EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 27.11.2018.

COM(2018) 787 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o nedavnim događajima povezanima s eurokovanicama

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o nedavnim događajima povezanima s eurokovanicama

Odjeljak 1.    Uvod

Uvođenje eura kao jedinstvene europske valute bio je važan korak naprijed u europskim integracijama. Gotovi novac u eurima glavno je sredstvo plaćanja, pri čemu važnu ulogu imaju eurokovanice. Građani i trgovci na malo upotrebljavaju ih u svakodnevnim transakcijama pri plaćanju ili vraćanju ostatka.

Iako se eurokovanice izdaju na nacionalnoj razini, njihove apoene i tehničke specifikacije standardizira Vijeće. 1 Od uvođenja novčanica i kovanica u eurima 1. siječnja 2002. zemlje europodručja zajedno su izdale gotovo 127 milijardi eurokovanica ukupne vrijednosti od oko 28 milijardi EUR. Eurokovanice su dostupne u osam apoena u vrijednosti od jednog eurocenta do dva eura 2 i nisu se otad mijenjale. 

Korisnost dvaju najmanjih apoena (jedan i dva eurocenta) predmet je rasprave od njihova uvođenja. Glavni aspekti te rasprave visoki su troškovi proizvodnje i rukovanja tim kovanicama u usporedbi s njihovom nominalnom vrijednosti, visoka stopa gubitka tih kovanica te sve manja kupovna moć tih dvaju malih apoena više od 16 godina nakon uvođenja novčanica i kovanica u eurima 3 . 

Komisija je tijekom izrade svoje Komunikacije iz 2013. 4 provela procjenu učinka izdavanja kovanica od jednog i dva centa. 5  Ta je procjena učinka predstavljena kao radni dokument službi Komisije uz Komunikaciju 6 . U njemu su istaknuta četiri moguća scenarija, od zadržavanja postojećeg stanja do uklanjanja kovanica iz optjecaja i uvođenja pravilâ zaokruživanja 7 . U raspravama koje su uslijedile većina država članica izjasnila se u korist daljnjeg izdavanja kovanica od jednog i dva centa te ispitivanja mogućih načina smanjenja troškova proizvodnje bez izmjene izgleda i parametara kovanica.

To novo izvješće nastavlja se na uvodnu izjavu 7. Uredbe (EU) br. 651/2012 o izdavanju eurokovanica (SL L 201, 27.7.2012., str. 135.), u kojoj se navodi da „Nadležne bi institucije trebale periodično pažljivo preispitivati upotrebu različitih apoena eurokovanica i euronovčanica, kako je trenutačno predviđeno, u odnosu na kriterije troškova i prihvaćenost u javnosti”. Njime se ažuriraju i nalazi Komunikacije iz 2013.

U odjeljku 2. izvješća analizira se 8 upotreba kovanica od jednog i dva centa kao i promjene predodžbe o njima u javnosti. 9  Također se predlažu moguće opcije politike za daljnju raspravu 10 . Nedavno je održano opširno savjetovanje s dionicima u pogledu pitanja povezanih s tim kovanicama, kako je najavljeno u planu na kojem se izvješće temelji. 11 Dionici s kojima je provedeno savjetovanje i rezultati savjetovanja navedeni su u dijelu I. Priloga ovom izvješću. Opcije politika koje se odnose na kovanice predstavljene u ovom izvješću proizlaze iz tog savjetovanja.

U odjeljku 3. razmatraju se najnovija kretanja u području sigurnosnih obilježja kovanica. Kako bi eurokovanice bilo kojeg apoena ostale učinkovito i privlačno sredstvo plaćanja, ključno je da građani i trgovci na malo u njih imaju povjerenje. Ukupan broj krivotvorenih eurokovanica (50 centi, jedan euro i dva eura) koje su otkrivene u optjecaju i prijavljene uvijek je bio relativno stabilan. 12 Iako je tehnologija proizvodnje kovanica napredovala u pogledu sigurnosti, a automatska provjera autentičnosti provjeren je način otkrivanja krivotvorina 13 , poboljšala se i kvaliteta nekih krivotvorina.

U odjeljku 4. navode se savjeti koji slijede glavne zaključke ovog izvješća.

Odjeljak 2.    Eurokovanice od jednog i dva centa: razvoj događaja i rasprava nakon komunikacije Komisije iz 2013.

2.1.    Upotreba eurokovanica od jednog i dva centa za plaćanje

Eurokovanice od jednog i dva centa potrebne su za kupnju robe ili usluga čija ukupna cijena ne završava na nula ili pet centi (tj. cijena jednog kupljenog proizvoda ili zbroj cijena kupljenih proizvoda nije okrugli broj) i gdje se očekuje plaćanje gotovinom ili je ona glavno sredstvo plaćanja. Općenito govoreći, to je slučaj s relativno malim iznosima pri kupnji 14 hrane i trajnih proizvoda u supermarketima, pekarnicama i kod trgovaca na malo te robe u rinfuzi koja se kupuje prema težini, volumenu itd. na tržnicama, u mesnicama ili na benzinskim crpkama. Potrošnja u supermarketima i manjim prodavaonicama i dalje čini velik udio osnovnih životnih troškova potrošača. No većina potrošačke robe ne pripada toj kategoriji jer su cijene pojedinih artikala više i stoga su zaokružene 15 i/ili jer se ne plaća u gotovini. Kada plaćanje u gotovini uključuje upotrebu eurokovanica od jednog i dva centa, ti apoeni uglavnom se upotrebljavaju za vraćanje ostatka („jednosmjerna upotreba”). Potrošači obično dobivaju eurokovanice od jednog i dva centa češće nego što ih troše.

2.2.    Promjene u izdavanju kovanica od jednog i dva centa

Izdavanje kovanica od jednog i dva centa neprekidno raste od 2002., a njihova stopa izdavanja raste brže nego za druge apoene eurokovanica. Statistički gledano, svaki građanin europodručja sada posjeduje 181 kovanicu od jednog i dva centa, dok je u trenutku objave Komunikacije Komisije iz 2013. svaki građanin posjedovao 145 kovanica. Danas gotovo polovinu svih izdanih eurokovanica čine kovanice od jednog i dva centa.

(Izvor: Europska središnja banka, sve brojke su zaokružene)

Stopa povratka kovanica od jednog i dva centa nacionalnim središnjim bankama niža je nego za ostale apoene. Jednosmjerna upotreba, niska stopa povratka nacionalnim središnjim bankama i stalan porast izdavanja kovanica od jednog i dva centa potvrđuju pretpostavku da optjecaj tih apoena među gospodarskim subjektima nije učinkovit, već se one većinom gomilaju ili gube.

2.3.    Troškovi „jednosmjerne upotrebe” i visoke stope izdavanja kovanica od jednog i dva centa

Eurokovanice zakonsko su sredstvo plaćanja 16 , a pružanje zakonskog sredstva plaćanja javnosti stvara troškove. Troškovi povezani s kovanicama od jednog i dva eura odnose se na proizvodnju pločica, kovanje, izdavanje, stavljanje ili vraćanje tih apoena u optjecaj te rukovanje njima. Izgubljene kovanice uključuju i troškove povezane s okolišem 17 . Budući da nema učinkovitog poticaja za vraćanje tih apoena u optjecaj, izdaje se sve više eurokovanica od jednog i dva centa, što dodatno povećava ukupne troškove.

Prihod od izdavanja eurokovanica od jednog centa općenito je negativan jer već sami troškovi nabave premašuju nominalnu vrijednost kovanice. 18 Fiskalno govoreći, izdavanje tog apoena donosi gubitak državama članicama. Tijekom savjetovanja s dionicima u 2017. 19 većina zemalja europodručja navela je da su troškovi nabave eurokovanica od dva centa i dalje bili niži od njihove nominalne vrijednosti.

2.4.    Odgovor država članica na povećanje troškova i izdavanje kovanica od jednog i dva centa

Države članice pristupaju problemu troškova i potražnje na različite načine.

Jedna mogućnost jest zaokruživanje na višu ili nižu vrijednost do najbližih pet centi pri plaćanju u gotovini. Konačni iznos kupnje koji završava na jedan, dva, šest ili sedam centi zaokružio bi se na nižu vrijednost, dok bi se iznos koji završava na tri, četiri, osam ili devet centi zaokružio na višu vrijednost. Na primjer, za konačni iznos kupnje od 3,58 EUR ili 3,62 EUR u gotovini se plaća iznos od 3,60 EUR, dok se za iznos od 3,63 EUR ili 3,67 EUR u gotovini plaća iznos od 3,65 EUR. To bi moglo značiti da se zaokruživanjem konačnog iznosa mogu dobiti ili izgubiti najviše dva centa, pri čemu se dobit i gubitak vremenom izjednačavaju. Stoga se na taj način učinkovito smanjuje uporaba kovanica od jednog i dva centa.

Sve veći broj država slijedi taj pristup: u Finskoj je od 2002. pri plaćanju u gotovini obvezno zaokruživanje konačnog iznosa kupnje na najbližih pet centi; zaokruživanje je 2004. postalo standardna praksa u Nizozemskoj; Belgija je 2014. donijela zakon o dobrovoljnom zaokruživanju, a to je učinila i Irska 2015; Italija je 2017. donijela zakon o obveznom zaokruživanju i prestala kovati eurokovanice od jednog i dva centa; No zaokruživanje još uvijek nije postalo uobičajena praksa u Belgiji i Italiji.

Neke države članice mijenjaju razne apoene eurokovanica za kovanice od jednog centa iz zaliha kovanica drugih članica EU-a po nominalnoj vrijednosti kako bi smanjile troškove proizvodnje ili nabave tog apoena.

2.5.    Odgovor trgovaca na malo na troškove koji proizlaze zbog kovanica od jednog i dva centa

Trgovci na malo (uključujući supermarkete) prirodno se moraju prilagoditi navikama i preferencijama potrošača povezanima s plaćanjem. Trgovci na malo imaju ključnu ulogu jer oni su glavni akteri koji potiču jednosmjernu upotrebu vraćanjem eurokovanica od jednog i dva centa kao ostatka. Očekuje se da će to trajati dok god nema zaokruživanja te dok troškove koji proizlaze iz upotrebe tih apoena i dalje snose potrošači.

Nabava novih eurokovanica od jednog i dva centa od komercijalnih banaka putem nacionalnih središnjih banaka za trgovce na malo u nekim slučajevima može biti jeftinija od nabave kovanica u optjecaju od osoba koje profesionalno rukuju gotovinom jer druga opcija podrazumijeva više troškove rukovanja. Čak i ako komercijalne banke naplate naknadu za povlačenje novih eurokovanica od jednog i dva centa, trgovci na malo nove kovanice često plaćaju manje nego što bi ih plaćali kada bi ih naručivali od osoba koje profesionalno rukuju gotovinom 20 . Kao rezultat toga, izdaju se nove kovanice, a zalihe kovanica gomilaju se kod osoba koje profesionalno rukuju gotovinom.

2.6.    Mišljenje javnosti o kovanicama od jednog i dva centa

Od 2014. Komisija jednom godišnje provodi ispitivanje javnog mnijenja o tim kovanicama 21 . Odgovori na pitanja iz ankete u nastavku pokazuju da se velika većina ljudi u europodručju slaže s ukidanjem tih apoena. Tijekom godina ta se većina nije bitno mijenjala.

Rezultati po zemljama europodručja danas pokazuju da ni u jednoj državi apsolutna većina građana nije sklona zadržavanju tih dvaju apoena.

(Izvor: Eurobarometar 2017.)

2.7.    Zabrinutost da će zaokruživanjem na najbližih pet centi porasti potrošačke cijene i inflacija

Drugo važno pitanje u raspravi o prestanku izdavanja eurokovanica od jednog i dva centa jest inflacija i percipirana inflacija. Potrošači bi mogli očekivati sustavno zaokruživanje konačnog iznosa na višu vrijednost ili izravno povećanje cijena u budućnosti. Ta zabrinutost zapravo je stvarna ako se zaokruživanje odnosi na robu koja se često kupuje i obično plaća gotovinom te ono stoga može utjecati na očekivanja povezana s inflacijom („percipirana inflacija”). No ne očekuje se da će ukidanje kovanica od jednog i dva centa te primjena pravilâ zaokruživanja znatno utjecati na stabilnost cijena iz sljedećih razloga:

·Niži troškovi upravljanja gotovinom mogli bi trgovcima na malo omogućiti snižavanje cijena.

·Ako bi se uvelo zaokruživanje, ne bi bilo promjene u načinu mjerenja inflacije, s obzirom na to da bi se upotrebljavao harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP) 22 , ili mjerenju osobne potrošnje. Stoga ne bi bilo „novih iznosa”. Pri izračunu indeksa cijena statistička tijela i dalje bi upotrebljavala navedene cijene (tj. nezaokružene cijene) te ne bi postojala sustavna pristranost pri zbrajanju.

·Prestankom izdavanja kovanica od jednog i dva centa pružila bi se mogućnost proizvođačima i trgovcima na malo da istodobno izmijene čitav niz pojedinačnih navedenih cijena. To bi moglo dovesti do općeg povećanja cijena, najmanje jednokratno, i više inflacije. No može se očekivati da će transparentnost cijena, svijest potrošača i konkurencija u sektoru maloprodaje ograničiti taj rizik. Prema mišljenju jednog dionika ne može se isključiti ni mogućnost da bi se zbog konkurentnosti konačni iznos kupnje općenito mogao zaokruživati na nižu vrijednost u srednjoročnom razdoblju 23 .

·Iskustvo zemalja koje ograničavaju upotrebu kovanica od jednog i dva centa za plaćanja u gotovini, kao što su Finska, Nizozemska ili Irska, potvrđuje da praksa zaokruživanja pri plaćanju u gotovini nije imala mjerljiv učinak na inflaciju potrošačkih cijena mjerenu HICP-om ili deflatorom osobne potrošnje.

2.8.     Izdavanje kovanica od jednog i dva centa s obzirom na kriterije i kriterije prihvatljivosti

Primjenom kriterija troškova i javne prihvatljivosti kovanica od jednog i dva centa dobiva se sljedeća slika:

(1)Zbog njihove sve manje vrijednosti, kovanice od jednog i dva centa pretežno se koriste jednosmjerno, što dovodi do gomilanja i gubitka kovanica.

(2)Vlade koje izdaju te kovanice na njima ostvaruju gubitak i negativnu emisijsku dobit (barem kad je riječ o kovanici od jednog centa).

(3)Troškovi rukovanja kovanicama visoki su u usporedbi s nominalnom vrijednosti tih kovanica. Trgovci na malo plaćaju do jednog eura za paketić kovanica od 50 centi.

(4)U javnosti postoji stabilna većina koja podržava prekid izdavanja eurokovanica od jednog i dva centa, što je vidljivo iz podataka u prethodnoj tablici.

(5)Troškovi proizvodnje mogu se smanjiti samo do određene mjere 24 . To smanjenje u kontekstu pozitivne inflacije ima samo privremeni učinak koji traje sve dok troškovi proizvodnje ponovno ne premaše nominalnu vrijednost, a ne rješava ni ostale probleme povezane s eurokovanicama od jednog i dva centa, tj. gomilanje i gubitak kovanica.

Prestanak izdavanja tih kovanica bila bi prigoda za rješavanje nedostataka i izazova povezanih s njihovom uporabom, kao što je prethodno istaknuto. Međutim, potrebna je dodatna analiza posljedica mogućeg ukidanja. Podrazumijeva se da države članice mogu izdavati eurokovanice uz odobrenje Europske središnje banke u pogledu opsega izdanja 25 .S druge strane, Uredba (EU) br. 651/2012 sadržava obvezujuća pravila za izdavanje eurokovanica kako bi se spriječile različite prakse među državama članica i ostvario dovoljno cjelovit okvir za jedinstvenu valutu 26 .

U sljedeća dva pododjeljka navode se prednosti i nedostatci povlačenja i postupnog ukidanja kovanica.

2.8.1. Prednosti i nedostatci povlačenje kovanica i brzog gubitka statusa zakonskog sredstva plaćanja

U okviru te opcije prekinulo bi se izdavanje kovanica i one bi vrlo brzo izgubile svoj status zakonskog sredstva plaćanja, eventualno uz pravo na otkup kod središnjih banaka čak i nakon gubitka tog statusa. Trebalo bi uvesti obvezno zaokruživanje konačnog iznosa kupnje na najbližih pet centi pri plaćanju gotovinom u cijelom europodručju kako bi se osigurala jednaka primjena istog pravila u cijelom području 27 . Kovanice bi trebalo aktivno povući iz optjecaja.

Prednosti te opcije jesu sljedeći:

·trenutačne uštede: nema više troškova proizvodnje i izdavanja, nema negativne emisijske dobiti;

·nema više troškova rukovanja kovanicama od jednog i dva centa;

·brzo se odgovora na preferencije građana.

Nedostatci uključuju jednokratne troškove povlačenja. Za procjenu je potrebno provesti dodatne analize 28 .

2.8.2. Prednosti i nedostatci postupnog ukidanja kovanica bez trenutačnog gubitka statusa zakonskog sredstva plaćanja

U okviru ove opcije prekinulo bi se i izdavanje, dok bi se status zakonskog sredstva plaćanja ukinuo kasnije. Zaustavljanje proizvodnje i izdavanja tih kovanica imalo bi sličan učinak kao i prvi scenarij. No one bi i dalje ostale u optjecaju, ali bi postupno nestajale jer bi se velike količine kovanica i dalje gubile, a nove kovanice ne bi se izdavale. Status kovanica kao zakonskog sredstva plaćanja mogao bi se poništiti najranije kada njihov optjecaj postane u potpunosti rezidualan, uz mogućnost otkupa kod središnjih banaka čak i nakon gubitka statusa zakonskog sredstva plaćanja. Ta mjera trebala bi biti popraćena obveznim zaokruživanjem odmah nakon prestanka izdavanja kovanica, kao i u prvom scenariju.

Prednosti te opcije jesu:

·nema troškova povlačenja;

·kovanice od jednog i dva centa upotrebljavale bi se za plaćanja u duljem razdoblju.

U usporedbi s prvom opcijom nedostatci bi bili: 

·manje gospodarskih prednosti ako se uzme u obzir da i dalje postoje troškovi rukovanja kovanicama od jednog i dva centa u optjecaju dok se njihov broj ne smanji;

·trgovci na malo trebali bi zbog zaokruživanja nastaviti poslovati s kovanicama od jednog i dva centa, iako u znatno manjem opsegu;

·ne odgovora se izravno na želje većine građana u predmetnim državama članicama.

Odjeljak 3.    Zaštita eurokovanica od krivotvorenja: poboljšanje sigurnosnih značajki eurokovanica kako bi kovanice i dalje bile pouzdano sredstvo plaćanja

EU ima razvijeni pravni okvir i potiče suradnju s državama članicama i nacionalnim tijelima kako bi se osiguralo povjerenje u gotovinu u eurima te očuvala sigurnost i učinkovitost njezina optjecaja. Uspostavljena su pravila (uključujući kaznene odredbe) kako bi se eurokovanice zaštitile od krivotvorenja i radi provjere njihove autentičnosti. Ona su nadopunjena pravnim odredbama o reprodukciji te o medaljama i žetonima kako bi se osiguralo da se u optjecaju upotrebljavaju samo autentične i prikladne kovanice 29 .

Broj krivotvorenih eurokovanica (od 50 centa, jednog eura, dva eura) koji su otkriveni u optjecaju i prijavljeni relativno je stabilan, a godišnje u prosjeku iznosi 150 000 krivotvorenih kovanica (što predstavlja nominalnu vrijednost od približno 240 000 EUR). 

Broj otkrivenih krivotvorenih eurokovanica, prema apoenima
(Izvor: Europski tehnički i znanstveni centar)

Istodobno, ukupna količina kovanica u optjecaju nastavila se povećavati sa 40 milijardi u 2002. na 125 milijardi krajem 2017. Kao rezultat toga, omjer otkrivenih krivotvorina vremenom se znatno smanjio, s jedne kovanice na svakih 70 000 autentičnih kovanica u 2007. na jednu kovanicu na svakih 120 000 u 2017. (ponovno uzimajući u obzir samo kovanice od 50 centa, jednog eura i dva eura).

Građani vrlo malo obraćaju pozornost na izgled i sigurnosne značajke kovanica. Velik dio kovanica čuva se u novčanicima i blagajnama kao ostatak u sitnom novcu i njihova autentičnost nikada ne podliježe profesionalnoj provjeri.

Tehničke specifikacije i značajke svih apoena eurokovanica utvrđene su sredinom 1990-ih, dok su tehnologija proizvodnje i „kvaliteta” nekih otkrivenih krivotvorina u međuvremenu poboljšane.

Krivotvorine loše vizualne kvalitete i dobrih elektromagnetskih značajki mogu ući na tržište putem prodajnih automata i uređaja za kupnju karata. Neki uređaji ne mogu odmah prepoznati vješte krivotvorine, a broj krivotvorina u optjecaju vjerojatno je veći od broja otkrivenih.

Europodručje mora nastaviti svoje napore kako bi zaštitilo eurokovanice od krivotvorenja te kako bi one i dalje bile sigurne i pouzdane. Još uvijek se ne razmatra uvođenje novih sigurnosnih značajki eurokovanica. Europska središnja banka izdala je novu seriju novčanica s naprednim sigurnosnim značajkama. To bi mogao biti pravi trenutak da se razmisli i o poboljšanju naših eurokovanica.

Odjeljak 4.    Zaključci

(1)

     Članak 128. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(2)

   Članak 1. i Prilog I. Uredbi Vijeća (EU) br. 729/2014 (SL L 194, 2.7.2014., str. 1.).

(3)

     Od siječnja 2002. do početka 2018. potrošačke cijene narasle su za 28 % mjereno kumulativnim harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (izvor: Eurostat). Cijena potrošačke robe koja se 2002. prodavala za 0,78 EUR danas iznosi 1 EUR, a cijena potrošačke robe koja se 2002. prodavala za 1 EUR u 2018. iznosi 1,28 EUR.

(4)

     U skladu s člankom 2. Uredbe (EU) br. 651/2012 o izdavanju eurokovanica (SL L 201, 27.7.2012., str. 135.) Komisija je obvezna procijeniti daljnje izdavanje kovanica od jednog i dva centa provedbom analize učinaka, koja konkretno mora uključivati analizu troškova i koristi te uzeti u obzir stvarne troškove proizvodnje tih kovanica u odnosu na njihovu vrijednost i koristi.

(5)

   Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću: Pitanja povezana s daljnjim izdavanjem eurokovanica od jednog i dva centa, COM(2013) 281 final (https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex%3A52013DC0281).

(6)

     COM(2013) 0175 final, http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A52016PC0482

(7)

   Predstavljena su četiri scenarija: 1. „scenarij status quo”: daljnje izdavanje prema postojećim uvjetima bez izmjene pravnog ili materijalnog konteksta; 2. „scenarij izdavanja uz smanjene troškove”: izdavanje uz smanjenje troškova izmjenom materijalnog sastava kovanica ili poboljšanjem učinkovitosti proizvodnje kovanica, ili oboje; 3. „scenarij brzog povlačenja”: ukidanje i povlačenje kovanica od jednog i dva centa u kratkom vremenskom okviru te uvođenje pravilâ zaokruživanja; 4. „scenarij postupnog povlačenja”: prestanak izdavanja kovanica od jednog i dva eurocenta te uvođenje pravilâ zaokruživanja. Iako se i u okviru tog scenarija više ne bi izdavale kovanice i primjenjivala bi se obvezujuća pravilâ zaokruživanja, postojeće kovanice ostale bi zakonsko sredstvo plaćanja. Kovanice od jednog i dva centa i dalje bi se mogle upotrebljavati, no isključivo za plaćanje do zaokruženog konačnog iznosa. Budući da se ne bi izdavale nove kovanice, očekuje se da bi te kovanice postupno nestale iz optjecaja uzimajući u obzir visoku stopu gubitka i činjenicu da nisu praktično sredstvo plaćanja.

(8)

U okviru redovite provjere iz uvodne izjave 7. Uredbe (EU) br. 651/2012 o izdavanju eurokovanica (SL L 201, 27.7.2012., str. 135.).

(9)

Vidjeti Dio 2. Priloga.

(10)

   Kad je riječ o komunikaciji iz 2013., analize i rasprave u svrhu diferencijacije između kovanica od jednog i dva centa nisu pružile nikakve dokaze u pogledu opcija politika. Nije bilo empirijskih dokaza ili gospodarskih i društvenih razmatranja koji bi ukazali na takvu diferencijaciju.

(11)

    https://ec.europa.eu/info/law/better-regulation/initiatives/ares-2017-3071370_hr  

(12)

   Godišnje se u optjecaju otkrije oko 150 000 krivotvorina, a većinu čine lažne kovanice od dva eura.

(13)

   Kreditne institucije i osobe koje profesionalno rukuju gotovinom obvezne su provjeriti autentičnost eurokovanica s pomoću certificiranih strojeva za obradu kovanica u skladu s Uredbom (EU) br. 1210/2010, SL L 339, 22.12.2010., str. 1. Neprikladne kovanice (npr. oštećene kovanice) moraju se povući. Države članice moraju osigurati i otkrivanje krivotvorina te njihovu predaju tijelima za provedbu zakona; vidjeti izmijenjenu Uredbu (EU) br. 1338/2001, SL L 181, 4.7.2001., str. 6.

(14)

   Prosječna vrijednost gotovinske transakcije u europodručju sada iznosi 12,38 EUR, no navike plaćanja razlikuju se među državama članicama; vidjeti ECB Occasional Paper Series br. 201, studeni 2017.: „Upotreba gotovine u kućanstvima u europodručju”, str. 20.

(15)

   Takva roba uključuje odjeću, obuću, elektroničke uređaje, opremu i namještaj. Pri potrošnji „izvan doma” (kao što su pića, laki obroci, tiskani mediji, ulaznice ili posjeti restoranu) cijene se sve češće zaokružuju.

(16)

   Članak 11. Uredbe Vijeća (EZ) br. 974/98 o uvođenju eura, SL L 139, 11.5.1998., str. 1.

(17)

   Eurokovanice od jednog i dva centa čelične su kovanice presvučene bakrom. Izgubljene kovanice obično završavaju na javnim zemljištima, u kućnom otpadu ili u postrojenjima za spaljivanje.

(18)

   U anketi provedenoj 2017. samo su tri države članice (od njih devet koje su odgovorile) navele da su troškovi nabave kovanica od jednog centa pali ispod njihove nominalne vrijednosti. Kad je riječ o eurokovanicama od dva centa, šest od devet država navelo je da su troškovi nabave niži od nominalne vrijednosti.

(19)

     Vidjeti Prilog, dio 1., poglavlje C.1.

(20)

   Neki trgovci na malo naveli su da cijena paketića s 50 eurokovanica od jednog centa može biti 50 centa viša od nominalne vrijednosti kovanica u tom paketiću.

(21)

   Izvješća istraživanja Flash Eurobarometar u europodručju: FL 405, FL 429, FL 446 i FL 458: http://ec.europa.eu/commfrontoffice/publicopinion/index.cfm/Survey/index#p=1&instruments=FLASH

(22)

   HICP-om se u europodručju mjeri promjena cijena potrošačke robe i usluga koje kupuju, upotrebljavaju ili plaćaju kućanstva iz europodručja tijekom vremena. Za HICP se upotrebljava jedinstvena dogovorena metodologija kako bi podaci iz različitih zemalja bili lako usporedivi.

(23)

   EHI Retail Institute/Deutsche Bundesbank, Ispitivanje o kovanicama: Analiza učinaka zaokruživanja u sektoru maloprodaje (2015.), str. 51.

(24)

     Države članice dogovorile su nove standarde proizvodnje kovanica od jednog i dva centa kako bi ih proizvodile na troškovno učinkovitiji način bez izmjene njihova izgleda, ali i dalje u skladu s tehničkim specifikacijama iz Uredbe Vijeća (EU) br. 729/2014. Novi standardi primjenjuju se na proizvodnju započetu 2017. Istodobno se mogu upotrebljavati kovanice proizvedene u skladu sa starim standardima.

(25)

Vidjeti članak 128. stavak 2. UFEU-a.

(26)

   Vidjeti članak 2. Uredbe (EU) br. 651/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o izdavanju eurokovanica. Ova se Uredba temelji na članku 133. UFEU-a.

(27)

   ESB je mišljenju o nacrtu belgijskog zakona o dobrovoljnom zaokruživanju plaćanja u eurima (CON/2014/6, točka 2.4.) istaknuo da „u cilju očuvanja jednakosti i cjelovitosti jedinstvenog monetarnog prostora preporučuje da se eventualna pravila zaokruživanja uspostave na usklađen način na razini Unije, a ne na nacionalnoj razini”. To je ponovno istaknuto u mišljenju ESB-a CON/2018/41 od 4. rujna 2018.

(28)

     Te troškove teško je procijeniti jer ovise o stavovima građana u svakoj državi članici i njihovoj spremnosti da doista vrate povučene denominacije. Prethodna iskustva iz prijelaza na euro upućuju na to da bi takvi troškovi bili ograničeni, posebno u pogledu vrlo niskih apoena, kod kojih već postojeće visoke stope gubitka upućuju na nebrigu u pogledu vrijednosti tih kovanica.

(29)

   Pregled relevantnih pravnih akata EU-a dostupan je na:  https://ec.europa.eu/info/about-european-commission/euro/euro-coins-and-notes/euro-coins/legislation-euro-coins_en  

(30)

   Uredba (EU) br. 331/2014 o programu „Periklo 2020.”, SL L 103, 5.4.2014., str. 1.

(31)

COM(2018) 369 final i COM(2018) 371 final.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 27.11.2018.

COM(2018) 787 final

PRILOG

IZVJEŠĆU KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o nedavnim događajima povezanima s eurokovanicama

PRILOG

Dio 1.    Sažetak savjetovanja s dionicima o eurokovanicama od jednog i dva centa provedenoga u studenome/prosincu 2017.

A.    Kontekst

Komisija je elektroničkom poštom 9. studenoga 2017. obavijestila dionike iz EU-a na koje se odnosi pitanje eurokovanica o elektroničkoj anketi o troškovima i upotrebi kovanica od jednog i dva centa pokrenutoj na taj dan. Od dionika je zatražila da odgovore na upitnik. Pitanja iz ankete bila su oblikovana u skladu s različitim ulogama dionika u ciklusu kovanica od jednog i dva centa.

Odgovori su zatraženi od sljedećih dionika:

·nacionalnih nadležnih tijela europodručja kao zakonitih izdavatelja eurokovanica

·država članica izvan europodručja (uz odstupanje ili izuzeće)

·Europske središnje banke

·nacionalnih središnjih banaka u europodručju

·europskih kovnica koje proizvode eurokovanice

·svih relevantnih europskih udruženja: triju udruženja banaka, jednog udruženja za rukovanje gotovim novcem, dvaju udruženja trgovaca na malo i dvaju udruženja potrošača.

Rok za podnošenje odgovora produljen je jedanput. Konačno, dionici su svoje mišljenje trebali dostaviti do 31. prosinca 2017.

B.    Stopa odgovora

Gotovo svi javni dionici odgovorili su na upitnik. Odgovorila su sva privatna udruženja banaka i udruženja za rukovanje gotovim novcem u eurima.

Nije bilo odgovora od europskih udruženja trgovaca na malo i potrošača. No 12 nacionalnih organizacija trgovaca na malo odgovorilo je na anketu, vjerojatno jer su informaciju o njoj dobili od svojeg europskog udruženja. Udruženje potrošača u EU-u navelo je da nema podatke ili dokaze o činjenicama na koje su se odnosila pitanja.

Neki javni i privatni dionici nisu odgovorili na sva postavljena pitanja.

C.    Sažetak analize odgovorâ skupine dionika

1.    Zakoniti izdavatelji

Dva zakonita izdavatelja navela su da su se troškovi nabave kovanica od jednog i dva centa smanjili, dok su tri zakonita izdavatelja navela da su ti troškovi narasli.

Tri zakonita izdavatelja komentirala su da bi mogli nabaviti kovanice od jednog centa po cijeni nižoj od nominalne. Čini se da je nabava kovanica putem postupka nabave u većini slučajeva skupa. Trošak nabave kovanica od jednog centa za sve zakonite izdavatelje općenito iznosi između 0,9 i 2,0 eurocenta.

2.    Države članice izvan europodručja

Na upitnik su odgovorile i četiri države članice koje (još) nisu uvele euro. U dvjema članicama u optjecaju su nacionalne kovanice nominalne vrijednosti niže od 1 eurocenta. Pri prelasku na euro dvije države članice prednost bi dale kovanici od pet centi kao najnižoj kovanici eura.

3.    ESB i nacionalne središnje banke (NSB-ovi) europodručja

ESB je naveo da se ne očekuje da će eventualno ukidanje kovanica od jednog i dva centa te uvođenje sustava zaokruživanja konačnog iznosa kupnje na najbližih 5 centi pri plaćanju gotovinom imati znatan učinak na stabilnost cijena.

Na anketu je odgovorilo trinaest nacionalnih središnjih banaka. Sveukupno, stopa povratka kovanica od jednog i dva centa nacionalnim središnjim bankama niska je zbog lošeg optjecaja iz razloga povezanih s troškovima prijevoza, geografskim obilježjima te u nekim slučajevima njihovim politikama o depozitu kovanica, iako su naknade jednake za sve apoene.

4.    Europske kovnice

Na upitnik je odgovorilo sedam kovnica koje proizvode eurokovanice. Četiri ih je navelo da ne mogu proizvoditi kovanice od jednog centa po cijeni nižoj od nominalne vrijednosti, a za neke je to primjenjivo i na kovanice od dva centa. Neke kovnice navele su da proizvodnja ispod nominalne vrijednosti nikada nije bila moguća, čak ni kada su troškovi proizvodnje i cijena metala bili niži. Neke kovnice nadaju se da će moći sniziti troškove kovanica od jednog i dva centa s pomoću dogovorenih značajki za smanjenje troškova od 2018.

U većini slučajeva ukidanje kovanica od jednog i dva centa imat će malen ili nikakav učinak na broj zaposlenika kovnica. Broj zaposlenika koji rade s tim kovanicama općenito je vrlo nizak osim u jednoj državi članici, gdje su uračunati poslovi proizvodnje pločica, pakiranja, skladištenja i recikliranja.

Usto, jedna kovnica napominje da su kovanice od jednog i dva centa problematične s ekološkog gledišta.

Jedna kovnica navela je da je zajednička nabava pločica više kovnica u opadanju.

5.    Osobe koje rukuju gotovinom

Čini se da su osobe koje profesionalno rukuju gotovinom (trgovačka društva za obradu kovanica/trgovačka društva za prijevoz gotovine) podijeljene u pogledu prednosti i budućnosti eurokovanica od jednog i dva centa. Čini se da je u nekim slučajevima povratak kovanica od jednog i dva centa trgovačkim društvima za obradu kovanica s vremenom usporio. Nisu navedena kretanja u pogledu cijene obrade eurokovanica od jednog i dva centa.

6.    Poslovne banke

Izravno su odgovorile četiri nacionalne poslovne banke, uključujući dvije iz iste zemlje.

Čini se da nema razlike u uvjetima i naknadama za deponiranje ovisno o apoenu.

Banke u jednoj državi članici europodručja imaju visoke zalihe kovanica od jednog i dva centa. U jednoj banci povećana je potražnja za tim kovanicama, no deponirane su male količine. Druga je navela da se podizanje i deponiranje kovanica od jednog i dva centa usporilo.

Tri banke smatraju da se optjecaj kovanica od jednog i dva centa nije smanjio u usporedbi s optjecajem drugih apoena.

Banke su navele da se profil potrošača kovanica od jednog i dva centa nije promijenio.

Mišljenja o cjenovnim kretanjima gotovinskih usluga u bankama bila su podijeljena.

7.    Trgovci na malo

Na anketu je odgovorilo dvanaest nacionalnih organizacija trgovaca na malo (putem svojeg europskog udruženja). Stavovi o promjenama cijena i običajima zaokruživanja konačnog iznosa znatno se razlikuju: neki trgovci na malo naveli su da se potrošači uopće ne slažu sa zaokruživanjem i da bi neki potrošači plaćali više, a neki manje (što bi se s vremenom izjednačilo); jedan je naveo da trgovci na malo uvijek zaokružuju konačni iznos na nižu vrijednost.

Dvije organizacije trgovaca na malo ne bi isključile podizanje cijena pojedinih artikala u slučaju uvođenja zaokruživanja. Sedam trgovaca na malo izričito je navelo da ne bi uvelo jednokratno podizanje cijena u slučaju uvođenja zaokruživanja.

Jedna organizacija trgovaca na malo strahuje da bi u slučaju ograničavanja zaokruživanja na plaćanja u gotovini potrošači odlučivali o načinu plaćanja ovisno o tome je li zaokruženi iznos (plaćanje gotovinom) ili točan iznos (elektroničko plaćanje) niži. Time bi se produžilo vrijeme naplate na kasama.

Neke organizacije trgovaca na malo istaknule su da bi kovanice od jednog i dva centa i dalje bile važne za cijene hrane.

Dva trgovca na malo otvoreno zagovaraju ukidanje kovanica od jednog i dva centa.

8.    Potrošači

Europska udruga za zaštitu potrošača istaknula je da po tom pitanju nije prikupljeno dovoljno dokaza i da bi potrošači općenito trebali imati mogućnost izbora plaćanja koja odražavaju njihove vlastite preferencije.

Dio 2.    Rasprave u okviru stručnih skupina (2013. – jesen 2017.)

Nakon Komisijine prve komunikacije o eurokovanicama (2013.) i uvođenja pravilâ zaokruživanja u tri dodatne države članice sudionice, nekoliko Komisijinih stručnih skupina na temu gotovog novca u eurima (povremeno) raspravljalo je o budućnosti kovanica od jednog i dva centa. Najviše su bile uključene skupine koje se redovito 1 sastaju, kao što su:

·Skupina korisnika gotovog novca u eurima, u okviru koje se razmatra upotreba gotovog novca u eurima (kovanica i novčanica) iz perspektive građana i trgovaca na malo;

·Pododbor za eurokovanice, koji razmatra učinkovitost i aspekte politike eurokovanica;

·Radna skupina ravnatelja kovnica, koja eurokovanice razmatra s tehničkog gledišta;

·Odbor za prekogranični cestovni prijevoz gotovog novca u eurima, koji razmatra kako održati ravnopravne uvjete za profesionalno rukovanje gotovinom na cijelom europodručju.

O toj temi raspravljalo se i sa stručnjacima na ad hoc sastancima, kao što je onaj o opsegu i učincima gotovog novca u eurima kao zakonskog sredstva plaćanja (2014.).

Ovisno o njihovu preferiranom težištu politike i ulozi u ciklusu gotovog novca, neke stručne skupine prirodno su manje uključene u raspravu o kovanicama od jednog ili dva centa nego druge. Mišljenja su općenito bila podijeljena (čak i unutar iste skupine), a iz njih proizlaze dva glavna gledišta. U jednom se težište stavlja na „troškove ciklusa gotovine” i fiskalne aspekte izdavanja kovanica od jednog i dva centa, dok se drugo odnosi na način na koji bi potrošači reagirali na njihovo povlačenje i kako bi se tome prilagodili trgovci na malo.

Prvi pristup više je naklonjen tome da se kovanice od jednog i dva centa trenutačno prekinu upotrebljavati, dok drugi dolazi do opreznijeg zaključka. Neovisno o kontekstu, kada se uzmu u obzir oba glavna gledišta, mogu se donijeti sljedeći zaključci.

1.Obje skupine slažu se da je daljnje izdavanje kovanica od jednog i dva centa problematično zbog visokih troškova proizvodnje i neučinkovitog vraćanja tih malih apoena u optjecaj.

2.Eventualne mjere politike koje bi se trebale poduzeti u vezi s kovanicama od jednog i dva centa (prestanak ili nastavak izdavanja kovanica) trebale bi se temeljiti na sveobuhvatnoj procjeni situacije te uzimati u obzir sve relevantne aspekte i učinkovito informirati javnost.

* * *

(1)    Stručne skupine sastaju se u razdobljima od svaka 4 mjeseca do svake 2 godine, ovisno o skupini.