—

uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članke 4., 6., 9., 114., 153., 169. i 191. te posebno članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članke 2., 3., 14., 15., 21., 31., 32. i 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja),

—

uzimajući u obzir europski stup socijalnih prava, a posebno njegovo načelo 10.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom,

—

uzimajući u obzir Strategiju UN-a o mentalnom zdravlju i dobrobiti iz 2018.,

—

uzimajući u obzir manifest Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 18. svibnja 2020. o oporavku od pandemije bolesti COVID-19 s naglaskom na zdravlje,

—

uzimajući u obzir kampanju povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja 2021. Svjetske zdravstvene organizacije „Pružimo skrb za mentalno zdravlje svima: učinimo to realnošću”,

—

uzimajući u obzir Europski okvir WHO-a za djelovanje u području mentalnog zdravlja za 2021.–2025.,

—

uzimajući u obzir studiju o zdravstvenoj politici Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) od 8. lipnja 2021. naslovljenu „A New Benchmark for Mental Health Systems: Tackling the Social and Economic Costs of Mental Ill Health” (Novo mjerilo za sustave mentalnog zdravlja: suočavanje sa socijalnim i ekonomskim troškovima lošeg metalnog zdravlja) te reviziju mentalnog zdravlja i rada od 4. studenoga 2021. naslovljenu „Fitter Minds, Fitter Jobs: from Awareness to Change in Integrated Mental Health, Skills and Work Policies” (Na zdravom radnom mjestu, zdravi zaposlenici: od podizanja svijesti do promjene u integriranim politikama mentalnog zdravlja, vještina i rada),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2019/882 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (4),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena (5),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (6),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/654/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za mjesto rada (7),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/270/EEZ od 29. svibnja 1990. o minimalnim zahtjevima u pogledu sigurnosti i zaštite zdravlja pri radu sa zaslonima (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. srpnja 2020. o strategiji za javno zdravlje EU-a nakon pandemije bolesti COVID-19 (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. siječnja 2021. s preporukama Komisiji o pravu na isključivanje (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2022. o osnaživanju mladih u Europi: zapošljavanje nakon pandemije i socijalni oporavak (12),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. rujna 2021. o pravednim radnim uvjetima, pravima i socijalnoj zaštiti radnika koji rade preko platformi – novi oblici zapošljavanja povezani s digitalnim razvojem (13),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. listopada 2019. o ekonomiji dobrobiti (14) kojima se poziva na sveobuhvatnu strategiju EU-a za mentalno zdravlje,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 08. lipnja 2020. o poboljšanju dobrobiti na radnom mjestu,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. lipnja 2021. naslovljenu „Strateški okvir EU-a za zdravlje i sigurnost na radu za razdoblje 2021.–2027.: Sigurnost i zdravlje na radu u svijetu rada koji se mijenja” (COM(2021)0323),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije od 14. listopada 2005. naslovljenu „Poboljšanje mentalnog zdravlja stanovništva: ususret strategiji za mentalno zdravlje za Europsku uniju” (COM(2005)0484),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. srpnja 2021. o zaposlenosti i socijalnim kretanjima u Europi naslovljeno „Towards a strong social Europe in the aftermath of the COVID-19 crisis: reducing disparities and addressing distributional impacts” (Ususret snažnoj socijalnoj Europi nakon krize prouzročene bolešću COVID-19: smanjenje razlika i rješavanje distribucijskih učinaka),

—

uzimajući u obzir Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008.,

—

uzimajući u obzir izvješće Europskog foruma mladih od 17. lipnja 2021. naslovljeno „Beyond Lockdown: the ‘pandemic scar’ on young people” (Nakon ograničenja kretanja: ‚ožiljak’ koji je pandemija ostavila na mladima),

—

uzimajući u obzir izvješće Eurofounda od 9. studenoga 2021. naslovljeno „Impact of COVID-19 on young people in the EU” (Utjecaj bolesti COVID-19 na mlade u EU-u), i izvješće od 10. svibnja 2021. naslovljeno „Living, working and COVID-19: Mental health and trust decline across EU as pandemic enters another year”, (Život, rad i COVID-19: pad mentalnog zdravlja i povjerenja u cijelom EU-u dok pandemija ulazi u svoju drugu godinu),

—

uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA) 7. prosinca 2020. naslovljeno „Preventing musculoskeletal disorders in a diverse workforce: risk factors for women, migrants and LGBTI workers” (Sprečavanje mišićno-koštanih poremećaja u raznolikoj radnoj snazi: čimbenici rizika za žene, migrante i LGBTI radnike),

—

uzimajući u obzir izvješće EU-OSHA-e od 7. listopada 2011. naslovljeno „Mental health promotion in the workplace – a good practice report” (Promicanje mentalnog zdravlja na radnom mjestu – izvješće o dobroj praksi),

—

uzimajući u obzir izvješće agencije EU-OSHA od 22. listopada 2021. naslovljeno „Telework and health risks in the context of the COVID-19 pandemic: evidence from the field and policy implications” (Rad na daljinu i zdravstveni rizici u okolnostima pandemije bolesti COVID-19: dokazi s terena i utjecaj na politiku),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2012. naslovljeno „European Year of Mental Health – Better work, better quality of life” (Europska godina mentalnog zdravlja – bolji rad, veća kvaliteta života) (15),

—

uzimajući u obzir mišljenje stručne skupine Komisije za učinkovite načine ulaganja u zdravlje od 23. lipnja 2021. naslovljeno „Supporting mental health of health workforce and other essential workers” (Potpora mentalnom zdravlju zdravstvenih radnika i drugih ključnih radnika),

—

uzimajući u obzir zajedničko izvješće EU-OSHA-e i Eurofounda od 13. listopada 2014. naslovljeno „Psychosocial risks in Europe: prevalence and strategies for prevention” (Psihosocijalni rizici u Europi: pojavnost i strategije prevencije),

—

uzimajući u obzir Istraživanje o iskustvu zaposlenika iz 2021. koje je provelo društvo Willis Towers Watson,

—

uzimajući u obzir predstavke podnesene Odboru za predstavke, primjerice br. 0956/2018 i br. 1186/2018,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A9-0184/2022),

A.

budući da je pravo na tjelesno i mentalno zdravlje temeljno ljudsko pravo te budući da svako ljudsko biće ima pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja; budući da Svjetska zdravstvena organizacija mentalno zdravlje definira kao „stanje mentalne dobrobiti koje ljudima omogućava da se nose sa životnim stresovima, ostvare vlastite mogućnosti, funkcionalno uče i rade te doprinose svojoj zajednici” (16); budući da je mentalno zdravlje povezano i s drugim temeljnim pravima kao što su pravo na ljudsko dostojanstvo, kako je utvrđeno u članku 1. Povelje EU-a o temeljnim pravima, te pravo na integritet osobe, uključujući mentalni integritet, kako je utvrđeno člankom 3. Povelje;

B.

budući da istraživanja pokazuju da je pandemija bolesti COVID-19 oblikovala organizacijske prakse i prakse upravljanja te promijenila radne uvjete brojnih radnika u Europi u pogledu radnom vremena, dobrobiti i fizičkog okoliša radnog mjesta; budući da je na zdravstvene i ključne radnike stavljen ogroman pritisak; budući da su se ti radnici trebali nositi sa zahtjevnim radnim okruženjem, nedostatkom zaštite i strahom za vlastitu sigurnost, što je imalo negativan psihološki utjecaj; budući da razumijevanje problema s mentalnim zdravljem ne znači samo biti svjestan mentalnog poremećaja u skladu s dijagnostičkim kriterijima Međunarodne klasifikacije bolesti za statistiku mortaliteta i morbiditeta (primjerice, depresija) (17), nego i nastojati promicati dobrobit, izbjegavati nerazumijevanje i stigmatizaciju te osmisliti i provesti prave mjere i liječenje radi upravljanja tim poremećajima (18);

C.

budući da je pandemija dovela do naglog povećanja obveza skrbi u kombinaciji s radom, što je nerazmjerno utjecalo na žene i povećalo rodne razlike u pogledu neplaćene skrbi; budući da je to imalo negativan učinak na mentalno zdravlje ljudi s obvezama skrbi jer su se brojni radnici morali nositi s puno većim stresom preuzimajući veće obveze skrbi o djeci i školovanja kod kuće tijekom zabrane kretanja ili pružanjem neformalne skrbi ili obavljanjem bilo koje druge vrste posla za rodbinu koja ovisi o njima;

D.

budući da su istraživanja pokazala da je pandemija dovela do porasta rada na daljinu u velikim razmjerima, što je imalo pozitivne posljedice kao što su veća fleksibilnost i samostalnost, te u nekim slučajevima, bolja ravnotežu između poslovnog i privatnog života; međutim, budući da te pozitivne strane ne nadmašuju uvijek negativne posljedice kao što je prekomjerna povezanost, brisanje granica između poslovnog i privatnog života pojedinca, veći intenzitet rada i stres povezan s tehnologijom; budući da je prema istraživanjima Eurofounda o bolesti COVID-19 pandemija nametnula brojne izazove radnicima koji rade na daljinu; budući da se, iako znatan porast rada na daljinu može donijeti korist radnicima i poduzećima, i pravo na fizičko i mentalno zdravlje mora očuvati i promicati u tom kontekstu;

E.

budući da su psihosocijalni rizici najčešći zdravstveni rizici povezani s radom na daljinu; budući da je rašireniji rad na daljinu povezan s dugim radnim vremenom i stresom povezanim s radom; budući da prema EU-OSHA-i psihosocijalni rizici mogu dovesti do negativnih psiholoških, fizičkih i socijalnih ishoda kao što su anksioznost povezana s radom, sindrom izgaranja na poslu ili depresija; budući da uvjeti rada koji dovode do psihosocijalnih rizika mogu uključivati prekomjerno radno opterećenje, sukobljene zahtjeve, pomanjkanje jasnoće u pogledu uloge pojedinca, pomanjkanje uključenosti u odluke koje utječu na same radnike, pomanjkanje utjecaja na način izvršenja posla, loše upravljanje organizacijskim promjenama, nedostatak sigurnosti radnog mjesta, neučinkovitu komunikaciju, nedostatak potpore od rukovodstva ili kolega, psihološko ili seksualno uznemiravanje te nasilje treće strane; budući da države članice nemaju iste zakonski obvezujuće zajedničke standarde i načela za psihosocijalne rizike, što dovodi do de facto nejednake zakonske zaštite radnika;

F.

budući da se sve veći broj poslodavaca u upravljanju svojim radnicima koristi digitalnim alatima kao što su aplikacije, softver i umjetna inteligencija; budući da algoritamsko upravljanje kao takvo predstavlja nove izazove za budućnost rada, primjerice kontrolu i nadzor koje omogućuje tehnologija s pomoću alata za predviđanje i označavanje, praćenje napretka i uspješnosti na daljinu u stvarnom vremenu i praćenje vremena, te podrazumijeva znatne rizike za zdravlje i sigurnost radnika, posebno njihovo mentalno zdravlje i pravo na privatnost i ljudsko dostojanstvo; budući da digitalizacija i napredne nove tehnologije kao što su umjetna inteligencija i strojevi koji se temelje na umjetnoj inteligenciji transformiraju prirodu rada; budući da se oko 40 % odjela za ljudske resurse u međunarodnim kompanijama sada koristi aplikacijama koje se temelje na umjetnoj inteligenciji, a 70 % njih smatra to visokim prioritetom za svoju organizaciju; budući da je novo digitalno gospodarstvo potrebno regulirati kako bi se njime poticao zajednički prosperitet i osigurala dobrobit cjelokupnog društva;

G.

budući da to novo stanje zahtijeva da donesemo novu i širu definiciju zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu koje se više ne može odvajati od mentalnog zdravlja;

H.

budući da je pandemija bolesti COVID-19 nerazmjerno utjecala na mentalnu dobrobit zdravstvenih radnika i radnika koji pružaju dugotrajnu skrb, od kojih većinu čine žene, kao i ranjivih skupina koje uključuju etničke manjine, LGBTIQ+ zajednicu, starije osobe, samohrane roditelje, osobe s invaliditetom i postojećim problemima s mentalnim zdravljem, osobe nižeg socioekonomskog statusa, nezaposlene te osobe koje žive u najudaljenijim regijama i udaljenim, slabo povezanim područjima; budući da se mentalno zdravlje mladih znatno pogoršalo tijekom pandemije, uz probleme povezane s mentalnim zdravljem koji su se udvostručili u nekoliko država članica i velik utjecaj na zapošljavanje mladih i smanjenje njihovih prihoda, ali i gubitak posla; budući da devet milijuna adolescenata u Europi (u dobi od 10 do 19 godina) živi s poremećajima mentalnog zdravlja, pri čemu anksioznost i depresija čine više od polovice tih slučajeva;

I.

budući da previše ljudi u EU-u nema pristup javnim uslugama mentalnog zdravlja i medicine rada; budući da je mentalna dobrobit pala svoje najniže razine u svim dobnim skupinama od nastupanja pandemije, a pogoršanje mentalnog zdravlja pripisuje se prekidima u pristupu uslugama mentalnog zdravlja, povećanom radnom opterećenju i krizi tržišta rada koji su nerazmjerno utjecali na mlade; budući da je poznato da su javne usluge mentalnog zdravlja i medicine rada su nedovoljno financirane; budući da stres povezan s radom može biti posljedica nekoliko čimbenika kao što je pritisak povezan s vremenskim okvirima, dugo i promjenjivo radno vrijeme te loša komunikacija i suradnja unutar organizacije; budući da postoji snažna povezanost između migrena i jakih glavobolja te depresije i anksioznosti, među ostalim komorbidnim psihijatrijskim poremećajima, koja ima snažan popratni učinak na obavljanje rada i izostanak zaposlenika; budući da klinička i primijenjena istraživanja u području prevencije, dijagnostike i liječenja mentalnih zdravstvenih stanja isto tako ne primaju dostatna financijska sredstva; budući da su problemi s mentalnim zdravljem trenutačno vodeći uzrok globalnog morbiditeta, uz samoubojstvo kao drugi najveći uzrok smrti mladih u Europi; budući da prevencija, informiranje, aktivnosti za dobrobit i promicanje mentalnog zdravlja te zdrave kulture na radu mogu dovesti do pozitivnih ishoda za poboljšanje zdravlja zaposlenika (19);

J.

budući da problemi na radnom mjestu koji utječu na mentalno zdravlje uključuju sindrom izgaranja na poslu, sindrom zasićenja, stres, uznemiravanje, nasilje, stigmatizacija, diskriminacija i ograničene mogućnosti rasta ili promicanja, koji bi mogli biti dodatno pogoršani putem interneta; budući da je WHO prošle godine otkrio da više od 300 milijuna ljudi diljem svijeta patilo od mentalnih poremećaja povezanih s radom kao što su sindrom izgaranja na poslu, anksioznost, depresija ili posttraumatski stres, što je povezano s činjenicom da jedan od četiri europska radnika osjeća da rad ima negativan utjecaj na njihovo zdravlje (20); budući da negativno radno okruženje može dovesti do problema s fizičkim i mentalnim zdravljem, korištenja štetnih tvari ili alkohola, izostajanja s posla i gubitka produktivnosti;

K.

budući da su troškovi lošeg mentalnog zdravlja procijenjeni na više od 4 % BDP-a u svim državama članicama EU-a u 2015.; budući da je trošak depresije povezane s radom jedan od glavnih uzroka invalidnosti i depresije te se procjenjuje na 620 milijardi EUR godišnje, što dovodi do gubitka gospodarske proizvodnje u iznosu od 240 milijardi EUR (21); budući da procijenjeni trošak svih glavobolja u EU-u iznosi više od 110 milijardi EUR svake godine, od čega se otprilike 50 milijardi EUR pripisuje migrenama; budući da su proračuni povezani s prevencijom u svim državama članicama EU-a i dalje niskih 3 % ukupnih rashoda za zdravstvo;

L.

budući da su u okviru propisa EU-a o zdravlju i sigurnosti na radnom mjestu (22) poslodavci dužni zaštititi zdravlje i sigurnost radnika u svim aspektima njihovog rada; budući da su poslodavci i dalje odgovorni za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu u kontekstu rada na daljinu; budući da sindikati i tijela nadležna za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu imaju ključnu ulogu u zaštiti temeljnih ljudskih prava na sigurno i zaštićeno radno mjesto, uključujući tijekom rada na daljinu;

M.

budući da su stabilno zaposlenje, zdravlje (uključujući mentalno zdravlje), uvjeti za potpuni razvoj te osjećaj utjecaja i uključenja za mlade osnovni preduvjeti za izlazak iz krize, jačanje društava i obnovu gospodarstva;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.