EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 27.9.2017.

COM(2017) 571 final

2017/0245(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 u pogledu pravila koja se primjenjuju na privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Tijekom posljednje dvije godine u Europskoj uniji uvelike se povećalo privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Od rujna 2015. nadzor državne granice ponovno je uveden i produljen gotovo 50 puta (u usporedbi s 36 slučajeva ponovno uvedenog nadzora državne granice 2006.–2015. 1 ). Razlozi za to bili su sekundarna kretanja nezakonitih migranata i rast prekograničnih terorističkih prijetnji koje su ozbiljna prijetnja unutarnjoj sigurnosti ili javnom poretku u nizu država schengenskog prostora. Zbog tih ozbiljnih prijetnji neke države članice morale su nekoliko puta produljiti ponovno uvedeni nadzor državne granice, a ponekad čak i iskoristiti sve trenutačne zakonske vremenske okvire.

Već u svibnju 2017. Komisija je uvidjela da su se proteklih godina pojavili novi izazovi povezani sa sigurnošću, kao što je pokazalo nekoliko terorističkih napada. U tom pogledu Komisija je počela razmatrati je li trenutačni pravni okvir, koji je bio dovoljan za rješavanje dosadašnjih izazova, dovoljno prilagođen za rješavanje sve većih sigurnosnih izazova.

Na temelju trenutačnih schengenskih pravila nadzor državne granice na unutarnjim granicama dulji od šest mjeseci moguć je ako se tijekom schengenske evaluacije dokaže da postoje ozbiljni nedostaci u upravljanju vanjskim granicama u državi članici, zbog kojih je ugroženo sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica, ili ako se država članica ne pridržava odluke Vijeća kojom se utvrđuju mjere za ublažavanje rizika u nadzoru vanjskih granica koji ugrožavaju funkcioniranje schengenskog prostora (članak 29. Zakonika o schengenskim granicama, kako je izmijenjen Uredbom (EU) 2016/1624 od 14. rujna 2016. o europskoj graničnoj i obalnoj straži) 2 . U tim slučajevima Vijeće na temelju prijedloga Komisije može preporučiti da jedna država članica ili više njih ponovno uvede nadzor državne granice na svim ili određenim dijelovima svojih unutarnjih granica na određeno razdoblje koje nije dulje od šest mjeseci, a može se obnoviti tri puta 3 .

U situacijama u kojima ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti nije povezana s nedostacima u upravljanju vanjskim granicama dokazanima tijekom schengenske evaluacije, ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama podliježe uvjetima i rokovima iz članaka od 25. do 28. Zakonika o schengenskim granicama. U skladu s time nadzor državne granice na unutarnjim granicama može se provoditi najviše šest mjeseci u slučaju predvidivih događaja kao što su međunarodni sportski ili politički događaji (članak 25.) ili najviše dva mjeseca u slučajevima koji zahtijevaju hitne mjere (članak 28.). Prema tumačenju Komisije razdoblja ponovno uvedenog nadzora državne granice iz članaka 28. i 25. mogu se kombinirati. To znači da se s obzirom na odluke o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na temelju različitih razloga svaka obavijest razmatra pojedinačno s rokovima koji se primjenjuju zasebno na svaki slučaj.

Općenito se iz primjene privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice vidi da države članice odgovorno upotrebljavaju tu mjeru 4 . Troškovi simulacije neprimjene schengenskog sustava jasno pokazuju da je uvijek riječ o skupoj odluci za gospodarstvo 5 .

Tijekom prošle dvije godine ispostavilo se da pravila i postupak za produljenje privremenog nadzora unutarnjih granica nisu dovoljno prilagođeni za uklanjanje sve većih prijetnji javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Trenutačnim pravilima ne promiče se ni upotreba alternativnih mjera za ublažavanje ozbiljnih prijetnji. Nadalje, potrebno je osigurati da država članica koja namjerava ponovno uvesti ili produljiti nadzor državne granice surađuje sa susjednim državama članicama. Naposljetku, trebalo bi unutar pravnog okvira bolje razmisliti o obvezi država članica da znatno prije odluke o ponovnom uvođenju nadzora unutarnjih granica procijene bi li se i kako dostupnim alternativnim mjerama mogla ukloniti utvrđena prijetnja, u skladu s Preporukom Komisije od 12. svibnja 2017. o razmjernim policijskim kontrolama i policijskoj suradnji u schengenskom prostoru kojom se među ostalim potaknulo države članice da daju prednost razmjernim policijskim kontrolama pred privremenim ponovnim uvođenjem nadzora državne granice u slučaju ozbiljne prijetnje unutarnjoj sigurnosti ili javnom poretku.

U kontekstu tih razmatranja Komisija je zaključila da je potrebno ažurirati pravila o privremenom ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama.

U skladu s tim zaključkom cilj je ovog prijedloga:

–osigurati da vremenski rokovi koji se primjenjuju na privremeni nadzor državne granice na unutarnjim granicama omogućuju državama članicama da prema potrebi donesu potrebne mjere za odgovor na ozbiljne prijetnje unutarnjoj sigurnosti ili javnom poretku,

–uvesti bolje postupovne zaštitne mjere kako bi se osiguralo da se odluka o privremenom nadzoru državne granice na unutarnjim granicama ili njegovu produljenju temelji na primjerenoj procjeni rizika te donosi u suradnji s ostalim dotičnim državama članicama.

–U tu se svrhu predlaže:

–da se vremenski rok za privremeno ponovno uvođenje nadzora granice na unutarnjim granicama za predvidivo trajanje ozbiljne prijetnje produlji na najviše jednu godinu (umjesto šest mjeseci) i da se ograničenje trajanja produljenja poveća s 30 dana na najviše šest mjeseci,

–države članice pripremit će te će dostaviti procjenu rizika u kojoj se procjenjuje koliko se očekuje da će utvrđena prijetnja trajati i na koje će dijelove unutarnjih granica utjecati te kojom se dokazuje da je produljenje nadzora unutarnjih granica krajnja mjera. Ako se nadzor državne granice produlji na više od šest mjeseci, država članica naknadno će objasniti i kako je taj nadzor pridonio uklanjanju utvrđene prijetnje. Da bi se zajamčila kvaliteta tih procjena rizika, Komisija će uključiti relevantne agencije (europsku graničnu i obalnu stražu i Europol),

–da se uvedu bolje naknadne mjere u vezi s mišljenjem Komisije o zabrinutostima u pogledu nužnosti ili proporcionalnosti nadzora državne granice i sa savjetodavnim postupkom među Komisijom, državama članicama i, u skladu sa sadašnjim prijedlogom, relevantnim agencijama. Potreba za suradnjom sa susjednim državama članicama na koje utječe planirani nadzor državne granice bolje će se osigurati izmijenjenim savjetodavnim postupkom,

–da se uvede nova mogućnost produljenja nadzora unutarnjih granica za najviše dvije godine ako ozbiljna prijetnja unutarnjoj sigurnosti ili javnom poretku postoji i nakon isteka roka od jedne godine, uz uvjet da je njezin razlog isti (na primjer, prijetnja povezana s djelovanjem prekogranične terorističke mreže) i da se na državnom području poduzmu razmjerne izvanredne nacionalne mjere za uklanjanje te prijetnje (primjerice izvanredno stanje).

U kontekstu tih izmjena Prijedlogom se objašnjava i tekst o određivanju roka koji se primjenjuje prema članku 29. Zakonika o schengenskim granicama.

Prijedlogom se ne mijenjaju razlozi za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama kako je predviđeno Zakonikom o schengenskim granicama.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

Prijedlogom se prilagođavaju opći rokovi za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama kako je utvrđeno u članku 25., odnosno u slučaju predvidivih događaja/prijetnji, te se istodobno zadržava trenutačno načelo privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice i povezanih zaštitnih mjera, prema kojem Komisija, s jedne strane, ima ovlast (i obvezu u slučajevima duljima od šest mjeseci) da zauzme stajalište o nužnosti i proporcionalnosti planiranih kontrola i koje, s druge strane, obuhvaća „savjetodavni postupak” iz članka 27. stavka 5. Zakonika o schengenskim granicama koji bi sad trebalo ojačati sudjelovanjem relevantnih agencija stručnih u procjeni informacija koje dostave dotične države članice u obavijesti i procjeni rizika. Osim toga, kriteriji za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama utvrđeni u članku 26. Zakonika o schengenskim granicama primjenjivat će se i dalje.

Prijedlogom se ojačava načelo prema kojem ponovno uvođenje nadzora na unutarnjim granicama mora biti krajnja mjera. U skladu s člankom 23. Zakonika o schengenskim granicama države članice i dalje imaju pravo provoditi policijske kontrole unutar državnog područja, uključujući u pograničnim područjima, što u određenim slučajevima može biti učinkovita alternativa privremenom ponovnom uvođenju nadzora unutarnjih granica. Zahtjev za procjenu rizika kojim se dokazuje da je planirano ponovno uvođenje ili produljenje nadzora državne granice krajnja mjera trebao bi dodatno potaknuti države članice na razmatranje alternativnih mjera kao što su pojačane policijske mjere. U tom pogledu Prijedlogom će se dodatno poduprijeti provedba Preporuke Komisije o razmjernim policijskim kontrolama unutar državnog područja 6 u kojoj je Komisija posebno potaknula države članice da daju prednost policijskim kontrolama pred privremenim ponovnim uvođenjem nadzora državne granice na unutarnjim granicama.

Predložene izmjene u skladu su s člankom 72. UFEU-a i ne utječu na izvršavanje odgovornosti koju države članice imaju u pogledu očuvanja javnog poretka i zaštite unutarnje sigurnosti.

Na temelju članka 29. Zakonika o schengenskim granicama i dalje će postojati jedina mogućnost produljenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama ako se tijekom schengenske evaluacije dokažu ozbiljni nedostaci u upravljanju vanjskim granicama države članice. Ta mogućnost nedavno je ojačana relevantnim odredbama iz Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži prema kojima se, zbog toga što država članica nije donijela odgovarajuće daljnje mjere nakon negativne procjene osjetljivosti ili nije zatražila dovoljnu potporu Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu kako bi odgovorila na poseban i nerazmjeran pritisak na svojim vanjskim granicama kojim se ugrožava funkcioniranje schengenskog prostora, može opravdati privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama (članak 19. stavak 10. Uredbe o europskoj graničnoj i obalnoj straži).

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

U skladu s člankom 26. Zakonika o schengenskim granicama koji se nastavlja primjenjivati, svakom odlukom o privremenom ponovnom uvođenju ili produljenju nadzora unutarnjih granica trebalo bi se posebice uzeti u obzir mogući utjecaj takve mjere na slobodno kretanje osoba unutar područja bez nadzora unutarnjih granica. U tom kontekstu trebalo bi podsjetiti da Direktiva 2004/38/EZ 7 ne obuhvaća pravo na oslobađanje od sigurnosnih kontrola prilikom prelaska granica na kojima se nadzor obavlja u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama. U skladu s time ažuriranje najduljeg razdoblja nadzora državne granice na unutarnjim granicama neće samo po sebi negativno utjecati na slobodu kretanja; na nju bi isključivo mogla utjecati zlouporaba te mogućnosti.

Da bi se ublažio taj rizik, predlaže se da se uz postojeću mogućnost Komisije da u bilo kojem trenutku izrazi zabrinutost u pogledu nužnosti ili proporcionalnosti nadzora državne granice (ponovno uvođenje ili produljenje) sad uvede i obveza Komisije da izda mišljenje uvijek kad se nadzor državne granice provodi dulje od šest mjeseci. Savjetodavni postupak obuhvaća dodatnu zaštitnu mjeru jer bi sad u njega trebale biti uključene i relevantne agencije. U predloženom tekstu za savjetodavni postupak, koji bi vodila Komisija, objašnjeno je da su u obzir uzeta mišljenja država članica na koje utječe taj nadzor.

Prijedlogom se pridonosi unaprjeđenju sigurnosti unutar schengenskog prostora jer se državama članicama daje zakonita mogućnost da, prema potrebi, produlje nadzor unutarnjih granica kako bi odgovorile na ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti zbog koje je taj nadzor opravdan.

Ažuriranje schengenskog pravnog okvira u kontekstu iskustava s novim izazovima kako bi se očuvala njegova sposobnost primjerenog odgovora na trajne ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, uz osiguravanje dodatnog vremena koje bi moglo biti potrebno za njihovo uklanjanje, u potpunosti je u skladu s Europskim migracijskim programom i Europskim programom sigurnosti koje je izradila Komisija.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Prijedlog se temelji na članku 77. stavku 2. točki (e) UFEU-a.

Prijedlogom se izmjenjuje Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama).

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Djelovanje u području slobode, sigurnosti i pravde pripada nadležnosti koju dijele EU i države članice u skladu s člankom 4. stavkom 2. UFEU-a. Stoga se načelo supsidijarnosti primjenjuje na temelju članka 5. stavka 3. UEU-a, u skladu s kojim Unija djeluje samo ako i u mjeri u kojoj ciljeve predloženog djelovanja države članice ne mogu dostatno ostvariti na središnjoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, nego se zbog opsega ili učinka predloženog djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije.

Prijedlogom su izmijenjene trenutačne odredbe poglavlja III. Zakonika o schengenskim granicama povezane s privremenim ponovnim uvođenjem nadzora državne granice na unutarnjim granicama u cilju odgovora na nedavna iskustva iz prošlih godina kad je više država članica nekoliko puta produljilo početna razdoblja ponovno uvedenog nadzora državne granice na unutarnjim granicama.

Prijedlogom se jačaju i obveze država članica prema susjednim državama članicama na koje utječe planirano ponovno uvođenje ili produljenje nadzora državne granice s obzirom na to da se učinkovitost trenutačnih odredaba u tom pogledu pokazala ograničenom.

Cilj definiranja opsega, trajanja i postupka za izvanredno produljenje privremenog nadzora na određenim dijelovima unutarnjih granica, uzimajući pritom u obzir odgovornosti država članica u pogledu javnog poretka i unutarnje sigurnosti te potrebu da se nadzor na unutarnjim granicama ograniči samo na ono što je nužno kako bi se očuvalo područje bez nadzora na unutarnjim granicama, države članice ne mogu dostatno ostvariti same, već se on na bolji način može ostvariti na razini Unije. Unija stoga može donijeti predložene mjere u skladu s načelom supsidijarnosti.

•Proporcionalnost

Predložene promjene pravila o privremenom ponovnom uvođenju nadzora države granice na unutarnjim granicama proporcionalne su cilju zaštite javnog poretka i osiguravanju unutarnje sigurnosti unutar područja bez nadzora unutarnjih granica.

Prijedlogom se uvažava da prema schengenskim pravilima privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice i njegovo naknadno produljenje moraju ostati iznimka podložna posebnim pravilima koja su zajednička za članice schengenskog prostora.

Prijedlog je odgovor na utvrđene nedostatke u postojećim pravilima u pogledu trajnih prijetnji javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti s kojima su se prošlih godina suočile određene države članice (primjerice prekogranične terorističke prijetnje, sekundarna kretanja nezakonitih migranata zbog kojih je opravdano privremeno ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica). Na temelju tog iskustva čini se da čak niti praksa koju je prihvatila Komisija o kombiniranju maksimalnih vremenskih ograničenja za nadzor državne granice na unutarnjim granicama na temelju članka 28. (događaji koji zahtijevaju hitne mjere) i članka 25. (predvidivi događaji) ne mora biti dovoljna za uklanjanje određenih dugotrajnih prijetnji.

U tu svrhu:

1. Prijedlogom se produljuje opći rok za predvidive događaje na najviše jednu godinu.

Očekuje se da će se taj maksimalni rok primjenjivati ako se prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnost ne mogu ukloniti unutar nekoliko mjeseci. Ta mogućnost ne bi trebala utjecati na prosječno trajanje nadzora državne granice ponovno uvedenog na temelju najčešćih razloga općenito povezanih sa sportskim događajima ili političkim događajima na visokoj razini. Valja podsjetiti da unutar tih vremenskih ograničenja utvrđenih Zakonikom o schengenskim granicama odluku o konkretnom trajanju privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na temelju članka 25. ili 28. Zakonika o schengenskim granicama donosi dotična država članica. Međutim, s obzirom na to da opseg i trajanje privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne bi smjeli prijeći ono što je nužno radi odgovora na ozbiljnu prijetnju, Komisija može pratiti stvarno trajanje tog nadzora te dati odgovarajuće mišljenje. Ako postoje zabrinutosti u pogledu nužnosti ili proporcionalnosti ponovno uvedenog nadzora državne granice ili ako se nadzor državne granice na unutarnjim granicama provodi dulje od šest mjeseci, Komisija je obvezna dati mišljenje.

Nadalje, o svakoj mogućoj zlouporabi ažuriranog vremenskog okvira raspravljat će se i u okviru općih ovlasti Komisije kao čuvarice Ugovora.

Osim toga, svako ponovno uvođenje ili produljenje nadzora državne granice podlijegat će procjeni rizika kojom bi trebalo razmotriti očekivano trajanje prijetnje, dijelove granice na koje ona utječe, procijeniti dostupne mjere i objasniti zašto se odabrana smatra najboljom za uklanjanje utvrđene prijetnje. Nakon šest mjeseci djelotvornog nadzora državne granice na temelju procjene rizika trebalo bi analizirati i kako su prethodna produljenja pridonijela uklanjanju utvrđene prijetnje.

2. Prijedlogom se uvodi i mogućnost izvanrednog produljenja nadzora državne granice ako iste prijetnje traju dulje od jedne godine, ali samo ako je ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti na koju se poziva radi opravdanja produljenja nadzora državne granice dovoljno konkretna i na nju se odgovara razmjernim izvanrednim nacionalnim mjerama, posebice izvanrednim stanjem. Kako bi se osiguralo da to dodatno produljenje bude izvanredno, za konkretnu mogućnost da se premaše opći rokovi iz Zakonika o schengenskim granicama bilo bi potrebno mišljenje Komisije te nakon njega preporuka Vijeća kojom bi se, prema potrebi, utvrdili uvjeti suradnje među dotičnim državama članicama i koja bi bila preduvjet za svako produljenje. Preporuka bi se mogla odnositi na razdoblja do šest mjeseci i ne bi se mogla produljiti više od tri puta po najviše šest mjeseci uz isti postupak.

•Odabir instrumenta

Prijedlog se odnosi na izmjenu Uredbe. Budući da se Prijedlogom u predmetnoj Uredbi nadopunjuju postojeće odredbe glave III. poglavlja II. o privremenom ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama, ni jedan drugi instrument osim uredbe ne bi bio primjeren.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

•Procjena učinka

Predloženom izmjenom omogućuje se određena kontrolirana fleksibilnost u okviru postojećih pravila, pri čemu ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama i dalje ostaje izvanredno. Time se opravdava pojednostavnjena analiza dostupnih mogućnosti. Stoga nema potrebe za cjelovitom procjenom učinka.

•Temeljna prava

Predloženom izmjenom poštuju se temeljna prava i načela iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima, posebice sloboda kretanja i boravka (članak 45.). Zaštitne mjere iz članaka 3.a, 4. i 7. Zakonika o schengenskim granicama primjenjuju se i dalje.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Predloženim izmjenama ne utječe se na proračun EU-a.

5.OSTALI DIJELOVI

•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Članak 25. mijenja se kako slijedi:

·Maksimalni rok za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice u slučaju predvidivih događaja koji su ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, kako je utvrđeno u stavku 4. prvoj rečenici te odredbe, produljuje se sa šest mjeseci na jednu godinu. U skladu s time, kako bi duljina obnovljivih razdoblja iz te odredbe bila proporcionalnija ukupnom maksimalnom trajanju nadzora državne granice, mijenjaju se i stavci 1. i 3. te se njima omogućuje produljenje mogućih obnovljivih razdoblja s 30 dana na šest mjeseci.

·Tom se izmjenom žele uzeti u obzir trajne ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti (kao što su prekogranične terorističke prijetnje ili sekundarna kretanja nezakonitih migranata koji opravdavaju privremeno ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica) za čije uklanjanje, prema iskustvu iz prošlih godina, može trebati više vremena.

·Stavak 2. mijenja se radi umetanja upućivanja na novi članak 27.a.

·U stavku 4. dodaje se izvanredna mogućnost produljenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama preko maksimalnog roka. U skladu s time, ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti traje dulje od jedne godine, nadzor državne granice može se izvanredno produljiti za obnovljiva razdoblja od najviše šest mjeseci i to na najviše dvije godine, podložno uvjetima i postupku iz novog članka 27.a.

·Tom se izmjenom ažurirana pravila žele učiniti prikladnijima za nove izazove.

Članak 27. mijenja se kako slijedi:

·U stavku 1. u kojem se definiraju elementi planiranog ponovnog uvođenja nadzora državne granice (koji se na temelju članka 25. stavka 3. primjenjuju i na produljenja) dodaje se nova točka (aa) kojom se uvodi nova obveza za države članice da pripreme i podijele procjenu rizika. U takvoj procjeni rizika trebalo bi procijeniti koliko se očekuje da će prijetnja trajati i na koje će dijelove granice utjecati te dokazati da je nadzor državne granice krajnja mjera. Osim toga trebalo bi detaljno izvijestiti o koordinaciji sa susjednim državama članicama na koje utječe taj privremeni nadzor državne granice na unutarnjim granicama. Kako bi se osigurala kvaliteta tih podataka, Komisija je obvezna uključiti relevantnu agenciju (odnosno Agenciju za europsku graničnu i obalnu stražu ili Europol), ovisno o prijetnji zbog koje se namjerava ponovno uvesti ili produljiti nadzor državne granice.    

Dodavanjem tog novog elementa želi se naglasiti da je nadzor državne granice krajnja mjera za uklanjanje ozbiljnih prijetnji javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti koja bi se trebala upotrebljavati samo ako se smatra da ostale mjere nisu dovoljne za postizanje istih rezultata.    

Za države koje se odluče za nadzor državne granice dulji od šest mjeseci taj je cilj ojačan posebnom obvezom da naknadno dokažu da je ponovno uvedeni nadzor državne granice pridonio uklanjanju utvrđene prijetnje.    
Izmijenjenom odredbom ističe se i potreba koordinacije sa susjednim državama članicama na koje utječe planirani nadzor unutarnjih granica.    

U tom kontekstu dodaje se tekst u točki e) kako bi se objasnilo da bi se s dotičnim susjednim državama članicama trebalo koordinirati prije odluke o ponovnom uvođenju ili produljenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama.    

Nadalje, mijenja se posljednja rečenica tog stavka kako bi se naglasilo da će Komisija posebno pozorno pratiti suradnju sa susjednim državama članicama te da se ona o njoj može pobliže raspitati.

·S obzirom na posebni postupak produljenja nadzora državne granice na dulje od jedne godine primjereno se izmjenjuju okolnosti u kojima je Komisija obvezna dati mišljenje kako je navedeno u stavku 4. Na temelju te izmjene Komisija ili bilo koja država članica može dati mišljenje, ali ako postoje zabrinutosti u pogledu nužnosti ili proporcionalnosti planiranog nadzora državne granice ili ako se nadzor državne granice na unutarnjim granicama provodi dulje od šest mjeseci, Komisija je obvezna dati mišljenje. Ta je obveza ojačana i ažurirana kako bi se uzele u obzir nova obveza povezana s pripremom procjene rizika i uloga agencija u njezinoj procjeni.

·Radi uključivanja agencija ažuriran je i stavak 5. u kojem se utvrđuju pojedinosti savjetodavnog postupka između Komisije i država članica. Očekuje se da će agencije sudjelovati u tom postupku. Ostale izmjene odražavaju promjene u prethodnim stavcima kojima se snažnije naglašava provjera nužnosti i proporcionalnosti planiranog nadzora državne granice. Naposljetku, predloženim izmjenama želi se osigurati da privremeno ponovno uvođenje ili produljenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama u praksi prate koordinacijske mjere među državama članicama na koje se odnosi taj nadzor.

Kao što je prethodno navedeno, dodaje se novi članak 27.a radi utvrđivanja uvjeta i postupka kojih se treba pridržavati u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti koja traje dulje od jedne godine.

·U stavku 1. objašnjava se da se nadzor državne granice može izvanredno produljiti na više od jedne godine ako je ozbiljna prijetnja unutarnjoj sigurnosti ili javnom poretku dovoljno konkretna i traje dulje od jedne godine. Ta se odredba treba tumačiti u kontekstu uvodne izjave 8. u kojoj se daju dodatne smjernice o tome kako se može dokazati konkretnost prijetnje. Uzimajući u obzir kriterije za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice kako je utvrđeno u članku 26., nadzor državne granice mogao bi se izvanredno produljiti na dulje od jedne godine radi potpore izvanrednim mjerama koje se poduzimaju na nacionalnoj razini kako bi se uklonila trajna ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti (primjerice izvanredno stanje).

·Stavak 2. odnosi se na postupovne odredbe iz članka 27. koje bi se trebale primjenjivati i dalje (uvjeti povezani sa sadržajem obavijesti, pravila razmjene informacija s Europskim parlamentom i Vijećem, pravo na proglašavanje nekih dijelova informacija povjerljivima).

·U stavcima 3. i 4. utvrđuje se postupak kojeg se treba pridržavati. U skladu s time Vijeće može preporučiti izvanredno produljenje uzimajući u obzir mišljenje Komisije (koje je obvezno s obzirom na izmjenu u članku 27. stavku 4. kako je prethodno opisano i kako je navedeno u članku 27.a stavku 3.).

Produljenje se može preporučiti tri puta, svaki put najviše na šest mjeseci, poštujući isti postupak. Budući da je dodatno produljenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama na više od jedne godine vjerojatno motivirano razlozima koji se odnose na nacionalne izvršne i provedbene ovlasti te da ga treba poduprijeti razmjernim izvanrednim nacionalnim mjerama, predlaže se da preporuka Vijeća ne bi trebala ovisiti o prijedlogu Komisije za koji bi, s obzirom na te okolnosti, postojao rizik da se oslanja na vrlo ograničene informacije. Međutim, Vijeće bi na odgovarajući način trebalo uzeti u obzir mišljenje Komisije.    

U skladu s prethodnim odredbama kojima se zahtijeva snažnije uključivanje susjednih država članica predlaže se i da Vijeće u svojim preporukama odredi, prema potrebi, uvjete suradnje dotičnih država članica.

Članak 2. Uredbe obuhvaća standardne uvjete o stupanju na snagu i području primjene.    

2017/0245 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 u pogledu pravila koja se primjenjuju na privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (e),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)U području u kojem se osobe mogu slobodno kretati, ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama trebalo bi ostati iznimka. O ponovnom uvođenju nadzora unutarnjih granica trebalo bi odlučivati samo kao o krajnjoj mjeri, na ograničeni rok i onoliko koliko su mjere nužne i proporcionalne u odnosu na utvrđene ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

(2)Utvrđene ozbiljne prijetnje mogu se ukloniti različitim mjerama, ovisno o njihovoj prirodi i njihovu razmjeru. Države članice na raspolaganju imaju i policijske ovlasti, kako je navedeno u članku 23. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) 8 , koje se uz određene uvjete mogu primijeniti i u pograničnim područjima. U Preporuci Komisije o razmjernim policijskim kontrolama i policijskoj suradnji u schengenskom prostoru 9 u tu su svrhu dane smjernice državama članicama.

(3)U skladu s odredbama glave III. poglavlja II. Zakonika o schengenskim granicama nadzor unutarnjih granica može se privremeno ponovno uvesti kao krajnja mjera u slučaju ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti na razdoblje od najviše šest mjeseci za predvidive događaje (članak 25.) i na ograničeno razdoblje od najviše dva mjeseca za slučajeve koji zahtijevaju hitne mjere (članak 28.). Pokazalo se da su ti rokovi dovoljni za uklanjanje ozbiljnih prijetnji povezanih s najčešćim predvidivim događajima kao što su međunarodni sportski događaji ili politički događaji na visokoj razini.

(4)Međutim, iskustvo je pokazalo da određene ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, kao što su prekogranične terorističke prijetnje ili posebni slučajevi sekundarnih kretanja nezakonitih migranata unutar Unije koji opravdavaju privremeno ponovno uvođenje nadzora, mogu trajati i dosta dulje od prethodno navedenih razdoblja. Stoga je potrebno i opravdano prilagoditi rokove koji se primjenjuju na privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice trenutačnim potrebama te osigurati da se ta mjera ne zloupotrebljava, da ostane iznimka i da se upotrebljava samo kao krajnja mjera. U tom cilju opći rok primjenjiv prema članku 25. Zakonika o schengenskim granicama trebao bi se produljiti na jednu godinu.

(5)Kako bi se zajamčilo da taj nadzor unutarnjih granica ostane iznimka, države članice trebale bi dostaviti procjenu rizika povezanu s planiranim ponovnim uvođenjem nadzora državne granice ili njegovim produljenjem. U toj bi se procjeni rizika posebice trebalo procijeniti koliko se očekuje da će utvrđena prijetnja trajati i na koje će dijelove unutarnjih granica utjecati, dokazati da je produljenje nadzora državne granice krajnja mjera i objasniti kako bi se nadzorom državne granice pomoglo u uklanjanju te utvrđene prijetnje. Ako nadzor unutarnjih granica traje dulje od šest mjeseci, procjenom rizika trebalo bi naknadno dokazati i učinkovitost ponovno uvedenog nadzora državne granice u uklanjanju utvrđene prijetnje i detaljno objasniti kako se savjetovalo sa svakom susjednom državom članicom na koju utječe produljenje te kako je se uključilo u određivanje najmanje opterećujućeg operativnog dogovora.

(6)Kvaliteta procjene rizika koju dostave države članice bit će vrlo važna za procjenu nužnosti i proporcionalnosti planiranog nadzora državne granice. U tu bi procjenu trebalo uključiti Agenciju za europsku graničnu i obalnu stražu i Europol.

(7)Ovlast Komisije za davanje mišljenja u skladu s člankom 27. stavkom 4. Zakonika o schengenskim granicama trebala bi se izmijeniti kako bi se uzele u obzir nove obveze država članica povezane s procjenom rizika, uključujući suradnju s dotičnim državama članicama. Ako se nadzor državne granice na unutarnjim granicama provodi dulje od šest mjeseci, Komisija bi trebala biti obvezna dati mišljenje. Trebao bi se izmijeniti i savjetodavni postupak iz članka 27. stavka 5. Zakonika o schengenskim granicama kako bi se uzela u obzir uloga agencija (Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu i Europola) i usmjerilo na praktičnu provedbu različitih aspekata suradnje među državama članicama, uključujući, prema potrebi, koordinaciju različitih mjera s obje strane granice.

(8)Kako bi se revidirana pravila bolje prilagodila izazovima povezanima s trajnim ozbiljnim prijetnjama javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, trebalo bi predvidjeti posebnu mogućnost produljenja nadzora unutarnjih granica na više od jedne godine. To produljenje trebale bi pratiti razmjerne izvanredne nacionalne mjere koje se također poduzimaju unutar državnog područja radi uklanjanja prijetnje, primjerice izvanredno stanje. Ta mogućnost nikako ne bi trebala voditi dodatnom produljenju privremenog nadzora unutarnjih granica duljem od dvije godine.

(9)Upućivanje na članak 29. i članak 25. stavak 4. trebalo bi izmijeniti radi objašnjenja odnosa između rokova koji se primjenjuju prema članku 29. i članku 25. Zakonika o schengenskim granicama.

(10)Mogućnost provedbe privremenog nadzora unutarnjih granica kao odgovor na konkretnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti koja traje dulje od jedne godine trebala bi ovisiti o posebnom postupku.

(11)U tom bi cilju Komisija trebala dati mišljenje o nužnosti i proporcionalnosti tog produljenja i, prema potrebi, o suradnji sa susjednim državama članicama.

(12)S obzirom na prirodu tih mjera, koje se odnose na nacionalne izvršne i provedbene ovlasti u vezi s ozbiljnim prijetnjama javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, provedbene ovlasti za donošenje preporuka u okviru tog posebnog postupka trebale bi se iznimno dodijeliti Vijeću.

(13)Vijeće, uzimajući u obzir mišljenje Komisije, može preporučiti odgovarajuće izvanredno dodatno produljenje i prema potrebi odrediti uvjete suradnje među dotičnim državama članicama kako bi osiguralo da je riječ o izvanrednoj mjeri koja je na snazi samo na onoliko koliko je nužno i opravdano te da je usklađena s mjerama koje se donose na nacionalnoj razini unutar državnog područja radi uklanjanja iste konkretne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Preporuka Vijeća trebala bi biti preduvjet za svako dodatno produljenje dulje od jedne godine i iste prirode kao i preporuka iz članka 29.

(14)Budući da se ovom Uredbom nastoji omogućiti izvanredno produljenje ponovno uvedenog nadzora državne granice na određenim dijelovima unutarnjih granica na razdoblje koje je državama članicama potrebno kako bi primjereno odgovorile na trajnu prijetnju prekogranične prirode te nadopuniti trenutačna pravila o privremenom ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama, taj cilj države članice ne mogu ostvariti same; potrebna je izmjena zajedničkih pravila na razini Unije. Stoga Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(15)U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(16)Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ 10 ; Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(17)Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ 11 ; Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(18)U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine 12 , koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ 13 .

(19)U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine 14 , koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ 15 u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ 16 .

(20)U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine 17 , koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EZ 18 .

(21)Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(22)Uredbu (EU) 2016/399 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) 2016/399 mijenja se kako slijedi:

(1)Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako se u području bez nadzora unutarnjih granica pojavi ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u nekoj državi članici, ta država članica može iznimno ponovno uvesti nadzor državne granice, na svim ili određenim dijelovima svojih unutarnjih granica, u trajanju od najviše 30 dana ili u predvidivom trajanju ozbiljne prijetnje ako je to trajanje dulje od 30 dana, ali ne dulje od šest mjeseci. Područje primjene i trajanje privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne smije prekoračiti vrijeme koje je izričito potrebno za odgovor na ozbiljnu prijetnju.    

2. Nadzor državne granice na unutarnjim granicama ponovno se uvodi samo kao krajnja mjera i u skladu s člancima 27., 27.a, 28. i 29. Kriteriji navedeni u člancima 26. i 30. uzimaju se u obzir u svakom slučaju kada se smatra da je odluka o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama u skladu s člancima 27., 27.a, 28. ili 29.    

3. Ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u dotičnoj državi članici potraje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1. ovog članka, ta država članica može produljiti nadzor državne granice na svojim unutarnjim granicama, uzimajući u obzir kriterije iz članka 26. i u skladu s člankom 27., na istoj osnovi kao što je navedeno u stavku 1. ovog članka te, uzimajući u obzir nove elemente, za obnovljiva razdoblja koja odgovaraju predvidivom trajanju ozbiljne prijetnje i nisu dulja od šest mjeseci.    

4. Ukupno trajanje razdoblja tijekom kojeg se nadzor državne granice ponovno uvodi na unutarnjim granicama, uključujući sva produljenja određena u stavku 3. ovog članka, ne smije prekoračiti jednu godinu.

U iznimnim slučajevima iz članka 27.a to ukupno razdoblje može se dodatno produljiti za najviše dvije godine u skladu s tim člankom.

Ako postoje iznimne okolnosti kako je navedeno u članku 29., to ukupno razdoblje može se produljiti za najviše dvije godine u skladu sa stavkom 1. tog članka.”

(2)Članak 27. mijenja se kako slijedi:

i. u stavku 1. dodaje se nova točka (aa) kako slijedi:

„(aa) procjenu rizika u kojoj se procjenjuje koliko se očekuje da će utvrđena prijetnja trajati i na koje će dijelove unutarnjih granica utjecati, dokazuje da je produljenje nadzora državne granice krajnja mjera i objašnjava kako bi se nadzorom državne granice pomoglo u uklanjanju te utvrđene prijetnje. Ako je nadzor državne granice već ponovno uveden na dulje od šest mjeseci, u procjeni rizika objašnjava se i kako je prethodno ponovno uvođenje nadzora državne granice pridonijelo uklanjanju utvrđene prijetnje.

Procjena rizika obuhvaća i detaljno izvješće o koordinaciji između dotične države članice i države članice ili država članica s kojima dijeli unutarnje granice na kojima se obavlja nadzor državne granice.

Komisija dijeli procjenu rizika s Agencijom za europsku graničnu i obalnu stražu i Europolom, prema potrebi.”

ii. u stavku 1. točka (e) zamjenjuje se kako slijedi:

„(e) prema potrebi, mjere koje druge države članice trebaju poduzeti kako je dogovoreno prije privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na dotičnim unutarnjim granicama.”

iii. zadnja rečenica u stavku 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Prema potrebi Komisija može zahtijevati dodatne informacije od dotične države članice odnosno dotičnih država članica, uključujući o suradnji s državama članicama na koje utječe planirano produljenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama, te dodatne informacije potrebne za procjenu je li riječ o krajnjoj mjeri.”

iv. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Nakon što određena država članica dostavi obavijest iz stavka 1. i u svrhu savjetovanja iz stavka 5., Komisija ili bilo koja druga država članica može dati mišljenje, ne dovodeći u pitanje članak 72. UFEU-a.

Ako je Komisija zabrinuta u pogledu nužnosti ili proporcionalnosti planiranog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama ili smatra da bi bilo primjereno savjetovati se o određenim aspektima obavijesti, ona daje mišljenje o tome.

Ako je nadzor državne granice na unutarnjim granicama već ponovno uveden na šest mjeseci, Komisija daje mišljenje.

   v. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„O informacijama iz stavka 1., kao i o svakom mišljenju Komisije ili države članice iz članka 4., provodi se savjetovanje koje vodi Komisija. Prema potrebi to savjetovanje uključuje zajedničke sastanke države članice koja planira ponovno uvesti nadzor državne granice na unutarnjim granicama i drugih država članica, posebice onih na koje izravno utječu te mjere, i relevantnih agencija. Razmatraju se proporcionalnost planiranih mjera, utvrđena prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti i načini na koje se osigurava provedba uzajamne suradnje među državama članicama. Države članice koje planiraju ponovno uvesti ili produljiti nadzor državne granice na unutarnjim granicama u najvećoj mogućoj mjeri uzimaju u obzir rezultate tog savjetovanja pri provedbi nadzora državne granice.    

(3)Dodaje se novi članak 27.a:

Poseban postupak ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnost traje dulje od jedne godine

„1. U izvanrednim slučajevima, ako je država članica suočena s istom ozbiljnom prijetnjom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti koja traje dulje od razdoblja iz članka 25. stavka 4. prve rečenice te ako su na državnom području poduzete i razmjerne izvanredne nacionalne mjere kako bi se uklonila ta prijetnja, nadzor državne granice koji je privremeno ponovno uveden radi odgovora na prijetnju može se dodatno produljiti u skladu s ovim člankom.

2. Najmanje šest tjedana prije isteka razdoblja iz članka 25. stavka 4. prve rečenice država članica obavješćuje druge države članice i Komisiju da traži dodatno produljenje u skladu s posebnim postupkom utvrđenim u ovom članku. Obavijest obuhvaća informacije koje se zahtijevaju u članku 27. stavku 1. točkama od (a) do (e). Primjenjuje se članak 27. stavci 2. i 3.

3. Komisija daje mišljenje.

4. Vijeće, uzimajući u obzir mišljenje Komisije, može preporučiti da država članica odluči dodatno produljiti nadzor državne granice na unutarnjim granicama za razdoblje od najviše šest mjeseci. To se razdoblje može produljiti, ali ne više od tri puta, za dodatno razdoblje od najviše šest mjeseci. U svojoj preporuci Vijeće mora barem naznačiti informacije navedene u članku 27. stavku 1. točkama od (a) do (e). Prema potrebi ono određuje uvjete suradnje među dotičnim državama članicama.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu

(1) Vidjeti popis ponovno uvedenog nadzora državne granice na unutarnjim granicama https://ec.europa.eu/home-affairs/sites/homeaffairs/files/what-we-do/policies/borders-and-visas/schengen/reintroduction-border-control/docs/ms_notifications_-_reintroduction_of_border_control_en.pdf.

(2) U skladu s tim postupkom Vijeće je 12. svibnja 2016. na temelju prijedloga Komisije preporučilo da pet država članica na koje najviše utječu sekundarna kretanja ponovno uvede nadzor državne granice na nekim dijelovima svojih unutarnjih granica. Vijeće je 12. svibnja 2017. odobrilo da tih pet država članica po treći i posljednji put produlji taj nadzor do 11. studenoga 2017.

(3) Zahvaljujući novoj Uredbi o europskoj graničnoj i obalnoj straži, kojom su omogućeni novi resursi i alati (kao što su obvezne procjene osjetljivosti i preporuke na temelju njih, obvezno udruživanje resursa), upravljanje granicama EU-a otpornije je na eventualne nove izazove. Time bi se uvelike trebali smanjiti razlozi za privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama u vezi sa situacijom na vanjskim granicama.

(4) Od 2006., odnosno od donošenja Zakonika o schengenskim granicama, do 2015., odnosno početka migracijske krize, nadzor državne granice ponovno je uveden 36 puta, gotovo nikad nije produljen te je obično trajao samo nekoliko dana ili tjedana.

(5) Prema Komisijinoj analizi izravnih gospodarskih troškova neprimjene schengenskog sustava, odnosno situacije u kojoj je nadzor državne granice ponovno uveden na dulje razdoblje, zastoji na granicama znatno bi utjecali na prekogranični promet (posebice cestovni), turizam, javnu upravu te prekogranične radnike i putnike. Procjenjuje se da bi za te kategorije izravni troškovi iznosili od pet do 18 milijardi EUR godišnje (ili od 0,06 % do 0,13 % BDP-a) ovisno o trajanju zastoja. Srednjoročni neizravni troškovi neprimjene schengenskog sustava mogli bi biti znatno viši od tih izravnih procjena jer bi, ako ukidanje Schengena ugrozi ekonomsku integraciju, učinci na trgovinu unutar Zajednice, ulaganja i mobilnost bili nezabilježeni.

(6) C(2017) 3349 final.

(7) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29 travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, SL L 158, 30.4.2004., str. 77.

(8) SL L 77, 23.3.2016., str. 1.

(9) C(2017) 3349 final od 12.5.2017.

(10) Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

(11) Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).

(12) SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(13) Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).

(14) SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(15) Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).

(16) Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(17) SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(18) Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).