—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. pod naslovom „Manjak biljnih bjelančevina u Uniji: koje je rješenje tog odavno poznatog problema?” (1),

—

uzimajući u obzir Komisijin prijedlog tzv. skupne uredbe Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (COM(2016)0605) i predloženu izmjenu kojoj je cilj obuhvatiti poziv Komisiji da objavi „plan za bjelančevine”do kraja 2018. (2),

—

uzimajući u obzir „Izjavu o soji uzgojenoj u Europi”, koju su 12. lipnja 2017. Vijeću za poljoprivredu predstavile Njemačka i Mađarska, a zatim ju je potpisalo 14 država članica (3),

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 93/355/EEZ od 8. lipnja 1993. o sklapanju Memoranduma o razumijevanju između Europske ekonomske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država u pogledu uljarica u okviru GATT-a (4),

—

uzimajući u obzir dokument koji je 25. rujna 2015. donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) pod nazivom „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.”i posebno ciljeve održivog razvoja br. 2, 12 i 15 koje on sadrži,

—

uzimajući u obzir odluku donesenu na 68. zasjedanju Opće skupštine UN-a o službenom proglašenju 2016. Međunarodnom godinom mahunarki pod pokroviteljstvom Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) (5),

—

uzimajući u obzir studiju koju je naručio Resorni odjel B Europskog parlamenta na zahtjev Odbora o poljoprivredu i ruralni razvoj pod nazivom „Ekološka uloga proteinskih kultura u novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici” (6),

—

uzimajući u obzir saslušanje održano u Parlamentu o boljoj opskrbi proteinskim kulturama u Europi,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju „Dunav soja”od 19. siječnja 2013.;

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0121/2018),

A.

budući da je Europska unija i dalje pogođena znatnim manjkom biljnih bjelančevina zbog potreba u njezinom sektoru uzgoja stoke koji ovisi o uvozu hrane za životinje iz trećih zemalja i da se ta situacija nažalost nije znatno poboljšala unatoč brojnim najavljenim namjerama i već poduzetim inicijativama po tom pitanju tijekom razdoblja duljeg od 15 godina i unatoč uporabi suproizvoda iz proizvodnje biogoriva; budući da je trenutačna situacija u kojoj se nalazi EU, koja je obilježena uvozom biljnih bjelančevina (uglavnom soje) iz Južne Amerike, neodrživa i ukazuje na to da bi za poboljšanje održivosti tih uvoza trebalo uložiti više truda;

B.

budući da je od ključne važnosti smanjiti iznimnu ovisnost Unije o uvozu proteinskih usjeva, koji se uglavnom upotrebljavaju za hranu za životinje; budući da, osim utjecaja na okoliš u regijama koje proizvode soju, trenutačna situacija nosi velike rizike, osobito za sektor stočarstva u EU-u, jer je došlo do znatnog povećanja nestabilnosti cijena na međunarodnim tržištima;

C.

budući da se Europski parlament više puta očitovao o bjelančevinama i o potrebi za uvođenjem europskog plana za bjelančevine, ali da te inicijative nisu bile uistinu popraćene učincima koji bi mogli promijeniti situaciju ovisnosti Europe o opskrbi bjelančevinama biljnog podrijetla;

D.

budući da je zbog izbijanja krize prouzročene pojavom goveđe spongiformne encefalopatije (GSE) europska zabrana opravdano nametnuta na uporabu životinjskog brašna u hrani za životinje (7), ali se zato znatno povećao uvoz soje iz Latinske Amerike;

E.

budući da je stoga u Europskoj uniji samo 3 % obradivih površina namijenjeno za proteinske usjeve te se uvozi više od 75 % bjelančevina biljnog podrijetla, ponajprije iz Brazila, Argentine i SAD-a;

F.

budući da su stočarski sektori u Uniji iznimno osjetljivi na nestabilnost cijena i narušavanje tržišnog natjecanja te ovise o uvozu pristupačnih i kvalitetnih biljnih bjelančevina, što predstavlja pravi izazov za europska poljoprivredna gospodarstva;

G.

budući da europski proteinski usjevi stvaraju uljane nusproizvode koji mogu doprinijeti kružnom gospodarstvu i biti korisni za ljudsku potrošnju, obnovljivu energiju i proizvodnju zelenih kemikalija; budući da se zajedničkom proizvodnjom bjelančevina i nusproizvoda u Europi omogućuje smanjenje uvoza genetski modificiranih bjelančevina i biogoriva koja doprinose krčenju šuma;

H.

budući da se analiza problema biljnih bjelančevina u hrani za životinje uglavnom obavljala samo iz aspekta tvari bogatih bjelančevinama, manjka biljnih bjelančevina i istraživanja sirovina za dopunjavanje hrane životinja iz uzgoja;

I.

budući da je potrebno provesti sveobuhvatniju analizu problema biljnih bjelančevina u Europi kako bi se došlo do dugoročne strategije i što je moguće više ideja za učinkovitije djelovanje u cilju smanjenja naše ovisnosti o uvezenim biljnim bjelančevinama; budući da je ta strategija sredstvo u prijelazu na održivije poljoprivredno-prehrambene sustave i sustave uzgoja;

J.

budući da su bjelančevine, kao i energija, ključan element naše prehrane i mogu se nalaziti u namirnicama biljnog ili životinjskog podrijetla;

K.

budući da su biljne bjelančevine u središtu pitanja o neovisnosti i sigurnosti opskrbe hranom (u pogledu prehrambenih proizvoda i hrane za životinje), zaštiti okoliša, globalnom zagrijavanju i obnovljivim izvorima energije; da su neophodne za život i da su prisutne u svoj hrani, kako za ljude tako i za životinje;

L.

budući da je od 1994. do 2014. ukupna europska proizvodnja sirovina bogatih bjelančevinama porasla s 24,2 na 36,3 milijuna tona (+50 %), a da je istovremeno potrošnja porasla s 39,7 na 57,1 milijuna tona (+44 %); budući da je stoga ukupni manjak bjelančevina u EU-u u porastu (20,8 tona 2014.); budući da je svjetsko tržište biljnih bjelančevina, zajedno s tržištem soje i sojinih pogača, posljednjih 50 godina doživjelo znatan razvoj i da se potrošnja tih sirovina povećala u svim državama članicama pri čemu je potrošnja soje porasla s 2,42 milijuna tona 1960. na gotovo 36 milijuna tona danas; budući da stočarski sektor EU-a snažno ovisi o uvozu soje i sojinih pogača iz trećih zemalja, posebno iz Južne Amerike; budući da potražnja za sojom u EU-u zahtijeva površinu od gotovo 15 milijuna hektara, od čega je njih 13 u Južnoj Americi;

M.

budući da se uzgojem proteinskih usjeva stvara značajna dodana vrijednost za okoliš, koja nije ugrožena uporabom sredstava za zaštitu biljaka;

N.

budući da je Kina posljednjih godina postala najveći svjetski uvoznik soje te je uspostavila vlastitu i netransparentnu strategiju za sigurnost opskrbe, izvan klasičnih tržišnih mehanizama i na temelju ugovora o proizvodnji s najvećim svjetskim proizvođačem soje, Brazilom, i s pomoću velikih ulaganja, na štetu okoliša, u proizvodnju i infrastrukturu za preradu (usitnjavanje) i lučki prijevoz u toj zemlji; budući da bi se tom strategijom internacionalizacije kineskog poljoprivredno-industrijskog sektora u bliskoj budućnosti mogla ugroziti opskrba tržišta sojom i uljaricama u EU-u, koji je također važan kupac proizvoda iz Brazila, te ugroziti stabilnost tržišta Unije;

O.

budući da je većina soje uvezene u Europsku uniju, posebno iz Sjeverne i Južne Amerike, dobivena iz genetski modificiranih usjeva i da su europski potrošači nepovjerljivi prema toj tehnologiji; budući da postoji rastući interes za lokalne proizvode koji ne sadrže GMO te sve veća zabrinutost u pogledu ugljičnog otiska uvoza; budući da u EU-u mnogi proizvođači i prerađivači soje, proizvođači hrane za životinje, ali i predstavnici prehrambene industrije (proizvođači mesa, proizvođači mlijeka i jaja i drugi korisnici proizvoda od soje), trgovački lanci te druge relevantne institucije podržavaju održive sustave u proizvodnji soje bez GMO-a;

P.

budući da se europska poljoprivreda, kako bi odgovorila na prehrambene potrebe EU-a, u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) promijenila; budući da je ojačala, a tržišta poljoprivrednim proizvodima i sirovinama su se otvorila, što je povećalo ovisnost EU-a o uvozima biljnih proteina iz Sjeverne i Južne Amerike; budući da je globalizacija dovela do promjene u prehrambenim navikama, a gospodarstva su se specijalizirala, što je u pogledu proizvodnje bjelančevina dovelo do značajnih kretanja sirovina na velikim udaljenostima, bez obzira na to je li riječ o dušičnim gnojivima za usjeve ili sirovinama bogatima bjelančevinama za prehranu stoke, s učinkom na okoliš i klimu;

Q.

budući da je proizvodnja proteinskih usjeva, osobito soje, uvezene u svrhu proizvodnje hrane za životinje, jedan od ključnih pokretača prenamjene zemljišta te u mnogim regijama izvan Europe uvelike pridonosi globalnom krčenju šuma; budući da bi povećani uzgoj europskih proteinskih usjeva mogao predstavljati bitnu dopunu mjerama za promicanje opskrbnih lanaca robe bez krčenja šuma; budući da je rješavanje globalnog problema krčenja šuma i degradacije šuma postalo još važnije s obzirom na Program održivog razvoja do 2030. i Pariški sporazum o klimatskim promjenama;

R.

budući da se dušik koji je potreban za uzgoj biljaka i proizvodnju biljnih bjelančevina, osim mahunastih usjeva, danas u prvom redu dobiva iz sintetičkih dušičnih gnojiva, čija je proizvodnja skupa i troši puno energije, njima se onečišćuju i voda i zrak te imaju velik ekološki otisak zbog uporabe velikih količina fosilnih goriva tijekom proizvodnog procesa; budući da to ne pridonosi cilju kružnog gospodarstva i učinkovitijem korištenju našim resursima i tokovima otpada; budući da je u tim okolnostima važno ponovno razmotriti pristup pitanju bjelančevina, od faze proizvodnje do potrošnje, u pogledu rezultata proizvodnje i rezultata koji su u skladu sa zaštitom okoliša, i to na temelju boljeg upravljanja ciklusom dušika, uključujući uporabu i razvoj organskih dušičnih gnojiva poput recikliranih hranjivih tvari iz tokova organskog otpada, primjerice životinjskog gnojiva;

S.

budući da bi za smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu biljnih bjelančevina trebalo saditi usjeve bogate bjelančevinama koji ispunjavaju potrebe preživača i životinja koje nisu preživači, ali i sve ostale usjeve (površine za uzgoj krmnog bilja i travne površine) koji se, iako imaju manji udio bjelančevina, uzgajaju na velikim površinama u svim područjima Unije; budući da postoje mnoge prednosti hranjenja životinja na ispaši za preživače, uključujući manje ulazne troškove poljoprivrednih gospodarstava;

T.

budući da neće doći do porasta u proizvodnji biljnih bjelančevina bez povećanja profitabilnosti takvih biljaka i da je danas za potporu održivom razvoju europske poljoprivrede potrebno provesti strateški, učinkovit i ambiciozan plan opskrbe biljnim bjelančevinama; budući da takav plan zahtijeva mobilizaciju više politika Unije, a prvenstveno ZPP-a;

U.

budući da se u Europskoj uniji za potporu ostvarenju cilja europske neovisnosti u opskrbi proteinima posljednjih desetljeća upotrebljavaju tri glavne poluge djelovanja, a to su dobrovoljne proizvodno vezane potpore za proteinske kulture i uljarice, politika EU-a u vezi s biogorivom i mjera uvedena zadnjom reformom ZPP-a, kojom je 30 % izravnih potpora uvjetovano provedbom mjera ozelenjivanja, uključujući obvezu da se 5 % obradivih površina namijeni za ekološki značajne površine i odluku da se dopusti uzgoj kultura koje fiksiraju dušik i postrnih kultura;

V.

budući da se interes poljoprivrednika za vezanje dušika i usjeve bogate bjelančevinama znatno povećao jer oni tako mogu ispuniti zahtjeve u okviru politike ekologizacije te budući da će taj interes potaknuti oplemenjivače bilja da nastave ili povećaju svoje aktivnosti u vezi s tim usjevima;

W.

budući da se u razdoblju od 2000. do 2013. samim mjerama uvedenima ZPP-om nije uspio preokrenuti trend smanjenja ili stagnacije proizvodnje bjelančevina u Europi, nego je od 2013. kombinacija tih potpora pomoću mjere „ozelenjivanja”, kojom je dopušten uzgoj proteinskih usjeva na ekološki značajnim površinama, ostvaren velik rast u proizvodnji bjelančevina u EU-u;

X.

budući da se političkim sporazumom o ZPP-u koji su 2013. donijeli Parlament, Vijeće i Komisija predviđa mogućnost uzgoja usjeva koji vežu dušik na ekološki značajnim površinama;

Y.

budući da su istraživanja pokazala da proizvođači hrane za životinje često dodaju više bjelančevina u hranu nego što je potrebno te budući da se povećanje učinkovitosti može postići preciznijim određivanjem udjela bjelančevina potrebnih ciljanim vrstama;

Z.

budući da se zbog malog udjela proteinskih kultura u Uniji smanjuje broj istraživačkih programa koji se bave proteinima biljnog podrijetla, jednako kao i izobrazba, inovacije i stjecanje praktičnog iskustva u EU-u; budući da se učinkovitost inovacija mora povisiti, a politika istraživanja u korist bjelančevina pojačati, ali uzevši u obzir da to može uspjeti samo ako se provodi u okviru srednjoročnih i dugoročnih političkih obveza; budući da je politikom istraživanja također potrebno obuhvatiti domaće mahunarke prilagođene lokalnim uvjetima;

AA.

budući da će poticanje aktivnosti uzgoja biljaka biti važno za razvoj novih sorti proteinskih usjeva koje mogu pridonijeti većoj proizvodnji bjelančevina u EU-u; budući da je za učinkovite aktivnosti uzgoja biljaka potrebna dugoročna istraživačka politika kojoj je dodijeljeno dovoljno sredstava i odgovarajuće regulatorno okruženje koje potiče inovacije;

AB.

budući da je Komisija već financirala i trenutačno financira niz relevantnih projekata, uključujući projekte pod naslovom „SFS-44-2016: Zajednički program uzgoja biljaka za smanjenje ovisnosti EU-a i Kine o uvozu bjelančevina”; budući da je potrebno omogućiti odgovarajuću komunikaciju, širenje i iskorištavanje rezultata takvih projekata kako bi se buduće političke odluke u tom području temeljile na dokazima;

AC.

budući da su se od 2007. troškovi u pogledu soje realno gotovo udvostručili;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

39.

40.

41.

42.