EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 6.3.2018.

COM(2018) 87 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o mogućnosti uvođenja određenih zahtjeva u pogledu zaštite riba prilikom usmrćivanja


(Text with EEA relevance)

1.Uvod

Uzgajane ribe obuhvaćene su Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja (dalje u tekstu: „Uredba”) 1 . No samo je opća odredba iz članka 3. stavka 1. primjenjiva na uzgajane ribe: „Životinje moraju biti pošteđene svake nepotrebne boli, nelagode ili patnje tijekom usmrćivanja ili povezanih postupaka.”

Osim toga, na temelju članka 27. stavka 1. Uredbe, „Komisija mora [...] Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o mogućnosti uvođenja određenih zahtjeva u pogledu zaštite riba prilikom usmrćivanja uzimajući u obzir aspekte dobrobiti životinja, kao i socioekonomske i okolišne utjecaje”.

Svrha je ovog izvješća ispuniti zahtjev iz članka 27. stavka 1. Uredbe. Izvješće uključuje analizu socioekonomskih utjecaja u trenutku klanja. Međutim, u njemu se ne razmatraju mogući učinci na okoliš jer se smatralo da su u trenutku usmrćivanja zanemarivi 2 .

Ovim se izvješćem ispunjava i jedna od mjera navedenih u strategiji EU-a za zaštitu i dobrobit životinja za razdoblje 2012.–2015. 3

Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) donijela je smjernice koje se odnose na aspekte dobrobiti pri omamljivanju i usmrćivanju uzgajane ribe za prehranu ljudi 4 . Te su smjernice relevantne i unutar EU-a jer su sve države članice EU-a ujedno i države članice OIE-a.

Za glavne vrste riba koje se uzgajaju u EU-u Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) objavila je 2009. nekoliko mišljenja o aspektima dobrobiti u glavnim sustavima omamljivanja i usmrćivanja 5 . Ta su mišljenja pokazala da u industriji akvakulture postoje poteškoće u pogledu održavanja visoke razine dobrobiti riba u trenutku usmrćivanja. S pomoću pristupa koji se temelji na riziku utvrđene su sljedeće glavne opasnosti:

1. rukovanje ili postupci povezani s rukovanjem (npr. napučenost, ispumpavanje vode, vrijeme izvan vode);

2. kvaliteta vode u spremniku/kavezu;

3. metode omamljivanja i usmrćivanja.

EFSA je zaključila da su mnoge metode i veliki dio opreme koja se upotrebljava rezultirali niskom razinom dobrobiti riba. EFSA je iz tog razloga pružila određene preporuke za razdoblje prije klanja, kao i za postupke omamljivanja i usmrćivanja. Naglasila je i da za sve razmatrane vrste riba postoje znatne mogućnosti za razvoj novih metoda omamljivanja ili usmrćivanja.

Kao pomoć u pripremi ovog izvješća, 2016. od izabranog vanjskog ugovornog suradnika naručeno je izvješće o neovisnoj studiji 6 . Cilj te studije bio je prikupiti podatke o trenutačnim praksama povezanima s dobrobiti životinja u europskoj akvakulturi, a posebno u pogledu klanja uzgajane ribe, te analizirati do koje mjere problemi koji se odnose na dobrobit riba ostanu neriješeni. U obzir su uzeti troškovi poštovanja dobrih praksi koje se odnose na dobrobit životinje, gospodarska situacija, učinci na konkurentnost i drugi čimbenici. Studija je bila usmjerena na pet glavnih vrsta uzgajane ribe u više odabranih država EGP-a kako bi se pružio opći prikaz trenutačnog stanja u europskoj akvakulturi: atlantski losos (hladnovodna marikultura), šaran i kalifornijska pastrva (slatkovodna akvakultura), europski lubin i komarča (mediteranska marikultura), kako je navedeno u tablici 1. u nastavku.

Međunarodni standardi OIE-a o dobrobiti životinja tijekom prijevoza te omamljivanja i usmrćivanja uzgajane ribe za prehranu ljudi upotrijebljeni su kao referentne točke za procjenu praksi koje se odnose na dobrobit. U obzir su uzete i EFSA-ine preporuke o klanju. Studijom je obuhvaćeno razdoblje 2009.–2013. 7 kako bi se omogućila procjena svih promjena ili pomaka prema metodama rukovanja, prijevoza i omamljivanja/usmrćivanja koje se zahtijevaju standardima OIE-a ili koje preporučuje EFSA. Kako bi se osiguralo široko i pouzdano prikupljanje podataka, stupilo se u kontakt sa svim relevantnim dionicima, npr. države članice, industrija, znanstvenici, proizvođači opreme i organizacije za dobrobit životinja, koji su dali svoj doprinos u okviru otvorenih i ciljanih savjetovanja.

Ovo je izvješće bilo utemeljeno na sljedećim izvorima podataka:

1.prethodno navedenom izvješću o studiji o dobrobiti uzgajane ribe, koji je uključivao:

-sekundarno istraživanje: pregled stručne literature i pretraživanje baza podataka uz pomoć podataka Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) 8 i Eurostata; podaci koji potječu iz drugih izvora, uključujući sektorske organizacije na razini EU-a, EGP-a (Europskog gospodarskog prostora) i na nacionalnim razinama,

-savjetovanje: podaci prikupljeni internetskom anketom; ciljani intervjui s dionicima, i fokusne skupine, kao što su predstavnici udruženja za akvakulturu, tijela nacionalne i regionalne uprave, skupine proizvođača i ostali relevantni dionici, ovisno o situaciji u različitim državama obuhvaćenima studijom;

2.Komisijinom sažetom izvješću o provedbi pravila o akvakulturi ribe 9 .

Tablica 1. Države EGP-a koje su uključene u studiju 10  

* Izvor FEAP 2015. 11 ; ** Slike sa: https://ec.europa.eu/fisheries/marine_species_en

2.Glavni nalazi

2.1.Prakse koje se odnose na dobrobit životinja pri klanju

Postupak klanja uključuje sljedeće faze: rukovanje, sputavanje, omamljivanje i usmrćivanje. Omamljivanje bi trebalo uzrokovati gubitak svijesti i osjetljivosti bez stresa, neugode ili boli koji se može izbjeći. Neke metode mogu uzrokovati i smrt. Kada je metoda omamljivanja reverzibilna i ne uzrokuje smrt, nakon nje bi trebala uslijediti metoda usmrćivanja. U tablici 2. pružen je pregled metoda omamljivanja, omamljivanja/usmrćivanja i usmrćivanja, njihovih prednosti i nedostataka.

Tablica 2. Pregled metoda omamljivanja, omamljivanja/usmrćivanja i usmrćivanja,
njihovih prednosti i nedostataka

*    Do neučinkovitog omamljivanja dolazi kada primjena metode omamljivanja nije djelotvorna. Za omamljivanje električnom strujom ili udarcem to podrazumijeva da se svijest ne gubi trenutačno.

OIE savjetuje uporabu električne struje ili mehaničkih metoda (npr. omamljivanje udarcem) za usmrćivanje uzgajane ribe. Druge metode, uključujući smrzavanje riba naživo s pomoću CO2, omamljivanje s pomoću CO2, smrzavanje u ledenoj vodi nakon kojeg slijedi omamljivanje električnom strujom i gušenje u ledu, ne ispunjavaju standarde OIE-a. Izvješće o studiji pokazalo je da ostvarivanje standarda OIE-a pri klanju u velikoj mjeri ovisi o vrsti i metodama koje se upotrebljavaju, kako je prikazano u odlomcima u nastavku.

U slučaju atlantskog lososa, standardi OIE-a ispunjavaju se kada se za klanje upotrebljava udarac, što je glavna metoda klanja u Norveškoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj. No u manjoj se mjeri ispunjavaju za omamljivanje električnom strujom jer ribe pritom često nisu pravilno orijentirane, što rezultira slabim omamljivanjem. Smrzavanje riba naživo s pomoću CO2, koje ne ispunjava standarde OIE-a, još se upotrebljava u Norveškoj i Irskoj, iako u vrlo ograničenom opsegu i izvješteno je da će se ta praksa prestati provoditi 2018.

Standardi OIE-a samo su djelomično ostvareni za klanje šarana u Poljskoj, Češkoj i Njemačkoj. Najčešća je metoda ručni udarac (udarac u glavu). Međutim, vrste šarana u Poljskoj izložene su zraku maksimalnih 10 minuta, što uzrokuje stres. Omamljivanje električnom strujom upotrebljava se i u Poljskoj, Češkoj i Njemačkoj, no nema dovoljno informacija o djelotvornosti opreme za tu metodu.

Standardi OIE-a djelomično su ostvareni za kalifornijsku pastrvu u Danskoj, Francuskoj i Italiji, no nisu ostvareni u Poljskoj. Omamljivanje električnom strujom upotrebljava se u Danskoj i Italiji. Međutim, podaci o izradi opreme oskudni su i stoga nije poznato jesu li ispunjeni standardi OIE-a za omamljivanje električnom strujom. Ručni udarac kalifornijske pastrve ispunjava standarde OIE-a pod uvjetom da je pravilno izveden. Gušenje u ledu upotrebljava se u Danskoj i Poljskoj te ne ispunjava standarde OIE-a. U Francuskoj se provodi smrzavanje u vodi nakon kojega slijedi omamljivanje električnom strujom te omamljivanje s pomoću CO2 (u ograničenoj mjeri), a nijedna od tih metoda ne ispunjava standarde OIE-a.

Gušenje lubina i komarče u ledu još je glavna praksa klanja u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji, iako se u ograničenom broju uzgajališta ribe na eksperimentalnoj osnovi uvodi omamljivanje električnom strujom.

Tablica 3: Sažetak trenutačnih metoda klanja u kojem se prikazuje poštovanje standarda OIE-a

✓ OIE    – standardi su vjerojatno ispunjeni

✗ OIE    – standardi vjerojatno nisu ispunjeni

+/– OIE    – moguće je da su standardi OIE-a ispunjeni, ovisno o upotrijebljenoj metodi i opremi

Kada je riječ o pravilima za metode klanja za certificiranu ekološku proizvodnju u akvakulturi, nalazi iz Komisijina izvješća spomenutog u bilješci 9. potvrđuju da se poštuje sustav kontrola u vezi s klanjem, koje su navedene u članku 25.h stavku 5. Uredbe (EZ) 889/2008.

2.2.Nacionalno zakonodavstvo i smjernice

Člankom 27. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe državama članicama dopušta se da zadrže ili donesu nacionalna pravila koja se odnose na zaštitu riba u trenutku klanja ili usmrćivanja u slučaju da ne postoje propisi EU-a. Studija je pokazala da iako u ciljanim državama članicama i državama EGP-a postoji nacionalno zakonodavstvo i smjernice, oni nisu dovoljno dobro razvijeni kao za kopnene životinje iz uzgoja, iako se stanje poboljšava zbog sve veće svijesti o dobrobiti riba.

Za pet vrsta koje su obuhvaćene studijom privatni standardi koji uključuju dobrobit pri prijevozu i klanju uglavnom su provedeni za losos, a u manjoj mjeri za kalifornijsku pastrvu i u ograničenom opsegu za lubin i komarču. Veoma mali broj uzgajališta ribe u kojima se uzgaja šaran obuhvaćen je privatnim standardima dobrobiti životinja. U tablici 4. u nastavku pruža se potpuni pregled nacionalnog zakonodavstva, smjernica i privatnih standarda za ispitane države.

Tablica 4.: Zakonodavstvo i nacionalne smjernice ili kodeksi praksi kojima se reguliraju aspekti dobrobiti pri klanju uzgajane ribe

3. Socioekonomski nalazi

U tablici 5. u nastavku prikazuje se nacionalna akvakulturna proizvodnja ribe, rakova, mekušaca i ostalih vodenih organizama u 19 glavnih država EGP-a po akvakulturnoj proizvodnji za razdoblje 2009.–2013., koja čini 99 % akvakulturne proizvodnje EGP-a. U tablici 6. pruža se pregled prosječne proizvedene količine ukupne uzgajane ribe za ciljne države obuhvaćene studijom.

Tablica 5. Akvakulturna proizvodnja u 19 država EGP-a, 2009.–2013. (1 000 tona žive vage)

Izvor: Statistički podaci FAO-a za svjetsko ribarstvo i akvakulturu, verzija 2016.1.2. Podaci u kurzivu su predviđanja.

Tablica 6: Prosječna proizvodnja ribe po poduzeću u odabranim državama članicama EU-a

Izvor: baza podataka STECF-a, osim za Njemačku (njemački Savezni statistički ured)

3.1.Ekonomska analiza praksi klanja

U socioekonomskoj analizi izvješća o studiji u obzir su uzete razlike među pet razmatranih vrsta i među okolišima (hladnovodna marikultura, mediteranska marikultura, slatkovodna akvakultura). U toj su analizi razmatrane i razlike u veličini poduzeća te u metodama proizvodnje jer je riječ o relevantnim čimbenicima za ocjenjivanje dobrobiti. Ostali troškovni čimbenici, koji nisu razmatrani u izvješću o studiji, kao što su troškovi hrane za životinje, rada i operativni troškovi, odgovorni su za većinu većih varijacija između poduzeća i zemalja 15 .

Za svaku od ispitanih vrsta u državama obuhvaćenima studijom izračunana su dodatna ulaganja i godišnji troškovi poštovanja poboljšanih praksi koje se odnose na dobrobit životinja od 2009. za prosječno akvakulturno uzgajalište za razmatranu vrstu. To je uključivalo dodatni trošak povezan s poboljšanom razinom dobrobiti tijekom omamljivanja, usmrćivanja i klanja. Tijekom izračuna dodatnih povezanih troškova pretpostavilo se da svako akvakulturno uzgajalište mora posjedovati pogon primarne prerade i da prosječna poduzeća nisu provela prakse koje se odnose na dobrobit životinja.

Atlantski losos

Kako bi se ispunili standardi OIE-a (vidjeti odjeljak 2.1. ovog izvješća), u studiji je pretpostavljeno da svako uzgajalište riba mora uložiti u opremu za omamljivanje električnom strujom ili opremu za mehaničko omamljivanje, a usto i u stroj za odsijecanje glava; pokazalo se da su dodatni troškovi za prihvaćanje poboljšanih praksi koje se odnose na dobrobit životinja razmjerno mali s obzirom na prosječnu veličinu uzgajališta. Studija je pokazala da bi najmanji dodatni trošak iznosio do 2 centa po kilogramu ili 0,5 % prodajne cijene u Ujedinjenoj Kraljevini, a najviši 9 centa po kilogramu ili manje od 1,5 % prodajne cijene u Irskoj. U klaonicama s visokim obujmom proizvodnje i visokim troškovima rada ta bi ulaganja čak mogla rezultirati uštedom troškova. No s obzirom na to da u proizvodnji lososa u državama članicama i državama EGP-a već postoji visoka razina provedbe praksi koje se odnose na dobrobit životinja, razmjerno malen broj poduzeća morat će ulagati kako bi ispunila standarde OIE-a pa će učinak na konkurentnost vjerojatno biti malen.

Šaran

Ekonomije razmjera u obujmu klanja imaju znatan učinak na trošak mjera za dobrobit životinja. Ta je činjenica postala očita kada je omamljivanje električnom strujom nakon kojeg slijedi odsijecanje glave bilo evaluirano radi poboljšavanja dobrobiti pri klanju šarana, što čini mnogo manji obujam klanja nego klanje u tipičnim poduzećima za uzgoj salmonida. Dodatni troškovi znatno su varirali među ispitanim zemljama, pri čemu su najniži bili u Poljskoj, gdje su iznosili 6 centa po kilogramu, dok su u Rumunjskoj iznosili čak 41 cent po kilogramu i u Njemačkoj 58 centa po kilogramu.

Šaran se uglavnom konzumira u državama u kojima se proizvodi i u tipičnim sustavima proizvodnje od 2009. do 2013. u pravilu nije bio profitabilan bez subvencija. Mala će uzgajališta vjerojatno imati najviše poteškoća pri ulaganju u poboljšanje dobrobiti životinja i mogla bi se naći u nepovoljnom položaju u tržišnom natjecanju. Budući da izvoz (uključujući ponovni izvoz) čini vrlo mali udio svjetske proizvodnje šarana, očekuje se da će učinci mjera za dobrobit na međunarodnu konkurentnost biti ograničeni (iako učinci na trošak proizvodnje mogu biti znatni, kako je prikazano na slici 1.).

Kalifornijska pastrva

Kada je riječ o potrebama ulaganja radi ispunjavanja standarda OIE-a za klanje kalifornijske pastrve, u izvješću o studiji pretpostavlja se da uključuju: 1. omamljivanje električnom strujom prije ispumpavanja vode i; 2. omamljivanje udarcem nakon ispumpavanja vode, a nakon obje metode slijedi ručno presijecanje škrga. Kao i kod šarana, dodatni troškovi znatno su varirali ovisno o ekonomijama razmjera i procijenjeni dodatni troškovi bili su u rasponu od samo 4 centa po kilogramu u Danskoj do 24 centa po kilogramu u Francuskoj. U Italiji, gdje klaonice imaju visok obujam proizvodnje i visoke troškove rada, zabilježene su uštede od 6 centa po kilogramu. Omamljivanje udarcem mnogo je skuplja mogućnost i utjecaj na troškove bit će veći, osobito za mala uzgajališta poput onih u Francuskoj.

Europski lubin i komarča

Ulaganja za koja se smatra da bi poboljšala dobrobit pri klanju lubina i komarče uključuju: 1. omamljivanje električnom strujom prije ispumpavanja vode i; 2. omamljivanje električnom strujom nakon ispumpavanja vode, a nakon obje metode slijedi smrzavanje u ledenoj kaši i morskoj vodi.

Dodatni jedinični trošak za svaku od tih metoda neznatno varira, dok u većoj mjeri varira među državama s obzirom na veličinu poduzeća. U Španjolskoj, državi s najvećim poduzećima, dodatni jedinični trošak za obje metode iznosio je 4 centa po kilogramu. U Grčkoj je ovisno o metodi iznosio 5 – 6 centa po kilogramu, a u Italiji, državi s najmanjim poduzećima, 11 – 13 centa po kilogramu. Iako je povećanje troška prilično skromno, čak i za razmjerno male proizvođače kao što su oni u Italiji, profitne marže na većini tih uzgajališta mogle bi odvratiti proizvođače od ulaganja.

Izvješće o studiji općenito je pokazalo da ni proizvodnja lubina i komarče od 2009. do 2013. u glavnim državama članicama koje ih proizvode u pravilu nije bila profitabilna bez subvencija. Proizvođačima bi stoga moglo biti teško provesti potrebna ulaganja za povećanje standarda dobrobiti.

Na slici 1. prikazan je sažeti pregled utjecaja postizanja poboljšanih praksa koje se odnose na dobrobit životinja na trošak proizvodnje uzgajane ribe u ispitanim državama (cent/kg).

Slika 1.: Utjecaj postizanja poboljšanih praksa koje se odnose na dobrobit životinja
na trošak proizvodnje uzgajane ribe u ispitanim državama (cent/kg)

4.Ograničenja nalaza

U gospodarskoj analizi koja je provedena u okviru naručenog izvješća o studiji upotrebljavali su se ograničeni dostupni podaci o trošku potrebne opreme za poboljšanje dobrobiti pri klanju. Analiza se temelji na prosječnom poduzeću za svaku vrstu u svakoj zemlji obuhvaćenoj studijom. No pretpostavilo se da poduzeća s visokim obujmom proizvodnje postižu ekonomiju razmjera. I financijski povrat ulaganja znatno će se razlikovati s obzirom na vrstu ribe.

Troškovi ulaganja mnogo su viši za poduzeća s manjim godišnjim obujmom proizvodnje nego za veće gospodarske subjekte. Utvrđena bi oprema zbog svojeg svojstva mogla tijekom duljih vremenskih razdoblja ostati neiskorištena. Moguće je da će alternativna, jeftinija oprema postati dostupna za manja postrojenja. No u vrijeme provođenja studije nije bilo dostupnih podataka o takvim alternativama.

Daljnje ograničenje nalaza odnosi se na kvalitetu podataka koji su tijekom studije prikupljeni za stvarne troškove omamljivanja i usmrćivanja, a posebno financijskih i poslovno osjetljivih informacija. To je uglavnom posljedica niskog odaziva industrije ili činjenice da u njihovom računovodstvu ti troškovi nisu bili raščlanjeni. Ako od industrije nije prikupljeno dovoljno podataka, prikupljale su se procjene proizvođača opreme, koje ne odražavaju nužno stvarne operativne troškove. Treba napomenuti i da je studija bila usmjerena na određeno referentno razdoblje, 2009.–2013., koje ne odražava nužno kretanja u duljem vremenskom razdoblju ili u razdoblju nakon toga.

5.Zaključci

Opći zahtjevi Uredbe (EZ) br. 1099/2009 koji su primjenjivi na dobrobit riba pri klanju sveukupno su doprinijeli razvoju okvira u pogledu nacionalnog zakonodavstva i smjernica za dobrobit uzgajane ribe u EU-u, a posebno za atlantski losos.

Razina postizanja standarda OIE-a pri klanju varira ovisno o vrsti koja se razmatra. Za atlantski losos većinom su postignute najbolje prakse u državama obuhvaćenima studijom, uz nekoliko iznimaka. Razina postizanja za šarana i kalifornijsku pastrvu varira ovisno o upotrijebljenoj metodi. Za europskog lubina i komarču standardi OIE-a nisu postignuti u državama obuhvaćenima studijom.

Gospodarska analiza pokazala je da su razlike u proizvodnji uglavnom rezultat strukture industrije, uz posebne koristi koje donosi ekonomija razmjera. Gdje postoje takve ekonomije razmjera, poboljšanje praksi koje se odnose na dobrobit vjerojatno će imati tek mali utjecaj na trošak proizvodnje, dok će taj utjecaj vjerojatno biti mnogo veći za manja uzgajališta. Ostali čimbenici, kao što su troškovi hrane za životinje, rada i operativni troškovi, odgovorni su za većinu većih varijacija među poduzećima i zemljama.

U specifičnom slučaju većeg atlantskog lososa i kalifornijske pastrve pokazalo se da bi ulaganje radi poboljšanja dobrobiti moglo dovesti do ušteda troškova rada, što bi moglo prevagnuti u odnosu na trošak ulaganja.

Nalazi naručenog izvješća o studiji pokazali su i da industrija u cjelini postupno, no neprestano poboljšava dobrobit riba o čemu svjedoči sve veća uporaba humanijih metoda, kao što su omamljivanje električnom strujom, napuštanje metoda poput omamljivanja s pomoću CO2 16 i donošenje privatnih standarda. No još su potrebna poboljšanja radi povećanja razine dobrobiti nekih vrsta riba, kao što su europski lubin i komarča. Nalaze ove studije potkrepljuje i Komisijino sažeto izvješće za razdoblje 2014.–2015. 17

Komisija u ovoj fazi smatra da dokazi pokazuju da nije primjereno predlagati posebne zahtjeve o zaštiti ribe u trenutku klanja s obzirom na to da se ciljevi Uredbe mogu postići i dobrovoljnim mjerama, o čemu svjedoče poboljšanja koja je industrija posljednjih godina uvela. Važno je napomenuti i da je riječ o relativno novom i veoma raznolikom sektoru u usporedbi s drugim tradicionalnim sustavima proizvodnje za uzgoj životinja, a razvoj tehnologije za poboljšanje dobrobiti trenutačno je u tijeku. S obzirom na sadašnja kretanja, Komisija zaključuje da ako su potrebne daljnje smjernice, to se najbolje može postići na razini država članica. Komisija će u svakom slučaju i dalje pratiti napredak u tom području.

No treba prepoznati i da postoji potreba za daljnjim istraživanjem usmjerenim na posebne prilagođene sustave za one vrste riba za koje je potrebno razviti djelotvornije metode.

Komisija stoga smatra da je neophodno razviti daljnje dijaloge s dionicima kako bi se pridonijelo određenim inicijativama i projektima u tom području koji bi mogli biti od uzajamne koristi iz gospodarske te iz perspektive dobrobiti životinja. Komisija je u tom kontekstu osmislila sistematičniji i vidljiviji format za taj dijalog, tj. Platformu EU-a za dobrobit životinja 18 . Glavni je cilj te platforme omogućiti zainteresiranim stranama (organizacije za dobrobit životinja, znanstvenici, veterinari, poljoprivrednici, proizvođači hrane, trgovci prehrambenim proizvodima na malo itd.) izražavanje zabrinutosti te razmjenu znanja i resursa kako bi razvili zajedničke aktivnosti.

(1)

   SL L 303, 18.11.2009., str. 1.

(2)

   Općenito gledajući, utjecaji akvakulturne proizvodnje na okoliš važni su i stoga su utvrđeni kao jedno od četiriju prioritetnih područja u Komisijinim strateškim smjernicama za održiv razvoj akvakulture EU-a: http://ec.europa.eu/fisheries/cfp/aquaculture/index_en.htm  

(3)

   Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o strategiji Europske unije za zaštitu i dobrobit životinja 2012.–2015., COM(2012) 6 final/2.

(4)

   Kodeks o zdravlju vodenih životinja, poglavlje 7.3. Aspekti dobrobiti životinja pri omamljivanju i usmrćivanju uzgajane ribe za prehranu ljudi. http://www.oie.int/index.php?id=171&L=0&htmfile=chapitre_welfare_stunning_killing.htm  

(5)

   Znanstvena mišljenja Odbora za zdravlje i dobrobit životinja donesena na zahtjev Europske komisije o aspektima dobrobiti u glavnim sustavima omamljivanja i usmrćivanja određenih vrsta uzgajane ribe

Šaran iz uzgoja http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1013

Kalifornijska pastrva iz uzgoja http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1012

Komarča i lubin iz uzgoja http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1010

Atlantski losos iz uzgoja http://www.efsa.europa.eu/en/efsajournal/pub/1011

(6)

   Dobrobit uzgajane ribe: Opće prakse tijekom prijevoza i klanja, final (2017)  https://publications.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/facddd32-cda6-11e7-a5d5-01aa75ed71a1

(7)

   To je razdoblje za koje su dostupni najnoviji podaci Eurostata i STECF-a (Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo) o proizvodnji i gospodarskim rezultatima u tom sektoru.

(8)

    

http://ec.europa.eu/fisheries/partners/stecf/index_en.htm  

(9)

   Sažeto izvješće o provedbi pravila o akvakulturi ribe (2015.) http://ec.europa.eu/food/audits-analysis/overview_reports/details.cfm?rep_id=95

(10)

   Tablice i podaci prilagođeni su iz objavljenog izvješća o studiji „Dobrobit uzgajane ribe: Opće prakse tijekom prijevoza i klanja” https://publications.europa.eu/hr/publication-detail/-/publication/facddd32-cda6-11e7-a5d5-01aa75ed71a1

(11)

   FEAP, 2015., Europsko izvješće o akvakulturnoj proizvodnji 2005.–2014. www.feap.info/shortcut.asp?FILE=1402

(12)

https://www.mattilsynet.no/om_mattilsynet/gjeldende_regelverk/veiledere/veileder_fiskevelferd_ved_slakteri_for_akvakulturdyr_2014.9471/binary/Veileder%20fiskevelferd%20ved%20slakteri%20for%20akvakulturdyr%202014

(13)

http://thecodeofgoodpractice.co.uk/chapters/  

(14)

http://www.fishhealth.ie/FHU/sites/default/files/FHU_Files/Documents/FarmedSalmonidHealthHandbookOctober2011.pdf  

(15)

     Ti troškovni čimbenici detaljnije su i opsežnije razmotreni u izvješćima STECF-a o proizvodnji i gospodarskim rezultatima tog sektora.

(16)

     Nizozemska nadležna tijela obavijestila su Komisiju 17. listopada 2017. o novom nacrtu nacionalne uredbe kojom će se zabraniti trenutačne tradicionalne metode klanja europskih jegulja i zamijeniti humanim metodama omamljivanja električnom strujom (obavijest 2017/0406/NL)

(17)

   Sažeto izvješće o provedbi pravila o akvakulturi ribe http://ec.europa.eu/food/audits-analysis/overview_reports/details.cfm?rep_id=95

(18)

   Odluka Komisije оd 24. siječnja 2017. o uspostavi stručne skupine Komisije „Platforma za dobrobit životinja”, C/2017/0280, SL C 31, 31.1.2017., str. 61.