(1)

Program Fiscalis 2020., uspostavljen Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), koji provodi Komisija u suradnji s državama članicama i pridruženim zemljama, i njegovi prethodnici znatno su doprinijeli olakšavanju i jačanju suradnje poreznih tijela unutar Unije. Porezna tijela zemalja sudionica uvažila su dodanu vrijednost tih programa, uključujući za zaštitu financijskih i gospodarskih interesa država članica Unije i poreznih obveznika. Ako države članice ne potraže rješenje izvan granica svojih administrativnih područja i ne surađuju intenzivno s ostalim državama članicama, često se ne mogu uspješno prevladati utvrđeni izazovi sljedećeg desetljeća.

(2)

Program Fiscalis 2020. osigurava državama članicama okvir Unije unutar kojega će se razvijati te aktivnosti suradnje, što je isplativije nego kad bi svaka država članica uspostavljala svoje individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi , bilo jedna s drugom bilo s trećim zemljama s kojima Unija tijesno surađuje u području oporezivanja . Stoga je potrebno osigurati nastavak tog programa uspostavljanjem novog programa za isto područje, programa Fiscalis („Program”).

(2.a)

Programom bi se trebalo omogućiti jačanje kapaciteta država članica za borbu protiv prijevara, korupcije, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, između ostalog i pružanjem tehničke pomoći za obučavanje ljudskih resursa i razvoj upravnih struktura. Pružanje te pomoći trebalo bi biti transparentno.

(3)

Osiguravajući okvir za djelovanja kojim se podupire jedinstveno tržište, potiče pošteno tržišno natjecanje u Uniji i štite financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica, Program bi trebao doprinijeti sprečavanju i suzbijanju poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i dvostrukog neoporezivanja ; sprječavanju i smanjivanju nepotrebnih administrativnih opterećenja za građane i poduzeća u prekograničnim transakcijama; podupiranju pravednijih i učinkovitijih poreznih sustava; ostvarivanju punog potencijala jedinstvenog tržišta i  poticanju poštenog tržišnog natjecanja u Uniji te podupiranju zajedničkog nastupa Unije na međunarodnim forumima.

(4)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za Program, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucijskog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (4), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(5)

Kako bi se podržao postupak pristupanja i pridruživanja trećih zemalja, Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja, kao i potencijalnih kandidata i partnerskih zemalja Europske politike susjedstva, ako su ispunjeni određeni uvjeti. Usto može biti otvoren i ostalim trećim zemljama , osobito najnerazvijenim zemljama, u skladu s uvjetima utvrđenima u posebnim sporazumima Unije i tih zemalja koji obuhvaćaju njihovo sudjelovanje u bilo kojem programu Unije.

(5.a)

Europski parlament definirao je svoje prioritete. Sadašnji nedostatak financijskih sredstava koči ostvarenje ciljeva koje je Parlament utvrdio za višegodišnji financijski okvir za razdoblje nakon 2020. [2017/2052(INI)]. Djelotvornija suradnja u području oporezivanja mogla bi omogućiti uspješnije prikupljanje sredstava potrebnih za provedbu budućeg višegodišnjeg financijskog okvira.

(6)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (5) (dalje u tekstu „Financijska uredba”) primjenjuje se na ovaj Program. Njome se utvrđuju pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim i pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, javnoj nabavi i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(7)

Djelovanja provedena u okviru programa Fiscalis 2020. pokazala su se primjerenima, pa bi ih stoga trebalo zadržati. Kako bi se osigurala jednostavnija i fleksibilnija provedba Programa, a time i bolje ostvarivanje njegovih ciljeva, djelovanja bi se trebala definirati samo u pogledu ukupnih kategorija s popisom oglednih primjera konkretnih aktivnosti. Međutim, cilj djelovanja trebalo bi biti bavljenje prioritetnim temama za zaštitu financijskih i gospodarskih interesa Unije i njezinih država članica. Program Fiscalis trebao bi suradnjom i izgradnjom kapaciteta ujedno promicati i podupirati uvođenje i iskorištavanje inovacija radi daljnjeg poboljšavanja sposobnosti za ispunjavanje osnovnih prioriteta poreznog sustava.

(8)

S obzirom na sve veću mobilnost poreznih obveznika, broj prekograničnih transakcija, internacionalizaciju financijskih instrumenata , a stoga i povećani rizik od porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, koji uvelike nadilaze granice Unije, prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava na treće zemlje koje nisu pridružene programu te međunarodne organizacije mogli bi biti u interesu Unije ili država članica. Njima bi se posebno izbjegli administrativno opterećenje i troškovi uspostavljanja i rada dvaju sličnih elektroničkih sustava, jednog za Uniju, a drugog za međunarodnu razmjenu informacija. Stoga bi, ako je to opravdano takvim interesom, troškovi prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava za potrebe suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama trebali biti prihvatljivi troškovi u okviru Programa. Pod uvjetom da su u potpunosti financirane prioritetne teme, u okviru Programa bi se, ovisno o potrebi, trebala poticati i posebna djelovanja koja uključuju najnerazvijene zemlje, posebice u pogledu automatske razmjene informacija.

(9)

Imajući u vidu sve veću važnost globalizacije i važnost borbe protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja , Programom bi i dalje trebalo predvidjeti mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka u smislu članka 238. Financijske uredbe. Odabir stručnjaka trebao bi biti transparentan i utemeljen na njihovim vještinama, iskustvu i znanju koji su relevantni za konkretno djelovanje, kao i na njihovoj sposobnosti da doprinesu tom djelovanju. Trebalo bi osigurati da ti stručnjaci budu nepristrani i da se ne nalaze ni u kakvom mogućem sukobu interesa sa svojom profesionalnom ulogom. Trebalo bi osigurati uravnoteženu zastupljenost svih relevantnih dionika.

(9.a)

S obzirom na nedavno donesenu Direktivu Vijeća 2014/107/EU  (6) , Direktivu (EU) 2015/2376  (7) , Direktivu (EU) 2016/881  (8) , Direktivu (EU)2016/2258  (9) , Direktivu (EU) 2018/822  (10) i pregovore koji su u tijeku o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit, cilj Programa trebalo bi biti osposobljavanje zaposlenika poreznih uprava kako bi se osigurala stvarna provedba tih direktiva.

(10)

U skladu s obvezom Komisije navedenom u njezinoj komunikaciji od 19. listopada 2010. naslovljenoj „Preispitivanje proračuna EU-a” (11), kad je riječ o osiguravanju usklađenosti i pojednostavnjenja programa financiranja, sredstva bi se trebala dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđena djelovanja u okviru Programa imaju ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja, što međutim isključuje dvostruko financiranje. U djelovanjima u okviru ovog Programa trebala bi se osigurati dosljednost u upotrebi sredstava Unije za potporu poreznoj politici i poreznim tijelima.

(10.a)

Radi isplativosti bi se kroz program Fiscalis trebale iskoristiti moguće sinergije s drugim mjerama Unije u povezanim područjima, kao što su Carinski program, Program EU-a za borbu protiv prijevara, Program za jedinstveno tržište i Program potpore reformi.

(10.b)

Pojedinačne nacionalne inicijative za borbu protiv prijevara mogle bi premjestiti prijevaru u druge, često susjedne, države članice i dovesti do nastanka nerazmjernog administrativnog opterećenja za poduzeća koja postupaju u skladu s propisima i manjka pravne sigurnosti u međunarodnoj trgovini. Stoga je ključno da Komisija uskladi nacionalne mjere za borbu protiv prijevara koordiniranjem nacionalnih najboljnih praksi na razini Unije.

(11)

Znatan dio proračuna u okviru Programa iskoristit će se za djelovanja izgradnje kapaciteta u području informacijskih tehnologija (IT). Stoga bi posebnim odredbama trebalo opisati zajedničke odnosno nacionalne komponente europskih elektroničkih sustava. Nadalje, trebalo bi jasno definirati područje primjene djelovanja i odgovornosti Komisije i država članica. Trebala bi postojati neometana interoperabilnost među zajedničkim i nacionalnim sastavnicama europskih elektroničkih sustava te sinergije s drugim elektroničkim sustavima relevantnih programa Unije.

(12)

Trenutačno ne postoji obveza izrade višegodišnjeg strateškog plana za porezni sustav („MASP-T”) za stvaranje usklađenog i interoperabilnog elektroničkog okruženja za porezni sustav u Uniji. Kako bi se osigurala dosljednost i koordinacija djelovanja u izgradnji kapaciteta IT-a, u Programu bi trebalo osigurati izradu takvog MASP-T-a.

(13)

Ovu bi Uredbu trebalo provoditi prema programima rada. S obzirom na srednjoročnu i dugoročnu prirodu ciljeva koji se žele postići i oslanjajući se na stečeno iskustvo, programi rada trebali bi obuhvaćati nekoliko godina. Prelaskom s godišnjih na višegodišnje programe rada smanjit će se administrativno opterećenje za Komisiju i države članice , no zbog tog ni u kojem slučaju ne smije doći do manjka informacija ili transparentnosti za porezne obveznike . Višegodišnji programi rada trebali bi odražavati sve relevantne informacije nastale u kontekstu godišnjih izvješća ili evidentiranja kako je navedeno u ovoj Uredbi. Ta godišnja izvješća trebala bi biti javno dostupna kako bi porezni obveznici bili upoznati s najboljim praksama, stečenim iskustvima, izazovima i preostalim preprekama utvrđenima u okviru Programa.

(14)

Radi dopune ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s  člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu donošenja programa rada .

(15)

U skladu sa stavcima 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (12), potrebno je ocijeniti Program na temelju informacija prikupljenih posebnim zahtjevima za praćenje, istodobno izbjegavajući prekomjerne propise i administrativna opterećenja, posebno za države članice , vodeći pritom računa i o Programu za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) . Ti bi zahtjevi prema potrebi trebali uključivati mjerljive pokazatelje kao osnovu za evaluaciju učinaka ove Uredbe na terenu. Rezultati tog praćenja trebali bi biti predmetom godišnjeg objedinjenog izvješća koje izrađuje Komisija na temelju podataka koje dostavljaju države članice. Izvješće bi trebalo uključivati pregled preostalih prepreka u ostvarenju ciljeva Programa iz članka 3. i prioritetnih djelovanja iz članka 7. stavka 2.a u državama članicama, kao i prijedloge najboljih praksi. Osim toga, Komisija bi trebala provesti i privremenu i konačnu evaluaciju Programa. I godišnja izvješća i izvješća o evaluaciji trebala bi biti javno dostupna na posebnoj internetskoj stranici.

(15.a)

Komisija bi dvaput godišnje trebala organizirati seminar na kojem sudjeluju i dva predstavnika države članice korisnice kako bi se raspravljalo o problemima i predložila moguća poboljšanja povezana s temama Programa, uključujući razmjenu informacija između poreznih uprava. Na seminarima sudjeluju predstavnik rukovodećih struktura poreznih uprava, predstavnik sindikata zaposlenih u poreznim upravama i predstavnik Europskog parlamenta i Vijeća.

(16)

Kako bi se primjereno odgovorilo na promjene u prioritetima poreznih politika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu izmjene popisa pokazatelja za mjerenje postizanja posebnih ciljeva Programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, među ostalim savjetovanja na razini stručnjaka, i da se savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(17)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95 (14), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (15) i Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 (16), financijski interesi Unije trebaju se štititi razmjernim mjerama, među ostalim i sprečavanjem, otkrivanjem, ispravljanjem i istragom nepravilnosti i prijevara, povratom izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, izricanjem administrativnih sankcija. Konkretno, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, kako bi se ustanovilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti kojom se šteti financijskim interesima Unije. U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) može provoditi istrage i kazneni progon za prijevare i druge nezakonite aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije, kako je predviđeno u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (17). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili subjekt koji primaju sredstva Unije moraju u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti Komisiji, OLAF-u, EPPO-u i Europskom revizorskom sudu nužna prava i pristup te se pobrinuti da sve treće strane koje su uključene u izvršavanje sredstava Unije osiguraju jednakovrijedna prava.

(18)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a . Ta su pravila navedena u Financijskoj uredbi i njima se posebno utvrđuje postupak za utvrđivanje i izvršavanje proračuna bespovratnim sredstvima, nagradama, javnom nabavom i neizravnim izvršenjem, kao i provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravilima donesenima na temelju članka 322. UFEU-a usto se uređuje zaštita proračuna Unije u slučaju općih nedostataka u pogledu vladavine prava u državama članicama, imajući u vidu da je poštovanje vladavine prava bitan preduvjet za dobro financijsko upravljanje i djelotvorno financiranje sredstvima EU-a.

(19)

Oblike financiranja i metode provedbe utvrđene ovom Uredbom trebalo bi odabrati na temelju toga koliko je njima moguće postići posebne ciljeve djelovanja i ostvariti rezultate, uzimajući u obzir posebice troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik neusklađivanja. To bi trebalo obuhvatiti i razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnog financiranja i jediničnih troškova te financiranje koje nije povezano s troškovima kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe. Preuzimanje putnih troškova trebalo bi biti prioritet kako bi se osiguralo sudjelovanje nacionalnih stručnjaka u zajedničkim djelovanjima.

(20)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti pojedine države članice, nego se zbog njezina opsega ili učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

Ovom se Uredbom zamjenjuje Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, koju bi stoga trebalo staviti izvan snage,

(a)

kad je riječ o sastancima i sličnim ad hoc događajima;

(b)

kad je riječ o strukturiranoj suradnji:

(d)

kad je riječ o djelovanjima za razvoj osobnih kompetencija i izgradnje kapaciteta:

1.

indeks primjene i provedbe zakonodavstva i politika Unije (broj djelovanja u okviru Programa organiziranih u tom području i preporuka upućenih nakon tih djelovanja)

2.

indeks osposobljenosti (upotrijebljeni moduli osposobljavanja; broj osposobljenih službenika; kvalitativna uspješnost polaznika)

3.

raspoloživost europskih elektroničkih sustava (izraženo u postocima vremena)

4.

raspoloživost zajedničke komunikacijske mreže (izraženo u postocima vremena)

5.

pojednostavnjeni postupci u IT-u za nacionalne uprave i gospodarske subjekte (broj registriranih gospodarskih subjekata, broj prijava i broj izvršenih uvida u različitim elektroničkim sustavima koji su financirani Programom)

6.

indeks stabilnosti suradnje (razina ostvarenog umreživanja, broj sastanaka uživo, broj internetskih suradničkih skupina)

7.

indeks najboljih praksi i smjernica (broj djelovanja u okviru Programa organiziranih u tom području; postotak poreznih uprava koje su primijenile praksu/smjernicu razvijenu uz potporu iz Programa)

1.

prihodi prikupljeni u borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja tijekom zajedničkih revizija

2.

broj zahtjeva za administrativnu i pravosudnu suradnju koji su podneseni, primljeni i na koje je odgovoreno, za svaku državu članicu