Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava poluvodiča (Akt o čipovima)

(COM(2022) 46 final – 2022/0032 (COD))

(2022/C 365/06)

Izvjestitelj:

Dirk BERGRATH

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 7.3.2022. Vijeće, 17.3.2022.
Pravna osnova:	članak 114., članak 172. stavak 3., članak 182. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Jedinstveno tržište, proizvodnja i potrošnja
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	1.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.6.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	570
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	205/0/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO toplo pozdravlja plan za povećanje otpornosti europske industrije i jačanje domaće industrije poluvodiča. U središtu akta o čipovima morala bi biti prije svega ideja da se ciljanim podupiranjem poboljšaju transparentnost i suradnja uzduž lanca vrijednosti te smanje globalne ovisnosti u područjima dizajna, proizvodnje, pakiranja, testiranja i sastavljanja.

1.2.

Međutim, aktom o čipovima ne posvećuje se jednaka pozornost cijelom ekosustavu, nego se stavlja jasan naglasak na segment poluvodiča koji će biti relevantan za industriju budućnosti, ali čiji su sadašnji slučajevi primjene gotovo nepoznati. U tom pogledu potrebno je poboljšanje i dodatno stavljanje naglaska na segmente čipova koji su stvarno potrebni industriji.

1.3.

Zakon o čipovima neće mnogo pomoći u rješavanju trenutačnih problema u lancu opskrbe, koji utječu primjerice na automobilsku industriju i sektore strojarstva. Za segmente čipova koji su potrebni postojećim europskim industrijama trebalo bi pripremiti dodatne posebne mjere kako bi se ti segmenti učinili otpornijima na krize. Time će se ne samo ojačati postojeća industrija proizvodnje poluvodiča u Europi i poduprijeti njezina modernizacija nego i, zahvaljujući poboljšanoj sigurnosti opskrbe, podržati europske proizvodne industrije koje ovise o čipovima.

1.4.

Tako bi, primjerice, za odluke u okviru industrijskih politika osim strukturne veličine čipova presudna trebala biti i ciljana analiza potreba industrijskih kupaca kako bi se osigurala usmjerenost planiranih potpornih mjera.

1.5.

Dodatni kriteriji koje bi trebalo primjenjivati uključuju, primjerice, energetsku učinkovitost čipova, vrstu sirovina korištenih u proizvodnji i što veću kružnu narav proizvodnje. Stoga bi Komisija, države članice i industrija morale zajedno raspravljati o mogućnostima diversifikacije izvora opskrbe, a osobito o mogućnostima boljeg recikliranja kritičnih sirovina u okviru industrijaliziranog kružnog gospodarstva u sektoru mikroelektronike.

1.6.

Konkretno, strategiju Europske unije za čipove ne bi se smjelo ograničiti na procesore, već bi ona trebala obuhvaćati sve vrste integriranih krugova, a isto tako i pasivne komponente, ambalažne materijale i proizvodnju strojeva. Načelo „iz laboratorija u proizvodnju”, koje je predstavila Komisija, nedostatno je jer lanac vrijednosti ne završava proizvodnjom.

1.7.

Kako bi se osigurala raspoloživost stručnjaka potrebnih za provedbu potpornih mjera u okviru industrijskih politika, Komisija predlaže niz mjera za razvoj vještina. Međutim, uočljivo je da je vrlo snažan naglasak stavljen na visokokvalificirane zaposlenike. To je ključno za tehnološki napredak prema segmentu poluvodiča manjih od 10 nm. Međutim, zbog toga se ne bi smjela zanemariti činjenica da se za poboljšanje ukorijenjenosti predmetnog ekosustava u industriji mora prvenstveno olakšati pristup i zaposlenicima koje se ne smatra visokokvalificiranima.

2.   Uvod i opće napomene

2.1.

Aktom o čipovima predlaže se da se iskoriste prednosti Europske unije i odgovori na neriješene slabosti, razvije uspješan ekosustav poluvodiča i stabilan lanac opskrbe, uz utvrđivanje mjera za pripremu, predviđanje i reagiranje na buduće poremećaje u lancima opskrbe.

2.2.

„Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira mjera za jačanje europskog ekosustava poluvodiča (Akt o čipovima)” (1) dopuna je Komunikacije „Akt o čipovima za Europu” (2).

3.   Opće napomene

3.1.   Predstavljanje Prijedloga

3.1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Prijedlog, a osobito činjenicu da se njime odgovara na identificiranu potrebu za djelovanjem radi postizanja sigurnosti lanca opskrbe te transparentnosti i suradnje uzduž lanca vrijednosti. U aktu o čipovima tematizira se sigurnost opskrbe kao ključno pitanje za uspjeh zelene i digitalne transformacije.

3.1.2.

U tom smislu EGSO pozdravlja činjenicu da je prepoznata problematičnost ovisnosti o dobavljačima iz trećih zemalja, osobito u području projektiranja, proizvodnje, pakiranja, testiranja i sklapanja.

3.1.3.

EGSO napominje da akt o čipovima neće gotovo nimalo pridonijeti rješavanju onih problema u lancu opskrbe čiji su učinci trenutačno vidljivi, primjerice u automobilskoj industriji. Stoga bi dodatno trebalo obuhvatiti segment čipova čije je sadašnje i buduće područje upotrebe pretežito u automobilskoj industriji, ali isto tako, primjerice, u sektorima bijele tehnike i strojarstva, dakle osobito poluvodiče veće od 16 nm, te razviti posebne mjere kojima bi se mogla povećati otpornost tog segmenta na krizu. Time će se ne samo ojačati postojeća industrija proizvodnje poluvodiča u Europi i poduprijeti njezina modernizacija nego i, zahvaljujući poboljšanoj sigurnosti opskrbe, podržati europske proizvodne industrije koje ovise o čipovima.

3.1.4.

EGSO pozdravlja cilj da se europski tržišni položaj ojača poboljšanjem umreženosti uzduž lanca vrijednosti, a osobito stavljanjem naglaska na segmente koji su posebno troškovno intenzivni i izloženi rizicima.

3.1.5.

EGSO načelno pozdravlja predložene mjere te zahtjeve za države članice i industriju.

3.1.6.

EGSO izražava žaljenje osobito zbog toga što u aktu o čipovima nije posvećena sveobuhvatna pozornost kasnijim fazama proizvodnje, odnosno pakiranju, testiranju i sklapanju, zbog čega će one i dalje biti slabe točke ekosustava.

3.1.7.

U tom smislu EGSO izražava žaljenje zbog toga što u aktu o čipovima, uslijed stavljanja presnažnog naglaska na najviši segment, ekosustav mikroelektronike nije primjereno prikazan.

3.1.8.

EGSO smatra da pitanje strukturne veličine, dakle osobito navedenog broja nanometara, gubi na relevantnosti. Budući da navedeni broj nanometara ionako više ne opisuje realnu fizikalnu dimenziju (3), trebalo bi iznova raspravljati o tome je li isključiva usredotočenost na nanometarsko područje još uvijek svrsishodna ili bi pak dopunski trebalo upotrebljavati i druge kriterije koji bolje odgovaraju potrebama industrija u svojstvu kupaca čipova i koji isto tako odražavaju ciljeve zelene i digitalne transformacije.

3.1.9.

Stoga bi u središtu takve strategije trebalo biti pitanje koje se industrijske potrebe moraju zadovoljiti u narednim desetljećima kako bi se održala i povećala konkurentnost europske industrije. Konkretno, strategiju se ne bi se smjelo ograničiti na procesore, već bi ona morala obuhvaćati sve vrste integriranih krugova, a isto tako i pasivne komponente, ambalažne materijale i proizvodnju strojeva, čime bi se uzeo u obzir cijeli spektar ekosustava. Nadalje, ta bi strategija trebala obuhvaćati opću logistiku te sigurnost opskrbe osnovnim materijalima i kritičnim sirovinama. Usto bi, s obzirom na veliku dinamičnost tržišta mikroelektronike, trebalo redovito preispitivati aktualnost te strategije u komunikaciji s relevantnim forumima dionika.

3.1.10.

EGSO pozdravlja činjenicu da je prijedlog također usmjeren na segmente poluvodiča kojima će se smanjiti potrošnja energije u sektorima okrenutima budućnosti, kao što je sektor IKT-a, posebno za podatkovne centre i pružatelje usluga računalstva u oblaku.

3.1.11.

EGSO pozdravlja identificiranje integriranih proizvodnih postrojenja i EU tvornica čipova s otvorenim pristupom. Međutim, poziva Komisiju da jasnije definira koji se pokazatelji upotrebljavaju za ocjenu da „imaju jasan pozitivan učinak na Unijin lanac vrijednosti poluvodiča kad je riječ o sigurnosti opskrbe i povećanju kvalificirane radne snage”.

3.1.12.

EGSO također pozdravlja mogućnost stavljanja odgovarajuće odluke izvan snage ako postane očigledno da se zahtjev za priznavanje predmetnog statusa temeljio na navođenju netočnih ili u međuvremenu zastarjelih informacija. Komisija bi morala osigurati neprekinuti nadzor kako bi osigurala usklađenost s pravilima.

3.1.13.

EGSO načelno pozdravlja činjenicu da bi imenovana tijela država članica trebalo osposobiti za prikupljanje informacija od industrije koje će im omogućiti stjecanje pregleda nad lancima opskrbe i lancima vrijednosti te njihovim ključnim akterima. Bilo bi poželjno jedinstveno prikupljanje informacija diljem EU-a kako se poduzeća ne bi morala nanovo usklađivati u svakoj od država članica. Time bi se dodatno administrativno opterećenje svelo na najmanju moguću mjeru. U tom je smislu logično smatrati da su integrirana proizvodna postrojenja i EU tvornice čipova s otvorenim pristupom u javnom interesu. Također je smisleno potaknuti države članice da uspostave nacionalne programe potpore i postupke izdavanja dozvola. S obzirom na to da prikupljene informacije mogu sadržavati osjetljive podatke, važno je povjerljivo postupati s njima. Konkretno, trebalo bi osigurati transparentnost u pogledu toga što se zbiva s prikupljenim podacima.

3.1.14.

EGSO pozdravlja činjenicu da se problem nedostatka vještina rješava posebno, s posebnim naglaskom na potrebi da se ekosustav poluvodiča učini privlačnijim mladim talentima i na činjenici da postojeća radna snaga u tom sektoru ima jasnu potrebu za daljnjim osposobljavanjem i prekvalifikacijom kako bi se premostio tehnološki jaz. Međutim, predložene mjere za potonju skupinu ne idu dovoljno daleko te bi trebalo uspostaviti preciznije usmjerene programe za zaštitu radnih mjesta.

3.1.15.

EGSO pozdravlja najavu osnivanja europskog konzorcija za infrastrukturu za čipove te poziva koordinatora i Komisiju da uzmu u obzir sastav konzorcija, posebno osiguravajući zastupljenost svih dijelova ekosustava poluvodiča.

3.2.   Odgovor na „kriznu situaciju”: transparentnost i određivanje prioriteta među proizvodima kao korisni mjere za podupiranje sigurnosti lanca opskrbe.

3.2.1.

EGSO načelno pozdravlja prijedlog o uvođenju paketa mjera za osiguravanje otpornosti na globalne tržišne fluktuacije. Njime će se moći postići transparentnost uzduž lanca vrijednosti i tako pridonijeti poboljšanju sigurnosti opskrbe.

3.2.2.

Konkretno, sustav ranog upozoravanja pridonijet će predviđanju uskih grla i pripremi odgovarajućih protumjera ako svi akteri ispune svoje obveze i ako se uspostavi potrebno povjerenje u pažljivo postupanje s informacijama. Pritom bi trebalo osigurati mogućnosti izvješćivanja za sve sektore i dionike, a osobito dostupnost odgovarajućih mehanizama za poduzeća i socijalne partnere.

3.2.3.

Mogućnost davanja prednosti strateški relevantnim narudžbama u integriranim proizvodnim postrojenjima i EU tvornicama čipova s otvorenim pristupom te u proizvodnim pogonima koji su tu mogućnost prihvatili u zamjenu za državnu potporu može biti primjereno sredstvo za osiguravanje sigurnosti opskrbe, no istodobno je i intervencija u tržište. Stoga poziva Komisiju da jasnije definira u kojim je situacijama to primjereno i očekivano.

3.2.4.

Nadalje, projekti zajedničke nabave mogu biti svrsishodna dopuna te osigurati dostupnost sirovina i konačnih proizvoda koji su pojedinim državama članicama možda nedostupni ili tek ograničeno dostupni.

3.2.5.

Osim tih mehanizama, Komisija i države članice morale bi također razmotriti strateško stvaranje zaliha kritičnih sirovina i vrsta čipova odabranih na temelju transparentnih kriterija kako bi se osigurala sigurnost opskrbe u kritičnim područjima. Zbog mnoštva različitih zahtjeva za čipove i tekućeg tehnološkog razvoja Komisija bi morala razviti jasne i transparentne kriterije za odlučivanje o tome je li strateško stvaranje zaliha svrsishodno i kada ga treba primijeniti.

3.3.   Za sveobuhvatnu procjenu rizika nužno je posvetiti pozornost cijelom ekosustavu.

3.3.1.

EGSO pozdravlja namjeru da se procjena rizika provodi za sve segmente ekosustava i cijeli lanac vrijednosti, dakle osobito u pogledu izvora sirovina iz trećih zemalja.

3.3.2.

Međutim, EGSO naglašava da je za procjenu rizika usmjerenu na rješenja nužno i strateški upravljano smanjenje kritičnih ovisnosti kako bi se povećala otpornost Europske unije. Stoga bi Komisija i države članice morale zajedno raspravljati o mogućnostima diversifikacije izvora opskrbe, a osobito o mogućnostima boljeg recikliranja kritičnih sirovina u okviru industrijaliziranog kružnog gospodarstva u sektoru mikroelektronike. U tu je svrhu potrebno raspravljati o mogućnostima izgradnje potrebne infrastrukture, primjerice postrojenja za rasklapanje, o zahtjevima za proizvode koji će biti nužni za omogućivanje što ekstenzivnijeg i industrijaliziranijeg sektora recikliranja te o certifikatima koji su svrsishodni i korisni za omogućivanje što bržeg i potpunijeg recikliranja sirovina.

3.3.3.

EGSO također naglašava da će se podupiranjem europskih proizvodnih postrojenja pridonijeti postizanju ciljeva europskog zelenog plana. To će dovesti do kraćih lanaca opskrbe i transportnih putova te će se ulaganjem u najsuvremenije proizvodne tehnologije omogućiti smanjenje utjecaja na okoliš te vođenje računa o optimalnom iskorištavanju sirovina, što ekstenzivnijem recikliranju otpada i učinkovitom pročišćavanju vode za piće. Stoga će se u proizvodnji najnovije generacije voditi računa ne samo o poboljšanoj energetskoj učinkovitosti nego i o ekološkom otisku.

3.3.4.

EGSO također naglašava da će se podupiranjem europskih proizvodnih postrojenja poboljšati usklađenost s minimalnim socijalnim standardima, primjerice onima sadržanima u Europskoj socijalnoj povelji ili Povelji Europske unije o temeljnim pravima, čime će se poboljšati i socijalni otisak.

3.3.5.

EGSO ističe da je za postizanje strateške otpornosti europske industrije nužno posvetiti pozornost cijelom ekosustavu poluvodiča. Načelo „iz laboratorija u proizvodnju”, koje je predstavila Komisija, nedostatno je jer lanac vrijednosti ne završava proizvodnjom. To je načelo stoga samo u ograničenoj mjeri prikladno za povećanje neovisnosti europskog tržišta o globalnim rizicima. Ako se ne primijeni poseban pristup za završni segment vrijednosnog lanca, rizici koji su pridonijeli trenutačnoj krizi opskrbe, primjerice oni od prirodnih katastrofa ili prekida transportnih putova, bit će i dalje znatno veći. Kako je Komisija navela u aktu o čipovima, tržišni udjel EU-a u segmentu pakiranja iznosi samo oko 5 %, dakle čak je znatno manji od tržišnog udjela cijele industrije.

3.3.6.

EGSO naglašava da se sveobuhvatnim pristupom ekosustavu, uz uključivanje procesâ završnog proizvodnog postupka, pridonosi i ostvarivanju europskog zelenog plana. Tako, primjerice, s aspekta zaštite okoliša nije svrsishodno držati proizvodnju u okviru glavnog proizvodnog postupka u Europi da bi se proizvodi zatim otpremali brodovima u treće zemlje na testiranje i pakiranje, a potom opet uvozili u Uniju. Osim aspekta okolišne učinkovitosti, važna je i činjenica da su tako produljeni lanci opskrbe mnogo izloženiji riziku. Pritom valja pronaći pravu ravnotežu u smislu otvorene strateške autonomije kako bi se postigla otpornost, a da se istodobno ne riskira izoliranost od globalnog tržišta.

3.3.7.

Stoga EGSO preporučuje da se bolje analiziraju uloge u cijelom lancu opskrbe i da se u strategiji za poluvodiče dodijeli veći prostor prvenstveno procesima završnog proizvodnog postupka u Uniji, osobito radi izbjegavanja nepoželjne geografske segmentacije ili koncentracije određenih visokoprofitabilnih ili pak troškovno intenzivnih tržišnih segmenata.

3.3.8.

Stoga EGSO poziva na razmatranje i provedbu dodatne usmjerenosti na naprednu tehnologiju pakiranja koja bi se u Europi mogla primijeniti na troškovno i energetski učinkovit način, čime bi se povećala neovisnost Unije o globalnim rizicima i tržišnim fluktuacijama.

3.4.   Sufinanciranje kao svrsishodna mjera za smanjenje rizika i troškova

3.4.1.

EGSO pozdravlja namjeru omogućivanja državnih potpora u skladu s navedenim kriterijima, pogotovo ako bi predmetna postrojenja inače bila nedostupna ili samo ograničeno dostupna u Uniji i ako su od posebnog strateškog interesa.

3.4.2.

Nadalje, EGSO pozdravlja osobito činjenicu da su kao kriteriji za predmetna postrojenja utvrđena njihova očekivana dugoročnija funkcionalnost bez dodatnih državnih potpora i njihova snažna predanost tomu da i u budućnosti pridonose inovacijama u ekosustavu poluvodiča Unije.

3.4.3.

EGSO naglašava da poticajni učinci moraju biti stvarno mjerljivi i da se mora izbjeći sufinanciranje ionako već planiranih projekata kako bi se osiguralo da će dodijeljena sredstva zaista imati pozitivan učinak na inovacije i zaposlenost u cijelom ekosustavu poluvodiča.

3.4.4.

Međutim, EGSO smatra da nedostaju dodatni kriteriji, osobito s obzirom na to da bi se financijske praznine trebale moći popuniti sve do 100 %. Pritom bi važnu ulogu morali imati kriteriji socijalnih politika, primjerice odnos predmetnog poduzeća prema socijalnom dijalogu i kolektivnom pregovaranju te prioritetna suradnja s dobavljačima koji imaju poslovni nastan u Uniji, ali isto tako broj održivih radnih mjesta koja će dodatno nastati ulaganjima i kvaliteta radnih uvjeta.

3.4.5.

EGSO također predlaže da se financiranje ne usmjerava na pojedinačne segmente ekosustava poluvodiča, nego da se, dodatno uz prethodno navedene kriterije, vodi računa i o uravnoteženosti financijske potpore uzduž lanca vrijednosti.

3.5.   Vještine i mjere za razvoj vještina kao dodatni pokretači inovacija

3.5.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da se u aktu o čipovima naglasak stavlja na vještine i razvoj vještina. Ciljana javna ulaganja u osposobljavanje i usavršavanje te načelno u razvoj vještina i prekvalifikaciju od ključne su važnosti, osobito za uspjeh zelene i digitalne transformacije. Međutim, neobično je to da je vrlo snažan naglasak stavljen na visokokvalificirane zaposlenike, a osobito na poslijediplomske programe. To je nesumnjivo ključno za tehnološki napredak prema segmentu poluvodiča manjih od 10 nm. Međutim, zbog toga se ne bi smjela zanemariti činjenica da se za jačanje uloge tog ekosustava u industriji mora prvenstveno olakšati pristup i zaposlenicima koje se ne smatra visokokvalificiranima.

3.5.2.

Ekosustav poluvodiča mora se učiniti privlačnijim za zaposlenike. U tu je svrhu, osim privlačnih poslijediplomskih programa, preporučljiv pristup kojim se posvećuje pozornost cijelom obrazovnom sustavu. Ekosustav bi trebalo promicati već u srednjim školama, primjerice revizijom kurikula prirodoslovnih predmeta, kako bi se odgovorilo na posebne potrebe ekosustava. Time će se omogućiti rano planiranje karijere i odgovarajuće dalekosežne odluke. Privlačnost sektora može se dodatno povećati pojednostavnjenjem pristupa visokokvalitetnim, prilagođenim i plaćenim programima za pripravništvo, praćenje rada (engl. job shadowing) i mentorstvo u industriji te suvremenim mogućnostima informiranja o profesiji.

3.5.3.

Međutim, u konačnici je važno osposobiti i postojeće zaposlenike u ekosustavu poluvodiča za primjenu novih metoda proizvodnje i posebnih zahtjeva u projektiranju i proizvodnji poluvodiča manjih od 10 nm kako bi se omogućio nesmetan prijelaz na sljedeću generaciju tehnologije. U tom smislu valja pozdraviti uspostavu europske mreže centara kompetentnosti, pri čemu bi trebalo voditi računa o tome da se stvarno ponude ciljane mjere za usavršavanje postojećih zaposlenika u predmetnoj industriji.

3.5.4.

Kako bi se osigurao uspjeh zelene i digitalne transformacije, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti usavršavanju i prekvalifikaciji zaposlenika koji rade u industrijama i regijama izloženima sadašnjim ili budućim strukturnim promjenama. Cilj aktivnih industrijskih politika morao bi se sastojati u posvećivanju posebne pozornosti regijama koje su pogođene deindustrijalizacijom i nerazmjernim odseljavanjem radno sposobnog stanovništva te u stvaranju poticaja za ulaganja u te regije. Nadalje, trebalo bi raspravljati o tome kako bi se mjere usavršavanja i prekvalifikacije mogle kombinirati s naknadom plaće za skraćeno radno vrijeme ili naknadom za nezaposlene te kako se obuhvaćenim zaposlenicima može pružiti prilika da sudjeluju u relevantnim mjerama prekvalifikacije, po potrebi preko poduzeća za posredovanje.

3.5.5.

Usto bi države članice trebalo poticati da i same uspostavljaju odgovarajuće programe i uključuju ih u svoje nacionalne strategije za razvoj vještina.

---

(1)  COM(2022) 46 final.

(2)  COM(2022) 45 final.

(3)  https://ieeexplore.ieee.org/stamp/stamp.jsp?tp=&arnumber=9063714.