EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 24.5.2018.

COM(2018) 355 final

2018/0180(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2018) 257 final}
{SWD(2018) 264 final}
{SWD(2018) 265 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Ovaj je Prijedlog dio opširnije Komisijine inicijative za održivi razvoj. On služi kao temelj za okvir EU-a u skladu s kojim okolišni, socijalni i upravljački aspekti imaju središnju ulogu u financijskom sustavu i kojim se podupire pretvaranje gospodarstva Europe u zeleniji, otporniji i kružni sustav. Kako bi ulaganja postala održivija, u postupku odlučivanja o ulaganju trebalo bi razmotriti okolišne, socijalne i upravljačke čimbenike, tj. uzeti u obzir emisije plinova, iscrpljivanje resursa ili radne uvjete. Cilj je ovog Prijedloga i zakonodavnih akata koji se uz njega predlažu na dosljedan način u svim sektorima uključiti okolišne, socijalne i upravljačke aspekte u postupak ulaganja i savjetodavni postupak. Time bi se trebalo osigurati da svi sudionici na financijskom tržištu (društva za upravljanje UCITS-ima, UAIF-i, društva za osiguranje, IORP-i, upravitelji fondova EuVECA i upravitelji fondova EuSEF), distributeri osiguranja ili investicijski savjetnici ovlašteni za donošenje odluka o ulaganju u ime klijenata ili korisnika uključe okolišne, socijalne i upravljačke aspekte u svoje interne postupke i o tome obavijeste svoje klijente. Nadalje, kako bi se ulagateljima pomoglo u uspoređivanju ugljičnog otiska ulaganja, prijedlozima se uvode nove kategorije referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak. Ti prijedlozi, koji se međusobno podupiru, trebali bi olakšati ulaganja u održive projekte i imovinu u cijelom EU-u.

Komisijin paket u skladu je s nastojanjima da se gospodarstvo učini održivijim u cijelom svijetu. Vlade iz cijelog svijeta odabrale su održiviji put za naš planet i naše gospodarstvo donijevši Sporazum iz Pariza o klimatskim promjenama iz 2016. i Program održivog razvoja do 2030. Ujedinjenih naroda (UN).

EU je predan razvoju kojim se ispunjavaju današnje potrebe bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da ispunjavaju svoje potrebe. Održivost se odavno nalazi u središtu europskog projekta. U Ugovorima o EU-u priznaju se socijalna i okolišna dimenzija održivog razvoja, koje bi trebalo zajedno razmatrati.

U Komunikaciji Komisije o budućim koracima za održivu europsku budućnost iz 2016. ciljevi održivog razvoja 1 iz UN-ova Programa održivog razvoja do 2030. povezuju se s europskim okvirom politika kako bi se osiguralo da se u svim EU-ovim mjerama i inicijativama politika, unutar EU-a i na svjetskoj razini, otpočetka uzimaju u obzir okolišni, socijalni i upravljački aspekti. Osim toga, EU je u potpunosti predan ostvarivanju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a do 2030. i uključivanju održivog razvoja u politike EU-a, kako je Jean-Claude Juncker najavio u političkim smjernicama za Europsku komisiju 2 iz 2014. Stoga se mnogima od prioriteta politika Europske komisije za razdoblje 2014.–2020. podupiru klimatski ciljevi EU-a i njima se provodi Program održivog razvoja do 2030. Oni uključuju Plan ulaganja za Europu 3 , Paket o kružnom gospodarstvu 4 , Paket mjera za energetsku uniju 5 , ažuriranu Strategiju EU-a za biogospodarstvo 6 , uniju tržišta kapitala 7  i proračun EU-a za razdoblje 2014.–2020., uključujući Kohezijski fond i istraživačke projekte. Osim toga, Komisija je pokrenula platformu s više dionika radi praćenja i razmjene najboljih praksi provedbe ciljeva održivog razvoja.

U tom je kontekstu Komisija u prosincu 2016. uspostavila stručnu skupinu na visokoj razini kako bi razvila sveobuhvatnu strategiju EU-a o održivom financiranju. Stručna skupina na visokoj razini objavila je svoje završno izvješće 9 31. siječnja 2018. U izvješću je predstavljena sveobuhvatna vizija o održivom financiranju za Europu i utvrđena su dva prioriteta za financijski sustav Europe. Prvi je prioritet poboljšati doprinos financija održivom i uključivom rastu. Drugi je ojačati financijsku stabilnost uključivanjem okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika u odlučivanje o ulaganju. Stručna skupina na visokoj razini izdala je osam ključnih preporuka, za koje vjeruje da su glavne sastavnice održivog europskog financijskog sustava. Među tim preporukama stručna skupina na visokoj razini navodi da bi od pružatelja indeksa trebalo zatražiti da objave pojedinosti o izloženosti indeksa parametrima održivosti na temelju vrijednosnih papira uključenih u indeks i njihovih pondera. Istodobno bi ESMA trebala uključiti upućivanja na aspekte održivosti u svoje smjernice o „izjavi o referentnoj vrijednosti”, iz kojih bi trebalo biti jasno na koji se način aspekti održivosti (okolišni, socijalni i upravljački aspekti), uključujući prelazak na niskougljično gospodarstvo, odražavaju u metodologiji referentne vrijednosti.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Ovaj je Prijedlog dio paketa mjera za održivo financiranje, prioritetnog djelovanja u okviru projekta unije tržišta kapitala. Sadržava mjere za iskorištavanje transformacijskog kapaciteta financijskih tehnologija i preusmjeravanje privatnog kapitala prema održivim ulaganjima. Njime se pridonosi razvoju integriranijih tržišta kapitala tako što se ulagateljima olakšava da ostvaruju koristi od jedinstvenog tržišta i istodobno donose odluke utemeljene na sveobuhvatnim informacijama.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

•Proporcionalnost

•Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

•Savjetovanja s dionicima

Ciljani razgovori s dionicima

Provedeni su razgovori s različitim dionicima, uključujući ispitanike iz područja upravljanja imovinom, administratore referentnih vrijednosti te ispitanike iz područja tržišne infrastrukture, bankarstva i zagovaranja interesa/skupina za strateško promišljanje.

Razgovorima je otkriveno da upravitelji imovinom uglavnom upotrebljavaju dvije vrste indeksa niskih emisija ugljika: „glavni” (eng. mainstream) indeks niskih emisija ugljika i indeks niskih emisija ugljika nediversificiranih društava s niskim ugljičnim otiskom (eng. pure play). Upravitelji imovinom indekse za niske emisije ugljika smatraju alatom za upravljanje rizikom od moguće buduće regulatorne intervencije koje bi mogle uzrokovati neupotrebljivost imovine. Oni su uvelike usmjereni na „dekarbonizirane” indekse. Ti se indeksi temelje na standardnoj ili „glavnoj” referentnoj vrijednosti, tako da se uklone društva s razmjerno visokim otiskom emisija ugljika ili im se dodijeli niži ponder. 

Pružatelji indeksa niskih emisija ugljika nastoje smanjiti opći ugljični otisak portfelja na kojem se temelji indeks u usporedbi sa standardnim indeksima u kojima se uglavnom primjenjuje ponderiranje na temelju tržišne kapitalizacije. Na primjer, mogli bi težiti smanjenju ugljičnog otiska od 40 % u odnosu na standardni ili „glavni” indeks. Pružatelji indeksa niskih emisija ugljika nediversificiranih društava s niskim ugljičnim otiskom tvrde da ti glavni „dekarbonizirani” indeksi nisu usklađeni s ciljem temperaturnog povećanja ispod 2 °C iz Pariškog klimatskog sporazuma; zalažu se za strožu metodologiju odabira sastavnica referentnih vrijednosti, kao što je omjer ugljičnog učinka. 

Tijekom razgovora otkrivene su i znatne razlike u načinu na koji pružatelji indeksa mjere ugljični otisak. Većina pružatelja glavnog indeksa razmatra emisije ugljika koje su izravno prouzročene proizvodnim djelatnostima nekog društva („emisije iz prvog opsega”) i neizravne emisije nastale isporukom sirovina ili drugih „ulaznih materijala” koje društvo nabavlja na početku lanca opskrbe kako bi proizvodilo svoje proizvode ili isporučivalo svoje usluge („emisije iz drugog opsega”). S druge strane, zastupnici pružatelja indeksa nediversificiranih društava s niskim ugljičnim otiskom smatraju da taj pristup nije dostatan da bi se odrazio ugljični otisak nekog društva jer se potpuno zanemaruju emisije koje je prouzročio kupac nekog društva („emisije iz trećeg opsega”).

Upitnik

Upravitelji imovinom, društva za reosiguranje, pružatelji referentnih vrijednosti i jedno udruženje banaka odgovorili su na pitanja o korisnosti usklađenih standarda za metodologiju indeksa niskih emisija ugljika.

Ispitanici su naveli da ne upotrebljavaju indeks niskih emisija ugljika zbog sljedećih razloga: i. u trenutačnim metodologijama ne uzimaju se u obzir svi izvori emisija ugljika; ii. njihovi klijenti (ulagatelji) nemaju povjerenja u metodologiju koja se upotrebljava za dostupne indekse niskih emisija ugljika; te iii. nedostaju indeksi niskih emisija ugljika koji bi odgovarali njihovu pristupu ulaganjima i stilu ulaganja.

Ispitanici su naveli da je korisno razviti usklađene standarde za metodologiju za indeks niskih emisija ugljika na razini EU-a i naglasili su važnost pouzdanih podataka o neizravnim emisijama ugljika korisnika ili dobavljača nekog društva.

Na pitanje o tome koja bi trebala biti glavna obilježja indeksa niskih emisija ugljika većina je ispitanika odgovorila da bi emisije iz trećeg opsega trebalo uključiti u procjenu emisija ugljika. Neki su ispitanici naveli da bi metodologiju indeksa niskih emisija ugljika trebalo uskladiti s potencijalnom budućom taksonomijom EU-a. Međutim, neki su ispitanici bili sumnjičavi u pogledu razvoja usklađene metodologije na razini EU-a i naveli dvojbe s obzirom na dostupne podatke, nejasnu poveznicu između ugljičnog otiska i okolišnih rizika s financijskim utjecajem (npr. rizik prelaska) te činjenicu da je većina metoda okrenuta prema prošlosti.

•Prikupljanje i primjena stručnih znanja

·pregled i analiza nastojanja na svjetskoj razini da se definira pojam „zeleno” za zelene obveznice, zelene zajmove i zeleni vlasnički kapital uvršten na burzu,

·sredstva i opseg za utvrđivanje zelene imovine i zelenih djelatnosti s pomoću konceptualnih definicija, taksonomija, metodologija procjene i drugih mehanizama te potreba da ih se uključi u metodologije za izradu zelenih referentnih vrijednosti i fondova, i

·usporedba znatnih razlika u metodologijama na kojima se temelje indeksi zelenog vlasničkog kapitala i zelenih obveznica.

•Procjena učinka

Opće alternativne politike ispitane u procjeni učinka obuhvaćale su sljedeće opcije:

(1)bez djelovanja EU-a (opcija 1.);

(2)povećanje transparentnosti metodologije i uspostava minimalnih standarda za „dekarbonizirane” indekse i indekse „niskih emisija ugljika” 16 – općeniti pristup uz minimalnu razinu usklađivanja (opcija 2.);

(3)usklađena pravila EU-a za indeks niskih emisija ugljika nediversificiranih društava s niskim ugljičnim otiskom ili indeks „pozitivnog učinka ugljika” koja su u skladu s ciljem temperaturnog povećanja ispod 2 °C – specijalistički pristup s detaljnim pravilnikom (opcija 3.);

(4)minimalni standardi za usklađivanje metodologije koja se primjenjuje za indekse niskih emisija ugljika i indekse pozitivnog ugljičnog učinka (opcija 4., podopcija a) ili usklađena pravila EU-a za različite vrste indeksa niskih emisija ugljika – sveobuhvatan regulatorni pristup (opcija 4., podopcija b).

U slučaju opcije 1. fragmentacija tržišta vjerojatno bi se dodatno povećala s vremenom, dok bi povezani troškovi pretraživanja za ulagatelje ostali visoki. Ulagatelji koji bi htjeli sa stvarnim učinkom ulagati u imovinu usklađenu s ciljem temperaturnog povećanja ispod 2 °C i dalje ne bi imali odgovarajuće alate (referentne vrijednosti) za procjenu uspješnosti svojih fondova/portfelja za niskougljična ulaganja. Nedovoljno usklađene metodologije indeksa niskih emisija ugljika i dalje bi utjecale na njihovu usporedivost i relevantnost. Osim toga, društva neće imati poticaj da svoje korporativne strategije usklade s klimatskim ciljevima.

U slučaju opcije 2. povećala bi se transparentnost metodologije određivanja referentnih vrijednosti i uskladili bi se neki njezini elementi. U okviru te opcije ulagatelji bi bili upoznati s pojedinostima o uključivanju parametara povezanih s klimom, opisom sastavnica referentne vrijednosti te kriterijima za njihov odabir i njihovo ponderiranje. Tu bi opciju administratori referentnih vrijednosti mogli prilično jednostavno primijeniti na razmjerno troškovno učinkovit način jer bi u svojoj metodologiji morali zadovoljiti samo minimalne standarde i imali bi određenu razinu fleksibilnosti za dodavanje drugih elemenata/kriterija. Međutim, ta bi se usklađena metodologija primjenjivala samo na segment indeksa niskih emisija ugljika čija namjena nije usklađivanje s ciljem temperaturnog povećanja ispod 2 °C, zbog čega ona možda neće znatno pridonijeti politikama za ublažavanje klimatskih promjena tako što bi se na razini EU-a razjasnilo što su održiva imovina i održiva ulaganja. Stoga ta opcija nije usklađena s potpunim ostvarenjem ciljeva održivosti EU-a.

U okviru opcije 3. Komisija bi izradila usklađen skup pravila koja se odnose na indekse niskih emisija ugljika nediversificiranih društava s niskim ugljičnim otiskom ili indekse „pozitivnog učinka ugljika” 17 . Ti bi indeksi omogućili upraviteljima imovinom/institucijskim ulagateljima da pravilno prate/ocjenjuju uspješnost svojih fondova odabranih u skladu s ciljem temperaturnog povećanja ispod 2 °C iz Pariškog klimatskog sporazuma i svojim klijentima/korisnicima dokažu postupanje u skladu s tom strategijom ulaganja. Metodologija bi, za razliku od opcije 2., omogućila uključivanje imovine onih društava koja znatno pridonose smanjenju emisija, čime bi se više tokova ulaganja usmjerilo na takve izdavatelje 18 . Međutim, indeksi za niske emisije ugljika nediversificiranih društava s niskim ugljičnim otiskom mogu koncentrirati ulaganja samo u nekim sektorima i velika skupina dionika ne smatra ih prikladnima za izgradnju portfelja osnovnog kapitala, iz čega proizlazi rizik ograničene prihvaćenosti referentne vrijednosti na tržištu.

U okviru opcije 4. uvela bi se usklađena pravila 1. za inačice standardnih „dekarboniziranih” indeksa i indeksa „niske emisije ugljika” i 2. za indekse niskih emisija ugljika nediversificiranih društava s niskim ugljičnim otiskom ili za indekse „pozitivnog učinka ugljika”. Stoga bi se ta opcija primjenjivala na širi raspon indeksa od opcije 2. ili 3. Omogućila bi institucijskim ulagateljima i upraviteljima imovinom da pravilno prate/ocjenjuju uspješnost više vrsta fondova za niskougljična ulaganja i stave na raspolaganje razmjerno širok raspon alata kako bi dokazali svoje postupanje u skladu s preferencijama njihovih klijenata u pogledu niskih emisija ugljika.

Ta je opcija analizirana u okviru dviju različitih podopcija.

Podopcija 4.a (opcija kojoj se daje prednost): u skladu s pristupom utvrđenim u ovoj podopciji novim bi se okvirom uveli minimalni standardi za usklađivanje metodologije koja se primjenjuje na indekse niskih emisija ugljika i indekse „pozitivnog učinka ugljika”. Tom bi se opcijom uspostavili određeni minimalni ključni zahtjevi metodologije koja se upotrebljava za određivanje dekarboniziranih referentnih i referentnih vrijednosti „pozitivnog ugljičnog učinka” te osigurali standardi za kriterije i metode koji se upotrebljavaju za odabir i ponderiranje temeljne imovine referentne vrijednosti te za izračun ugljičnog otiska i ušteda ugljika povezanih s temeljnom imovinom, iskorištavajući postojeće europske metodologije koje je odobrila Komisija i koje uvelike upotrebljavaju društva za izračun svojeg utjecaja na okoliš, kao što su okolišni otisak proizvoda i okolišni otisak organizacija 19 .

Podopcija 4.b: uveli bi se sustavi maksimalnog usklađivanja u kojem bi metodologija dviju novih kategorija referentnih vrijednosti bila potpuno usklađena na temelju detaljnog i sveobuhvatnog skupa pravila utvrđenog na razini 1. i dodatno određenog s pomoću detaljnih zahtjeva na razini 2. Tim bi se pravilima uspostavili detaljni kriteriji za odabir i ponderiranje temeljne imovine referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak. Taj bi pristup omogućio visoku razinu usporedivosti metodologija novih kategorija referentnih vrijednosti. Međutim, administratorima referentnih vrijednosti nedostajala bi određena razina fleksibilnosti u oblikovanju metodologije i snosili bi znatne troškove usklađivanja s novim strogim zahtjevima utvrđenima zakonodavstvom EU-a.

Iako bi u okviru podopcije 4.a ulagateljima bio na raspolaganju malo niži stupanj usporedivosti metodologija referentnih vrijednosti, administratori referentnih vrijednosti imali bi znatnu razinu fleksibilnosti u oblikovanju formule za izračun svoje metodologije. Općenito, tim bi se pristupom omogućio prostor sudionicima na tržištu za razvoj novih strategija kojima bi se riješili mogući problemi povezani s okolišem. Nadalje, administratori referentnih vrijednosti snosit će neznatne troškove pri prilagođavanju vlastitih dokazanih metodologija minimalnim standardima predviđenima zakonodavstvom EU-a.

Ta je podopcija u skladu i s drugim prijedlozima Komisije u području održivog financiranja 20 jer bi pridonijela boljoj kvaliteti informacija koje upravitelji imovinom daju krajnjim ulagateljima u skladu s ciljem ulaganja. Slično kao u slučaju opcije 3., i podopcijom 4.a mogla bi se usmjeriti veća ulaganja u društva iz sektora s vrlo visokim emisijama ugljika koja bi znatno pridonijela smanjenju emisija. Međutim, postoji nekoliko problema u pogledu te opcije: i. dostupni podaci nisu stabilni i obično nisu potpuni; ii. uspoređivanje emisija ugljika društava iz različitih sektora moglo bi biti složeno; te iii. postoji potencijalni rizik da bi utvrđivanje usklađenih metodologija moglo spriječiti inovacije.

Komisija predviđa sljedeće gospodarske, okolišne i socijalne učinke opcije kojoj se daje prednost:

s obzirom na gospodarske učinke, usklađeni standardi EU-a za transparentne metodologije indeksa za niske emisije ugljika i indeksa za pozitivan ugljični učinak, u kombinaciji s općenito detaljnijom objavom podataka o okolišnim, socijalnim i upravljačkim aspektima za druge referentne vrijednosti, imali bi sljedeći učinak: i. smanjila bi se neujednačenost informacija između ulagatelja i pružatelja indeksa jer bi upravitelji imovinom i upravitelji portfeljima imali sve informacije potrebne za odabir indeksa niskih emisija ugljika ili indeksa pozitivnog ugljičnog učinka koji odražava njihov stil ulaganja; ii. smanjila bi se trenutačna fragmentacija tržišta jer metodologije za indekse niskih emisija ugljika još nisu standardizirane; te iii. povećala bi se kvaliteta i usporedivost informacija povezanih s klimom koje objavljuju korporacije, koje bi sad imale poticaj za objavljivanje tih informacija kako bi ih se uključilo u indeks. Stoga bi se na temelju upotrebe usklađenih standarda EU-a za transparentne metodologije razvile referentne vrijednosti koje bi bile primjerenije za mjerenje uspješnosti portfelja ili financijskog proizvoda koji slijedi strategiju ulaganja „niskih emisija ugljika” ili strategiju ulaganja u skladu s ciljem temperaturnog povećanja ispod 2 °C.

Kad je riječ o okolišnim učincima, financiranje će se razmjerno brzo preusmjeriti na imovinu i projekte s održivim ciljevima koji imaju pozitivan učinak s obzirom na emisije stakleničkih plinova i pridonose ciljevima Pariškog klimatskog sporazuma. Zbog toga bi se usklađivanjem standarda metodologije i objava podataka o metodologiji za različite vrste indeksa za niske emisije ugljika i indeksa za pozitivan ugljični učinak ulagateljima koji primjenjuju različite strategije za niske emisije ugljika osigurali primjereni alati za ocjenu usklađenosti svojih fondova/portfelja i odabrane referentne vrijednosti te bi se tim ulagateljima omogućilo da bolje prate/mjere uspješnost u odnosu na odgovarajuću referentnu vrijednost niskih emisija ugljika.

Prijedlogom se uzimaju u obzir mišljenja koja je izdao Odbor za regulatorni nadzor (pozitivno mišljenje sa zadrškama od 14. svibnja 2018. i prethodna dva negativna mišljenja). Prijedlogom i revidiranom procjenom učinka odgovara se na primjedbe Odbora za regulatorni nadzor, u kojima je zaključeno da su prije daljnje provedbe te inicijative potrebne prilagodbe.

U svojim je primjedbama Odbor za regulatorni nadzor naveo da u procjeni učinka nije na odgovarajući način uzet u obzir rizik da se od administratora referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika zahtijeva upotreba taksonomije. Osim toga, Odbor je izrazio zabrinutost da u procjeni učinka, s obzirom na budući razvoj metodologije referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika, nisu u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir troškovi za administratore i korisnike tih referentnih vrijednosti.

•Temeljna prava

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

5.OSTALI DIJELOVI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

·razvoj broja i veličine fondova/portfelja koji upotrebljavaju referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak,

·broj pritužbi koje je Komisija primila od korisnika referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak,

·troškovi proizvodnje referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak,

·izvješće Komisije na temelju Uredbe o referentnim vrijednostima radi preispitivanja funkcioniranja i djelotvornosti referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i primjerenosti njihova nadzora (klauzula o preispitivanju iz članka 54.).

Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Člankom 1. stavkom 1. u Uredbu o referentnim vrijednostima uvode se definicije novih kategorija referentnih vrijednosti, i to „referentna vrijednost za niske emisije ugljika” i „referentna vrijednost za pozitivan ugljični učinak”.

Člankom 1. stavkom 2. mijenja se članak 13. stavak 1. Uredbe o referentnim vrijednostima („Transparentnost metodologije”) dodavanjem nove točke (d) popisu informacija koje administrator referentnih vrijednosti mora objaviti ili staviti na raspolaganje. Konkretno, u skladu s novom obvezom administratori referentnih vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti koji slijede ili uzimaju u obzir ciljeve u pogledu okolišnih, socijalnih i upravljačkih aspekata, uz ostale informacije koje se već moraju objaviti, trebali bi objasniti kako ključni elementi metodologije odražavaju okolišne, socijalne i upravljačke čimbenike. Komisija je ovlaštena dodatno odrediti minimalni sadržaj tih objava.

Na temelju članka 1. stavka 3. u glavu III. Uredbe o referentnim vrijednostima umeće se novo poglavlje 3.A kojim se uvodi jedinstvena odredba (članak 29.a) kojom se utvrđuju ključni zahtjevi primjenjivi na metodologiju referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika ili pozitivan ugljični učinak (navedeni u novom prilogu). Komisija je najprije razmatrala uvođenje potpuno usklađenog sustava za metodologiju novih kategorija referentnih vrijednosti na temelju sveobuhvatnog skupa pravila. U skladu s tim pristupom ključni elementi metodologije uspostavljene ovim zakonodavnim prijedlogom morali bi se dodatno odrediti s pomoću detaljnih zahtjeva za odabir i ponderiranje temeljne imovine u delegiranim aktima koje će Komisija donijeti na temelju savjeta stručne skupine. Osim toga, navedenim delegiranim aktima trebalo se od administratora referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak zahtijevati da pri osmišljavanju parametara metodologije za odabir temeljne imovine upotrebljavaju EU-ove propise o taksonomiji.

Međutim, kako bi se otklonila zabrinutost Odbora za regulatorni nadzor u pogledu mogućih troškova koje bi podrazumijevao budući razvoj tako stroge metodologije, Komisija je prilagodila ovaj Prijedlog kako bi osigurala da je ovlaštenje za donošenje delegiranih akata ograničeno na dodatno određivanje minimalnih standarda za referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak. Tom se pristupu daje prednost i jer bi i dalje omogućavao znatnu razinu usporedivosti metodologija referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika. Istodobno za administratore referentnih vrijednosti ne bi nastali visoki troškovi pri usklađivanju metodologije sa standardom EU-a i zadržali bi određenu razinu fleksibilnosti pri oblikovanju svoje metodologije. Općenito, tim bi se pristupom omogućio prostor na tržištu za razvoj inovativnih strategija kojima bi se riješili mogući problemi povezani s okolišem.

Kako bi se u obzir uzele dvojbe Odbora povezane s rizicima obvezne upotrebe taksonomije za administratore referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika, Prijedlog je dodatno prilagođen tako da se delegiranim aktima u kojima se određuju minimalni standardi za usklađivanje neće od administratora referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak zahtijevati da upotrebljavaju taksonomiju EU-a pri osmišljavanju parametara metodologije za odabir temeljne imovine. Razdvajanjem metodologije od taksonomije EU-a administratorima će se pružiti nužna razina fleksibilnosti, koja im je potrebna.

Člankom 1. stavkom 4. mijenja se članak 27. Uredbe o referentnim vrijednostima („Izjava o referentnoj vrijednosti”) tako što se uvodi novi stavak kojim bi se za svaku pruženu referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti kojom se slijede ili uzimaju u obzir ciljevi u pogledu okolišnih, socijalnih i upravljačkih aspekata od administratora zahtijevalo da u izjavi o referentnoj vrijednosti objasne kako se okolišni, socijalni i upravljački čimbenici poštuju za svaku pruženu referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti kojom se slijede ili uzimaju u obzir ciljevi u pogledu okolišnih, socijalnih i upravljačkih aspekata. Komisija je ovlaštena dodatno odrediti informacije koje treba navesti.

Stavkom 5. u Uredbu o referentnim vrijednostima uvodi se novi Prilog III., u kojem se utvrđuju ključni zahtjevi za metodologiju referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak te navode elementi koje administratori moraju objaviti i postupak koji moraju slijediti za izmjenu svoje metodologije.

U skladu s člankom 2. ova će Uredba stupiti na snagu dan nakon objave u Službenom listu Europske unije.

2018/0180 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke 21 ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 22 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Opća skupština UN-a 25. rujna 2015. donijela je novi globalni okvir za održivi razvoj, odnosno Program održivog razvoja do 2030. 23 , koji se temelji na ciljevima održivog razvoja. Komunikacijom Komisije iz 2016. o budućim koracima za održivu europsku budućnost 24 ciljevi održivog razvoja povezuju se s političkim okvirom Unije kako bi se osiguralo da se oni otpočetka uzimaju u obzir u svim Unijinim mjerama i političkim inicijativama unutar Unije ili globalno. U zaključcima Europskog vijeća od 20. lipnja 2017. 25 potvrđuje se predanost Unije i država članica potpunoj, usklađenoj, sveobuhvatnoj, integriranoj i učinkovitoj provedbi Programa 2030. u bliskoj suradnji s partnerima i drugim dionicima.

(2)Unija je 2015. sklopila Pariški klimatski sporazum 26 . Člankom 2. točkom (c) Sporazuma utvrđuje se cilj jačanja odgovora na klimatske promjene, među ostalim usklađivanjem financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene.

(3)Održivost i prijelaz na niskougljično kružno gospodarstvo koje je otporno na klimatske promjene i u kojem se učinkovitije iskorištavaju resursi ključni su za osiguravanje dugoročne konkurentnosti gospodarstva EU-a. Održivost je već dugo u središtu projekta Unije te je njezina socijalna i okolišna dimenzija priznata u Ugovorima.

(4)Komisija je u ožujku 2018. objavila svoj Akcijski plan o financiranju održivog rasta 27 , kojim se utvrđuje ambiciozna i sveobuhvatna strategija održivog financiranja. Jedan je od ciljeva tog akcijskog plana preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima radi postizanja održivog i uključivog rasta.

(5)Odlukom br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća 28 pozvalo se na povećanje privatnog financiranja rashoda u vezi s okolišem i klimom, posebno uvođenjem poticaja i metodologija kojima se društva potiču na mjerenje troškova poslovanja koji su povezani sa zaštitom okoliša te dobiti ostvarene korištenjem okolišnih usluga.

(6)Kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja u Uniji, potrebno je usmjeriti tokove kapitala prema održivim ulaganjima. Važno je u potpunosti iskoristiti potencijal unutarnjeg tržišta za postizanje tih ciljeva. U tom kontekstu ključno je ukloniti prepreke učinkovitom kretanju kapitala prema održivim ulaganjima na unutarnjem tržištu i spriječiti pojavljivanje očekivanih prepreka tog tipa.

(7)Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća 29 utvrđuju se jedinstvena pravila za referentne vrijednosti u Uniji te su obuhvaćene različite vrste referentnih vrijednosti. Sve veći broj ulagača provodi strategije niskougljičnih ulaganja i primjenjuje referentne vrijednosti za niske emisije ugljika radi usporedbe ili mjerenja uspješnosti investicijskih portfelja.

(8)Velik broj različitih indeksa trenutačno se svrstava u jednu skupinu kao indeksi niskih emisija ugljika. Ti indeksi niskih emisija ugljika upotrebljavaju se kao referentne vrijednosti za investicijske portfelje i proizvode koji se prodaju preko granica. Kvaliteta i cjelovitost referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika utječu na učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta u širokom spektru pojedinačnih i zajedničkih investicijskih portfelja. Mnogi indeksi niskih emisija ugljika koji se upotrebljavaju kao mjerila uspješnosti za investicijske portfelje, posebno za odvojena ulaganja i zajedničke investicijske fondove, utvrđeni su u jednoj državi članici, no njima se koriste upravitelji portfeljima i imovinom u drugim državama članicama. Osim toga, upravitelji portfeljima i imovinom često se štite od rizika izloženosti ugljiku upotrebom referentnih vrijednosti utvrđenih u drugim državama članicama.

(9)Na tržištu su se pojavile različite kategorije indeksa niskih emisija ugljika s različitim razinama ambicioznosti. Iako se s pomoću nekih referentnih vrijednosti želi smanjiti ugljični otisak standardnog investicijskog portfelja, s pomoću drugih se žele odabrati samo sastavnice koje doprinose ostvarivanju cilja temperaturnog povećanja ispod 2 °C utvrđenog u Pariškom klimatskom sporazumu. Unatoč razlikama u ciljevima i strategijama sve se te referentne vrijednosti zajednički promiču kao referentne vrijednosti za niske emisije ugljika.

(10)Različiti pristupi metodologijama za referentne vrijednosti uzrokovali su rascjepkanost unutarnjeg tržišta jer korisnici referentnih vrijednosti nemaju preciznu informaciju o tome je li određeni indeks niskih emisija ugljika referentna vrijednost usklađena s ciljem temperaturnog povećanja ispod 2 °C ili samo referentna vrijednost kojom se želi smanjiti ugljični otisak standardnog investicijskog portfelja. Radi rješavanja pitanja potencijalno nelegitimnih tvrdnji administratora o prirodi njihovih referentnih vrijednosti s obzirom na niske emisije ugljika države članice vjerojatno će donijeti razna pravila kako bi se izbjegla daljnja zabuna i dvojba ulagatelja u pogledu ciljeva i razine ambicioznosti različitih kategorija tzv. indeksa niskih emisija ugljika koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti za portfelje niskougljičnih ulaganja.

(11)U nedostatku usklađenog okvira kojim bi se osigurale točnost i cjelovitost glavnih kategorija referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika koje se upotrebljavaju u pojedinačnim ili zajedničkim investicijskim portfeljima, vjerojatno je da će razlike u pristupima država članica stvoriti prepreke za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(12)Stoga, kako bi se održalo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, dodatno poboljšali uvjeti njegova funkcioniranja i zajamčila visoka razina zaštite potrošača i ulagatelja, primjereno je prilagoditi Uredbu (EU) 2016/1011 u cilju utvrđivanja regulatornog okvira za usklađene referentne vrijednosti za niske emisije ugljika na razini Unije.

(13)Nadalje, potrebno je uvesti jasnu razliku između referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak. Iako bi se temeljna imovina u referentnoj vrijednosti za niske emisije ugljika trebala odabrati u cilju smanjenja emisija ugljika portfelja indeksa u odnosu na glavni indeks, indeks pozitivnog ugljičnog učinka trebao bi uključivati samo sastavnice kojima su uštede emisija ugljika veće od emisija ugljika.

(14)Svako društvo čija je imovina odabrana kao temeljna u referentnoj vrijednosti za pozitivan ugljični učinak trebalo bi uštedjeti više emisija ugljika nego što ih proizvodi te stoga imati pozitivan učinak na okoliš. Upravitelji portfeljima i imovinom koji tvrde da provode strategiju ulaganja koja je u skladu s Pariškim klimatskim sporazumom trebali bi stoga upotrebljavati referentnu vrijednost za pozitivan ugljični učinak.

(15)Velik broj administratora referentnih vrijednosti tvrdi da se njihovim referentnim vrijednostima ostvaruju okolišni, socijalni i upravljački ciljevi. Međutim, korisnici tih referentnih vrijednosti nemaju uvijek potrebne informacije o tome u kojoj se mjeri u metodologiji administratora referentnih vrijednosti uzimaju u obzir ti ciljevi. Postojeće informacije često su i nepotpune te ne omogućuju učinkovitu usporedbu za potrebe ulaganja preko granica. Kako bi sudionici na tržištu mogli donositi utemeljene odluke, od administratora referentnih vrijednosti trebalo bi zahtijevati da objave informacije o načinu na koji se u njihovoj metodologiji uzimaju u obzir okolišni, socijalni i upravljački čimbenici za svaku referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti koja se promiče kao vrijednost kojom se ostvaruju okolišni, socijalni i upravljački ciljevi. Te bi informacije trebale biti objavljene i u izjavi o referentnoj vrijednosti. Ta obveza otkrivanja informacija ne bi se trebala primjenjivati na administratore referentnih vrijednosti kojima se ne promiču ili ne uzimaju u obzir okolišni, socijalni i upravljački ciljevi.

(16)Iz istih bi razloga administratori referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak trebali objaviti i koja se metodologija upotrebljava za njihov izračun. Te informacije trebale bi sadržavati opis načina na koji je odabrana i ponderirana temeljna imovina te podatak o tome koja je imovina isključena i zašto. Administratori referentnih vrijednosti trebali bi pojasniti i način na koji se referentne vrijednosti za niske emisije ugljika razlikuju od odnosnog glavnog indeksa, posebno u pogledu primjenjivih pondera, tržišne kapitalizacije i financijskih rezultata temeljne imovine. Radi ocjene načina na koji referentna vrijednost doprinosi okolišnim ciljevima administrator referentne vrijednosti trebao bi objaviti informacije o tome kako su mjereni ugljični otisak i uštede ugljika temeljne imovine, njihove iznose, uključujući ukupni ugljični otisak referentne vrijednosti, te vrstu i izvor upotrijebljenih podataka. Kako bi se upraviteljima imovinom omogućilo da izaberu najprikladniju referentnu vrijednost za svoju strategiju ulaganja, administratori referentnih vrijednosti trebali bi objasniti logiku na kojoj se temelje parametri njihove metodologije i objasniti na koji način referentna vrijednost pridonosi okolišnim ciljevima, uključujući njezin utjecaj na ublažavanje klimatskih promjena. Objavljene informacije trebale bi sadržavati i pojedinosti o učestalosti revizija i primijenjenom postupku.

(17)Osim toga, administrator referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak trebao bi objaviti informacije o pozitivnom ugljičnom učinku cijele temeljne imovine uključene u te referentne vrijednosti i navesti metodu kojom se utvrđuje jesu li uštede emisija veće od ugljičnog otiska ulagateljske imovine.

(18)Kako bi se osiguralo trajno poštovanje cilja ublažavanja klimatskih promjena, administratori referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak trebali bi redovito preispitivati svoje metodologije i obavještavati korisnike o primjenjivim postupcima za sve bitne promjene. Pri uvođenju bitne promjene administratori referentnih vrijednosti trebali bi objaviti razloge za tu promjenu i objasniti kako je ta promjena usklađena s početnim ciljevima referentnih vrijednosti.

(19)Kako bi se povećala transparentnost i osigurala odgovarajuća razina usklađenosti, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi dodatnog utvrđivanja minimalnog sadržaja obveze otkrivanja informacija koja bi se trebala primjenjivati na administratore referentnih vrijednosti koji uzimaju u obzir okolišne, socijalne i upravljačke ciljeve te radi utvrđivanja minimalnih standarda za usklađivanje metodologije referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak, uključujući metodu za izračun emisija i ušteda ugljika povezanih s temeljnom imovinom, uzimajući u obzir metode ekološkog otiska proizvoda i organizacija kako su definirane u točki 2. podtočkama (a) i (b) Preporuke Komisije 2013/179/EU 30 . Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata. 

(20)Uredbu (EU) 2016/1011 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EU) 2016/1011

Uredba (EU) 2016/1011 mijenja se kako slijedi:

1.U članku 3. stavku 1. umeću se sljedeće točke 23.a i 23.b:

„23.a „referentna vrijednost za niske emisije ugljika” znači referentna vrijednost za koju se temeljna imovina, za potrebe podstavka 1. točke (b) podtočke ii. ovog stavka, odabire na način da dobiveni referentni portfelj ima manju razinu emisija ugljika u odnosu na imovinu koja podrazumijeva standardnu referentnu vrijednost ponderiranu kapitalom i koja je izrađena u skladu sa standardima utvrđenima u delegiranim aktima iz članka 19.a stavka 2.;

23.b „referentna vrijednost za pozitivan ugljični učinak” znači referentna vrijednost za koju se temeljna imovina, za potrebe podstavka 1. točke (b) podtočke ii. ovog stavka, odabire na temelju činjenice da je njezina ušteda emisija ugljika veća od ugljičnog otiska imovine i koja je izrađena u skladu sa standardima utvrđenima u delegiranim aktima iz članka 19.a stavka 2.”;

2.Članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)    u stavku 1. dodaje se sljedeća točka (d):

„(d) objašnjenje načina na koji se u glavnim elementima metodologije utvrđene u točki (a) uzimaju u obzir okolišni, socijalni ili upravljački čimbenici za svaku referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti kojom se ostvaruju okolišni, socijalni i upravljački ciljevi ili ih se uzima u obzir;”;

(b)    umeće se sljedeći stavak 2.a:

„2.a    Komisija je u skladu s člankom 49. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se dodatno određuje minimalni sadržaj objašnjenja iz stavka 1. točke (d).”;

3.U glavi III. umeće se sljedeće poglavlje 3.a:

„Poglavlje 3.a

Referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak

Članak 19.a

Referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak

(1)Zahtjevi utvrđeni u Prilogu III. primjenjuju se na pružanje referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak te na njihovo doprinošenje, zajedno sa zahtjevima iz glave II., III. i IV. ili umjesto njih.

(2)Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 49. radi daljnjeg određivanja minimalnih standarda za referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak, uključujući:

(a)kriterije za odabir temeljne imovine, uključujući, ako je primjenjivo, kriterije isključenja za imovinu;

(b)kriterije i metode za ponderiranje temeljne imovine u referentnoj vrijednosti;

(c)metodu za izračun emisija i ušteda ugljika povezanih s temeljnom imovinom.”;

4.u članku 27. umeću se sljedeći stavci 2.a i 2.b:

„2.a Za svaki zahtjev iz stavka 2. izjava o referentnoj vrijednosti sadržava objašnjenje načina na koji su uzeti u obzir okolišni, socijalni i upravljački čimbenici za svaku pruženu i objavljenu referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti kojom se ostvaruju ili uzimaju u obzir okolišni, socijalni i upravljački ciljevi.

2.b    Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 49. kako bi se dodatno odredile informacije iz stavka 2.a”.

5.Dodaje se tekst Priloga ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Obvezujuća je u cijelosti i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    Riječ je o 17 kvalitativnih i kvantitativnih ciljeva održivog razvoja za sljedećih 15 godina kako bismo se pripremili za budućnost i suradnjom osigurali ljudsko dostojanstvo, stabilnost, zdravi planet, pravedna i otporna društva te gospodarstva blagostanja.

(2)    Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene – Političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju, Strasbourg, 15. srpnja 2014., dostupno na: https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/juncker-political-guidelines-speech_hr.pdf  

(3)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu,Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci: Plan ulaganja za Europu (COM(2014) 0903 final).

(4)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo, COM(2015) 614 final.

(5)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu,Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija te Europskoj investicijskoj banci: Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom, COM(2015) 80 final.

(6)    Ares(2018)975361.

(7)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Akcijski plan o izgradnji unije tržišta kapitala (COM(2015)468 final).

(8)    Ta se procjena odnosi na prosječni godišnji manjak ulaganja za razdoblje od 2021. do 2030. na temelju projekcija modela PRIMES kojima se Europska komisija koristila u procjeni učinka Prijedloga Direktive o energetskoj učinkovitosti (2016.), http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?qid=1483696687107&uri=CELEX:52016SC0405 .

(9)    Završno izvješće stručne skupine na visokoj razini za održivo financiranje za 2018.: „Financiranje održivog europskog gospodarstva”.

(10)    Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Akcijski plan o financiranju održivog rasta (COM(2018)097 final).

(11)    Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni uredbi (EU) br. 1093/2010, 1094/2010, 1095/2010, 345/2013, 346/2013, 600/2014, 2015/760, 2016/1011, 2017/1129 (COM(2017) 536 final).

(12)    Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(13)    Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(14)    Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(15)    Komisijin Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o paneuropskom osobnom mirovinskom proizvodu (PEPP) (COM(2017) 343 final).

(16)    Ti se indeksi obično dobivaju tako da se uzme standardna referentna vrijednost, kao što je S&P 500 ili NASDAQ 100, i izuzmu društva s razmjerno visokim ugljičnim otiskom ili im se dodijeli niži ponder. Za više pojedinosti vidjeti Prilog 9. Procjeni učinka [poveznica].

(17)    U okviru tih indeksa u pravilu se odabiru društva iz okružja pogodnog za ulaganja koja pridonose znatnom smanjenju ugljičnog otiska na temelju omjera kao što je omjer učinka ugljika (eng. Carbon Impact Ratio, „CIR”). Za detaljno objašnjenje vidjeti Prilog 9. Procjeni učinka.

(18)    Za objašnjenje vidjeti Prilog 9. Procjeni učinka [poveznica].

(19)    Preporuka 179/2013 koju je Kolegij donio 9. travnja 2013. i koja je objavljena u Službenom listu Europske unije 4. svibnja 2013.

(20)    POVEZNICA na ostale tekstove iz svibanjskog paketa

(21)    SL C […], […], str. […].

(22)    SL C, , str. .

(23)    „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.” (UN 2015.)

(24)    COM(2016) 739 final.

(25)    CO EUR 17, CONCL. 5.

(26)    SL L 282, 19.10.2016., str. 4.

(27)    COM(2018) 97 final.

(28)    Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).

(29)    Uredba (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).

(30)    Preporuka Komisije 2013/179/EU od 9. travnja 2013. o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje rezultata o utjecaju proizvoda i organizacija na okoliš za vrijeme njihova životnog vijeka (SL L 124, 4.5.2013., str. 1.).

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles,24.5.2018.

COM(2018) 355 final

PRILOG

Prijedlogu UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1011 u pogledu referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak

{SEC(2018) 257 final}
{SWD(2018) 264 final}
{SWD(2018) 265 final}

PRILOG

Referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak

Metodologija referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika

1.Administrator referentne vrijednosti za niske emisije ugljika sastavlja, dokumentira i objavljuje metodologiju za izračun referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika, pri čemu opisuje sljedeće:

(a)    popis temeljne imovine koja se upotrebljava za izračun referentne vrijednosti za niske emisije ugljika;

(b)sve kriterije i metode, uključujući faktore za odabir i ponderiranje, parametre, procjene koji se upotrebljavaju za izračun referentne vrijednosti;

(c)kriterije koji se primjenjuju za isključivanje imovine ili poduzeća koja su povezana s razinom ugljičnog otiska ili razinom fosilnih zaliha koja je nespojiva s uključivanjem u referentnu vrijednost za niske emisije ugljika;

(d)kriterije i metode za način na koji se referentnom vrijednosti za niske emisije ugljika mjeri ugljični otisak i uštede ugljika povezani s temeljnom imovinom u portfelju indeksa;

(e)grešku u praćenju između referentne vrijednosti za niske emisije ugljika i glavnog indeksa;

(f)pozitivno ponovno ponderiranje imovine s niskim emisijama ugljika u referentnoj vrijednosti za niske emisije ugljika u odnosu na glavni indeks i objašnjenje toga zašto je to ponovno ponderiranje potrebno kako bi se uzeli u obzir odabrani ciljevi referentne vrijednosti za niske emisije ugljika;

(g)omjer između tržišne vrijednosti vrijednosnih papira koji su u referentnoj vrijednosti za niske emisije ugljika i tržišne vrijednosti vrijednosnih papira u glavnom indeksu;

(h)vrstu i izvor ulaznih podataka upotrijebljenih za odabir imovine ili poduzeća koji ispunjavaju uvjete za referentnu vrijednost za niske emisije ugljika, uključujući:

i.emisije iz izvora koji su pod kontrolom poduzeća;

ii.emisije od potrošnje kupljene električne energije, pare ili drugih izvora energije proizvedenih na početku lanca opskrbe u poduzeću;

iii.emisije koje su posljedica djelatnosti poduzeća, ali nisu pod njegovom izravnom kontrolom;

iv.emisije koje bi i dalje postojale ako bi se proizvodi ili usluge tog poduzeća nadomjestili zamjenama s niskim emisijama ugljika („ušteda emisija”);

v.podatak o tome upotrebljavaju li se u ulaznim podacima metode mjerenja ekološkog otiska proizvoda i organizacija kako su definirane u točki 2. podtočkama (a) i (b) Preporuke Komisije 2013/179/EU;

(i)ukupnu izloženost u pogledu ugljičnog otiska portfelja indeksa i procijenjeni učinak strategije niskougljičnog razvoja koju slijedi ta referentna vrijednost na ublažavanje klimatskih promjena;

(j)obrazloženje za prihvaćanje određene strategije ili cilja metodologije niskih emisija ugljika i objašnjenje o tome zašto je ta metodologija primjerena za izračun ciljeva smanjenja emisija ugljika referentne vrijednosti;

(k)postupak za unutarnje preispitivanje i odobravanje određene metodologije te učestalost takvog unutarnjeg preispitivanja.

Metodologija referentnih vrijednosti za pozitivan ugljični učinak

2.Administrator referentne vrijednosti za pozitivan ugljični učinak, osim obveza koje se primjenjuju na administratora referentne vrijednosti za niske emisije ugljika, objavljuje pozitivan ugljični učinak svake temeljne imovine uključene u referentnu vrijednost i određuje formulu ili izračun koji se upotrebljava kako bi se utvrdilo jesu li uštede emisija veće od ugljičnog otiska ulagateljske imovine ili poduzeća („pozitivan omjer ugljičnog učinka”).

Promjena metodologije

3.Administratori referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični otisak donose i korisnicima objavljuju postupke te obrazlažu svaku bitnu predloženu promjenu svoje metodologije. Ti postupci moraju biti u skladu s glavnim ciljem stalnog poštovanja ciljeva niskih emisija ugljika ili pozitivnog ugljičnog učinka pri izračunu referentnih vrijednosti. U tim postupcima predviđeno je sljedeće:

(a)prethodna obavijest koja u jasno određenom roku omogućuje korisnicima da dostatno analiziraju utjecaj predloženih promjena i ulože primjedbe, uzimajući pritom u obzir administratorovu procjenu ukupnih okolnosti;

(b)mogućnost da korisnici ulože primjedbe o tim izmjenama i da administratori odgovore na te primjedbe, s time da te primjedbe moraju biti dostupne svim korisnicima na tržištu nakon što završi razdoblje savjetovanja, osim ako podnositelj primjedbe zatraži povjerljivost podataka.

4.Administratori referentnih vrijednosti za niske emisije ugljika i pozitivan ugljični učinak redovito ispituju svoju metodologiju kako bi osigurali da se njima pouzdano odražavaju relevantni ciljevi niskih emisija ugljika ili pozitivnog ugljičnog učinka te imaju uspostavljen postupak za uzimanje u obzir stajališta mjerodavnih korisnika.”.