo u smislu Uredbe (EZ) br. 765/2008 i kojom se potvrđuje da to tijelo zadovoljava zahtjeve utvrđene u članku 50. Potvrda o akreditaciji odnosi se samo na posebno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje podnosi zahtjev za prijavu i ne uzima u obzir kapacitete ili osoblje matičnih ili sestrinskih društava. Temelji se na relevantnim usklađenim normama te posebnim zahtjevima i zadacima ocjenjivanja.

3.Ako predmetno tijelo ne može dostaviti potvrdu o akreditaciji, obvezno je tijelima koja podnose prijavu predočiti sve dokumentirane dokaze potrebne za provjeru, priznavanje i redoviti nadzor njegove sukladnosti sa zahtjevima utvrđenima u članku 50.

Članak 56.

Postupak prijavljivanja

1.Tijela koja podnose prijavu mogu prijaviti samo tijela koja su zadovoljila zahtjeve utvrđene u članku 50.

2.Ona o tome obavješćuju Komisiju i druge države članice, prije svega uporabom alata za elektroničko prijavljivanje koji je razvila i kojim upravlja Komisija.

Iznimno, u slučajevima utvrđenima u Prilogu VI., u kojima odgovarajući alat za elektroničko prijavljivanje nije dostupan, prihvaća se papirnata preslika prijave.

3.Prijava sadržava detaljne podatke o funkcijama koje je potrebno izvršiti, upućivanja na odgovarajuću usklađenu tehničku specifikaciju i, za potrebe sustava utvrđenog u Prilogu V., bitne značajke zbog kojih se tijelo smatra nadležnim.

Međutim, upućivanje na odgovarajuću usklađenu tehničku specifikaciju nije potrebno u slučajevima utvrđenima u Prilogu VI.

4.Ako se prijava ne temelji na potvrdi o akreditaciji, kako je navedeno u članku 55. stavku 2., tijelo koje podnosi prijavu dostavlja Komisiji i drugim državama članicama sve dokumentirane dokaze kojima se potvrđuje nadležnost tijela i dogovore kojima se jamči da se navedeno tijelo redovito nadzire te da će nastaviti ispunjavati zahtjeve propisane člankom 50.

5.Prijava može postati valjana samo ako Komisija ili druge države članice nisu uložile primjedbe u roku od dva tjedna od prijavljivanja ako je upotrijebljena potvrda o akreditaciji, odnosno u roku od dva mjeseca od prijavljivanja u slučaju ako potvrda o akreditaciji nije upotrijebljena.

Prijava postaje valjana dan nakon što Komisija uvrsti tijelo na popis prijavljenih tijela iz članka 57. stavka 2. Komisija ne navodi tijelo ako je svjesna ili postane svjesna da ono ne ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 50.

6.Predmetno tijelo smije obavljati aktivnosti prijavljenog tijela tek nakon što prijava postane valjana. Samo se takvo tijelo smatra prijavljenim tijelom u smislu ove Uredbe.

7.Komisija i druge države članice obavješćuju se o svim naknadnim bitnim promjenama u prijavi.

Članak 57.

Identifikacijski brojevi i popisi prijavljenih tijela

1.Komisija dodjeljuje identifikacijski broj svakom prijavljenom tijelu.

Ona takav jedinstven broj dodjeljuje čak i ako je tijelo prijavljeno na temelju nekoliko propisa Unije.

2.Komisija javno objavljuje popis tijela prijavljenih na temelju ove Uredbe, uključujući identifikacijske brojeve koji su im dodijeljeni i aktivnosti za koje su prijavljeni, posebno uporabom alata za elektroničko prijavljivanje koji je razvila i kojim upravlja Komisija.

Komisija jamči da se navedeni popis svakodnevno ažurira.

Članak 58.

Izmjene u prijavi

1.Ako ustanovi ili je obaviješteno da prijavljeno tijelo više ne zadovoljava zahtjeve utvrđene u članku 50. ili da ne ispunjava svoje obveze, tijelo koje podnosi prijavu ograničava, obustavlja ili povlači prijavu kao prikladnu, ovisno o ozbiljnosti nemogućnosti prijavljenog tijela da zadovolji navedene zahtjeve ili da ispuni navedene obveze.

2.U slučaju povlačenja, ograničavanja ili obustave prijave ili ako je prijavljeno tijelo prestalo sa svojom aktivnošću, predmetna država članica koja dostavlja prijavu poduzima sve prikladne mjere kako bi zajamčila da predmete tog tijela obrađuje drugo prijavljeno tijelo ili da su oni na zahtjev dostupni odgovornim tijelima koja podnose prijavu i tijelima za nadzor tržišta.

Članak 59.

Osporavanje nadležnosti prijavljenih tijela

1.Komisija istražuje sve slučajeve za koje sumnja ili joj je ukazano na sumnju u nadležnost prijavljenog tijela ili u nastavak ispunjavanja zahtjeva prijavljenog tijela i odgovornosti kojima podliježe.

2.Država članica koja podnosi prijavu dostavlja Komisiji, na njezin zahtjev, sve informacije koji se odnose na utemeljenje prijave ili na održavanje nadležnosti predmetnog tijela.

3.Komisija jamči da se sve osjetljive informacije koje su dobivene za vrijeme istraga smatraju povjerljivom informacijom.

Članak 60.

Radne obveze prijavljenih tijela

1.Prijavljena tijela u skladu s Prilogom V.:

(a)ocjenjuju svojstva i sukladnost proizvodâ;

(b)provjeravaju sukladnost proizvodâ i proizvođača;

(c)provjeravaju stalnost svojstava proizvodâ;

(d)provjeravaju izračun okolišne održivosti koji je izvršio proizvođač.

Ti se zadaci dalje u tekstu nazivaju „ocjenjivanja i provjere”.

2.Ocjenjivanja i provjere provode se transparentno u pogledu proizvođača i na razmjeran način kako bi se izbjegao nepotreban teret za gospodarske subjekte. Prijavljena tijela svoje aktivnosti izvršavaju vodeći računa o veličini poduzeća, sektora u kojem djeluje, njegovoj strukturi, stupnju složenosti proizvodne tehnologije i masovnoj ili serijskoj prirodi proizvodnog postupka.

Pritom prijavljena tijela u svakom slučaju moraju poštovati stupanj strogoće koji se zahtijeva za proizvod na temelju ove Uredbe i ulogu koju proizvod ima u ispunjavanju svih temeljnih zahtjeva za građevine.

3.Ako tijekom početnog nadzora proizvodnog pogona i nadzora proizvodnje u tvornici ustanovi da proizvođač nije zajamčio stalnost svojstava i sukladnost proizvedenog proizvoda, prijavljeno tijelo zahtijeva od proizvođača da poduzme prikladne korektivne mjere te mu ne izdaje potvrdu.

4.Ako tijekom aktivnosti nadzora usmjerenih na provjeru sukladnosti i stalnosti svojstava proizvedenog proizvoda ustanovi da građevni proizvod više nema ista svojstva potrebna za vrstu proizvoda, prijavljeno tijelo od proizvođača zahtijeva da poduzme prikladne korektivne mjere i, prema potrebi, obustavi ili povuče svoju potvrdu.

5.Ako korektivne mjere nisu poduzete ili nemaju potreban učinak, prijavljeno tijelo prema potrebi ograničava, obustavlja ili povlači potvrde.

6.Pri donošenju odluka o ocjenjivanju, među ostalim kad se odlučuje o potrebi obustavljanja ili povlačenja potvrde ili odluka o odobrenju u pogledu mogućih nesukladnosti, prijavljena tijela primjenjuju jasne i unaprijed određene kriterije.

7.Prijavljena tijela osiguravaju rotaciju osoblja koje izvršava različite zadatke ocjenjivanja.

Članak 61.

Obveza obavješćivanja za prijavljena tijela

1.Prijavljena tijela obavješćuju tijelo koje podnosi prijavu o sljedećem:

(a)svakom odbijanju, ograničenju, obustavi ili povlačenju potvrda;

(b)svim okolnostima koje utječu na područje primjene i uvjete prijave;

(c)svakom zahtjevu za obavješćivanje o provedenim aktivnostima ocjenjivanja ili provjere koje im je dostavilo tijelo za nadzor tržišta; i

(d)na zahtjev, o zadacima treće strane u skladu sa sustavom ocjenjivanja i provjere provedenih unutar područja primjene njihove prijave i o svim drugim izvršenim aktivnostima, uključujući prekogranične aktivnosti i podugovaranje.

2.Prijavljena tijela drugim tijelima prijavljenima na temelju ove Uredbe koja obavljaju slične zadatke treće strane u skladu sa sustavima ocjenjivanja i provjere za proizvode obuhvaćene istom usklađenom tehničkom specifikacijom dostavljaju sve bitne informacije o svim problemima koji proizlaze iz negativnih, a na zahtjev i pozitivnih rezultata tih ocjenjivanja i provjera, posebno o svakom odbijanju, ograničenju, obustavi ili povlačenju potvrda ili izvješća o ispitivanju. Prijavljeno tijelo na zahtjev drugih prijavljenih tijela ili nadležnog tijela potvrđuje status potvrda ili izvješća o ispitivanju koje je izdalo.

3.Ako Komisija ili tijelo za nadzor tržišta države članice podnese zahtjev prijavljenom tijelu s poslovnim nastanom na državnom području druge države članice u vezi s ocjenjivanjem koje je provelo to prijavljeno tijelo, ono šalje presliku tog zahtjeva prijavljenom tijelu u toj drugoj državi članici. Predmetno prijavljeno tijelo odgovara na zahtjev bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana. Tijelo koje podnosi prijavu osigurava da prijavljeno tijelo riješi takve zahtjeve osim ako ne postoji legitiman razlog da to ne učini.

4.4.Prijavljena tijela s predmetnim tijelom za nadzor tržišta ili tijelom koje podnosi prijavu, prema potrebi, razmjenjuju dokaze o svakoj od sljedećih situacija:

(a)drugo prijavljeno tijelo nije u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 50. ili ne ispunjava svoje obveze;

(b)proizvod stavljen na tržište nije u skladu s ovom Uredbom;

(c)proizvod stavljen na tržište vjerojatno će uzrokovati ozbiljan rizik zbog svojeg fizičkog stanja.

Članak 62.

Provedbeni akti o obvezama i pravima prijavljenih tijela

Kad je to potrebno za usklađenu primjenu ove Uredbe i samo u mjeri potrebnoj za sprečavanje različitih praksi koje dovode do nejednakog tretmana i uspostavljanja neravnopravnih tržišnih uvjeta za gospodarske subjekte, Komisija može donijeti provedbene akte u kojima se utvrđuju pojedinosti o načinu na koji prijavljena tijela izvršavaju obveze iz članaka 60. i 61. 

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 88. stavka 2.

Članak 63.

Koordinacija prijavljenih tijela

Komisija jamči uspostavljanje odgovarajuće koordinacije i suradnje među tijelima prijavljenima u skladu s člankom 47. i odgovarajući rad u obliku skupine prijavljenih tijela. Koordinacijom i suradnjom u skupinama iz prvog stavka nastoji se osigurati usklađena primjena ove Uredbe.

Prijavljena tijela u radu te skupine sudjeluju izravno ili preko imenovanih predstavnika.

Prijavljena tijela kao opću smjernicu primjenjuju administrativne odluke i dokumente koje izradi ta skupina.

POGLAVLJE VII.

POJEDNOSTAVNJENI POSTUPCI

Članak 64.

Uporaba prikladne tehničke dokumentacije

1.Proizvođač može zamijeniti ispitivanje tipa prikladnom tehničkom dokumentacijom kojom dokazuje:

(a)da se pri određivanju jedne ili više bitnih značajki proizvoda, koji proizvođač stavlja na tržište, smatra da je taj proizvod postigao određenu razinu ili razred svojstva bez ispitivanja ili izračunavanja, odnosno bez daljnjeg ispitivanja ili izračunavanja, u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnim usklađenim tehničkim specifikacijama ili aktu Komisije u tu svrhu; ili

(b)da proizvod koji je obuhvaćen usklađenim tehničkim specifikacijama, a koji proizvođač stavlja na tržište, čini sustav sastavljen od predmeta koje proizvođač sastavlja pomno prateći detaljne upute, uključujući kriterije kompatibilnosti u slučaju pojedinačnih predmeta, koje mu je dao dobavljač takvog sustava ili njegove predmete, a koji je već ispitao taj sustav ili taj dio s obzirom na jednu ili više bitnih značajki u skladu s relevantnim usklađenim tehničkim specifikacijama. Ako su navedeni uvjeti ispunjeni i ako je posebno provjerio da su ispunjeni precizni kriteriji kompatibilnosti dobavljača, proizvođač ima pravo objaviti svojstva koja odgovaraju svim rezultatima ili dijelu rezultata ispitivanja za sustav ili predmet koji mu je dostavljen.

2.Ako proizvod iz stavka 1. pripada porodici ili kategoriji proizvoda za koje je primjenjivi sustav ocjenjivanja i provjere sustav 1+ ili 1, kako je utvrđeno u Prilogu V., prijavljeno tijelo ili TAB, uz zadatke utvrđene u Prilogu V., ocjenjuje i potvrđuje ispravno ispunjavanje obveza iz stavka 1.

Članak 65.

Uporaba pojednostavnjenih postupaka za mikropoduzeća

1.Mikropoduzeća koja proizvode obuhvaćene usklađenom tehničkom specifikacijom mogu proizvode na koje se primjenjuje sustav 3 tretirati u skladu s odredbama za sustav 4. Ako se koristi navedenim pojednostavnjenim postupkom, proizvođač je obvezan dokazati sukladnost proizvoda s primjenjivim zahtjevima uporabom specifične tehničke dokumentacije.

2.Ispunjavanje zahtjeva ovog članka ocjenjuje i potvrđuje TAB ili prijavljeno tijelo.

Članak 66.

Izvanserijski proizvodi proizvedeni po narudžbi

1.Kad je riječ o proizvodima obuhvaćenima usklađenom tehničkom specifikacijom, a koji su proizvedeni pojedinačno ili po narudžbi u izvanserijskom postupku kao odgovor na posebnu narudžbu, i ako su ih proizvođači, koji su odgovorni za sigurnu ugradnju proizvoda u građevinu, ugradili u pojedinačno prepoznatljivu građevinu, proizvođač smije zamijeniti dio ocjenjivanja svojstava primijenjenog sustava, kako je utvrđeno u Prilogu V., uporabom specifične tehničke dokumentacije kojom dokazuje sukladnost tog proizvoda s primjenjivim zahtjevima i u kojoj se navode podaci istovjetni onima koji se zahtijevaju na temelju ove Uredbe i primjenjivih usklađenih normi. Istovjetnost se postiže kad su svi potrebni podaci i zahtjevi primjenjivi na određenu građevinu i njezinu buduću razgradnju, uključujući ponovnu uporabu, ponovnu proizvodnju i recikliranje ugrađenih proizvoda, osigurani ili ispunjeni na temelju najsuvremenijih metoda.

2.Prijavljeno tijelo ili TAB dužni su uz zadatke utvrđene u Prilogu V. ocijeniti i potvrditi ispravno ispunjavanje obveza iz stavka 1.

Članak 67.

Priznavanje ocjenjivanja i provjere od strane drugog prijavljenog tijela

1.Prijavljeno tijelo (dalje u tekstu: prijavljeno tijelo nadležno za priznavanje) može se suzdržati od ocjenjivanja i provjere određenog predmeta koji treba ocijeniti ili provjeriti u skladu s ovom Uredbom te priznati ocjenjivanje i provjeru koje je provelo drugo prijavljeno tijelo za isti gospodarski subjekt u sljedećim situacijama:

(a)ako je drugo prijavljeno tijelo ispravno ocijenilo i provjerilo taj predmet, što se, iako se može osporiti, može pretpostaviti ako odgovarajuće izvješće ne sadržava ikakve informacije koje upućuju na pogrešku;

(b)ako postoji sporazum između dvaju prijavljenih tijela koji ih obvezuje da dijele sve informacije u vezi s ocjenjivanjem i provjerom te svoje odgovarajuće potvrde i izvješća;

(c)ako ocijenjeni ili provjereni gospodarski subjekt pristane podijeliti sve relevantne podatke i dokumente s prijavljenim tijelom nadležnim za priznavanje;

(d)ako je valjanost potvrde ograničena na valjanost potvrde koju je izdalo drugo prijavljeno tijelo.

Ovaj se stavak primjenjuje i na izvješća o ispitivanju nakon kojih nije izdana potvrda i na ocjenjivanje izračuna okolišne održivosti izvršenog u skladu s Uredbom (EU) ... [Uredba o ekološkom dizajnu za održive proizvode].

2.Ako prijavljeno tijelo želi priznati ocjenjivanje ili provjeru koje je provelo drugo prijavljeno tijelo u odnosu na gospodarski subjekt za koji je nadležno samo to drugo prijavljeno tijelo („drugi gospodarski subjekt”) i pod uvjetom da dodatno postoji sporazum između dvaju gospodarskih subjekata koji osigurava neometan protok svih informacija između njih i prijavljenih tijela radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom, priznanje je moguće samo s obzirom na:

(a)provjeru izračuna okolišne održivosti drugog gospodarskog subjekta, tj. dobavljača ili pružatelja usluga, i njihove odgovarajuće isporučene robe ili usluga; ili

(b)dijelove, pri čemu ti dijelovi ne čine cijeli proizvod.

Ovaj se stavak primjenjuje i na ocjenjivanje izračuna okolišne održivosti izvršenog u skladu s Uredbom (EU) ... [Uredba o ekološkom dizajnu za održive proizvode].

POGLAVLJE VIII.

NADZOR TRŽIŠTA I SIGURNOSNI POSTUPCI

Članak 68.

Portal za pritužbe

1.Komisija je dužna uspostaviti sustav kojim se svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi omogućuje razmjena pritužbi ili izvješća u vezi s mogućim nesukladnostima s ovom Uredbom.

2.Ako Komisija pritužbu ili izvješće smatra relevantnim i potkrijepljenim, dodijelit će ga tijelu za nadzor tržišta za daljnje postupanje s relevantnom fizičkom ili pravnom osobom u skladu s člankom 11. stavkom 7. točkom (a) Uredbe (EU) 2019/1020.

Članak 69.

Nadležna tijela

1.Države članice među svojim tijelima za nadzor tržišta imenuju jedno ili više „nadležnih tijela”, koja raspolažu posebnim znanjem potrebnim za tehničko i pravno ocjenjivanje proizvoda.

2.Države članice među svojim nadležnim tijelima imenuju „nacionalno nadležno tijelo”, koje služi kao kontaktna točka s drugim državama članicama.

Članak 70.

Postupak rješavanja nesukladnosti

1.Ako tijelo za nadzor tržišta jedne države članice ima dovoljno razloga vjerovati da su određeni proizvodi obuhvaćeni normom za građevne proizvode ili za koje je izdana europska tehnička ocjena, ili njihov proizvođač, nesukladni, ono provodi evaluaciju proizvodâ i proizvođačâ na koje se to odnosi, kojom su obuhvaćeni zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi. Relevantni gospodarski subjekti, prema potrebi, surađuju s tijelima za nadzor tržišta.

Ako tijekom te evaluacije ustanovi da proizvodi ili proizvođač nisu u skladu sa zahtjevima i obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi, tijelo za nadzor tržišta bez odgode zahtijeva od odgovarajućih gospodarskih subjekata da poduzmu sve prikladne i proporcionalne korektivne mjere kojima taj proizvod ili sebe dovode u sklad s navedenim zahtjevima i obvezama ili da proizvode povuku s tržišta, ili da ih opozovu unutar razumnog razdoblja, razmjerno prirodi i stupnju nesukladnosti. Korektivne mjere koje gospodarski subjekti trebaju poduzeti mogu uključivati mjere navedene u članku 16. stavku 3. Uredbe (EU) 2019/1020.

Tijelo za nadzor tržišta sukladno tome obavješćuje prijavljena tijela ako ona u tome sudjeluju.

2.Ako smatra da nesukladnost nije ograničena njegovim državnim područjem, tijelo za nadzor tržišta preko nacionalnog nadležnog tijela obavješćuje Komisiju i druge države članice o rezultatima evaluacije i o mjerama koje zahtijeva od gospodarskih subjekata.

3.Gospodarski subjekti poduzimaju sve prikladne korektivne mjere u vezi sa svim proizvodima koje su gospodarski subjekti stavili na raspolaganje na tržištu na području cijele Unije.

4.Ako odgovarajući gospodarski subjekti u razdoblju navedenom u drugom podstavku stavka 1. ne poduzmu prikladne korektivne mjere ili ako se nesukladnost nastavi, tijelo za nadzor tržišta poduzima sve prikladne privremene ili konačne mjere kojima zabranjuje ili ograničava stavljanje na raspolaganje proizvodâ, povlači ih s tržišta ili ih opoziva.

Tijelo za nadzor tržišta bez odgode obavješćuje javnost i preko nacionalnog nadležnog tijela Komisiju i druge države članice o navedenim mjerama.

5.Informacija navedena u zadnjoj rečenici stavka 4. podrazumijeva sve dostupne detalje, a posebno podatke potrebne za identifikaciju nesukladnih proizvoda, podrijetla proizvoda, prirode navodne nesukladnosti i uključenog rizika, prirode i trajanja poduzetih nacionalnih mjera kao i argumenata koje je predočio relevantni gospodarski subjekt. Posebno, tijela za nadzor tržišta naznačuju je li nesukladnost posljedica:

(a)nemogućnosti proizvodâ da postignu objavljeno svojstvo i/ili da zadovolje zahtjeve u vezi s ispunjenjem glavnih zahtjeva za građevine utvrđenih u ovoj Uredbi;

(b)nemogućnosti proizvođača da ispuni obveze;

(c)nedostataka usklađenih tehničkih specifikacija ili europskog dokumenta za ocjenjivanje.

6.Države članice, osim onih koje započinju postupak, bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim donesenim mjerama i dodatnim informacijama koje imaju na raspolaganju, a koje se odnose na nesukladnost predmetnog proizvoda i, u slučaju neslaganja s objavljenom nacionalnom mjerom, o svojim primjedbama.

7.Ako unutar dva mjeseca od primitka informacije navedene u stavku 4. država članica ili Komisija nisu uložile primjedbe na privremene mjere koje je poduzela država članica u vezi s proizvodom na koje se navedeno odnosi, navedena se mjera smatra opravdanom.

8.Druge države članice osiguravaju da se bez odgode poduzmu prikladne restriktivne mjere za proizvod ili proizvođača, kao što je povlačenje proizvodâ s njihova tržišta.

Članak 71.

Sigurnosne mjere Unije

1.Ako se nakon okončanja postupka utvrđenog u članku 70. stavku 4. ulože primjedbe na mjere koje je poduzela država članica ili ako Komisija smatra da je nacionalna mjera u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije, Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i odgovarajućim gospodarskim subjektima i provodi evaluaciju nacionalne mjere. Na temelju rezultata te evaluacije Komisija donesenim provedbenim aktima odlučuje je li mjera opravdana.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88. stavka 1.

Komisija odluku upućuje svim državama članicama te je odmah dostavlja njima i odgovarajućim gospodarskim subjektima.

2.Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, sve države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi zajamčile da je nesukladan proizvod povučen s njihova tržišta i o tome obavješćuju Komisiju. Ako se nacionalna mjera smatra neopravdanom, predmetne države članice moraju je povući.

3.Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, a nesukladnost proizvoda ili njegova proizvođača pripisuje nedostacima u normama za građevne proizvode iz članka 70. stavka 5. točke (c), Komisija primjenjuje postupak predviđen u članku 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

Članak 72.

Sukladni proizvodi koji ipak predstavljaju rizik

1.Ako nakon provedene evaluacije u skladu s člankom 70. stavkom 1. ustanovi da, iako su u skladu s ovom Uredbom, određeni proizvodi ipak predstavljaju rizik pri ispunjenju temeljnih zahtjeva za građevinu, zdravlje ili sigurnost osoba, okoliš ili druge aspekte zaštite javnog interesa, tijelo za nadzor tržišta države članice zahtijeva od odgovarajućih gospodarskih subjekata da poduzmu sve prikladne mjere kako bi zajamčili da predmetni proizvodi, jednom kad su stavljeni na tržište, više ne predstavljaju taj rizik, da povuku proizvode s tržišta ili da ih opozovu unutar razumnog razdoblja, razmjerno prirodi rizika, a koji ima pravo propisati.

2.Gospodarski subjekt osigurava da su poduzete sve korektivne mjere u vezi s proizvodima na koje se navedeno odnosi, a koje je on učinio dostupnima na tržištu na području cijele Unije.

3.Tijelo za nadzor tržišta preko nacionalnog nadležnog tijela odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice. Ta obavijest uključuje sve dostupne detalje, a posebno podatke potrebne za identifikaciju proizvoda na koji se navedeno odnosi, podrijetla i lanca opskrbe proizvoda, prirodu uključenog rizika te prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera.

4.Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i odgovarajućim gospodarskim subjektima te provodi evaluaciju poduzetih nacionalnih mjera. Na temelju rezultata te evaluacije Komisija provedbenim aktom odlučuje jesu li poduzete mjere opravdane i, prema potrebi, predlaže prikladne mjere.

5.Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88. stavka 1.

6.Komisija odluku upućuje svim državama članicama te je odmah dostavlja njima i odgovarajućim gospodarskim subjektima.

Članak 73.

Minimalne provjere i minimalni ljudski resursi

1.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 87. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem minimalnog broja provjera koje trebaju provesti tijela za nadzor tržišta svake države članice na određenim proizvodima obuhvaćenima usklađenim tehničkim specifikacijama ili u vezi s posebnim zahtjevima utvrđenima takvim mjerama kako bi se osiguralo da se provjere provode u mjeri primjerenoj za zaštitu učinkovite provedbe ove Uredbe. Delegiranim aktima mogu se, prema potrebi, odrediti priroda potrebnih provjera i metoda koje će se upotrebljavati.

2.Komisija je isto tako ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 87. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem minimalnih ljudskih resursa potrebnih državama članicama za potrebe nadzora tržišta kad je riječ o proizvodima obuhvaćenima ovom Uredbom.

Članak 74.

Koordinacija i podrška nadzoru tržišta

1.Za potrebe ove Uredbe skupina za administrativnu suradnju uspostavljena u skladu s člankom 30. stavkom 2. Uredbe (EU) 2019/1020 sastaje se u redovitim vremenskim razmacima i, prema potrebi, na obrazloženi zahtjev Komisije ili barem dvaju tijela za nadzor tržišta koja u njoj sudjeluju.

U kontekstu izvršavanja svojih zadataka utvrđenih u članku 32. Uredbe (EU) 2019/1020 skupina za administrativnu suradnju podupire provedbu ove Uredbe, posebno utvrđivanjem zajedničkih prioriteta za nadzor tržišta.

2.Komisija na temelju prioriteta utvrđenih u suradnji sa skupinom za administrativnu suradnju:

(a)organizira zajedničke projekte nadzora tržišta i ispitivanja u područjima od zajedničkog interesa;

(b)organizira zajednička ulaganja u kapacitete za nadzor tržišta, uključujući opremu i informatičke alate;

(c)organizira zajedničko osposobljavanje za osoblje tijela za nadzor tržišta, tijela koja podnose prijavu i prijavljenih tijela, među ostalim o ispravnom tumačenju i primjeni ove Uredbe te o metodama i tehnikama relevantnim za primjenu ili provjeru sukladnosti s njom;

(d)razrađuje smjernice za primjenu i provedbu zahtjeva i obveza utvrđenih u delegiranim aktima iz članka 4. stavaka 3. i 4. i članka 5. stavaka 2. i 3. i u delegiranim aktima iz članka 22. stavka 4., uključujući uobičajene prakse i metodologije za učinkovit nadzor tržišta.

Unija prema potrebi financira djelovanja iz točaka (a), (b) i (c).

3.Komisija pruža tehničku i logističku potporu kako bi osigurala da skupina za administrativnu suradnju ispunjava svoje zadatke utvrđene u članku 32. Uredbe (EU) 2019/1020 i ovom članku.

Članak 75.

Povrat troškova

Tijela za nadzor tržišta imaju pravo naplatiti troškove pregleda dokumenata i fizičkog ispitivanja proizvoda od gospodarskih subjekata koji posjeduju nesukladan proizvod ili od proizvođača.

Članak 76.

Izvješćivanje i vrednovanje

1.Tijela za nadzor tržišta unose u informacijski i komunikacijski sustav iz članka 34. Uredbe (EU) 2019/1020 informacije o prirodi i težini svake kazne propisane u vezi s nesukladnošću s ovom Uredbom.

2.Komisija svake dvije godine do 30. lipnja sastavlja izvješće na temelju informacija koje su tijela za nadzor tržišta unijela u informacijski i komunikacijski sustav iz članka 34. Uredbe (EU) 2019/1020. Prva takva izvješća objavljuju se do [OP: Unijeti datum: dvije godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe].

Izvješće uključuje:

(a)informacije o prirodi i broju provjera koje su tijela za nadzor tržišta provela u dvije prethodne kalendarske godine u skladu s člankom 34. stavcima 4. i 5. Uredbe (EU) 2019/1020;

(b)informacije o utvrđenim razinama nesukladnosti te o prirodi i težini kazni izrečenih za dvije prethodne kalendarske godine u odnosu na proizvode obuhvaćene delegiranim aktima donesenima u skladu s člancima 4., 5., 6. i 22. ove Uredbe;

(c)indikativne vrijednosti za tijela za nadzor tržišta u odnosu na učestalost provjera te prirodu i težinu izrečenih kazni.

3.Komisija izvješće iz stavka 2. ovog članka objavljuje u informacijskom i komunikacijskom sustavu iz članka 34. Uredbe (EU) 2019/1020 i javno objavljuje sažetak izvješća.

POGLAVLJE IX.

INFORMACIJE I ADMINISTRATIVNA SURADNJA

Članak 77.

Informacijski sustavi za usklađeno donošenje odluka

1.Komisija uspostavlja i održava informacijski i komunikacijski sustav za prikupljanje, obradu i pohranu informacija u strukturiranom obliku o pitanjima koja se odnose na tumačenje ili primjenu pravila utvrđenih u ovoj Uredbi ili u skladu s njom radi usklađene primjene tih pravila.

Uz Komisiju i države članice pristup informacijskom i komunikacijskom sustavu moraju imati i tijela za nadzor tržišta, jedinstveni uredi za vezu imenovani u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe (EU) 2019/1020, tijela imenovana u skladu s člankom 25. stavkom 1. Uredbe (EU) 2019/1020, tijela koja podnose prijavu, prijavljena tijela i kontaktne točke za građevne proizvode. Komisija provedbenom odlukom može omogućiti pristup tijelima trećih zemalja koja dobrovoljno primjenjuju ovu Uredbu ili koja imaju regulatorne sustave za građevne proizvode slične ovoj Uredbi.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88. stavka 1.

2.Tijela navedena u stavku 1. smiju upotrebljavati informacijski i komunikacijski sustav za postavljanje pitanja o tumačenju ili primjeni pravila utvrđenih u ovoj Uredbi ili u skladu s njom, uključujući njihov odnos s drugim odredbama prava Unije. Takva pitanja postavljaju ako postoji razumna sumnja o načinu primjene ili tumačenja tih pravila u određenoj situaciji.

3.Za potrebe stavka 2. pretpostavlja se da razumna sumnja postoji ako za tijela navedena u stavku 1. vrijedi sljedeće:

(a)svjesna su ili postanu svjesna da drugo tijelo primjenjuje ili tumači pravila utvrđena u ovoj Uredbi ili u skladu s njom na način koji se razlikuje od njihove prakse;

(b)svjesna su ili postanu svjesna pitanja koja su u informacijskom i komunikacijskom sustavu postavljena o situaciji s kojom su suočena ili svojoj praksi;

(c)suočena su sa situacijom koja nije predviđena pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi ili u skladu s njom kad je prvi put objavljena ili kad je na nju prvi put upućeno u Službenom listu Europske unije, uključujući, ali ne ograničavajući se na situacije uzrokovane pojavom novih proizvoda ili poslovnih modela;

(d)pravila utvrđena u ovoj Uredbi ili u skladu s njom moraju primijeniti na situaciju na koju se primjenjuju i druge odredbe prava Unije i na pitanje koje iz toga proizlazi.

4.Kad postavlja pitanje, relevantno tijelo dužno je u informacijski i komunikacijski sustav unijeti informacije o:

(a)svakoj odluci donesenoj u vezi s tim pitanjem;

(b)pretpostavljenom obrazloženju/razlogu primijenjenog pristupa;

(c)svakom utvrđenom alternativnom pristupu i njegovu obrazloženju/razlogu.

5.Države članice uspostavljaju nacionalni informacijski sustav ili uslugu popisa e-adresa kako bi svoja tijela, gospodarske subjekte aktivne na svojem državnom području, TAB-ove i prijavljena tijela s mjestom poslovanja na njihovu državnom području te, na zahtjev, druge TAB-ove i prijavljena tijela, obavijestile o svim pitanjima relevantnim za ispravno tumačenje ili primjenu pravila utvrđenih u ovoj Uredbi ili u skladu s njom. Pritom uzimaju u obzir informacije dostupne u informacijskom i komunikacijskom sustavu iz stavka 1.

6.Tijela, gospodarski subjekti, TAB-ovi i prijavljena tijela s mjestom poslovanja u predmetnoj državi članici dužni su se registrirati u taj sustav ili uslugu popisa e-adresa i uzeti u obzir sve informacije koje se na taj način prenose.

7.Nacionalni informacijski sustav ili usluga popisa e-adresa može uime nacionalnog nadležnog tijela primati pritužbe koje podnese fizička ili pravna osoba, uključujući TAB-ove i prijavljena tijela, na neravnomjernu primjenu pravila utvrđenih u ovoj Uredbi ili u skladu s njom. Ako to smatra prikladnim, nacionalno nadležno tijelo prosljeđuje takve pritužbe svojim kolegama u drugim državama članicama i Komisiji.

8.Države članice i Komisija mogu upotrebljavati umjetnu inteligenciju za otkrivanje različitih praksi donošenja odluka.

Članak 78.

Baza podataka ili sustav EU-a za građevne proizvode

1.Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktom u skladu s člankom 87. uspostavljanjem baze podataka ili sustava za građevne proizvode Unije koji se u najvećoj mogućoj mjeri temelji na digitalnoj putovnici za proizvode utvrđenoj u Uredbi (EU) ... [Uredba o ekološkom dizajnu za održive proizvode].

2.Gospodarski subjekti mogu pristupiti svim informacijama pohranjenima u toj bazi podataka ili sustavu koji se posebno odnose na njih. Mogu zatražiti da se netočne informacije isprave.

3.Komisija provedbenim aktima može omogućiti pristup toj bazi podataka ili sustavu određenim tijelima trećih zemalja koja dobrovoljno primjenjuju ovu Uredbu ili koja imaju regulatorne sustave za građevne proizvode slične ovoj Uredbi ako te zemlje ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)jamče povjerljivost;

(b)partneri su mehanizma za zakonite prijenose osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 48 ;

(c)obvezuju se na aktivno djelovanje obavješćivanjem o činjenicama koje bi mogle izazvati potrebu za djelovanjem tijela za nadzor tržišta; i

(d)obvezuju se djelovati protiv gospodarskih subjekata koji krše ovu Uredbu na njihovu državnom području.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88. stavka 1.

Članak 79.

Kontaktne točke za građevne proizvode

1.Države članice pružaju potporu gospodarskim subjektima putem kontaktnih točaka za građevne proizvode. Države članice imenuju i održavaju barem jednu kontaktnu točku za građevne proizvode na svojem državnom području i osiguravaju da njihove kontaktne točke za građevne proizvode imaju dostatnu ovlast i odgovarajuće resurse za pravilno izvršavanje zadataka, a u svakom slučaju barem jedan ekvivalent punog radnog vremena po državi članici i jedan dodatni ekvivalent punog radnog vremena na svakih deset milijuna stanovnika. Osiguravaju da kontaktne točke za građevne proizvode pružaju usluge u skladu s Uredbom (EU) 2018/1724 49 i da se koordiniraju s kontaktnim točkama za uzajamno priznavanje utvrđenima u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) 2019/515 50 .

2.Na zahtjev gospodarskog subjekta ili tijela za nadzor tržišta druge države članice kontaktne točke za građevne proizvode dostavljaju sve korisne informacije koje se odnose na proizvod, kao što su:

(a)elektroničke kopije ili pristup putem interneta nacionalnim tehničkim pravilima i nacionalnim administrativnim postupcima koji se primjenjuju na proizvode na državnom području na kojem su uspostavljene kontaktne točke za građevne proizvode;

(b)informacije o tome podliježu li ti proizvodi prethodnom odobrenju prema nacionalnom pravu;

(c)pravila koja se primjenjuju na ugradnju, sastavljanje ili montažu proizvoda.

Kontaktne točke za građevne proizvode isto tako dostavljaju informacije o odredbama ove Uredbe i akata donesenih u skladu s njom koje se odnose na proizvod.

3.Kontaktne točke za građevne proizvode odgovaraju u roku od 15 radnih dana od zaprimanja zahtjeva iz stavka 3.

4.Kontaktne točke za građevne proizvode ne naplaćuju naknadu za dostavljanje informacija iz stavka 3.

5.Kontaktne točke za građevne proizvode obavljaju svoje funkcije na način kojim se izbjegavaju sukobi interesa, posebno u vezi s postupcima dobivanja oznake CE.

6.Stavci od 1. do 6. primjenjuju se i na proizvode koji još nisu obuhvaćeni usklađenim tehničkim specifikacijama.

7.Komisija objavljuje ažurirani popis nacionalnih kontaktnih točaka za građevne proizvode.

Članak 80.

Osposobljavanje i razmjena osoblja

1.Tijela za nadzor tržišta, kontaktne točke za građevne proizvode, tijela nadležna za imenovanje, TAB-ovi, tijela koja podnose prijavu i prijavljena tijela osiguravaju da njihovo osoblje:

(a)raspolaže najnovijim informacijama i znanjem potrebnima za svoje područje stručnosti te da se u tu svrhu povremeno dodatno osposobljava; i

(b)povremeno sudjeluje u osposobljavanju za usklađeno tumačenje i primjenu pravila utvrđenih u ovoj Uredbi ili u skladu s njom.

2.Komisija povremeno, a najmanje jednom godišnje, zajednički organizira osposobljavanje za osoblje tijelâ za nadzor tržišta, tijela koja podnose prijavu i prijavljenih tijela. Komisija osposobljavanje organizira u suradnji s državama članicama.

U osposobljavanju može sudjelovati osoblje tijela imenovanih u skladu s člankom 25. stavkom 1. Uredbe (EU) 2019/1020, jedinstvenih ureda za vezu imenovanih u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe (EU) 2019/1020 i, prema potrebi, drugih tijela država članica uključenih u provedbu ili primjenu ove Uredbe. Komisija usklađenom provedbenom odlukom može omogućiti pristup trećim zemljama koje dobrovoljno primjenjuju ovu Uredbu ili koje imaju regulatorne sustave za građevne proizvode slične ovoj Uredbi.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 88. stavka 1.

3.Komisija u suradnji s državama članicama može organizirati programe za razmjenu osoblja među tijelima za nadzor tržišta, tijelima koja podnose prijavu i prijavljenim tijelima dviju ili više država članica.

Članak 81.

Zajedničke uloge i zajedničko donošenje odluka

1.Kako bi ispunile svoje obveze u skladu s ovom Uredbom u pogledu nadzora tržišta, imenovanja i nadzora TAB-ova, prijavljenih tijela i kontaktnih točaka za građevne proizvode, države članice mogu imenovati:

(a)tijelo uspostavljeno u suradnji s drugom državom članicom ili drugim državama članicama u svrhu zajedničkog imenovanja;

(b)tijelo koje je druga država članica već imenovala u istu svrhu u suradnji s tom državom članicom.

Predmetne države članice zajednički osiguravaju da zajednička tijela ispunjavaju sve relevantne zahtjeve. Za njih su odgovorne zajednički, ali odluke donesene prema fizičkim ili pravnim osobama u određenoj državi članici zakonski se mogu pripisati samo toj državi članici.

2.Tijela različitih država članica, ne dovodeći u pitanje svoje pojedinačne obveze u skladu s ovom Uredbom ili drugim zakonodavnim aktima, mogu dijeliti resurse i odgovornosti radi usklađene primjene ili učinkovite provedbe ove Uredbe.

U tu svrhu isto tako mogu:

(a)donositi zajedničke odluke, posebno u vezi sa zajedničkim prekograničnim aktivnostima ili u odnosu na gospodarske subjekte koji djeluju na državnom području relevantnih država članica;

(b)uspostaviti zajedničke projekte, kao što su zajednički projekti nadzora tržišta ili ispitivanja;

(c)prikupljati resurse u posebne svrhe, kao što je izgradnja kapaciteta za ispitivanje ili za internetski nadzor;

(d)delegirati izvršavanje zadataka ravnopravnom tijelu druge države članice dok ostaju službeno odgovorni za odluke koje je donijelo to tijelo;

(e)prenijeti zadatak iz jedne države članice u drugu, pod uvjetom da se o takvom prijenosu jasno obavijeste svi zainteresirani.

Relevantne države članice zajednički su odgovorne za mjere poduzete u skladu s ovim stavkom.

POGLAVLJE X.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Članak 82.

Međunarodna suradnja

1.Komisija može surađivati, među ostalim razmjenom informacija, s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama u području primjene ove Uredbe, uključujući:

(a)provedbene aktivnosti i mjere povezane sa sigurnošću i zaštitom okoliša, uključujući nadzor tržišta;

(b)razmjenu podataka gospodarskih subjekata;

(c)metode ocjenjivanja i ispitivanje proizvoda;

(d)koordinirani opoziv proizvoda, zahtjevi za korektivne mjere i druga slična djelovanja;

(e)znanstvena, tehnička i regulatorna pitanja kojima se nastoji poboljšati sigurnost proizvoda ili zaštita okoliša;

(f)nova pitanja od znatne važnosti za okoliš, zdravlje i sigurnost;

(g)aktivnosti povezane s normizacijom;

(h)razmjenu dužnosnika.

2.Komisija trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama može dostaviti odabrane informacije iz sustava ili baze podataka o proizvodima iz članka 78. u sustav iz članka 77. i informacije koje se razmjenjuju među tijelima u skladu s ovom Uredbom i primati relevantne informacije o proizvodima te o preventivnim, restriktivnim i korektivnim mjerama koje poduzimaju te treće zemlje ili međunarodne organizacije. Komisija prema potrebi takve informacije dijeli s nacionalnim tijelima.

3.Razmjena informacija iz stavka 2. može se odvijati:

(a)kao nesustavna razmjena u opravdanim i posebnim slučajevima; ili

(b)kao sustavna razmjena na temelju administrativnih pravila kojima se utvrđuje vrsta informacija koje se razmjenjuju i načini razmjene.

4.Puno sudjelovanje u sustavu baze podataka iz članka 78., sustavu iz članka 77. i razmjeni informacija među tijelima iz članka 80. može biti dostupno zemljama podnositeljicama zahtjeva za članstvo i trećim zemljama, pod uvjetom da je njihovo zakonodavstvo usklađeno s ovom Uredbom ili da priznaju potvrde koje izdaju prijavljena tijela ili europske tehničke ocjene u skladu s ovom Uredbom. Takvo sudjelovanje podliježe ispunjavanju istih obveza koje imaju države članice EU-a u skladu s ovom Uredbom, uključujući obveze obavješćivanja i daljnjeg postupanja. Puno sudjelovanje u bazi podataka ili sustavu iz članka 78. i u sustavu iz članka 77. temelji se na sporazumima između Europske unije i tih zemalja.

5.Ako sporazumi s trećim zemljama omogućuju uzajamnu potporu u smislu provedbe, države članice mogu nakon savjetovanja s Komisijom upotrijebiti ovlasti iz poglavlja VIII. i za djelovanje protiv gospodarskih subjekata koji djeluju nezakonito u trećim zemljama ili u odnosu na njih, pod uvjetom da treće zemlje poštuju temeljne vrijednosti iz članka 2. UEU-a, uključujući vladavinu prava. Države članice mogu putem Komisije zatražiti od trećih zemalja da provedu mjere donesene u skladu s Poglavljem VIII. Suradnja na temelju ovog stavka ne odvija se ako ne postoji de facto reciprocitet ili ako Komisija istakne razloge za zabrinutost, osobito u smislu pravnih uvjeta utvrđenih u ovom članku ili povjerljivosti podataka.

6.Svaka razmjena informacija na temelju ovog članka u mjeri u kojoj uključuje osobne podatke provodi se u skladu s pravilima EU-a o zaštiti podataka. Ako Komisija nije donijela odluku o primjerenosti u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) 2016/679 s obzirom na predmetnu treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, razmjena informacija ne uključuje osobne podatke. Ako je donesena odluka o primjerenosti za treću zemlju ili međunarodnu organizaciju, razmjena informacija s tom trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom može sadržavati osobne podatke obuhvaćene područjem primjene odluke o primjerenosti, i to samo u mjeri u kojoj je takva razmjena nužna samo u svrhu zaštite zdravlja, sigurnosti ili okoliša.

7.Informacije razmijenjene u skladu s ovim člankom upotrebljavaju se isključivo u svrhu zaštite zdravlja, sigurnosti ili okoliša i poštivanja pravila o povjerljivosti.

POGLAVLJE XI.

POTICAJI I JAVNA NABAVA

Članak 83.

Poticaji države članice

1.Ako države članice daju poticaje za kategoriju proizvoda obuhvaćenu delegiranim aktom kojim se utvrđuju razredi svojstava u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (a) ili „označivanjem bojama semafora” u skladu s člankom 22. stavkom 5., ti poticaji usmjereni su na dva najviše popunjena razreda/oznake boja ili na više razrede/bolje oznake boja.

Ako se u delegiranom aktu utvrđuju razredi svojstava u odnosu na više parametara održivosti, u njemu se navodi u odnosu na koji parametar treba primijeniti ovaj članak.

2.Ako se ne donese delegirani akt u skladu s člankom 4. stavkom 4., Komisija u delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 4. stavkom 3. može odrediti na koje se razine svojstava u vezi s parametrima proizvoda odnose poticaji država članica.

Komisija pritom uzima u obzir sljedeće kriterije:

(a)relativnu pristupačnost proizvodâ ovisno o njihovoj razini svojstava;

(b)potrebu da se osigura dovoljna potražnja za okolišno održivijim proizvodima.

Članak 84.

Zelena javna nabava

1.Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktima u skladu s člankom 87. kako bi utvrdila zahtjeve za održivost primjenjive na ugovore o javnoj nabavi, uključujući provedbu, praćenje i izvješćivanje o tim zahtjevima u državama članicama.

2.Zahtjevi doneseni u skladu sa stavkom 1. za ugovore o javnoj nabavi koje dodjeljuju javni naručitelji, kako su definirani u članku 2. stavku 1. Direktive 2014/24/EU ili članku 3. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, ili naručitelji, kako je utvrđeno u članku 4. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, mogu postojati u obliku obveznih tehničkih specifikacija, kriterija odabira, kriterija dodjele, klauzula o izvršenju ugovora ili ciljeva, prema potrebi.

3.Pri utvrđivanju zahtjeva u skladu sa stavkom 1. za ugovore o javnoj nabavi Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:

(a)vrijednost i količinu ugovora o javnoj nabavi dodijeljenih za određenu porodicu ili kategoriju proizvoda ili za usluge ili radove u kojima se upotrebljava određena porodica ili kategorija proizvoda;

(b)potrebu da se osigura dovoljna potražnja za okolišno održivijim proizvodima;

(c)gospodarsku izvedivost u smislu mogućnosti javnih naručitelja ili naručitelja da kupe ekološki održivije proizvode bez nerazmjernih troškova.

POGLAVLJE XII.

PRAVNI STATUS PROIZVODÂ

Članak 85.

Pravni status proizvodâ

Na propisno obrazložen zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija provedbenim aktima može utvrditi je li određeni predmet ili kategorija predmeta obuhvaćena definicijom „građevnog proizvoda”, odnosno radi li se o predmetu iz članka 2. točke 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 88. stavka 2. ove Uredbe.

POGLAVLJE XIII.

IZMJENE

Članak 86.

Izmjene Uredbe (EU) 2019/1020

Uredba (EU) 2019/1020 mijenja se kako slijedi:

(1)u članku 4. stavku 5. dodaje se sljedeći tekst: „[(EU) 2020/…(* 51 )]”;

(2)u Prilogu I. Popisu usklađenog zakonodavstva Unije dodaje se sljedeća točka 72.:

„72. Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda, izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 305/2011 (Ured za publikacije treba ispuniti pojedinosti o objavi u SL-u);”.

POGLAVLJE XIV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 87.

Delegirani akti

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji pod uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavaka 3., 4. i 5., članka 5. stavaka 2. i 3., članka 6. stavaka od 1. do 3., članka 8., članka 11. stavka 3., članka 22. stavaka 4. i 5., članka 35. stavka 4., članka 44. stavka 1., članka 73. stavka 1. i 2., članka 78. stavka 1., članka 84. stavka 1. i članka 90. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od … [datum stupanja na snagu ove Uredbe]. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. 52

4.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavaka 3., 4. i 5., članka 5. stavaka 2. i 3., članka 6. stavaka od 1. do 3., članka 8., članka 11. stavka 3., članka 22. stavaka 4. i 5., članka 35. stavka 4., članka 44. stavka 1., članka 73. stavka 1. i 2., članka 78. stavka 1., članka 84. stavka 1. i članka 90. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.Delegirani akt donesen u skladu s člankom 4. stavcima 3., 4. i 5., člankom 5. stavcima 2. i 3., člankom 6. stavcima od 1. do 3., člankom 8., člankom 11. stavkom 3., člankom 22. stavcima 4. i 5., člankom 35. stavkom 4., člankom 44. stavkom 1., člankom 73. stavcima 1. i 2., člankom 78. stavkom 1., člankom 84. stavkom 1. i člankom 90. stavkom 4. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 88.

Odbor

1.Komisiji pomaže Odbor za građevne proizvode. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011 (savjetodavni postupak).

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 (postupak ispitivanja).

3.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s člankom 5. (hitni postupak ispitivanja).

Članak 89.

Elektronički zahtjevi, odluke, dokumentacija i informacije

1.Svi zahtjevi koje prijavljena tijela ili TAB-ovi podnesu ili su im podneseni i odluke koje su ta tijela donijela u skladu s ovom Uredbom mogu se dostaviti u papirnatom obliku ili u uobičajenom elektroničkom formatu pod uvjetom da je potpis u skladu s Uredbom (EU) br. 910/2014 i ako je osobi koja je potpisnica povjereno da predstavlja tijelo ili gospodarski subjekt, u skladu s pravom država članica odnosno pravom Unije.

2.Sva dokumentacija propisana člankom 19. stavkom 7., člankom 21. stavkom 3., člancima od 64. do 66. i Prilogom V. može se dostaviti u papirnatom obliku ili u uobičajenom elektroničkom formatu i na način koji omogućuje preuzimanje putem poveznica koje se ne mogu mijenjati (trajne poveznice).

Sve obveze obavješćivanja utvrđene u članku 7. stavcima 3., 4. i 6., članku 19. stavcima 1., 3., 5. i 6., članku 20. stavcima 2. i 3., članku 21. stavcima od 6. do 9., članku 22. stavku 2. točkama (f) i (i), članku 23. stavku 5., članku 24. stavku 6., članku 25. stavku 2., članku 26. stavku 4., članku 27. stavku 2., člancima od 28. do 39., članku 41. stavku 3., članku 44. stavcima 3., 4., 6. i 7., članku 45. stavku 3., članku 46. stavku 2., članku 47., članku 49. stavku 5., članku 50. stavku 11., članku 53. stavku 1., članku 58. stavku 1., članku 59. stavku 2., članku 61., članku 70. stavcima 1., 2., 4. i 6., članku 71. stavku 2., članku 72. stavcima 1., 3. i 5., članku 76., članku 77., članku 78. stavku 3., članku 79. stavku 2., članku 79. stavku 3., članku 80. stavku 2., članku 82. stavcima od 1. do 3., 6. i 7. i članku 91. mogu se ispuniti elektroničkim putem. Međutim, informacije koje treba dostaviti u skladu s Prilogom I. dijelom D i usklađenim tehničkim specifikacijama u kojima se to navodi moraju se dostaviti u papirnatom obliku za proizvode koji nisu označeni oznakom „nije namijenjeno potrošačima” ili „samo za profesionalnu uporabu”. Osim toga, potrošači mogu zatražiti i da se druge informacije dostavi u papirnatom obliku.

Članak 90.

Sankcije

1.Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na nesukladnost s ovom Uredbom i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do [unijeti datum – tri mjeseca nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

2.Države članice posebno utvrđuju pravila o sankcijama za sljedeće slučajeve nesukladnosti gospodarskih subjekata:

(a)stavljanje na tržište ili stavljanje na raspolaganje na tržištu proizvoda koji nema oznaku CE kad je oznaka CE obvezna;

(b)postavljanje oznake CE u suprotnosti s člankom 17. stavkom 1. ili bez ispravnih informacija koje se trebaju dostaviti uz oznaku CE u skladu s člankom 17. stavkom 2.;

(c)postavljanje oznake CE bez prethodnog izdavanja izjave o svojstvima;

(d)izdavanje izjave o svojstvima ili izjave o sukladnosti ako uvjeti za to nisu ispunjeni;

(e)izjava o svojstvima ili izjava o sukladnosti nepotpuna je ili netočna;

(f)tehnička dokumentacija nedostaje, nepotpuna je ili netočna;

(g)informacije koje se trebaju dostaviti u skladu s Prilogom I. dijelom D i usklađenim tehničkim specifikacijama nedostaju, nepotpune su ili netočne;

(h)informacije iz stavka 21. stavka 4., članka 22. stavka 2., točaka (f) i (i) ili članka 21. stavka 7. i članka 24. nedostaju, nepotpune su ili netočne;

(i)bilo koji drugi administrativni zahtjev predviđen u člancima 21., 22. ili 24. nije ispunjen;

(j)informacije koje se moraju dostaviti prijavljenim tijelima, TAB-ovima ili tijelima nisu dostavljene ili su netočne;

(k)nisu poduzete mjere koje se zahtijevaju u slučaju nesukladnosti ili rizika, a koje su obvezne u skladu s člankom 21. stavcima 8. i 9., člankom 23. stavkom 3. točkama (d) i (e), člankom 24. stavkom 5., člankom 25. stavkom 2. u vezi s člankom 24. stavkom 5., člankom 27. stavkom 2. točkom (c) u vezi s člankom 24. stavkom 5. i člankom 27. stavkom 2. točkama (d), (e) i (g);

(l)nisu ispunjene obveze provjere proizvoda i dokumentacije gospodarskih subjekata u skladu s člancima od 23. do 27.; i

(m)usluge trodimenzionalnog ispisa pružaju se uz kršenje članka 28.

3.Države članice utvrđuju i pravila o sankcijama za sljedeće slučajeve nesukladnosti TAB-ova i prijavljenih tijela:

(a)izdavanje potvrda, izvješća o ispitivanju ili europskih tehničkih ocjena kad uvjeti za to nisu ispunjeni;

(b)nepovlačenje potvrda, izvješća o ispitivanju ili europskih tehničkih ocjena kad je povlačenje obvezno;

(c)informacije koje se moraju dostaviti prijavljenim tijelima, TAB-ovima ili tijelima nisu dostavljene, nepotpune su ili netočne; i

(d)ne poštuju se upute tijela.

4.Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu delegiranim aktom donesenim u skladu s člankom 87. kako bi se uspostavile razmjerne minimalne sankcije usmjerene na sve gospodarske subjekte, TAB-ove i prijavljena tijela koja su izravno ili neizravno uključena u kršenje obveza iz ove Uredbe.

Članak 91.

Evaluacija

Najranije osam godina od datuma početka primjene ove Uredbe Komisija provodi evaluaciju ove Uredbe i njezina doprinosa funkcioniranju unutarnjeg tržišta i poboljšanju okolišne održivosti proizvoda i građevina i izgrađenog okoliša. Komisija podnosi izvješće s glavnim zaključcima Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Države članice Komisiji dostavljaju informacije potrebne za pripremu tog izvješća.

Prema potrebi, izvješću se prilaže zakonodavni prijedlog za izmjenu relevantnih odredbi ove Uredbe.

Članak 92.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EU) br. 305/2011 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2045. 

Upućivanja na Uredbu (EU) br. 305/2011 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga VII.

Članak 93.

Odstupanja i prijelazne odredbe

1.Kontaktne točke za građevne proizvode imenovane u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 smatraju se imenovanima i u skladu s ovom Uredbom.

2.TAB-ovi i prijavljena tijela imenovana u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 smatraju se imenovanima i u skladu s ovom Uredbom. Međutim, države članice koje su ih imenovale dužne su ih iznova ocijeniti i imenovati u skladu sa svojim periodičnim ciklusom ponovnog ocjenjivanja, a najkasnije [pet godina nakon stupanja na snagu]. Primjenjuje se postupak ulaganja prigovora iz članka 56. stavka 5., koji se primjenjuje i na TAB-ove u skladu s člankom 43. stavkom 2.

3.Sljedeće norme valjane su u skladu s ovom Uredbom kao norme iz prvog podstavka članka 4. stavka 2.:

(a)

(b)

(c)[umetnuti tijekom pregovora zakonodavaca].

4.Europski dokumenti za ocjenjivanje izdani prije [godinu dana nakon stupanja na snagu] valjani su do [tri godine nakon stupanja na snagu], osim ako su prestali važiti iz drugih razloga. Proizvodi stavljeni na tržište na temelju tih dokumenata mogu se nastaviti stavljati na raspolaganje na tržištu još pet godina.

5.Potvrde ili izvješća o ispitivanju prijavljenih tijela i europske tehničke ocjene izdane u skladu s Uredbom (EU) br. 305/2011 valjane su pet godina nakon stupanja na snagu usklađenih tehničkih specifikacija za odgovarajuću porodicu ili kategoriju proizvoda donesenih u skladu s člankom 4. stavkom 2., osim ako su ti dokumenti prestali važiti iz drugih razloga. Proizvodi stavljeni na tržište na temelju tih dokumenata mogu se nastaviti stavljati na raspolaganje na tržištu još pet godina.

6.Zahtjevi iz poglavlja I., II. i III. koji se primjenjuju na gospodarske subjekte u pogledu određene skupine proizvoda ili porodice proizvoda primjenjuju se godinu dana nakon stupanja na snagu usklađene tehničke specifikacije koja obuhvaća tu skupinu ili porodicu proizvoda. Međutim, gospodarski subjekti mogu primjenjivati​te usklađene tehničke specifikacije od njihova stupanja na snagu prolaženjem postupka za dobivanje izjave o svojstvima ili sukladnosti.

7.U roku od dvije godine nakon stupanja na snagu usklađene tehničke specifikacije koja obuhvaća određenu skupinu ili porodicu proizvoda Komisija iz Službenog lista povlači upućivanja na usklađene norme i europske dokumente za ocjenjivanje koji obuhvaćaju predmetnu skupinu ili porodicu proizvoda.

Članak 94.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od [mjesec dana nakon stupanja na snagu].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Predmetna područja politike 

1.3.Prijedlog/inicijativa odnosi se na: 

novo djelovanje 

 novo djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja 53  

 produženje postojećeg djelovanja 

 spajanje ili preusmjeravanje jednog ili više djelovanja u drugo/novo djelovanje 

1.4.Ciljevi

1.4.1.Opći ciljevi

Dva su opća cilja revizije sljedeća:

1. postizanje jedinstvenog tržišta građevnih proizvoda koje dobro funkcionira; i

2. prilagođavanje okvira tako da može doprinijeti ciljevima zelene i digitalne tranzicije, posebno modernom, resursno učinkovitom i konkurentnom gospodarstvu.

1.4.2.Posebni ciljevi

Posebni su ciljevi sljedeći:

·deblokiranje sustava tehničkog usklađivanja,

·smanjenje nacionalnih prepreka u trgovini proizvodima obuhvaćenima Uredbom o građevnim proizvodima,

·poboljšanje provedbe i nadzora tržišta,

·veća jasnoća (opsežnije definicije, smanjenje preklapanja, pravila o kolizijama s drugim zakonodavstvom) i pojednostavnjenje odredbi,

·smanjenje administrativnog opterećenja, među ostalim pojednostavnjenjem i digitalizacijom,

·osiguranje sigurnih građevnih proizvoda,

·doprinos smanjenju ukupnih učinaka građevnih proizvoda na okoliš i klimu, među ostalim primjenom digitalnih alata (digitalna putovnica za proizvode).

1.4.3.Očekivani rezultati i učinak

Navesti očekivane učinke prijedloga/inicijative na ciljane korisnike/skupine.

1.4.4.Pokazatelji uspješnosti

Polazna je točka za pokazatelje u području normizacije broj prihvatljivih tehničkih dokumenata na koje se upućuje kao na usklađene norme u Službenom listu Europske unije od ukupnog broja usklađenih normi dostavljenih Komisiji radi navođenja. Taj pokazatelj omogućuje izračun postotka navođenja te bolje praćenje i utvrđivanje razloga za nenavođenje ili uskraćivanje navođenja, ako je to primjenjivo. Nadalje, važno je prosječno trajanje postupka od trenutka kad Komisija izda zahtjev za normizaciju do trenutka kad Europski odbor za normizaciju dostavi nacrt normi jer taj pokazatelj omogućuje da se ocijeni je li neki od problema koji su utvrdili dionici u postupku normizacije, posebno dugotrajnost postupka normizacije, riješen i je li se situacija poboljšala. Tim se pokazateljem moraju razlikovati nove usklađene norme od izmijenjenih i ispravljenih usklađenih normi za koje bi postupak općenito trebao trajati kraće ako evaluaciju normi provodi Europski odbor za normizaciju u redovitim vremenskim razmacima i ako se izmjenjuju kad god je potrebno.

Drugi je pokazatelj učinka dostupnost informacija o okolišu i količina zahtjeva koji se odnose na okoliš i sigurnost proizvoda uključenih u tehničke specifikacije. Njihov će se broj s vremenom povećavati te će građevni proizvodi i građevine stoga biti sigurniji i održiviji. Broj tehničkih specifikacija s informacijama o okolišu i zahtjevima (ili porodicama proizvoda koje su njima obuhvaćene) te njihova relativna važnost s obzirom na okoliš parametri su koji pomažu evaluirati koliko se okoliš više uzima u obzir zbog ovog prijedloga.

Za procjenu poboljšanja nadzora tržišta Komisija će se savjetovati s državama članicama. Uspješna provedba trebala bi najprije dovesti do otkrivanja više nesukladnih građevnih proizvoda, a zatim i do smanjenja njihova broja. Pokazatelj za praćenje mogla bi biti razina povjerenja među gospodarskim subjektima, o kojoj bi se informacije mogle dobiti evaluacijom nakon četiri do pet godina uz savjetovanje s dionicima.

1.5.Osnova prijedloga/inicijative 

1.5.1.Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući detaljan vremenski plan provedbe inicijative

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja Unije (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr. prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ove točke „dodana vrijednost sudjelovanja Unije” vrijednost je koja proizlazi iz intervencije Unije i predstavlja dodatnu vrijednost u odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

Uredbom o građevnim proizvodima nije uspostavljeno jedinstveno tržište građevnih proizvoda. Na nacionalnoj razini nedovoljan nadzor tržišta i provedba sprečavaju da se u potpunosti ostvare prednosti u smislu otvaranja tržišta i uspostavljanja ravnopravnih tržišnih uvjeta za konkurente. Nadalje, neke odredbe Uredbe o građevnim proizvodima nisu dovoljno jasne ili zbog njih dolazi do preklapanja unutar samog okvira Uredbe o građevnim proizvodima ili između Uredbe o građevnim proizvodima i drugog zakonodavstva EU-a. Osim toga, Uredbom o građevnim proizvodima ne mogu se ostvariti širi politički prioriteti, osobito zelena i digitalna tranzicija.

Očekuje se da će se ovim prijedlogom poboljšati cjelokupno funkcioniranje jedinstvenog tržišta građevnih proizvoda, posebno rješavanjem aktualnih pitanja relevantnih za sustav normizacije i uklanjanjem daljnjih prepreka trgovini, kao što su udvostručavanje ili preklapanje regulatornih odredbi bilo na razini EU-a ili na nacionalnoj/ regionalnoj razini. Time bi se pak povećala pravnu sigurnost i predvidljivost te poboljšalo ravnopravno tržišno natjecanje u građevinskoj industriji. Povjerenje u cijeli sustav povećalo bi se zahvaljujući pojednostavnjenim praksama nadzora tržišta u EU-u. Naposljetku, ovaj se prijedlog klimatskom i okolišnom učinkovitošću te kružnošću građevnih proizvoda, što se može riješiti samo na razini EU-a gdje se uspostavlja zajednički tehnički jezik.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

(1) Postoji potreba za dosljednošću između primijenjenih pravnih kriterija i mogućnosti normizacijskih tijela da ostvare tražene rezultate.

(2) Postoji potreba za alternativom kad god postupak normizacije ne daje rezultate.

(3) Potrebno je osigurati jasnoću odredaba Uredbe.

(4) Uredbom o građevnim proizvodima trebali bi se moći ostvariti širi politički prioriteti.

1.5.4.Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim prikladnim instrumentima

Prijedlog je u skladu s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom.

1.5.5.Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost preraspodjele

1.6.Trajanje i financijski učinak prijedloga/inicijative

 Ograničeno trajanje

    na snazi od [DD.MM.]GGGG. do [DD.MM.]GGGG.

    financijski učinak od GGGG. do GGGG. za odobrena sredstva za preuzete obveze i od GGGG. do GGGG. za odobrena sredstva za plaćanje

 Neograničeno trajanje

Provedba s početnim razdobljem od 2024. (donošenje i objava prijedloga malo su vjerojatni prije 2025., ali jedna je godina minimalno razdoblje za pripremu najvažnijih provedbenih i delegiranih akata), nakon čega slijedi redovna provedba 2025. ili kasnije, ovisno o danu kad se donese.

1.7.Predviđeni načini upravljanja 54  

 Izravno upravljanje koje provodi Komisija

 putem svojih službi, uključujući osoblje u delegacijama Unije

 putem izvršnih agencija

 Podijeljeno upravljanje s državama članicama

 Neizravno upravljanje povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

 trećim zemljama ili tijelima koja su one odredile

 međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti)

 EIB-u i Europskom investicijskom fondu

 tijelima iz članaka 70. i 71. Financijske uredbe

 tijelima javnog prava

 tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u mjeri u kojoj daju odgovarajuća financijska jamstva

 tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva

 osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u području ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

Ako je navedeno više načina upravljanja, potrebno je pojasniti u odjeljku „Napomene”.

Napomene

Nije primjenjivo

2.MJERE UPRAVLJANJA 

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja 

Navesti učestalost i uvjete.

2.2.Sustavi upravljanja i kontrole 

2.2.1.Obrazloženje načina upravljanja, mehanizama provedbe financiranja, načina plaćanja i predložene strategije kontrole

2.2.2.Informacije o utvrđenim rizicima i uspostavljenim sustavima unutarnje kontrole za ublažavanje rizika

Kako bi se ublažio inherentni rizik od sukoba interesa u vezi s prijavljenim tijelima, utvrđuju se zahtjevi koji se odnose na tijela koja podnose prijavu.

Postoji jasna potreba da se proračunom upravlja na učinkovit i djelotvoran način te da se spriječi prijevara i rasipanje. Međutim, sustavom kontrole treba se uspostaviti pravedna ravnoteža između postizanja prihvatljive stope pogreške i potrebnog tereta kontrole.

2.2.3.Procjena i obrazloženje troškovne učinkovitosti kontrola (omjer troškova kontrole i vrijednosti sredstava kojima se upravlja) i procjena očekivane razine rizika od pogreške (pri plaćanju i pri zaključenju) 

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti 

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu, npr. iz strategije za borbu protiv prijevara.

Mjere za suzbijanje prijevara utvrđene su u članku 35. Uredbe (EU) br. 1077/2011, u kojem se predviđa sljedeće:

1. Za suzbijanje prijevara, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti primjenjuje se Uredba (EZ) br. 1073/1999.

2. Agencija pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu o unutarnjim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i bez odgode donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve zaposlenike Agencije.

3. Odlukama koje se odnose na financiranje te na provedbene sporazume i instrumente koji iz njih proizlaze izričito se utvrđuje​da Revizorski sud i OLAF prema potrebi smiju provoditi provjere na licu mjesta među primateljima sredstava Agencije i agentima odgovornima za raspodjelu sredstava.

U skladu s ovom odredbom, odluka upravnog odbora Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde koja se odnosi na uvjete i odredbe za unutarnje istrage u vezi sa sprečavanjem prijevara, korupcije i bilo koje nezakonite aktivnosti štetne za interese Unije donesena je 28. lipnja 2012.

Primjenjuje se strategija GU-a GROW za sprečavanje i otkrivanje prijevara.

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE 

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak 

Postojeće proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

3.2.Procijenjeni financijski učinak prijedloga na odobrena sredstva

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na odobrena sredstva za poslovanje 

    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena sredstva za poslovanje.

    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena sredstva za poslovanje:

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

U ovaj se dio unose „administrativni proračunski podaci”, koji se najprije unose u prilog zakonodavnom financijskom izvještaju (Prilog V. internim pravilima), koji se učitava u sustav DECIDE za potrebe savjetovanja među službama.

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.2.2.Procijenjeni rezultati financirani odobrenim sredstvima za poslovanje 

Zakonodavnim prijedlogom nastoji se poboljšati funkcioniranje jedinstvenog tržišta građevnih proizvoda pronalaskom rješenja za sustav tehničkog usklađivanja, poboljšanjem provedbe i nadzora tržišta, pojednostavnjenjem odredaba za MSP-ove te povećanjem pravne jasnoće okvira u cijelosti. Njime se ujedno nastoji poboljšati sigurnost građevnih proizvoda i pridonijeti smanjenju ukupnih učinaka građevnih proizvoda na okoliš i klimu.

S obzirom na to rezultati inicijative ne mogu se izjednačiti s proizvodima ili uslugama te se stoga ne mogu procijeniti njihovi troškovi.

3.2.3.Sažetak procijenjenog učinka na administrativna odobrena sredstva 

    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna administrativna odobrena sredstva.

    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća administrativna odobrena sredstva:

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Potrebna odobrena sredstva za ljudske resurse i ostale administrativne rashode pokrit će se odobrenim sredstvima glavne uprave koja su već dodijeljena za upravljanje djelovanjem i/ili su preraspodijeljena unutar glavne uprave te, prema potrebi, dodatnim sredstvima koja se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

Procijenjene potrebe u pogledu ljudskih resursa

    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

    Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

Procjenu navesti u ekvivalentima punog radnog vremena

XX se odnosi na odgovarajuće područje politike ili glavu proračuna.

Potrebe za ljudskim resursima pokrit će se osobljem glavne uprave kojemu je već povjereno upravljanje djelovanjem i/ili koje je preraspoređeno unutar glavne uprave te, prema potrebi, resursima koji se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

Opis zadaća:

3.2.4.Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom 

U prijedlogu/inicijativi:

može se u potpunosti financirati preraspodjelom unutar relevantnog naslova višegodišnjeg financijskog okvira (VFO).

    zahtijeva upotrebu nedodijeljene razlike u okviru relevantnog naslova VFO-a i/ili upotrebu posebnih instrumenata kako su definirani u Uredbi o VFO-u.

    zahtijeva reviziju VFO-a.

3.2.5.Doprinos trećih strana 

U prijedlogu/inicijativi:

ne predviđa se sudjelovanje trećih strana u sufinanciranju.

    predviđa se sudjelovanje trećih strana u sufinanciranju prema sljedećoj procjeni:

Odobrena sredstva u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

3.3.Procijenjeni učinak na prihode 

Prijedlog/inicijativa nema financijski učinak na prihode.

    Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski učinak:

    na vlastita sredstva

    na ostale prihode

navesti jesu li prihodi namijenjeni proračunskim linijama rashoda    

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Za namjenske prihode navesti odgovarajuće proračunske linije rashoda.

Ostale napomene (npr. metoda/formula za izračun učinka na prihode ili druge informacije)

PRILOG
ZAKONODAVNOM FINANCIJSKOM IZVJEŠTAJU

Naziv prijedloga/inicijative:

1.Troškovi ljudskih resursa koji se smatraju nužnima

◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi

Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)