EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 23.3.2022.

COM(2022) 138 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, EUROPSKOM VIJEĆU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Sigurnost opskrbe i osiguravanje priuštivih cijena energije:
opcije za neposredne mjere i priprema za sljedeću zimu

UVOD

Tijekom posljednjih 12 mjeseci maloprodajne cijene prirodnog plina i električne energije porasle su za 65 % odnosno 30 %. Ruska invazija na Ukrajinu pogoršala je već postojeću tešku situaciju s opskrbom i povećala nestabilnost cijena. Visoke cijene utječu na rast inflacije i štete europskom gospodarstvu i njegovu oporavku od krize uzrokovane bolešću COVID-19.

Komisija je u listopadu 2021. u okviru odgovora na tu iznimnu situaciju donijela paket mjera za djelovanje i potporu 1 kako bi ublažila posljedice za potrošače i poduzeća na razini EU-a i država članica. Ciljane mjere potpore za smanjivanje troškova energije potrošačima, kućanstvima i industriji pridonijele su smanjivanju pritiska.

Komisija je u Komunikaciji o REPowerEU-u 2 8. ožujka 2022. dala smjernice državama članicama kako da ublaže utjecaj povećanih cijena električne energije na kućanstva i poduzeća te kako da iskoriste visoke profite nekih proizvođača električne energije za financiranje tih mjera. Komisija će u cilju uspostavljanja održivijeg energetskog sustava u svibnju predložiti plan čijom će provedbom Europa postupno prestati ovisiti o fosilnim gorivima iz Rusije i kojim će se ujedno povećati otpornost energetskog sustava EU-a.

Čelnici EU-a dogovorili su se na sastanku 10. i 11. ožujka 2022. u Versaillesu 3 da će što brže postupno ukinuti ovisnost EU-a o uvozu ruskog plina, nafte i ugljena te su pozvali Komisiju da do kraja ožujka predstavi plan za sigurnost opskrbe i osiguravanje priuštivih cijena energije tijekom sljedeće zimske sezone. Čelnici EU-a istovremeno su se obvezali da će hitno razmotriti konkretne opcije za rješavanje problema koji povišene cijene energije uzrokuju građanima i poduzećima, posebno ugroženim građanima i MSP-ovima, pri čemu će se to temeljiti na sadržaju Komunikacije od 8. ožujka 2022. To će, među ostalim, biti jedna od tema sljedećeg sastanka Europskog vijeća, planiranog za 24. i 25. ožujka 2022.

Ova je Komunikacija odgovor na taj poziv. U njoj su predstavljene koristi i nedostaci konkretnih izvanrednih kratkoročnih opcija za ublažavanje najvećih porasta cijena. Predložene su i zajedničke europske mjere za rješavanje temeljnih uzroka problema na tržištu plina kako bi se počevši sa sljedećom zimom osigurala sigurnost opskrbe po razumnim cijenama. Partnerstava EU-a s trećim zemljama omogućila bi zajedničku nabavu plina i vodika. Konačno, ona sadržava prijedlog europske politike za skladištenje plina čiji je cilj poboljšati otpornost energetskog sustava u cijelom EU-u.

OPCIJE ZA RJEŠAVANJE POSLJEDICA KOJE VISOKE CIJENE ELEKTRIČNE ENERGIJE UZROKUJU GRAĐANIMA I PODUZEĆIMA

Države članice, dionici i akademska zajednica iznijeli su nekoliko opcija za hitne mjere kojima bi se ograničile posljedice visokih cijena električne energije. Cilj je tih mjera pomoći krajnjim potrošačima, a da se pri tome dugoročno ne naruše ciljevi zelenog plana, što uključuje dekarbonizaciju i energetsku učinkovitost. Kako bi bile uspješne, te privremene i ciljane izvanredne opcije moraju biti fiskalno izvedive i ne bi smjele ugrožavati sigurnost opskrbe ni jednake uvjete na unutarnjem tržištu.

Kratkoročne opcije u pogledu cijene električne energije mogu se ugrubo razvrstati u dvije kategorije:

Intervencijske opcije, uključujući financijske naknade

Cilj je tih opcija smanjiti cijene električne energije izravno u maloprodaji ili neizravno na veleprodajnom tržištu.

Opcije u maloprodaji

Cilj je tih opcija ublažiti učinke visokih cijena na krajnje potrošače, pri čemu bi europska tržišta električne energije i plina određivala cijene na veleprodajnoj razini. Dvadeset i šest država članica uvelo je krizne mjere u skladu s Komisijinim paketom mjera iz listopada 4 .

U okviru tih mjera davanje izravne potpore ugroženim krajnjim korisnicima osiguralo bi pomoć onima kojima je najpotrebnija, a državne potpore mogle bi pomoći poduzećima kojima previsoke cijene energije stvaraju probleme. Potonjima će se pružiti podrška iz novog privremenog okvira za mjere državne potpore u kriznim situacijama 5 , donesenog 22. ožujka, na temelju kojeg se poduzećima koja su izravno ili neizravno pogođena može pružati potpora u obliku ograničenih izravnih bespovratnih sredstava, potpore za likvidnost i pomoći zbog povećanih troškova za plin i električnu energiju.

Većina država članica uvela je snižene stope PDV-a za plin, električnu energiju i/ili centralizirano grijanje. Međutim, još nisu u potpunosti iskorištene mnoge mogućnosti koje nudi okvir Direktive o oporezivanju energije 6 , među ostalim snižene stope ili oslobođenja za kućanstva. 

Komisija razmatra sastavljanje smjernica za države članice kako bi im pomogla da na najbolji način iskoriste taj pravni okvir, što uključuje i ciljana oslobođenja za pojedinačne zemlje predviđena u Direktivi o oporezivanju energije 7 . 

Cilj je svih prethodnih opcija, koje se odnose na maloprodaju, izravna pomoć građanima i poduzećima. Za financiranje takvih ciljanih i privremenih mjera za potporu ugroženim kućanstvima i poduzećima može poslužiti iskorištavanje većih prihoda iz poreza na energiju i određivanja cijena ugljika ili iz neuobičajene dobiti nekih energetskih poduzeća. 8

Opcije u veleprodaji

Države članice mogu razmotriti model agregatora, na temelju kojeg bi subjekt kupio električnu energiju po povoljnim tržišnim uvjetima i nudio je određenim kategorijama potrošača ispod tržišne cijene, čime bi potrošačima prenio svoje pogodnosti, u načelu subvencionirajući razliku između nižih veleprodajnih i viših maloprodajnih cijena.

Druge bi opcije značile izravno interveniranje u funkcioniranje veleprodajnih tržišta električne energije. One bi se sastojale ili od financijskih naknada elektranama na fosilna goriva za dio njihovih izvanredno visokih troškova goriva kako bi smanjili cijenu koju nude na veleprodajnom tržištu ili od izravnog ograničavanja cijene električne energije na veleprodajnom tržištu utvrđivanjem referentne vrijednosti i kompenzacijom razlike u odnosu na ponuđenu cijenu.

Cilj takvih opcija bio bi smanjivanje negativnog utjecaja vrlo visokih cijena plina na veleprodajno tržište električne energije. Njihovi su glavni nedostaci fiskalni trošak, potencijalno narušavanje tržišnog natjecanja, rizici za prekograničnu trgovinu i, samim time, pitanje sigurnosti opskrbe električnom energijom, a razmjeri tih nedostataka ovisili bi o krajnjoj izvedbi opcija.

Regulatorne opcije bez fiskalne naknade

Te se opcije sastoje od utvrđivanja regulatorne gornje granice za najvišu cijenu koju određene temeljne elektrane smiju naplatiti. Zbog te opcije troškovi bi se smanjili dugoročno, ali njezina je kratkoročna dodana vrijednost rješavanje pitanja prekomjerne dobiti iz određenih tehnologija.

Glavni nedostaci tih opcija povezani su s provedbenim pitanjima jer bi za primjenu tih opcija bile nužne informacije o troškovima i prihodima proizvođača energije, koje možda nisu dostupne javnim subjektima, a i moglo bi ih se pravno osporavati. Te bi opcije stvorile i određenu regulatornu nesigurnost jer bi zbog njih mogli nestati određeni poticaji za privatna ulaganja u obnovljive izvore energije, koji su ključni za postizanje naših dugoročnih ciljeva, tj. uspostavljanja otpornog, održivog i sigurnog energetskog sustava.

Sve su opcije detaljno prikazane i analizirane u Prilogu. 

Na temelju te procjene Komisija smatra da ne postoji jedinstveno, jednostavno rješenje za problem visokih cijena električne energije s obzirom na to da se države članice nalaze u različitim situacijama. Neke su opcije prikladne samo za određene nacionalne situacije. Pri tome treba imati u vidu da bi se neke intervencije trebale provesti zakonodavstvom EU-a i/ili zajedničkim pristupom na razini EU-a kako bi bile djelotvorne i kako ne bi štetile unutarnjem tržište i sigurnosti opskrbe. Svaka opcija podrazumijeva određene troškove i nedostatke, uključujući u pogledu funkcioniranja jedinstvenog tržišta.

OSIGURAVANJE OPSKRBE PLINOM UZ RAZUMNE TROŠKOVE POČEVŠI OD SLJEDEĆE ZIME

Iako se mnoge opcije iznesene u javnoj raspravi odnose na simptome, tržište plina je temeljni uzrok trenutačnih visokih cijena električne energije. Današnja visoka cijena električne energije uzrokovana je visokim cijenama plina jer su elektrane na plin i dalje često proizvođači koji zadnji dolaze na tržište električne energije da bi zadovoljili preostalu potražnju. Na promptnom tržištu vlada velika nepostojanost cijena koja nije potpuno povezana s temeljnim elementima.

Regulatorno postavljanje gornje granice ili prilagođavanje cijene plina je opcija koju se može razmotriti jer bi imala odmah utjecaj na visine cijena. Ta opcija može poslati važnu poruku da EU neće platiti svaku cijenu plina, ali takvu bi intervenciju trebalo smatrati krajnjom mjerom jer ona podrazumijeva određene negativne aspekte u pogledu sigurnosti opskrbe plinom.

Budući da upravo počinje sezona popunjavanja zaliha plina, hitno je potrebno postići dogovor o zajedničkoj strategiji. Trenutačna situacija u kojoj su na tržištima plina cijene unutar malog raspona i visoke čini ponovno punjenje skladišta za sljedeću zimu težim nego u uobičajenim godinama. Kako bi se spriječilo da se države članice međusobno natječu za iste zalihe, ključno je da Unija zajednički iskoristi učinak poluge i time postigne najbolje uvjete za osiguravanje uvoza plina.

EU je jači kad djeluje zajednički. EU bi trebao zajednički iskoristiti svoju tržišnu snagu putem partnerstava ispregovaranih s dobavljačima. 

Komisija je spremna osnovati radnu skupinu za zajedničku nabavu plina na razini EU-a. Radna skupina bi objedinila potražnju, čime bi olakšala i ojačala EU-ov međunarodni kontakt s dobavljačima UPP-a i plina i tako postigla povoljnu cijenu za uvoz UPP-a i plina prije sljedeće zime. EU može iz trećih zemalja lakše kratkoročno osigurati UPP, plin i vodik po pristupačnim cijenama ako dogovori dugoročnu suradnju s tim zemljama i uspostavi dugoročna partnerstva za plin iz obnovljivih izvora, čime bi se također postavili temelji za budući uvoz vodika.

Radna će skupina pripremiti teren za energetska partnerstva s ključnim dobavljačima UPP-a, plina i vodika u mediteranskoj regiji, s našim partnerima u Africi i dobavljačima s Bliskog istoka i SAD-a.

Radnu skupinu podržali bi predstavnici država članica u upravljačkom odboru. Zajednički pregovarački tim pod vodstvom Komisije pregovarao bi s dobavljačima plina. Ta aktivnost bi se temeljila na iskustvu iz pandemije bolesti COVID-19, kad su mjere na razini EU-a bile ključne da se zajamči da će svi dobiti dostatne količine cjepiva.

Radna skupina promicala bi i učinkovitu upotrebu plinske infrastrukture EU-a. Iako se to prvenstveno odnosi na terminale za UPP, obuhvaća i skladišne objekte i plinovode.

Dovoljna napunjenost skladišta plina europskim kupcima pružit će određenu stabilnost, koja znači određenu zaštitu od rizika od nedostatne opskrbe i mogućih poremećaja. Zbog toga Komisija predlaže europsku politiku za skladištenje plina, zajedničku i stratešku mjeru koja bi se provodila koordiniranim zajedničkim djelovanjem i podjelom tereta među 27 država članica EU-a. Radna skupina pomagat će tijekom sljedećih mjeseci u punjenju skladišta prije zime, pri čemu će blisko surađivati s Koordinacijskom skupinom za plin.

Potrebno je zajednički raditi na tome da se optimizira iskorištavanje postojeće infrastrukture za skladištenje. Mjere u pogledu skladištenja koje se poduzmu zajednički umjesto pojedinačno znače izbjegavanje prekomjernih ulaganja jer je plin prijelazni izvor energije pa bi svaka nova infrastruktura trebala biti dugoročno iskoristiva za čišće izvore energije, posebno za vodik.

Da bi se zajamčilo da će skladišta biti dovoljno popunjena, Komisija je donijela zakonodavni prijedlog o skladištenju energije čiji je cilj da barem 90 % kapaciteta postojeće infrastrukture za skladištenje bude popunjeno do 1. studenoga svake godine. Taj se cilj s vremenom može prilagođavati u skladu s promjenama gospodarske i geopolitičke situacije i promjenama u području sigurnosti opskrbe energijom. Imajući u vidu specifičnu situaciju tekuće godine, postavit će se niži cilj, 80 %, i utvrditi fleksibilan način da se ta mjera uvede neometano i postupno. Države članice već bi trebale poduzimati mjere kako bi osigurale odgovarajuće punjenje skladišta za sljedeću zimu, pri čemu bi trebale uzeti u obzir zakonodavni prijedlog.  

Solidarnost je ključna. Zajedničko skladištenje plina je osiguranje od kojeg svi imaju koristi i kojem bi svatko trebao pravedno doprinijeti. Zbog toga bi države članice bez skladišta trebale doprinijeti punjenju skladišta u drugim državama članicama, što će i za njih značiti veću sigurnost opskrbe. U prijedlog je ugrađen mehanizam podjele tereta, koji znači da će se troškovi sigurnosti opskrbe pravedno raspodijeliti među svim državama članicama jer sve one, zahvaljujući energetskom tržištu EU-a, imaju koristi od smanjivanja rizika od poremećaja u opskrbi, neovisno o tome gdje se u EU-u nalaze skladišta. Taj se mehanizam temelji na sporazumima o solidarnosti koje bi trebalo bez odgode sklopiti kako bi se omogućila djelotvorna raspodjela plina u slučaju izvanrednog stanja, kako je predloženo u prosincu 2021. 9 . Jednako je važno da ostvarivanje cilja punjenja skladišta bude transparentno i da se prati njegov napredak. Koordinacijska skupina za plin pratit će napredak u ostvarivanju cilja punjenja skladišta i prema potrebi razmotriti odgovarajuće mjere da bi pomogla u tome. 

Na kraju, budući da je infrastruktura za skladištenje plina ključna za sigurnost EU-a, certifikacija operatora skladišta plina poslužit će iz perspektive sigurnosti opskrbe kao nužna zaštitna mjera zbog rizika povezanih s vlasništvom operatora iz trećih zemalja.

ZAKLJUČCI

Opcije za rješavanje problema koji povišene cijene energije uzrokuju građanima i poduzećima predstavljene u ovom dokumentu obuhvaćaju hitne, vremenski kritične intervencije za ograničavanje rasta cijena energije koje ne bi smjele ugroziti ciljeve zelenog plana ni funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Nijedna od njih nije čudesno rješenje, a svaka ima svoje prednosti i nedostatke.

Hitno je potrebno obuzdati rast cijena energije i osigurati odgovarajuću opskrbu plinom počevši od sljedeće zime. Najbolja je opcija zajednički rad 27 država članica EU-a kojim će se koordinirano smanjiti troškove i iskoristiti prednosti zajedničkog nastupa.

Kako bi se izbjegle ovisnosti, srednjoročno su potrebna strukturnija rješenja, uključujući plinovode i dalekovode za punu integraciju energetskog tržišta, mnogo više energije iz obnovljivih izvora, mjere energetske učinkovitosti i diversifikaciju opskrbe energijom. Plan REPowerEU ubrzat će uvođenje mjera u svim tim područjima. Komisija će plan REPowerEU detaljno predstaviti u svibnju. U tom kontekstu Komisija je spremna predložiti i plan uštede energije na razini Unije.

Zbog izvršavanja plana REPowerEU regulatorni okvir EU-a treba prilagoditi znatno većem udjelu energije iz obnovljivih izvora u strukturi izvora energije u skladu s ambicioznim ciljevima EU-a za dekarbonizaciju. Komisija će do svibnja ocijeniti opcije za optimizaciju modela tržišta električne energije. U sklopu toga razmotrit će se konačna ocjena Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) o koristima i nedostacima modela tržišta električne energije EU-a i drugi doprinosi funkcioniranju tržišta električne energije 10 .

S vremenom će ubrzavanje uvođenja obnovljivih izvora energije i poticanje veće učinkovitosti u potrošnji energije, u kombinaciji s europskom politikom za skladištenje i diversifikaciju opskrbe putem koordiniranije suradnje s pouzdanim dobavljačima, donijeti strukturna rješenja za osiguravanje pristupa priuštivoj energiji.

Opcije i prijedlozi sažeti u ovom dokumentu pozivaju sve države članice da se oslone na ono u čemu je Europa najjača: na jedinstvo i solidarnost.

Pozivaju se čelnici da na sastanku Europskog vijeća u ožujku 2022. dogovore smjer za nastavak rada na razini Komisije i na zakonodavnoj razini kako bi se danas, sljedeće zime i općenito u budućnosti osiguralo sigurnost opskrbe i priuštive cijene energije.

(1)

Paket mjera za djelovanje i potporu za suočavanje s rastom cijena energije, COM(2021) 660 final, 13.10.2021.

(2)

Komunikacija REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju, COM(2022) 108 final, 8. ožujka 2022.

(3)

20220311-versailles-declaration-en.pdf  

(4)

COM(2021) 660 final, 13.10.2021.

(5)

Komunikacija Privremeni okvir za mjere državne potpore u kriznim situacijama za potporu gospodarstvu nakon ruske agresije na Ukrajinu, COM(2022) 1890 final, 23.3.2022.

(6)

Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.).

(7)

U skladu s njezinim člankom 19. stavkom 1.

(8)

Neki (inframarginalni) proizvođači električne energije trenutačno ostvaruju prekomjernu dobit zbog vrlo visokih cijena električne energije. Ta se prekomjerna dobit može oporezivati ili privremeno povući u skladu sa smjernicama koje je Komisija predstavila 8. ožujka (vidjeti COM(2022) 108 final, 8.3.2022.).

(9)

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o unutarnjim tržištima plinova iz obnovljivih izvora i prirodnih plinova te vodika (preinaka), COM(2021) 804 final, 15.12.2021.

(10)

Neki elementi opcija predviđenih za kratkoročne intervencije, kao što su nabava novih kapaciteta putem dvosmjernih ugovora za razliku ili korištenje modela agregatora, mogli bi postaviti temelje za buduće promjene dugoročnog modela europskog tržišta, pomoći da se u budućnosti potrošači zaštite od velike nestabilnosti cijena i povećati otpornost europskog energetskog tržišta.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 23.3.2022.

COM(2022) 138 final

PRILOG

KOMUNIKACIJI KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, EUROPSKOM VIJEĆU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Sigurnost opskrbe i osiguravanje priuštivih cijena energije:
opcije za neposredne mjere i priprema za sljedeću zimu

PRILOG

Pregled opcija

Države članice, dionici i akademska zajednica iznijeli su nekoliko opcija za hitne mjere kojima bi se ograničile posljedice visokih cijena električne energije. Cilj je tih mjera pomoći krajnjim potrošačima, a da se pri tome dugoročno ne naruši ciljeve zelenog plana, što uključuje dekarbonizaciju i energetsku učinkovitost. Kako bi bile uspješne, te privremene i ciljane izvanredne opcije moraju biti fiskalno izvedive i ne bi smjele ugrožavati sigurnost opskrbe ni jednake uvjete na unutarnjem tržištu. Razmjeri tih prednosti i nedostataka ovise o krajnjem konceptu opcija. I. – Intervencije na tržištu električne energije koje uključuju novčanu naknadu potrošačima

A.Intervencije na maloprodajnoj razini: izravna potpora potrošačima u obliku vaučera, poreznih olakšica ili modela agregatora

U Komunikaciji o REPowerEU-u najavljen je novi privremeni okvir za mjere državne potpore u kriznim situacijama. Tim će se okvirom omogućiti ograničena izravna bespovratna sredstva i potpora likvidnosti za sva poduzeća koja su izravno ili neizravno pogođena ruskom agresijom na Ukrajinu, nametnutim sankcijama ili drugim protumjerama te potpora poduzetnicima, posebno energetski intenzivnim potrošačima, kako bi se nadoknadio dio njihovih troškova energije. U Komunikaciji se pojašnjava i da u trenutačnim okolnostima države članice mogu regulirati maloprodajne cijene za sva kućanstva i mikropoduzeća.

Drugi način zaštite potrošača iz kategorije kućanstava, posebno siromašnih i ugroženih – pri čemu bi to moglo poslužiti i za poduzeća – bio bi da države članice primijene model agregatora, što znači da bi subjekt pod kontrolom države kupovao električnu energiju na tržištu pa je izravno ili preko opskrbljivača nudio određenim kategorijama potrošača po cijenama nižima od trenutačnih tržišnih cijena, npr. u skladu s izvršnom cijenom. Svako proširenje tog pristupa izvan onoga što je predviđeno u postojećem članku 5. Direktive o električnoj energiji i pravilima o državnim potporama trebalo bi se pažljivo ocijeniti kako bi se izbjeglo narušavanje jedinstvenog tržišta.

Većina ovih intervencija mogla bi se poduzeti na nacionalnoj razini.

Prednosti

Budući da su ove opcije izravno usmjerene na potrošače, one su posebno djelotvorne kad je riječ o ublažavanju posljedica koje visoke cijene imaju za krajnje korisnike. Državama članicama daju fleksibilnost u pogledu kategorija kućanstava i poslovnih potrošača kojima treba pružiti potporu, pri čemu bi države članice uzimale u obzir nacionalne okolnosti i pravila tržišnog natjecanja. Države članice koje žele uspostaviti model agregatora trebale bi odlučiti o njegovim parametrima, među ostalim o količinama za prodaju i o tome koje bi specifične kategorije potrošača/dobavljača imale koristi od te opcije. Komisija bi mogla dati smjernice za provođenje takvih modela na način da se zajamče jednaki uvjeti na tržištu i pošteno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu.

Nedostaci

Ova opcija mogla bi značiti ograničavanje tržišnog natjecanja na maloprodajnim tržištima, što bi se trebalo ublažiti osiguravanjem poštenog i nediskriminirajućeg postupanja prema svim dobavljačima . U smjernicama o reguliranim cijenama priloženima Komunikaciji o REPowerEU-u prikazano je kako bi se to moglo postići za model agregatora.

Ako znatan dio potrošača dobije potporu kojom bi se nadoknadilo cijelo povećanje cijene, dodatno bi se smanjila njihova motivacija da smanje svoju potrošnju. Kao i u slučaju svih drugih opcija koje se temelje na smanjivanju troškova za potrošače, to bi moglo povećati korištenje fosilnih goriva, ovisnost EU-a o uvozu i potencijalne probleme u pogledu sigurnosti opskrbe. Mogućnost odabira ove opcije ovisi o proračunskim sredstvima pojedinačnih država članica.

Troškovi

Troškovi i način na koji su pokriveni ovisili bi o nacionalnim izborima u pogledu (i.) obuhvaćanja određenih kategorija potrošača i (ii.) mjere u kojoj bi se smanjilo financijsko opterećenje potrošača. Na izbore će utjecati i fiskalni prostor država članica.

II. – Intervencije na tržištu električne energije na veleprodajnoj razini: određivanje cijena u kombinaciji s financijskom naknadom proizvođačima

B. Veleprodajna intervencija na cijenu goriva za elektrane na fosilna goriva

Ova bi mogućnost podrazumijevala uvođenje naknade za cijenu koju elektrane na fosilna goriva plaćaju za svoje gorivo (ugljen, plin, mazut, dizel). Budući da bi se time elektrane na fosilna goriva zaštitilo od trenutačnih vršnih porasta cijena na međunarodnim tržištima robe, to bi im omogućilo da svoju električnu energiju ponude jeftinije nego što je to trenutačno slučaj. Ta bi se opcija primjenjivala tako što bi se proizvođačima električne energije isplaćivala razlika između njihovih stvarnih troškova nabave goriva (plin, ugljen) i prethodno utvrđene referentne cijene za te proizvode.

Prednosti

Očekuje se da bi ta opcija utjecala na ponudbene strategije elektrana na fosilna goriva u EU-u i da bi vjerojatno dovela do smanjenja cijene električne energije koju te elektrane prodaju, a time i granične cijene na veleprodajnom tržištu. To bi pak trebalo dovesti do nižih maloprodajnih cijena.

Ovisno o tome kako bi opcija bila izvedena, ne bi utjecala na listu ekonomskog prvenstva elektrana pa stoga ne bi utjecala ni na funkcioniranje tržišta.

Nedostaci

Ako se uvede na nacionalnoj razini, to bi moglo narušiti tokove električne energije u susjednim zemljama (unutar i izvan EU-a) i preusmjeriti energiju iz zemalja s referentnom cijenom u one u kojima ta cijena nije postavljena, pri čemu se ne bi uzimala u obzir pitanja oskudice, sigurnosti opskrbe ni relativnih troškova.

Kao i u slučaju svih drugih opcija koje utječu na konkurentnost fosilnih goriva u relativnim cijenama, ova bi opcija mogla destimulirati smanjivanje korištenja fosilnih goriva.

Troškovi

Troškovi i načini na koje bi se pokrivali ovisili bi o izboru. Trošak bi se mogao financirati doprinosima potrošača električne energije. Iako bi se taj trošak u načelu mogao nadoknaditi smanjenjem veleprodajnih cijena električne energije zbog primjene mjere, neto učinak na potrošače ovisit će o promjenama cijena fosilnih goriva, količinama uvezenih fosilnih goriva i količinama električne energije izvezenima u susjedne zemlje. Uvođenje takvih mjera smanjilo bi prihode od oporezivanja viška dobiti.

C.Veleprodajna intervencija kojom se uvodi gornja granica cijene na veleprodajnom tržištu električne energije

Ta bi opcija podrazumijevala da se gornja granica cijena električne energije postavi na unaprijed određenu razinu.

Da bi se osiguralo da elektrane na gorivo koje trenutačno košta toliko da proizvodnja struje uz gornju granicu cijene nije isplativa (npr. plin i ugljen) nastave s proizvodnjom, bila bi nužna financijska naknada za razliku između tržišne cijene proizvedene struje i unaprijed određene gornje granice. Mogla bi biti potrebna stroga pravila kako bi se zajamčilo da su ponude električne struje po cijeni iznad gornje granice (što bi značilo pravo na financijsku naknadu) „razumne”. Mogla bi biti potrebna i pravila kako bi se osiguralo da proizvođači električne energije čiji su troškovi niži od gornje granice ne nude struju po cijeni iznad gornje granice (kako bi postigli višu cijenu). U konačnici, to bi moglo značiti strogo reguliranje ponuda, što bi moglo znatno zakomplicirati provedbu.

Prednosti 

Tom bi se opcijom postavila gornja granica veleprodajnih cijena, što bi pak trebalo dovesti do nižih maloprodajnih cijena. Smanjile bi se inframarginalne rente za proizvođače električne energije na koje gornja granica cijene ne utječe izravno.

Nedostaci 

Primjena ove opcije zahtijeva temeljito poznavanje upravljanja troškovnim strukturama i načinima rada pojedinačnih elektrana.

Kao i u slučaju opcije B, ako se opcija ne uvede na razini EU-a, mogla bi narušiti tokove električne energije na unutarnjem tržištu i potaknuti tokove iz zemalja u kojima je utvrđena gornja granica cijene u zemlje bez takve cijene, pri čemu se ne bi uzimala u obzir pitanja oskudice.

Kao i u slučaju opcije B, ta bi opcija nerazmjerno pomagala susjedima EU-a, koji bi dobivali električnu energiju koju subvencioniraju države članice.

Konačno, ta bi opcija mogla narušiti tokove električne energije na unutarnjem tržištu jer ne bi bilo cjenovnih signala te bi mogla dovesti do rizika za sigurnost opskrbe.

Kao i u slučaju svih drugih opcija koje se temelje na smanjivanju troškova za potrošače, to bi moglo povećati korištenje fosilnih goriva, ovisnost EU-a o uvozu i potencijalne probleme u pogledu sigurnosti opskrbe.

Troškovi

Za nadoknađivanje razlike između tržišne cijene i gornje granice cijene bila bi potrebna financijska sredstva. To bi bilo teže održivo za države članice s ograničenijim fiskalnim prostorom.

S vremenom bi se mogli pojaviti rizici za sigurnost opskrbe povezani s nepostojanjem diferenciranog cjenovnog signala na tržištu EU-a i s regulatornom nesigurnosti. Također bi to destimuliralo nesubvencionirane projekte u području energije iz obnovljivih izvora jer bi tržišni prihodi bili niži (i zato što bi potrošači imali manje razloga za potpisivanje dugoročnih ugovora o kupnji električne energije iz obnovljivih izvora jer važnost zaštite od porasta cijene ne bi bila toliko velika zbog postojanja gornje granice cijena).

D.Regulatorna intervencija na tržištu električne energije: ograničavanje povrata određenim sudionicima na tržištu

Na veleprodajnim tržištima električne energije cijena se određuje na temelju posljednjeg izvora potrebnog da bi se zadovoljila sva potražnja. Elektrane na fosilna goriva trenutačno su suočene s iznimno visokim cijenama fosilnih goriva i povećanim cijenama za emisije CO2. To znači da su marginalne cijene električne energije visoke. Temeljne elektrane koje ne ovise o fosilnim gorivima u toj situaciji nemaju sličnu strukturu troškova pa ti proizvođači ostvaruju dodatan povrat koji znatno nadmašuje očekivanja u trenutku kad je donesena odluka o ulaganju u te elektrane.

U Prilogu 2. Komunikaciji o REPowerEU-u navedeno je da države članice iznimno mogu uvesti porezne mjere na neke od tih visokih povrata.

Isti cilj koji se nastoji postići takvim mjerama oporezivanja može se postići i regulatornim intervencijama. To se može učiniti tako da se državama članicama privremeno dopusti određivanje izvršne cijene ili mehanizam za povrat sredstava kojim bi se ograničio prekomjerni povrat ulaganja na proizvodnju električne energije. Relevantna izvršna cijena možda će se morati razlikovati zbog različitih karakteristika sudionika na tržištu. Tu cijenu bi trebala određivati nacionalna regulatorna tijela. Ta opcija zapravo funkcionira kao jednosmjerni ugovor za razliku, pri čemu plaćanja dospijevaju samo ako je referentna cijena (tržišna cijena) viša od izvršne cijene. Kao i u slučaju poreza na višak dobiti iz Komunikacije o REPowerEU-u, bio bi potreban zaseban mehanizam da bi se prihodi od takve regulatorne intervencije preraspodijelili potrošačima.

Države članice mogle bi svoje programe potpore za nove proizvodne kapacitete pretvoriti u sustave dvosmjernih ugovora za razliku. Ako bi se od proizvođača energije tražilo da vraćaju svoju investicijsku potporu dok su cijene visoke, taj bi mehanizam spriječio nastanak situacije u kojoj bi novi proizvodni kapaciteti sagrađeni u ovom trenutku imali u budućnosti koristi od subvencija i u situacijama kad su tržišne cijene vrlo visoke i nestabilne.

Ako dionici na tržištima prirodnog plina ostvaruju prekomjeran povrat zbog trenutačne krizne situacije, npr. zato što dugoročno mogu prodavati ugovorene količine po znatno višim cijenama na promptnom tržištu, povrati bi mogli biti obuhvaćeni sličnim poreznim intervencijama.

Prednosti

Ako je dobro izvedena, ovakva opcija ne bi utjecala na formiranje cijena na veleprodajnim tržištima električne energije, čime se čuvaju cjenovni signali za trgovinu unutar i izvan EU-a i štiti sigurnost opskrbe. Opcija ne utječe na trgovanje električnom energijom na razini EU-a.

Reformom programa potpore za nova ulaganja mogli bi se postaviti temelji za dugoročnije promjene modela tržišta.

Nedostaci

Ova opcija sama po sebi neće smanjiti cijene za potrošače, ali se ostvareni prihodi mogu upotrijebiti za pružanje izravne pomoći potrošačima energije koji su najviše pogođeni visokim cijenama, npr. davanjem vaučera kućanstvima i financijske potpore poduzećima u skladu s pravilima o državnim potporama i tržišnom natjecanju.

Kako bi se točno utvrdilo postojanje prekomjerne inframarginalne dobiti, nacionalna tijela trebala bi imati detaljne informacije o troškovima proizvođača, a možda tim informacijama nemaju pristup. Brza provedba mogla bi potaknuti pravno osporavanje jer ne bi jednako utjecala na sve sudionike na tržištu.

Pitanja tržišnog natjecanja trebalo bi pažljivo procijeniti i ograničiti na temelju smjernica Komisije za regulirane maloprodajne cijene i fiskalne mjere za inframarginalne rente i na temelju poštovanja pravila o državnim potporama.

Uvođenje poreza na neočekivane prihode vjerojatno će utjecati na sigurnost ulagača, što može značiti da bi za svu buduću proizvodnju električne energije mogla biti potrebna potpora. Taj regulatorni rizik odrazit će se u obliku većih troškova kapitala i smanjenog uvođenja obnovljivih izvora energije u budućnosti.

III. – Intervencije na tržištima plina

E.Ograničavanje cijena u trgovanju plinom u EU-u

Ta se opcija temelji na tome da se na razini EU-a utvrdi najveća cijena plina po kojoj operatori u svim državama članicama EU-a smiju trgovati plinom ili, alternativno, na utvrđivanje raspona cijena unutar kojeg se cijena plina može mijenjati. Uvođenje takve gornje granice ili takvog raspona cijena značilo bi ograničavanje ponude na europskim burzama. Gornja granica cijene plina postala bi nova referentna ugovorna cijena za dugoročne ugovore i ugovore o izvedenicama.

Da bi ova opcija bila djelotvorna, trebala bi se primijeniti u svim državama članicama.

Prednosti

Gornja granica cijena za trgovanje plinom u cijeloj Europi smanjila bi previsoku nestabilnost i izravno dovela do znatno nižih cijena plina. Time bi se smanjili troškovi električne energije proizvedene u elektranama na plin i potrošačke cijene plina i električne energije.

Nedostaci

Trebalo bi utvrditi pravu razinu gornje granice. Ako je gornja granica cijene plina preniska, bilo bi teško dobiti još plina za Europu. Takva bi granica mogla čak navesti europska poduzeća da izvoze plin u zemlje s višim cijenama. Niža cijena potaknula bi veću potrošnju plina, a time i povećanu potražnju u Europi. Kako bi se ublažio taj rizik, ta bi opcija trebala podrazumijevati snažno upravljanje potražnjom. Ti bi faktori zajedno mogli dovesti do još većeg smanjivana raspona cijena na tržištu plina i predstavljati rizik za sigurnost opskrbe plinom.

Ako bi se u cijelom EU-u primjenjivala ista gornja granica, bilo bi teško osigurati da plin ide u odredišta u kojima je potreban i osigurati sigurno funkcioniranje mreže uz održavanje ravnoteže između ponude i potražnje.

Potrošači koji su kupili plin na temelju dugoročnih ugovora po cijeni višoj od gornje granice ne bi imali koristi od gornje granice cijena do isteka njihovih ugovora.

Ovisno o visini gornje granice i razdoblju tijekom kojeg bi se primjenjivala, ona bi mogla privući naše trgovinske partnere da nam ponude svoje zalihe. Međutim, njihova reakcija na administrativno utvrđenu cijenu je neizvjesna i nepredvidiva. Mogli bi sudski osporiti tu opciju i/ili ograničiti ili obustaviti opskrbu. 

Troškovi

Troškovi se odnose na moguće poremećaje u opskrbi, koji bi ovisili o reakciji opskrbljivača na gornju granicu cijene.

F.Količine i cijena prema dogovoru s međunarodnim dobavljačima

Opcija bi bila da se utvrde konkretniji ciljevi za količine i cijena plina iz različitih opskrbnih pravaca/od različitih dobavljača pa da se na temelju zajedničke pregovaračke strategije, koordinirane na razini EU-a, radi na ostvarivanju tih ciljeva s trgovinskim partnerima EU-a. Relevantne ciljane cijene odnosile bi se na ugovore o opskrbi s trećim zemljama, ali ne bi utjecale na transakcije koje se odvijaju unutar EU-a (npr. za uravnotežavanje na unutarnjem tržištu).

Kako bi se osigurala povoljna cijena za uvoz UPP-a i plina, EU bi trebao iz dugoročnije perspektive promatrati partnerstva za plin sa svojim dobavljačima i proširiti opseg pregovora na dogovaranje dugoročnog uvoza vodika.

Takva partnerstva mogla bi se sastojati od:

·dugoročnih ugovora za povećanu opskrbu u obliku UPP-a i kroz plinovode,

·ulaganja EU-a u dodatni kapacitet za uvoz UPP-a, kompatibilan s vodikom,

·partnerstvo za H2 s ciljevima od 5 do 10 godina radi uspostave infrastrukture i čvrstog okvira i partnerstva za ulaganja (zajednički okvir kojim bi se osiguralo predvidljivost i stabilnost ulaganja i potražnje u EU-u te stabilne uvjete za ulaganje u partnerskim zemljama).

Izgledi za uspjeh takve pregovaračke strategije ovisili bi o zajedničkom pristupu na europskoj razini.

Prednosti

U slučaju uspjeha dogovorena niža cijena na razini Europe dovela bi do znatno nižih cijena plina u kombinaciji s dogovorenim količinama uvoza plina. Time bi se smanjili troškovi električne energije proizvedene u elektranama na plin i potrošačke cijene plina i električne energije.

Budući da bi se ta opcija temeljila na pregovorima i ne bi nametnula nikakva ograničenja na trgovanje plinom unutar EU-a (npr. za uravnotežavanje), izbjegli bi se poremećaji u tokovima plina unutar EU-a.

Nedostaci

Uspjeh te opcije u konačnici ovisi o ishodu relevantnih pregovora s dobavljačima iz trećih zemalja.

Troškovi

Ako bude uspješna, ta bi opcija dovela do trajnog smanjenja troškova nabave prirodnog plina.