EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 16.9.2022.

COM(2022) 463 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

o primjeni Uredbe (EZ) br. 850/2004 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima

{SWD(2022) 291 final}

Sadržaj

Sadržaj        

1.    Uvod    

2.    Mjere upravljanja i kontrole    

2.1.    Pregled    

2.2.    Proizvodnja, stavljanje na tržište, upotreba i provedba    

2.3.    Zalihe    

2.4.    Gospodarenje otpadom i skladištenje    

3.    Ispuštanje u okoliš i koncentracije u okolišu    

4.    Aktivnosti za promicanje razmjene znanja    

5.    Zaključci    

Tablice

Tablica 1.: Smanjenje emisija polikloriranih bifenila (PCB-a) na temelju podataka dostavljenih u skladu s UNECE-ovim Protokolom o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (negativni postotak označava povećanje)    

Slike

Slika 1.: Sažetak glavnih izvora za tvari koje podliježu odredbama o ograničenju ispuštanja (Prilog III.) na temelju podataka UNECE-a za razdoblje 2013.–2015. (emisije u zrak)    

Slika 2.: EMEP-ove karte praćenja za Europu. Na karti „a” prikazane su koncentracije u zraku 1990., a na karti „b” koncentracije u zraku 2014.    

Slika 3.: EMEP-ove karte praćenja za Europu. Na karti „a” prikazane su koncentracije u zraku 1990., a na karti „b” koncentracije u zraku 2014.    

1.1.    Uvod

Postojane organske onečišćujuće tvari su kemikalije koje uzrokuju zabrinutost na svjetskoj razini zbog svojih postojanih, bioakumulativnih i toksičnih (PBT) karakteristika i zbog toga što se mogu prenositi na velike udaljenosti pa dolazi do njihova taloženja i nakupljanja daleko od mjesta proizvodnje i upotrebe. Postoje dva međunarodna ugovora kojima se nastoji riješiti problem postojanih organskih onečišćujućih tvari radi zaštite ljudskog zdravlja i okoliša od njihova nepoželjnog učinka, i to ukidanjem ili smanjenjem njihove proizvodnje, upotrebe i ispuštanja u okoliš. Protokol iz Aarhusa o postojanim organskim onečišćujućim tvarima donesen je 1998. kao dio Konvencije UNECE-a o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (CLRTAP), a Stockholmska konvencija o postojanim organskim onečišćujućim tvarima („Konvencija”) donesena je 2001., a stupila je na snagu 2004.

Europska unija („Unija”) je stranka Protokola iz Aarhusa i Konvencije te je donijela Uredbu (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i izmjeni Direktive 79/117/EEZ (Uredba o postojanim organskim onečišćujućim tvarima) u svrhu provedbe Konvencije. Uredba (EZ) br. 850/2004 stavljena je izvan snage te je zamijenjena Uredbom (EU) 2019/1021 o postojanim organskim onečišćujućim tvarima 15. srpnja 2019. (datum stupanja na snagu uredbe (EU) 2019/1021).

Treba napomenuti da je člankom 12. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 850/2004 za Komisiju uvedena posebna obveza izvješćivanja, koja više ne postoji jer u Uredbi (EU) 2019/1021 ne postoji odgovarajuća odredba. Međutim, Komisija ipak smatra primjerenim donijeti izvješće koje obuhvaća razdoblje 2013.–2015. na temelju izvješća država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 850/2004 jer takvo izvješće doprinosi ostvarivanju ciljeva Uredbe (EU) 2019/1021 u pogledu praćenja napretka u prekidanju uporabe i ispuštanja postojanih organskih onečišćujućih tvari.

Uredba o postojanim organskim onečišćujućim tvarima redovito se ažurirala kako bi se izmjene Konvencije i Protokola (uglavnom dodavanjem novih tvari u odgovarajuće priloge) unijele u zakonodavstvo Unije te sadržava konkretne obveze za subjekte u svim državama članicama EU-a. Te obveze uključuju pojedinosti u pogledu proizvodnje, stavljanja na tržište i uporabe navedenih postojanih organskih onečišćujućih tvari obuhvaćenih trima prilozima (Prilog I. – zabranjene, Prilog II. – ograničene, Prilog III. – nenamjerno ispuštene tvari). Uredba obuhvaća i upravljanje zalihama tih tvari, njihovo ispuštanje u okoliš i praćenje koncentracija u okolišu, a sadržava i odredbe o gospodarenju otpadom. Prema Uredbi o postojanim organskim onečišćujućim tvarima države članice moraju i izraditi nacionalne planove provedbe i akcijske planove za utvrđivanje i upravljanje izvorima postojanih organskih onečišćujućih tvari unutar svojih državnih područja.

Zahtjevi u pogledu izvješćivanja za države članice i Europsku komisiju prema Uredbi (EZ) br. 850/2004 opisani su u članku 12. Države članice bile su dužne podnositi godišnja izvješća o statističkim podacima o proizvodnji i stavljanju na tržište tvari iz Priloga I. i Priloga II. Uz to, svake tri godine morale su Komisiji podnositi izvješće o provedbi odredaba iz Uredbe o postojanim organskim onečišćujućim tvarima. Komisija je imala obvezu da svake tri godine sastavi objedinjeno izvješće sa sažetkom informacija koje su dostavile države članice te popratnih informacija dobivenih putem europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR) i inventara emisija CORINAIR u okviru EMEP-a (zajedničkog programa praćenja i procjene dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi). Osim toga, Komisija je bila dužna sažetak tog izvješća dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću.

Dosad su objavljena tri objedinjena izvješća, kojima su obuhvaćene aktivnosti Unije i njezinih država članica u skladu s Uredbom (EZ) br. 850/2004. Prvim objedinjenim izvješćem obuhvaćeno je razdoblje od 2004., kad je Uredba o postojanim organskim onečišćujućim tvarima stupila na snagu, do 2006., a objavljeno je 2009. Drugim objedinjenim izvješćem, objavljenim 2011., obuhvaćeno je razdoblje od 2007. do 2009. Trećim objedinjenim izvješćem, objavljenim 2021., obuhvaćeno je razdoblje od 2010. do 2013. Četvrto objedinjeno izvješće Unije obuhvaća razdoblje od 2013. do 2015., a u ovom se sažetku želi dati skraćena verzija glavnog izvješća s ključnim nalazima. Za daljnju detaljnu analizu predstavljenih zaključaka valja pogledati cjelovito izvješće.

2.2.    Mjere upravljanja i kontrole

2.1.2.1.    Pregled

Upravljanje postojanim organskim onečišćujućim tvarima obuhvaća više elemenata životnog ciklusa tvari. Uključeni su proizvodnja, stavljanje na tržište i upotreba kemikalija, kao i zalihe zastarjele robe, problemi povezani s gospodarenjem otpadom i provedba same Uredbe.

2.2.2.2.    Proizvodnja, stavljanje na tržište, upotreba i provedba

Informacije koje su države članice dostavile o proizvodnji i stavljanju na tržište tvari navedenih u prilozima I. i II. pokazuju da se u razdoblju od 2013. do 2015. proizvodila samo jedna postojana organska onečišćujuća tvar – perfluorooktan sulfonska kiselina (PFOS), ali treba istaknuti da su za PFOS postojala izuzeća (uglavnom se upotrebljavao kao sredstvo za sprečavanje orošavanja pri kromiranju metala). Osim toga, u skladu s izuzećima uvozile su se dvije tvari iz priloga I. i II.: heksabromociklododekan (HBCDD) i kratkolančani klorirani parafini (SCCP-i).

Na temelju dostavljenih informacija može se primijetiti sljedeće:

·o uvozu HBCDD-a izvijestile su dvije države članice (DK i FI). Danska je izvijestila o uvozu samo za 2014., u količini od 1,4 tone, dok je Finska navela da se ta tvar uvozila, ali se uvezene količine smanjuju,

·o uvozu SCCP-a izvijestile su Danska (15 tona 2013. i 5 tona 2014.) i Švedska (2,8 tona godišnje),

·PFOS se unutar Unije proizvodio samo u jednoj državi članici, Njemačkoj. Proizvodnja se smanjila s 9 tona godišnje 2013. na 2,4 tone 2015. Oko 50 % proizvedenog PFOS-a izvezeno je ili otpremljeno u države članice EU-a (uglavnom BE, DK, NL, AT, FI i SE). Preostala količina proizvedenog PFOS-a upotrijebljena je u Njemačkoj, uglavnom kao sredstvo za sprečavanje orošavanja pri kromiranju metala.

Mali je broj država članica iskoristio i odredbe iz članka 4. o upotrebi postojanih organskih onečišćujućih tvari u području istraživanja ili analize. Pet država članica (BE, ES, FR, AT i PL) navelo je da su se male količine postojanih organskih onečišćujućih tvari izvozile za potrebe istraživanja ili analize. Taj se izvoz uglavnom odvijao prema afričkim i azijskim zemljama te je obuhvaćao pesticidne postojane organske onečišćujuće tvari i poliklorirane bifenile (PCB).

Četiri države članice (BE, BG, NL i SE) pokrenule su provedbene postupke zbog nezakonite prodaje postojanih organskih onečišćujućih tvari unutar EU-a. Osim toga, Španjolska je izvijestila o nizu dugotrajnih pravnih postupaka (koji su započeli 1989.) u pogledu onečišćenja tla lindanom.

Pojedinosti o provedbenim postupcima uključuju sljedeće:

·Belgija je izvijestila o provedbenim postupcima pokrenutima 2013. jer je u pirotehničkim sredstvima otkriven heksaklorobenzen (HCB). Osim toga, u nasumičnim uzorcima božićnih lampica otkriveni su SCCP-i, ali u tom slučaju nisu pokrenuti provedbeni postupci,

·Bugarska je navela da su pokrenuti provedbeni postupci, no nije dostavila dodatne pojedinosti,

·Nizozemska je navela da su 2012. pokrenuti provedbeni postupci protiv dvaju poduzeća zbog PFOS-a u vatrogasnoj pjeni u koncentracijama koje su premašivale ograničenja koja su Uredbom utvrđena za tvari ili smjese 1 . Pokrenute su i provedbene aktivnosti jer je u pirotehničkim sredstvima otkriven HCB,

·Švedska je navela da su 2013. pokrenuti provedbeni postupci zbog prisutnosti SCCP-a u igračkama. Nadalje, 2014. i 2015. otkriveni su HCB i SCCP-i u nizu predmeta za kućanstvo koji su se uvozili u Uniju.

2.3.2.3.    Zalihe

Zalihe postojanih organskih onečišćujućih tvari o kojima se izvijestilo za razdoblje od 2013. do 2015. obično su se odnosile na tri vrste robe: poliklorirane bifenile (PCB) ili dielektričnu opremu kontaminiranu PCB-ima, zastarjele pesticide te preostale zalihe tvari, smjesa ili proizvoda koji sadržavaju postojane organske onečišćujuće tvari koje su nedavno dodane u Konvenciju i Uredbu. Mnoge države članice već su poduzele važne mjere kako bi utvrdile i uklonile iz upotrebe opremu koja sadržava PCB-e.

U anketi provedenoj 2017. države članice procijenile su količinu preostalih zaliha PCB-a koji su se upotrebljavali 2015. u odnosu na vrijednosti iz 1990. Odgovore je dalo 13 država članica, a procjene su iznosile od 0,3 % do 49 %. Jedanaest država članica (BE, CZ, DK, DE, IE, LT, NL, PT, FI, SE i UK) procijenilo je da su preostale zalihe 2015. bile manje od 10 % u odnosu na količine 1990. i navelo da intenzivno rade na potpunom uklanjanju i uništavanju tih zaliha. Preostale dvije države članice (HR i RO) navele su da preostale zalihe iznose 30 % odnosno 49 % u odnosu na količine iz 1990.

Kad je riječ o zastarjelim pesticidnim postojanim organskim onečišćujućim tvarima, nekoliko država članica izvijestilo je da nikad nisu proizvodile ili upotrebljavale te tvari ili su ih rano počele ukidati pa do 2013. u tim državama zalihe više nisu postojale.

Za zalihe tvari, smjesa ili proizvoda koji sadržavaju postojane organske onečišćujuće tvari dodane u Uredbu nakon 2009., primarne zalihe odnose se na PFOS. Četiri države članice (DE, ES, LU i UK) izvijestile su o postojećim zalihama PFOS-a, koje se prvenstveno odnose na vatrogasnu pjenu i koje su predmet daljnjeg upravljanja.

2.4.2.4.    Gospodarenje otpadom i skladištenje

Iako mnoge države članice provode programe prikupljanja i uništavanja zastarjelih pesticida, istaknule su problem onečišćenog tla, posebno onog u blizini mjesta nekadašnje proizvodnje tih tvari. Podaci koje su dostavile Nizozemska i Finska ukazuju na potencijalno velik broj lokacija koje bi mogle biti onečišćene, dok je Španjolska navela i tlo onečišćeno zbog nekadašnje proizvodnje lindana i otpadnih nusproizvoda heksaklorocikloheksana. Uobičajene mjere sanacije uključuju iskapanje, čime nastaju velike količine onečišćenog tla koje treba tretirati kao opasan otpad.

3.3.    Ispuštanje u okoliš i koncentracije u okolišu

Prema članku 6. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 850/2004 države članice morale su u roku od dvije godine od stupanja te uredbe na snagu izraditi inventare emisija u zrak, zemlju i vodu za tvari navedene u Prilogu III. toj uredbi. Inventari emisija važan su resurs iz kojeg oblikovatelji politika dobivaju informacije tijekom izrade nacionalnih provedbenih planova. Posebno su korisni u utvrđivanju glavnih izvora na koje treba usmjeriti mjere za smanjenje emisija, kao i područja nesigurnosti za koje su potrebna daljnja istraživanja da bi se okarakterizirao izvor.

Dvadeset i jedna država članica (od 28) u svojim je izvješćima dostavila podatke o procjeni emisija. Razlikovala se potpunost podataka, uključujući procjene samo za zrak (14 država članica), procjene emisija u zrak i vodu (tri države članice) te procjene emisija u zrak, vodu i tlo (četiri države članice). Te razlike upućuju na velike nedostatke u dostavljenom raspoloživom skupu podataka. Kako bi se dobila potpunija slika, upotrijebljeni su i podaci iz EMEP-ove baze podataka o emisijama (WebDab) 2 . Ta baza podataka sadržava prijavljene podatke o emisijama za razdoblje od 2013. do 2015., uključujući informacije o podacima dostavljenima UNECE-u na temelju Protokola iz Aarhusa (emisije u zrak). Napravljena je i usporedba s podacima s internetske stranice E-PRTR-a i podacima o praćenju okoliša iz programa EMEP MSC-E te Programa za praćenje i procjenu Arktika (AMAP) kako bi se potvrdili trendovi emisija.

Od 28 država članica, njih 27 procijenilo je emisije dioksina i furana, PCB-a i HCB-a te o njima podnijelo izvješće. Svih je 28 država članica podnijelo izvješće o procjenama emisija policikličkih aromatskih ugljikovodika. Važno je napomenuti da podaci UNECE-a obuhvaćaju samo emisije u zrak i da su u izvješćima iz članka 12. uvelike prevladavale emisije u zrak. Procjene emisija u vodu i tlo dostavilo je mnogo manje država članica (sedam od 28).

Na temelju podataka UNECE-a koji obuhvaćaju tvari iz Priloga III. 3 sastavljen je sažetak glavnih izvora emisija za svaku postojanu organsku onečišćujuću tvar za emisije u zrak, kako je prikazano na slici 1.

Dioksini i furani

Dioksini i furani ne proizvode se komercijalno i obično su povezani s nepotpunim postupcima izgaranja, primjerice otvorenim izgaranjem, ili s metalurgijom. Glavni izvor emisija koji je utvrđen za Uniju na slici 1. bio je sektor proizvodnje energije (uključujući rad rafinerija nafte), iz kojeg je potjecalo 27 % svih emisija. To je tek nešto (proporcionalno) više od upotrebe krutih goriva u kućanstvima, iz kojeg je potjecalo 23 % svih emisija. Iako se u sektoru proizvodnje električne energije troše velike količine krutih fosilnih goriva, zbog visoke radne temperature i napredne razine smanjenja koja se zahtijeva u okviru Unijine politike o industrijskim emisijama, emisije po toni ugljena mnogo su niže od emisija koje nastaju u kućanstvima. Osim upotrebe krutih goriva u kućanstvima, drugi veliki izvori emisija bili su spaljivanje otpada (energija iz otpada) (19 %), druga izgaranja fosilnih goriva u industriji (10 %) i proizvodnja metala (9 %). To se može potkrijepiti usporedbom s podacima iz E-PRTR-a, koja pokazuje da se 82 % emisija iz točkastog izvora povezuje s elektranama i dodatnih 10 % s objektima za proizvodnju metala.

U slučajevima kad su države članice dostavile procjene za vektore osim zraka postojao je konsenzus da se emisije u zrak uglavnom podudaraju s emisijama koje se odnose na ostatke 4 . Smanjenje emisija u zrak i oblikovanje postupka poboljšani su od donošenja Direktive o spaljivanju otpada (2000/76/EZ) 5 , a emisije dioksina i furana ispuštene u zrak iz industrije znatno su se smanjile u razdoblju od 1990. do 2015.

Slika 1.: Sažetak glavnih izvora za tvari koje podliježu odredbama o ograničenju ispuštanja (Prilog III.) na temelju podataka UNECE-a za razdoblje 2013.–2015. (emisije u zrak)

Dioksini i furani

Poliklorirani bifenili

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH-ovi)

Heksaklorobenzen (HCB)

Međutim, time dolazi do stvaranja ostataka zbog kontrole onečišćenja zraka, koji se ponekad nazivaju i lebdećim pepelom, a mogu biti znatno kontaminirani onečišćujućim tvarima kao što su dioksini i furani. Podatke treba pažljivo tumačiti jer su emisije u zrak, tlo i vodu izravno ispuštanje koje se nekontrolirano gubi u okolišu, dok se „ostaci” odnose na onečišćeni stvoreni kruti otpad, koji se obično zbrinjava na kontroliran način i ne mora nužno značiti da će sasvim ući u okoliš.

Poliklorirani bifenili (PCB-i)

PCB-i su se komercijalno upotrebljavali u razne svrhe, posebno za proizvodnju dielektrične opreme. Zbog visoke kemijske stabilnosti i postojanosti idealni su za prijenos topline za tu primjenu. Mogu se proizvesti i nenamjerno, posebno izgaranjem. Na slici 1. vidi se da je glavni izvor emisija bila dielektrična oprema, iz koje je potjecalo 52 % svih emisija u zrak. To je mnogo veći udio (za 32 %) od onog o kojem se izvijestilo u prethodnom razdoblju izvješćivanja (2010.–2012.).

Detaljnije ispitivanje vremenskih i sektorskih kretanja emisija PCB-a, o kojima se izvješćuje putem EMEP-ove baze podataka WebDab, upućuje na to da je 2000. među najvećim izvorima emisija PCB-a u Europi bila proizvodnja željeza i čelika (2 285 kg, odnosno 33 % ukupnih emisija). Ukupni i postotni doprinos tog izvora otad su se znatno smanjili te su 2015. iznosili 428 kg, odnosno 12 %. To upućuje na to da su se u proteklih 20 godina emisije PCB-a iz industrijskih izvora smanjile zahvaljujući uvođenju učinkovitijih postupaka izgaranja i smanjenju emisija, dok su se emisije iz električne opreme i otpada smanjivale mnogo sporije, što je dovelo do povećanja relativnog doprinosa tog izvora ukupnoj količini emisija u Uniji.

Drugi važni izvori emisija PCB-a u zrak u predmetnom razdoblju izvješćivanja uključuju izgaranje goriva u kućanstvima (osobito krutih goriva kao što su ugljen i otpadno drvo) (15 %) te proizvodnju metala (13 %). U tablici 1. daje se sažetak emisija o kojima se izvijestilo 2015.

Na slici 2. prikazane su karte dostupnih podataka o praćenju okoliša iz EMEP-a/MSC-E-a 1990. i 2014., kao sredstvo za usporedbu s procjenama iz inventara. Podaci EMEP-a za Europu na slici 2. i AMAP-ovo praćenje Arktika ukazuju na očito smanjenje okolnih atmosferskih koncentracija i emisija od 1990.

Dostupni su ograničeni podaci o emisijama PCB-a za vektore osim zraka. Na temelju izvješća iz članka 12. koja je dostavilo osam država članica (BE, CZ, IE, ES, FR, NL, SE i UK) i u kojima su navedene procjene za ostale vektore, nije bio vidljiv jasan obrazac. Države članice u različitoj su mjeri istaknule važnost vode, tla i ostataka otpada.

Policiklički aromatski ugljikovodici (PAH-ovi)

Policiklički aromatski ugljikovodici su skupina kemikalija koje mogu prirodno nastati u okolišu izgaranjem vegetacije pri, na primjer, šumskim požarima, ali koje imaju i antropogene izvore, posebno povezane s izgaranjem fosilnih goriva. Podaci prikazani na slici 1. pokazuju da je dominantan izvor emisija policikličkih aromatskih ugljikovodika bila upotreba goriva u kućanstvima, osobito ugljena, iz koje je potjecalo 77 % svih emisija u razdoblju 2013.–2015.

Ostali veliki izvori emisija policikličkih aromatskih ugljikovodika u zrak bili su proizvodnja željeza i čelika (uključujući upotrebu fosilnih goriva) (7 %), prirodni požari (3 %) i drugi oblici izgaranja fosilnih goriva, uključujući cestovni promet, iz kojeg je potjecalo 1 % ukupnih emisija u zrak. Procjenjuje se da su se prosječne godišnje emisije od 1990. do 2015. smanjile za više od 90 % (na temelju podataka iz EMEP-a). To je smanjenje uglavnom slično onom za dioksine, furane i PCB-e, iako je u manjem broju država članica od 1990. zabilježeno povećanje emisija. Podaci o praćenju iz EMEP-a pokazuju smanjenje koncentracije policikličkih aromatskih ugljikovodika u zraku za 40 % od 1990. do 2015., dok je smanjenje za PCB-e bilo 60 %, a za dioksine i furane 85 %.

Tablica 1.: Smanjenje emisija polikloriranih bifenila (PCB-a) na temelju podataka dostavljenih u skladu s UNECE-ovim Protokolom o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (negativni postotak označava povećanje)

Dostupni su samo ograničeni podaci za policikličke aromatske ugljikovodike za vektore osim zraka. Međutim, na temelju podataka četiriju država članica koje su ih dostavile (CZ, ES, NL i UK), voda i ostaci također su važni vektori emisija za policikličke aromatske ugljikovodike. Usporedba s E-PRTR-om pokazala je da su glavni izvor emisija policikličkih aromatskih ugljikovodika u vodu procesi u rafinerijama nafte, a otpad od izgaranja, metalurški otpad i otpad iz automehaničarskih radionica važni su izvori ostataka.

Klorobenzeni (heksaklorobenzen i pentaklorobenzen)

Heksaklorobenzen (HCB) je 2004. određen kao tvar iz Priloga III., a pentaklorobenzen (PeCB) je 2010. nakon dodavanja u Stockholmsku konvenciju dodan u priloge I. i III. Uredbi. I HCB i PeCB prethodno su se komercijalno upotrebljavali kao pesticidi, ali nastaju i kao nusproizvod drugih industrijskih procesa, posebno proizvodnje klororganskih otapala. PeCB se upotrebljavao i za smanjenje viskoznosti PCB-a u dielektričnoj opremi. I HCB i PeCB mogu nastati tijekom izgaranja krutih fosilnih goriva, otpadnih ulja i otpadnog materijala.

Procjene za PeCB vrlo su ograničene jer ih je dostavilo samo pet država članica (CZ, ES, NL, AT i UK). Dostavljene procjene variraju od manje od 0,01 kg do 50 kg, što ponovno pokazuje velike razlike među državama članicama.

Dostavljeni podaci o emisijama HCB-a u zrak prikazani na slici 1. pokazuju da je metalurgija najveći izvor emisija u zrak (33 %). Međutim, osim proizvodnje metala, izgaranje fosilnih goriva (osobito ugljena) dominira u velikoj mjeri, pri čemu industrijsko izgaranje fosilnih goriva (25 %), izgaranje u kućanstvu (18 %), elektrane (12 %) i izgaranje goriva u poljoprivredi (1 %) zajedno čine više od polovine svih emisija u zrak (56 % svih emisija).

Slika 2.: EMEP-ove karte praćenja za Europu. Na karti „a” prikazane su koncentracije u zraku 1990., a na karti „b” koncentracije u zraku 2014.

Dioksini i furani                Poliklorirani bifenili

Slika 3.: EMEP-ove karte praćenja za Europu. Na karti „a” prikazane su koncentracije u zraku 1990., a na karti „b” koncentracije u zraku 2014.

Poliaromatski ugljikovodici             Heksaklorobenzen

EMEP-ovo praćenje pokazalo je znatno smanjenje koncentracije HCB-a u zraku: od 1990. do 2015. smanjila se za 85 %. Međutim, AMAP-ovo praćenje arktičkog zraka pokazalo je drukčiju sliku, s vrlo malim smanjenjem koncentracije HCB-a u zraku iznad arktičkog područja.

Dostupni su vrlo ograničeni podaci za procjene emisija za vektore osim zraka jer je samo osam država članica (BE, CZ, IE, ES, FR, NL, SE i UK) navelo te informacije u svojim izvješćima o HCB-u na temelju članka 12. Osim toga, Češka, Španjolska, Austrija i Ujedinjena Kraljevina procijenile su emisije PeCB-a za druge vektore. Prema tim podacima, voda i ostaci drugi su najvažniji vektori emisija nakon zraka za HCB, pri čemu su voda i tlo iznimno važni za PeCB.

4.4.    Aktivnosti za promicanje razmjene znanja

Osamnaest država članica (BE, BG, CY, CZ, DK, DE, EE, IE, LV, LU, NL, AT, PL, PT, RO, SI, SE i UK) dostavilo je cjelovita trogodišnja izvješća u okviru izvješćivanja na temelju članka 12. Četiri države članice (EL, IT, HU, MT) nisu dostavile ni godišnje ni trogodišnje izvješće. Stoga je teško komentirati aktivnosti određenih država članica u vezi s razmjenom znanja te uključivanjem i informiranjem javnosti.

U dostupnim izvješćima navedeno je da su uspostavljeni sustavi za razmjenu znanja i širenje informacija. Devet država članica (BG, CZ, DE, FR, NL, PL, SI, RO i UK) spomenulo je da su iskoristile svoje mreže za razmjenu znanja kako bi s dionicima u potpunosti surađivale u izradi nacionalnih provedbenih planova i tako osigurale uključenost industrije, akademske zajednice, nevladinih organizacija i šire javnosti, koji su imali priliku iznijeti svoje mišljenje o dosadašnjem radu.

Petnaest država članica (BE, CZ, DK, DE, IE, ES, FR, LV, LU, NL, PL, SI, SK, FI i SE) pružilo je i financijsku ili tehničku potporu u razdoblju od 2013. do 2015. To se uglavnom provodilo u okviru organiziranih programa kao što je Globalni fond za okoliš (GEF) ili strateški pristup međunarodnom upravljanju kemikalijama (SAICM).

Uz potporu globalnim planovima mnoge su države članice komentirale i provedene nacionalne inicijative koje su uključivale:

§organiziranje radionica i konferencija za međunarodne stručnjake,

§financiranje istraživačkih programa za rad na otpadnim postojanim organskim onečišćujućim tvarima u Africi,

§financiranje istraživačkih programa za praćenje Arktika,

§bilateralnu komunikaciju i produbljivanje znanja u suradnji sa zemljama izvan EU-a, te

§istraživačke programe o prisutnosti postojanih organskih onečišćujućih tvari u državama bivšeg Sovjetskog Saveza.

Države članice komentirale su i rad na informiranju i uključivanju šire javnosti. Aktivnosti za informiranje o problemima povezanima s postojanim organskim onečišćujućim tvarima provodile su se u okviru brojnih inicijativa kao što su:

§priprema informacija koje će se podijeliti sa širom javnošću,

§radionice i seminari za organizacije dionika,

§informativne kampanje i upitnici putem kojih je šira javnost mogla dati povratne informacije.

5.5.    Zaključci

Četvrtim objedinjenim izvješćem obuhvaćeni su svi aspekti koji su potrebni na temelju Uredbe o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i njezine provedbe na razini Unije i država članica. Ovaj kratki odjeljak sadržava neke zaključke o obavljenom radu i napretku postignutome u uklanjanju postojanih organskih onečišćujućih tvari u Uniji.

Proizvodnja, stavljanje na tržište i upotreba kemikalija

Proizvodnja postojanih organskih onečišćujućih tvari bila je ograničena samo na PFOS te se obujam proizvodnje PFOS-a u razdoblju od 2013. do 2015. naglo smanjio (s 9 tona na 2,4 tone godišnje). Osim toga, mali broj država članica i dalje je uvozio HBCDD i SCCP-e. Neke države članice iskoristile su odstupanja za uvoz/izvoz postojanih organskih onečišćujućih tvari za potrebe istraživanja ili analize.

Provedbenim postupcima u trima su državama članicama utvrđeni mogući problemi s HCB-om u pirotehničkim sredstvima, povezani s uvozom pirotehničkih sredstava. To se ponajprije odnosilo na pirotehnička sredstva proizvedena u Aziji, posebno Kini. U ostalim slučajevima provedbe otkriveni su mogući problemi s SCCP-ima u igračkama i drugim proizvodima (osobito božićnim lampicama). Otkriven je i PFOS u preostalim zalihama vatrogasne pjene koje su se koristile.

Gospodarenje otpadom i onečišćene lokacije

Većina država članica postigla je dobar napredak u pogledu potpunog uklanjanja i uništavanja PCB-a iz dielektrične opreme. Od 13 država članica njih 11 procijenilo je da su preostale zalihe manje od 10 % količina iz 1990. Preostale dvije države članice navele su da bi mogle postojati veće zalihe (30 % odnosno 49 % u odnosu na količine iz 1990.).

Većina država članica raspolagala je mehanizmima za utvrđivanje, prikupljanje i uništavanje zastarjelih pesticida koji bi mogli sadržavati postojane organske onečišćujuće tvari. Nisu prijavljene zalihe zastarjelih pesticida. Međutim, četiri države članice utvrdile su zalihe PFOS-a (uglavnom povezane s vatrogasnom pjenom), kojima se upravlja na odgovarajući način, s ciljem konačnog uništenja.

Neke su države članice istaknule i poteškoće povezane s onečišćenim tlom i postojanim organskim onečišćujućim tvarima; u tim je slučajevima potrebno aktivno upravljanje mnogo godina nakon prvotnog onečišćenja.

Ispuštanje u okoliš i koncentracije u okolišu

Podaci o emisijama tvari iz Priloga III. pokazuju veliko smanjenje od 1990., pri čemu podaci o praćenju koncentracija u okolišnom zraku (vidjeti sliku 3.) pokazuju očito poboljšanje.

Glavni izvori emisija postojanih organskih onečišćujućih tvari razlikuju se ovisno o tvari, ali im je zajednički veliki izvor izgaranje krutih goriva i otpada (u industrijskom okruženju i u kućanstvima), a značajna je i proizvodnja metala. Za određene postojane organske onečišćujuće tvari važan je uži skup izvora, npr. curenje iz dielektrične opreme važno je za PCB-e.

Podaci o emisijama lako su dostupni za emisije u zrak, dok su podaci za druge vektore mnogo ograničeniji. Konkretno, podatke o procjenama emisija u vodu dostavilo je samo sedam država članica, a u tlo samo četiri, pri čemu nisu vidljivi jasni trendovi koji bi omogućili komparativnu analizu. Osim toga, temeljne podatke koji se upotrebljavaju u takvim izvješćima trebalo bi podnositi u usklađenom formatu kako bi se lako uvrstili u IPCHeM.

Razmjena znanja te financijska i tehnička pomoć

Samo je 18 od 28 država članica dostavilo potpuna izvješća koja su potrebna da bi se u potpunosti analizirala ova specifična tema. Međutim, sve države članice koje su dostavile ta izvješća uspostavile su komunikacijske mreže za postojane organske onečišćujuće tvari kako bi se olakšala komunikacija oblikovatelja politika, industrije, akademske zajednice i šire javnosti. Većina je država članica u okviru stalnog razvoja nacionalnih provedbenih planova uspostavila sustave za angažman javnosti.

Unija i države članice pružile su znatnu potporu za rad u okviru Konvencije, i to plaćanjem obveznog doprinosa kao stranke te putem doprinosa za posebni dobrovoljni fond. Petnaest država članica navelo je da su financijski ili tehnički poduprle međunarodni rad u području postojanih organskih onečišćujućih tvari, pri čemu su financijska sredstva za Globalni fond za okoliš bila glavni posrednik u pružanju te potpore.

(1)

U dijelu A Priloga I. Uredbi o postojanim organskim onečišćujućim tvarima utvrđen je kritični prag za PFOS (koji se ne smije premašiti) od 10 mg/kg kad se nalazi u tvarima ili smjesama. Nadalje, za proizvode ili njihove dijelove maseni udio PFOS-a mora biti manji od 0,1 %.

(2)

http://www.ceip.at/

(3)

Napominje se da u vrijeme pisanja ovog izvješća u EMEP-ovoj bazi podataka WebDab nisu bile dostupne procjene emisija pentaklorobenzena u zrak.

(4)

Prema Stockholmskoj konvenciji pretpostavlja se da su „ostaci” otpad onečišćen postojanim organskim onečišćujućim tvarima koji se zbrinjava na kontroliran način, za razliku od izravnog nekontroliranog ispuštanja materijala u tlo.

(5)

Direktiva o spaljivanju otpada kasnije je zamijenjena Direktivom o industrijskim emisijama. Međutim, donošenje Direktive o spaljivanju otpada izravno je pridonijelo znatnim poboljšanjima u pogledu kontrole postupka i smanjenja emisija iz postrojenja za spaljivanje.