EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 13.11.2017.
COM(2017) 667 final
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA EMPTY
Postizanje prosperiteta trgovinom i ulaganjima
Ažuriranje zajedničke strategije EU-a o pomoći za trgovinu iz 2007.
Updating the 2007 Joint EU Strategy on Aid for Trade
Postizanje prosperiteta trgovinom i ulaganjima
Ažuriranje zajedničke strategije EU-a o pomoći za trgovinu iz 2007.
1Uvod
Pomoć za trgovinu odnosi se na pružanje pomoći kako bi se poduprli napori koje partnerske zemlje ulažu u razvoj gospodarskih kapaciteta i širenje svoje trgovine radi povećanja rasta i smanjenja siromaštva. Otkad ga je 2005. uvela Svjetska trgovinska organizacija (WTO), taj je koncept postao dobro uhodani instrument razvojne suradnje kojim se zemlje u razvoju podupiru u ostvarivanju koristi od trgovine. Obuhvaća veliki broj područja, uključujući donošenje trgovinskih politika, propise i norme povezane s trgovinom, gospodarsku infrastrukturu (npr. energetika, promet, telekomunikacije) i izgradnju proizvodnih kapaciteta u izvoznim sektorima kao što su poljoprivreda, ribarstvo i proizvodnja.
Kao odgovor WTO-u, EU je 2007. oblikovao svoju strategiju o pomoći za trgovinu „Poboljšanje potpore EU-a za potrebe povezane s trgovinom u zemljama u razvoju” kao zajednički odgovor EU-a i njegovih država članica kojim se zemljama u razvoju, a posebno najmanje razvijenim zemljama, pomaže u integraciji u sustav globalne trgovine koji se zasniva na pravilima te učinkovitijoj upotrebi trgovine za poticanje rasta i smanjenje siromaštva.
Deset godina kasnije gospodarske su se okolnosti znatno promijenile pojavom sve složenijih globalnih lanaca vrijednosti. Jednako se tako temeljito izmijenio i politički kontekst, kako na globalnoj razini – posebno s Programom održivog razvoja do 2030. – tako i na razini EU-a s Globalnom strategijom za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, novim Europskim konsenzusom o razvoju te strategijom „Trgovina za sve”.
Svrha je ove Komunikacije ažurirati postojeću strategiju o pomoći za trgovinu s obzirom na navedeni razvoj događaja. Njome se predlaže integrirani pristup pomoći i ulaganju za trgovinu usmjeren na rezultate, kojim će se široki spektar dostupnih instrumenata politike EU-a na najbolji mogući način iskoristiti za povećanje njihova ukupnog učinka na rast i smanjenje siromaštva. Težište je na stvaranju brojnijih i boljih radnih mjesta te na najpotrebitijim zemljama, posebno najmanje razvijenim zemljama.
2EU-ova pomoć za trgovinu u posljednjih deset godina
EU i njegove države članice u posljednjih su deset godina postali najveći svjetski pružatelji pomoći za trgovinu, pridonoseći trećinu ukupnog svjetskog iznosa. Od 2007. do 2015. ukupne EU-ove obveze iz pomoći za trgovinu povećale su se za više od 85 %, te su dosegle 96,79 milijardi EUR. Samo 2015. obveze su iznosile rekordnih 13,16 milijardi EUR. Važan element koncepta pomoći za trgovinu jest pomoć povezana s trgovinom (TRA) čiji je ciljani iznos od 2 milijarde EUR ostvaren 2008., dvije godine prije planiranog roka. Do 2015. godišnji je iznos dosegao znatnih 2,8 milijardi EUR, čime se ukupni iznos pomoći u razdoblju 2007.–2015. popeo na 21,5 milijardi EUR. Od tog ukupnog iznosa 37 % dodijeljeno je afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama (AKP). Potpora najmanje razvijenim zemljama ostala je stabilna u apsolutnom smislu te je dosegla gotovo 18 milijardi EUR u razdoblju 2007.–2015. (19 % ukupne pomoći za trgovinu EU-a), dok se u relativnom smislu smanjila jer se ukupna EU-ova pomoć za trgovinu proširila.
Kad je riječ o kvaliteti, u okviru pomoći EU-a povezane s trgovinom postignuti su znatni rezultati u većini prioritetnih područja. U kontekstu najmanje razvijenih zemalja i nestabilnih situacija, pružanjem pomoći često se uspjelo stabilizirati ili čak proširiti obujam trgovine Putem pomoći EU-a za trgovinu pozitivni rezultati ostvareni su i u okviru regionalnih ili tematskih višegodišnjih inicijativa, kao što je EU-ovo podupiranje kapaciteta zemalja AKP-a za integraciju u multilateralni sustav trgovine te pripreme za sklapanje sporazumâ o gospodarskom partnerstvu
Istodobno je u okviru pomoći za trgovinu postignut tek ograničen uspjeh u promicanju i diversifikaciji trgovine u najsiromašnijim zemljama te u nestabilnim situacijama. Unatoč znatnoj potpori i bescarinskom pristupu tržištu EU-a za gotovo sve njihove proizvode, najmanje razvijene zemlje i nestabilne zemlje ostale su na marginama svjetskog gospodarstva. Udio proizvodnje najmanje razvijenih zemalja od 12 % 2015. i dalje je bio znatno ispod prosjeka zemalja u razvoju od 20 %. Deficit trgovinske razmjene robe i usluga najmanje razvijenih zemalja snažno se povećao između 2006. i 2015. sa 7,3 na 104,2 milijarde USD, dok je njihov udio u svjetskom izvozu 2015. i dalje iznosio manje od 1 %, pri čemu one čine 12,8 % svjetskog stanovništva.
3Promjenjivo svjetsko gospodarstvo i kontekst politike
Globalizacija gospodarskih aktivnosti nije nova pojava, ali se pokretači i trendovi globalizacije brzo mijenjaju.
Jedan od ključnih aktualnih trendova pojava je globalnih i regionalnih lanaca vrijednosti, pri čemu se međunarodne mreže proizvodnje sve više temelje na trgovini među poduzećima i unutar poduzeća. Važnost usluga u međunarodnoj trgovini sve je veća, a digitalizacija oblikuje svjetsko gospodarstvo na nove načine, od kojih brojni tek trebaju biti otkriveni. Međutim, glavni je problem to što je sudjelovanje brojnih zemalja u razvoju u globalnim lancima vrijednosti i digitalizaciji i dalje zanemarivo. Industrijalizacija, produktivnost i diversifikacija gospodarstava brojnih zemalja u razvoju ostaju ograničene jer i dalje ovise o slabo plaćenoj radnoj snazi, izvozu sirovina i jeftinoj primarnoj proizvodnji. Zbog toga su potrebne velike reforme i ulaganja što se neće moći pokriti samo službenim tokovima financiranja.
Promijenio se i kontekst politike. Akcijski plan iz Adis Abebe, koji je donesen 2015., usmjeren je na sredstva potrebna za provedbu Programa održivog razvoja do 2030., koji je dogovoren ubrzo nakon toga U njima se naglašava važnost međunarodne trgovine i ulaganja privatnog sektora kao sredstva provedbe u kombinaciji sa službenom razvojnom pomoći (ODA). Programom do 2030. uspostavljena je nova i univerzalna razvojna paradigma za buduće godine koja se temelji na integraciji i međuovisnosti svih 17 ciljeva održivog razvoja te 169 podciljeva u pogledu tri dimenzije održivog razvoja: gospodarske, društvene i ekološke.
U okviru Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama zahtijevaju se strukturne promjene u sustavima proizvodnje i trgovine radi stvaranja gospodarstva s niskim emisijama ugljika otpornog na klimatske promjene koje se može prilagoditi klimatskim promjenama i ublažiti ih. Prelaskom na kružno gospodarstvo pružaju se nove inovacijske i gospodarske mogućnosti koje bi zemlje u razvoju trebale dodatno iskoristiti.
Taj se izmijenjeni kontekst odražava u dvije temeljne inicijative politike EU-a. U prvoj inicijativi, Globalnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, zagovara se aktivna i povezana Unija koja na najbolji mogući način iskorištava široki spektar instrumenata politike koji su joj na raspolaganju, a među kojima se ističu razvojni i trgovinski alati.
Drugom inicijativom, novim Europskim konsenzusom o razvoju, obuhvaćena je promjena paradigme iz Programa do 2030. u politiku razvojne suradnje EU-a. Konsenzus je usmjeren na smanjenje siromaštva u skladu s načelima učinkovite razvojne suradnje, a njime se poziva na postizanje sinergije među politikama, bolju koordinaciju i usklađenost među dionicima i instrumentima EU-a te promicanje trgovine i odgovornog ulaganja u zemlje u razvoju radi potpore održivom razvoju na temelju smjernica utvrđenih u Komunikaciji o trgovini, rastu i razvoju koje su ažurirane Komunikacijom „Trgovina za sve” iz 2015.
Iz tog obnovljenog konteksta politike proizlaze dva važna aspekta. Prvo, sredstva službene razvojne pomoći trebalo bi usmjeriti tamo gdje su potrebe najveće, posebno u najmanje razvijene zemlje i nestabilne zemlje. Drugo, težište se pomiče prema više strateškoj upotrebi službene razvojne pomoći kao katalizatora za mobilizaciju javnih i privatnih financijskih tokova, kao što su oni u okviru novog EU-ovog Plana za vanjska ulaganja (EIP). U budućnosti će više javnog i privatnog ulaganja postati sastavni dio potpore EU-a za potrebe povezane s trgovinom i proizvodnim kapacitetima.
4Usklađeni i učinkoviti daljnji koraci
S obzirom na promjenjivi gospodarski i politički kontekst, vrijeme je za reviziju EU-ove pomoći za trgovinu. Pritom se mora težiti pružanju potpore partnerskim zemljama u njihovim naporima za postizanje napretka u ostvarenju ciljeva održivog razvoja i za postizanje održivog prosperiteta povećanjem trgovine i ulaganja. U usporedbi sa sadašnjim praksama, to zahtijeva sljedeće temeljne promjene:
I.smanjenje postojeće fragmentiranosti i povećanje učinka poluge pomoći za trgovinu bolje informiranom i koordiniranom provedbom;
II.povećanje učinka EU-ove pomoći za trgovinu osiguranjem potpune usklađenosti i najboljim mogućim iskorištavanjem instrumenata u okviru vanjskih politika EU-a, posebno novog EIP-a, trgovinskih sporazuma i trgovinskih programa;
III.veća usredotočenost na socijalnu i ekološku dimenziju održivosti uz uključivi gospodarski rast;
IV.bolje razlikovanje među zemljama s posebnim naglaskom na najmanje razvijene zemlje i nestabilne situacije;
V.bolje praćenje i izvješćivanje.
4.1Smanjenje fragmentiranosti, povećanje učinka poluge
Trenutačno se trošenje sredstava iz EU-ove pomoći za trgovinu odvija na previše decentraliziran i fragmentiran način. Na primjer, 2015. je 13,6 milijardi EUR EU-ove pomoći za trgovinu činilo trećinu ukupne službene razvojne pomoći EU-a koja je dodijeljena donošenjem približno 3 000 odluka o financiranju koje su obuhvatile gotovo 90 oznaka namjene Odbora OECD-a za razvojnu pomoć, zbog čega je bilo zahtjevno osigurati optimalnu usklađenost i učinkovitost.
Stoga je važno bolje kombinirati široku lepezu instrumenata za financiranje razvoja (bilateralni, regionalni, tematski itd.) i modaliteta pomoći (tehnička pomoć, bespovratna sredstva, proračunska potpora, twinning, kombiniranje itd.) na razini EU-a i na razini država članica. To bi se trebalo nadopuniti aktivnostima davanja zajmova međunarodnih i europskih razvojnih financijskih institucija u zemljama u razvoju kako bi se osigurali integriraniji i sveobuhvatniji odgovori na potrebe partnerskih zemalja povezane s trgovinom i proizvodnim kapacitetima.
Ako EU želi biti uspješan u pružanju znatnog doprinosa ostvarenju ciljeva održivog razvoja, mora se više usredotočiti na poticanje privatnih ulaganja. U okviru Plana za vanjska ulaganja (EIP) za Afriku i europsko susjedstvo primjenjivat će se integrirani pristup. Uvest će se inovativni mehanizmi za podjelu rizika s novim Europskim fondom za održivi razvoj, uključujući jamstvo za mobilizaciju kapitala, u kombinaciji s tehničkom pomoći i reformama za poboljšanje ulagačke klime.
U skladu s razvojnim strategijama partnerskih zemalja i regija te u okviru njih proaktivno će se tražiti sinergije s trgovinskim sporazumima i programima EU-a. Oni su postali važan pokretač odnosa EU-a sa zemljama u razvoju jer nude mogućnosti pristupa tržištu koje lokalna mala i srednja poduzeća žele iskoristiti. Nadalje, pružaju poticaje za reforme na kojima se može temeljiti razvojna suradnja, čime će se u okviru EU-ove pomoći za trgovinu promicati pozitivna dinamika provedbe sporazumâ od samog početka te tako pridonijeti njihovoj uspješnosti. EU-ove pomoć za trgovinu upotrijebit će se i za poboljšanje razvojnog potencijala drugih politika EU-a.
Mjere:
·jačanje funkcionalnih poveznica među svim instrumentima i alatima za razvojnu suradnju EU-a, uključujući programe zemalja i regionalne programe te aktivnosti europskih razvojnih financijskih institucija, kako na razini EU-a tako i na razini država članica,
·snažno povezati potporu iz proračuna EU-a s reformama ulagačke klime pri mobilizaciji privatnog kapitala u zemljama u razvoju kroz inovativne mehanizme za podjelu rizika.
·upotrijebiti institucionalne mehanizme praćenja uspostavljene na temelju sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini kao dodatno sredstvo za utvrđivanje relevantnih aktivnosti u okviru pomoći za trgovinu.
·Uključiti u planove provedbe sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini ciljane mjere kojima se partnerskim zemljama u razvoju pomaže da bolje iskoriste mogućnosti koje nude trgovinski sporazumi EU-a.
·Redovito ocjenjivati stopu iskorištavanja povlastica od strane partnera s kojima su potpisani trgovinski sporazumi i zemalja korisnica općeg sustava povlastica te analizirati ograničavajuće čimbenike iz perspektive domaće ponude i trgovinskog režima EU-a. Usmjeriti EU-ove pomoć za trgovinu prema boljem uklanjanju takvih ograničenja i, prema potrebi, ocijeniti potrebu da ih se uzme u obzir pri razvoju trgovinskih mjera.
4.2Povećanje važnosti
Učinkovitije usmjeravanje EU-ove pomoći za trgovinu zahtijeva sustavnu upotrebu raspoloživih dijagnostičkih alata u području trgovine i ulaganja. Pristupom koji se temelji na dokazima omogućit se će pravilno razumijevanje lanaca vrijednosti i tržišta koja su niža u lancu kako bi se s vladama partnerskih zemalja mogao voditi informiraniji dijalog o politikama, što će dovesti do boljeg planiranja i učinka projekata.
Uspostavit će se mehanizmi stvarnog sudjelovanja dionika, pri čemu je potreban strukturirani dijalog s privatnim sektorom radi utvrđivanja reformi u poslovnom i trgovinskom okruženju kojima se olakšavaju ulaganja i stvaranje radnih mjesta. Civilno društvo i socijalni partneri imaju ključnu ulogu u podržavanju prioriteta kao što su stvaranje radnih mjesta za mlade, ekonomsko osnaživanje žena, dostojanstven rad i standardi zaštite okoliša. Akteri u području istraživanja i inovacija ključni su za promicanje ulaganja i stvaranje radnih mjesta. Unutar svoje nadležnosti, lokalna tijela isto tako imaju snažan utjecaj na stvaranje povoljnog okruženja za poslovanje i dostojanstven rad te na učinkovitost i upravljanje lokalnim agencijama odgovornima za provedbu propisa.
Osim smjernica dobivenih primjenom pristupa temeljenog na dokazima i sudjelovanju dionika, u određenim je područjima potrebno razmotriti šire trendove i pitanja.
Lanci vrijednosti pokretač su koji zemljama u razvoju omogućuje bolju integraciju u regionalnu i globalnu trgovinu. EU-ova pomoć za trgovinu više će se strateški usmjeriti na pomaganje partnerskim zemljama da razviju lance vrijednosti i da napreduju u njima.
Kvalitetna infrastruktura važno je područje EU-ove pomoći za trgovinu za uklanjanje ograničenja na strani ponude i necarinskih prepreka. Obuhvaća regulatorne i operativne aspekte normizacije, akreditacije, ocjenjivanja sukladnosti i nadzora tržišta. Izgradnja kapaciteta regulatora i nadležnih tijela, sustava sigurnosti hrane i laboratorijske opreme kao i pružanje tehničke pomoći proizvođačima te MSP-ovima u poštovanju tehničkih propisa, privatnih normi, mjera za sigurnost hrane te sanitarnih i fitosanitarnih mjera učinkovit su pokretač trgovine i ulaganja ako im se pristupi na način koji se temelji na tržišnim zahtjevima.
Digitalizacija je čimbenik koji omogućuje pristup vanjskim tržištima te integraciju u globalne lance vrijednosti. Digitalne inovacije već su dokazale svoj potencijal u pružanju rješenja za lokalne probleme, smanjenju troškova trgovine i stvaranju novih poslovnih prilika. Tehnološki trendovi pomažu inovativnim MSP-ovima pri ulasku na tržište. U okviru EU-ove pomoći za trgovinupoticat će se ulaganja u digitalne tehnologije i usluge, informatizaciju, e-upravu i logistiku e‑trgovine, kao i pružanje tehničke pomoći vladama u utvrđivanju politika i okvira pogodnih za prekograničnu e-trgovinu.
Olakšavanje trgovine dodatno je dobilo na važnosti stupanjem na snagu Sporazuma o olakšavanju trgovine, najvažnijeg multilateralnog trgovinskog sporazuma od osnivanja Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 1995. EU i njegove države članice obvezali su se mobilizirati 400 milijuna EUR pomoći za olakšavanje trgovine u razdoblju od pet godina nakon njegova stupanja na snagu, uključujući projekte za poboljšanje carinskih sustava zemalja u razvoju. U okviru EU-ove pomoći za trgovinu prvenstvo će se dati odredbama Sporazuma o olakšavanju trgovine svrstanih u kategoriju „C”.
Općenito, u okviru EU-ove pomoći za trgovinu zadržat će se fleksibilnost kako bi se mogle obuhvatiti implikacije koje za razvojnu suradnju imaju teme WTO-a povezane s tekućim pregovorima i postojećim obvezama, uključujući oslobođenja za usluge najmanje razvijenih zemalja, te nove teme kako se one pojavljuju.
Mjere:
·utvrditi i poduprijeti lance vrijednosti s potencijalom za dodanu vrijednost tako da delegacije EU-a i agencije država članica u tom području sustavnije primjenjuju dijagnostičke alate u području trgovine i ulaganja te alate za istraživanje tržišta u cilju usmjeravanja političkog dijaloga EU-a i provedbe EU-ove pomoći za trgovinu,
·ostvariti istinski dijalog i suradnju s privatnim sektorom radi utvrđivanja ograničenja u pogledu ulagačke klime i prioriteta povezanih s njima.
·upotrijebiti podatke iz sustava nadzora u EU-u koji ocjenjuju usklađenost izvoza iz trećih zemalja s normama EU-a kao vrijedan izvor informacija za uklanjanje ograničenja na strani ponude, utvrđivanje korektivnih mjera i područja za poboljšanje u kojima se može mobilizirati EU-ova pomoć za trgovinu.
·ojačati suradnju s civilnim društvom i lokalnim tijelima radi informiranije provedbe EU-ove pomoći za trgovinu, uključujući s pomoću domaćih savjetodavnih skupina (DAG) utvrđenih u novoj generaciji sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini, planova EU-a za suradnju s civilnim društvom za pojedine zemlje i istovrijednih oblika suradnje s lokalnim tijelima te sporazumâ o gospodarskom partnerstvu.
4.1Napredak u području ljudskih prava i održivog razvoja
Ravnopravnost spolova nije samo temeljno ljudsko pravo, već je i ključno za gospodarski razvoj. Gospodarstva u kojima se ženama pružaju bolje mogućnosti imaju veći potencijal za rast i konkurentnost. U okviru EU-ove pomoći za trgovinu nastavit će se ispunjavati obnovljena i proširena obveza EU-a u pogledu ravnopravnosti spolova te, posebno, ekonomskog osnaživanja žena.
Uključivost će biti u središtu EU-ove pomoći za trgovinu zbog toga što EU u području razvojne suradnje primjenjuje pristup utemeljen na pravima, kojim se isto tako promiču sudjelovanje, nediskriminacija, jednakost i pravičnost, transparentnost i odgovornost. To će uključivati poboljšanu analizu učinka inicijativa u području trgovine i ulaganja na ljudska prava.
U okviru EU-ove pomoći za trgovinu uzet će se u obzir četiri stupa Programa za dostojanstven rad (norme i prava na radu, stvaranje radnih mjesta i razvoj poduzetništva, socijalna zaštita i socijalni dijalog).
Pomoć će se temeljiti na proširenim mogućnostima koje pružaju „nova generacija” sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini i Program za dostojanstven rad obvezujućim socijalnim i ekološkim odredbama sadržanima u poglavljima o trgovini i održivom razvoju.
Održivost okoliša isto će tako biti u središtu pomoći za trgovinu. Financiranje u području klime te zeleno i kružno gospodarstvo zemljama u razvoju pružaju mogućnosti za preskakanje etapa u području trgovine, rasta i zapošljavanja te će poboljšati društvenu i ekološku otpornost. EU-ova pomoć za trgovinu upotrijebit će se za potporu zemljama u razvoju pri prijelazu na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika otporno na klimatske promjene.
Održivost kao dio temeljnih strategija poduzeća, promicanje poštene i etičke trgovine te odgovorne poslovne prakse – među ostalim u pogledu održivih lanaca vrijednosti – u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima snažno će pridonijeti provedbi Programa do 2030.
Mjere:
·sustavna rodna analiza svakog projekta pomoći za trgovinu u svrhu promicanja ekonomskog osnaživanja žena.
·odgovarajuće povezati potporu EU-a sa socijalnim i ekološkim ciljevima, pomoći za trgovinu, poglavljima o trgovini i održivom razvoju u novoj generaciji sporazumâ EU-a o slobodnoj trgovini, Sporazumom o ekološkim proizvodima te međunarodnim načelima i smjernicama o odgovornom poslovnom ponašanju.
·promicati socijalnu i ekološku održivost u lancima vrijednosti integriranim pristupom uz sudjelovanje više dionika.
·podupirati poštenu i etičku trgovinu u partnerskim zemljama, primjerice ciljanijim pristupom proizvodima.
4.2Razlikovanje među zemljama
Intervencije u okviru pomoći za trgovinu EU-a trebaju biti bolje prilagođene kontekstu različitih zemalja. To će pomoći u utvrđivanju odlučujućih čimbenika i najboljih pokretača održivog razvoja te najboljeg mogućeg redoslijeda reformi u cilju odgovarajućeg usmjeravanja potpore EU-a.
Veći udio pomoći za trgovinu EU-a bit će usmjeren u najmanje razvijene zemlje kako bi im se pomoglo u postizanju cilja održivog razvoja koji se odnosi na udvostručavanje njihova udjela u globalnom izvozu. Povećavanje izvoza najmanje razvijenih zemalja na tržište EU-a zahtijeva povećanje pomoći i privatnih ulaganja na temelju analize ograničenja i potreba na strani ponude.
Sukobi i nestabilnost glavni su pokretači migracija. U situacijama sukoba i nestabilnosti ključno je podupiranje otpornosti, uključivog i održivog rasta te dostojanstvenih radnih mjesta, što će zahtijevati pažljivo određivanje prioriteta za intervencije. Pružanje potpore sigurnosti opskrbe hranom, osnovnim potrebama i hitnim programima za stvaranje radnih mjesta i dalje bi trebalo biti prioritet.
EU-ova pomoć za trgovinu pridonijet će i izgradnji otpornosti te postaviti temelje za održiv gospodarski razvoj uz istodobno jačanje infrastrukture, radno intenzivnih sektora i intervencija.
Diferenciraniji pristup EU-ove pomoći za trgovinu primijenit će se i na naprednije zemlje u razvoju koje su iskoristile prednosti bilateralne suradnje s EU-om od 2014. Suradnja s tim zemljama usmjerit će se na područja od zajedničkog interesa, uključujući pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini i integraciju gospodarstava u usponu u svjetska tržišta, kao i na suradnju sa zemljama europskog susjedstva koja se temelji na zajednički utvrđenim prioritetima partnerstva.
Mjere:
·povećati udio pomoći za trgovinu EU-a i država članica usmjerene u najmanje razvijene zemlje koja bi trebala postupno doseći jednu četvrtinu ukupne EU-ove pomoći za trgovinu do 2030.,
·u situacijama nestabilnosti i sukoba, pažljivo utvrditi redoslijed i prioritete za intervencije kojima se stabilizira situacija i ostvaruje brzi napredak, uzimajući u obzir nestabilnost i načelo „ne nanesi štetu”.
·proširiti suradnju s naprednijim zemljama u razvoju, među ostalim u okviru suradnje jug-jug i trostrane suradnje te u područjima od zajedničkog interesa (npr. regionalna integracija, regionalni lanci vrijednosti, olakšavanje trgovine i razmjena najbolje prakse).
4.3Sveobuhvatnije praćenje i izvješćivanje
Poboljšat će se postojeća sredstva analize i predstavljanja učinka intervencija u okviru pomoći za trgovinu, dok će pristup izvješćivanju biti kvalitativniji i usmjereniji na rezultate uz manju vremensku razliku između obveza iz pomoći za trgovinu i izvješćivanja o poduzetim mjerama. Konkretno, povezivanjem pokazatelja uspješnosti EU-ove pomoći za trgovinu s onima u okviru povezanih instrumenata, kao što su EIP ili trgovinski sporazumi, dobit će se bolji uvid u njezin ukupni učinak.
Informacijski sustavi i alati moderniziraju se kako bi se omogućilo bolje prikupljanje, analiza i širenje stečenih iskustava u skladu s Okvirom EU-a za rezultate međunarodne suradnje i razvoja. Time će se povećati i jednostavnost te učinkovitost raščlambi relevantnih nedavnih aktivnosti po pojedinim zemljama i područjima trgovine koje mogu poslužiti kao izvor informacija i podržati politički dijalog te nove intervencije u okviru pomoći za trgovinu.
EU će nastaviti podupirati procese usmjerene na uvažavanje sve veće uloge drugih tokova financiranja osim službene razvojne pomoći kako bi se osigurao širi doprinos EU-a trgovini, ulaganjima i proizvodnim kapacitetima partnerskih zemalja koji je potaknula njegova službena razvojna pomoć.